epidemijologija stanja uma

MONETARNA EKONOMIJA

3. prezentacija

OKVIR MONETARNO-KREDITNE MULTIPLIKACIJE• Monetarni mulplikator formalno predstavlja vrlo

jednostavan odnos između količine novca i primarnognovca, koji pokazuje broj jedinica količine novca najedinicu primarnog novca.

• U isto vrijeme, detaljnije razmatranje pokazuje iznimnosložen proces, koji uključuje monetarne, financijske inefinancijske transakcije sudionika suvremenogfinancijskog tržišta.

• Banke su najznačajnije financijske institucije, anajznačajnije osnovne funkcije:

• Kreatori novca,• Financijski posrednici,• Glavni put za prenošenje efekata monetarne politike kroz

gospodarski sustav

MONETARNI MULTIPLIKATOR• Monetarni multiplikator (m) izražava sljedećom jednadžbom:

m= �

�

• Količinu novca (M), možemo definirati kao rezultat procesa koji uključuje tri grupe transakcija:

1. Kreiranje novca putem plasmana monetarnih institucija -K (krediti)

2. Prelijevanje novca u nemonetarne depozite monetarnih institucija – N

3. Kreiranje (povlačenja) novca putem deviznih transakcija vezanih za promjene njihovih obaveza i potraživanja - F

Količinu novca matematički izražavamo na sljedeći način:M = K − N + F

Primarnu emisiju (B) možemo definrati i zapisati sljedećim izrazom:

B = R +G +MC + NC

• R- primarni novac na žiro i sličnim računima monetarnih institucija kod centralne banke

• G- gotov novac u optjecaju, tj. novčanice i kovani novac kod nemonetarnih subjekata

• MC - depozitni potencijal nemonetarnih subjekata kod centralne banke

• NC - nemonetarne obveze kod centralne banke

• Monetarni multiplikator matematički iskazujemo sljedećom jednadžbom:

m= K − N + F

R +G +MC + NC

FAKTORI KOJI USLOVLJAVAJU PROMENE MONETARNOG MULTIPLIKATORA• Sudionici financijskog tržišta - centralna banka, ostale

monetarne institucije, nemonetarni domaći subjekti i inozemstvo) svojim ponašanjem (koje je motivirano različitim razlozima) utječu na proces monetarne mulplikacije.

• Šest koeficijenata odražava četiri grupe determinante monetarnog multiplikatora, što se može zapisati kao:

m= ��∗l +�

�+ ������

1. Ponašanje sektora poslovnih banaka odražava koeficijent �(rezerve likvidnosti poslovnih banaka).

2. Ponašanje nebankarskih sektora se može vidjeti iz kretanja koeficijenata g (gotovog novca) i koeficijenta �� (odnos depozitnog novca i ukupnih depozita).

3. Utjecaj mjera fiskalne i kvazifiskalne politike na monetarno ponašanje nebankarskih gospodarskih subjekata se može vide iz koeficijenta l.

4. Utjecaj centralne banke na monetarni multiplikator može se vidjeti iz koeficijenta 0(obavezna rezerva).

5. Utjecaj monetarnih vlasti na promjene monetarnog multiplikatora (u manjoj mjeri odražava utjecaj monetarnog ponašanja banaka na promjene monetarnog multiplikatora) se može vidjeti iz hibridnog koeficijenta �.

Centralna banka utječe na monetarni multiplikator i ukupni proces kreiranja novca, na sljedeći način:

1. Odlučivanjem o emisiji primarnog novca i strukturi instrumenata ove emisije.

2. Odlučivanjem o stopi obavezne rezerve monetarnih institucija kod centralne banke.

3. Odlučivanjem o obaveznim depozitima monetarnih i nemonetarnih subjekata kod centralne banke.

4. Deviznim transakcijama.

Utjecaj poslovnih banaka na promjene monetarnog multiplikatora se ogleda u:

1. Korištenju maksimalno mogućeg kreditnog potencijala.2. Držanjem primarnog novca na računima kod centralne

banke iznad iznosa koji odgovara stopi obavezne rezerve.

3. Korištenjem instrumenata emisije primarnog novca ispod okvira koji nudi centralna banka.

• Domaći nemonetarni subjekti (stanovništvo i gospodarstvo) mogu utjecati na monetarni mulplikator:

1. Korištenjem plasmana monetarnih institucija ispodokvira koji nude ove ins tucije.

2. Držanjem gotovog novca u optjecaju.3. Odlučivanjem o držanju novca u cjelini (potražnja

novca), što istovremeno znači i odlučivanjem oprelijevanju novca u nemonetarne financijske oblike iliobrnuto.

KREDITNI POTENCIJAL BANAKA I KREDITNI MULTIPLIKATOR• Kreditni potencijal banke je maksimalni iznos plasmana

banke u okvirima racionalne politike likvidnosti.

• Maksimalni iznosu plasmana u određenom trenutku = neto kreditni potencijal

• Maksimalni iznosu plasmana u određenom razdoblju = bruto kreditni potencijal

• Kreditni potencijal banaka zavisi od dve grupe faktora:1. priljeva i odljeva bankarskih sredstava i od kreditnog

multiplikatora i2. Vremenskog rasporeda prethodno spomenutih

kategorija.

K - kreditni potencijal u određenom razdobljuF� - inicijalni priljev ili odljev bankarskih sredstava u određenoj vremenskoj jedinici t.k����� kreditni multiplikator u vremenskoj jedinici j-t+1,

• možemo zaključiti da je kreditni multiplikator funkcija niza faktora:

• brzine multiplikacije, • vremena trajanja procesa multiplikacije, • stope obvezne rezerve i rezerve likvidnosti, • stope prelijevanja sredstava u gotov novac i u

posebne depozite.

• Pojam i priroda kreditnog multiplikatora, slični pojmu i prirodi monetarnog multiplikatora:

1. Kreditni multiplikator izražava broj jedinica kredita na jedinicu primarnog novca2. Kreditni multiplikator predstavlja bitan dio monetarnog multiplikatora

• U skladu s im jednadžba kreditnog multiplikatora mogla bi se iskazati na sljedeće načine:

• �� =�

�ili �� =

�

�+!+"#+$#

6.6. MULTIPLIKACIJA NOVCA I MONETARNA POLITIKA• U procesu multiplikacije i kreiranja novca važna je

uloga centralne banke u smislu efikasnosti kontrole ovih procesa.

• Nositeljima monetarne politike za uspješnoreguliranje količine novca u optjecaju preostajekontrola monetarne baze.

• Također, neto-promjene u obujmu primarnog novca suu granicama koje su pod kontrolom nositeljamonetarne politike.

• S gledišta monetarne politike (odnosno monetarne kontrole), ukupne promjene primarnog novca mogu se klasificirati u dvije široke grupe:

• Egzogene ili diskrecijske promjene (∆B1 ), direktno su determinirane odlukama monetarnih vlasi – diskrecijskim mjerama monetarne politike centralne banke.

• Endogene ili nediskrecijekse promjene ( ∆ B2 ),određene su odlukama nebankarskih gospodarskihsektora i sektora banaka, pri danim okvirima i uvjetimapod kojima centralna banka nastoji proizvesti određenepromjene u kvantumu primarnog novca.

• Ukoliko govorimo o određenom gospodarstvu koji je uprocesu razvoja, moguće je razlikovati tri tipa porastakoličine novca u optjecaju:

• (1) neturalan,• (2) prekomjeran (ili ekspanzivan) i• (3) nedovoljan (ili restriktivan).

7. PONUDA I POTRAŽNJA NOVCA I MONETARNA RAVNOTEŽA• Financijski proces je proces financijskog posredovanja

između ekonomskih subjekata s viškom štednje odinvesticija i ekonomskih subjekata s viškom investicijskepotražnje iznad osobne štednje (akumulacije), kojiobavljaju financijske institucije, primjenom financijskihinstrumenata, u okvirima domaćeg i inozemnoggospodarstva.

• Monetarni procesi obuhvaćaju procese kreiranje novca iusklađivanje količine novca i potražnje novca ako dođe donjihove nejednakosti, uključujući realne i financijsketransakcije.

7.1. POTRAŽNJA NOVCA• Potražnja novca je želja (odluka) ekonomskih

subjekata da drže određenu količinu novca.

• Možemo uočiti da potražnja novca predstavlja dio šireg procesa odlučivanja gospodarskih subjekata:

- O upotrebi dohotka za potrošnju ili štednju,- O upotrebi štednje za realne investicije ili za financijska ulaganja,- O strukturi financijskih ulaganja u novac ili u nemonetarne financijske instrumente.

• Shodno tome, tražnja novca ima dva aspekta:- Monetarni, jer određuje koliko se treba povećatinovčana masa.- Financijski, jer podrazumijeva financijskoprenošenje sredstava između pojedinih ekonomskihsubjekata.

7.2. FINANCIJSKI I MONETARNI PROCESI I NJIHOVO DJELOVANJE• U skladu s našim prethodnim izlaganjima, financijski

proces bi mogli definirati kao proces financijskogposredovanja između ekonomskih subjekata s viškomštednje od investicija i ekonomskih subjekata saviškom investicijske potražnje iznad osobne štednje(akumulacije), koji obavljaju financijske institucije,primjenom financijskih instrumenata, u okvirimadomaćeg i inozemnog gospodarstva.

• Također, ne treba zaboraviti da proces financijskogposredovanja predstavlja proces usklađivanja ponude ipotražnje robe i usluga

• Također, funkcioniranje financijskog posredovanjapodrazumijeva široku strukturu financijskihinstrumenata široku strukturu financijskih institucija ifinancijskih tržišta koji sudjeluju u monetarnimprocesima.

• Monetarni procesi obuhvaćaju procese kreiranjanovca i usklađivanje količine novca i potražnje novcaako dođe do njihove nejednakosti, uključujući realne ifinancijske transakcije.

Monetarni procesi se mogu razmatrati s:• Mikro nivoa, odnosno, nivoa pojedinačnih subjekata (ili

grupa subjekata), i u tom slučaju se ne mogu odvojiti od procesa financijskog posredovanja, odnosno, predstavljaju dio tog posredovanja.

• Makro nivoa, odnosno, u okviru cijelog gospodarstva, kada se mogu razmatrati odvojeno od procesa financijskog posredovanja.

7.3. RAVNOTEŽA PONUDE I POTRAŽNJE NOVCA• Monetarna ravnoteža, prema pretpostavkama

monetarne teorije, znači jednakost postojeće količinenovca (novčane mase) i tražnje novca, čime monetarnifaktori djeluju neutralno na realne gospodarsketokove.

• Novac obavlja svoje funkcije, ali ne djeluje u pravcuusporavanja niti u pravcu ubrzavanja gospodarskeaktivnosti.

• U slučaju odstupanja količine novca od tražnje novca nastaju procesi koji izjednačavaju ove dvije kategorije:

♦ Procesi približavanja postojeće količine novca potražnji - procesi kreiranja novca

♦ Procesi približavanja potražnje novca postojećoj količini novca

Tokom procesa uspostavljanja poremećene monetarneravnoteže ostvaruje se utjecaj novčane mase nagospodarska kretanja.

• Proces monetarnog uravnoteženja zasnovan je na odlučivanju pojedinih ekonomskih subjekata da izjednače osobnu količinu novca s količinom koju oni ocjenjuju kao potrebnu, putem realnih transakcija, financijskih transakcija ili njihovom kombinacijom.

• U slučaju viška novca iznad potražnje novca, ekonomskisubjekti pokušati će se osloboditi viška novca povećanom kupovinom robe i usluga ili ulaganjem viška novca u nemonetarne financijske instrumente.

• Shodno tome, možemo zaključiti da struktura ulaganja zavisi od institucionalne strukture gospodarstva i nivoa gospodarske razvijenosti.

• Znači, spomenuti financijski i nefinancijski procesi, imaju povratne efekte na monetarnu ravnotežu, i to:

- Domaći i inozemni financijski procesi vode smanjenju količine novca.

- Ukoliko se utjecajna potražnju roba i usluga odrazi na povećanje proizvodnje i cijena, doći će do povećanja potražnje novca za transakcijske svrhe.

Potražnja novca obuhvaća:• Transakcijsku potražnju novca - potreba držanja

novca za uredno obavljanje plaćanja.• Tražnju novca kao imovine - u skladu sa motivima

optimizacije strukture imovine.