View
2
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Antoni Mičić
STVARANJE EUROPSKE MONETARNE UNIJE
Diplomski rad
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
STVARANJE EUROPSKE MONETARNE UNIJE
Diplomski rad
Kolegij: Međunarodne financije
Mentor: prof.dr.sc. Mario Pečarić
Student: Antoni Mičić
JMBAG: 24238
Smjer: Financije i bankarstvo
Rijeka, rujan 2013.
SADRŽAJ
1. UVOD .............................................................................................................................. 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................................. 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ...................................................................................... 2
1.3. Svrha, ciljevi istraživanja i temeljna pitanja ......................................................................... 2
1.4. Znanstvene metode ................................................................................................................ 3
1.5. Struktura rada ........................................................................................................................ 4
2. EUROPSKA MONETARNA INTEGRACIJA ............................................................... 5
2.1. Povijest monetarne integracije na europskom tlu.................................................................. 5
2.2. Razvoj europskog monetarnog sustava ................................................................................. 6
2.3. Europska obračunska jedinica i put prema euru .................................................................... 9
2.4. Uloga europskih tečajnih mehanizama u monetarnoj integraciji ........................................ 12
3. ODREDNICE EUROPSKE MONETARNE UNIJE ..................................................... 18
3.1. Pojam i obilježja monetarne unije ....................................................................................... 18
3.2. Razvojni put od europskog monetarnog sustava do stvaranja europske monetarne unije .. 23
3.3. Osnovna obilježja europske monetarne unije ...................................................................... 26
3.4. Prednosti i nedostatci formiranja monetarne unije .............................................................. 31
3.5. Aktualna europska monetarna politika Europske monetarne unije ..................................... 33
4. HRVATSKA NA PUTU U MONETARNU INTEGRACIJU .......................................... 35
4.1. Budućnost Hrvatske kao nove članice EMU ............................................................................ 35
4.2. Učinci i značaj monetarne integracije Hrvatske ....................................................................... 36
4.3. Stupanj ostvarenja konvergencijskih kriterija za Hrvatsku ...................................................... 39
5. ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 45
LITERATURA ...................................................................................................................... 47
POPIS ILUSTRACIJA .......................................................................................................... 51
1
1. UVOD
Iako možda ne toliko isticana, monetarne integracija posebice je značajna u procesu
integracije gospodarstava. Dokaz tomu leži u činjenici da je upravo monetarna unija vrhunac
integracije zemalja na europskom tlu, a označava njihovu potpunu integraciju i jedinstvo. O
prednostima i nedostatcima monetarne unije, jednako kao i bilo kojega drugoga oblika
integracije, može se opsežno raspravljati, ali je prema većini literatura i provedenih
istraživanja veći broj koristi koje monetarna unija nosi od nedostataka. Monetarna unija
danas produkt je razvojnoga procesa, koji podrazumijeva otklanjanje svih uočenih
nedostataka, sa ciljem maksimizacije prednosti i dobitaka koje zemlja uključivanjem u
monetarnu uniju ostvaruje. Međutim, na današnjem stupnju razvoja monetarne unije, na
kojem mnoge zemlje žele postati članice iste, postoji druga krajnost, u kojoj se neke zemlje
nastoje u potpunost isključiti iz monetarne unije, zadržavajući monetarnu neovisnost i
samostalnost. Ovakvi pak postupci navode na razmišljanja o realnoj učinkovitosti monetarne
integracije i njezinim dugoročnim posljedicama. Upravo je razvoj Europske monetarne unije
i koristi koje je ona u svojem razvojnom procesu donijela zemljama članicama tematika
kojom se bavi ovaj diplomski rad.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Predstavljena tematika ukazuje na problem istraživanja obuhvaćen ovim diplomskim radom,
a koji se odnosi na analizu učinkovitosti dosadašnje monetarne integracije na europskom tlu.
Predmet istraživanja koje je obavljeno u ovome radu je istražiti, analizirati i definirati
osnovne značajke monetarne unije i procesa stvaranja monetarne integracije te analizirati
razvojni proces Europske monetarne unije. Konačno istražit će se i uočiti osnovne značajke
monetarne integracije Hrvatske u Europsku monetarnu uniju. Objekt istraživanja je
Europska monetarna unija.
2
Na temelju teorijskih spoznaja i empirijskih dokaza o monetarnom integriranju, posebno
onih koji se odnose na tržište proizvodnih faktora, te uzimajući u obzir strateški cilj
Hrvatske o pridruživanju EU, u okviru ovoga rada pokušat će se utvrditi ispunjava li
Hrvatska preduvjete za uspješno monetarno integriranje.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
S obzirom na predmet istraživanja, radna hipoteza glasi: na temelju znanstvenih spoznaja i
činjenica o osobitostima monetarne integracije te funkciji stvorene monetarne unije, moguće
je sustavnom analizom dokazati učinkovitost monetarne integracije na europskom tlu.
Uz radnu hipotezu mogu se postaviti i pomoćne hipoteze:
1. PH1: Istraživanjem povijesnih činjenica o stvaranju monetarne unije na europskom
tlu, moguće je opisati njezin razvojni proces ukazujući na njezine temeljne značajke.
2. PH2: Znanstvenim spoznajama o monetarnoj integraciji moguće je definirati
osnovne značajke Europske monetarne unije, ukazujući na prednosti i nedostatke
članstva u istoj.
3. PH3: Sustavnom analizom dosadašnjih znanstvenih spoznaja o koristima koje
proizlaze iz monetarne integracije, a koristeći se dostupnim materijalima, moguće je
definirati osnovne značajke monetarne integracije Hrvatske.
1.3. Svrha, ciljevi istraživanja i temeljna pitanja
Postavljeni problem i hipoteza koja se u ovome diplomskom radu želi dokazati ukazuju na
svrhu istraživanja provedenoga u ovome radu, a ona je istražiti i dokazati sve dosadašnje
3
prednosti i nedostatke monetarne integracije na tlu Europe, koristeći se razvojnim tokom
Europske monetarne unije. Cilj istraživanja je koristeći se povijesnim podacima o
razvojnom toku Europske monetarne unije, pokušati potvrditi činjenice o njezinoj
učinkovitosti.
Ciljevi istraživanja su:
1. Prikazati temeljne značajke monetarne integracije na tlu Europe
2. Objasniti monetarnu integraciju i monetarnu uniju,
3. Objasniti osobitosti Europske monetarne unije,
4. Objasniti učinkovitost monetarne integracije Hrvatske u Europsku monetarnu uniju.
Da bi se ispunili postavljeni ciljevi, u ovome diplomskome radu dat će se odgovori na
slijedeća pitanja:
1. Što su monetarna integracija i monetarna unija?
2. Koja su obilježja monetarne integracije na tlu Europe?
3. Koja su osnovna obilježja Europske monetarne unije?
4. Koje su prednosti i nedostaci Europske monetarne unije?
5. Kakva je aktualna monetarna politika Europske unije?
6. Kakvi su učinci monetarne integracije Hrvatske?
1.4. Znanstvene metode
Prilikom izrade diplomskoga rada korištene su slijedeće metode znanstvenog istraživanja:
metoda analize i sinteze, metode indukcije i dedukcije, metoda klasifikacije, metoda
komparacije i metoda deskripcije, povijesna metoda.
4
1.5. Struktura rada
Istraživanja u ovom radu predstavljena su u pet međusobno povezanih dijelova.
Prvi dio, Uvod, sadrži sistematični pregled rada. Elementi uvoda su: problem,
predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza i pomoćne hipoteze, svrha i ciljevi istraživanja,
znanstvene metode te struktura rada.
Nakon njega slijedi dio pod nazivom Europska monetarna integracija u kojem je dan
povijesni pregled monetarne integracije na tlu Europe.
Treći dio se odnosi na Odrednce Europske monetarne unije. Ovdje su obrađeni pojmovi
monetarne unije i monetarne integracije, osnovna obilježja Europske monetarne unije,
prednosti i nedostatci monetarne integracije u Europskoj uniji te aktualna monetarna
politika.
Četvrti dio rada objašnjava Hrvatsku na putu u monetarnu integraciju. U ovome je dijelu
objašnjena budućnost Hrvatske kao nove članice Europske monetarne unije te učinak
monetarne integracije Hrvatske kao i dosadašnji ostvareni stupanj konvergencije.
Rad završava petim dijelom, odnosno Zaključkom koji sadrži kratku sintezu rezultata
istraživanja.
Na kraju slijedi popis korištene literature i popis ilustracija u radu.
5
2. EUROPSKA MONETARNA INTEGRACIJA
Europska unija je zajednica naroda na tlu Europe, koji su integracijom stvorili jedinstvenu
zajednicu tog imena. Preciznije rečeno, Europska unija, EU, jedinstvena je međuvladina i
nadnacionalna zajednica europskih država, nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije
koji je započeo 1951. godine između šest država. Integracija se odvijala kroz nekoliko
razina, odnosno stupnjeva, pri čemu je potpuna integracija ostvarena tek procesom
monetarne integracije, kao najvišim, trećim stupnjem integracije. Monetarna integracija traje
i dan danas, i zasigurno je jedan od najsloženijh postupaka u procesu integracije. Da bi se
moglo pristupiti analizi monetarne integracije, potrebno je na početku objasniti povijest
monetarnih integracija, razvoj europskog monetarnog sustava, europsku obračunsku jedinicu
i ulogu europskih tečajnih mehanizama u monetarnoj integraciji.
2.1. Povijest monetarne integracije na europskom tlu
Od početaka razmjene javlja se problem vrednovanja novca, te se najpoželjnijim smatralo
postojanje jedinstvenoga novca, koji bi se svugdje jednako vrednovao. U prošlosti je svaki
narod imao svoju valutu. Napretkom trgovine i sve većim zbližavanjem gospodarstava, na
prostoru Europe se od davnina javljala zajednička valuta. Podjela valutnih područja nastala
je u srednjem vijeku što je dovelo do otežane razmjene. Proces monetarne integracije
pokrenut je ponovno u 17. stoljeću.
Procesi monetarnog okrupnjavanja veoma su spori. SAD-u je trebalo oko 150 godina da
postane optimalno valutno područje (Skupina autora, 2004., p. 198.). Europska monetarna
unija je također završetak dugotrajnog procesa monetarnog okrupnjavanja Europe.
Najveće monetarne promjene u Europi dogodile su se u 19. stoljeću. Tada je zabilježeno
ujedinjenje Italije i Njemačke. U to vrijeme formirana je jedna uspješna monetarna unija –
6
Austro-Ugarska, a čija članica je bila i Hrvatska. Latinska unija je primjer monetarne unije u
kojoj nikada nije stvorena zajednička valuta. Brojni europski lideri uvjerili su se kako je
jedini način da se očuva mir između njihovih zemalja da ih se gospodarski i politički ujedini.
Međunarodni monetarni sustav proizašao je iz konferencije u Bretton Woodsu 1944. godine,
a garantirao je stabilnost tečajeva na međunarodnoj razini na temelju (Ekonomski fakultet
Rijeka):
· Režima tečaja fiksiranog u odnosu na američki dolar (USD) s ograničenjem granica
fluktuiranja od ± 1%
· Konvertibilnosti u zlato po tečaju od 35 USD za uncu
· Mogućnosti prilagođavanja deviznog tečaja radi ispravljanja inflacijskih razlika i
konkurentnosti između zemalja
Ideja o monetarnoj integraciji Europe javila se nakon drugog svjetskog rata. 1951. godine
osnovana je Europska zajednica za ugljen i čelik (EZUČ), sa šest država članica: Belgija,
Zapadna Njemačka, Luksemburg, Francuska, Italija i Nizozemska. Ovlast za donošenje
odluka o industriji ugljena i čelika u tim zemljama stavljena je u ruke „Visoke uprave“,
neovisnog i nadnacionalnoga tijela (Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj).
Nakon stvaranja ove zajednice, 1957. Osniva se EEZ i EURATOM te Europska
investicijska banka (EIB). 1958. godine stupa na snagu Europski monetarni sporazum –
EMA. 1973. osnovan je Europski fond za monetarnu suradnju sa zadaćom održavanja
fiksnih deviznih tečajeva među valutama zemalja.
2.2. Razvoj europskog monetarnog sustava
Europski monetarni sustav nije nastao odjednom. Prošle su godine, dok su postavljeni
temelji ta njegov nastanak, a jednako tako i godine dok se on razvijao a potom prerastao u
višu instancu.
7
Europski monetarni sustav utemeljen je krajem 1978. godine, a sa radom je počeo 1979.
godine. Cilj uspostavaljanja EMS-a bio je vrlo jasan i izražen u namjeri da se stabiliziraju
devizni tečajevi i ostvari monetarna stabilnost među zemljama – članicama EZ-a. (Ganić,
2004., p. 36.).
Opći ciljevi europskog monetarnog sustava su (European Commission, 1998., p. 29.):
· Postizanje monetarne stabilnosti,
· Dosezanje stabilnih stopa rasta,
· Konvergenciju ekonomskih performansi među članicama Zajednice.
Da bi se postavljeni ciljevi ostvarili bilo je neophodno oblikovati sustav i povezati njegove
elemente ne najpovoljnij način. Europski monetarni sustav u to vrijeme su činili:
· Nova obračunska jedinica – ECU,
· Mehanizam tečajeva i tržišnih intervencija – ERM,
· Kreditni aranžmani središnjih banaka.
Valute zemalja članica činile su košaru valuta ECU. To je obračunska jedinica čija je
vrijednost predstavljala ponderiranu količinu svih nacionalnih valuta zemalja EZ-a, čak i
ako nisu bile uključene u ERM. Vrijednost se računala svakodnevno na temelju debiznih
tečajeva valuta zemalja članica u odnosu na američki dolar. Udio pojedine valute u košari
odražavao je relativni udio pojedine zemlje članice u međunarodnoj trgovini, što je bilo
djelomično korigirano međunarodnim značenjem te valute. Kriteriji za kvalitativno
ponderiranje sustava Europske novčane košare bili su (Ganić, 2004., p. 37.):
· Težina (ponder) nacionalnih valuta u ECU-u (npr. DEM 30,4%)
· Količina nacionalnih valuta u novčanoj košari (npr. DEM 0,6242)
· Pripadajući stožerni tečaj nacionalne valute – odnos težine i količine nacionalne
valute u košari (primjerice 0,487 ECU za 1 DEM)
8
EMS nije bio zamišljen kao monetarna unija, već je samo pomagao zemljama u
fundamentalnim promjenama prema većoj stabilnosti zemalja članica, odnosno njihovih
valuta i u jačanju koordinacije i konvergencije njihovih ekonomskih i monetarnih politika
prema monetarnoj uniji.
EMS je imao važnu ulogu kod stvaranja stabilnog monetarnog područja u Europi. Ovom
mehanizmu nisu pristupile sve zemlje, a druge su sudjelovale na osnovi većih odstupanja.
Nedostatak konvergencije nacionalnih proračunskih politika stvorio je napetosti, dok su
neke devalvacije vodećih nacionalnih valuta svojedobno uzdrmale jedinstvenost zajedničkog
tržišta.
Slika 1.: Evolucija valutnih tečajeva u EU
Izvor: Kandžija, V., Cvečić, I.: Makrosustav Europske unije, Sveučilište u Rijeci,
Ekonomski fakultet Rijeka, 2008., str. 163.
U početku su europske zemlje bile u situaciji stabilnih valutnih tečajeva i relativno
samostalne monetarne politike, ali slabe povezanosti financijskih tržišta. Prije formiranja
EMS-a monetarne politike su se kretale prema većoj samostalnosti i tečajevi su slobodnije
9
fluktuirali, a stvaranjem EMU-a nacionalne monetarne politike i valutni tečajevi postaju
stabilniji, pri čemu je ostvaren cilj integracije financijskih tržišta.
2.3. Europska obračunska jedinica i put prema euru
Europska obračunska jedinica je košara valuta država članica Europske unije, koja se
koristila kao obračunska jedinica Europske unije, prije nego što zamijenjena eurom.
Europski tečajni mehanizam je pokušao smanjiti fluktuacije između država članica valute i
ECU-a. ECU se također koristio u nekim međunarodnim financijskim transakcijama. Baš
kao što je dolar bio u središtu Breetton Woodskoga sustava i bio njegov de facto obračunska
jedinica i rezerva imovine (dolar je "dobar kao zlato"), ECU je dizajniran sa cijem da bude
obračunska jedinica i rezerva imovine u središtu Europskog monetarnog sustava (EMS).
Obračunska jedinica i zajednička valuta Europske unije je euro koji je uveden 1. siječnja
1999. godine. Euro je tada prihvatilo 12 država članica Europske unije: Austrija, Belgija,
Finska, Francuska, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal i
Španjolska. Ove zemlje su potpuno ukinule nacionalne valute. Neke od zemalja su još neko
vrijeme nakon uvođenja eura koristile svoje nacionalne valute, ali samo na teritoriju te
države.
Zbog nedovoljne količine gotovine, puštanje eura u optjecaj trajalo je tri godine. U to
vrijeme svim je sektorima omogućeno prilagođavanje korištenja nove valute. Razdoblje
prilagodbe karakterizirala su dva načela: nitko nije bio prisiljen koristiti euro kao nacionalnu
valutu, ali isto nikome nije moglo biti zabranjeno. Drugo načelo određuje kontinuitet
ugovora sklopljenih u nacionalnim valutama jer nastanak eura ne utječe na njihovu
valjanost.
Do početka 2002. godine za optjecaj se pripremilo 14,25 milijardi novih novčanica eura u
vrijednosti od 642 milijarde eura i 50 milijardi kovanica vrijednosti 16 milijardi eura
10
(Bukovšak, Noršić i Šošić, 2003., p. 51.). Posljednja faza u uvođenju eura započela je 1.
siječnja 2002.
Kod naziva euro slovo E označava prvo slovo riječi Europa, ali i zbog prvog slova grčke
abecede jer se Grčka smatra kolijevkom europske civilizacije. Vodoravne linije na znaku
eura označavaju njegovu stabilnost. Novčanice eura prikazuju najveća dostignuća europske
arhitekture: s prednje strane vide se prozori ili vrata nekih poznatih građevina, što
simbolizira otvorenost europskih zemalja i spremnost na suradnju. Sa stražnje strane nalaze
se mostovi, jer oni upućuju na blisku povezanost i međusobnu komunikaciju između
europskih zemalja, ali i komunikaciju Europe sa ostatkom svijeta.
Prednosti uvođenje Eura su (Kandžija i Cvečić, 2008., str. 190.):
1. Uklanja tečajni rizik između korisnica, što snižava kamatne stope i omogućuje
zemljama da uživaju blagodati stabilnosti cijena
2. Utire put dubokom, likvidnom i integriranom tržištu kapitala među zemljama
sudionicama.
3. Neke prednosti monetarne unije, poput uklanjanja nesigurnosti tečajem povećavaju
se širenjem eura
4. Putnici ne moraju više mijenjati novac i plaćati transakcijske troškove
Od trenutka njegova uvođenja euro zauzima značajnu ulogu na međunarodnoj sceni. Važan
je i doprinos euro područja kao takvog jer se značajan udio ponude i potražnje za
međunarodnim vrijednosnicama nominiranima u eurima može povezati s investitorima i
pozajmljivačima iz država euro područja. S obzirom na temeljne karakteristike novca, euro
u međunarodnom okružju može imati ulogu u javnom i u privatnom sektoru.
Što se tiče javnog sektora, čak 50-ak zemalja u svijetu veže svoje tečajne režime uz euro. U
većini tih zemalja euro je gotovo jedina valuta na koju se monetarne vlasti oslanjaju
prilikom stabiliziranja tečajeva vlastitih valuta
(http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-euro.htm). Iako nisu sve članice prihvatile
11
navedenu valutu u budućnosti se očekuje i to. Europska unija i dalje će se širiti i uključivati
nove zemlje članice u svoju veliku zajednicu.
Uvođenjem eura uklonjene su tehničke, zakonodavne i psihološke prepreke na europskom
financijskom tržištu. Značajan je utjecaj eura na ubrzavanje procesa financijske integracije
na većini financijskih tržišta (tržišta novca/derivativa, dionica i obveznica) i među glavnim
financijskim posrednicima (banke, osiguravajuća društva i drugi).
EU je veoma dugo i pažljivo pripremala prijelaz na jedinstvenu valutu. Kada se jednom
takva odluka donese, nema više vraćanja i mogućnosti korekcija. Zbog toga se ni kod nas
odluka o eventualnoj ranoj supstituciji vlastite valute ne bi smjela donositi bez pomnih
analiza pretpostavki uspješnosti takvoga koraka. Postojeća međunarodna iskustva mogu
pritom biti veoma korisna.
Tablica 1.: Uloga eura kao međunarodne valute
FUNKCIJA PRIVATNI SEKTOR JAVNI SEKTOR
Obračunska jedinica Vanjska trgovina,
međunarodne financijske transakcije, kotacije cijena
na međunarodnim tržištima
kao cilj u fiksiranju tečaja
Sredstvo razmjene podmirivanje obveza,
“vechicle” valuta
intervencije na deviznim
tržištima, službeni financijski tijekovi
Mjera vrijednosti denominacija financijskih
instrumenata
denominacija službenih deviznih rezervi
Izvor: Kohler H., Wes M.: Implications of the euro for the integration process of the
transition economies in central and eastern Europe, EBRD, Working paper No. 38., 1999.,
str. 2.
Kao što je vidljivo iz tablice, euro ima tri funkcije i to: obračunske jedinice, sredstva
razmjene i mjere vrijednosti. Privatni sektor ga najčešće koristi za podmirivanje obveza, u
12
vanjskoj trgovini, za denominaciju financijskih instrumenata i slično, a javni sektor za
denominaciju službenih deviznih rezervi, intervencije na deviznim tržištima, službene
financijske tijekove i/ili kao cilj u fiksiranju tečajeva.
Uvođenjem eura uklonjene su moguće tehničke, zakonodavne i psihološke prepreke koje su
vodile segmentaciji nacionalnih financijskih tržišta. Utjecaj eura na ubrzavanje procesa
financijske integracije vidljiv je na većini financijskih tržišta (tržišta novca/derivativa,
dionica i obveznica) i među glavnim financijskim posrednicima (banke, osiguravajuća
društva i drugi). Ipak stupanj integriranosti tih sudionika nije jednak.
2.4. Uloga europskih tečajnih mehanizama u monetarnoj integraciji
Tečajni mehanizam je sustav nastao uslijed stvaranja jedinstvene monetarne unije.
Upostavljanjem Europskoga monetarnoga sustava stvoren je Europski tečajni mehanizam
(ERM) prema kojemu se tečaj svake valute zemlje članice trebao ograničiti kako bi se
smanjile fluktuacije (+/–2,25%) u odnosu na referentnu vrijednost. Ta referentna vrijednost
uspostavljena u skupnoj košarici svih sudjelujućih valuta i naziva se Europska valutna
jedinica (ECU), koja je ponderirana prema veličini gospodarstva države članice.
Europski monetarni sustav utvrđen je kao dogovor kojim su zemlje članice vezale svoje
valute kako bi spriječile njihove velike fluktuacije, ostvarile monetarnu stabilnost te se
pripremile za uvođenje zajedničke valute.
Euro je 1. siječnja 1999. godine prihvaćen u nefizičkoj formi s valutnim tečajevima za 11 od
tadašnjih 15 valuta država članica utvrđenim zadnjeg dana 1998. godine. Tečajni
mehanizam (ERM) naslijedio je ERM 2, koji funkcionira slično kao izvorni ERM, ali unutar
konteksta postojeće valute eura. Europska središnja banka (ECB) počela je provoditi
zajednička monetarna pravila u suradnji sa nacionalnim središnjim bankama svake države
članice, a počelo je trogodišnje prijelazno razdoblje postavljeno u Madridu s trajanjem do 1.
siječnja 2002.godine.
13
Uvođenjem ERM 2, zemlje članice počinju provoditi politiku u kojoj euro postaje sidro za
zemlje koje u ERM-u sudjeluju. To su zemlje članice EU koje još nisu prihvatile euro, te
dvije godine prije pristupanja eurozoni moraju sudjelovati u ERM 2. Zemlja članica mora
sudjelovati u Tečajnome mehanizmu Europskoga monetarnog sustava neprekidno tijekom
dvije godine prije godine u kojoj se preispituje stanje. To znači da se fluktuacije tečaja
između eura i valuta članica moraju kretati u dogovorenim granicama. Osim toga, u istom
razdoblju zemlja članica ne smije devalvirati svoju valutu. Nakon prelaska u treću fazu
EMU-a i nakon prihvaćanja eura, Europski monetarni sustav zamjenjuje se novim Tečajnim
mehanizmom (ERM 2). Tečajni mehanizam, neovisno u kojem obliku ili pod kojim nazivom
došao, služi za održavanje stabilnosti intervalutarnih odnosa kao i stabilnosti samoga tečaja
valuta.
Uvođenjem eura počele su se sve jasnije vidjeti prednosti jedinstvenog tržišta Europske
unije. U kontekstu Europske monetarne unje, pri ulasku u ERM 2, inzistira se na potpunom
napuštanju kontrola kapitala. Sve su tranzicijske zemlje liberalizirale kapitalne račune, ali
nisu potpuno uklonile kapitalne kontrole. Zemljama članicama ERM 2 ne odgovara potpuno
uklanjanje kapitalnih kontrola jer kretanje kapitala može dodatno otežati očuvanje granica
fluktuacija unutar ERM 2.
Tečajni mehanizam 2 ili Exchange Rate Mechanism 2 je sustav deviznih tečajeva u kojem
zemlje članice EU moraju sudjelovati barem dvije godine kako bi stekle uvjete za članstvo u
EMU (Bilas, 2005.a, str. 172.). Ovaj mehanizam članicama omogućuje efikasan i fleksibilan
okvir povećanja integracije sa područjem monetarne unije. Najvažnije karakteristike i okviri
unutar kojih ERM 2 djeluju su sljedeći (Bilas, 2005.a, str. 172.):
1. Definiranje centralnog tečaja i granica fluktuacija,
2. Pravila za intervencije,
3. Nabavljanje kratkoročnih sredstava za intervencije,
4. Izlazna opcija.
14
Sam postupak priprema za ulazak u mehanizam ERM 2 sastoji se od četiri koraka, od kojih
je jedino posljednji u potpunosti dostupan javnosti (Ćorić i Mesić, 2012., str. 622.-623.):
1. korak. Postupak oko deviznog tečaja (eng. the exchange rate procedure) – u pravilu
je riječ o povjerljivom zahtjevu ministra financija i guvernera središnje banke
pristupnice prema ministru financija zemlje predsjedavateljice EU. U istoj inicijativi
predstavnici zemlje pristupnice izvješćuju predsjednika i tajnika Ekonomskoga
financijskog odbora pri EU. Nakon toga organizira se zatvoreni sastanak Odbora za
ERM 2 na kojem se raspravlja o središnjem paritetu i granicama fluktuacije tečaja
zemlje pristupnice.
2. korak. Odbor za ERM 2 (eng. The ERM 2 Comitee) – sastaje se na poziv
predsjednika EFC-a. Riječ je o svojevrsnom pred-screeningu zemlje pristupnice. Na
sastanku se odlučuje je li makroekonomski okvir zemlje kompatibilan s odrednicama
tečajnoga mehanizma i ekonomske politike Unije kao i propozicijama Sporazuma o
stabilnosti i razvoju.
3. korak. Sastanak o deviznom tečaju (eng. the ERM 2 Exchange rate Meeting) –
saziva se na poziv ministra financija zemlje predsjedateljice EU. Na sastanku se
utvrđuje konačni središnji paritet i granice fluktuacije.
4. korak. Završna komunikacija (eng. the final comunique) – završni je dio procesa koji
prethodi ulasku pristupnice u ERM 2, a organizira se u ime Unije. Završna
komunikacija uključuje: odluku o ulasku zemlje u ERM 2, središnji paritet, granice
fluktuacije, izjavu o budućoj ekonomskoj politici pristupnice, te kratku izjavu o
razgovorima ECB-a i središnje banke zemlje pristupnice (Češka središnja banka).
Vremenski okvir dovršetka priprema za ulazak u ERM 2 nije fiksno određen i on
isključivo ovisi o pregovaračkim vještinama zemlje pristupnice i stupnju dogovora s
predstavnicima EU. Iako su u slučaju Austrije pregovori za ulazak u ERM 2 trajali
vrlo kratko, svega nekoliko dana, primjer Danske pokazuje da mogu potrajati i
nekoliko mjeseci. Ipak, iskustva zemalja pristupnica u posljednjih nekoliko godina
pokazuju da pristupnice kroz ovu fazu vrlo brzo prolaze.
15
Glavne koristi od liberalizacije ne dolaze od pristupa vanjskom kapitalu, već primarno zbog
činjenice da proces otvaranja vodi smanjivanju domaćih prevrtanja. Danas sve najrazvijenije
zemlje imaju otvorene kapitalne račune i liberalizirane domaće financijske sektore.
Slobodno kretanje kapitala može imati pozitivne i negativne učinke za ekonomiju. Slobodno
kretanje kapitala može dovesti do slobodnijeg deviznog tečaja. Isto tako može dovesti do
otežanog održavanja fiksnog deviznog tečaja ukoliko se primjenjuje. Moguć je i rast
domaćih kamatnih stopa.
Što se tiče efekata financijske liberalizacije i njihovog utjecaja na rast, u kratkom roku
poboljšani i efikasniji pristup kapitalu može dovesti do „prezaduživanja“, odnosno do
investicijskog boom-a i privremeno viših stopa rasta (Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str. 5.).
Nakon početnog uzleta može doći do financijske krize i ekonomske kontrakcije kada boom
postane neodrživ. Istraživanja pokazuju kako zemlje prvih pet godina nakon liberalizacije
imaju početni uzlet i rastu brže. Međutim, nakon ovog perioda rastu sve sporije u slijedećim
godinama.
16
Slika 2.: Hipotetski slučaj fluktuacije deviznog tečaja unutar ERM 2 i njegova evaluacija od
strane Europske komisije
Izvor: Ekonomski fakultet Zagreb,
http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/Te%C4%8Dajni%20mehanizam%20ERM%202.pdf,
06.05.2013.
Devizni tečaj valute mora biti održavan unutar granica fluktuacije od +/- 2,25% u odnosu na
središnji tečaj određen prema euru. Ukoliko dođe do probijanja naznačenih granica, sagledat
će se jačina intervencija i njihov karakter. Pri konačnoj ocjeni, važan će biti karakter
tečajnih oscilacija. Različito se doživljava probijanje gornje (+ 2,25%) i donje (- 2,25%)
fluktuacijske granice.
Pomoću tečajnoga mehanizma osigurat će se da države članice izvan europodručja koje
sudjeluju u mehanizmu usmjere svoje politike prema stabilnosti, potiču približavanje i to će
im pomoći u njihovim nastojanjima da usvoje euro. Tečajni će mehanizam tim državama
17
članicama pružiti referencu za provođenje općenito zdravih gospodarskih politika, a naročito
monetarne politike. Istodobno će mehanizam pomoći i da se te države, kao i države članice
koje usvajaju euro, zaštite od neopravdanih pritisaka na deviznim tržištima.
Fiksni tečaj s granicama fluktuacija ranjiv je na tijekove kapitala i špekulativne napade kada
je mobilnost kapitala visoka (Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str. 5.). U tim uvjetima, malen je
utjecaj politike sterilizacije te bi mogla pomoći restriktivna fiskalna politika. U uvjetima
slobodnog kretanja kapitala nemoguće je održati stabilnost tečaja te voditi autonomnu
monetarnu politiku jer nedostaje kapitalna kontrola.
Efekti liberalizacije financijskog sustava nisu jednoznačni. Dok su neke zemlje imale koristi
od financijske liberalizacije, druge nisu ostvarile viši ekonomski rast ili su čak upale u krizu
i recesiju nakon liberalizacije.
Negativni učinci monetarnog integriranja pojavljuju se uglavnom na makroekonomskom
području jer vlada gubi formalnu nadležnost nad monetarnom politikom i politikom
deviznog tečaja i suočava se s troškovima sektorskih i institucionalnih prilagodbi koji iz toga
proizlaze.
18
3. ODREDNICE EUROPSKE MONETARNE UNIJE
Nakon Drugog svjetskog rata Europa je počela tragati za novim poretkom što je bio veliki
izazov. Ideja o monetarnom ujedinjenju europskih država javlja se kao dio šireg
ekonomskog i političkog povezivanja europskih zemalja. U ovom dijelu objasniti će se
pojam i obilježja monetarne unije, razvojni put od monetarnog sustava europe do europske
monetarne unije, osnovna obilježja europske monetarne unije, prednosti i nedostaci
europske monetarne unije te aktualnu monetarnu politiku europske monetarne unije.
3.1. Pojam i obilježja monetarne unije
Monetarna unija predstavlja područje u kojem ne postoje nikakva ograničenja plaćanja, a
tečajevi valuta članica su trajno fiksirani (Bilas, 2005., str. 40.). Potpuna monetarna unija ili
zajedničko valutno područje slučaj je u kojem zemlje članice svoje nacionalne valute
zamjenjuju jednom zajedničkom valutom za sve članice (Kandžija i Cvečić, 2008., str.
187.). Europska ekonomska i monetarna unija (EMU) sporazum je između europskih
naroda-sudionika o zajedničkom korištenju jedne valute, eura, i jednog ekonomskog skupa
pravila s postavljenim uvjetima o fiskalnoj odgovornosti (ttp://www.eu4journalists.eu/).
Koristi monetarne unije su slijedeće (Kandžija i Cvečić, 2008., str. 179.):
1. Ukidanje izravnih transakcijskih troškova konverzije valuta
2. Manji troškovi platnog prometa
3. Neizravne koristi zbog veće usporedivosti cijena
4. Neovisnost zbog kredibilnog fiksiranja tečaja
5. Veća izvjesnost u pogledu budućih cijena
19
6. Izražavanje cijena na svjetskom tržištu u domaćoj valuti
7. Nepostojanje valutnog rizika za vanjski dug
8. Veća likvidnost bankovnog sektora
Poseban slučaj monetarne unije je onaj gdje zemlje članice svoje različite nacionalne valute
zamjenjuju jednom zajedničkom za sve članice kao što je slučaj u Europskoj uniji gdje euro
zamjenjuje nacionalne valute zemalja članica.
Plan o Europskom monetarnom sustavu usvojen u lipnju 1978. godine u Bremenu na
konferenciji šefova država i vlada „devetorice“, dok Europski monetarni sustav stupio na
snagu 13. ožujka 1979. godine radi stabiliziranja deviznih tečajeva između valuta zemalja
članica. Valja istaknuti da su institucije Europski monetarni sustav i ECU -“European
currency unit” nastale kao reakcija na zbivanja u međunarodnim plaćanjima i u
intervalutarnim odnosima između valuta SAD-a i zapadnoeuropskih zemalja. One
predstavljaju mehanizam obrane tih zemalja od politike deviznog tečaja dolara koju je tih
godina uz pomoć, u prvom redu, politike kamatnih stopa provodio SAD i to dobrim dijelom
na štetu ostalog svijeta. Od 1979. godine zajednička ”obrana” zapadnoeuropskih zemalja od
valutne politike SAD-a djeluje kao zasebni, regionalni monetarni sustav – Europski
monetarni sustav, koji zemljama članicama osigurava ipak određenu monetarnu stabilnost u
„moru svjetske monetarne nestabilnosti“ (Perišin, Šokman i Lovrinović, 2001., str. 360.).
Ekonomska i monetarna unija (Economic and Monetary Union - EMU) naziv je procesa
harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika država članica EU s ciljem uvođenja
zajedničke valute - eura. EMU je definirana Ugovorom iz Mastrichta, koji uređuje
harmonizaciju u tri faze (http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=81):
1. Prva faza (od 1. srpnja 1990. do 31. prosinca 1993.): slobodno kretanje kapitala
među državama članicama, usklađivanje ekonomskih politika i bliža suradnja
ekonomskih politika i suradnja između središnjih banaka.
2. Druga faza (od 1. siječnja 1994. do 31. prosinca 1998.): konvergencija ekonomskih i
monetarnih politika država članica (s ciljem osiguravanja stabilnosti cijena i javnih
20
financija), osnivanje Europskoga monetarnog instituta (EMI) i osnivanje Europske
središnje banke (ECB).
3. Treća faza (od 1. siječnja 1999.): nepovratno fiksiranje tečajeva i uvođenje
jedinstvene valute na devizna tržišta i u elektronička plaćanja, koja prate uvođenje
novčanica i kovanica eura od 1. siječnja 2002. Treća faza EMU-a uvedena je 1999. u
11 država članica, kojima se dvije godine poslije pridružila Grčka, a zatim Slovenija
2007., Cipar i Malta 2008., Slovačka 2009.. Estonija 2011. Euro do danas nisu uvele
tri stare države članice - Velika Britanija i Danska, koje koriste opt-out klauzulu i
Švedska, koja je na referendumu u rujnu 2003. godine odbila uvođenje eura, te
sedam novih država članica koje će dok ne ispune kriterije konvergencije imati status
država članica s odstupanjem.
U Povelji o Europskoj uniji, potpisanu 7. veljače 1992. godine u Maastrichtu, modificirano
je djelomično Delorsovo izvješće uz uvažavanje i provođenje temeljne ideje ujedinjenja.
Značenje Povelje proizlazi iz definiranja potrebnih uvjeta koje moraju zadovoljiti zemlje
kandidati za ulazak u Europsku monetarnu uniju, nazvanih Maastrichtski kriteriji, odnosno
kriteriji konvergencije koji uvjetuju sudjelovanje u monetarnoj uniji kroz pet kvantitativnih
pokazatelja (Vujčić, 2003., str. 38.):
1) Inflacijski kriterij govori da stopa inflacije ne smije biti za više od 1,5 postotni bod
iznad prosječne stope inflacije u tri zemlje s najnižom inflacijom,
2) Tečajni kriterij zahtjeva sudjelovanje u europskom tečajnom mehanizmu (ERM)
najmanje dvije godine prije pridruživanja monetarnoj uniji uz poštovanje propisanih
granica fluktuacije. Taj bi kriterij trebao ukazati na predanost, stabilnost i ulazak u
monetarnoj uniji bez iskorištavanja tečajne politike za postizanje boljeg
konkurentskog položaja. Redefiniranjem granica fluktuiranja 1994. godine na 15%
oko središnjeg pariteta postavljeni su mnogo fleksibilniji uvjeti zadovoljavanja
tečajnog kriterija od inicijalno određenih Maastrichtskim ugovorom 2,25%,
3) Kamatni kriterij traži da prinos na dugoročne obveznice države ne smije prelaziti
istovjetne kamatne stope u tri zemlje s najnižom inflacijom za više od 2 postotna
21
boda. Taj je kriterij kao i inflacijski, potrebno zadovoljavati najmanje godinu dana
uoči donošenja odluke o sudjelovanju u monetarnoj uniji,
4) Fiskalni kriteriji:
a) Kriterij proračunskog deficita ograničava ekspanzivnost fiskalne politike jer
zahtijeva održavanje deficita konsolidirane opće države na razini nižoj od 3%
BDP-a,
b) Kriteriji javnog duga postavlja njegov udio u BDP-u na max 60%, ali se
pozitivno ocjenjuje i trend smanjenja njegova udjela u BDP-u, ako je razina
od 60% nedostižna vrijednost.
Monetarna se unija sastoji od dviju vrlo važnih komponenata. Prva komponenta je unija
deviznog tečaja, tj. trajno fiksno vezivanje tečajeva zemalja članica. Druga komponenta je
konvertibilnost. Ona predstavlja trajnu odsutnost svih kontrola konverzije za tekuće ili
kapitalne transakcije unutar područja unije. Konvertibilnost kapitalnih transakcija,
uključujući kamate i dividende, glavni je element u tzv. integraciji tržišta kapitala gdje nema
nikakvih ograničenja na kretanja kapitala unutar određenog područja (Bilas, 2005., str. 40.).
Može se reći da se monetarna unija sastoji od unije deviznih tečajeva i integracije tržišta
kapitala.
Kao jedan od glavnih razloga ulaska zemalja u monetarnu uniju želja je za smanjivanjem
nesigurnosti u gospodarstvu. S druge stane osnovni razlozi za stvaranje EMU su (Kandžija i
Cvečić, 2008., str. 175.):
1. Uklanjanje prepreka stvaranju jedinstvenog/unutarnjeg tržišta zbog postojanja
različitih valuta, što je ujedno i poticaj političkoj integraciji europskih zemalja
2. Stvaranje valutnog područja čija će valuta konkurirati za položaj svjetskog novca te
jačanje europske monetarne stabilnosti i financijske snage.
Dva se kriterija navode ključnima u ostvarivanju neto koristi od formiranja valutne unije:
međusobna trgovina zemalja članica i korelacija među njihovim dohocima. Zemljama koje
22
imaju slične dohotke i visok stupanj međusobne trgovine isplati se formiranje valutne unije.
Slika 2 prikazuje ključne kriterije za formiranje valutne unije.
Slika 3.: Ključni kriteriji za formiranje valutne unije
Izvor: Mongelli, F. P.: “New” views on the optimum currency area theory: What is EMU
telling us?, ECB, Working Paper No. 138., 2002., str. 27.
Što je veća korelacija dohodaka među potencijalnim članicama unije, odnosno što imaju
sličnije dohotke i što je njihova međusobna trgovina intenzivnija odnosno stupanj
otvorenosti veći, prednosti uvođenja zajedničke valute dominiraju, odnosno uvođenje
zajedničke valute je optimalno za navedenu grupu zemalja. Što je manji stupanj međusobne
trgovine među članicama i što su razlike u dohocima veće, to nedostaci uvođenja zajedničke
valute dominiraju (Bilas, 2005., str. 47.).
23
3.2. Razvojni put od europskog monetarnog sustava do stvaranja europske
monetarne unije
Nekadašnji Europski monetarni sustav, kao prvi oblik europske monetarne integracije,
postupno je prerastao u Europsku monetarnu uniju. Europska monetarna unija navodi se kao
najviši oblik integracije gospodarstava na tlu Europe, takozvani treći korak integracije. U
skladu s time, ni njezino stvaranje nije bilo olako, niti je danas ulazak u nju, ili pak njezino
funkcioniranje jednostavno.
Krajem 1980-tih godina tržište svake zemlje članice približilo se svojim susjedima,
oblikujući ono što će se kasnije nazivati jedinstveno europsko tržište. Međunarodna trgovina
na jedinstvenom tržištu mogla se prekinuti zbog rizika od valutnog tečaja neovisno o
relativnoj stabilnosti koju je uveo ERM i povećanim troškovima transakcija. Stvaranje
zajedničke valute za jedinstveno tržište činilo se logičnim rješenjem pa je ideja o zajedničkoj
valuti ponovo ojačala. Dodatni poticaj uvođenju jedinstvene valute bio je i Jedinstveni
europski akt donešen od strane Europske komisije u veljači 1986. godine, s ciljem
uklanjanja institucionalnih i ekonomskih granica između država članica EZ i postavljanja
temelja cilju zajedničkog europskog tržišta. Europska monetarna unija je stvarana kroz tri
etape, u skladu s konkretno predloženim mjerama uspostave jedinstvenog tržišta i EMU-a iz
Delorsova izvješća. Planovi za ostvarenje EMU u tri faze napravljeni su 1989. godine.
Prva etapa počela je sredinom 1990. godine i to formiranjem jedinstvenog tržišta i
usklađivanjem gospodarske, monetarne i fiskalne politike u Uniji, te pripremanjem
sporazuma o stvaranju monetarne unije. Iako je proces Faze I započeo s EMS-om 1979.
godine, prva faza službeno je počela 1990. kada su ukinite kontrole valutnog tečaja, čime se
oslobodilo kretanje kapitala unutar EEZ. Tri faze koje je isplanirala Komisija formalizirane
su 1992. godine u Ugovoru iz Maastrichta, uključujući kriterij ekonomskog približavanja
radi uvođenja zajedničke valute.
Kriteriji za članstvo u Europskoj uniji i uvođenje eura bili su postavljeni u tri dokumenta.
Prvi je Ugovor iz Maastrichta iz 1992. koji je stupio na snagu 1. studenog 1993. Prema
24
kriterijima iz ugovora potpisanog u Maastrichtu 1991.g. proračunski deficit u svakoj zemlji
članici ne smije prijeći prag od 3%, a ukupni javni dug 60% u odnosu na društveni bruto
proizvod. Na segmentu monetarne politike središnje banke zemlje članice u prvoj etapi
morale su držati devizne tečajeve svojih valuta u odnosu na središnji tečaj prema ECU-u
2,25%, što više približiti visinu kratkoročnih kamatnih stopa i održavati nisku stopu
inflacije. Kao rezultat toga, EEZ je pretvorena u Europsku uniju. Drugi dokument donio je
Kriteriji iz Kopenhagena – koji objašnjavaju opće ciljeve Ugovora iz Maastrichta. Treći
dokument je Okvirni sporazum koji se dogovara sa svakom državom prije pridruživanja EU.
Kriteriji su ujedno razjašnjeni zakonodavstvom EU i odlukama europskog pravosuđa
tijekom godina. Prva faza razvoja EMU može se povezati s trenutačnom državom
kandidatom koja najprije treba udovoljit Kriterijima iz Kopenhagena, a zatim pristupiti EU.
Druga faza stvaranja monetarnoga sustava pokrenuta je na sastanku na najvišoj razini u
Madridu 1995.godine. Njemačka je uspješno dokazala zašto se naziv ECU treba promijeniti
u euro. Takozvani “Madridski scenarij“ ujedno određuje prijelazno razdoblje između
uvođenja eura kao računske valute, a kasnije i kao gotovinske valute. Rezolucijom Vijeća
Europe u Madridu je određeno da se buduća jedinstvena valuta zove euro, a manje jedinice
centi (1E = 100 centi).
Nedugo zatim došlo je do problema u intervalutarnim odnosima zemalja članica EMU i
stoga je raspon fluktuacije sa 2,25% povećan na čak +/- 15% u odnosu na središnji tečaj.
Međutim nakon tih intervalutarnih poremećaja koji su rezultirali izlaskom britaske funte i
talijanske lire iz sustava deviznih tečajeva i devalvacijama, situacija se sljedećih godina
stabilizirala. Moglo bi se reći da je to bila posljednja prilika za tečajne manipulacije kako bi
se izbalansirali intervalutarni odnosi unutar Unije.
Druga etapa počela je 1. siječnja 1994. godine kada je osnovan EMI. Kroz ovu fazu je
stvorena veća neovisnost nacionalnih središnjih banaka od nacionalnih vlasti, financiranja
25
proračunskih deficita iz monetarnih izvora su zabranjena, a krajem 1995. u Madridu određen
je naziv jedinstvene valute – EURO.
U drugoj fazi EMU-a kako je rečeno uspostavljen je Europski monetarni institut (EMI), kao
prethodnik Europske središnje banke (ECB). Europsko vijeće u Amsterdamu je 1997.godine
prihvatilo je Pakt o stabilnosti i rastu te postavilo tečajni mehanizam ERM 2, koji će
naslijediti Europski monetarni sustav i ERM nakon uvođenja eura. Sljedeće je godine
Europsko vijeće u Bruxellesu odabralo jedanaest zemalja za uvođenje eura 1999. godine, a
Europska središnja banka (ECB) oživjela je sa zadatkom uspostavljanja monetarnih pravila
za Europsku uniju te nadgledanja aktivnosti Europskog sustava središnjih banaka –
nacionalnih banaka koje će implementirati odluke ECB-a, tiskati novac i izrađivati kovanice
te pomagati zemljama Eurozone u udovoljavanju kriterija približavanja. Druga faza razvoja
EMU može se povezati s nedavno pridruženim državama članicama koje ulaze u ERM 2 u
kojemu moraju ostati najmanje dvije godine prije uvođenja eura.
Treća etapa, prema Ugovoru iz Maastrichta, započinje 1. siječnja 1999, uvođenjem eura.
Uvođenjem eura, uveden je i sustav neopozivo fiksnih deviznih tečajeva. Taj je događaj bio
preokret u monetarnim odnosima unije, a uvođenje jedinstvene valute, eura, predstavlja
najznačajniji projekt u novijoj monetarnoj povijesti. Stabilniji i intervalutarni odnosi su od
cijeloga perioda Drugog svjetskoga rata bili predmet težnje članica. Ta težnja je posebno
došla do izražaja u vrijeme naftnih šokova i dolarskih nestabilnosti 1970-ih godina, što je za
stabilnost tadašnje Europske ekonomske zajednice predstavljalo veliku opasnost, s obzirom
da su zemlje članice vezivale svoju valutu na dolar. Zemlje tadašnje Zajednice svoje su
devizne tečajeve formirale tako da su se najprije određivale fluktuacije između valuta
zemalja članica, a potom svake valute prema dolaru. Kasnije se praksa određivanja
fluktuacija prema dolaru napušta, pa to predstavlja značajan korak u stvaranju monetarne
neovisnosti Zajednice. Međutim za usklađivanje valuta država članica i održavanje
stabilnosti tečajeva i njegovoga kretanja bilo je neophodno vezivanje istih na jedinstvenu
valutu. Iz tih razloga nametnula se potreba stvaranja još čvršće monetarne unije s
jedinstvenom valutom čije je najznačajnije razdoblje počelo osnivanjem Europskog
monetarnog sustava i uvođenjem zajedničke valute. Ova faza je trajala tri godine. Prvo je
26
uveden euro kao bezgotovinski novac, računi su se mogli voditi u euru ili nacionalnoj valuti,
a cijene isticati i u eurima i u nacionalnoj valuti. 1. siječnja 2002. godine uvode se novčanice
i kovanice eura pa se nacionalne valute zemalja postepeno povlače iz optjecaja nakon čega
euro u dvanaest zemalja postaje legalno sredstvo plaćanja.
Euro je bio virtualna valuta za 12 zemalja Eurozone: Austriju, Belgiju, Finsku, Francusku,
Njemačku, Grčku, Irsku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Španjolsku i Portugal. Korišten
je u samim počecima kao računska vrijednost, a tvrtke su mogle sigurno provoditi
transakcije u eurima znajući da su valutni tečajevi među državama članicama fiksni.
Vrijednosti u eurima pojavljivale su se na bankovnim računima pored nacionalne valute
kako bi se populacija mogla priviknuti na novu valutu. Svaka je država koja je trebala uvesti
novu valutu 1. siječnja 2002.godine morala udovoljiti takozvanim postavljenim
konvergencijskim kriterijima koji su postavljeni u Ugovoru iz Maastrichta.
Završetkom treće faze, odnosno uvođenjem jedinstvene valute u opticaj u svim zemljama
članicama Europske monetarne unije, završena je monetarna integracija. Međutim, i danas je
niz zemalja koje su članice Europske unije, ali koje nisu u Europskoj monetarnoj uniji,
odnosno nisu prošle proces potpune monetarne integracije. Neke od tih zemalja su
samovoljno odbile članstvo u Europskoj monetarnoj uniji, dok druge nisu ispunile tražene
kriterije. U skladu sa time, za očekivati je da dano stanje Europske monetarne unije nije i
njezina budućnost, odnosno da će se u bližoj ili daljoj budućnosti Europska monetarnu unija
i dalje širiti i modificirati, prema boljem, čineći ovo današnje stanje prošlošću.
3.3. Osnovna obilježja europske monetarne unije
Kao osnovno obilježje Europske monetarne unije može se navesti njezina potpuna
monetarna integracija svih zemalja članica iste. Ovaj najviši stupanj integracije zemalja na
tlu Europe, koje su ujedno i članice Europske unije, jamac je jedinstva. Europska monetarna
27
unija ne temelji se samo i jedino na jedinstvenoj valuti. Da bi se jedinstvena valuta uvela
neophodna ja harmonizacija monetarne politike, odnosno osiguravanje uvjeta za uvođenje te
jedinstvene valute- eura. Da bi se osigurali uvjeti za uvođenje eura, te da bi euro u svakoj
zemlji članici bio stabilna valuta, potrebno je osigurati i pravodobno „ažurirati“ monetarnu
politiku koja se provodi u zemlji članici EMU-a. Monetarna politika treba biti adekvatna te
održavati pokazatelje stabilnosti monetarnoga sustava u poželjnim granicama. Poznato je da
monetarna politika može biti ekspanzivna (koja povećava količinu novca u opticaju),
restriktiva (koja smanjuje količinu novca u opticaju) i neutralna.
Kako bi se moglo vidjeti da li je monetarna politika koju provodi Europska centralna banka
restriktivna, ekspanzivna ili možda neutralna Deka Bank računa kompas ECB-e pomoću
scoring modela. Taj se kompas sastoji od monetarne analize i realno ekonomske analize. U
monetarnoj analizi u obzir se uzimaju tri pokazatelja s jednakim udjelom od 33%, a to su
(Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str. 13.):
1. monetarni agregat M3,
2. krediti privatnom sektoru i
3. realni novčani jaz koji predstavlja razliku između stvarne stope rasta M3 i ciljane
stope rasta M3.
Monetarni agregati predstavljaju količinu agregatne ponude novca u nekoj zemlji, a
razlikuju se prema stupnju likvidnosti raznih vrsta novca kojeg sadrže. U realno ekonomskoj
analizi koriste se pokazatelji s podjednakom važnošću od 10%, a to su (Grgić, Bilas i
Šimović, 2006., str. 13.):
1. opća stopa inflacije,
2. stopa inflacije bez cijene električne energije i životnih namirnica,
3. očekivana stopa inflacije,
4. proizvođačke cijene,
5. uvozne cijene,
28
6. outputgap,
7. industrijska proizvodnja,
8. ekonomska osjetljivost,
9. političke varijable: strukturni proračunski deficit i jedinični troškovi rada.
Grupa monetarnih indikatora kao i realno ekonomskih indikatora dobiva svoj ponder u
konačnom stvaranju kompasa ECB (monetarni indikatori dosada su dobivali ponder 15-
25%, a realni 75-85% u izračunu vrijednosti kompasa) (Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str.
14.). Vrijednost kompasa se može kretati od 0 do 100, ako je 50 znači da je monetarna
politika koja se provodi neutralna (Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str. 14.). Ako je vrijednost
kompasa između 0 i 50, to znači da je monetarna politika ekspanzivna, a ako je između 50 i
100, to znači da je monetarna politika restriktivna (Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str. 14.).
Svako gospodarstvo svoju monetarnu stablnost i integraciju iskazuje pokazateljima odnosno
takozvanim EMU kriterijem konvergencije. Jedan od uvjeta koje država članica mora
ispuniti kako bi ušla u ekonomsku i monetarnu uniju i time preuzela euro kao vlastitu
valutu, ispunjavanje je kriterija konvergencije. Taj kriterij ne predstavlja uvjet za ulazak
pojedine države u članstvo Europske Unije, već uvjet za uvođenje eura kao nacionalne
valute kod postojeće članice.
Kriteriji konvergencije ili, kako se još nazivaju, kriteriji iz Maastrichta kriteriji su koje
moraju zadovoljiti zemlje članice EU kako bi ušle u treću fazu Ekonomske i monetarne
unije (Economic and Monetary Union, EMU) i uvele euro (Kesner-Škreb, 2006., str. 407.).
One zemlje članice koje se spremaju uvesti euro moraju zadovoljiti određene uvjete.
Ti su uvjeti sljedeći (Mihaljek, 2003., str. 30.):
1. Inflacija. Članice EMU moraju dokazati da mogu održavati stabilnost cijena.
Tijekom jedne godine prije provjere spremnosti za članstvo, inflacija ne smije
prelaziti za više od 1,5 postotka prosjek inflacije u (najviše) tri postojeće članice
29
EMU s najnižom inflacijom. Stopa inflacije mjerit će se indeksom potrošačkih
cijena, a uzimat će se u obzir razlike u nacionalnim definicijama.
2. Kamatna stopa. Tijekom jedne godine prije provjere spremnosti za članstvo kandidat
za EMU mora postići kamatnu stopu na dugoročne državne obveznice (ili slične
vrijednosnice) koja ne prelazi više od 2 postotka odgovarajuću kamatnu stopu u
(najviše) tri postojeće članice EMU s najnižom inflacijom.
3. Tečaj. Tijekom najmanje dvije godine prije provjere spremnosti za članstvo kandidat
za EMU mora održavati tečaj domaće valute prema euru unutar granica od 15%
iznad ili ispod srednjega tečaja po kojemu će se zemlja priključiti Tečajnome
mehanizmu (Exchange rate mechanism, ERM) Europskoga monetarnog sustava.
Kad je jednom unutar ERM-a, kandidat za EMU ne smije tijekom dvije godine
devalvirati svoju valutu na vlastitu inicijativu.
4. Deficit proračuna opće države ne može prelaziti 3% BDP-a, ili mora biti u tendenciji
znatnog opadanja, ili može samo privremeno biti iznad (ali još uvijek blizu) razine
od 3% BDP-a.
5. Razina bruto zaduženosti opće države (izražena u tržišnim cijenama) ne može
prelaziti 60% BDP-a, ili mora pokazivati tendenciju dovoljno brzog opadanja prema
toj razini.
U nastavku je prikazan kriterij konvergencije na razini svih gospodarstava u Europskoj uniji.
Tablica 2.: EMU kriterij konvergencije (%)
Zemlja 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU 27 4,54 4,13 3,82 4,31 3,74
Eurozona 4,31 3,82 3,61 4,41 4,01
Belgija 4,42 3,90 3,46 4,23 3,00
Bugarska 5,38 7,22 6,01 5,36 4,50
30
Češka 4,63 4,84 3,88 3,71 2,78
Danska 4,28 3,59 2,93 2,73 1,40
Njemačka 3,98 3,22 2,74 2,61 1,50
Irska 4,53 5,23 5,74 9,60 6,17
Grčka 4,80 5,17 9,09 15,75 22,50
Španjolska 4,37 3,98 4,25 5,44 5,85
Francuska 4,23 3,65 3,12 3,32 2,54
Italija 4,68 4,31 4,04 5,42 5,49
Cipar 4,60 4,60 4,60 5,79 7,00
Latvija 6,43 12,36 10,34 5,91 4,57
Litvanija 5,61 14,00 5,57 5,16 4,83
Luksemburg 4,61 4,23 3,17 2,92 1,82
Mađarska 8,24 9,12 7,28 7,64 7,89
Malta 4,81 4,54 4,19 4,49 4,13
Nizozemska 4,23 3,69 2,99 2,99 1,93
Austrija 4,36 3,94 3,23 3,32 2,37
Poljska 6,07 6,12 5,78 5,96 5,00
Portugal 4,52 4,21 5,40 10,24 10,55
Rumunjska 7,70 9,69 7,34 7,29 6,68
Slovenija 4,61 4,38 3,83 4,97 5,81
Slovačka 4,72 4,71 3,87 4,45 4,55
Finska 4,29 3,74 3,01 3,01 1,89
Švedska 3,89 3,25 2,89 2,61 1,59
UK 4,50 3,36 3,36 2,87 1,74
31
Izvor: Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00
097&plugin=0, 08.05.2013.
Kriterij konvergencije predstavlja sveukupno ostvarenje traženih pet uvjeta postavljenih
Maastrichtskim ugovorom. Tablica prikazuje maastrichtski kriterij prinosa na obveznice koji
se koristi kao kriterij konvergencije u EMU za dugoročne kamatne stope (prinos državnih
obveznica na sekundarnom tržištu). Prema tome, ako se uzme u obzir kriterij konvergencije
koji kaže: „U Ugovoru se navodi: Nominalna dugoročna kamatna stopa(na državne
obveznice ili slične vrijednosnice)u praksi ne smije za više od dva postotna poena prijeći
odgovarajuću kamatnu stopu (najviše) tri zemlje članice s najnižom inflacijom(riječ je o
istim zemljama koje su navedene i u kriteriju o stabilnosti cijena).“, može se zaključiti kako
zemlje sa visoko izraženim dugoročnim kamatnim stopama na obveznice ne zadovoljavaju
kriterije konvergencije, što samim time ukazuje na monetarnu nestabilnost. Jednako kao i
ovaj kriterij moguće je analizirati i preostale kriterije konvergencije, te na temelju njih
ocjeniti konvergenciju zemlje u EMU.
3.4. Prednosti i nedostatci formiranja monetarne unije
Jedna od prednosti uvođenja zajedničke valute je snižavanje transakcijskih troškova jer
cijena tada postaje jedini valjani pokazatelj međunarodne konkurentnosti. Prilikom
putovanja kroz zemlje monetarne unije nije potrebno mijenjati novac iz jedne u drugu
valutu. Također, nema rizika vezanih uz politiku tečaja. Monetarna unija potiče razvoj svih
dijelova gospodarstva, a pogotovo sektora bankarstva. Dolazi i do porasta trgovine jer se
ukidaju barijere kretanja roba.
Rastući trgovinski tijekovi među zemljama članicama utječu na strukturu domaćeg outputa i
uzorak specijalizacije. Zajednička valuta u kratkom roku može spriječiti valutni rizik, dok
strogo centralizirana monetarna politika i politika deviznog tečaja postaju učinkovitije u
32
ograničavanju fluktuacija deviznog tečaja i kontroli (niskih) kamatnih stopa (Derado, 2009.,
str. 304.). Integracija financijskih tržišta na kojem postoji zajednička valuta pridonosi
stabilnim uvjetima poslovanja. Integriranje tržišta kapitala omogućuje efikasniju alokaciju
resursa i dinamičan ekonomski rast putem otvaranja sve većih mogućnosti ulaganja te
povećanjem proizvodnje i zaposlenosti. Jedna od najvažnijih koristi monetarnog integriranja
jest i nadnacionalni karakter središnje banke, što dodatno jamči njezin kredibilitet i
neovisnost u ostvarivanju makroekonomske stabilnosti i, ništa manje važno, u izgradnji
stabilne međunarodne pozicije nove (zajedničke) valute (Derado, 2009., str. 304.).
Nedostaci monetarnog integriranja pojavljuju se uglavnom na makroekonomskom području.
Kod monetarnog integriranja država gubi kontrolu nad monetarnom politikom i politikom
deviznog tečaja. Sa gubitkom kontrole države nastaju troškovi sektorskih i institucionalnih
prilagodbi. Najveći rizik je povezan s reakcijom konkretnoga gospodarstva na eksterne
asimetrične šokove, što nije povezano samo s pitanjem ostvarene razine ekonomske
konvergencije među zemljama članicama, već i s “odgovorom” zajedničke ekonomske
politike na poremećaje koji dolaze izvan sustava (Derado, 2009., str. 304.).
Formiranje monetarne unije u zemljama pogođenim recesijom može izazvati povećanje
nezaposlenosti i ekonomsku stagnaciju. Trenutna financijska kriza i globalni ekonomski pad
dokaz su velikih nedostataka financijske globalizacije i monetarnog integriranja. Činjenica
da je financijska kriza potekla iz zemalja s reguliranim financijskim tržištima i brzo se
proširila preko najrazvijenijih industrijskih zemalja svijeta dodatno podgrijava prethodnu
dilemu (Derado, 2009., str. 304.).
Kod zemalja članica gubi se nacionalna valuta kao instrument ekonomske politike. Najveći
problem kod stvaranja monetarne unije javlja se u neravnomjernoj razvijenosti zemalja
članica zbog čega monetarna unija nema isti učinak na svim područjima. To je slučaj i kod
Hrvatske gdje je trenutno prisutna gospodarska kriza, a u nekim zemljama članicama
monetarne unije se javlja gospodarski rast što za Hrvatsku predstavlja veliki rizik.
Ipak, koristi od monetarne unije su brojnije od njenih nedostataka. U monetarnoj uniji se
problemi rješavaju na globalnoj razini što je svakako učinkovitije od toga da svaka zemlja
33
rješava problem na nacionalnoj razini. Unatoč nedostacima koje donosi monetarna unija, za
malu zemlju kao što je Hrvatska, koristi ulaska u uniju su ipak veće od nedostataka.
3.5. Aktualna europska monetarna politika Europske monetarne unije
Europska ekonomska i monetarna unija (EMU) sporazum je između europskih naroda-
sudionika o zajedničkom korištenju jedne valute, eura, i jednog ekonomskog skupa pravila s
postavljenim uvjetima o fiskalnoj odgovornosti. Europska unija predstavlja ekonomsku i
monetarnu uniju 27 europskih zemalja koja čini europsku i monetarnu cjelinu bez carinskih
granica i s jedinstvenom valutom — eurom. Trenutačno postoji 27 zemalja članica s
različitim stupnjevima integracije u EMU. Šesnaest članica usvojilo je euro: Austrija,
Belgija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska,
Portugal, Slovenija, Španjolska, od 1. siječnja 2008. Cipar i Malta i od 1. siječnja 2009.
Slovačka. Tri zemlje članice – Velika Britanija, Danska i Švedska, trenutačno nemaju
planove o uvođenju eura. Ostale zemlje članice nalaze se u različitim fazama prihvaćanja
eura i očekuje se da će se pridružiti Eurozoni u narednih 10 godina
(http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C23).
U knjižnom obliku euro je ušao u gospodarstvo i u banke zemalja članica EMU-a već
1.1.1999., kada su fiksirani tečajevi nacionalnih valuta prema euru. Od 1.1.2002. euro ulazi
u opticaj i u gotovinskom obliku, kao jedinstveni novac 12 članica EU-a, a tada službeno
počinje i zamjena postojećih valuta tih država. Od 1.3.2002. postao je jedino sredstvo
plaćanja u zemljama EMU-a (Kandžija i Cvečić, 2008., str. 190.).
Financijska tržišta unutar Europske unije imaju visok stupanj integriranosti. Banke su
najvažnije financijske institucije u EMU. Novčano tržište unutar EMU-a je najviše
integrirano kao i tržište obveznica koje je na visokom stupnju integracije. Tržište dionica i
posebno bankarsko tržište nisu na tako visokom stupnju integracije, ali integracija
34
vremenom jača što ukazuje na to i da će ova tržišta ubrzo postići visoke stupnjeve
integracije (Grgić, Bilas i Šimović, 2006., str. 20.).
Svaka država članica Europske unije razvija financijsko tržište u okvirima zadanog
nacionalnog zakonodavstva. Financijska integracija u Europskoj uniji provodi se na temelju
dokumenta koji se naziva Akcijski plan za financijske usluge (engl. Financial Services
Action Plan – FSAP), a prihvaćen je 2000. godine. Plan se sastoji od 41 mjere za razvoj i
unapređenje jedinstvenoga tržišta za financijske usluge kojima su stvorena pravila i sustav
nadzora jedinstvenog, otvorenog i sigurnog financijskog tržišta.
Uvođenjem europske monetarne unije tržišta novca u euru postigla su znatan stupanj
integriranosti, prvenstveno zbog toga što su novčana tržišta regulirana uglavnom u okvirima
zajedničke monetarne politike.
35
4. HRVATSKA NA PUTU U MONETARNU INTEGRACIJU
U posljednjem dijelu rada raspravlja se o monetarnoj integraciji Hrvatske u Europsku
monetarnu uniju. Objasniti će se budućnost Hrvatske kao nove članice Europske monetarne
unije, učinci i značaj monetarne integracije Hrvatske te stupanj ostvarenja konvergencijskih
kriterija za Hrvatsku.
4.1. Budućnost Hrvatske kao nove članice EMU
Nakon pristupanja Europskoj uniji, Hrvatska je prihvatila i članstvo u Europskoj monetarnoj
uniji. Troškovi i koristi priključivanja Europskoj monetarnoj uniji (EMU) uvelike će ovisiti
o ukupnom procesu gospodarske i političke integracije Hrvatske u Uniju, kao i o
mogućnostima zemlje da apsorbira poremećaje na globalnom platnom tržištu. Kako bi se
pridružila Europskoj monetarnoj uniji Hrvatska mora ispuniti kriterije iz Maastrichta.
Premda pristupanje EMU-u može biti dovršeno tek dvije godine nakon ulaska u punopravno
članstvo Unije, Hrvatska se već sada nalazi na putu ispunjavanja nekih od zadanih kriterija.
Hrvatsko gospodarstvo je već poprilično „euroizirano“, gotovo do razine država članica koje
su se Uniji priključile tijekom 2004. i 2007. Od svih tranzicijskih država Hrvatska ima
najvišu razinu zamjene valute, dok je mjereno prema bankovnim zaduženjima približno 65%
depozita u Hrvatskoj pohranjeno u eurima. Nadalje, u hrvatskom bankarskom sustavu
prevladavaju banke iz zone eura (92%), a izravna strana ulaganja i trgovina sa zonom eura
dominiraju hrvatskim gospodarstvom (Butković, Dujmović i Ondelj, 2007., p. 26.). Hrvatske
banke su sa uvođenjem eura u povoljnijem položaju jer zadržavaju dio prihoda od
konverzije stranih valuta u kunu.
Hrvatsko se gospodarstvo može okarakterizirati visokim stupnjam euroizacije, ako se
promatra korištenje strane valute u ispunjavanju osnovnih funkcija novca kao sredstva
razmjene i plaćanja, jedinice obračuna i sredstva očuvanja vrijednosti. Više od 60% pasive
36
hrvatskih banaka iznose devizni izvori, pri čemu najveći dio otpada upravo na valute članica
EMU, oko 85% ukupne štednje u bankama jesu devizni depoziti. Više od 85% kredita
banaka čine devizni krediti ili kunski krediti vezani uz tečaj strane valute, najčešće euro ili
njegovu denominaciju (Bukovšak, 2003., p. 75.).
Najveće koristi od ulaska u EMU osjetit će se na mikrorazini. Najočitije će biti ukidanje
troškova konvertiranja valuta i platnih transakcija. Ulazak u EMU također će donijeti veću
transparentnost novčanih transfera. Tako će se cijene u Hrvatskoj moći lako usporediti s
cijenama u drugim državama Europske monetarne unije, što će zbog fiksnog tečaja smanjiti
neizvjesnost i stvoriti veću otpornost na cjenovnu diskriminaciju u nekim područjima. Uz to,
fiksni će tečaj olakšati odluke u području investiranja, proizvodnje i potrošnje. Uvođenje
eura potaknut će izvoz u druge europske države, što je do sada otežavao razmjerno visok
tečaj kune.
U sklopu EMU-a Hrvatska će imati bolji pristup likvidnim sredstvima, pa će s povećanom
likvidnošću dalje razvijati tržište obveznica i dionica. Zajednička monetarna politika očuvat
će stabilnost cijena bez ometanja raspodjele gospodarskih aktivnosti, a olakšat će i trgovinu
s drugim državama članicama EMU-a.
Osim koristi, priključivanje Europskoj monetarnoj uniji podrazumijeva i neke troškove.
Prije svega zemlja će izgubiti neovisnu monetarnu politiku kao dio svoje gospodarske
politike. Hrvatska monetarna politika bit će definirana u Europskoj središnjoj banci u
Frankfurtu, a ne u Hrvatskoj narodnoj banci u Zagrebu (Samardžija, Staničić i Nikić, 2000.,
p. 82.).
4.2. Učinci i značaj monetarne integracije Hrvatske
U Republici Hrvatskoj dominantnu poziciju u financijskom sustavu zauzimaju poslovne
banke, čiji rad regulira i nadzire Hrvatska narodna banka (HNB). Poslovne banke
najaktivnije su financijske institucije, i u platnom sustavu, i na sva tri financijska tržišta:
37
novčanom, deviznom i tržištu kapitala. Uz poslovne banke, bankarski sektor financijskih
posrednika u Republici Hrvatskoj čine još stambene štedionice i Hrvatska banka za obnovu i
razvitak (HBOR). Stambene štedionice potiču nacionalnu štednju i stambeno zbrinjavanje
tako što prikupljaju štednju fizičkih osoba s ciljem da je nakon zakonski propisanog roka
plasiraju tim istim osobama u obliku povoljnih stambenih kredita.
U procesu restrukturiranja gospodarstva u tranzicijskim zemljama u pravilu dolazi i do
razvoja financijskih tržišta i institucija kao sastavnih dijelova financijskog sustava jedne
zemlje. Položaj financijskog sustava u suvremenim globalizacijskim tijekovima ima bitan
utjecaj na gospodarski razvoj zemlje. Nerealno je očekivati da država, u svom ekonomskom
razvoju i putu prema prosperitetu, ostane imuna na utjecaje iz njenog okruženja.
Rast i prosperitet zemlje zahtijevaju sinergiju napora države, financijskih institucija i
poduzeća te raznih organizacija kojima država ili poduzeće mogu pripadati. Financijski
sektor može značajno pomoći u tim nastojanjima ukoliko kvalitetno izvršava svoje funkcije.
Banke imaju važnu ulogu u procesu gospodarskog rasta i društvenog razvitka. Raspoloživost
kredita najpoznatija je i možda najvažnija funkcija koju osiguravaju banke iako je njihova
uloga važna i u obavljanju platnoga prometa, pružanju sigurnosti u štedne proizvode pa i u
neizravnom poticanju socijalne kohezije (npr. osiguranje mogućnosti da se mlade obitelji
stambeno osamostale).
Iako banke uvelike doprinose gospodarskome rastu, neadekvatan pristup poslovanju mogao
bi dovesti do razornih posljedica. Naime, banke davanjem kredita stanovništvu preuzimaju
značajne količine potencijalnoga rizika na sebe. Ukoliko dođe do stanja neplaćanja kredita,
usporava se rast kroz nedovoljna sredstva i loše usmjerene nevraćene plasmane. Banke su
odgovorne za usmjeravanje financijskih sredstava. Raspolaganje sa dovoljnom količinom
informacija omogućiti će iskorištavanje sredstava građana koji ih žele deponirati u
kvalitetnije svrhe, što može potisnuti gospodarski rast. Gospodarski rast je pod značajnim
učinkom financijskoga sustava koji može usmjeravati sredstva u dobre plasmane,
povećavajući tako stopu rasta, samom štednjom a zatim i potaknutom većom stopom
gospodarske aktivnosti.
38
Ključne tendencije u suvremenom financijskom sustavu odnose se na sve veću konkurenciju
financijskih institucija, brzi porast tehnoloških inovacija, proširenje financijskih tržišta na
globalnu razinu uslijed globalizacije, pojačana konkurencija uslijed ulaska inozemnihh
investitora na nacionalna tržišta. Nadalje globalizacija dovodi i do potrebe za
deregulacijama financijskih usluga te do pojačanoga rizika zbog mogućnosti propadanja.
Zbog izrazito dinamične okoline i sve usporenije gospodarske aktivnosti, sve češće dolazi do
zaduživanja od strane klijenata. Banka tada negativno djeluje na gospodrstvo plasirajući loša
sredstva i time umanjujući stabilnost i kreditnu sposobnost zemlje.
Za članstvo Hrvatske u EU od velike je važnosti uspješna prilagodba i razvoj financijskog
sustava. U tranzicijskim zemljama kao što je Hrvatska, reformama i približavanjem
europskim standardima i normama utječe se i na restrukturiranje bankarskog sustava i
bankarskih posredništva. Također se utječe na izgradnju donedavno nepostojećih dijelova
financijskog sustava kao što je tržište kapitala. Kod financijskih tržišta kod zemalja u
tranziciji još uvijek dominira bankarski sektor kao temelj financiranja svih segmenata
tržišta.
U Hrvatskoj je usklađivanje područja pružanja financijskih usluga sa standardima Unije, i to
usluga u bankarstvu, usluga osiguravajućih društava i društava za trgovanje vrijednosnim
papirima i slobodnom kretanja kapitala (kretanje kapitala i tekuća plaćanja, osiguranja,
sustav plaćanja i podmirenja), uređena Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između
RH i Europske unije (Nacionalni program RH za pridruživanje u EU).
Hrvatsko bi gospodarstvo u tržišima kapitala i tržištima financijskih usluga moglo naići na
ozbiljnu zapreku u utrci za konkurentnost s Europskom unijom upravo zbog razvojnih
nedostataka. Zato bi trebalo raditi na osmišljavanju bržeg razvoja tržišta i ukidanju
ograničenja na međunarodne tokove kapitala.
Republika Hrvatska trenutno ne zaostaje bitno u institucionalnom razvoju za
srednjoeuropskim prosjekom. U vanjskotrgovinskom, deviznom i bankarskom sustavu
Republika Hrvatska se značajno približila standardima Europske unije. Ipak u politici
tržišnog natjecanja, u pravnom sustavu, tržištu vrijednosnicama i upravljanju poduzećima
39
Hrvatska zaostaje za srednjoeuropskim prosjekom. Ovakva situacija povezana je sa niskim
udjelom privatnog sektora u društvenom proizvodu.
Hrvatska u danim okolnostima treba pažljivo pratiti razvoj prilagodbe država kandidata
gospodarskim normama i standardima EU, ali isto tako razvoj na europskoj razini, jer će
svaki daljnji napredak postignut u tom području dugoročno utjecati na hrvatsko financijsko
tržište.
4.3. Stupanj ostvarenja konvergencijskih kriterija za Hrvatsku
Iako euro nije službena valuta u Hrvatskoj, on ipak cirkulira monetarnim tokovima, pa je
važno kolike prednosti i nedostatke donosi uvođenje eura za pojedine subjekte. Što se tiče
konvergencije Hrvatske prema EU, najčešće se spominje nominalna konvergencija. Kada
govorimo o nominalnim konvergencijskim kriterijima, dvije su skupine kriterija koje
Hrvatska treba ispuniti na svom putu prema EMU i prihvaćanju eura. Prvu skupinu kriterija
nužno je ispuniti kako bi mogla postati članicom EU, a drugu skupinu kriterija je potrebno
ispuniti kako bi se priključila Eurozoni, odnosno postala punopravna članica EMU-a.
Druga skupina kriterija koje zemlja mora ispuniti kako bi se priključila EMU su kriteriji iz
Maastrichta, doneseni 1992. godine. Dakle, oni nisu nužni za priključenje EU, već EMU. To
su kriterij stabilnosti cijena, kriterij državnih financija, kriterij stabilnosti tečaja i kriterij
dugoročnih kamatnih stopa.
Hrvatska uživa, od uspješno provedenog Stabilizacijskog programa u listopadu 1993., visok
stupanj stabilnosti cijena; jedan od najviših među svim tranzicijskim zemljama srednje i
istočne Europe. Po tom kriteriju Hrvatska zadovoljava kriterije konvergencije. U nastavku
će se analizirati svi kriteriji konvergencije Republike Hrvatske.
Prvi kriterij se odnosi na inflaciju. U svibnju 2013., godišnja stopa promjene indeksa
potrošačkih cijena iznosila je 1,%.
40
Tablica 3.: Prosječna godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj i Europskoj uniji 2005. – 2012.
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU 2,2 2,2 2,3 3,7 1,0 2,1 3,1 2,6
Hrvatska 3,0 3,3 2,7 5,8 2,2 1,1 2,2 3,4
Izvor: Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00
118&plugin=0, 01.07.2013.
Kretanje stope inflacije kroz godine, prikazano u tablici, prikazane su u nastavku
grafikonom.
Graf 1.: Prosječna godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj i Europskoj uniji 2005. – 2012.
Izvor: izrada autora prema: Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tec00
118&plugin=0, 01.07.2013.
41
Prema podacima Eurostata vidljivo je da je Hrvatska do 2010. godine imala veću godišnju
stopu inflacije od prosjeka Europske unije. 2010. i 2011. godine ta stopa je bila manja nego
u EU, a 2012. se ponovo povećala.
Tablica 4.: Saldo konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU -4,2 -3,4 -3,0 -2,1 -6,9 -6,5 -4,4 -4,0
Hrvatska -3,5 -3,4 -3,0 -2,1 -4,6 -5,4 -5,5 -3,8
Izvor: Hrvatska narodna banka, www.hnb.hr/publikac/prezent/spf-tablice/fiscal_deficit.xls ,
25.07.2013., Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Government_finance_statistic
s, 25.07.2013.
Vrijednosti su u nastavku prikazane grafički.
Graf 2.: Saldo konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a)
Izvor: izrada autora prema: Hrvatska narodna banka, www.hnb.hr/publikac/prezent/spf-
tablice/fiscal_deficit.xls , 25.07.2013., Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Government_finance_statistic
s, 25.07.2013.
42
Saldo konsolidirane opće države Hrvatske se na početku promatranog razdoblja kretao isto
kao i na području EU. Nakon 2008. godine se javljaju značajne razlike.
Tablica 5.: Bruto dug konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU 62,8 61,6 59,0 62,3 74,6 80,0 82,5 85,3
Hrvatska 43,7 35,5 32,9 28,9 35,3 42,6 47,2 53,7
Izvor: Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&plugin=0&language=en&pcode=tei
na225, 26.07.2013.
Vrijednosti su u nastavku prikazane grafički.
Graf 3.: Bruto dug konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a)
Izvor: izrada autora prema: Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&plugin=0&language=en&pcode=tei
na225, 26.07.2013.
43
Bruto dug konsolidirane opće države se povećava sličnim tempom kao i bruto konsolidirani
dug zemalja Europske unije.
Tablica 6.: Devizni tečaj (HRK/EUR)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Srednji
tečaj 7,3756 7,3451 7,3251 7,3244 7,3062 7,3852 7,5304 7,5456
Izvor: Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr/statistika/h_ekonomski_indikatori.pdf,
26.07.2013.
Vrijednosti su u nastavku prikazane grafički.
Graf 4.: Devizni tečaj (HRK/EUR)
Izvor: izrada autora prema: Hrvatska narodna banka,
http://www.hnb.hr/statistika/h_ekonomski_indikatori.pdf, 26.07.2013.
Tečaj se formira pod utjecajem ponude i potražnje na tržištu, te se definira u onoj točki gdje
se potražnja i ponuda stranih sredstava plaćanja nalaze u ravnoteži. Devizni tečaj raste kada
se poveća ponuda ili smanji potražnja stranih sredstava plaćanja, a opada u suprotnom
slučaju. Srednji tečaj eura u odnosu na kunu se povećava od 2009. godine.
44
Tablica 7.: Kamatne stope na dugoročne vladine obveznice (godišnji prosjek)
2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
EU 3,42 3,84 4,32 4,31 3,82 3,61 4,35 3,88
Hrvatska 5,03 4,05 3,88
Izvor: Eurostat,
http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=irt_lt_gby10_a&lang=en,
28.07.2013.
Analizom kriterija iz Maastrichta, Hrvatska trenutno ne ispunjava samo jedan od njih, a to je
stabilnost cijena, te ne sudjeluje u mehanizmu deviznog tečaja II. Javne financije trenutno
pokazuju znakove oporavka, kamatne stope su niske i unatoč nesudjelovanju u mehanizmu
deviznog tečaja II, raspon oscilacija domaće valute čak je uži od kriterija za ulazak u EMU.
Osnovno obilježje vanjske ravnoteže Hrvatske je snažan rast deficita trgovine i tekućeg
računa, kao i visok vanjski dug. Svjetska kriza pogodila je i Hrvatsku što se osjetilo kroz
hrvatsko gospodarstvo, a ista ta kriza je Hrvatsku udaljila od mogućnosti skorog monetarnog
integriranja.
Velik dio hrvatskih međunarodnih transakcija denominiran u eurima zbog čega bi
prihvaćanje eura za Hrvatsku značilo razvijanje mnogobrojnih koristi na makroekonomskom
i mikroekonomskom planu. Smanjili bi se tečajni i kreditni rizici, a porasle bi mogućnosti
ulaganja, ekonomsko i poslovno restrukturiranje, te rast trgovine s Europskom unijom. Da bi
se Hrvatska mogla dalje razvijati u ekonomskom i financijskom smislu, neophodno je
smanjenje duga kako bi se smanjila ovisnost o drugim gospodarstvima.
45
5. ZAKLJUČAK
Najočitije prednosti uvođenja eura za pojedince su lakša usporedivost cijena između
različitih zemalja i uštede na troškovima konverzije pri proputovanju kroz više zemalja
članica EMU-a ili pri plaćanju računa za uvezenu robu ili usluge korištene u inozemstvu a
plaćene kreditnim karticama i sl. Neizravno, pojedinci u zemljama članicama EMU-a i
zemljama koje su snažno povezane s njihovim gospodarstvima mogli bi imati koristi zbog
veće konkurencije i porasta trgovine na sada doista jedinstvenom tržištu te integriranim
financijskim tržištima. Koristi za poduzeća u velikoj mjeri su istovrsne kao i za pojedince.
Zajednička valuta u kratkom roku može spriječiti valutni rizik. Stupanj utjecaja uvođenja
eura na neko gospodarstvo u proporcionalnom je odnosu s razinom do koje su razvijene
njegove gospodarske veze sa zemljama EMU-a.
Neposredni učinak uvođenja zajedničke valute jest snižavanje transakcijskih troškova jer u
transparentnom sustavu cijena postaje jedini valjani pokazatelj međunarodne
konkurentnosti, dok rastući trgovinski tijekovi među zemljama članicama utječu na strukturu
domaćeg outputa i uzorak specijalizacije. Ipak, osim pozitivnih makroekonomskih učinaka
rastuće proizvodne efikasnosti na konkurentnost, ekonomsko restrukturiranje može dovesti
do uže specijalizacije s mogućim negativnim učincima u dugom roku; sužavanje proizvodne
diversifikacije može povećati negativne učinke asimetričnih šokova na lokalno
gospodarstvo. Zajednička valuta u kratkom roku može spriječiti valutni rizik, dok strogo
centralizirana monetarna politika i politika deviznog tečaja postaju učinkovitije u
ograničavanju fluktuacija deviznog tečaja i kontroli (niskih) kamatnih stopa. Dublja
integracija financijskih tržišta, potaknuta zajedničkom valutom, dodatno pridonosi stabilnim
uvjetima poslovanja. Integriranje tržišta kapitala omogućuje efikasniju alokaciju resursa i
dinamičan ekonomski rast putem otvaranja sve većih mogućnosti ulaganja te povećanjem
proizvodnje i zaposlenosti. Jedna od najvažnijih koristi monetarnog integriranja jest i
nadnacionalni karakter središnje banke, što dodatno jamči njezin kredibilitet i neovisnost u
ostvarivanju makroekonomske stabilnosti i, ništa manje važno, u izgradnji stabilne
međunarodne pozicije nove (zajedničke) valute.
46
Monetarna integracija ima mnogo prednosti, ali i nedostataka. Neke od prednosti su to što se
doprinosi konsolidaciji jedinstvenog tržišta koje podiže proizvodnju i doprinosi rastu BDP-a.
Javlja se konvergencija cijena i njihova stabilnost. Također dolazi do smanjenja
transakcijskih troškova. Osigurana je transparentnost cijena, dolazi do smanjenja kamatnih
stopa itd. Nedostaci se ogledaju u otežanim uvjetima poslovanja sa jedinstvenom valutom.
Nacionalna banka ostaje bez značajnih funkcija, zemlja članica može kreirati vlastitu
fiskalnu politiku itd.
Trendovi regionalnog integriranja vode stvaranju dubljih integracija. Većina regionalnih
integracija, osim liberalizacije trgovine, podrazumijeva i liberalizaciju kretanja proizvodnih
faktora rada i kapitala, naravno, ovisno o dubini i samoj prirodi regionalne integracije.
Liberalizacija kretanja kapitala gotovo je svugdje prisutna.
Budući da Hrvatska još nije na dovoljnom stupnju konvergencije da može izdržati udare i
pritisak konkurencije na zajedničkom tržištu, bit će potrebno na odgovarajući način zaštititi
i poticati domaće gospodarstvo dok ne dođe do onog stupnja razvoja da izdrži konkurentski
pritisak. Samo priključenje EU neće donijeti blagostanje.
47
LITERATURA
KNJIGE:
1. Bukovšak, M., Noršić, I., Šošić, V.: Europska monetarna unija – institucionalni i
ekonomski aspekti, u knjizi: Skupina autora (uredio Vujčić, B.): Euro – Europska
monetarna unija i Hrvatska, Masmedia, Zagreb, 2003.
2. Ganić, M.: Europska monetarna unija, TKD „Šahinpašić“, Sarajevo, 2004.
3. Kandžija, V., Cvečić, I.: Makrosustav Europske unije, Sveučilište u Rijeci,
Ekonomski fakultet Rijeka, 2008.
4. Perišin, I.,Šokman, A.,Lovrinović, I: Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci, 2001.
5. Samardžija, V., Staničić, M., Nikić, G.: Hrvatska i EU: Koristi i troškovi
integriranja, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, 2000.
6. Skupina autora (ur. Mintas-Hodak Lj.): Uvod u Europsku uniju, Zagrebačka škola
ekonomije i managementa, Zagreb, 2004.
7. Vujčić, B.: Euro, Europska monetarna unija i Hrvatska, Zagreb, 2003.
ČASOPISI / ČLANCI:
1. Bilas, V.: Teorija optimalnog valutnog podruĉja: Euro i Europska monetarna unija.,
Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 3., 2005., str. 40. - 52.
2. Bilas, V.: Proširenje europske unije i sudjelovanje novih članica u tečajnom
mehanizmu 2, Zbornik radova Sveučilišta u Rijeci, Ekonomski fakultet, godina 23.,
2005.a, str. 167. – 180.
3. Ćorić, T., Mesić, M.: Tečajni mehanizam ERM 2: iskustvo Estonije, Ekonomska
misao i praksa, godina 21., 2012., br. 2., str. 621. – 638.
48
4. Derado, D.: Financijska integracija i financijska kriza: Hrvatska na putu prema
ekonomskoj i monetarnoj uniji, Financijska teorija i praksa 33 (3), 2009., str. 303. -
333.
5. European Commission: The Ems: Ten Years of Progress in European Monetary
Cooperation, IMF Occasional paper Number 48, 1998.
6. Grgić, M., Bilas, V., Šimović, H.: Financijska liberalizacija, monetarna i fiskalna
politika Europske unije, 2006., http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-14.pdf,
04.05.2013.
7. Kohler H., Wes M.: Implications of the euro for the integration process of the
transition economies in central and eastern Europe, EBRD, Working paper No. 38.,
1999.
8. Ivanov, M.: Zamke eksterne financijske liberalizacije – pogled iz perspektive
monetarnog sustava monetarnog sustava i modela privređivanja u Hrvatskoj, 2011.,
http://bib.irb.hr/datoteka/568427.Financijska_liberalizacija-SKRAENO-Hrvatska-
Ivanov-2011.pdf, 13.05.2013.
9. Kandžija, V., Cvečić, I.: Makrosustav Europske unije, Ekonomski fakultet
Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2008.
10. Kesner-Škreb, M.: Kriteriji konvergencije, Financijska teorija i praksa 30 (4), 2006.,
str. 407. – 408.
11. Mihaljek, D.: Makroekonomski aspekti pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji,
Zbornik radova Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji, Institut za javne financije,
Zagreb, 2003., str. 23. - 62.
49
INTERNET IZVORI:
1. Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj,
http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=99, 28.06.2013.
2. Ekonomski fakultet Zagreb,
http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/Te%C4%8Dajni%20mehanizam%20ERM%202.
pdf, 06.05.2013.
3. Ekonomski fakultet Rijeka,
http://www.efri.uniri.hr/hr/classes/ekonomija/makrosustav-eu, 26.06.2013.
4. Entereurope, http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=81, 07.05.2013.
5. Eu4journalists, http://www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C23,
27.04.2013.
6. Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcod
e=tec00097&plugin=0, 08.05.2013.
7. Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcod
e=tec00118&plugin=0, 01.07.2013.
8. Eurostat,
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Government_finance_
statistics, 25.07.2013.
9. Hrvatska narodna banka, http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-euro.htm,
03.05.2013.
10. Hrvatska narodna banka, www.hnb.hr/publikac/prezent/spf-tablice/fiscal_deficit.xls ,
25.07.2013.
50
OSTALA LITERATURA:
1. Butković, H., Dujmović, A., Ondelj, I.: Hrvatska u Europskoj uniji: Što građani
mogu očekivati?, Institut za međunarodne odnose, Zagreb, 2007.
2. Nacionalni program RH za pridruživanje u EU, Ministarstvo za europske integracije,
2002.
51
POPIS ILUSTRACIJA
POPIS SLIKA:
Slika 1.: Evolucija valutnih tečajeva u EU .............................................................................. 8
Slika 2.: Hipotetski slučaj fluktuacije deviznog tečaja unutar ERM 2 i njegova evaluacija od
strane Europske komisije ....................................................................................................... 16
Slika 3.: Ključni kriteriji za formiranje valutne unije ............................................................ 22
POPIS TABLICA:
Tablica 1.: Uloga eura kao međunarodne valute ................................................................... 11
Tablica 2.: EMU kriterij konvergencije (%) .......................................................................... 29
Tablica 3.: Prosječna godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj i Europskoj uniji 2005. – 2012. . 40
Tablica 4.: Saldo konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a) ..................................... 41
Tablica 5.: Bruto dug konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a) .............................. 42
Tablica 6.: Devizni tečaj (HRK/EUR) ................................................................................... 43
Tablica 7.: Kamatne stope na dugoročne vladine obveznice (godišnji prosjek) ................... 44
52
POPIS GRAFOVA:
Graf 2.: Prosječna godišnja stopa inflacije u Hrvatskoj i Europskoj uniji 2005. – 2012....... 40
Graf 3.: Saldo konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a) .......................................... 41
Graf 4.: Bruto dug konsolidirane opće države (kao postotak BDP-a) ................................... 42
Graf 5.: Devizni tečaj (HRK/EUR) ....................................................................................... 43
53
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom STVARANJE EUROPSKE
MONETARNE UNIJE izradio samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Maria Pečarića. U
radu sam primijenio metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je
navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti
koje sam izravno ili parafrazirajući naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan
način citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je
pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Student
Antoni Mičić
Recommended