06Salkovic (1)

19

Medij. istra. (god. 6, br. 1) 2000. (19-39) STRUNI RAD

UDK: 654.1.07(497.5)"1990/2000" Primljeno: 29. lipnja 2000.

Hrvatska televizija u transformaciji prema modelu javne televizije iluzija ili realnost? Hrvoje alkovi* SAETAK Model javne televizije nacionalno je strukturiran model formiran poetkom dvadesetog stoljea s ciljem prezentiranja i prenoenja najvie razine ljudskog znanja koja e demokratski predstavljati ujedinjeni glas nacije. Model javne televizije je mo-del namijenjen sluenju javnosti. Zamiljen je kao kolektor razliitih gledita i interesa koji egzistiraju unutar zajednice. tovie, kao osjetljivi senzor koji e znati prepoznati razliitost aspiracija publike, te koji e znati kvalitetno odgovoriti na razliitost spek-tra interesa. Ovaj je tekst namijenjen analiziranju problema koje Hrvatska televizija susree u svojem pokuaju transformacije ka instituciji koja e svoje djelovanje podrediti zako-nitostima funkcioniranja modela javne televizije. Problem transformacije sagledan je kroz prizmu povijesnog naslijea. Stoga je djelovanje Hrvatske televizije analizirano tri faze: komunistiku, u kojoj je HTV predstavljao negativnu refleksiju modela javne televizije; fazu nacional-autokracije, u kojoj, u okruenju umjereno promijenjenih metoda, ali bitno promijenjenog politikog predznaka, HTV nije nainio bitniji pomak prema udaljavnju od negativne refleksije modela javne televizije; kroz novu fazu koja je uslijedila nakon opih parlamentarnih izbora, 3. sijenja 2000. te korjenitih pro-mjena strukture vlasti, fazu koja je donijela nagovjetaj promjena. Meutim, bilo bi iluzorno oekivati nagle promjene. Trodijelnom kronolokom analizom, ovaj rad do-nosi prosudbu mogunosti transformacije HTV-a ka modelu javne televizije. Iako Hrvatska televizija i Hrvatski radio ine cjelinu (Hrvatska radiotelevizija), zbog specifinosti namjene ovog rada, Hrvatska televizija bit e analizirana kao neza-visna cjelina. Kljune rijei: javna televizija, Hrvatska televizija * Hrvoje alkovi, Zagreb. E-mail: [email protected]

Medij. istra. (god. 6, br. 1) 2000. (19-39)

20

Dovienja na javnoj televiziji! Ivica Raan, sadanji hrvatski premijer, 6. prosinca 1999., na potpisivanju Deklaracije o javnoj televiziji (tri tjedna prije nego to e njegova stranka preuzeti politiku vlast u zemlji).

Model javne televizije (MJT) nacionalno je struktuiran model formiran poetkom dvadesetog stoljea s ciljem prezentiranja i prenoenja najvie razine ljudskog znanja koja e demokratski predstavljati ujedinjani glas nacije. MJT je model namijenjen za-dovoljenju interesa cjelokupne publike. Njegova je uloga mnogo kompleksnija i va-nija od pukog promicanja zabave. tovie, njegova je uloga u potvrivanju ljudskih iskustava, u izdizanju iznad okvira stereotipa. MJT daje okus kvaliteti ivljenja (Keane, 1991: 117). Zamiljen je kao kolektor razliitih gledita i interesa koji egzisti-raju unutar zajednice, kao osjetljivi senzor koji e znati prepoznati razliitost aspiracija publike, te koji e znati kvalitetno odgovoriti na razliitost spektra interesa. U svojem stremljenju prema zadovoljenju javnih interesa, MJT bi se trebao povoditi idejom ob-jektivnosti, nepristranosti i pravinosti. On mora zadovoljavati interese manjine u jed-nakoj mjeri kao i interese veine. Nakon to smo grubim crtama skicirali idealno tipski model javne televizije, mora-mo se zapitati je li Hrvatska televizija (HTV) ikada u svojoj povijesti funkcionirala po zakonitostima MJT? Ako ne, na koji su je nain povijesne okolnosti sputavale u toj namjeri, te postoji li formula njezine uspjene transformacije ka opisanom modelu? Hrvatska medijska politika oblikovala se pod utjecajem nekih empirijskih injenica koje su joj odredile smjer ili ograniile razvoj. Tri su takve osnovne empirijske inje-nice: rat, dravno osamostaljenje i tranzicija (Peruko ulek, 1999: 242). Krenuvi od ovakve pretpostavke, odluili smo sagledati problem transformacije ka MJT kroz pri-zmu povijesnog naslijea. Stoga e HTV biti analiziran u tri osnovne povijesne faze kroz koje je prolazio: komunistiku, nacional-autokratsku, te novu, postizbornu fazu kojoj je jo teko odrediti politiki predznak. U prvoj, komunistikoj fazi svoga djelo-vanja (1956-1990), HTV je djelovao kao negativna refleksija modela javne televizije. U drugoj, nacional-autokratskoj, HTV, iako pod utjecajem sasvim novih politikih zbivanja, nije uinio bitniji korak prema restrukturiranju svoje programsko-tematske orijentacije. Zbog specifinosti ovog razdoblja (rat za nezavisnost), dobro ga je anali-zirati u dvjema podcjelinama: razdoblje 1990-1995, te 1995-2000. Naposljetku, u radu emo se pozabaviti postizbornim razdobljem u kojem su novi vlastodrci s puno entu-zijazma najavili projekt transformacije HTV u instituciju koja e svoje djelovanje harmonizirati s naelima funkcioniranja javne televizije. Uz prosudbu mogunosti transformacije, ponudit emo i vlastitu viziju puta kojim bi HTV morao krenuti.

H. alkovi: Hrvatska Televizija u transformaciji ka ...

21

1956-1990: Period komunistike vladavine (crveno-crveno u boji) Televizija propagandna alatka Televizija je u naim uvjetima snano sredstvo propagande i edukacije. Fenomen politike propagande zahtijeva ozbiljni drutveni dogovor svih politikih subjekata koji tu djeluju (Matkovi, 1998: 79). Ova izjava Branka Puharia iz 1976. godine, ta-danjeg direktora Zagrebake televizije (Hrvatska televizija je dobila sadanji naziv tek nakon prvih viestranakih izbora 1990. godine) govori mnogo o tadanjim vlasto-drcima te njihovoj percepciji tog novog fenomena koji je ubrzano krio put ka pri-jestolju svijeta medija. Televizija je sagledavana kao snano sredstavo propagande, kao vodilja koja e javno mnijenje usmjeravati prema ciljevima koje e diktirati vodstvo komunistike partije. Naravno, takva percepcija televizije znakovita je za sve zemlje biveg istonog bloka. Mediji su strukturirani s ciljem provoenja kolektivne propagande, bez ikakve funkcije kritikog novinarstva. Oni su osmiljavani kao instru-ment propagande, u smislu kontrole javnog mnijenja. Socijalne institucije, zajedno sa javnou, predstavljale su objekt snanog autorativnog pritiska i kontrole. Na taj nain, preventivno se lijeilo autonomno razmiljanje socijalnih aktera (Splichal, 1994: 4). Meutim, Jugoslavenski se model donekle razlikovao od tipinog istonoblokovskog modela. Njen je medijski sustav bio temeljen na jednostranakom sustavu, centralizi-ranoj ekonomiji, ali s druge strane, i na nekim parametrima kroz koje su se mogle naz-rijeti blijede konture modela civilnog drutva (Splichal, 1994: 27). Ovu pretpostavku moemo argumentirati primjerima prava na slobodno iskazivanje miljenja kroz me-dije (implementirano 1963), te prava na demanti i korekciju (implementirano 1980). Takve zakonske odredbe izazvale su senzaciju na ostatku crvenog podkontinenta. Ali ipak, komunistika praksa svojevoljnog tumaenja zakonskih odredbi ne ostavlja nam drugu mogunost nego da navedene slobode sagledavamo sa skepticizmom. Svi takvi papirnati ustupci medijima nisu bili nita drugo doli njean tretman zatvorenika osuenog na doivotno nadzirani javni rad. Strukturiranje programa pokuaj skiciranja kontura javne televizije U prve dvije godine svog postojanja, Zagrebaka televizija emitirala je 144 emisije razliitog karaktera i namjene. Rije je o zabavno-glazbenim emisijama, dramskim programima, dnevno-informativnim emisijama, programima namijenjenim djeci, izravnim prijenosima sportskih i koncertnih zbivanja, dokumentarnim programima, emisijama posveenim problematici poljoprivrede i sela, razgovorima o aktualnim drutveno-politikim temama (Vonina, 1999: 320). Oigledno, strukturiranje pro-grama trebalo je zadovoljiti razliite drutvene sfere, odnosno razliite dobne i socijal-ne slojeve drutva. Konceptualno gledano, program je zaista osmiljen po to inform-to educate-to entertain modelu. Bitno je takoer naglasiti kako je Zagrebaka televizija, u okvirima bive Jugoslavije, bila posebno uvaavana u tehnikom i programskom smislu. Prva je po-ela emitirati program, prva je emitirala program u boji, prva je uvela elektronske pri-


22

jenosne kamere (Matkovi, 1995: 274). Naravno, njezini su djelatnici uglavnom kopi-rali modele europskih televizija, ali ini se kako su to ipak inili vjetije od djelatnika ostalih federacijskih televizija. Financiranje i tehnoloki razvoj Do 1961. godine nije bilo televizijske pretplate, a u toj je godini zabiljeeno 9,179 pretplatnika. Naravno, pravi je boom zabiljeen tek kasnije, pa u Hrvatskoj 1985. godi-ne postoji 975 719 registriranih pretplatnika (Peruko ulek, 1999: 144). I u financij-skoj oskudici te uz rad na posuenoj opremi, Televizija Zagreb je, u tehnolokom pog-ledu, pokuavala ne dozvoliti zapadu da odmake previe. Veliki je korak napravljen 1957. postavljanjem novog odailjaa na Sljemenu. TVZ prvi je, takoer, u tadanjoj Jugoslaviji emitirala program u boji, ak dvanaest godina prije nego to e RAI odba-citi emitiranje u crno-bijeloj tehnici. Godine 1972. Televizija Zagreb poinje s emiti-ranjem drugoga programa. Dananji Dom HTV-a izgraen je 1987. godine. U kojoj je mjeri sustav komunistike vladavine pribliio ili udaljio HTV (Zagre-baku televiziju) od funkcioniranja sukladnog principima modela javne televizije? Gledano iz perspektive konceptualizacije programa, Zagrebaka televizija zaista je obzirno pokuala kreirati program u skladu s naelima modela javne televizije. Meu-tim, zbog permanentnog nadzora partijskog vrha, koji je cenzorske karice vrsto dr-ao u svojim rukama, Zagrebaka televizija, dijelei sudbinu svih zemalja socijalisti-ke orijentacije, na grub je nain izgurana s puta koji je vodio ka strukturiranju u skladu s naelima javne televizije. Dok je zapadni dio planeta, voen idejama civilnog drutva i moderne demokracije, razvio medije kao nositelje javne sfere, televizije unutar socijalistikih drutava guile su svaki meuprostor izmeu tijela drave i jav-nosti. Ako pod javnom sferom podrazumijevamo sferu koja postoji izmeu drutva i drave, sferu u kojoj se graani organiziraju kao nositelji javnog mnijenja, vodei se principima graanskog nadzora (Habermas, 1964: 144), i ako model javnih televizija smatramo istinskim nosiocem i glasnogovornikom javnosti, javnosti nad kojom se vlada, ali koja kontrolira vlast, lako je zakljuiti kako je Zagrebaka televizija pred-stavljala anti-ideoloki predloak nositelja javne sfere. Cenzura, izostavljanje vijesti, autocenzura samih novinara segmenti su koji u gledateljima ne bude svijest o kriti-kom donoenju sudova. tovie, svaka negativna politiko-socioloka pojava u drutvu reflektirala se i na televiziju. Godine 1971., u sklopu represivnih mjera kojima je ugu-eno Hrvatsko proljee, smijenjen je generalni direktor te glavni urednici Televizije Zagreb (HTV-ov godinjak, 1998: 186). Demokratska je svijest u Hrvatskoj stagnirala. Takvo teko stanje duha zrcalio se na i na televizijskim ekranima. Posljedice se, naa-lost, osjeaju ak i danas, deset godina nakon kraha komunistikog politikog uree-nja. Desetljea u kojima je gledatelj bio voen, desetljea u kojima je u njemu ubijan plam kritikog razmiljanja, nainio je od njega objekt politikih manipulacija, objekt kojemu e se, uz prilino sline metode, plasirati razni politiki predznaci. Stoga, ako razmiljamo o naslijeu prolosti koje HTV mora odbaciti, eli li profunkcionirati u


23

skladu s naelima MJT, ne smijemo zaboraviti kako neeljeni talog ne lei samo u hodnicima HTV-a. On lei i u svijesti gledateljstva. 1990-1996: Rana faza nacional-autokracije Nakon prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj, te nakon konstituiranja nove vlasti, donesen je novi Zakon o informiranju kojim je Zagrebaka televizija preimenovana u Hrvatsku televiziju. petoga studenoga 1990. godine HTV se i formalno izdvojio iz or-ganizacijske strukture Jugoslavenske televizije, a 1992. primljena je u punopravno lanstvo Eurovizije. U Hrvatskoj su provedeni prvi slobodni, viestranaki izbori i zemlja je ula u drugo vano razdoblje novije povijesti razdoblje nacional-autokra-cije. Iako je u tom desetogodinjem periodu vlastodraka struktura neumitno svirala jednoliku politiku melodiju, rat za neovisnost uvjetovao je podjelu ovog razdoblja na dva bitna pod-perioda: ratni i poslijeratni. Teoretiari medija podijelit e to razdoblje na razliite naine. Tako primjerice dr. Zrinjka Peruko ulek istie kako su u razvoju konstrukcije hrvatske medijske politike bitna dva razdoblja od kojih prvo zavrava krajem 1996. godine. U tom prvom razdoblju na formuliranje medijske politike domi-nantan utjecaj ima politika sfera, dok se 1997. godine rasprava o arhitekturi medij-skog sustava premjeta u sferu javnosti. Zakonski se prijedlozi i dalje raspravljaju i usvajaju u Hrvatskom dravnom saboru, no dominantne definicije vie ne potjeu is-kljuivo iz politike sfere (Peruko ulek, 1999: 179). Stoga e u ovom radu faza na-cional-autokracije takoer biti podijeljena u dvije kronoloke cjeline: ranu (1990--1996) koja prati rad HTV-a u ratnim godinama, te kasnu (1996-2000) koja analizira HTV od razdoblja donoenja novog Zakona o javnom pripavanju pa sve do 3. sije-nja 2000. godine, kada Hrvatska demokratska zajednica gubi na izborima, a hrvatska politika scena doivljava korjenite promjene. HTV objektivni izvjetava ili aktivni sudionik rata za samostalnost? Za razliku od ostalih postkomunistikih zemalja koje su dobile (ali uglavnom ne i iskoristile) priliku u mirnodopskim uvjetima oistiti svoje nacionalne televizijske kue od korova komunistikog jednoumlja, HTV je rat zatekao u periodu transformacije. Ubrzo nakon poetka agresije na Hrvatsku, postalo je jasno kako e HTV postati mono oruje koje e posluiti homogenizaciji nacije. Dananji koordinator informa-tivnog programa, tadanji istaknuti urednik HTV-a, Dubravko Merli, o toj novoj, rat-noj fazi u kojoj se naao HTV prilino neodreeno kae: Uslijedio je period u kojem je HTV koriten u ratne svrhe, ma to god to znailo (Merli, 2000). Program se tije-kom rata emitirao gotovo bez prekida, 24 sata na dan, a novinari i snimateljske ekipe bili su neprekidno na svim kriznim podrujima, pa i tamo gdje se odlazilo na vlastitu odgovornost (Matkovi, 1995: 268). Naravno, danak takvom pristupu dan je u krvi. (vidi dodatak A). Moemo zakljuiti kako je rat za neovisnost, u medijskom kontekstu, bio shvaen kao rat za svaku raspoloivu informaciju.


24

HTV je, kao i sve dravne institucije, bio pod nadzorom Kriznog taba koji je tada zapovijedao obranom Republike.Tako je, primjerice, nakon emitiranja posljednjih sni-maka reportera Kaia i Lederera Krizni tab uputio zapovijed urednitvu HTV-a: Ma-nje suza na ekranu (Matkovi, 1995: 269). Meutim, ratne su okolnosti veoma nezah-valne za prosuivanje objektivnosti izvjetavanja. Primjerice, tijekom britansko-ar-gentinskog rata na Falklandima (1982) brojni britanski televizijski novinari nisu eljeli koristiti termine poput nai te neprijatelj, nego su rabili neutralniju terminologiju britanske trupe ili argentinske snage. Premijerka Margaret Thatcher je otro zamje-rila BBC-u zbog nezastupanja britanskih interesa (Matkovi, 1995: 184). Naravno, BBC je zadrao image javne, nepristrane televizije. Meutim, razina objektivnosti obrnuto je proporcionalna pribliavanju ratne opasnosti pragu doma ili televizijskog studija. U svakom sluaju, HTV se, proizvodei neke specifine projekte, pokuao po-voditi za objektivnou. Jedan je od tih projekata zasigurno i emisija Slikom na sliku. Emisija se poela emitirati u sijenju 1992. godine. Bila je to informativna emisija sastavljena od izbora reportaa iz tv-dnevnika i emisija stranih televizija koje su se ba-vile ratnim zbivanjima s podruja bive Jugoslavije. Osim priloga CNN-a, RAI-a, BBC-a i ostalih poznatih kua, u emisiji su redovno koriteni i materijali Beogradske televizije. Miljenja o uincima koje je emisija poluila u javnosti, dvojaki su. Po jed-nima, program je bio vrhunac etinosti i objektivnosti. Drugi su pak, na projekt gledali sa skepsom. Svjetsko je trite informacija golemo. Posljedino, urednici emisije su imali mnogo prostora za manevar. Selekcija priloga kreirala je raspoloenje nacije, a na urednicima je bilo da sintetiziraju najobjektivnije vijesti iz svjetske ponude. U kojoj su mjeri to inili, teko je rei. Kredibilitet emisiji davao je kozmopolitski karakter emisije, te otuna neprofesionalnost i pristranost novinara suprotne strane (vidi doda-tak B). Meutim, nakon to je Hrvatska vojska 1993. godine poela sudjelovati u vojnim operacijama u susjednoj Bosni i Hercegovini, poeli su se dogaati nagli obrati, meu djelatnicima HTV-a i u raspoloenju nacije. Za razliku od srpske agresije, kad je HTV sluila interesima rata, ali rata u kojem je nacija djelovala kao homogena cjelina, rat u Bosni i Hercegovini izazvao je potrese u percepciji uloge HTV-a. Ugledni hrvatski te-levizijski djelatnik Damir Matkovi, tadanji urednik sredinje informativne emisije Dnevnik, o svojem vienju situacije kae: rekao sam Tomislavu Marinku (tada-njem direktoru HTV-a): 'Molim te, smijeni me s mjesta urednika Dnevnika. U Hag elim ii samo kao turist, nikako drugaije. Bilo je jasno kako HTV slui jednoj poli-tikoj ideji. Ja vie nisam elio sudjelovati u tome i otiao sam na dugaak godinji odmor, (Matkovi, 2000). HTV i izbori U stabilnim demokratskim sustavima institucionalni okvir izbornog sustava je odreen i siguran. Iskazivanje politikih programa stranaka u izbornom nadmetanju i njihovo medijsko prezentiranje odvija se prema ustaljenim pravilima i procedurama, dok se u novijim demokracijama izborni sustavi tek izgrauju, uslijed ega su nesta-bilni i pogodni za zlouporabu (Baranovi, 1995: 163). U istraivanju ponaanja medija


25

prilikom treih viestranakih izbora 95 godine, struni tim pod vodstvom Branislave Baranovi zakljuuje kako podaci pokazuju neujednaenost u prezentiranju aktivnosti subjekata koji sudjeluju u izbornom nadmetanju. Primjeena je neujednaena pred-stavljenost vladajue stranke (HDZ) u programu HTV-a u odnosu na zastupljenost te stranke u tisku (Baranovi, 1995: 181). Nije teko zakljuiti kako je HDZ koristio ut-jecaj nad HTV-om. Manipuliranje zakonskim odredbama Zakon o Hrvatskoj televiziji donoen je u nekoliko navrata, a mi emo u ovom dijelu analize ukratko predstaviti Zakon iz 1992. godine. Primjerice, lanak 1. tog Za-kona definira HTV kao javno poduzee, a ne kao javnu ustanovu. Ve u ovoj postav-ci vidimo kako je HTV od samih poetaka ustrojen kao institucija koja nema mnogo dodirnih toaka s modelom javne televizije. Meutim, tim je Zakonom ipak pokuano postaviti temelj objektivnom sluenju javnosti. Hrvatska je Televizija duna istinito, objektivno i pravodobno izvjetavati javnost o politikim, gospodarskim, kulturnim, sportskim i drugim dogaanjima u zemlji i inozemstvu (Zakon iz 1992: l.6). lanci 7 i 8, letvicu postavljaju veoma visoko, poslije se ispostavilo, previsoko za vladajuu strukturu ija je elja za preskokom bila upitna. Naime, zamiljeno je kako Hrvatska televizija ne smije u svojim programima zastupati stajalita pojedine politike stranke ili neka druga pojedinana stajalita (Zakon iz 1992: l. 7), vijesti Hrvatske televizije moraju biti istinite, a informativne emisije ureene tako da nepristrano, istinito i cjelo-vito izvjetavaju javnost o dogaajima u zemlji i inozemstvu (Zakon iz 1992: l.8). Ako je moda poneki naivni promatra medijskih zbivanja i kupio priu o nepristra-nosti, lanak 12. razotkrio je stvarne namjere tvoraca zakona. Naime, usprkos najava-ma transformacije HTV-a u javnu, nepolitiku ustanovu, postalo je jasno kako nema ni rijei o njezinoj depolitizaciji. tovie, Vijeem e HTV biti permanentno politiki nadziran. Vijee HRT-a se osniva s ciljem utjecaja javnosti na televizijske programe od znaenja za Republiku. Vijee ini 35 lanova, od koji 15 imenuje Parlament iz sastava zastupnika, razmjerno stranakoj strukturi' (Zakon iz 1992: l. 12). Uzimajui u obzir kako je HDZ u to vrijeme bio veinska parlamentrana stranka, nije teko pret-postaviti na koji je nain sastavljeno Vijee HRT-a, te tko je nadzirao HTV. Osim toga, formiranje Vijea za telekomunikacije jo je jednom potvrdilo dominaciju vladajue stranke nad nacionalnom televizijom. Tom je vijeu povjeren nadzor sustava privatne radiodifuzije te izdavanje koncesija za emitiranje. Iako je za-miljeno da devet lanova vijea bude izabrano na profesionalnoj osnovi niime nije uvjetovana pripadnost, odnosno nepripadnost politikim grupacijma (Matkovi, 1995: 280). Naravno, vijee je funkcioniralo kao orkestar upravljan dirigentskom palicom vladajue strukture. Financiranje i tehnoloki razvoj Tijekom ratnog perioda HTV je vodio bitku za tehnoloko preivljavanje, a uzme-mo li u obzir mnogo unitenih ili zauzetih odailjaa, kaotinu financijsku situaciju te,


26

to je najtraginije, gubitak nekoliko profesionalnih djelatnika, moemo zakljuiti kako bi bilo iluzorno oekivati tehnoloki napredak u tako tekom razdoblju. Zbog pomanjkanja podataka, uzrokovanog kaotinom situacijom, nemogue je analizirati financijsku situaciju u razdoblju izmeu 1990. i 1993. godine. Meutim, uz pomo sadanjeg glasnogovornika HTV-a Kreimira Macana, uspjeli smo doi do po-dataka za 94 i 95 godinu (vidi dodatak C). Analiza poslovanja pokazuje kako se HTV tijekom tih godina financirala iz vie izvora prihodom od pretplate (ezdesetak posto u obje godine), prihodom od marketinga (dvadesetak posto obje godine), priho-dima na temelju prodaje vlastitih proizvoda, robe i usluga (manje od jedan posto obje godine), te izvanrednim prihodima (koji u prvoj godini doseu 6, a u drugoj ak 11 posto). Sudei po tim podacima, dotacija vlade nema. U obje je godine HTV ostvarila profit (vidi dodatak C). U kojoj je mjeri rana faza nacional-autokracije udaljila ili pribliila HTV od funkcioniranja sukladnog principima modela javne televizije? Dok su titravim fenjerom demokratskih promjena, bive zemlje komunistike orijentacije traile put prema profilaciji svojih nacionalnih televizijskih kua u institu-cije namijenjene interesima javnosti, rat je HTV jo vie udaljio od tog, za razvoj de-mokratske svijesti toliko eljenog puta. Politika dominacija nad HTV-om hrvatska je poslijeratna zbilja, s time da je opravdanost i moralnost dominacije, za razliku od ratnog perioda, postajala sve upitnija. U takvom ozraju politikih pritisaka inilo se kako nije postignut nikakav pomak u odnosu na metode rabljene u komunistikoj vla-davini. Nove generacije novinara ponovo su stasavale u nezdravoj politikoj klimi. HTV je sa 2 719 zaposlenih novinara u 1994. podigao taj broj na 3 225 u 1996. (vidi dodatak C). Stvarnih produkcijskih potreba za zapoljavanjem nije bilo. Meutim, kuu je trebalo napuniti ljudima spremnim na suradnju s vladajuom strukturom. Takoer, vidljivo je kako je HTV struktuiran kao monopolistika, profitabilna institucija koja ubire pretplatu jednako kao to ubire i prihode od prodaje reklamnih prostora. Kako je HTV jedina televizijska kua s nacionalnom pokrivenou, nije teko zakljuiti kako je takva situacija postavlja u monopolistiki poloaj. Najporaznija je injenica kako javnost, u kritikom sagledavanju zbilje, postaje sve tromija. Duh crvenih desetljea u kojima je gladatelj bio voen, u kojima mu je bilo reeno na koji nain treba razmiljati, nije otjeran iz dnevnih soba. Gledatelj je i dalje objekt politike manipulacije, njemu se serviraju snani osjeaji razliitih politikih predznaka. Plasiraju mu se informacije koje nedvosmisleno tjeraju na jednostrane zak-ljuke. On je podcijenjeni dio glasake strukture kojem se svakoga dana u veernjim satima objanjava to je ispravno, a to ne. Roen u doba komunistike vladavine, ta-kav se podcjenjivaki stav prema gledateljstvu odrao sve do dananjih dana. 1996-2000: Kasna faza nacional-autokracije Svih tih godina (kasne devedesete) HTV je bio u slubi vladajue stranke. On je bio u direktnoj slubi ureda predsjednika Republike (Merli, 2000). Ovakav otar sud o HTV-u izrekao je bivi urednik emisije Slikom na sliku, te sadanji koordinator in-formativnog programa, Dubravko Merli. Proanaliziramo li nekoliko ondanjih zakon-


27

skih odredbi, zaista moemo stei dojam kako Merlieva izjava poiva na valjanim osnovama. U daljnjem dijelu teksta bavit emo se Zakonom o informiranju. Prvi prijedlog tog zakona iznesen je 1992. godine, ali Ustavni ga sud nije potvrdio. Sruen je jer nije bio usvojen kvalificiranom veinom, kao to to moraju biti zakoni koji ureuju ljudska prava i slobode (Peruko ulek, 1999: 205). tovie, oporba ga je bojkotirala, naz-vavi ga odrazom totalitarizma. Meutim, u svojem je izmijenjenom obliku donio sta-novite pozitivne pomake. Takav izmijenjeni zakon potuje i titi standarde slobode in-formiranja i medija. Tim se zakonom napokon stvorio oblik slobode informiranja i medija u Hrvatskoj. Hrvatski su novinari konano dobili mogunost da pod zatitom ovog zakona ponu razvijati kritiko i istraivako novinarstvo (Peruko ulek, 1999: 211). Meutim, zakon o HTV-u, donoen i mijenjan u vie navrata, uglavnom neo-visno o Zakonu o informiranju, nije donio sline, pozitivne pomake unutar nacionalne televizije. tovie, novi Zakon o HTV-u iz 1996. godine ponovo konstalira snage sukladno autokratskoj vladavini vodeih struktura. HTV-om upravlja Vijee HRT-a. Vijee ima 19 lanova, od kojih 15 iz reda zastupnika u hrvatskom Parlamentu. Vijee imenuje i razrjeuje Parlament (Zakon iz 1996, l.2). Nije bilo teko pogoditi na koji nain su se regrutirali lanovi Vijea (vidi dodatak D). Izmeu HTV-a i HDZ-a stvorio se magini krug. O sudjelovanju HTV-a u predizbornim kampanjama ve je bilo rijei u analizi rane nacional-autokratske faze, a bitno je spomenuti kako se situacija nije bitno promijenila ni u kasnim devedesetim. (Vidi dodatak E) Forum 21 Iako se oekivalo kako e autokratska vlast homogenizirati oporbu koja e ponuditi viziju nekog novog politikog ustroja, s nekom novom medijskom arhitekturom, do-gaaji su krenuli drukijim tijekom. Oporba ne donosi definiciju koja odreuje nacio-nalnu televiziju kao ustanovu nezavisnu od politike, nego se trai da jedan njen pro-gram bude pod kontrolom opozicijskih stranaka (Peruko ulek, 1999: 244). Damir Matkovi, sadanji pomonik direktora HTV-a, o takvim inicijativama kae sljedee: Ono to nas je prenerazilo bilo je stajalite oporbe. etiri stranke ponudile su nam (djelatnicima HTV-a) koncept iz kojeg je bilo vidljivo kako je njihova vizija transfor-macije dijametralno suprotna od nae. Bilo je jasno kako oni sustav smatraju isprav-nim. Problem je, po njima, bio u kadru. Tada smo shvatili da na oporbu ne moemo raunati. Bilo je vrijeme za obranu novinarskog digniteta (Matkovi, 2000). Tako je 29. listopada 1997. godine osnovan Forum 21, udruga iji je rad snano uzdrmao hr-vatsku medijsku scenu (vidi dodatak F). Najvea mu je akcija, zasigurno, pokretanje inicijative za promjenu elektronikog medijskog sustava u Hrvatskoj. Forum 21 je djelovao, i jo uvijek djeluje, u sklopu Hrvatskog novinarskog drutva, i moe biti smatran civilnom udrugom koja je najsnanije postavila novu agendu hrvatske medij-ske politike (Peruko ulek, 1999: 175).


28

Koncepcija programa Mora se priznati kako je, kasnih devedesetih, HTV-ov program ipak relativno kvalitetno pokrivao sve stalee i sve sfere ljudskog djelovanja. Program se proizvodi po sektorima zvanim radne jedinice, a svaka od njih pokriva jednu sferu ljudskog ivljenja. Naravno, kada bismo ovu postavku usporedili s nekim definicijama zadaa MJT, zakljuili bismo kako je HTV-ov koncept programa umalo dosegnuo razinu za-dovoljenja standarda modela javne televizije. Naravno, ako uzmemo u obzir kako je zadaa modela javne televizije u zatiti kombiniranih programskih sadraja, te, koliko je god to mogue, irenju spektra tih sadraja (Keane, 1991: 117). Meutim, sve to pada u vodu kada sami djelatnici HTV-a u svome godinjaku tvrde kako su u njiho-vim informativnim emisijama potanko praeni susreti elnika meunarodnih politikih i gospodarskih institucija s predstavnicima hrvatske drave u zemlji i inozemstvu (HTV-ov godinjak, 1996: 84). Drugim rijeima, informativni se program zasnivao na beskrajno dugim protokolarnim reportaama o najnevanijim djelatnostima predsjed-nika republike te djelatnika HDZ-a. Naravno, takav pristup ubija konceptualnu vri-jednost koju su postigle ostale radne jedinice. HTV je mahom gubio kredibilitet zbog informativnog programa. Koliko god njegovi pojedini djelatnici imali sluha za kvali-tetno strukturiranje programa, informativni program je uvijek bio uteg koji ga je vukao u bezdan politikog ovisnitva. Financiranje i tehnoloki razvoj Uz monopolistiki poloaj jedine televizijske kue nacionalne pokrivenosti, i una-to dodatnom financiranju od unajmljivanja reklamnog prostora, HTV je krajem deve-desetih poeo biljeiti gubitke. Najvei je gubitak (149 milijuna kuna) zabiljeen u 1998. godini, pa tako u 1999. godini prvi put na raun HTV-a prispijevaju sredstva dotirana od Vlade. Vlada je s 14% sudjelovala u godinjoj stavci zaraena sredstva (vidi dodatak C). Zanimljivo je primjetiti kako se broj proizvedenih sati domaeg programa de-vedesetih nije bitnije mijenjao. Jedina stavka koja se ozbiljno mijenjala bila je broj zaposlenih djelatnika. Tako s 2 719 zaposlenih u 1994. godini, broj zaposlenih u 1999. raste ak do 3 554. Zato se zapoljavao toliki broj djelatnika ako nije dolo do ozbilj-nijeg produkcijskog pomaka? Moe se pretpostaviti kako je kua punjena djelatnicima koji e imati sluha za vladajuu stranku. U tehnolokom je smislu HTV takoer poduzeo neke nove korake. Televizijski se programi emitiraju na mrei odailjaa u Hrvatskoj i u suradnji sa domicilnim poduze-em na podruju Federacije BiH, a putem kabelskih sustava u susjednim dravama, te diljem Europe preko satelita. Krajem 1996. zavren je i posao obnove ratom oteenih odailjaa (Mudrini, 1996: 2). No cijeli taj tehnoloki napredak ne djeluje impre-sivno uzmemo li u obzir da je HTV, kao jedina televizijska kua s nacionalnom pokri-venou, i dalje monopolist hrvatskog elektronskog trita. U kojoj je mjeri kasna faza nacional-autokracije udaljila ili pribliila HTV od funkcioniranja sukladnog naelima modela javne televizije?


29

Tehniki kontroliran od Parlamenta, HTV je permanentno nadzirala te uglavnom vodila vladajua stranka. Direktori HTV bili su istaknuti stranaki djelatnici. Radom Vijea HRT-a Vlada je kontrolirala televiziju, direktnim opaanjem i kontroliranjem urednikih akata (European Institute for the Media, 2000: 1). U dodatku tome, Vijee za telekomunikacije, tijelo nadleno za dodjeljivanje radijskih i televizijskih koncesija, takoer je kontrolirao HDZ (European Institute for the Media, 2000: 2). Osim apsolutno nezdravog politikog ozraja u kojem je djelovao, HTV je u mno-gim segmentima rada preko svake mjere odskoio iz gabarita javnog servisa. Jedina je kua s nacionalnom pokrivenou, a financira se pretplatom, unajmljivanjem reklam-nih prostora te dravnim subvencijama. U ratnim vremenima moglo se donekle toleri-rati njegovo skretanje s puta koji vodi udaljavanju od sluenja politikim ciljevima, ali ispostavilo se da je, nakon okonanja ratnih sukoba, HTV postao instrumentom nacio-nal-autokracije. Iako je u meuvremenu crvenu zastavu zamijenilo hrvatsko znakov-lje, u percepciji televizije nita se nije promijenilo. Televizija se i dalje doivljava kao dravni alat, a ne kao javna sluba (Matkovi, 1997: 79). U takvom kaotinom stanju HTV je doeao i 3. sijenja 2000., datum u kojem je na opim parlamentarnim izbo-rima HDZ poraen, a korjenite promjene zahvatile su hrvatsko nacionalno bie. Sreom, ponajvie zahvaljujui Zakonu o informiranju iz 1996. koji je utro put istraivakom i kritikom novinarstvu, neovisni tisak, te neovisni (lokalni) elektronski mediji davali su obol jaanju demokratske svijesti u Hrvata. MJT poput kirurkog noa skida maske aktera financijskih i politikih skandala. Pred njezinom snagom pa-daju sve tajne, i zato bez javnih televizija teko moemo zamisliti sustave stare demokracije' (Keane, 1998: 46). U Hrvatskoj je afera bilo napretek. Sasvim dovoljno da nacija izgubi povjerenje u vlastodrce. Ipak, u razgoliivanju runih izraslina dru-tva HTV nije sudjelovao (vidi dodatak G). Faza postautokracije istinska transformacija ili predizborna naklapanja Nakon opih parlamentranih izbora (3. sijenja 2000.) na kojima je vladajua, nacional-autokratska stranka poraena od koalicije stranaka umjereno lijeve orijenta-cije, novi vlastodrci, isprva entuzijastiki, a zatim u sve manjoj mjeri, pokazuju inten-ciju u transformaciji HTV-a ka instutuciji koja e djelovati u skladu s naelima MJT. U skladu s takvom intencijom donesen je i prijedlog novog Zakona o HTV-u, Zakona koji bi mogao stupiti na snagu do kraja 2000. godine. Novi prijedlog Zakona o HTV-u (travanj, 2000) HTV prestaje poslovati kao javno poduzee i postaje javna ustanova. Zakonom se propisuju rokovi u kojima je potrebno donijeti novi statut te raspisati natjeaje za izbor ravnatelja i lanova Upravnog Vijea HTV-a (Prijedlog zakona o HTV-u, 2000). Iz-meu ostalog, novi prijedlog zakona definira HTV kao instituciju namijenjenu javno-sti, financiranu od javnosti te nadziranu od javnosti. Cjelokupno stanovnitvo mora


30

imati mogunost pristupa programu od opeg znaenja (Prijedlog zakona o HTV-u, 2000). Prijedlog zakona otro definira HTV kao instituciju ograenu od bilo kakvih politikih utjecaja. Meutim, jedna novina koju prijedlog Zakona donosi, izazvala je mnoge rasprave. Informativne emisije HTV-a ne smiju sadravati komentare urednika, novinara ili vanjskih suradnika HTV-a o politikim dogaajima ili pojavama u zemlji i inozem-stvu (Prijedlog zakona o HTV-u, 2000). Ta je ideja poluila mnoge polemike. Dio je medija, uglavnom onaj skloniji bivoj vlastodrakoj strukturi, definirao novi prijedlog Zakona kao despotski akt kojim se novinarima uskrauje pravo na rad, te time i na kritiziranje poteza novih izbornih pobjednika. Meutim, dio se tiska, ukljuujui nekoliko eminentnih publicista veoma pozitivno oitovao o novom prijedlogu Zakona, vrlo razumno prepoznavi pokuaj nove, pozitivne profilacije informativnog programa. Krajnje je vrijeme da se informa-tivni program izvrgne operativnom zahvatu i sasvim je jasno koje dijelove programa Zakon mora odstraniti. Rije je o nekoliko-minutnim jednoinkama u kojima su nam razni novinari (nekada anonimno) ukazivali na raznobojne vragove Sorosa, Cllintono-ve administracije ili bilo ega to je stalo na put nacionalnim interesima (Alaburi, 2000). Ali ipak, demokracija podrazumijeva izvjetavanje o dogaajima na nepristran nain, na nain koji gledateljima nee sugerirati nita drugo doli razmiljajte kritiki (Crisell, 1997: 49). U zemljama razvijenih demokracija bilo bi apsurdno uope razmi-ljati o zakonskom reguliranju kreiranja informativnog programa na ovaj nain, ali u zemlji u kojoj demokratska svijest o informiranju, podjednako novinara i gledatelja, nije razvijena, ovakva odredba Zakona namee se kao nunost. tovie, jedino njezi-nim striktnim provoenjem u dnevnim boravcima kuanstava razvit e se svijest o kri-tikom razmiljanju, svijest ubijena u dobu komunizma i nacional-autokracije. Financiranje i tehnoloki razvoj HTV je jedina televizija s nacionalnom pokrivenou. Lokalna televizijska scena u stalnoj je promjeni i razvoju. Bitne promjene, posebno u smislu programa koji se emitiraju, dogodile su se nakon osnivanja producentske kue TV Mrea u 1997. godi-ni, koja je vlastiti proizvedeni i uvezeni program distribuirala lokalnim televizijskim postajama. U takvoj suradnji, sredinom 1998. godine, sudjeluje 10 lokalnih televizij-skih postaja koje pokrivaju gotovo 90% hrvatskog teritorija (Peruko ulek, 1999: 152). Teoretski, osnivanje TV Mree trebalo bi biti shvaeno kao revolucionarna pro-mjena u svijetu informacijske ponude. Meutim, u stvarnosti sve izgleda drugaije. HTV okuplja sve vanije marketinke oglaivae, pa lokalnim televizijama ostaju mr-vice. Takoer, HTV se financira i pretplatom, pa je sasvim izvjesno kako su snage, unutar hrvatskog elektronskog medijskog prostora, veoma nepravedno konsolidirane. Posljedino, lokalne postaje ili propadaju ili proizvode malo sati, uglavnom loeg pro-grama. Naalost, problem je i podcjenivaki odnos dravnih institucija prema TV Mrei. Dogaa se ak da uredi sluba odnosa sa javnou predsjednika Republike ili


31

Vlade daju odreene informacije novinarima HTV-a, dok iste informacije ne ele us-tupiti djelatnicima TV Mree (vidi dodatak H). Novi prijedlog Zakona ini veliki pomak ka postavljanju novih, pravednijih okvira trine utakmice. Predvia se privatizacija treeg televizijskog programa na dravnoj razini u roku od godine dana, te izdvajanje organizacijske jedinice Odailjai i veze u posebno trgovako drutvo osnovano sukladno Zakonu o trgovakim drutvima (Pri-jedlog zakona o HTV-u, 2000.). Ako se situacija zaista razvije u tom smjeru, hrvatski bi se televizijski prostor tre-bao bazirati na dva nacionalna programa koja e slijediti naela MJT, jednom privat-nom s nacionalnom pokrivenou, te desetak lokalnih televizija ve zdruenih u pro-jekt TV Mree. U takvom novom, pravinijem i konkurentnijem okruju, anse za transformaciju HTV-a u MJT uvelike se poveavaju. Meutim, praksa politikog dik-tata te nerazvijena svijest o kritikom razmiljanju, oteavat e pokuaj implementa-cije novog Zakona. Put ka modelu javne televizije: iluzija ili realnost? U cjelokupnoj povijesti svojeg djelovanja HTV je bio instrument koji su, prvotno komunistiki, a poslije i nacional-autokratski orijentirani vlastodrci, koristili u svrhu postizanja politikih ciljeva. HTV nikada nije djelovao kao autonomna cjelina. Preciz-nije, povijesno-socioloki elementi kao to su socijalistiko okruje u kojem je HTV zapoeo s djelovanjem, rat, socijalno raslojavanje, teka ekonomska situacija, neraz-vijenost demokratske svijesti i kritikog naina razmiljanja, samo su neki od eleme-nata koji su HTV gurali na marginu demokratske medijske mape. Meutim, fenomeni moderne demokracije i javnih medija usko su povezani. Stoga je nova hrvatska garnitura vlasti, u sklopu sveope demokratizacije drutva, entuzijas-tiki najavila depolitizaciju i demokratizaciju HTV-a. Restrukturiranje nacionalne tele-vizije nije samo pitanje realizacije jednog predizbornog obeanja. Ono za sobom pov-lai nekoliko drugih vanih elemenata koji vabe za restruktuiranjem. Jedan od njih je i proces integracije Hrvatske u euroatlanske integracije. Reorganizacija medija pred-stavlja jedan od uvjeta integracije. Demokratizacija medija zauzima jedno od prioritet-nih mjesta na listi zahtjeva koju meunarodna zajednica postavlja pred novu hrvatsku vlast (ulek, 1999: 239). Iako novi prijedlog Zakona o HTV-u zaista pokazuje pravi put prema uspjenoj transformaciji, tek e vrijeme pokazati koliko su istinite namjere vlastodraca da istin-ski implementiraju odredbe Zakona, te da prvi put u povijesti depolitiziraju nacionalnu televiziju i daju joj predznak javne. ele li poi ispravnim putem, morat e koristiti taj, toliko puta potvren, sustav provjera i ravnotee. Sustav provjere i ravnotee Razmatrajui mogunost harmonizacije televizije i potreba javnosti kojoj slui, ne vjerujem u postojanje laganog naina ostvarenja tog procesa. tovie, ne vjerujem onima koji tvrde da lagano rjeenje postoji. Ali ono u to vjerujem sustav je provjere i


32

ravnotee, sustav javnog nadzora nad nacionalnom televizijom (Trethowan, 1981). Cjelokupni sustav razvijenih demokracija zasniva se na tom toliko puta iskuanom na-elu. Po tom naelu, demokratski sustavi veoma precizno nalaze balans izmeu izvr-ne, sudske i zakonodavne vlasti. Takoer, taj se sustav moe primijeniti u odnosu dr-ave i medija. Uloga je medija u nadzoru nad strukturama vlasti, a ako je potrebno (a uvijek je potrebno) njihova je zadaa kritizirati parlamentarne odluke, akcije vlada i sudova. Njihova je zadaa u advokatiranju interesa graana. Takav sustav provjere i ravnotee ograniava preveliku koncentraciju moi, te omoguava direktan nadzor graana nad strukturama vlasti (European Institute for the Media, 2000: 22). Iako je novi prijedlog Zakona jasno skicirao viziju restrukturiranja HTV-a, sasvim je jasno da e ve spomenuti utezi prolosti uvelike oteavati taj proces. Meutim, uz kvalitetnu implementaciju sustava provjera i ravnotee, izgledi se osjetno poveavaju. Tijelo koje bi trebalo osigurati provoenje tog sustava trebalo bi biti Vijee HRT-a. Naime, velika mo odluivanja trebala bi biti koncentrirati u tom tijelu, mo koja e vijenicima davati ingerencije smjenjivanja urednika, kreiranja strukture programa te kreiranja kadrovske politike. Naravno, koncentriranje moi uvijek je bio svojevrstan rizik. Meutim, ako se pomnom selekcijom uspije isprofilirati Vijee kao skup vrsnih eksperata neoptereenih politikanstvom, ideja provjere i ravnotee zaista bi mogla za-ivjeti. Hrvatska javnost i veina medija (poglavito nezavisnih) s entuzijazmom prihvaa nove prijedloge Zakona. tovie, pojedini analitiari medija sugeriraju koncentriranje jo vee koliine moi u rukama Vijea HRT-a. Meutim, u sustavu nedovoljno raz-vijene demokratske svijesti, teko je povjerovati kako e Vijee HRT-a zaista biti kon-centracija nezavisnih eksperata. U sagledavanju mogunosti formiranja Vijea HRT-a ne moemo se, naalost, otrgnuti od koko-jaje naina razmiljanja. Tko bira vije-nike? Komisija nakon raspisivanja javnog natjeaja. Tko bira lanove komisije? Po kojim je kriterijima komisija strukturirana? Koji joj je obrazac nametnut kao vodilja u kriterijima odabira? Pitanja je mnogo. Prostora za razna manevriranja jo vie. Uzimajui u obzir sve negativne i pozitivne kuteve gledita, zakljuujemo kako bi se transformacija trebala odvijati po sljedeem naelu: 1. Komparativna analiza MJT

Sintetiziranje pozitivnih i negativnih iskustava europskih nacionalnih televizija u njihovom putu odravanja (stare demokracije), te uspostavljanja (zemlje u tranzi-ciji) modela javne televizije. Formirati ekspertni tim koji e selektirati sva primje-njiva iskustva, poevi od:

broja potrebnih programa u odnosu na veliinu populacije; iskustava koordiniranja odnosa izmeu lokalnih i nacionalnih televizija; iskustava osmiljavanja programske strategije s ciljem zadovoljavanja

interesa publike; iskustva uspostavljanja sustava provjera i ravnotee u odnosu televizija

dravna tijela, te televizija javnost, na taj nain ponovo zatvarajui krug dravna tijela javnost.


33

2. Javno mnijenje Ispitati bilo javnosti kakvu vrstu javnog servisa eli? Kakvo je miljenje javno-sti o trenutanom programu? Vjeruje li Vijeu HRT-a? Naravno, javnost najprije treba detaljno informirati o rezultatima komparativne analize iz toke jedan. Rezultate treba prezentirati obzirno, ostavljajui javnosti prostor za kritiko sagledavanje mogunosti.

3. Uzevi u obzir rezultate toaka jedan i dva, odrediti kratkorone i dugorone cilje-

ve transformacije. Neke je pomake mogue ostvariti veoma brzo, dok je, naravno, proces jaanja demokratske svijesti pitanje desetljea, ili ak stoljea.

4. Forimirati medjunarodni odbor koji e biti pretpostavljen Vijeu HRT-a. Na taj bi

se nain postigla dvostruka linija provjere i ravnotee, te bi prostor za eventualne neprimjerene manevre bio osjetno suen.

Uspiju li kreatori novog Zakona o HRT-u implementirati sustav konica i ravnote-a, nacionalni bi televizijski brod zaista mogao zaploviti vodama demokratskog preob-raaja. Karte su u rukama lanova Vijea HRT-a. Podjellili su ih i izmijeali novi vla-stodrci, svjesni nunosti restrukturiranja nacionalne televizije. Hoe li vijenici kva-litetno odigrati partiju, pokazat e vrijeme. Bili bismo iznimno zadovoljni kada bi par-tija bila odigrana otvorenim stilom i kada bi javnost imala uvid u sve poteze igraa. Takoer, bili bismo iznimno zadovoljni kada bi, u sluaju odigravanja loe partije, stari igrai bili brzinski zamijenjeni novima. Ali ono to je najizvjesnije u cijeloj prii partija bi trebala poeti to prije. Dodatci Dodatak A U blizini Hrvatske Kostajnice teko je ranjen snimatelj Hrvatske televizije Gordan Lederer. asnici Federalne armije nisu dopustili transport ranjenog Lederera do bolni-ce i time mu potpisali smrtnu presudu. Njegov kolega, arko Kai pogoen je protu-zranom granatom sa samo 30-ak metara udaljenosti. Teko da se moglo raditi o pog-reki prilikom odabira objekta gaanja. Dodatak B U intervjuu danom Veernjem listu, bivi urednik Radio Beograda i sadanji novi-nar Radija Slobodna Europa, Rade Radovanovi, svjedoi o srpskoj medijskoj agendi toga vremena. Po njegovim rijeima, novinarstvo je beskrupulozno sluilo samo jed-nom cilju provoenju interesa Slobodana Miloevia. U monstruoznosti svojih izvje-tavanja, novinari se nisu ustruavali javljati u eter ovakvim izjavama: Potovanje dragi sluaoci, nalazimo se u Okuanima odakle se iri smrad ubijenih ivotinja i Hr-vata, ili Ciao dragi gledaoci, vidimo se sutra na srpskom Stradunu.


34


35


36

Dodatak D U Godinjaku HTV-a iz 1996. godine pronali smo podatke o sastavu lanova Vijea HRT-a. Vijee je inilo 19 lanova, od kojih su desetorica bili lanovi HDZ-a. Jedan je vijenik bio lan HSP-a, stranke veoma kompatibilne orijentacije onoj HDZ-a. Lako je zakljuiti kako je HDZ drao pod kontrolom Vijee HRT-a. Dodatak E Ekspertni tim predvoen dr. Branislavom Baranovi istraio je ponaanje medija za vrijeme predsjednike predizborne kampanje 1997. godine. Izmeu sedmog i etr-naestog oujka 1997. godine, 70 % sadraja sredinje informativne emisije Dnevnik bilo je posveeno predsjednikom kandidatu HDZ-a Franji Tumanu. S druge strane, opozicijski su kandidati bili zastupljeni sa samo 2,3 %. Preciznije, kandidat HSLS-a 0 %, kandidat HSS-a 2,1 % te kandidat SDP-a 0,2 %. Analiza 22. 28. oujka iste godine, dala je sline rezultate. Dodatak F Meu vanijim akcijama Foruma 21 spomenut emo Deklaraciju o javnoj televi-ziji, predstavljenu 19. studenoga 1999. godine. Taj je dokument u 17 paragrafa crtao skicu rekonstruiranja nacionalne televizije. Rezolucija je bila ponuena opozicijskim strankama od kojih je veina prihvatila dokument. Osim toga, Forum 21 otro se zala-gao protiv cenzure koja je sve vie uzimala maha unutar informativne redakcije, ali i nekih drugih redakcija unutar kue. Dodatak G Dr. Slaven Letica, cijenjeni hrvatski publicist, u svojem tekstu objavljenom u tjed-niku Globus, u 13 toaka raskrinkava kljune poteze koji su tadanju garnituru vlasti uinili toliko nepopularnom meu graanstvom. Taj lanak, ali i niz drugih lanaka i publikacija objavljivanih u neovisnim tiskovinama, razotkrivao je kriminalne radnje vlasti i pripomogao u promjeni raspoloenja nacije. Dodatak H Zinka Bardi, urednica informativnog programa Mree u jednom intervjuu danom tjedniku Globus ukazuje na neravnopravan tretman medija. Iako su novinarima HTV-a ustupljene informacije o audiovrpcama koje su kompromitirale pokojnog predsjednika Tumana, novinarima Mree, nakon to su od glasnogovornika novog predsjednika Mesia zatraili istu informaciju, odgovoreno je kako se za njih nema vremena.


37

LITERATURA: Abercrombie, N. (1996) Television and Society USA: Blackwell Publishers Ltd. Alaburic, V. (srpanj, 2000) Zagreb: Globus. Anderson, R. (1996) Consumer Culture and TV Programming. USA: Westview Press

Inc. Ang, I. (1991) Desperately Seeking the Audience. London: Routledge. Badric, Z. (svibanj, 2000) Zagreb: Globus. Baranovic, B. (1995) TV and Newspaper Coverage of the 1995 Elections in Croatia,

Medijska istraivanja/Media Research, br.2, vol. 1 /1995. Barker, C. (1997) Global Television. USA: Blackwell Publishers Ltd. Bates, A. (1984) Broadcasting in Education. London. Crisell, A. (1997) An Introductory History of British Broadcasting, London:

Routledge. Croatian Human Rights Comity, (1997) The Media and Elections, Zagreb: Croatian

Human Rights Comity. Corner, J. Harvey, S. (1996) Television Times, London: Arnold. European Institute for the Media (Financed by the European Commission), (January

2000) Assessment of the Croatian State Broadcaster HTV Final Report, Zagreb. Goodwin, A. Whannel, G. (1990) Understanding Television, London: Routledge. Gunter, B. (2000) Media Research Methods, London: Sage Publications Ltd. Habermas, J. (1964) The Public Sphere An Encyclopedia Article, originally appeared

in Fischer Lexicon, Frankfurt am Main, 1964, pp. 220 226. Habermas, J. (1990) Structural Transformation of the Public Sphere, Oxford: Polity

Press. HRT-ov godinjak, Zagreb, 1996., 1997., 1998. IREX ProMedia and BBC World Service Training, (2000), Reform of Croatian Radio

and Television, A report commissioned by the United States Agency for Interna-tional Development, Zagreb.

Keane, J. (1991) The Media and Democracy. Cambridge: Blackwill Publishers Ltd. Keane, J. (1998) Public Life in the Era of Communicative Abundance. London: Centre

for the Study of Democracy, University of Westminster. Letica, S. (studeni 1999.) Zagreb: Globus. Lippmann, W. (1993) The Phantom Public, New Jersy: Transaction Publishers. Matkovi, D. (1995) Televizija igraka naeg stoljea. Zagreb: AGM. Matkovi, D. (1997) Croatia on the Treshold of Private Television. Zagreb: Medijska

istraivanja/Media Research, 1997.


38

Matkovi, D. (1997) Televizija u sukobu lokalnog i globalnog, Zagreb: Medijska istraivanja/Media Research, br. 1-2, vol. 3 (1997), str. 19-27.

Matkovi, D. U intervjuu Hrvoju alkoviu (In interview with the Hrvoje Shalkovic) Zagreb, 07.06.2000.

Merli, D. U intervjuu Hrvoju alkoviu (In interview with the Hrvoje Shalkovic), Zagreb, 07.06.2000.

Miquel de Moregas, S. Garitaonandia, C. Lopez, B. (1999), Television on Your Door-step Decentralisation Experiences in the European Union. Luton: University of Luton Press.

Peruko ulek, Z. (1999), Demokracija i mediji. Zagreb: Barbat. Prijedlog Zakona o HTV-u, Zagreb, 2000. Radovanovi, R., Intervju u Veernjim listu (In interview with Veernji List.

02.07.2000.). alkovic, H. (2000), Why Has the Public Service Broadcasting Model Faltered,

London: Centre for the Study of Democracy, University of Westminster, London. Scannell, P., Schlesinger, P., Sparks, C. (1994) Culture and Power. London: Micon

Ltd. Scannell, P. (1991) A Social History of British Broadcasting, Cambridge: Basil

Blackwell Ltd. Scannell, P. (1991) Broadcast Talk. London: Sage Publications Ltd. Splichal, S., Calbrese, A., Sparks, C. (1994) Information Society and Civil Society.

USA: Perdue University Press. Splichal, S. (1994) Media Beyond Socialism Theory and Practice in East-Central

Europe. USA: Westview Press. The Funding of Public Service Broadcasting, (1999), Quarterly journal of the Euro-

pean Broadcasting Union. Trethowan, I. (1981) Broadcasting and Society, a Speech given at the University of

East Anglia, 12th of March 1981 Vonina, N. (1999) Television Is Invading Croatia Historical View, Zagreb: HRT. Zakon o HTV-u, Zagreb: Narodne Novine(20.03.1996.).. http://www.hnd.hr/forum21/novosti/991119.htm http://www.apts.org/funding/index.cfm http://www.vaxxine.com/master-control/BBC/chapters/Bbcconst.html


39

Hrvoje alkovi Illusion or Reality: An Application of the Public Service Broadcasting Model of Future Development of the Croatian National Television SUMMARY The Public Service Broadcasting Model (PSBM) is a nationally structured model that was formed in the early to the mid-twntieth century with the aim to broadcast the highest degree of human knowledge that will democratically represent and act as the unifying voice of the nation. The PSBM is a service in the interest of all members of the public. It is considered to be open to differing views that find expression in modern society. It must recognise that differences exist in the experiences and aspirations of the audience. It must define itself as a service embracing all the people in the country whom it is intended to serve. This paper tackles the problems facing the Croatian National Television in its attempt to transform into an institution that will broadcast programmes according to the prin-ciples of the PSBM. In its history the HTV has passed through three entirely different phases. Dominated by communist ideology in first phase, the HTV was established as a negative reflection of the PSBM. In the second phase it was dominated by a system of nationally autocratic rule. Finally, there is the current phase, following the general elections held in January 2000. The hopes for a successful transformation of the HTV into a PSBM-structured institution have increased since this handover of power. It is, however, nave to expect effective and easy changes. In its three-part chronological analysis, this paper will attempt to assess whether the transformation of the HTV into a PSBM-type institution is at all possible. Although the Croatian National Television and the Croatian National Radio make one unified broadcasting unit Croatian Radio and theTelevision (HRT), the Croatian Na-tional Television (HTV) will be analysed as an independent subject.

Documents

06Salkovic (1)