03 Tarzan i Njegove Zivotinje

8/12/2019 03 Tarzan i Njegove Zivotinje

1/208


2/208


3/208


4/208

Naslov originalaTHE BEASTS OF TARZANCopyright c 1916,by The Frank A. Munsey Company

S engleskog prevelaBRANKO BRUSAR

UrednikURO NAJDER

Oprema i ilustracijeJULIO RADILOVI!

Digitalizacija:

BAZDULJ ICA


5/208

EDGAR RICE BURROUGHS

TARZANI NJEGOVE IVOTINJE

Drugo izdanje

EPOHAZAGREB, 1964


6/208


7/208

Ne da se bojim za sebe, Paule progovorio jenapokon. Mnogo sam puta u prolosti omeo Rokoffove

spletke protiv mene. Ali sad imam druge na brizi. Kolikoznam, taj $e mi &ovjek prije zadati udarac preko mojeene i sina nego, izravno, jer sigurno shva$a da minikako druk&ije ne moe prouzro&iti ve$u bol. Moram seodmah vratiti i s njima ostati dok Rokoffa ne uhvate ilidok ga ne ubiju.

Dok su ta dvojica razgovarali u Parizu, druga dvojicarazgovarali su u ku$ici u predgra(u Londona. Obojicabili su tamni, sumnjivi ljudi.

Jedan je nosio bradu, ali je drugi, koji je bio blijed odduga boravka u zatvorenim prostorijama, imao crne&ekinje stare tek nekoliko dana. Taj je govorio.

Mora obrijati tu bradu, Alexise upu$ivao je svogprijatelja. On bi te ovako odmah prepoznao. Moramose sad ovdje rastati, a kad se ponovno sastanemo napalubi Kincaida, nadajmo se da $e s nama biti dvapotovana gosta koji nikako ne mogu predvi(ati kakvo

im ugodno putovanje spremamo. Za dva sata trebalo bida s jednim od njih budem na putu u Dover, a sutraujutro, ako paljivo slijedi moje upute, trebalo bi da tistigne s drugim, ako se on, dakako, vrati u Londononako brzo kako to ja predvi(am. I novac i radost, kao idruga dobra nagradit $e nam napore, moj dragi Alexise.Glupi Francuzi toliko su dana skrivali &injenicu da sampobjegao da sam imao dovoljno prilike da razradim plannae pustolovine, tako da jedva postoji mogu$nost da

negdje neto zapne. A sad do vi(enja, i sretno!Tri sata kasnije penjao se potar stepenicama stanaporu&nika Paula d'Arnota.

Telegram za lorda Greystokea najavio je sluzikoji je bio odgovorio na zvono. Je li ovdje?

)ovjek je odgovorio da jest. Potpisavi da je primiotelegram, odnio ga je Tarzanu, koji je ve$bio spreman da


8/208

otputuje u London.Tarzan je razderao omotnicu, a kad je pro&itao,

problijedio je. Pro&itaj, Paule progovorio je predaju$i telegram

D'Arnotu. Ve$je tu.Francuz je uzeo telegram i pro&itao:

Jack ukraden iz vrta sukrivnjom novog sluge. Doi od-mah.

JANE

Kad je Tarzan sko&io iz putni&kih kola koja su ga bila

do&ekala na postaji, te potr&ao stepenicama do svojeku$e, do&ekala ga je na vratima ena suhih o&iju, aligotovo mahnita od straha.

Brzo je Jane Porter Clayton ispri&ala sve to jesaznala o otmici dje&aka.

Dadilja ga je vozila suncem osvijetljenim plo&nikompred ku$om, kad se na uglu ulice zaustavio zatvorenitaksi. ena je tek malo obra$ala panju tim kolima.Samo je zamijetila da ne izlaze nikakvi putnici, kao davoza& &eka da mu iz stana pred kojim je stao iznesuvozarinu.

Gotovo u isti trenutak novi sluga Carl dotr&ao je izGreystokeove ku$e i rekao da gospodarica eli sdjevojkom na &asak govoriti, i da, dok se ne vrati, trebada malog Jacka prepusti njegovoj brizi.

ena je rekla da nije nimalo sumnjala u pobude tog&ovjeka, dok nije doprla do vrata ku$e, kad joj je palo na

pamet da ga opomene da ne okre$e kolica tako da suncesvijetli djetetu u o&i.Kad se okrenula da mu to dovikne, iznenadila se

vide$i kako on vozi kolica brzo prema uglu, a u isto jevrijeme ugledala kako se vrata taksija otvaraju a naotvoru se na trenutak pojavljuje crnomanjasto lice.

Odmah joj se u&ini da je dijete u opasnosti, pa je,


9/208

vrisnuvi, sko&ila niza stepenice i pojurila plo&nikomprema taksiju, gdje je sad Carl dodavao dijete

crnomanjastom &ovjeku.Upravo kad je ona stigla do kola, Carl je sko&io do

svog saveznika te je za sobom zalupio vratima. U istovrijeme voza&je nastojao pokrenuti motor, ali je bilo o&itoda se neto pokvarilo, kao da ne hvataju zup&anici, itako je dadilja, dok je voza&gurao polugu natrag i kolimanekoliko palaca uzmicao da onda ponovno pokuakrenuti naprijed, mogla sti$i sve do taksija.

Sko&ivi na podnonik, pokuavala je oteti dijete izruku stran&evih, te je tu, vi&u$i i bore$i se, ostajala &ak ipoto je taksi krenuo. Tek kad je automobil proaoGreystokeovu ku$u, i to ve$u prili&noj brzini, Carl ju je,udarivi je snano po licu, uspio oboriti na plo&nik.

Njezin vrisak privukao je sluge i &lanove obitelji izoblinjih stanova, kao i iz Greystokeova doma. LadyGreystoke vidjela je kako se djevojka hrabro bori te je iona sama nastojala dosti$i kola koja su se brzo

udaljavala, ali je zakasnila.Znali su samo to, a lady Greystoke nije ni sanjala tkoje tu otmicu zasnovao dok joj suprug nije rekao, da jeNikolas Rokoff pobjegao iz francuskog zatvora u kom jetrebalo da proboravi do kraja ivota.

Dok su Tarzan i njegova ena stajali i razmiljali tobi bilo najpametnije u&initi, u knjinici zazvoni telefon.Tarzan brzo sam odgovori.

Lord Greystoke? upitao je muki glas na onom

kraju linije. Jest. Ukrali su vam sina nastavljao je glas a ja vam

jedini mogu pomo$i da ga ponovno dobijete. Poznajemone koji su ga oteli. Ja sam, zapravo, i sudjelovao, itrebalo je da dijelim nagradu, ali sad me kanenasamariti, a ja $u, da im se osvetim, pomo$i vama da ga


10/208

ponovno dobijete, samo uz uvjet da me ne progonite tosam sudjelovao u tome zlo&inu. to kaete?

Ako me odvedete tamo gdje je skriven moj sin odgovorio je majmun-&ovjek ne treba da se bojite.

Dobro odgovori drugi. Ali morate do$i sami,jer dovoljno je da se pouzdajem i u vas. Ne mogu riskiratida me drugi upoznaju.

Gdje i kad se mogu s vama sastati? upitao jeTarzan.

Drugi je naveo ime i mjesto neke gostionice na obaliblizu Dovera kamo &esto navra$aju mornari.

Do(ite zaklju&io je no$as oko deset sati.Nema smisla dolaziti ranije. Do tada sin $e vam bitisiguran, a onda vas mogu potajno odvesti tamo gdje je onsakriven. Ali pazite da do(ete sami, i nemojte nikakoobavijestiti Scotland Yard, jer ja vas dobro znam, ipromatrat $u vas. Ako vas itko drugi bude pratio, ilividim li sumnjive tipove koji bi mogli biti policijski agenti,ne$u se s vama sastati, i tako $e vam izbje$i posljednja

prilika da oslobodite svog sina.Bez daljih rije&i &ovjek je prekinuo razgovor.Tarzan je smisao razgovora ponovio eni. Ona ga je

molila da joj dopusti da ga prati, ali je on drao da bi&ovjek mogao provesti prijetnju, da im ne pomogne akoTarzan ne do(e sam, te su se tako rastali. Pourio je uDover, a ona je, toboe, ostala kod ku$e, da &ekaobavijest o ishodu tog puta.

Nisu ni sanjali to $e proivjeti prije nego se ponovno

sastanu.Poto je majmun-&ovjek otiao, Jane Clayton je desetminuta hodala ovamo-onamo po svilenim sagovimaknjinice. Njezino maj&insko srce krvarilo je, otet joj jeprvoro(enac. Dua joj se trzala izme(u nada i bojazni.

Iako joj je razum govorio da $e se sve dobro svritiako Tarzan po(e sam, u dogovoru s onim to je rekao


11/208

onaj tajanstveni stranac, intuicija joj nije doputala da sesmiri. Bojala se da su joj i suprug i sin u velikoj

opasnosti.to je vie o tome razmiljala, sve je vie vjerovala da

je nedavna telefonska poruka samo lukavstvo, tako daoni nita ne u&ine dok dje&aka dobro ne sakriju iliprokradu iz Engleske. Ili je to naprosto bila meka da seTarzan namami u ruke nesmiljenog Rokoffa.

Kad je na to pomislila, o&i je razroga&ila od uasa. Utrenutku se uvjerila da je upravo tako. Pogledala je velikisat koji je u uglu knjinice otkucavao minute.

Bilo je prekasno da po(e u Dover vlakom kojim jetrebao da krene Tarzan. Bio je, me(utim, i jedan kasniji,koji $e je na vrijeme dovesti u tu luku na Kanalu, tako damoe sti$i na adresu prije dogovorenog sata koji joj jepriop$io suprug.

Pozvala je svoju djevojku i voza&a, dala im jeuurbano naloge. Deset minuta kasnije vozila se brzoulicama punim ljudi prema eljezni&koj postaji.

Bilo je devet i&etrdeset i pet one no

$i kad je Tarzanuao u prljavu gostionicu na doverskoj obali. Kad je

ulazio u smrdljivu sobu, jako umotana pojava prola jemimo njega na ulicu.

Do(ite, lorde! apnuo je stranac.Majmun-&ovjek okrenuo se i poao na slabo

osvijetljenu uli&icu koju su obi&no nazivali glavnom. Kadsu se nali napolju, taj ga je &ovjek vodio u tamu, bliepristanitu, gdje su visoko naslagane bale, kutije i ba&ve

bacale tamne sjene. Tu se zaustavio. Gdje je dje&ak? upitao je Greystoke. Na onom malom parobrodu kojemu ondje prijeko

upravo moete vidjeti svjetla odgovorio je onaj drugi.U mraku Tarzan je nastojao zaviriti u crte lica svog

pratioca, ali mu se &inilo da ga nikad prije nije vidio. Daje otkrio da mu je vodi&Alexis Paulvitch, shvatio bi da u


12/208

srcu tog &ovjeka ima mjesta samo za izdajstvo, i daopasnost vreba na svakom koraku.

Sad ga ne &uvaju nastavljao je Paulvitch. Onikoji su ga ugrabili osje$aju se posve sigurni. Osimnekoliko &lanova posade, koje sam ja, me(utim, dobroopskrbio dinom, tako da ih djelotvorno uutkam nanekoliko sati, nikoga nema na Kincaidu. Moemo napalubu, domo$i se djeteta i vratiti se bez i najmanjegstraha.

Tarzan je kimnuo. Onda hajdemo rekao je.Vodi&ga je doveo do &am&i$a privezana uz pristanite.

Dva &ovjeka su ula u &amce te je Paulvitch snanozaveslao prema parobrodu. Crni dim koji je izlazio izdimnjaka nije u ono vrijeme Tarzanu nita zna&io. Sve sumu misli bile zaokupljene nadom da $e za nekolikotrenutaka ponovno imati sina u rukama.

Uz bok parobroda nali su ljestve od konopa, pa su seoprezno po&eli penjati. Kad su se nali na palubi, pourili

su se na krmu, gdje je Paulvitch pokazao grotlo. Dje&ak je skriven ondje rekao je. Bolje je da vipo(ete po njega, jer je manje vjerojatno da $e zaplakatiod straha nego ako se na(e u rukama stranca. Ja $uovdje straariti.

Tarzan je toliko elio spasiti dijete da nije ni najmanjesumnjao kako neobi&ne okolnosti okruuju Kincaid. Nijega se nita dojmila &injenica da je paluba prazna, iako seve$ razvila para, a po koli&ini dima to se vijao iz

dimnjaka moglo se vidjeti da je brod spreman da krene.Misle$i da $e idu$i trenutak imati u ruci ono dragomalo stvorenje, majmun-&ovjek sko&io je u tamu. Jedvase prestao drati za rub grotla, kad onaj teki poklopaczatropota.

Odmah je znao da je rtva prevare, i da je, daleko odtog da spasi sina, i sam pao u ruke neprijatelja. Iako je


13/208

odmah nastojao da dosegne grotlo i podigne poklopac,nije to mogao u&initi.

Upalivi igicu, istraivao je okolinu. Vidio je da je tomalen prostor odijeljen od glavne utrobe broda, tako daje grotlo bilo jedini ulaz i izlaz. Bilo je o&ito da su mu tusobu odredili jedino zato da mu bude $elija.

U sobi nije bilo ni&ega, niti se jo tko tu nalazio. Akose dijete nalazi na Kincaidu, moralo je biti drugdje.

Vie od dvadeset godina, od djetinjstva do muevnedobi, majmun-&ovjek lutao je divljom dunglom bezikakva ljudskog pratioca. U doba ivota kad se najlakeprimaju dojmovi navikao se da prima radosti i alostionako kako ih primaju ivotinje.

I tako nije niti bjesnio niti psovao sudbinu. Naprostoje strpljivo &ekao to $e se dogoditi, iako je uvijek imaona umu da u&ini najvie to moe kako bi se spasio. Zatoje paljivo pregledavao svoj zatvor, iskuavao tekepregrade, izmjerio udaljenost grotla.

I dok se tim bavio odjednom zadrhtae strojevi i

zalupeta propeler.Brod se kretao! Kamo i u kakvu ga sudbinu nosi?I jo dok se bavio tim mislima dopre mu do uiju,

iznad buke strojeva, neto to mu je oduzelo dah.Jasno i otro s palube zaorio je vrisak uplaene ene.


14/208

iskrcan u pustoi

Kad su Tarzan i njegov vodi&nestali u sjenama tamnogpristanita, lik teko zastrte ene urio se uskom

uli&icom do ulaza u gostionicu koju su dva &ovjekaupravo bila napustila.

Tu se zaustavila i ogledala, a onda se, kao da jezadovoljna to je napokon doprla do mjesta koje jetraila, uputila hrabro u unutranjost te rune rupe.

Dvadesetak polupijanih mornara i pristaninihtakora za&udilo se ugledavi bogato odjevenu enu.Brzo se pribliila prljavoj vinoto&i, koja se, napola izzavisti, napola s mrnjom, zagledala u svoju sretnijusestru.

Jeste li vidjeli ovdje visoka, dobro odjevenamukarca, moda tomu nema ni minuta upitala je koji se sreo s jednim &ovjekom i s njim izaao?

Djevojka je odgovorila da jest, ali nije znala re$i kamosu otili. Neki se mornar, koji se pribliio da &ujerazgovor, udostojao napomenuti da je trenutak prije,kad je ulazio u tu kr&mu, vidio kako su dva mukarca

izlazila i krenula prema pristanitu. Pokaite mi smjer kojim su poli povikala jeena turnuvi kovan novac u mukar&evu ruku.

Taj ju je &ovjek odveo, te su zajedno brzo krenuliprema pristanitu, dok nisu ugledali kako malen &amacupravo ulazi u sjenu oblinjeg parobroda.

Eno ih apnuo je &ovjek.Deset funti ako prona(ete &amac i odvezete me do


15/208

tog parobroda povikala je ena. Onda brzo odgovorio je on jer treba da

pourimo ako elimo uhvatiti Kincaid prije nego otplovi.Ve$ je tri sata spreman za put, samo je &ekao ovogputnika. Razgovarao sam s jednim &lanom posade prijepola sata.

Dok je govorio, vodio ju je do kraja pristanita, gdjeje znao da je privezan jo jedan &amac. Tu je, pomogavieni, sam sko&io straga i odgurnuo &amac i &as zatimdvoje je ubrzo plovilo vodom.

Uz bok broda &ovjek je zatraio svoju pla$u, a ena

mu je, a da nije ni brojila svotu, gurnula aku nov&anicau ispruenu ruku. Jedan jedini pogled uvjerio je tog

&ovjeka da je pla$en vie nego dobro. Zatim joj jepomogao da se popne ljestvama od konopa pridravaju$i&am&i$ uz bok broda, nadaju$i se da $e ta dareljivaputnica moda poeljeti da se kasnije preveze natrag naobalu.

Ali su mu ubrzo zvuk pomo$nog stroja i zveketanje&eli&nog konopa na vitlu dali znati da se Kincaidovo

sidro podie, a trenutak kasnije taj je mornar za&uokako se okre$u vijci, te je brodi$krenuo u kanal.

Kad se okrenuo da zavesla na obalu, za&uo je sbrodske palube enski vrisak.

To ti ja nazivam trulom sre$om govorio je samsa sobom. Mogao sam imati i onaj cijeli vraji sveanj.

Kad se Jane Clayton popela na palubu Kincaida,vidjela je da je brod prazan. Nije bilo nikakva znaka onihzbog kojih je dola, niti koga drugoga na palubi, pa je

po&ela traiti svog supruga i dijete, nadaju$i se da je utom nita ne$e omesti.

Brzo se pourila do kabina, koje su bile napola iznada napola ispod palube. Dok se urila niz kratkostepenite do glavne kabine, kojoj su se sa svake stranenalazile manje sobe za oficire, nije zamijetila kako su sepred njom brzo zatvorila jedna vrata. Prola je cijelom


16/208

glavnom sobom, a onda se vratila pa se zaustavljalapred svakim vratima da slua i oprezno iskua svakubravu.

Vladala je potpuna tiina, u kojoj je kucanjezaplaenog srca u njezinoj uzbu(enoj mati ispunjavalobrod gromoglasnom jekom.

Jedna po jedna, vrata se pootvarae pod njezinimdodirom, samo da otkrije da su kabine prazne. Kako jebila zadubljena u taj posao nije zamijetila da se nabrodu odjednom po&elo uurbano raditi, niti je &ulabuku strojeva, udaranje vijka. Doprla je tako do

posljednjih vrata na desnoj strani, a kad ih je otvorila,iznutra ju je uhvatio snaan, tamni &ovjek i povukao jeu zaguljivu smrdljivu unutranjost.

Od iznenadne prepasti zbog neo&ekivana napadajajednom je prodorno vrisnula, a onda joj je &ovjek gruborukom zatvorio usta.

Tek kad budemo dalje od obale, moja draga rekao je onda se moe navikati do mile volje.

Lady Greystoke okrenula se i pogledala u nacereno,

bradato lice koje je bilo tako blizu njezinu. )ovjek jepopustio pritisak prstiju na njezinim usnama, a mladaena, kad ga je prepoznala, zastenjala je i ustuknula odnapada&a.

Nikolas Rokoff! Monsieur Thuran! uskliknula je. Va odani oboavatelj odgovorio je Rokoff

duboko se naklonivi. Moj dje&a&i$? progovorila je zatim ne obaziru$i

se na lasku. Gdje je on? Dajte mi ga. Kako ste mogli

biti tako okrutni &ak ni vi Nikolas Rokoff nemoete biti posve bez milosti i su$uti! Recite mi gdje je?Je li na brodu? O molim vas, ako u vama bije tako netokao to je srce, odvedite me mom djetetu!

Ako u&inite onako kako vam nalaem, ne$e mu sedogoditi nikakvo zlo odgovorio je Rokoff. Ali nezaboravite da ste svojom grekom ovdje. Doli ste na


17/208

brod dobrovoljno, i snosit $ete posljedice. Nisam nisanjao dodao je da $e mi se nasmijati takva sre$a.

Zatim je poao na palubu, zaklju&avi za sobomvrata, te ga ona nije vidjela nekoliko dana. Radilo se otome da je Nikola Rokoff bio tako lo mornar da ga jeuzburkano more, koje je Kincaid pratilo od samogpo&etka, prikovalo uz leaj zbog jake morske bolesti.

Za to vrijeme njezin je jedini posjetilac bio neotesanived, odvratni kuhar na Kincaidu, koji joj je donosioobroke. Zvao se Sven Anderssen, a osobito se ponosiotim to mu se prezime pie dvostrukim s.

Taj je&ovjek bio visok i ko

&at, duga utog brka,nezdrave boje lica i prljavih nokata. Jedan jedini pogled

na njega, dok je zaprljani palac umo&io duboko u mlakojelo, koje kao da je, koliko se puta ponavljalo, bilo ponosnjegova kuharskog umije$a, bio je dovoljan da mladojeni pokvari tek.

Njegove modre, nablizu smjetene o&i nisu se nikadotvoreno srele s njezinima. U cijeloj pojavi bila jenekakva prepredenost koja se ispoljavala &ak i u

ma&jem hodu, a sve je to potkrepljivao dugi, tanki noto mu je neprekidno bio zataknut za prljavi konopkojim je vezao zaprljanu prega&u. Po vanjtini to je biosamo njegov alat. Ali mlada ena uop$e se nije moglaosloboditi uvjerenja da bi trebalo malo izazova, pa da sevidi njegova druga, manje bezazlena upotreba.

Prema njoj vladao se grubo, a ipak ga je ona uvijek,kad bi joj donio hrane, susretala s ugodnim smijekom izahvalno$u, iako je ve$i dio bacala kroz maleno okno

onaj isti trenutak kad bi se za njim zatvorila vrata.U tjeskobnim danima to su slijedili dva su se glavna

pitanja vrzla Jani Clayton po glavi gdje su joj suprug isin. Ona je bila uvjerena da se dijete nalazi na Kincaidu,ako jo ivi, ali nije mogla znati ivi li jo Tarzan.

Znala je, dakako, kako duboko Rokoff mrzi Tarzana,i mislila je da ga je samo zbog jednog razloga dopremio


18/208

na brod da ga se rijei u razmjernoj sigurnosti, i takose osveti to je ometao njemu drage planove i to ga jenapokon strpao u francuski zatvor.

Tarzan je, me(utim, leao u mraku $elije, a da nijeznao da mu je ena zarobljenica u kabini gotovo iznadnjegove glave.

Isti onaj ved koji je posluivao Jane donosio je injemu obroke, ali iako je nekoliko puta Tarzan pokuaotog &ovjeka uvu$i u razgovor, nije uspio.

Nadao se da $e od tog &ovjeka saznati nalazi li mu sesin&i$ na Kincaidu, ali je na svako pitanje o ovom ili

sli&nim predmetima ved odgovarao samo jedno: Jamisliti puhati, prili&no skoro, prili&no jako. I tako je

Tarzan, poslije vie pokuaja, prestao da pita.Nekoliko tjedana, koji su se dvoma zarobljenicima

&inili mjesecima, brodi$je plovio a da i nisu znali kamo.Jednom se Kincaid zaustavioda natovari ugljena, samoda odmah nastavi, kako se &inilo, svoje beskrajnoputovanje.

Rokoff je posjetio Jane Clayton samo jednom otkako

ju je bio zaklju&ao u kabinicu. Poslije duge morskebolesti doao je mrav i upalih o&iju. Cilj posjeta bio jeda od nje dobije &ek na veliku svotu, kao pla$u zajamstvo njezine li&ne sigurnosti i povratka u Englesku.

Kad me zaista budete iskrcali u bilo kojuciviliziranu luku, zajedno s mojim sinom i suprugom odgovorila je platit $u vam u zlatu dvostruku svotu odone koju traite. Ali do onda ne$ete imati ni nov&i$a, niti$u vam pod ikojim drugim uvjetima obe$ati i jedan

nov&i$. Dat $ete mi &ek okosio se on ili ni vi, ni vae

dijete, ni va suprug ne$ete vie nikad stupiti u kojuluku, civiliziranu ili neciviliziranu.

Ne vjerujem vam odgovorila je ona. Kako mimoete zajam&iti da ne$ete uzeti moj novac, a onda samnom i mojima u&initi ono to ho$ete, bez obzira na


19/208

obe$anje?Mislim da $ete u&initi onako kako kaem rekao je

okrenuvi se s namjerom da napusti kabinu. Sjetitese da imam vaeg sina ako slu&ajno &ujete bolni pla&mu&ena djeteta, moda $e vas ganuti kad pomislite da jeto zbog vae tvrdoglavosti i da je to vae dijete.

To ne$ete u&initi! povikala je ena. Ne$ete ne moete biti tako okrutni!

Nisam ja okrutan, nego vi odvratio je jerdoputate da se ta sitna svota novca isprije&i izme(uvaeg djeteta i njegova dobra.

Zavrilo je tako da je Jane Clayton napisala&ek naveliku svotu i predala ga Nikolasu Rokoffu, koji je otiao

iz kabine zadovoljno se cere$i.Sutradan skinuli su poklopac s Tarzanove $elije, a

kad je pogledao gore vidio je u kvadratu svjetla nadsobom Paulvitchevu glavu.

Do(ite gore naloio je Paulvitch. Ali imajte naumu da $ete biti ustrijeljani ako pokuate napasti meneili bilo koga na brodu.

Majmun-&ovjek vinuo se lako na palubu. Oko njega,ali na potovanoj udaljenosti, stajalo je est mornaraoboruanih pukama i revolverima. Pred njim je stajaoPaulvitch.

Tarzan je okom traio Rokoffa, koji je, kako je onmislio, morao biti na brodu, ali ga nije vidio.

Lorde Greystoke zapo&eo je Paulvitch svojimneprestanim i bijesnim mijeanjem u planove monsieuraRokoffa napokon ste sebe i svoju obitelj doveli u ovaj

alosni poloaj. To moete zahvaliti samo sebi. Kao toznadete, monsieura Rokoffa stajalo je mnogo dafinancira ovu ekspediciju, a budu$i da ste vi njezinjedini uzrok, on svakako misli da $ete vi to nadoknaditi.Nadalje htio bih re$i da samo ukoliko se pokoritepravednim zahtjevima monsieura Rokoffa moete odsvoje ene i djeteta odvratiti najneugodnije posljedice i u


20/208

isto vrijeme ostati na ivotu i ste$i slobodu. Koja je svota? upitao je Tarzan. I kako mi

moete jam&iti da $ete se pridravati svog dijelaugovora? Imam malo razloga da se pouzdajem u takvadva lopova kao to ste vi i Rokoff, vi to znate.

Paulvitch pocrvenje. Vi niste u poloaju da vrije(ate rekao je.

Nemate jamstva da $emo se drati ugovora, osim mojerije&i, ali imate jamstvo da moemo brzo s vama zavritiako ne napiete &ek. Osim ako niste ve$a budala negoto mislim, znat $ete da se ni&emu ne bismo toliko

radovali koliko nalogu da ovi ljudi zapucaju. Mi to ne&inimo zato to imamo druge namjere u vezi s vaomkaznom, a te bi potpuno pomrsila vaa smrt.

Odgovorite mi na jedno pitanje rekao je Tarzan. Je li moj sin na ovom brodu?

Nije odgovorio je Alexis Paulvitch va je sinpotpuno siguran na drugom mjestu. A ne$emo ga niubiti dok vi ne odbijete nae zahtjeve. Ako se ukaepotreba da ubijemo vas, ne$e biti razloga da ne ubijemo

i dijete, jer kad vas nema, ne$e biti ni onoga kojegaho$emo kazniti pomo$u dje&aka, a onda bi nam on bioneprestan izvor opasnosti i neprilika. Zato uvidite damoete spasiti ivot sina samo tim da spasite svoj, a svojmoete spasiti samo tako da nam dadete &ek kojitraimo.

Vrlo dobro odgovorio je Tarzan, jer znao je da $eoni sigurno provesti bilo koju opaku prijetnju koju jePaulvitch bio napomenuo, pa je bilo malko nade da $e,

udovoljivi tim zahtjevima, spasiti dje&aka.Uop$e mu nije ni palo na pamet da $e mu, poto

napie svoje ime na &ek, potedjeti ivot. Ali odlu&io jeda se s njima bori tako da to ne$e nikad zaboraviti, i da,ako je ikako mogu$e, povu&e Paulvitcha sa sobom uvje&nost. Samo je alio to to nije Rokoff.

Izvadio je &ekovnu knjiicu iz depa i naliv-pero.


21/208

Koja je svota? upitao je.Paulvitch je naveo golemu svotu. Tarzan je jedva

mogao potisnuti smijeak.Sama njihova gramzljivost $e ih upropastiti, barem

to se ti&e otkupnine. Namjerno je oklijevao i cjenkao se,ali Paulvitch je bio nepopustljiv. Napokon je majmun-&ovjek i ispisao &ek na ve$u svotu no to ju je imao ubanci.

Kad se okrenuo da taj bezvrijedni komad papiraprui Paulvitchu, slu&ajno je pogledao preko desnestrane pramca Kincaida. Na svoje iznena(enje ugledao je

da brod lei na nekoliko stotina metara od kopna.Gotovo do ruba vode pruala se gusta tropska dungla,a straga je bilo vie zemljite obraslo umom.

Paulvitch je zamijetio smjer Tarzanova pogleda. Ovdje $emo vas pustiti na slobodu rekao je.

Tarzanova osnova da se odmah fizi&ki osveti Paulvitchunestade. Drao je da je kopno pred njim dio afri&kogkontinenta, a znao je da $e se, ako ga tu oslobode, bezsumnje do&epati civilizacije razmjerno lako. Paulvitch je

uzeo &ek. Svucite se naloio je majmunu-&ovjeku. Tu

vam ne$e trebati odijela.Tarzan je negodovao.Paulvitch je pokazao oboruane mornare. Zatim se

Englez polako svukao.Spustili su &amac te su, jo pod tekom straom,

majmuna-&ovjeka odvezli na obalu. Pola sata kasnijemornari su se vratili na Kincaid, a parobrod je polako

odmicao.Dok je Tarzan stajao na uskom traku ala i

promatrao odlazak broda, vidio je kako uz ogradu stojijedan lik i glasno ga doziva.

Tarzan je upravo htio pro&itati biljeku koju mu jepruio jedan mornar dok se &am&i$koji ga je bio doveona obalu spremao da se vrati parobrodu, ali na taj poziv


22/208

s brodske palube on die pogled. Vidio je &ovjeka crnebrade koji mu se ismjehivao dre$i visoko iznad glavemalo dijete. Tarzan se napola zatr&ao da pojuri krozzapjenjeno more prema parobrodu koji je ve$ odmicao.Ali se, shvativi uzaludnost takva &ina, zaustavio narubu vode.

Tako je stajao pogleda prikovana za Kincaid, dok tajnije nestao iza istaknuta rta obale.

Iz dungle gledale su ga divlje, zakrvavljene o&i, ispodkudravih izbo&enih obrva.

Majmun&i$i su u kronjama brbljali i grdili, a iz

dubine praume dopirao je vrisak leoparda.Ali je John Clayton, lord Greystoke, jo stajao gluh islijep, jer je vrlo alio to je propustio priliku i dao seprevariti jednom jedinom izjavom prvog pomo$nika svogkrvnog neprijatelja.

Imam, napokon, mislio je, jednu utjehu naimeda je Jane sigurna u Londonu. Hvala nebesima to i onanije pala u pande tim lopovima.

Iza Tarzana ono se dlakavo, &ije su ga opake o&i

promatrale kao to ma&ka promatra mia, sadprikradalo.

Gdje su uvjebana &ula divljeg majmuna-&ovjeka?Gdje je onaj otri sluh?Gdje onaj neobi&ni njuh?


23/208

zvijeri u borbi na ivot i smrt

Tarzan je polako odvio biljeku koju mu je mornar biopredao, te ju je pro&itao. Isprva se ona malo dojmila

njegovih od alosti otupjelih osjetila, ali se napokon unjegovoj mati razvilo puno zna&enje te gadne osvete.Biljeka je glasila:

Ovo !e vam protuma$iti to$nu prirodu mojih nakana uodnosu na vae potomstvo i vas.

Vi ste se rodili kao majmun. ivjeli ste goli udunglama vratili smo vas onamo kamo spadate. Ali

va !e se sin popeti stepenicu vie od svog oca. To jenepromjenljivi zakon evolucije.Otac je bio ivotinja, ali sin !e biti $ovjek on !e

stupiti na idu!u, viu stepenicu napretka. On ne!e bitigola zvijer u dungli, nego !e nositi tkanicu i bakreneglenja$e i, moda, prsten u nosu, jer njega treba da

podignu ljudi pleme divljih ljudodera.Mogao sam vas ubiti, ali to bi umanjilo onu punu

mjeru kazne koju ste zasluili.

Da ste mrtvi, ne biste mogli trpjeti zbog saznanja onevolji sina. Ali kad ivite i nalazite se ondje odaklene!ete mo!i pobje!i da potraite svoje dijete ili mu

pomognete, trpjet !ete gore nego to je umiranje, i to svegodine svog ivota, razmiljaju!i o stranom ivotu sina.

Ovo je, dakle, dio kazne zato to ste se usudili uhvatitiukotac sa...

P.S. Ostatak vae kazne ti$e se onoga to !e se


24/208

odmah sad dogoditi vaoj eni to !u prepustiti vaojmati.

N.R.

Kad je pro&itao, lagan um vrati ga opet u stvarnost.Odmah mu se probudie &ula, te je ponovno postao

Tarzan-majmun.Kad se okrenuo, postao je ivotinja koja se bori na

ivot i smrt, sav trepere$i od nagona za samoodranje.Naao se pred golemim majmunom koji je ve$navaljivao.

U one dvije godine to su protekle otkako je Tarzaniziao iz divlje ume sa svojom spaenom druicom,malo je izgubio na snazi kojom se vinuo do nepobjedivoggospodara dungle. Njegova velika imanja u Uzirijuzahtijevala su mnogo vremena i panje, a ondje je onnalazio i prostrano polje za prakti&nu upotrebu izadravanje svojih gotovo nadljudskih sposobnosti. Alikad se sad naao gol i nenaoruan pred kudravomzvijeri bikovskog vrata, to je bila kunja koju bimajmun-&ovjek jedva bio pozdravio u bilo kojem razdob-lju svog divljeg ivota.

Ali nije bilo druge nego do&ekati razbjenjeluivotinju orujima koja mu je darovala priroda.

Preko majmunovih ple$a Tarzan je ugledao glave iramena moda jo desetak ovih mo$nih prete&aprimitivnog &ovjeka.

Znao je, me(utim, da je malo vjerojatno da $e ga

napasti, jer ti majmuni ne mogu odvagnuti ili ocijenitivrijednost sloenog napada na neprijatelja ina&e bive$ davno bili postali vladari svojih obitavalita, tolikogolema razorna snaga lei u onim mii$ima i divljimkolja&ima.

Tiho zareavi, ivotinja se sad bacila na Tarzana, alije majmun-&ovjek, me(u drugim stvarima uobitavalitima civiliziranog &ovjeka, saznao za izvjesne


25/208

metode znanstvenog ratovanja koje stanovnici dunglene poznaju.

Dok bi on prije nekoliko godina navalu ivotinjedo&ekao svom svojom tjelesnom snagom, sad se maknuopred naglim juriem protivnika, a kad je ovaj jurnuomimo njega, Tarzan ga je udario jakom desnicom ueludac.

Zarikavi od bijesa i boli, veliki majmun se presavio ipao na tlo, iako se gotovo odmah ponovno podizao nanoge.

Prije nego se osovio, me(utim, bijeli neprijatelj

okrenuo se i udario, a tim&inom pao je s ramenaengleskog lorda i posljednji komadi$ povrnog ogrta&a

civilizacije.Ponovno je bio praumska ivotinja koja je uivala u

krvavoj borbi. Ponovno je bio Tarzan, sin majmuniceKale.

Njegovi jaki, bijeli zubi arili su se u kosmati vratneprijatelja.

Snani prsti zadravali su jake kolja&e na udaljenosti

od vlastitog mesa, ili su stiskali i tukli sa snagomparnog &eki$a po uzrealoj, zapjenjenoj gubiciprotivnika.

Preostali &lanovi plemena stajali su u krugu ipromatrali, uivaju$i u toj borbi. Duboko bi, grlenoodobravali kad bi se komadi bijele koe ili zakrvavljenakrzna derali s jednog ili drugog borca. Ali zautjeli su od&u(enja i o&ekivanja kad su vidjeli kako se jaki bijelimajmun popeo na le(a njihovom kralju te &eli&nim

mii$ima napetim ispod pazuha protivnika, dlanovimapriti$e debelu iju snano nadolje, tako da je kralj-majmun mogao samo rikati od boli i bespomo$no se ba-cakati po debelom sagu trave.

Onako kako je Tarzan pobijedio golemog Terkoza,prije mnogo godina kad se spremao da potrai ljudskabi$a svoje rase i boje, tako je sad pobijedio i ovog drugog


26/208

velikog majmuna istim onim zahvatom na koji je ondaslu&ajno bio naiao.

Prisutni divlji majmuni &uli su kako puca vratnjihova kralja, koji se sad derao od boli i gadno rikao.

Zatim se odjednom za&u lom, kao kad bijesni vjetarprelama debelu granu. Bikovska glava sroza se naprijedna labavom vratu, na velike kosmate prsi rika i drekaprestade.

Svinjske o&ice majmuna vrludale su od mirnog tijelanjihova vo(e do bijelog majmuna, koji se podizao nanoge do pobije(enoga, a onda natrag do kralja, kao da

se&ude to se ovaj ne die i ne ubije drskog stranca.Vidjeli su kako pridolica stavlja stopalo na vrat one

mirne pojave i, zabacivi glavu, oglaava se divljim,strahovitim izazovom majmuna koji je ubio. Onda suznali da im je kralj mrtav.

Dunglom valjale su se uasne note pobjedni&kogpokli&a. Majmun&i$i u kronjama drve$a prestali subrbljati. Ptice reskog glasa i arenog perja uutjele su. Izdaljine odgovorilo je zavijanje leoparda i duboka rika

lava.Onaj stari Tarzan pogledao je upitno skupinu

majmuna pred sobom. Onaj stari Tarzan stresao jeglavom kao da odbacuje teku grivu stari obi&aj izonih dana kad mu je gusta, crna kosa padala na ramenai &esto zastirala o&i, to je za nj moglo zna&iti ivot ilismrt.

Majmun-&ovjek znao je da moe odmah o&ekivatinapad onog majmuna koji se osje$a najsposobniji da se

bori za kraljevstvo nad svojim plemenom. Znao je da ime(u njegovim majmunima nije bilo neobi&no da bistranac uao u zajednicu, te bi, poto bi uklonio kralja,preuzeo vodstvo plemena, kao i enke palog vladara.

U drugu ruku, ako on ne pokua da ih slijedi, moguse polako odijeliti od njega, da se kasnije izme(u sebebore za prevlast. Bio je siguran da im moe postati kralj


27/208

samo ako ho$e. Ali nije bio na&istu eli li preuzeti onekatkad kakljive dunosti tog poloaja, u kom i tako nijevidio nikakvih posebnih prednosti.

Jedan od mladih majmuna, golema ivotinja sjajnihmii$a, pribliavao se prijete$i majmunu-&ovjeku.Izbijeljevi kolja&e, tiho je i mrzovoljno reao.

Tarzan mu je promatrao svaki pokret, stoje$iuko&eno poput kipa. Da je ustuknuo i jedan korak,odmah bi na sebe navukao napad. Da je navalio, to bimoda imalo istu posljedicu, ili bi moda izaziva&pobjegao sve je to zavisilo od majmunove hrabrosti.

Ostati savreno miran i&ekati bio je srednji put. Utom slu&aju majmun $e se, ve$ prema obi&aju, posve

pribliiti predmetu svoje panje, ree$i gadno ipokazuju$i slinave kolja&e. Polako $e kruiti oko onogdrugog, kao da ga izaziva. A to je i u&inio, kako je Tarzanbio i predvidio.

To moe biti samo zavaravanje, ali, u drugu ruku,narav majmuna tako je nestalna da i prolazan poriv tukosmatu gromadu moe natjerati da &ovjeka po&ne

trgati i derati bez i jednog trenutka opomene.Dok je ivotinja kruila oko Tarzana, ovaj se polako

okretao, zadravaju$i o&i uvijek na o&ima protivnika.Procijenio je tog mladog mujaka kao stvorenje koje senikad nije osje$alo premcem prijanjem kralju, ali kojebi se jednom tako osje$alo. Tarzan je vidio da je ta zvijervrlo skladna i da na svojim kratkim, savijenim nogamadosee preko sedam stopa.

Velike kosmate ruke sezale su mu gotovo do tla &ak i

onda kad je stajao uspravno, a kolja&i, koji su sad biliposve blizu Tarzanovu licu, bili su izuzetno dugi i otri.Kao i drugi pripadnici tog plemena, on se neto maloipak razlikovao od majmuna iz Tarzanova djetinjstva.

Isprva je majmun-&ovjek, na pogled na kudravatjelesa majmuna, osjetio srh nade nade da se, nekom


28/208

Tarzan je &u&ao na donjim granama velikog umskoggorostasa... Gledao je otrim o&ima i sluao uima

jer je znao da $e mu iz dungle uskoro sti$i ve&era.


29/208

&udnom igrom sudbine, ponovno vratio svom plemenu.Ali kad je bolje pogledao, uvjerio se da je to nekakvadruga vrsta.

Dok je prijete$i mujak nastavljao uko&eno inestrpljivo kruiti oko majmuna-&ovjeka, uglavnomsli&no kao to vidite da &ine psi kad me(u njih zalutastrano ku&e, Tarzanu pade na pamet da otkrije je li jeziknjegova plemena istovetan s jezikom ove druge porodice,pa se zato na ovu ivotinju obratio jezikom Ker&akovaplemena.

Tko si ti upitao je tko prijeti Tarzanu-

majmunu?Kosmata ivotinja pogledala je iznena(eno. Ja sam Akut odgovorila je onim istim

jednostavnim, osnovnim jezikom koji je tako nisko naljestvici govornih jezika da je, kako je Tarzan biopretpostavljao, bio istovetan s jezikom plemena u kojemje on proveo prvih dvadeset godina svog ivota.

Ja sam Akut govorio je majmun. Molak jemrtav. Ja sam kralj. Odlazi, ili $u te ubiti!

Vidio si kako sam lako ubio Molaka odvratio jeTarzan. Tako bih mogao ubiti i tebe da mi je stalo dabudem kralj. Ali Tarzan-majmun ne$e biti kralj Akutovaplemena. Samo eli ivjeti u miru u ovoj zemlji. Budimoprijatelji. Tarzan-majmun moe vam pomo$i, a vi moetepomo$i Tarzanu-majmunu.

Ti ne moe ubiti Akuta odgovori drugi. Nitkonije tako velik kao Akut. Da ti nisi ubio Molaka, Akut biga bio ubio, jer Akut je bio spreman da postane kralj.

Umjesto odgovora majmun-&ovjek baci se na tuveliku zvijer, koja je u razgovoru bila malko popustila ubudnosti.

U tren oka &ovjek je zgrabio zape$e velikogmajmuna te je Akuta prije nego ga je ovaj mogaopograbiti, zaokrenuo i sko&io mu na iroka le(a.

Obojica su se sruila, ali Tarzanov plan tako je dobro


30/208


31/208

divlji glasovi lava Nume i pantere ite opominjali da ne$eivjeti u dokolici i sigurnosti.

Bio je to samo povratak u stari ivot neprekidnogprolijevanja krvi i opasnosti me(usobnog lova.Strane zvijeri lovit $e ga kao to su ga lovile u prolosti,i ne$e biti ni trenutka, ni u divljem danu ni u okrutnojno$i, a da mu ne ustreba takvo grubo oruje kakvo moeizraditi od gra(e to mu je pri ruci.

Na obali pronaao je krhko, eruptivno kamenje.Poto se mnogo namu&io, uspio je isklesati uzan komadoko dvanaest palaca dug i &etvrt palca debeo. Jedan rub

bio je posve tanak, nekoliko palaca prema vrku. To jebio grub no. S njim poao je u dunglu te je potraio inaao palo tvrdo drvo kakvo je otprije poznavao.Odsjekao je kratku, ravnu granu, koju je na jednomkraju zailjio. Zatim je na povrini palog debla udubiookruglu rupicu. U tu je nadrobio nekoliko komada suhekore, a onda je u nju utakao iljasti kraj tapa te je, za-jahavi na deblo, okretao tanki tapi$ izme(u dlanova.Uskoro se iz suhadi po&e podizati rijedak dim, a

trenutak kasnije liznu plami&ak. Nagomilavi debljegranje na tu vatricu, doskora je Tarzan, u sve ve$ojupljini suhog debla, uspio pota$i prili&an plamen. Uplamen gurnuo je otricu svog kamenog noa, a kad bise ta pregrijala, izvukao je i blizu njezina tankog krajadodirnuo kapljicom vode. Na tom navlaenom mjestupahuljica staklaste tvari napukla je i otpala.

Tako je majmun-&ovjek po&eo onaj mu&ni rad kojim$e na svom primitivnom lova&kom nou stvoriti tanku

otricu.Nije pokuavao da to postigne odjednom. Najprije je

bio zadovoljan to je dobio otricu od nekoliko palaca.Njom je odrezao dug, vitak luk, drak za no, jakutoljagu i prili&nu zalihu strelica.

Sve je to sakrio na visoku drvetu uz neku rje&icu, atu je sagradio i sklonite od palmina li$a.


32/208

Kad je sve to zavrio, gotovo se smra&ilo, a Tarzan jebio vrlo gladan.

Dok je nakratko bio zaao u umu, primijetio je,neto uzvodno od svog drveta, napajalite, kamo su,sude$i po vrlo izgaenom mulju na obje obale, dolazilepiti razli&ite ivotinje i u veliku broju. Onamo seoduljao gladni majmun-&ovjek.

Gornjom terasom kroanja vijao se sa skladno$u ilako$om majmuna. Da mu na srcu nije bilo onog tekogtereta, bio bi sretan to se vratio u stari, slobodni ivotsvog dje&atva.

A ipak je, i s tim teretom na dui ponovno poprimaoobi&aje i navike svog ranog ivota koje su mu zapravopristajale vie nego ugla(enost civilizacije to ju je, uprole tri godine kad se druio s bijelcima, stekao ugla(enost koja je samo prikrila surovosti ivotinjekakav je Tarzan-majmun bio.

Da su ga njegovi perovi iz Ku$e lordova sada vidjeli,bili bi podigli svoje plemenite ruke u svetom uasu.

Tiho je &u&ao na donjim granama velikog umskog

gorostasa koji je nadvisivao trag. Gledao je otrim o&imai sluao uima, jer znao je da $e mu iz udaljene dungleodmah sti$i ve&era.

I nije trebalo da dugo &eka.Jedva se udobno smjestio, podvukavi pod sebe

vitke, mii$ave noge, kao to pantera podvla&i stranjicukad se sprema za skok kad je jelen Bara otmjenosilazio da pije.

Ali dolazio je jo netko. Iza skladnog jelena dolazio je

netko koga jelen nije mogao ni vidjeti ni nanjuiti, aliTarzan je, jer se nalazio na viem poloaju, vidio da seneto mi&e.

Jo nije to&no znao to se to krade dunglomnekoliko stotina metara iza jelena. Ali bio je uvjeren dato neka velika grabeljiva ivotinja lovi Baru iz istograzloga zbog kojeg i on &eka tu brzu ivotinju. Moda


33/208


34/208


35/208


36/208

shva$ao &injenicu da ga malo zajedni&kih stvaripovezuje s velikim majmunima, ti su jo uvijek bili boljinego osamljenost.

Napreduju$i polako, katkad po tlu a katkad niimgranjem drve$a, ubiru$i tu i tamo po koji plod iliokre$u$i palo deblo i trae$i ve$e kukce, koji su mu jouvijek bili te&ni kao i nekada, Tarzan je proao milju ilivie kad mu panju privu&e miris ite.

Tarzan je veoma elio sresti itu, jer nije se samohtio posluiti jakim crijevom te velike ma&ke za svoj luk,nego je od itine koe tako(er htio izraditi nov tobolac i

tkanicu. Zato je, dok je prije putovao bezbrino,majmun-&ovjek sad postao utjelovljenje beumnoguljanja.

Hitro i tiho klizio je umom za divljom ma&kom, aprogonitelj unato& plemenitom ro(enju, nije bio nitamanje divlji nego okrutna ivotinja koju je slijedio.

Kad se pribliio iti, postao je svjestan da panteralovi divlja&, a jo dok je o tom mislio, do(e mu unosnice, noen nestalnim povjetarcem zdesna, jaki miris

drutva velikih majmuna.Pantera je bila na velikom drvetu kad ju je Tarzan

ugledao, a sa strane i pod njom Tarzan je vidio kako sena prirodnoj &istinici odmara Akutovo pleme. Neki sudrijemali naslonjeni na stabla, dok su drugi lutalinaokolo okre$u$i komade kore ispod kojih su uzimaliso&ne li&inke i kukce i prinosili ih ustima.

Akut je bio najblii iti.Velika ma&ka &u&ala je na debeloj grani, skrivena od

majmunova vida gustim li$em, &ekaju$i strpljivo dok jojmajmun ne do(e na doseg skoka.

Tarzan je oprezno zauzeo poloaj na istom drvetu nakojem je bila i pantera, samo malko iznad nje. U lijevojruci drao je tanki kameni no. Bio bi vie volio posluitise petIjom, ali je li$e koje je okruivalo golemu ma&kuonemogu$ivalo da to&no baci konop.


37/208

Akut je sad dolunjao posve blizu drvetu na kom ga je&ekala smrt. ita je polako jo dalje podvla&ila stranjepande, a onda se s gadnim urlikom bacila premavelikom majmunu. Djeli$ sekunde prije skoka jo jejedna grabeljiva zvijer sko&ila, iznad nje, a njezin se&udni i divlji krik pomijeao sa itinim.

Kad je presene$eni Akut pogledao, vidio je da jepantera gotovo nad njim, a na panterinim le(ima bio jebijeli majmun koji ga je bio pobijedio onomad kraj velikevode.

Zubi majmuna-&ovjeka bili su ukopani u itinu iju

a desnica mu je obuhva$ala divlji vrat, dok se lijevaruka, dre$i tanak komad kamena, snano podizala i

sputala iza lijevog ple$a pantere.Akut je imao tek toliko vremena da sko&i u stranu,

da ga ne prignje&e te praumske grdosije. Tresnule su ozemlju do njegovih nogu. ita je vriskala, reala i uasnorikala. Ali je bijeli majmun ilavo i utljivo prianjao zatijelo lovine to je mlataralo na sve strane. Neprestano inesmiljeno kameni no upadao je kroz svijetlu kou

neprestano je duboko uranjao, dok se velika ma&ka, sposljednjim mu&nim posrtajem i vriskom, nije prevalilana bok te je, osim to su joj se gr&evito trzali mii$i,leala mirno, nepomi&no mrtva.

Onda je majmun-&ovjek podigao glavu, stoje$i natruplu lovine, pa je ponovo dunglom zaorio divlji,pobjedni&ki izazov.

Akut i Akutovi majmuni gledali su presene$eni umrtvo itino tijelo i u vitku, ravnu pojavu &ovjeka koji ju

je ubio. Tarzan je prvi progovorio.Namjerno je spasio Akutu ivot. A kako je znao

koliko je majmunov intelekt ograni&en, znao je isto takoda svoju namjeru mora objasniti ako ho$e da uspije.

Ja sam Tarzan-majmun progovorio je. Velikilovac. Veliki borac. Kod velike vode spasio sam Akutuivot kad sam mogao da mu ga oduzmem i postanem


38/208

kralj Akutova plemena. Sad sam Akuta spasio od smrtipod itinim kolja&ima. Kad je Akut ili Akutovo pleme uopasnosti, neka pozove Tarzana ovako i majmun-&ovjek zaori onim gadnim krikom kojim je Ker&akovopleme dozivalo odsutne &lanove u vrijeme opasnosti. I nastavio je kad oni &uju da ih Tarzan doziva, nekase sjete to je on u&inio za Akuta i neka se velikombrzinom poure. Ho$e li biti kako kae Tarzan?

Huh! pristao je Akut, a &lanovi plemenaodgovorie jednoglasnim Huh.

Zatim su se ponovno poli hraniti kao da se nita

nije dogodilo, a s njima se hranio i John Clayton, lordGreystoke.On je, me(utim, zamijetio da se Akut uvijek dri

blizu njega, i da ga &esto gleda s neobi&nim divljenjem ukrvavim o&icama, a jednom je u&inio neto to Tarzan zasvih svojih dugih godina me(u majmunima nije nikadvidio da majmun &ini naao je osobito te&an zalogaj ipruio ga je Tarzanu.

Dok je pleme lovilo, svijetlo tijelo majmuna-&ovjeka

mijealo se sa sme(im, kudravim koama njegovihdrugova. )esto bi se u prolazu dodirnuli, ali majmuni suve$ ra&unali s Tarzanovom prisutnosti, tako da im jepripadao koliko i sam Akut.

Ako bi se previe pribliio majmunici s mladun&etom,ova bi pokazala velike kolja&e i zlokobno zareala, a odvremena na vrijeme i pokoji surov mladi mujak zareaobi ako bi mu se Tarzan pribliio kad bi taj jeo. Ina&e,postupali su s njim kao i s drugim &lanovima plemena.

to se Tarzana ti&e, on se osje$ao kao kod ku$e s timdivljim, kosmatim precima primitivnog &ovjeka. Spretnoje izmicao svakoj enki koja mu se prijetila jer tako sevladaju majmuni, osim ako ih ne uhvati onaj povremeniivotinjski bijes a surovim mujacima uzvra$ao jereanjem, pokazuju$i svoje o&njake kao i oni. Tako jelako ponovno poprimio na&in ivota svog djetinjstva te se


39/208

uop$e nije &inilo da je ikad bio u drutvu stvorenja svojevrste.

Ve$i dio tjedna lunjao je dunglom s novimprijateljima, djelomi&no iz elje za drutvom adjelomi&no i zato da im se neizbrisivo usije&e upam$enje, koje i tako nije najbolje. Tarzan je iz iskustvaznao da mu moe dobro posluiti pleme snanih istranih ivotinja.

Kad se uvjerio da je donekle uspio da ih navikne nasebe, ponovno se odlu&io da istrauje. Zato je ranojednog jutra poao prema sjeveru te je, dre$i se

usporedno s obalom, putovao brzo sve do ve&eri.Kad je sutradan ujutro izilo sunce, vidio je da mu

se, dok on stoji na alu, nalazi gotovo ravno nadesno, ane ravno preko vode kao dotad, te je zato zaklju&io da jecrta obale zaokrenula prema zapadu. Cijeli drugi dannastavio je brzo hodati. Kad se Tarzanu-majmunuurilo, prolazio je srednjom umskom terasom brzinomvjeverice.

Te no$i sunce je zalazilo ravno preko vode nasuprot

kopnu, pa je onda majmun-&ovjek napokon doku&io onuistinu koju je naslu$ivao.

Rokoff ga je iskrcao na otoku.Mogao je to znati! Ako postoji ikakva osnova kojom

mu se poloaj moe pogorati, trebalo je da zna da $e jeRokoff prihvatiti, a to moe biti stranije nego da gaostavi na nenastanjenu otoku, gdje $e cijeli ivotproivjeti u neizvjesnosti.

Rokoff je o&ito otplovio ravno na glavno kopno, gdje

$e mu biti razmjerno lako predati malog Jacka u rukeokrutnih i divljih hranitelja, kao to se prijetio u pismu.

Tarzan je zadrhtao na pomisao o okrutnoj patnji koju$e morati podnositi malian u takvu ivotu, makar pao uruke ljudi kojih $e namjere biti najljubaznije. Majmun-&ovjek dovoljno je upoznao nie afri&ke divljake a da znada se i u njih moe nai$i na sirove oblike ljubavi i


40/208

&ovje&nosti. Ali ivot im je i u najboljem slu&aju samoslijed strane oskudice, opasnosti i trpljenja.

A onda $e dijete, kad odraste, do&ekati uasnasudbina. Oni uasni obi&aji koje $e poprimiti svojimodgojem bit $e sami po sebi dovoljni da mu zauvijeksprije&e druenje s ljudima njegove rase i odrede poloaju ivotu.

Ljudoder! Njegov dje&ak divlji ljudoder! Bilo jestrano o tom misliti.

Izbrueni zubi, prorezan nos, ono lice runo nali&eno!Tarzan je zastenjao. Da samo moe pod svojim

&eli&nim prstima osjetiti onog

(avla Rokoffa!A Jane!

Kakve mu&ne sumnje i strah i neizvjesnost mora onatrpjeti! Osje$ao je da mu je poloaj beskrajno manjestraan od njezina, jer on je barem znao da je jedno odljubljenih sigurno kod ku$e, dok ona nikako ne zna zaboravite ni supruga ni sina.

Dobro je to Tarzan nije znao istinu, jer bi bio trpiojo stostruko vie.

Dok se polako kretao dunglom, udubljen u crnemisli, uskoro za&u struganje koje nije mogaoprotuma&iti.

Oprezno se pomicao u smjeru odakle je dolazilo, te jeodmah naiao na golemu panteru pritisnutu sruenimdrvetom.

Kad se Tarzan pribliio, ivotinja se okrenula. Realaje nastoje$i se izvu$i. Ali budu$i da joj je velika granabila na le(ima a manje isprepletene grane su joj

pritiskale noge, nije se nikamo mogla poma$i vie odnekoliko palaca.

Majmun-&ovjek stao je pred tu bespomo$nu ma&ku iumetnuo strelicu u luk, tako da ubije ivotinju, koja biina&e morala uginuti od gladi. Ali kad je napeo luk, pademu na pamet neobi&na misao.

Zato da to jadno stvorenje lii ivota i slobode, kad


41/208

bi bilo tako lako dati joj oboje! Bio je siguran budu$i daje pantera micala sve udove, uzaludno nastoje$i da seoslobodi, da joj je ki&ma nepovrijedena, a iz istogarazloga znao je da joj ni noge nisu slomljene.

Popustivi tetivu, vratio je strelicu u tok, prebacioluk preko ramena i stupio blie pritijenjenoj ivotinji.

Po&eo je da prede, kao to to &ine i te velike ma&kekad su zadovoljne i sretne. Tako je Tarzan, koliko je tomogao na itinu jeziku, izraavao prijateljske namjere.

Pantera je prestala reati pa je paljivo gledalamajmuna-&ovjeka. Da podigne veliku teinu drveta sa

ivotinje, bilo je potrebno da do(e na doseg onim dugim,jakim pandama, a kad ukloni drvo &ovjek $e biti

potpuno na milosti divljoj zvijeri. Ali Tarzan-majmunnije poznavao straha.

Odlu&ivi se, brzo je djelovao.Bez oklijevanja stupio je u isprepleteno granje uz

panterin bok. Jo uvijek je prijateljski i umiruju$i preo.Ma&ka je okrenula glavu prema &ovjeku, promatraju$iga netremice upitno. Duge kolja&e je iskesila, ali vie

obrambeno nego prijete$i.Tarzan je iroko rame stavio pod deblo, a kad je to

u&inio gola noga pritisla mu se o ma&kin svileni bok,tako je &ovjek bio blizu toj velikoj zvijeri.

Polako je Tarzan istezao divovske miice.Veliko drvo zajedno s ispremijeanim granjem po&elo

se polako podizati s pantere. Ova je, osjetivi kako seteina polako smanjuje, brzo ispuzla. Tarzan je pustioda drvo padne na tlo, pa su se dvije ivotinje okrenule i

pogledale jedna drugu.Mrk osmijeh bio je na usnama majmuna-&ovjeka, jer

znao je da je izloio ivot da oslobodi ovu divljupraumsku zvijer. A ne bi se bio ni iznenadio da je tama&ka, onaj isti trenutak kad se oslobodila, sko&ila nanjega.

Ali ona to nije u&inila. Stajala je nekoliko koraka


42/208

dalje od drveta, promatraju$i kako se majmun-&ovjekiskapa iz zbrke palog granja.

Kad je iziao, Tarzan nije bio ni tri stope daleko odpantere. Mogao je sko&iti na vie granje drve$a nasuprotnoj strani, jer se ita ne moe popeti na visinu dokoje se moe majmun-&ovjek. Ali ga je neto, moda ludasmionost, nagnala da se priblii panteri kao da eliotkriti ho$e li osje$aj zahvalnosti pota$i ivotinju naprijateljstvo.

Kad se pribliio toj jakoj ma&ki, ivotinja je opreznostupila na jednu stranu, a majmun-&ovjek proao je

mimo, stopu dalje od slinavih ralja, a kad je nastaviohodati umom pantera ga je slijedila kao to slijedilova&ki pas.

Dugo Tarzan nije znao slijedi li ga zvijer izprijateljskih osje$aja, ili ga naprosto dri na vidiku dokne ogladni. Ali se napokon uvjerio da se radi o prvomporivu.

Kasnije je Tarzan namirisao jelena, pa se popeo nadrve$e, a kad je spustio petlju ivotinji oko vrata pozvao

je itu istim onim predenjem kojim je ve$ranije umirioivotinjine sumnje, ali malko glasnije i otrije.

Bilo je sli&no onomu to ga je &uo da proizvodepantere poto, kad love udvoje, ubiju lovinu.

Gotovo odmah za&u se lomljava kroz oblinje grmlje,pa se pomoli dugo, vitko tijelo &udnog druga.

Vide$i Barino tijelo i osjetivi miris krvi, panteraotro kriknu, a onda su, trenutak kasnije, dvije zvijerijele jedna uz drugu meko jelenje meso.

Nekoliko dana taj &udni par tumarao je zajednodunglom.

Kad bi jedan ubio, zvao bi drugoga, te su se takohranili dobro i &esto.

Jednom prilikom, dok su ve&erali vepra kojega jeulovila ita, lav Numa, mrk i straan, probio se izoblinje guste trave.


43/208

S ljutitom rikom opomene sko&io je da ih odagna odlovine. ita je sko&io u gutaru a Tarzan na nisko granjedrveta nad sobom.

Tu je majmun-&ovjek skinuo konop od trave s vrata.Kad je Numa stao nad tijelo vepra, pruaju$i izazovnoglavu, Tarzan je spustio vijugavu petlju oko grivastogvrata i brzim trzajem napeo konop. U isto vrijeme otroje pozvao itu i uskoprcalog lava vukao prema gore, dokmu nisu samo stranje noge dodirivale tlo.

Brzo je konop u&vrstio na jakoj grani, a kad jepantera, na njegov poziv, sko&ila na vidjelo, Tarzan se

spustio na tlo uz uskoprcalog i razbjenjelog Numu te jes dugim, otrim noem sko&io na nj s jedne strane dokje ita u&inila isto s druge.

Pantera je trgala i derala Numu na desnoj strani amajmun-&ovjek udarao je kamenim noem na drugoj,tako da je kralj ivotinja, prije no to je uspio jakimpandama pretrgnuti konop, visio mrtav i nepomi&an upetlji.

A zatim se dunglom, jednoglasno iz dvaju divljih

grla, podigao pobjedni&ki krik majmuna i pantere,pomijean u uasan i strahovit pokli&.

Kad su zamrle posljednje razvu&ene, strane note,dvadesetak nali&enih ratnika, koji su navla&ili duguratnu kanou na obalu, zaustavilo se i zagledalo u smjerudungle.


44/208

mugambi

Kad je Tarzan obiao cijelu obalu otoka i s razli&itih sestrana nekoliko puta zaletio u unutranjost, uvjerio se

da je na otoku jedino ljudsko bi$e.Nigdje nije pronaao nikakva znaka da su se ljudi,

ma &ak i privremeno, zaustavili na toj obali, iako je,dakako, znao da bujno tropsko raslinstvo tako brzobrie sve osim najstalnijih ljudskih spomenika, pa se usvom zaklju&ivanju moe i varati.

Onaj dan kad su ubili Numu, Tarzan i ita naili suna Akutovo pleme. Ugledavi panteru, veliki su semajmuni dali u bijeg, ali ih je Tarzan uskoro uspiodozvati.

Palo mu je na pamet da bi bilo u najmanju rukuzanimljivo pokuati pomiriti ove vje&ne neprijatelje.Pozdravljao je sve ono &im je mogao ispunjati vrijeme iono to mu je moglo zaokupljati misli onda kad se nijebrinuo za jelo, jer su ga obuzimale turobne misli &im bibio dokon.

Nije mu bilo osobito teko priop$iti svoju namjeru

majmunima, iako je njihov jezik zato bio previejednostavan. Ali je majmunu-&ovjeku bilo gotovonemogu$e uvjeriti mali, opaki itin mozak da mora lovitizajedno sa svojim zakonitim plijenom.

Tarzan je, uz ostalo oruje, posjedovao dugu, jakutoljagu, pa se, zavezavi konop panteri oko vrata, sluiotim sredstvom da dobro izudara po gubici uzrealuzvijer, nastoje$i joj tako utuviti u glavu da ne smije


45/208

napadati velika, kudrava, &ovjekolika stvorenja, koja suse jo vie pribliila kad su vidjela svrhu konopa okoitina vrata.

Da se ma&ka nije okrenula i razderala Tarzana, pravoje &udo, koje se moda moe tuma&iti &injenicom da ju jeTarzan dva puta, kad se ree$i okrenula protivmajmuna-&ovjeka, otro udario po osjetljivoj gubici,utuvljuju$i joj tako u glavu vrlo korisni strah od toljage imajmuna-zvijeri.

Pitanje je da li je onaj prvotni uzrok privrenostiTarzanu jo uop$e bio jasan panteri, iako je bez sumnje

neki podsvjesni poriv, potaknut za&etkom razuma ipotpomognut i poduprt navikom od nekoliko posljednjih

dana, u&inio mnogo da tu ivotinju navede da podnosipostupak zbog kojega bi ina&e poletjela na vrat svakomdrugom stvorenju.

A onda, i uvjerljiva sila ljudske due vrila je snaniutjecaj na to stvorenje nie vrste, a ta se, napokon,moda pokazala najmo$nijim &iniocem u Tarzanovugospodstvu nad itom i drugim praumskim ivotinjama

koje su od vremena na vrijeme padale pod njegovu vlast.Bilo kako mu drago, dane i dane &ovjek, pantera i

veliki majmuni lunjali su dunglom jedni uz druge,ubijaju$i zajedno i dijele$i lovinu, a u svem tomokrutnom i divljem &oporu nitko nije bio straniji negoona glatka, snana zvijer koja je jo prije nekolikomjeseci bila dobro poznata u mnogim londonskimsalonima.

Katkad bi se zvijeri odvajale pa kretale svojim

putovima, i to na sat ili dan, i ba u jednoj takvoj prilicimajmun-&ovjek odlutao je kronjama drve$a prema alute se ispruio na vru$em suncu na pijesku, a s niskogvrha oblinjeg rta otkrila su ga dva otra oka.

Jedan trenutak te o&i gledale su za&u(eno pojavudivljeg bijelca koji se sun&a na zracima vru$eg, tropskogsunca, a onda se okrenuo davi nekome iza sebe znak.


46/208

Odmah su jo dva oka gledala majmuna-&ovjeka, a ondajo dva, pa jo dva, dok dvadeset runo opremljenihdivljih ratnika nije lealo na trbusima po onom hrptu ipromatralo bijelog stranca.

Bili su niz vjetar, pa Tarzan tako nije osjetio njihovvonj, a kako je le(ima bio napola okrenut, nije vidiokako oprezno napreduju preko ruba rta i silaze bujnomtravom prema pjeskovitom alu.

Bili su svi veliki ljudi, a njihova barbarska pokrivalana glavi i surovo nali&ena lica, zajedno s mnogimmetalnim nakitima i arenim perjem samo su jo

pove$ala divljinu i okrutnost njihove pojave.Kad su se nali na podnoju hrpta, podigli su se

oprezno na noge te su, sagnuvi se napredovali premabijelcu koji nije nita naslu$ivao, prijete$i tekim ratnimtoljagama.

Duevno trpljenje koje su izazvale Tarzanove alosnemisli otupjelo je njegove otre sposobnosti, tako da sudivljaci bili gotovo na njemu kad je osjetio da vie nijesam na alu.

Tarzanov duh i mii$i, me(utim, bili su naviklidjelovati tako brzo i slono i na najmanju uzbunu da jebio na nogama i okrenut prema neprijateljima upravo utrenutku kad je shvatio da su ve$blizu. Kad je sko&io nanoge, ratnici su pojurili s podignutim toljagama i divljimpovicima, ali je prvi odmah legao mrtav pod dugim,jakim tapom majmuna-&ovjeka, a onda je Tarzan vitak isnaan upao me(u njih, udaraju$i desno i lijevobijesom, snagom i to&no$u koja je me(u redove crnaca

unijela paniku.Na trenutak oni koji su preostali povukli su se, te su

se savjetovali na kratkoj udaljenosti od majmuna-&ovjeka, koji je stajao prekrienih ruku, i napolasmijee$i se promatrao ih. Uskoro navalie jo jednom,ovaj puta mau$i tekim ratnim kopljima. Bili su izme(uTarzana i dungle, u malu polukrugu koji se zatvarao


47/208

oko Tarzana kako su se pribliavali. Majmunu-&ovjekuu&inilo se da ne$e mo$i pobje$i ako napokon bace svakoplja u isto vrijeme. Ali ako eli pobje$i, nema drugogputa nego kroz redove divljaka, ili otvorenim morem.

Bio je doista u kripcu, kad mu sinu misao to mu jesmijeak jo pove$ala. Ratnici primicali su se sve vie,napreduju$i polako, stvaraju$i, kako to oni ve$ znaju,stranu graju i buku divljim povicima i udaranjem bosihstopala po tlu, poskakuju$i u fantasti&nu ratnom plesu.

Tada je majmun-&ovjek povikao divlje i neobi&nonekoliko puta, tako da su se crnci odjednom zbunjeno

zaustavili. Gledali su jedni druge ne znaju$i to dau&ine, jer taj zvuk bio je tako ruan da se i sama njihova

strana graja &inila bezna&ajnom. Ni jedno ljudsko grlone moe stvoriti one ivotinjske glasove, u to su bilisigurni, a ipak su svojim o&ima vidjeli da je taj bijelacotvorio usta i izustio uasni pokli&.

Ali oklijevali su samo na trenutak, a onda su slonoponovno nastavili fantasti&no plesati i napredovatiprema plijenu. No upravo ih tada iznenadan lom kroz

dunglu jo jednom zaustavi, a kad su se okrenuli usmjeru tog novog uma, presene$enim o&ima otvori sepogled koji je mogao slediti krv u ilama hrabrijimljudima no to su bili Vagambiji.

S ruba dungle, kroz isprepleteno raslinstvo, dolazilaje golema pantera, plamenih o&iju i iskeenih kolja&a, aza njom dvadesetak jakih, kudravih majmuna koji su sehitro valjali naprijed, napola uzdignuti na kratkim,svijenim nogama, dodiruju$i dugim rukama tlo,

podupiru$i roanim &lancima teinu tjelesa ugrotesknom hodu.

Tarzanove ivotinje dole su na poziv.Prije nego to su se Vagambiji mogli pribrati od

&u(enja, ta je uasna horda navalila s jedne strane, aTarzan-majmun s druge. Teka koplja bacala su se ateke ratne toljage su udarale, pa iako su se ruili


48/208


49/208

Tko si ti? upitao ga je. Mugambi, poglavica Vagambija odgovorio je

crnac. Potedjet $u ti ivot rekao je Tarzan ako mi

obe$a da $e mi pomo$i oti$i s ovog otoka. to kae? Pomo$i $u ti odgovori Mugambi. Ali sad kad

ste ubili sve moje ratnike ne znam mogu li i ja sam oti$iiz tvoje zemlje, jer ne$e biti nikoga da vesla, a bez vesalane moemo prije$i vodu.

Tarzan se digao i dopustio i zarobljeniku da se digne.Taj je svat bio divan primjerak muevnosti crnac koji

je imao jednako tijelo kao i sjajni bijelac. Do(i! pozvao ga je majmun-&ovjek, te su krenuliu smjeru odakle su &uli kako &opor gun(a i rei nagozbi. Mugambi je ustuknuo.

Ubit $e nas rekao je. Mislim da ne$e odgovorio je Tarzan. Moji su.Crnac je jo uvijek oklijevao, boje$i se pribliiti onim

stranim stvorenjima koja su derala tjelesa njegovihratnika. Ali ga je Tarzan prisilio da ga slijedi, pa ta

dvojica uskoro izi(oe iz dungle, na puni vidik onoggadnog prizora na alu. Ugledavi ljude, ivotinjepodigoe pogled te prijete$i zareae, ali Tarzan jezakora&io me(u njih i povukao drhtavog Vagambija.

Kako je bio nau&io majmune da prihvate itu, takoih je sad nau&io da posvoje Mugambija, i to mnogolake. Ali ita kao da nije mogao posve shvatiti da je biopozvan da prodre Mugambijeve ratnike, a sad ne smijeda prodre Mugambija. Kako se, me(utim, dobro najeo,

zadovoljio se tim to je obilazio preplaenog divljaka,tiho ree$i i zure$i plamenim, pogubnim o&ima u crnca.

Mugambi je pak prianjao uz Tarzana, tako da se maj-mun-&ovjek mogao jedva suzdravati od smijeha zbogjadnog stanja u koje je strah bacio poglavicu. Napokonbijelac je uhvatio veliku ma&ku za vrat pa ju je,dovukavi je posve do Mugambija, udario otro po nosu


50/208

ita je obilazio preplaenog Mugambija, tiho ree$i i zure$i u nj

plamenim, pogubnim o&ima. Tarzan se jedva suzdravao odsmijeha zbog jadnog stanja u koje je strah bacio poglavicu.


51/208

svaki put kad je zareala na stranca.Vide$i to kako &ovjek udara golim akama

najnemilosrdnijeg i najdivljijeg praumskog mesodera Mugambi izbulji o&i. Bio je tek mrzovoljasto potovaogolemog bijelca koji ga je zarobio, a sad je predTarzanom gotovo osje$ao strahopotovanje.

itin odgoj tako je dobro napredovao da je uskoroMugambi prestao biti predmet njegove gladne panje, pase crnac u tom neobi&nom drutvu osjetio malkosigurniji.

Ne bi bilo posve istinito re$i da je Mugambi bio posve

sretan ili miran u toj novoj sredini. Neprestano je o&imabojaljivo kolutao ovamo-onamo, kad bi mu se slu&ajno

ovaj ili onaj &lan tog divljeg &opora pribliio, tako da sumu se &esto vidjele bjeloo&nice.

Tarzan i Mugambi, sa itom i Akutom, &ekali sujelena na gazu, a kad su na rije&majmuna-&ovjeka sva&etvorica sko&ili na zaplaenu ivotinju, crnac je biosiguran da je to jadno stvorenje uginulo od straha prijeno to ga je i jedna od tih velikih zvijeri dodirnula.

Mugambi je naloio vatru i ispekao svoj dio lovine. Alisu Tarzan, ita i Akut svoje dijelove trgali otrim zubimaree$i jedan na drugoga naro&ito ako bi se koji usudiozgrabiti tu(i dio.

Zapravo i nije bilo &udno to je bijel&evo vladanje bilosrodnije vladanju zvijeri nego crn&evo. Svi smo mistvorenja navike, pa ako prestanemo da se u&imo novomvladanju, na prirodan na&in i lako zapadamo u starenavike koje nam je proli ivot neiskorjenjivo usadio

dugom upotrebom.Mugambi od djetinjstva nije jeo sirovo meso, dok

Tarzan, u drugu ruku, nije okusio nikakve kuhanehrane sve dok nije gotovo odrastao, a tek je u prole tri-&etiri godine jeo kuhano ili pe&eno meso. A nije ga samoivotna navika tjerala da jede sirovo meso nego i tek.Njemu je kuhano ili pe&eno meso bilo pokvareno meso,


52/208

kad se usporedi s bogatim i so&nim mesom svjee, jotople lovine.

To to je mogao s uivanjem jesti sirovo meso koje jesam znao zakopati i prije nekoliko tjedana, i &astiti semalim glodavcima i neugodnim li&inkama, nama se, kojismo uvijek bili civilizirani, &ini odvratno. Ali da smo seu djetinjstvu bili navikli da sve to jedemo, i da smovidjeli da svi oko nas &ine isto, ne bi nam se sad sve to&inilo neugodno, kao to nam i nisu neugodne i mnogeposlastice koje bi divlji afri&ki ljudoder gledao sgnuanjem i na koje bi zafrknuo nosom.

Na primjer, u blizini Rudolfova jezera postoji plemekoje ne jede ov&etinu ili govedinu, iako je neposrednisusjedi jedu. U blizini nalazi se drugo pleme koje jedemeso magarca a to je navika koja je odvratnaplemenima koja ne jedu magarca. Pa tko onda moe re$ida je lijepo jesti pueve i ablje noge i ostrige, a da jeodvratno hraniti se li&inkama i kukcima, ili da je pojestiostrigu sa svim dijelovima manje gnusno nego pojestislatko, &isto meso tek ubijenog jelena?

Idu$ih nekoliko dana Tarzan se pozabavio pletenjemjedra od korinog platna, kojim je elio opremiti kanou,jer nije o&ekivao da $e mo$i nau&iti majmune dabarataju veslima, iako ih je uspio nekoliko ukrcati ukrhki &amac kojim su on i Mugambi veslali izme(ugrebenja, gdje je voda bila posve mirna.

Na tim izletima stavljao im je vesla u ruke, a oni sunastojali oponaati njegove i Mugambijeve pokrete. Alimajmunima je tako teko da se dulje vrijeme bave

jednom stvari da je Tarzan uskoro uvidio da bi trebalovie tjedana mu&nog vjebanja prije nego to bi se onimogli djelotvorno sluiti tim novim alatom.

Bio je, me(utim, jedan izuzetak, i to Akut. Gotovo odpo&etka pokazivao je zanimanje za taj novi sport, to jegovorilo o mnogo vioj razini inteligencije nego to ju jedosegao itko od njegova plemena. Kao da je shva$ao


53/208

svrhu vesala, a kad je Tarzan to vidio upinjao se da muprotuma&i mravim majmunskim jezikom kako seveslima moe najbolje baratati.

Od Mugambija saznao je Tarzan da je kontinentdaleko od otoka. )ini se da su se Mugambijevi ratniciusudili predaleko u svom krhkom &amcu, a kad ih jezahvatila velika plima, jak vjetar odagnao ih je takodaleko da vie nisu vidjeli kopna. Poto su veslali cijeluno$, misle$i da se vra$aju ku$i, ugledali su za izlazasunca ovo kopno, te su ga, dre$i ga jo uvijek glavnimkopnom, veselo pozdravili. A ni sam Mugambi nije bio

svjestan da je to otok, dok mu to nije rekao Tarzan.Poglavica Vagambija posve je sumnjao u jedro, jer onnikad nije vidio takvu napravu. Njegova zemlja leala jedaleko uz iroku rijeku Ugambi, a ovo su se prvi putnjegovi ljudi nali na oceanu.

Tarzan je, me(utim, bio siguran da s dobrim vjetrommoe doploviti tim &amcem do kontinenta. U svakomslu&aju, mislio je, bilo bi bolje poginuti na putu negoostati neodre(eno vrijeme na tom o&igledno

neubiljeenom otoku, na koji po svoj prilici ne$e nikadsti$i brod.

I tako je, kad se podigao prvi dobri vjetar, krenuo naput, a sa sobom je uzeo posadu tako &udnu i stranukakva nije nikad plovila pod divljim gospodarom.

Mugambi i Akut poli su s njim, i pantera ita, i tucevelikih mujaka iz Akutova plemena.


54/208


55/208

ponovo umiriti. Napokon se uspostavi mir, pa su se svremenom majmuni navikli na &udne lakrdije &amca,poslije &ega vie nije bilo neprilike.

Put je bio bez dogodovtina, vjetar nije prestao, pa suse poslije deset sati neprestanog jedrenja crne sjeneobale pomolile ispred napetih o&iju majmuna-&ovjeka napramcu. Bilo je previe tamno a da bi se moglo nazrijetijesu li se pribliili u$u Ugambija ili nisu, pa je zatoTarzan plovio kroz morsku pjenu najblioj to&ki, da tudo&eka zoru.

Izdubeni &amac okrenuo se uzdu onaj trenutak kad

mu je pramac dodirnuo pijesak, te se odmah izvrnuo sasvom posadom, koja se mahnito koprcala prema obali.Idu$i val ispreokretao ih je, ali su napokon uspjeliispuziti na sigurnu obalu, a &asak kasnije val je doplavioi nezgrapni &amac.

Ostatak no$i zgurili su se majmuni jedan uz drugogajer je bilo hladno. Mugambi je naloio vatru na kojoj suse grijali. Tarzan i ita, me(utim, bili su druga&ijegraspoloenja, oni se nisu bojali no$i u dungli. Jaka glad

natjerala ih je u praiskonsku tamu ume da trae plijen.Bok uz bok hodali su gdje je bilo mjesta. Ina&e jedan

za drugim, najprije jedan a onda drugi sprijeda. Tarzanje prvi nanjuio meso bivola pa su se doskoradouljali do zaspale ivotinje usred gusta tr&aka blizurijeke.

Sve su blie puzili prema ivotinji koja nije nitanaslu$ivala, ita prema desnoj strani a Tarzan premalijevoj, blie velikom srcu. Sad su se ve$ navikli na

zajedni&ki lov, pa su djelovali slono, dogovaraju$i sesamo tihim predenjem.

Na trenutak leali su posve tiho do svog plijena, aonda, na znak majmuna-&ovjeka ita sko&i na velikale(a i zagrize u bivolov vrat. Odmah ivotinja sko&i nanoge ri&u&i od boli i bijesa, a u isti trenutak Tarzan je skamenim noem navalio na lijevi bok i neprestano


56/208


57/208

sumrak gotovo nasuprot mjesta, gdje su ostavili &oporna spavanju.

Zavezavi &amac za granu koja je visila nad njima,uputili su se u dunglu te su uskoro naili na majmune.Hranili su se vo$em nedaleko tr&aka gdje je bio paobivol. itu nisu nigdje vidjeli, niti se te no$i vratio, pa jeTarzan pomislio da je odlutao da potrai ivotinje svogroda.

Sutradan rano majmun-&ovjek vodio je svoj &opor nizrijeku, a dok je hodao resko je nekoliko puta povikao.Odmah se iz velike daljine slabo za&uo odgovor, i pola

sata kasnije vitko itino tijelo sko&ilo je ondje gdje su sedrugi &lanovi &opora oprezno ukrcavali u &amac.

Velika ivotinja, svinutih leda i predu$i poputzadovoljne arene ma&kice, trljala je bokove o majmuna-&ovjeka, a onda je na Tarzanovu zapovijed spretnosko&ila na svoje prijanje mjesto na pramcu.

Kad su svi bili na mjestu, otkrili su da nema dvojiceAkutovih majmuna. Iako su ih majmunski kralj i Tarzandozivali vie od jednog sata, nije bilo odgovora, pa su se

napokon otili. Pokazalo se da su dvojica nestalih biliupravo oni koji su pokazivali najmanju elju da sepriklju&e ekspediciji s otoka te su trpjeli i najve$i strahna putu. Zato je Tarzan bio posve siguran da su seradije namjerno udaljili nego da ponovno u(u u kanou.

Kad je ta skupina skretala prema obali, odmahposlije podneva, da potrai hrane, na trenutak ih jepromatrao vitak, gol divljak iza gustog zelenog zaklonakoji je obrubljivao obalu rijeke, a onda je nestao

uzvodno prije nego ga je itko od onih u kanoi opazio.Poput jelena skakao je uskim tragom, dok nije, sav

uzbu(en od vijesti, upao u uro(eni&ko selo nekolikomilja iznad to&ke gdje su se Tarzan i njegov &oporzaustavili da love.

Dolazi jo jedan bijelac! povikao je poglavici kojije &u&ao pred ulazom u okruglu kolibu. Jo jedan


58/208


59/208

Crnce je savladao strah, ali nije bilo druge nego boritise. Sad su druge ratne kanoe brzo dole do dvaju&amaca. Njihovi ratnici eljeli su to prije upasti uborbu, jer su mislili da su im neprijatelji bijelci i njihoviuro(eni&ki nosa&i.

Rojili su se oko Tarzanove kanoe. Ali kad su ugledalikakav je to neprijatelj, sve su &amce okrenuli i po&elibrzo veslati uzvodno. Samo se jedan &amac nijeokrenuo. Taj je doao preblizu kanoe majmuna-&ovjekaprije nego to su ratnici shvatili da njihovi sunarodnjaciimaju posla s demonima, a ne s ljudima. Kad su se

dodirnuli, Tarzan je neto priapnuo iti i Akutu, takoda prije nego su se napada&i mogli povu$i, sko&i na njihgolema pantera s vriskom od kog se ledenila krv, a nadrugi kraj kanoe popeo se velik majmun.

Na jednom kraju pantera je strano harala jakimpandama i dugim, otrim kolja&ima, dok je Akut nadrugom grizao utim o&njacima vratove onih koji su mudoli nadohvat, bacaju$i prestravljene crnce u vodukako je prilazio sredini kanoe.

Kaviri se tako zaposlio tim demonima koji su uli u&amac, da nije mogao pomo$i svojim ratnicima. Divovskibijeli vrag istrgao mu je koplje iz ruke kao da je on, jakiKaviri, novoro(en&e. Kosmate nemani savladale suborce, a crni poglavica borio se prsa o prsa sa stranim&oporom.

Kaviri se hrabro borio protiv protivnika, jer je osje$aoda mu je smrt neizbjena, pa je zato u najmanju rukuhtio ivot prodati to skuplje. Ali doskora bilo je

o&igledno da je sve uzalud pred nadljudskim miicama ispretno$u stvorenja koje mu se napokon do&epalovrata i oborilo ga na dno &amca.

Odmah se Kaviriju po&e vrtjeti u glavi predmetipostali su zbrkani i nejasni pred o&ima boljela su gaprsa dok se borio za dah ivota koji mu je onaj nad njimzauvijek oduzimao. Onda je izgubio svijest.


60/208

Kad je ponovno otvorio o&i, vidio je, na svoje &u(enje,da nije mrtav. Leao je, &vrsto vezan, na dnu kanoe.Velika je pantera sjedila i gledala ga.

Kaviri je zadrhtao i ponovno zatvorio o&i, &ekaju$i data okrutna zvijer sko&i i oslobodi ga jadnog straha.

Poslije jednog trenutka, budu$i da se kolja&i nisuarili u njegovo drhtavo tijelo, ponovno se usudio otvoritio&i. Onkraj pantere kle&ao je bijeli div koji ga je biosavladao.

)ovjek je veslao, dok je odmah iza njega Kaviri vidioda neki njegovi ratnici tako(er veslaju. Iza njih &u&alo je

nekoliko kosmatih majmuna.Kad je Tarzan vidio da je poglavica doao k svijesti,progovorio je.

Kau mi tvoji ratnici da si ti poglavica velikognaroda i da se zove Kaviri rekao je.

Tako je potvrdi crnac. Zato si me napao? Ja sam dolazio u miru. Prije tri mjeseca doao je i drugi bijelac u miru

odvrati Kaviri a kada smo mu mi donijeli darove,

kozu, kasavu i mlijeko, navalio je s pukama i poubijaomnogo ljudi, a zatim je otiao oduzevi nam sve koze imnogo mladih mukaraca i ena.

Ja nisam takav kakav je onaj drugi bijeli &ovjek odgovori Tarzan. Ne bih ti bio naudio da nisi navaliona mene. Reci mi, kakvo je bilo lice tog opakog bijelca?Traim jednog koji mi je u&inio zlo. Moda je to ba taj.

Bio je &ovjek opaka lica pokrivena velikom, crnombradom, i bio je vrlo, vrlo zao da, vrlo, vrlo zao.

Je li s njim bilo maleno bijelo dijete? upitao jeTarzan, a srce mu je gotovo prestalo kucati dok jeo&ekivao odgovor.

Nije odgovori Kaviri bijelo dijete nije bilo uskupini tog &ovjeka bilo je u drugoj skupini.

Drugoj skupini! uskliknu Tarzan. Kakvojdrugoj skupini?


61/208

Sa skupinom koju je taj vrlo zli bijelac progonio. Unjoj je bio bijeli &ovjek, bijela ena i dijete, sa estmosulskih nosa&a. Oni su proli uzvodno tri dana ispredvrlo zlog bijelca. Mislim da su bjeali.

Bijeli mukarac, ena i dijete! Tarzan je biozabezeknut. Dijete mora biti njegov mali Jack. Ali tko suta ena i mukarac? Je li mogu$e da se jedan odRokoffovih saveznika urotio s nekom enom koja jepratila Rokoffa da mu ukrade dijete?

Ako je tako, oni sigurno namjeravaju dijete vratiti ucivilizaciju pa ili traiti nagradu ili zadrati malog

zarobljenika radi otkupnine.Ali sad, kad ih je Rokoff uspio potjerati duboko uunutranjost, uz tu divlju rijeku, nema sumnje da $e ihnapokon sti$i, osim ako ih, to je bilo jo vjerojatnije, neuhvate i ne ubiju oni isti ljudoderi dalje uz Ugambikojima je Rokoff, Tarzan je sad bio siguran, htio predatidijete.

Dok je razgovarao s Kavirijem, kanoe su neprestanoplovile uzvodno prema poglavi&inu selu. Kavirijevi ratnici

veslali su u tri kanoe i bacali potajne, prestraenepoglede na strane suputnike. Tri Akutova majmunabila su ubijena u tom susretu, ali je s Akutom zajedno,ostalo osam uasnih zvijeri, a bio je i ita, pantera, iTarzan i Mugambi.

Kavirijevi ratnici nisu nikad u cijelom ivotu vidjelitako stranu posadu. O&ekivali su da ih trenutnonapadnu i rastrgaju neki od njihovih zarobljiva&a. I, dase pravo kae, Tarzan i Mugambi i Akut jedva su

zadravali te uzreale, neraspoloene zvijeri da ne grizuona svijetla, gola tjelesa to su se, dok su vesla&i veslali,o njih tu i tamo &eala. A njihov strah jo je vieuzbu(ivao ivotinje.

U Kavirijevu logoru Tarzan se zaustavio samo tolikoda pojede hranu koju su im dali crnci, i da uredi spoglavicom da mu prepusti tuce ljudi da veslaju


62/208

kanoom.Kaviri je bio i previe spreman da se sloi sa svakim

zahtjevom koji mu je majmun-&ovjek mogao postaviti,samo da se to prije rijei onog uasnog &opora. Ali biloje lake, kako je uskoro vidio, ljude obe$ati nego dati, jerkad su ljudi saznali to on namjerava, oni koji jo nisupobjegli u dunglu, sad nisu &asili ni &asa da uteknu,tako da je Kaviri kad se okrenuo da pokae one koji sutrebali da prate Tarzana, otkrio da je on jedini &lanplemena koji je ostao u selu.

Tarzan nije mogao potisnuti smijeak.

Kao da nas ne ele pratiti rekao je. Ali samoti ostani mirno ovdje, Kaviri, pa $e odmah vidjeti kakose ljudi jate oko tebe.

Onda se majmun-&ovjek podigao te je, sazvavi svoj&opor, zapovjedio Mugambiju da ostane s Kavirijem, aon je nestao u dungli sa itom i majmunima zapetama.

Na pola sata tiinu mrke ume prekidali su samoobi&ni umovi bujnog ivota, koji su samo pove$avali

sumornu samo$u dungle. Kaviri i Mugambi sjedili susami u ogra(enom selu i &ekali.

Ubrzo se iz velike udaljenosti za&u straan zvuk.Mugambi prepozna neobi&ni izazov majmuna-&ovjeka.Odmah s razli&itih strana svijeta, podie se straanpolukrug sli&nih povika i vrisaka, koji je tu i tamoprekidao jezovit urlik gladne pantere.


63/208

izdan

Dva divljaka, Kaviri i Mugambi, &u&ali su pred ulazomu Kavirijevu kolibu i gledali jedan drugoga Kaviri sa

slabo skrivenim nemirom. to je to dahnuo je. To su Tarzan i njegovi odgovorio je Mugambi.

Ali ne znam to &ine, osim ako ne prodiru tvoje ljudekoji su pobjegli.

Kaviri zadrhta te stade u strahu valjati o&ima premadungli. U svem svojem dugom ivotu u divljoj dunglinije nikad &uo tako stranu, uasnu graju.

Ta je dolazila sve blie, a sad su se s njom mijeali iprestraeni povici ena, djece i mukaraca. Dvadesetdugih minuta trajala je ta jezovita graja, dok se nije&inila na daljini od ograde koliko se moe kamenomdobaciti. Kaviri se podigao da pobjegne, ali ga jeMugambi uhvatio i zadrao, jer mu je tako biozapovijedio Tarzan.

Trenutak kasnije izbi iz dungle &opor prestravljenihuro(enika, tr&e$i prema kolibama. Tr&ali su poput

prestraenih ovaca, a iza njih, gone$i ih kako se goneovce, dolazio je Tarzan, ita i strani Akutovi majmuni.

Uskoro se Tarzan naao pred Kavirijem, a nausnama mu je bio onaj stari, mirni smijeak.

Vratili su ti se ljudi, moj brate rekao je a sadmoe izabrati one koji $e me pratiti i veslati kanoom.

Dr$u$i, Kaviri zatetura i pozva ljude da izi(u izkoliba. Ali nitko nije odgovorio na taj poziv.


64/208

Reci im predloio je Tarzan da $u, ne do(u li,poslati svoje pomo$nike da ih dovedu.

Kaviri u&ini kako mu je re&eno, te su u tren oka izilisvi seoski stanovnici, valjaju$i razroga&enim iprestraenim o&ima od jednog do drugog divljegstvorenja to je lutalo seoskom ulicom.

Kaviri je brzo odredio tuce ratnika koji $e pratitiTarzana. Ti jadni ljudi gotovo su pobijeljeli od straha napomisao da $e biti u blizini pantere i majmuna u uskojkanoi. Ali kad im je Kaviri protuma&io da nema druge da $e ih Tarzan progoniti sa svojim mrkim &oporom ako

pokuaju pobje$i od dunosti napokon su turobnopoli na rijeku i zauzeli mjesto u kanoi.

Uzdahnuvi od olakanja, poglavica je vidio kako taskupina i&ezava za nedalekom okukom uz rijeku.

Tri dana ta &udna skupina plovila je sve dalje i daljeu srce divlje zemlje koja lei na svakoj strani gotovoneistraenog Ugambija. U to vrijeme tri su od dvanaestratnika pobjegli. Ali budu$i da je nekoliko majmunanapokon shvatilo tajnu veslanja, Tarzan nije toliko alio

taj gubitak.On bi zapravo bio putovao mnogo bre obalom, ali je

vjerovao da moe bolje drati divlju posadu na okupuako se nalaze u &amcu. Dvaput na dan pristali bi da lovei hrane se, a no$u su spavali na obali ili na kojem odbrojnih oto&i$a koji su na&i&kavali rijeku.

Uro(enici su bjeali pred njima glavom bez obzira,tako da su na svom putu nalazili samo pusta sela.Tarzan je elio do$i u dodir s tim divljacima koji su

stanovali na obali rijeke, ali dosad mu to nije uspjelo.Napokon odlu&io je da on sam po(e obalom a da ga

ostalo drutvo slijedi &amcem. Protuma&io je Mugambijuono to je naumio, te je napomenuo Akutu da slijediupute crnaca.

Pridruit $u vam se za nekoliko dana napomenuo je. Sad idem naprijed da saznam to je s


65/208

onim vrlo zlim bijelcem.Za idu$eg odmora Tarzan je poao na obalu pa se

doskora izgubio iz vida svojih ljudi.Prvih nekoliko sela na koja je naiao bilo je pusto, te

se tako vidjelo da je vijest o njihovu dolasku brzoputovala. Ali s ve&eri naiao je na udaljenu skupinuslamnatih koliba okruenih grubom ogradom, unutarkoje se nalazilo nekoliko stotina uro(enika.

ene su spremale ve&eru kad se Tarzan naao nadnjima u granju gorostasnog drveta to je na jednoj to&kinadvisilo ogradu.

Tarzan nije znao kako da stupi u dodir s ovimljudima a da ih ne prestrai niti u njima probudi divljuljubav za borbu. Nije se elio boriti, jer sad je imaomnogo vaniji zadatak nego da se bori sa svakimplemenom na koje slu&ajno nai(e.

Napokon je neto izmislio. Poto se uvjerio da ga onidolje ne mogu vidjeti, nekoliko je puta, oponaaju$ipanteru, promuklo zaroktao. Sve su se o&i odmahokrenule gore prema li$u.

Postajalo je sve tamnije, pa nisu mogli progledatikroz lisnati zaklon koji je majmuna-&ovjeka titio odnjihovih pogleda. Onaj trenutak kad je privukao njihovupanju jo je otrije i gadnije zaurlao, poput iste oneivotinje, a onda je, a da gotovo nije pomakao ni jedanlist dok je silazio, siao na tlo izvan ograde pa je,brzinom jelena, potr&ao naokolo prema seoskim vratima.

Tu je tukao po povezanim kolcima kojima su vratabila sagra(ena te je dovikivao uro(enicima na njihovu

jeziku da je prijatelj koji eli hrane i konak.Tarzan je dobro poznavao prirodu crnaca. Znao je da

$e ih rokot i urlik ite na drvetu uzrujati, i da $e ihnjegovo udaranje po vratima u tom mraku jo vieprestraiti.

Nije &udo to mu nisu odgovorili na poziv, jer se crnciboje svakog glasa koji se &uje u no$i s one strane


66/208

ograde, uvijek ga pripisuju kakvu demonu ili drugomsablasnom posjetiocu. Ali je on jo zvao.

Pustite me unutra, moji prijatelji! vikao je. Jasam bijelac koji progonim onog vrlo zlog bijelca koji jeovim putem proao prije nekoliko dana. Slijedim ga zatoda ga kaznim za one grijehe to ih je po&inio vama imeni. Ako sumnjate u moje prijateljstvo, dokazat $u gatime to $u oti$i na ono drvo iznad vaeg sela i otjeratiitu u dunglu, prije nego to sko&i me(u vas. Ako mine obe$ate da $ete me pustiti unutra i sa mnompostupati kao s prijateljem, pustit $u itu da ostane

ondje i da vas prodre.Jedan &asak vladala je utnja. Onda se iz tiine selaza&u glas starca.

Ako si ti doista bijelac i prijatelj, pustit $emo teunutra. Ali najprije mora otjerati itu.

Dobro prihvati Tarzan. Sluajte, pa $ete &utikako bjei ita.

Majmun-&ovjek brzo se vrati na drvo. Ovaj put ulazioje u granje s velikom bukom, a u isto vrijeme zlokobno je

reao poput pantere, tako da oni dolje povjeruju da jeona velika zvijer jo uvijek na drvetu.

Kad je dopro gotovo iznad seoske ulice, podigao jeveliku graju, tresao je estoko drvo, dovikivao panteri dapobjegne ili $e je ubiti, a glas prekidao je urlikom ireanjem ljutite zvijeri.

Zatim je otr&ao prema suprotnoj strani drveta pa udunglu, udaraju$i glasno po deblima, ree$i sve

Documents

03 Tarzan i Njegove Zivotinje