Balzac Honore de. - Cica Gorio NASLOV ORIGINALA HONORE DE BALZAC LE PERE GORIOT S FRANCUSKOG PREVEO DR DUAN MILAI PRIREDIO ODGOVORNI UREDNIK DR MURIS IDRIZOVI LIKOV NA OPREMA MUSTAFA IBRULJ BI i ONORE DE BALZAK CICA GORIO "SVJETLOST" SARAJEVO i^ imtmmtmmimim Velikom i slavnom ZOFROA-SENT-ILERU U znak divljenja njegovim radov ima i njegovom geniju DE BALZAK Ima ve etrdeset godina kako stara gospoa Voker, roen a de Konflan, dri u Parizu pansion za srednji stale u Ulici Nev-Sent-2enevjev, izm eu Latinskog kvarta i predgraa Sen Marso. U toj kui, koja je bila poznata pod imeno m Pansion Voker, primani su i ljudi i ene, i mladi i stari. Niko, meutim, nije ravo govorio o naravima stanara ovog zavoda koji je bio dostojan svakog potovanja. Al i ima ve trideset godina kako se mlai svijet ne via u ovoj kui, a, ako bi se u njoj nastanio koji mladi, znailo bi da je od svoje porodice primao veoma oskudno izdrava nje. Ipak, 1819. godine, u doba kada poinje ova drama, stanovala je tu jedna siro ta djevojka. Iako je rije drama izvikana zbog pretjerane i pogrene upotrebe u ovo doba tune knjievnosti, potrebno je da se upotrijebi ovdje, ne zato to je ova pria dr amatina u pravom smislu te rijei ve moda zato to e poneko, kada bude upoznao ovaj doga j, proliti koju suzu intra muros i extra. Da li e ovu priu razumjeti i svijet van Pariza? U to se moe 7 posumnjati. Izvjesna svojstva ovog dogaaja, punog zapaanja i lokalne boje, mogu pravilno ocijeniti samo oni koji ive izmeu breuljaka Monmartra i uzviica Monrua, u onoj uvenoj dolini, punoj razvalina sklonih padu i jaraka pocrnj elih od blata; u dolini koja obiluje istinskim patnjama, esto i lanim radostima, a tako je silno uzrujana da je samo neto pretjerano moe trajnije uzbuditi. Pri svem tom, u njoj se ovdje-ondje ispolje i patnje koje mnotvo poroka i vrlina ine velian stvenim: pred njima sebinost i koristoljublje popuste i umilostive se; ali sve to podsjea na slatki plod koji se brzo pojede. Kola civilizacije, slina kolima idola u Dagernatu, jedva ako uspore kretanje kad naiu na neko bie koje je tee smrviti od ostalih, a koje se isprijeilo pred njihovim tokovima, pregaze ga zaas i gordo nasta ve svoj put. Tako ete postupiti i vi koji drite ovu knjigu u gospodskim rukama, uv aliete se u meku naslonjau govorei: Ovo e me moda zanimati. Kod budete upoznati sa ne sreama koje je ia Gorio potajno preivio, ruaete slatko, baciete krivicu na pisca zato vas nije uzbudio, optuujui ga da je pjesnik i da pretjeruje. Ali, zapamtite dobro : ova drama nije ni izmiljotina ni roman. Ali is true, ona je toliko istinita da svako moe uoiti njene bitne sastojke, moda ak i u svom srcu. Kua u kojoj je smjeten ov aj pansion pripada gospoi Voker. Ona se nalazi u donjem dijelu Ulice Nev-Sent-Zen evjev, na onom mjestu gdje se zemljite sputa ka ulici Arbalet tako strmom i neravn om nizbrdicom da konji tuda rijetko prolaze. To pojaava tiinu koja Page 1

Balzac Honore de. - Cica Gorio vlada u ovim ulicama zbijenim izmeu Val-de--Grasa i Panteona, dva spomenika koji mijenjaju okolnu svjetlost, jer joj daju neke ute tonove i sve zamrauju tamnim sjenkama koje padaju sa njihovih kubeta. Ovdje su ul ice suve, po olucima nema ni blata ni vode, a pored zidova raste trava. Tu i naj bezbrini]i ovjek po8 staje tuan, kao i svi' prolaznici, tutnjava kola predstavlja p ravi dogaaj, kue su sumorne, a zidovi podsjeaju na hapsane. Ako bi ovamo zalutao ne ki Parianin, on bi svuda naiao samo na pansione i zavode, bijedu i amotinju, staros t koja umire i veselu mlade koja silom radi. Nijedan kraj Pariza nije grozniji, n it, recimo slobodno, manje poznat. Naroito Ulica Nev-Sent-Ze-nevjev lii na bronzan i okvir koji jedino i odgovara ovoj prii za koju treba dobro pripremiti itaoce sum ornim bojama i ozbiljnim mislima; isto kao to poslije svake stepenice, kad putnik silazi u katakombe, svjetlost postaje sve slabija a glas voin sve manje zvonak. Tano poreenje! Ko moe presuditi ta je groznije, ljudi okorjela srca ili prazne luban je? Prednja strana pansiona okrenuta je malom vrtu, tako da zgrada pod pravim ug lom izlazi na Ulicu Nev--Sent-Zenevjev, gdje izgleda kao presjeena u svojoj dubin i. Du ove fasade, izmeu kue i vrta, nalazi se jarak ispunjen ljunkom, irok jedan hvat , a kraj njega aleja posuta pijeskom, po ijim su ivicama postavljene velike plave i bijele porcelanske vaze sa zdravcem, lijan-derima i narom. U ovu aleju ulazi se kroz ira vrata iznad kojih se nalazi tabla sa natpisom: PANSION VOKER, a ispod toga: Stan, hrana i ostalo za oba pola, itd. Danju, kroz vrata sa letvama, na k ojima se nalazi zvonce piskavog glasa, vidi se, na kraju staze, na zidu prema ul ici, hodnik na svodove koji je naslikao, podraavajui zeleni mermer, neki slikar iz ovog kvarta. U prividnom udubljenju ove slike nalazi se statua boga ljubavi. Po smatrajui ovaj oronuli kip, ljubitelji simbola pomislie da on oliava onu pariku liub av koja se lijei tu sasvim blizu. Natpis na postolju, gotovo upola izbrisan, poka zuje da je ovaj ukras postavljen 1777, u oduevljenju koje je izazvao Volterov pov ratak u Pariz: Ma ko da si, ovo je tvoj gospodar, On je to bio, sad je, i bie. 9 U prvi sumrak skidaju se vrata od letava i stavljaju se daana vrata. Vrt, irok onol iko koliko je fasada duga, ograen je ulinim zidom i zajednikim zidom susjedne kue, o brasle u brljan koji je potpuno skriva i, svojim izgledom, naroito ivopisnim za Par iz, privlai poglede prolaznika. Svaki od ovih zidova ima osmanluk sa vinovom lozo m iji su zakrljali i praljivi plodovi povod estih strepnji gospoe Voker i predmet nje nih razgovora sa stanarima. Du svakog zida prolazi po jedna uzana staza koja vodi u hladnjak od lipa. Mada je po roenju plemkinja, rije lipa gospoa Voker tvrdoglavo izgovara Ijipa, iako je njeni gosti upozoravaju na gramatiku nepravilnost. Izmeu dvije bone staze nalazi se etvrtasta aleja, zasaena artiokom, a ivicama njenim raste poneka potkresana voka, kiseljak, liika i perun. U hladu pod lipama stoji okrugli zeleni sto sa stolicama. Tu za vrijeme velikih vruina sjede stanari kojima imovno stanje dozvoljava da piju kafu, i naslauju se na paklenoj ezi. Kua ima tri sprata i mansardu, sazidana je od sitnog kamena i okreena onom utom bojom koja daje odvra tan izgled gotovo svim kuama u Parizu. Svaki sprat ima po pet prozora sa malim ok nima i aluzinama koje nikad nisu podjednako podignute, kao da su u nekoj svai. Pre ma ulici, kua ima dva prozora koji su u prizemlju ukraeni gvozdenim ipkama u vidu r eetke. Iza zgrade nalazi se dvorite iroko oko dvadeset stopa, gdje u slozi ive svinj e, kokoke i pitomi zeevi, a u dnu dvorita uzdie se upa za drva. Izmeu ove upe i kuhinj kog Page 2

Balzac Honore de. - Cica Gorio prozora visi komarnik, ispod koga otiu pomije iz k uhinje. Prema Ulici Nev-Sent-Zenevjev dvorite ima malu'kapiju kroz koju kuvarica izbacuje ubre i ispira ovu kaljugu velikom koliinom vode, izlaui se pri tome opasnos ti od kakve zaraze. Po prirodi svojoj, prizemlje je bilo namijenjeno za pansion i sastoji se od glavne sobe koju osvjetljavaju 10 dva prozora sa ulice i u koju se ulazi kroz staklena vrata. Ovaj salon vezan je sa trpezarijom koju od kuhinje razdvaja stepenite ije su stepenice od drveta i obojenih, uglaanih cigala. Nita nij e tako tuno pogledati kao ovaj salon sa naslonjaama i stolicama koje su prevuene tk aninom od kostreti sa tamnim i svijetlim prugama. U sredini je okrugli sto sa me rmernom ploom u stilu Sent-An, a na njemu posluavnik kakav se danas svuda via, od b ijelog porcelana, sa zlatnim ukrasima upola izbrisanim. Ova soba, sa dosta ravim podom, obloena je drvetom u visini lakata. Ostali dio zidova prekriven je sjajnom hartijom za tapetiranje sa vanim dogaajima iz Telemaka, ije su glavne linosti izraen e u boji. Slika izmeu prozora sa gvozdenim ipkama predstavlja gozbu koju je Kalips a priredila Ulisovom sinu. Ima ve etrdeset godina kako mladi stanari zapo-dijevaju ale povodom ove slike, mislei da e se uzdii iznad svog stanja ako se rugaju svom si rotinjskom ruku. Kamin od kamena, ije uvijek isto ognjite pokazuje da se u njemu vat ra loi samo sveanih dana, ukraen je dvjema vazama, koje su pune izblijedjelog vje-tak og cvijea, i veoma neukusnim asovnikom od plavi-astogi mermera. Ova glavna soba zau dara vonjem za koji nema imena u ljudskom jeziku a koji bi trebalo nazvati pansi onskim vazduhom. To je zadah ustajalosti, plijesni i ubajaenosti; hladan je, vlaan je, uvlai se u odijelo; to je zadah sobe u kojoj se ruava; bazdi na kuhinju, posl ugu i sirotinjski dom. Moda bi se ovaj zadah mogao opisati kada bi se pronaao nain za mjerenje bitnih i gadpih koliina koje on dobija od kata-ralnih i sui generis z adaha svakog stanara, bio on mlad ili star. Pa ipak, i pored svih ovih grozota, ako biste ovaj salon uporedili sa trpezarijom koja je do njega, uinilo bi vam se da je gospodstven i miriijav kao kakav budoar. Ova trpezarija, potpuno obloena drv etom, bila je nekada obojena, ali se boja vie ne raspo11 znaje, jer su preko nje naslagani slojevi prljavtine tako da stvaraju neke neobine slike. Na zamazanim orm anima nalaze se krnje i zamagljene boce, salvetski prstenovi od sjajnog metala i gomila tanjira od debelog porcelana iz Turnea, sa plavo obojenim ivicama. U jed nom uglu nalazi se kutija s numerisanim pregradama u kojoj se uvaju salvete svako g stanara, koje su ili uprljane jelom ili umrljane vinom. Ima tu i namjetaja koji se ne moe unititi, koji je odasvud izbacivan i sada je tu smjeten kao sto su u bol nici za neizljeive smjeteni otpaci civilizacije. Tu moete vidjeti i barometar sa ka luerom koji se pojavljuje kad pada kia, grozne gravure zbog kojih ovjek izgubi apet it, sve u lakiranim drvenim okvirima pozlaenih ivica; zidni a-sovnik od kornjaine k ore sa umecima od bakra; tu je i zelena pe, zatim lampe, izum fiziara Argana, u ko jima se praina mijea s uljem, dugaak sto prekriven muemom koja je toliko masna da ka kav aljivina moe na njoj napisati svoje ime prstom umjesto pisali-kom, klecave stol ice, male i bijedne asure od ukve, koja se stalno odmotava a neprestano traje, za tim nekakve grijalice sa polomljenim rupama, sa pokvarenim ar-kama, u kojima se d rvo ugljenie. Da bi se pokazalo koliko je ovo pokuanstvo staro, izanalo, trulo, nes igurno, crvotono, klecavo, krnje, rashodovano, dotrajalo, trebalo bi nastaviti ov aj opis koji bi itaoce mnosfo udaljio od samog predmeta, to ne bi oprostili oni ko ji su nestrpljivi. Page 3

Balzac Honore de. - Cica Gorio Crveni pod pun je udubljenja koja su nastala uslj ed trljanja i farbanja. Ukratko, ovdje vlada bijeda bez poezije; bijeda tedljiva, usredsreena, izvje-itala. Ako na njoj jo nema blata, ima mrlja; ako nije pocijepa na i u ritama, raspae se od trulei. Prava slika ove sobe dobije se tek onda kada, o ko sedam asova ujutru, maak gospoe Voker ue prije svoje gazdarice, pone da skae po orm anima, njuka mlijeko u inijama koje su pokrivene tanjirima i stane 12 da prede. Od mah zatim pojavi se udovica, sa kapom od tila ispod koje viri vitica ravo namjeten e vlasulje, vukui svoje iskrivljene papue. Njeno starako i pu-nako lice sa nosom koj i lii na kljun u papagaja; male i bijele ruke, tijelo gojazno kao u kakvog crkven jaka, ispale i lelujave grudi, sve je to u skladu s ovom odajom u kojoj se ogled a nevolja, gdje se ugnijezdila spekulacija, iji topli i smrdljivi vazduh gospoa Vo ker udie bez gaenja. Njeno lice, svjee kao prvi jesenji mraz, njene oi okruene borama , koje se as smijee kao oi u igraice, a as dobiju gorak i namrten izraz zelenaa, ukrat o, cijela je njena pojava suta slika pansiona, kao to je pansion vjerno ogledalo n jene linosti. Tamnica se ne moe zamisliti bez uvara. Blijeda punoa ove male ene proiz vod je ovakvog ivota, kao to je tifus posljedica kunih isparenja. Njena donja suknj a od pletene vune, dua od gornje koja je napravljena od neke stare haljine a iz k oje viri vata kroz pocijepane avove tofa, slika je salona, trpezarije i vrta; po n joj se moe pogoditi kakva je kuhinja i naslutiti kakvi su stanari. Kad je ona tu, slika je potpuna. Gospoa Voker ima oko pedeset godina i lii na sve ene koje je zad esila nesrea. Oi su joj staklaste, ima edan izgled kakve pod-vodaice koja e se i posv aati samo da bi se bolje naplatila; uz to gotova na sve da bi olakala svoju sudbin u, spremna da izda Zora ili Piegrija1, samo ako je jo moguno izdati Zora ili Piegrija. Ipak, ona je u osnovi dobra ena, govore njeni stanari koji, sluajui je kako jadiku je i kalje kao oni, vjeruju da nema nita. Sta je bio gospodin Voker? Ona nikad nij e govorila o pokojniku. Kako je izgubila svoje imanje? Zadesile su ga nesree, odg ovarala je ona. Prema njoj se runo pokazao i ostavio joj samo oi da plae, ovu kuu 1 2or Kaual i Ptegri uestvovali u zavjeri protiv Napoleona. 13 da se od nje izdrava i p avo da nikoga ne ali, jer je sama, govorila je ona, prepatila sve mogue patnje. Ka d bi ula gazdaricu da silazi sitnim koracima, kuva-rica, debela Silvija, pourila b i da poslui doruak onim pansionerima koji stanuju u kui. Oni koji nisu stanovali u pansionu, obino su bili pretplaeni samo na ruak koji je stajao trideset franaka mje seno. U doba kada poinje ova pria, bilo je njih sedmoro koji su stanovali u pansion u. Na prvom spratu bila su dva najbolja stana. U loijem je ivjela gospoa Voker, a d rugi je pripadao gospoi Kutir, udovici jednog republikanskog inovnika. Pored nje j e ivjela, kao pored majke, jedna veoma mlada djevojka, koja se zvala Viktorina Ta j fer. One su plaale za stan i hranu hiljadu osam stotina franaka. Na drugom spra tu bila su dva stana; u jednom je ivio neki starac zvani Poare; u drugom je stano vao neki ovjek koji je imao oko etrdeset godina; nosio je crnu vlasulju, bojio zul ufe, izdavao se za biveg trgovca, a zvao se gospodin Votren. Trei sprat imao je eti ri sobe, od kojih su dvije bile izdate: jedna nekoj staroj djevojci koja se zval a gospoica Miono; druga nekom bivem fabrikantu rezanaca, makarona i' kroba, koji je pristajao da ga zovu ia Gorio. Ostale dvije sobe bile su namijenjene pticama se-li cama, onim siromanim studentima koji, kao ia Gorio i gospoa Miono, nisu mogli da plaaj u stan i hranu vie od etrdeset pet franaka mjeseno, ali njih gospoa Voker nije Page 4

Balzac Honore de. - Cica Gorio marila zato to su jeli mnogo hljeba, i uzimala ih je samo kad je morala. Sada je u jednoj od ovih dviju soba stanovao neki mladi ko ji je iz okoline Angulema doao u Pariz da tu ui prava. Njegova mnogobrojna porodic a izlagala se najveoj oskudici samo da bi mogla da mu alje hiljadu i dvesta franak a godinje. Zvao se Een de Rastinjak. Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla na rad, koji jo u ranoj mladosti shvataju nade koje njihovi roditelji polau u 14 n jih i pripremaju sebi lijepu budunost odmjeravajui jo tada znaaj svojih studija, koj e prilagoavaju tenjama i potrebama budueg drutva, da bi ga oni prvi iskoristili. Bez njegovih radoznalih zapaanja i umjenosti da se snae u parikim salonima, ova pripovi jetka ne bi bila oivljena istinskim tonovima koji su bili proizvod njegove otroumn osti i njegove elje da prodre u tajne jednog stranog stanja koje su briljivo prikri vali i oni koji su ga stvorili i onaj koji ga je podnosio. Iznad treeg sprata bio je tavan za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su noivali pokuar Kristof i ku varica, debela Silvija. Pored ovih sedam stalnih stanara, gospoa Voker je imala s vake godine, ali samo na ruku, po osam studenata prava i medicine i po dva-tri st anovnika ovog kraja. Za vrijeme ruka u trpezariji je bilo po osamnaest osoba, a m oglo je stati i dvadesetak; ali ujutru, bilo je samo njih sedmoro i oni su doruko vali kao porodica. Svi su silazili u papuama, pravili povjerljive opaske o oblaenj u i izgledu onih koji nisu stanovali u pansionu, prepriavali sinone dogaaje, govorei slobodno kao prisni prijatelji. Ovi su stanari bili maze gospoe Voker koja je sv akom od njih odmjeravala usluge i panje astronomskom tanou, prema sumi koju je plaao. Ove linosti, koje su samo pukim sluajem zajedno okupljene, rukovoene su istim razl ogom. Dva stanara sa drugog sprata plaala su svega po sedamdeset dva franka mjesen o. Ova jevtinoa koja se moe nai samo u predgrau Sen-Marsela, izmeu Burbe i Salpetrije ra, nagovjetava da su svi ovi stanari, osim gospoe Kutir, jedva izlazili na kraj. Zato se alosna slika unutranjosti ove kue ogledala na odijelu njenih pohabanih stan ara. Ljudi su nosili redengote neodreene boje, cipele kakve se bacaju u otmjenim naseljima, pohabano rublje i sasvim iznoeno odijelo. ene su imale starinske haljin e, prefarbane, izblijedjele, stare, iskrpljene ipke, rukavice uglaane usljed duge 15 upotrebe, ogrlice uvijek mrke boje i istegnute alove. Iako su im ovakve bile h aljine, gotovo svi su imali vrsta i snana tijela koja su izdrala sve ivotne bure, li ca hladna i gruba, izanala kao lik novca povuenog iz opticaja. U njihovim uvelim u stima bljeskali su zubi gladnica. Na njima su se ocrtavale negdanje ili sadanje dr ame; ne drame koje se prikazuju na osvijetljenoj pozornici, izmeu dekoracija, neg o ive, nijeme, ledene i svakidanje drame koje potresaju srce. Stara gospoica Miono n osila je nad svojim umornim oima neki prljavi tit od zelene svile, okruen mesingano m icom, od kojeg bi se uplaio i aneo saaljenja. Njen al sa tankim i oputenim resama ka o da je pokrivao neki kostur, toliko su bili okasti oblici koje je on skrivao. Kak va li je sila oduzela ovom stvorenju njegov enski oblik? Morala je nekada bili li jepa i stasita: da nije to uinio neki porok, neka alost ili lakomost? Da nije suvie voljela? Je li bila prodavaica haljina i nakita ili obina bludnica? Da sada ne is pata uspjehe svoje obijesne mladosti, ogrezle u zadovoljstvu, starou od koje bjee pr olaznici? ovjeka hvata jeza od njenog tupog pogleda, dok joj zgreno lice ima prije tei izgled. Glas joj je piskav kao u zrikavca kad pred zimu stane da cvri u bunu. G ovorila je da je njegovala nekog starog gospodina koji je bolovao od katara u bei ci, Page 5

Balzac Honore de. - Cica Gorio koga su napustila njegova roena djeca, jer su vjer ovala da je ostao bez iega. Taj starac joj je ostavio hiljadu franaka godinje doivo tnog prihoda, koji su joj povremeno osporavali njegovi nasljednici i stalno je k levetali. Iako su strasti sasvim upropastile njeno lice, ipak je na koi bilo izvj esnih tragova bjeline i finoe na osnovu ega se moe pretpostaviti da je njeno tijelo sauvalo neto od svoje ljepote. Gospodin Poare bio je kao neka maina. Kad se otegne , kao kakva siva sjenka nekom stazom Botanike bate, sa starim i mekim kaketom na gl avi, jedva lb drei u ruci tap sa okruglom drkom od -poutjele slonove kosti, sa lepravi m i izblijedjelim peevima re-dengota koji je slabo skrivao gotovo prazne pantalon e, sa plavim arapama na nogama koje su klecale kao u pijanice, sa sivkastim prslu kom i ipkom od grubog i nabranog muslina koja nije potpuno pristajala uz kravatu uvezanu oko njegovog izduenog vrata, mnogi su se pitali da li ova neobina utvara p ripada smjelom rodu Jafetovih potomaka koji vragolasto oblijeu oko ena po Italijan skom bulevaru. Kakav li je to rad mogao tako da ga zbrka? Koja li se strast ogled ala na njegovom vornovitom licu, koje bi izgledalo nevjerovatno kad bi se naslika lo kao karikatura? ta je on bio? Moda inovnik Ministarstva pravosua u odsjeku iz koj eg de-lati alju raune za velove koji se stavljaju na glave oceubica, za trinje u ko rpama u koje padaju glave pogubljenih, za uzice za noeve. Moda je bio i troarinac n a klanici, podnadzornik staranja o narodnom zdravlju. Ukratko, izgleda da je taj ovjek bio jedan od magaraca naeg velikog drutvenog mlina, jedan od onih bezazlenih parikih trudbenika koji ne poznaju ak ni svoje varalice, neki stoer oko kog sji se okretale opte nesree i javne gadosti, najzad, jedan od onih ljudi za koje kaemo ka d ih ugledamo: ipak su i ovakvi potrebni. Otmjeni Pariz ne zna ni da postoje ova lica, preblijedje-la usljed duevnih ili tjelesnih patnji. Ali Pariz je pravi dke an. I kad spustite u njega sondu, neete doznati koliko je dubok. Proite ga unakrst , opiite ga. Ipak, ma kako briljivo to uradili, ma koliko bilo ispitivaa tog mora i ma koliko oni bili zainteresovani, uvijek e se u njima nai kutaka za koje niko ne zna, nepoznatih peina, cvijea, bisera, udovita i nevjerovatnosti koje su zaboravili knjievni ignjurci. Pansion Voker spada u ta rijetka udovita. Dva se lica u njemu u padljivo izdvajaju od ostalih stanara i gostiju. Iako je Viktorina Tajfer imala bolesno 2 Cia Gorio n blijedu boju nalik na boju malokrvnih djevojaka, iako je sv ojom stalnom snudenou, svojim snebivanjem, sirotinjskim i slabunjavim izgledom, vez ana za opte nevolje i jade koji ine osnov ove slike, ipak njeno lice nije bilo sta ro, dok su joj pokreti bili hitri a glas ivahan. Ova mlada nesrenica liila je na bi ljku pou-tjelog lia, koja je nedavno presaena na mjesto gdje ne moe da uspijeva. Njen o crnpurasto lice, ukasto-ri-a kosa i veoma tanak struk ispoljavali su onu ljupkost koju su moderni pjesnici uoili na malim kipovima srednjeg vijeka. Njene graorast e oi izraavale su hriansku blagost i pomirenje sa sudbinom. Kroz jednostavne i jevti ne haljine ocrtavao se njen mladi stas. U poreenju sa ostalima, ona je bila lijep a. Da je bila srena, bila bi zanosna: srea je poezija ena, kao to je toaleta njihov ukras. Da je radost koja se osjeti na balu ozarila rumenilom njeno blijedo lice; da su slasti otmjenog ivota popunile i zarumenile njene ve malo upale obraze; da je ljubav oivjela njene sjetne oi, Viktorina bi mogla da se takmii sa najljepim djev ojkama. Njoj je nedostajalo ono to preporoava svaku enu: Page 6

Balzac Honore de. - Cica Gorio lijepe haljine i ljubavna pisma. Njena bi povijes t mogla da poslui za predmet kakve knjige. Njen je otac vjerovao da ima razlog da je ne prizna za svoju ker, nije htio da je zadri kraj sebe, davao joj je samo est stotina franaka godinje, a sa imanjem je udesio tako da je mogao cijelo da prenes e na sina. Gospoa Kutir, daljna roaka Vik-torinine majke, koja je kod gospoe Kutir i umrla od oajanja, starala se o sirotici kao da je bila njeno dijete. Na alost, s av imetak udovice komesara republikanske vojske bio je samo udoviko izdravanje i p enzija; i tako je neiskusna i sirota nesrenica mogla ostati na ulici poslije njen e smrti. Ova dobra ena vodila je Vik-torinu svake nedjelje u crkvu na slubu, svaki h petnaest dana na ispovijest, da bi, za svaki sluaj, stvorila od nje pobonu djevo jku. Imala je pravo. Samo je vjera 18 mogla spasti ovu odgurnutu djevojicu koja j e voljela svog oca i odlazila mu uvijek o Novoj godini sa oprotajem svoje majke; ali je uvijek nailazila na vrata neumoljivo zatvorena. Njen brat, jedini posredn ik izmeu nje i oca, nije doao ni jedan jedini put da je obie za posljednje etiri god ine, niti joj je slao kakve pomoi. Ona je preklinjala boga da otvori oi njenom ocu , da umilostivi srce njenog brata, i molila se za njih ne optuujui ih. Gospoa Kutir i gospoa Voker nisu nalazile dovoljno pogrdnih rijei da bi nazvale pravim imenom ovako neovjeno postupanje. Kad su prokli-njale toga gnusnog milionara, Viktorina j e aputala blage rijei, sline gukanju ranjenog goluba koji i svojim bolnim kricima i zraava ljubav. Een de Rastinjak imao je pravo junjako lice, bijelu kou, crnu kosu i p lave oi. Njegov stas, skromno dranje i ponaanje odavali su sina iz plemike porodice u kojoj je'veoma lijepo vaspitan. Iako je tedio svoje odijelo i radnim danom nosi o odijelo od prole godine, ipak je ponekad mogao da se pojavi obuen kao otmjeni ml adii. Svakodnevno je nosio neki stari redengot, lo prsluk, runu crnu i ve izblijejelu aku kravatu koju je ravo vezivao; takve su mu bile i pantalone, a izme pendetirane. Votren, ovjek od svojih etrdeset godina, obojenih zulufa, sluio je kao neki prelaz izmeu ove dvije linosti i ostalih. Pripadao je onim ljudima za koje narod kae: prav i delija! Imao je iroka plea, snane grudi, nabrekle miie, ruke razvijene, etvrtaste i oko zglavaka jako obrasle gustim maljama rie boje. Njegovo lice, izbrazdano prera nim borama, pokazivalo je znake grubosti koja je bila u opreci sa njegovim ljupk im ophoenjem. Njegov dubok glas, u skladu sa priprostom ve-selou, nije bio neprijat an. Bio je usluan i aljiv. Ako neka brava nije ispravna, on je odmah skiine, oprav i, podmae, dotjera i opet namjesti, govorei: Razumijem 2 19 . se ja u to. Uostalom, o n je o svemu poneto znao, o laama i morima, o Francuskoj i drugim zemljama, o posl ovima i ljudima, o dogaajima i zakonima, o hotelima i hapsanama. Ako bi se neko i suvie jadao, on bi mu odmah pritekao u pomo. Nekoliko puta pozajmljivao je novac gospoi Voker i nekim drugim stanarima; ali niko nije smio ni pomisliti da mu ne v rati dug, jer je on, i pored dobroudnog izgleda, ulivao strah svojim pronicljivim i odlunim pogledom. Nain na koji je trcao pljuvaku odavao je veoma hladnokrvnog ovje ka koji ne bi ustuknuo ni pred zloinom samo da se oslobodi opasnosti. Njegov pogl ed, slian pogledu strogog sudi je, kao da je prodirao u sutinu svih pitanja, svih savjesti i svih osjeanja. Imao je obiaj da izlazi poslije doruka, vraao se na ruak, z atim nanovo izlazio i provodio cijelo vee van kue; vraao se oko ponoi, otvarajui vrat a kljuem koji mu je povjerila gospoa Voker. Samo je on imao tu Page 7

Balzac Honore de. - Cica Gorio povlasticu. Ali bio je u najboljim odnosima sa ud ovicom koju je nazivao mamicom grlei je oko struka; ona, meutim, nije mnogo cijeni la ovo njegovo umiljavanje! Jadnica je mlislila da je to lako uraditi, meutim, sa mo je Votren svojim dugim rukama mogao obuhvatiti njenu nezgrapnu tjelesinu. Bio je uobiajio da velikoduno plaa petnaest franaka mjeseno za crnu kafu s rakijom, koj u je pio poslije jela. I manje povrni ljudi no to su ovi mladii koje je zahvatio vr tlog parikog ivota ili ovi starci ravnoduni prema' svemu to se njih lino ne tie, ne bi olako preli preko podozrivog utiska koji je na njih ostavljao Votren. On je ili znao ili nasluivao poslove svih njih, dok niko nije mogao da dokuli ta on misli nit i ime se bavi. Mada je svoju prividnu dobroudnost, svoju stalnu uslu-nost i svoju v eselost postavio kao neku preponu izmeu ostalih i sebe, esto se otkrivala strana za gonetka njegova karaktera. esto se na osnovu kakve zajedljive dosjetke, dostojne satiriara Juvenala, kojom je volio 20 ria ismije zakone, da osine otmjeni svijet da pokae njegovu nedosljednost, moglo pretpostaviti da je ozlojeen fa drutveni pore dak i da se na dnu njegovog zrvota briljivo krije neka tajna. Moda je i nesvjesno panju gospoice Tajfer privlaila snaga etrdesetogodinjeg Votrena i ljepota mladog stud enta, te su obojica bili predmet njenih potajnih ooeleda i skrivenih misli. Ali izgleda da ni jedan ni drugi nisu mislili na nju, liako je svakog dana srea mogla da izmijeni njeno stanje i da je uini bogatom udavaom. Uostalom, niko se ovdje ni je ni trudio da provjeri da li su nesree na koje su se pojedini zalili bile lane i li istinite. Zbog svojih meusobnih poloaja svi su bili jedni prema drugima i ravno duni i nepovjerljivi. Znali su da se uzajamno ne mogu pomagati, a svi su redom, p riajui o svojim nevoljama, iscrpli saaljenje ostalih. Nalik na stare suprunike, oni nisu imali vie ta da kau jedni drugima. Izmeu njih su postojali samo odnosi mehanikog ivota, okretanje ne-podmazanih tokova. Svi su oni prolazili mirno ulicom pored ka kvog slijepca i sluali bez uzbuenja opis kakve nesree, dok je smrt za njih znaila kr aj svih nevolja. Zato su bili ravnoduni i pred najstranijim samrtnim mukama. Najsr enija meu ovim neutjenim stvorenjima bila je gospoa Voker, koja je bila kao vladarka u ovom sirotinjskom domu. Samo je ona smatrala za veseli gaj ovaj mali vrt koji je zbog tiine i hladnoe, zbog suhote i vlage, izgledao proslran kao kakva stepa. Samo je za nju imala drai ova uta i sumorna kua koja je zaudarala na bakarnu ru tezg e. Ove elije pripadale su njoj. Ona je hranila ovo roblje, osueno na stalne nevolj e, koje je osjealo prema njoj neko strahopotovanje. Gdje bi ovi jadnici na drugom mjestu u Parizu nali za iste pare zdravu i obilnu hranu, i stan koji su mogli sam i uiniti ako ne otmjenim i udobnim, a ono bar istim i 21 vidjela svojim svraijim oim a dravne obveznice, od kojih je divni ia Gorio mogao imati godinje otprilike osam do deset hiljada franaka prihoda. Od tog dana, gospoa Voker, roena de Konflan, koja je stvarno imala etrdeset osam godina a priznavala svega trideset devet, poe neto d a smilja. Iako je suzni ugao u oima ia Gorioa bio izvrnut, podnaduo i oputen, zbog ega je morao dosta esto da brie oi, ona je nalazila da je on ovjek prijatne spoljanosti i na svom mjestu. Uostalom, njegovi mesnati i razvijeni listovi na nogama nagovj etavali su, kao i njegov dugi etvrtasti nos, moralne osobine koje je, kako izgleda , voljela udovica, a koje su bile u skladu sa bezazleno glupim i okruglim starevi m licem. Bila je to ivotinja snanog tjelesnog sastava, sa jako razvijenim osjeajnim ivotom. Njegova kosa, koju je svakog jutra puderisao berberin Page 8

Balzac Honore de. - Cica Gorio Politehnike kole, bila je razdijeljena u obliku gol ubijih krila, sa frir-zurom koja mu je uljepavala lice. Iako je bio priprost, bio je nagizdan, puio je do mile volje, kao ovjek koji je siguran da e uvijek imati ta bakeru punu najboljeg duvana, te je one veeri, kad se gospodin Gorio uselio kod n je, gospoa Voker legla i, kao jarebica u slanini, topila se na vatri elje, koja ju je svu obuzimala, da se oslobodi mrtvakog pokrova Vokerova i da vaskrsne u Gorio u. I tako ona zaelje da se udomi, da proda pansion, da ide pod ruku s ovim otmjen im graaninom, da postane ugledna ena u svom kvartu, da po njemu skuplja priloge za sirotinju, da nedjeljom pravi izlete u Soazi, Soasi, antiji, zatim, da ide u poz orite kad god zaeli, i to u lou, da vie ne oekuje besplatne ulaznice koje je u julu d obijala od svojih stanara; sanjala je o srei skromnih parikih porodica. Nikome nij e priznavala da ima etrdeset hiljada franaka koje je utedjela paru po paru. Ona je zacijelo smatrala da je u imovnom pogledu vrlo dobra partija. to se ostalog tie, s igurno vrijedim koliko ia! mislila je ona u sebi prevrui se u kre24 vetu da bi samu s ebe uvjerila u drai koje su se svakog jutra debeloj Silviji inile uvele. Poev od ov og dana, za ciglo "tri mjeseca, udovica Voker se koristila berberi-nom gospodina Gorioa, pravila manje izdatke na odijelo, pravdajui to potrebama da svojoj kui da izgled pristojnosti, koji prilii uglednim linostima. Gledala je na svaki nain da i zmijeni svoje stanare, trubei na sav glas da e ubudue primati samo naj otmjeniji sv ijet u svakom pogledu. Ako bi se pojavio neki nepoznat ovjek, ona bi se hvalila p red njim kako je gospodin Gorio, jedan od najpoznatijih trgovaca u Parizu, izabr ao ba njen pansion. Razdala je oglase sa naslovom: Pansion Voker. To je, stajalo j e tu, jedan od najstarijih i najuvaenijih graanskih pansiona u Latinskom kvartu, s a pogledom na Goblensku dolinu koja se vidi sa treeg sprata i divnim vrtom sa Ale jom lipa. Ona je zatim govorila o istom vazduhu i samoi. Ovaj oglas domami u pansio n gospou groficu de l'Ambermenil, enu od svojih trideset est godina koja je, kao ud ovica generala koji je pao na bojnom polju, oekivala da joj se sredi penzija. Gos poa Voker poklanjala je sada vie panje hrani, loila je u salonu gotovo pola godine, i tako doslovce ispunjavala svoje obeanje da je morala da doda od svoje gotovine. Zato je grofica govorila gospoi Voker, oslovljavajui je sa draga prijateljice da e joj dovesti baronicu de Vomerland i udovicu pukovnika Pikoazoa, dvije svoje pri jateljice kojima je isticao rok u jednom pansionu u Mareu, koji je bio skuplji o d pansiona Voker. Ove e gospoe, uostalom, moi veoma lijepo da zrve kad Ministarstvo vojno bude svrilo njihovu stvar. Ali, govorila je ona, tamo se nita ne svrava. Obje su udovice odlazile zajedno poslije ruka u sobu gospoe Voker i tamo su askale, pile po koju aicu likera i jele slatkie ostavljene za gazdaricu. Gospoa de l'Ambermenil sloila se umnogome sa namjerama gospoe Voker o ia Goriou, izvrsnim namjerama koje je 25 ona, uostalom, prozrela jo prvog dana; nalazila je da je savren ovjek. Ah! drag a moja gospoo, govorila joj je udovica, to je ovjek zdrav kao moje oko, potpuno ouv an, koji eni moe da prui jo dosta zadovoljstva. Grofica hrabro stavi gospoi Voker nek e primjedbe o njenim haljinama koje nisu bile u skladu s njenim eljama. Treba da o bjavite ratno stanje, govorila je grofica. Poslije mnogih proraunavanja, obje udov ice odoe zajedno u Pale-Roajal, gde u Galeri de Boa kupie eir sa perjem i jednu kapu . Grofica gotovo silom odvede svoju prijateljicu u radnju kod Male anete i tu iza brae jednu haljinu i pojas. Kada sva ova municija bi Page 9

Balzac Honore de. - Cica Gorio upotrijebljena, i udovica se naorua, ona je u svem u liila na poznatu sliku na firmi kafane Bef-a-la-mod. Ipak se toliko izmijenila u svoju korist da se osjeala obaveznom prema grofici i, mada nije bila izdana, zam oli je da primi na poklon jedan eir od dvadeset franaka. U stvari, ona je raunala d a je zamoli da iskua Gorioa i da je pohvali pred njim. Gospoa de l'Ambermenil zauz ela se prijateljski za ovu stvar i prikljetila starog fabrikanta rezanaca kad je uspjela da se sastane s njim, ali, poto se uvjerila da je stidljiv, da ne kaemo ot poran prema njenim pokuajima da ga osvoji za sebe lino, otila je od njega ogorena zb og njegove grubosti. Anele moj, ree ona svojoj dragoj prijateljici, nita neete uradi ti s onim ovjekom! On je krajnje nepovjerljiv, dimrija, skot, glupak od koga biste imali samo neprijatnosti. Izmeu gospodina Gorioa i gospoe grofice de l'Ambermenil dolo je i do takvih rijei da grofica nije htjela vie ni da ga pogleda. Sutradan on a ode, zaboravivi da plati stan i hranu za est mjeseci, a ostavi jednu otrcanu hal jinu koja nije vrijedila vie od pet franaka. I pored svih upornih traganja, gospoa Voker ne uspje u Parizu ita da dozna o grofici de 1'Ambermenil. Ona 26 je esto go vorila o tom alosnom dogaaju, vajkala se na svoje suvie veliko povjerenje, mada je, u stvari, bila nepovjerljivija i od make; ali bila je kao mnogi drugi koji se pl ae i svojih roaka, a povjeravaju se onome koji prvi naie. udna ali istinita moralna i njenica, iji korijen nije teko pronai u ljudskom srcu. Moda izvjesni ljudi nemaju nit a vie da dobiju od onih s kojima ive; kada im otkriju svoju praznu duu, onii osjeaju da ih njihova okolina kriom, otro i s pravom osuuje, ali, osjeajui nesavladljivu pot rebu za laskanjem koje im nedostaje, ili sagorijevajui od elje da se pokau bolji no to su, oni se nadaju da e na prepad zadobiti potovanje ili osvojiti srce nepoznati h lica, makar ih izgubili jednog dana. Najzad, ima roenih kori-stoljubaca koji ne ine nikakva dobra ni prijateljima ni srodnicima ba zato to na to imaju prava, meuti m, inei usluge nepoznatima, oni zadovoljavaju svoje samoljublje: ukoliko su im lju di blii, utoliko ih manje vole; a to su dalje od njih, sve su usluniji prema njima. Gospoa Voker imala je bez sumnje obje ove osobine sitnih, licemjernih i odvratni h ljudskih priroda. Da sam ja bio ovdje, govorio je tada Votren, ta vas nesrea ne bi zadesila! Ja bih vam kazao ko je ta lakrdijaica. Poznajem ja dobro te njuke. G ospoa Voker, kao i svi ogranieni umovi, imala je obiaj da ne izlazi iz kruga dogaaja niti da im trai uzroke. Voljela je da okrivljuje druge zbog svojih sop-stvenih g reaka. Poslije ovog gubitka ona je povjerovala da je estiti fabrikant rezanaca kri v za njenu nesreu, i otada je poela, kako je govorila, da se trijezni na njegovu te tu. Kada se uvjerila da su uzaludna sva njena nastojanja da ga osvoji i izlini sv i izdaci na reprezentaciju, ona je ubrzo pronala i pravi razlog svemu tome. Tada je uvidjela da njen stanar, kako je sama govorila, zrvi na svoj nain. Najzad, pos tade joj jasno da je njena slatka nada bila neosnovana i da nikada nita 27 nee izv ui od tog ovjeka, kako se odluno izrazila grofica, koja se kako izgleda dobro razum ijevala u tim stvarima. Neminovno, njena mrnja postade jaa no to je bilo njeno prij ateljstvo. Ona ga nije omrzla zato to ga je voljela, no zato to su propali njeni s novi. Ljudsko srce ima granica u ljubavi, ali nema u mrnji. Ali ia Gorio je bio nje n stanar, i zato je udovica morala da savlauje izlive svog uvrijeenog samoljublja, da prikriva uzdahe zbog ovog razoaranja i da gui elju za osvetom, kao kaluer kad ga uvrijedi iguman. Sitni umovi zadovoljavaju neprestanim malenkostima i svoja dob ra i rava Page 10

Balzac Honore de. - Cica Gorio osjeanja. Udovica se poslui svojom enskom zlobom u i znalaenju naina potajnog muenja svoje rtve. Poela je ukidanjem dodataka koje je zavel a u ishrani. Nemoj vie iznositi ni krastavce ni sardele: to nita ne valja! ree ona Si lviji onog jutra kad se vratila na svoj stari red. Gospodin Gorio je bio ovjek ko ji se s malim zadovoljava, kod njega je skomraenje, neophodno ljudima koji sami s tiu svoju imovinu, prelo u naviku. orba, kuvano meso, porcija povra, to je bio i'ost ao njegov najmiliji ruak. Zato je gospoi Vo-ker bilo teko da kinji svog stanara kog nije mogla niim da naljuti. Oajna to je naila na takvog ovjeka, poe da ga omalovaava uspje da ga omrznu i njeni stanari koji, radi razonode, posluie njenoj osveti. Pr i kraju prve godine udovica je postala toliko nepovjerljiva da se pitala zato je stanovao kod nje, plaajui joj tako malo prema svom imovnom stanju, ovaj trgovac ko ji je imao godinje sedam do osam hiljada livara prihoda, divno srebro i nakite li jepe kao u kakve bogato plaene ljubaznice. Prve godine Gorio je gotovo svake nedj elje ruavao dvaput negdje u gradu, pa onda, malo pomalo, samo dvaput mjeseno. Ovi su izostanci gospodina Gorioa ili i suvie u raun gospoi Voker te je zato postala nez adovoljna zbog njegovog sve tanijeg dolaenja na ruak. Ona je ovu promjenu pripisiva la i 28 postepenom smanjenju imetka i elji da prkosi svojoj gazdarici. Jedna od n ajodvratnijih navika ovih sitnih dua jeste to to misle da i drugi imaju njihove ne dostatke. Na svoju nesreu, krajem druge godine, gospodin Gorio potvrdi glasove ko ji su se pronosili o njemu, traei od gospoe Voker da pree na drugi sprat i da ubudue plaa za stan i hranu devet, stotina franaka godinje. Toliko je morao da tedi da cij ele zime nije zaloio vatru u svojoj sobi. Udovica Voker zatrai da joj se plaa unapr ijed; gospodin Gorio odmah pristade, i od tog dana gospoa Voker poe da ga zove ia Go rio. Svi su se upinjali da dokue uzroke ovog srozavanja. Ali to nije bilo lako! K ao to je rekla lana grofica, ia Gorio je bio podmukao i utljiv. Prema logici upljoglav aca, a oni su svi brbljali zato to priaju samo nitarije, oni koji ne govore o svoji m poslovima bave se ravim stvarima. I tako ovaj ugledni trgovac postade sada vara lica; ovaj smijeni udvara bi proglaen za matorog lupea. as su govorili sa Votrenom, k oji se u ovo vrijeme nastanio u pansionu Voker, da je ia Gorio igrao na berzi i, p rema dosta sonom izrazu finansijskog jezika, kaiario sa dravnim obveznicama na koji ma je ranije izgubio sve to je imao. as su tvrdili da je pripadao onim manjim kock arima koji idu svako vee da bace na kocku i dobiju po deset franaka. as je opet bi o smatran za pijuna glavne policije; ali Votren je tvrdio da za to nije dovoljno prepreden. Govorilo se da je ia Gorio tvrdica koji pozajmljuje novac na kratke rok ove i da igra na lutriji. Pripisivali su mu sve i naj-tajanstvenije mane koje ko d ljudi prouzrokuju porok, bestidnost i nemo. Ali, pored njegovog ravog vladanja i gnusnih poroka, gazdarica nije prema njemu osjeala toliku odvratnost da bi mu mo rala otkazati stan i hranu, jer je uredno plaao. Osim toga, bio je i koristan, je r su^svi na njemu ispoljavali svoje dobro ili ravo raspoloenje bilo alama bilo ispa dima. Miljenje koje je o 29 njemu imala gospoa Voker bilo je najvjerovatnije i svi su ga usvojili. Ona je govorila da je taj dobro sauvani ovjek, zdrav kao njeno ok o, ovjek s kojim bi se moglo jo prijatno poivjeti, u stvari razvratnik udnih sklonos ti. Evo na emu je udovica Voker zasnivala svoje klevete. Nekoliko mjeseci poslije bjekstva kobne grofice koja je umjela da ivi pola godine na njen raun, jednog jut ra, dok jo nije ustala, ula je na stepenitu utanje svilene haljine i sitne korake nek e mlade i lake ene koja uletje kod Gorioa kroz vrata Page 11

Balzac Honore de. - Cica Gorio koja se oprezno otvorie. Odmah zatim doe k njoj deb ela Silvija da joj kae kako se neka djevojka, suvie lijepa da bi mogla biti potena, obuena kao kakva boginja, u istim svilenim cipelama, neprimjetno privukla do kuhi nje i pitala za stan gospodina Gorioa. Gospoa Voker i njena kuva-rica odoe na pris lukuju i uspjee da uju po koju njenu rije izgovorenu za vrijeme ove podue posjete. Kad je gospodin Gorio ispraao svoju ensku, debela Silvija brzo zgrabi korpu, kao da e na pijacu, i poe za ljubavnim parom. Gospoo, ree ona svojoj gazdarici po povratku, ipak mora biti da je gospodin Gorio avolski bogat ovjek kad moe ovako da ih izdrava. Zamislite samo, na uglu Ulice Estrapad, ekala su divna kola u koja je ula ona ensk a. Za vrijeme ruka, gospoa Voker ode da navue zavjesu da Goriou ne bi dosaivalo sunc e koje mu je udaralo u oi. Vi ste ljubimac ljepotica, gospodine Gorio, sunce vas trai, ree ona ciljajui na jutronju posjetu. Ali bar imate ukusa, ba je vrlo lijepa. T o je bila moja ki, odgovori on sa izvjesnim ponosom, ali svi su to shvatili kao u obraenost starca koji uva svoj ugled. Poslije mjesec dana, gospodin Gorio primi i drugu posjetu. Njegova ki koja je prvi put bila odjevena u 30 prijepodnevnu halji nu, sad je dola poslije ruka, obuena kao za izlazak u drutvo. Oni koji su razgovaral i u salonu vidjeli su da je lijepa i plava, vitka stasa, ljupka i suvie otmjena d a bi mogla biti ki jednog ia-Gorioa. Ovaj ima dvije! ree debela Silvija koja je nije prepoznala. Poslije nekoliko dana doe njegova druga ki, visoka, stasita, smea, crn e kose i ivog pogleda, i potrai gospodina Gorioa. Evo i tree! ree Silvija. Ova druga ki, koja je prvi put posjetila oca prije podne, doe poslije nekoliko dana uvee, u balskoj haljini i u kolima. Ovo je etvrta! graknue gospoa Voker i debela Silvija, k oje nisu zapazile nikakvu slinost izmeu ove otmjene gospoe i one ene koja je prvi pu t dola prije podne, jednostavno odjevena. Gorio je tada jo plaao hiljadu i dvjesta franaka za stan i hranu, i gospoa Voker je smatrala da je sasvim prirodno to jedan bogat ovjek ima etiri ili pet Ijubaznica, a uz to da je i veoma vjet ovjek kad ih p redstavlja kao svoje kerke. Ona se nije nimalo ljutila to ih je pozivao u pansion Voker. Ali, poto su joj ove posjete objanjavale ravnodunost njenog stanara prema nj oj, ona poetkom druge godine dozvoli sebi da ga zove matori maak. Najzad, kad je n jen stanar poeo da plaa po devet stotina franaka godinje, vidjevi jednu od tih gospoa kako dolazi ona ga drsko zapita to on namjerava da napravi od njene kue. ia Gorio o dgovori da je to njegova starija ki. Pa vi kao da imate trideset i est keri? ree jet ko gospoa Voker. Samo dvije, odgovori stanar blago kao propali ovjek koga je bijed a uinila sasvim pokornim. 31 Krajem tree godine ia Gorio smanji svoje izdatke, prese livi se na trei sprat i plaajui etrdeset pet franaka mjeseno za stan i hranu. Odree se i duvana, otpusti Page 12

Balzac Honore de. - Cica Gorio berberina i presta da se puderie. Kad se prvi put pojavi nenapuderisan, njegova gazdarica uzviknu od uda kad vidje kako mu je kosa sivo prljava i zelenkasta. Njegovo lice, usljed patnje iji uzrok niko nije znao, bivalo je neprimjetno, iz dana u dan, sve tunije i izgledalo oajnije ma od kog dru gog lica za stolom. Nije vie bilo nikakve sumnje, ia Gorio je bio stari razvratnik i je je oi spasao samo iskusan ljekar od kodljivog djejstva lijekova koje su iziskiv ale njegove razne bolesti. Kosa mu je bila tako gadne boje zato to je ivio raskalan im ivotom i to je uzimao kodljive ljekarije koje su mu pomagale da nastavi takav ivo t. Njegovo tjelesno i duevno stanje davalo je povoda za takva lupetanja. Kad mu s e rublje pocijepalo, on kupi prosto pamuno platno da njime zamijeni svoje divne k oulje. Njegovi dijamanti, zlatna tabakera, lanac, nakiti, nestajali su jedno za d rugim. Nije vie oblaio kaput otvorenoplave boje i skupa odijela, nego je sada nosi o, i zimi i ljeti, redengot od proste kestenaste oje, prsluk od kozje dlake, sive ' pantalone od ajaka. Bivao je sve mraviji; listovi na nogama splasnue; puno lice z adovoljnog ifte posta zbrkano; elo mu se nabra, a vilice ispadoe tako da etvrte godin e stanovanja u Ulici Nev-Sent-2enevjev nije vie liio na samog sebe. Dobri fabrikan t rezanaca, koji je imao ezdeset dvije godine i izgledao kao da nema ni etrdeset, krupni i debeli ifta, krepak a priprost, ija je raskalana pojava uveseljavala prola znike, koji je imao neeg mladalakog u osmijehu, sada je liio na izlapjelog, nemonog i blijedog starca od sedamdeset godina. Njegove plave i ive oi potamnjee, usahnue, a iz njihovih pocrvenje-lih ivica kao da je tekla krv. Jedni su se grozili kad ga vide, a drugi su ga saaljevali. Mladi studenti medici32 ne, primijetivi da mu se donja usna spustila i odmje-rivi vrh ugla na licu, izjavie, poslije mnogih egaenja k ojima se on nije odupirao, da je poblesavio. Jedne veeri, kad mu je gospoa Voker k azala podrugljivo: Vae vas keri ne obilaze vie? dovodei u sumnju njegovo oinstvo, ia o se tre kao da ga je gazdarica opekla usijanim gvoem. Dolaze ponekad, odgovori on uzbuenim glasom. A, a, jo ih viate! povikae studenti. ivio ia Gorio! Ali starac nije le na raun svog odgovora jer je ponovo utonuo u misli; meutim povrni posma-trai shva tili su to kao staraku otupjelost koja je nastala usljed njegove maloumnosti. Da su ga dobro poznavali, moda bi se jae zainteresovali za problem njegovog tjelesnog i duevnog stanja, ali nita nije bilo tee od toga. Iako je bilo lako doznati da li je Gorio zaista bio fabrikant rezanaca i koliko je bilo njegovo bogatstvo, stari ji ljudi koje je zanimala njegova sudbina nisu izlazili iz svog kvarta i ivjeli s u u pansionu kao koljke na stijeni. Ostali, im bi izili iz Ulice Nev--Sent-Zenevjev , ponijeti orkanom parikog ivota, zaboravili bi jadnog starca kome su se podsmijev ali. Za one ograniene duhove, kao i za ove bezbrine mladie, ovjek tako bijedan i tak o blesav, kao ia Gorio, nije mogao biti ni bogat ni sposoban. to se tie ena koje je n azivao svojim kerima, svi su se saglasili sa gospoom Voker, koja je govorila sa ne umitnom logikom starih ena, naviklih da sve izmiljaju brbljajui na veernjim sjedeljk ama: Kad bi ia Gorio imao tako bogate kerke kao to izgledaju sve one gospoe koje su ga posjeivale, on ne bi stanovao kod mene, na treem spratu, za etrdeset pet franaka m jeseno, niti bi se odijevao kao kakav bijednik." Nita nije opravdalo ove zakljuke. I tako, krajem novembrn 1819, kad se odigrala ova drama, svako je u pansionu ima o jasno odreeno miljenje 3 Cia Gorio Page 13

Balzac Honore de. - Cica Gorio 33 o bijednom starcu. On nikad nije imao ni ene ni keri; raskalani ivot stvorio je od njega pua mekuca u ljudskom obliku, iz klase pueva sa kuicom kao kaket, govorio je jedan inovnik muzeja i stalni gost na ruku. Uz Gori oa, Poare je bio pravi orao i dentlment. Poare je govorio, razmiljao, odgovarao; u stvari, i kad je govorio, razmiljao ili odgovarao, on nije nita kazivao, jer je n avikao da drugim rijeima ponovi ono to su drugi rekli; ali on je uestvovao u razgov oru, bio je iv i izgledao osjetljiv; dok je ia Gorio, opet prema rijeima inovnika iz muzeja, stalno bio na taki mr-njenja. Een de Rastinjak bio je u onom drutvenom raspo loenju koje je svojstveno sposobnijim mladiima ili onima koji se u tekim prilikama odjednom pokau ljudi od velike vrijednosti. Tokom prve godine svog boravka u Pari zu, nije imao mnogo da radi za ispite te je imao vremena da uiva u nasladama ulnog Pariza. Studenti nikad nemaju suvie vremena ako hoe da idu u sva pozorita, da uu u sve tajne Pariza, da upoznaju lijepo ponaanje, da naue jezik i da se naviknu na na roita parika zadovoljstva; da obiu i dobra i rava mjesta, da idu na predavanja koja ih zanimaju i da razgledaju bogatstva muzeja. Student se tada oduevljava i triarij ama koje mu izgledaju vrlo krupne. Pronae ovjeka koga naroito cijeni, na primjer, k akvog profesora iz Ko-le de Frans, koga plaaju da bude na visini svojih slualaca. U deava se zbog ena sa prvih galerija Komine opere. U tom postepenom upoznavanju, on postaje sve zreliji, poveava se njegovo ivotno iskustvo i poinje da shvata naslage ljudskih slojeva koje sainjavaju drutvo. Ako se u poetku samo divio kolima koja su jednog lijepog sunanog dana projurila Jelisej-skim poljima, ubrzo e zaeljeti da ih ima. Kad je, poslije prvih ispita na filozofskom i pravnom fakultetu, poao da pro vede raspust kod svojih roditelja, Een je, i 34 neprimjetno, bio proao kroz te pri preme za ivot. Nestalo je njegovih djeakih sanjarija i palanakih shvatanja. Njegova izmijenjena sposobnost rasuivanja i njegovo pretjerano slavoljublje otvorie mu oi u sred roditeljskog doma, u krilu porodice. Njegovi roditelji, dva brata, dvije se stre i jedna tetka, ija se imovina sastojala od pomoi koju je primala sa nekoliko strana, ivjeli su na malom dobru Rastinjakovih. Ovo imanje donosilo je godinje Oko tri hiljade franaka prihoda, ali samo onda kad vinograd dobro rodi. Meutim, treb alo je Eenu slati hiljadu i dvije stotine franaka svake godine. Kada je uvidio ov u stalnu oskudicu koju su od njega hrabro krili, i nehotice stao da uporeuje svoj e sestre, koje su mu u djetinjstvu izgledale tako lijepe, sa Pariankama, koje su oliavale obrazac idealne ljepote, kada je uoio svu neizvjesnost budunosti ove velik e porodice koja je u njega polagala sve svoje nade, i primijetio tednju na svakoj sitnici; kada je zapazio da porodica pije komi-njak, i jo mnoge druge stvari koj e nije potrebno navoditi, onda Een silno zaelje da se istakne i da uspije po svaku cijenu. Kao to se deava kod svijetlih karaktera, on je htio sve to da postigne sa mo svojom linom zaslugom. Ali bio je izrazito junjakog duha; na djelu, njegove odlu ke naioe na ona kolebanja koja obuzimaju mladie kad se nau na morskoj puini, ne znajui ni na koju e stranu ni pod kojim uglom da razapnu jedra. Ako je u poetku mislio d a se sav posveti radu, uskoro potom, primoran oskudicom da se obrati nekome za p omo, on zapazi koliko ene imaju uticaja na drutveni ivot i zato odlui iznenada da ue u svijet, ne bi li u njemu stekao koju zatitnicu: a zar da ih ne osvoji duhoviti i strasni mladi koji je uz to bio otmjen i obdaren nekom razdraljivom ljepotom koja se enama naroito svia? Ove su ga misli spopadale usred polja, za vrijeme etnji koje je nekada veselo pravio sa svojim sestrama koje su primjeivale da se mnogo promi jenio. Page 14

Balzac Honore de. - Cica Gorio 3 35 Njegova tetka, gospoa de Marsijak, koja je nek ada odlazila u dvor, imala je poznanstva u najviim plemikim redovima. U uspomenama kojima ga je njegova tetka tako esto uspavljivala, astoljubivi mladi odjednom otkr i mogunosti za uspjehe u drutvu, koji su isto toliko znaajni koliko i uspjesi na pr avnom fakultetu. Zato je poe ispitivati o rodbinskim vezama koje bi se jo mogle ob noviti. Poto je pregledala rodoslovnu tablicu, starica nae da e meu sebinim i bogatim roacima koji bi mogli biti od koristi njenom neaku, gospoa de Bozean biti najpredu sretljivija. Ona po starinski napisa toj mladoj eni pismo i predade ga Ee-nu, reka vi mu da e, ako naie na dobar prijem kod vikontese, pomou nje upoznati i ostale njen e roake. Nekoliko dana po svom dolasku, Rastinjak posla pismo svoje tetke gospoi d e Bozean. Vikontesa mu odgovori pozivom na sutranji bal. Tako je uglavnom izgleda o ovaj graanski pansion krajem novembra 1819. Nekoliko dana docnije, poslije bala kod gospoe de Bozean, Een se vrati kui oko dva asa poslije ponoi. Da bi nadoknadio i zgubljeno vrijeme, smjeli student se zaricao za vrijeme igranja da e raditi do zo re. Mislio je da prvi put presjedi no u ovom tihom kraju, jer je sjaj otmjenog sv ijeta pobudio u njemu neku lanu volju za radom. Nije veerao kod gospoe Voker. Stana ri su zato vjerovali da e se tek u sva-nue vratiti sa bala, kao to se ponekad vraao sa studentskih zabava u Pradu i balova u Odeonu, sa iskrivljenim cipelama i ukal janim svilenim arapama. Prije no to je navukao rezu na vrata, Kristof ih je otvori o da bi pogledao napolje. Ba tada naie Rastinjak koji je mogao neujno da ue u svoju sobu poto je Kristof, idui za njim, pravio uasnu buku. Een se presvue, obu papue, dohv ati neki stari redengot, potpali treset, i poe se brzo spremati za rad, ali zbog lupe Kristofo-vih cokulentina niko ne u njegove tihe pripreme. Prije 36 no to e se zadubiti u svoje pravnike knjige, Een ostade zamiljen nekoliko trenutaka. Uvjerio s e da je gospoa vikontesa de Bozean jedna od kraljica mode u Parizu i da njena kua vai za najprijatniju kuu u predgrau Sen-Zermen. Ona je bila, uostalom, i po svom im enu i po svom bogatstvu, jedna od najveih plemiki. Zahvaljujui svojoj tetki de Mars ijak, siromani student lijepo je primljen u ovoj kui, mada nije bio svjestan znaaja ove blagonaklonosti. Pristup u ove pozlaene salone smatran je kao neka povelja o visokom plemstvu. Uavi u ovo drutvo, u koje je bilo najtee ui, on je samim tim steka o pravo da ide svuda. Opsjednut ovim sjajnim skupom, Een se, poslije prvih rijei k oje je izmijenjao sa vikontesom, zadovolji time to je u mnotvu parikih boanstava koj a su se tiskala u ovom otmjenom drutvu, izabrao jednu od onih ena koje mora da zav oli svaki mladi. Grofica Anastazija de Resto, visoka i lijepo razvijena, smatrana je za enu koja ima najljepi stas u Parizu. Zamislite samo krupne crne oi, divne ru ke, lijepo izvajane noge, ive pokrete, enu koju je markiz de Ronkerol nazvao konje m najistije pasmine. Ova svojstva nisu ila na tetu drugih; tijelo joj je bilo zaobl jeno, a ipak nije bila debela. Izrazi konj najistije pasmine, rasna ena, bijahu poe li da zamjenjuju nebeske anele, maglovite slike iz Osianovih pjesama i cijelu onu starinsku ljubavnu mitologiju koju je dendizam potisnuo. Ali za Rastinjaka gosp oa Anastazija de Resto bijae ena o kojoj je sanjao. Dvaput se zapisao na njenoj lep ezi u listu njenih igraa, i tako je mogao da razgovara s njom u prvoj igri. Gdje bih mogao da se sastajem s vama, gospoo? zapita je on iznenada s onom strasnom est inom koja se toliko sviala enama. Page 15

Balzac Honore de. - Cica Gorio ~ Pa> u Bulonjskoj umi, u aljivom pozoritu, u mojoj kui, svuda, odgovori ona. I odvani junjak uini sve da se priblii ovoj divnoj grofici ukoliko se jedan 37 mladi moe pribliiti nekoj eni igrajui dvaput s njom. Kad je rekao da je roak gospoe de Bozean, ova ga je ena, koja mu se uini velika gospoa, pozvala d a je posjeti. Sudei po njenom posljednjem osmjehu, Rasti-njak povjerova da je neo phodno potrebno da je posjeti. Sreom se upoznao s jednim ovjekom koji se nije ruga o njegovom neznanju, a to je bio nedostatak koji su tada poznati razmetljivci sm atrali za neoprostiv grijeh, uobraeni razmetljivci, kao to su Molenkur, Ronkerol, Mak-sim de Traj, de Marse, Aida-Pento, Vandenes, povezani sa najotmjenijim enama, kao to su ledi Brandon, vojvotkinja de Lane, grofica de Kergarue, gospoa de Serizi, vojvotkinja de Kariljano, grofica Fero, gospoa de Lanti, markiza d'Eglemon, gosp oa Firmiani, mar-kiza de Listomer i markiza d'Espar, vojvotkinja de Mo-frinjez i Granlijeove. Sreom, dakle, neiskusni student naie na markiza de Monrivo, ljubavnik a vojvotkinje de Lane, generala bezazlenog kao dijete, koji mu ree da grofica de R esto stanuje u Ulici Helder. Biti mlad, biti eljan svijeta, eznuti za enom i vidjet i kako mu se otvaraju vrata dviju kua! Moi odlaziti u predgrae Sen-Zermen kod vikon tese de Bozean i u ose-d'Anten kod grofice de Resto! Zaviriti u sve parike salone i vjerovati da je toliko lijep mladi da e nai neku za-, titnicu! Osjeati u sebi tolik o samopouzdanja da smije bez bojazni koraati po zategnutom uetu, po kome treba ii s igurno kao kakav iskusni pelivan, i nai u draesnoj eni najbolji oslonac! Sa takvim mislima i pred tom enom koja mu se prikazivala tu, kraj vatre od treseti, kao kak vo boanstvo, izmeu graanskog zakonika i bijede, ko ne bi kao Een mislio o budunosti i uljepavao je uspjesima? On se toliko opio svojom buduom sreom da je vjerovao da je pored gospoe de Resto, kad neki bolni uzdah, naruavajui noni mir, odjeknu u srcu ml adog studenta, kao jauk kakvog sa-mrtnika. On polako otvori vrata, i kad izie u h odnik, 38 primijeti svijetlu prugu ispod vrata ia Gorioa. Een se uplai da nije pozli lo njegovom susjedu, primae se klju-aonici, pogleda unutra i spazi starca kako neto radi. Ali njegov mu se posao uini toliko zloinaki da je smatrao za svoju dunost pre ma drutvu da dobro pripazi ta to nou potajno radi taj samozvani fabrikant rezanaca. ia Gorio, koji je, bez sumnje, za preage izvrnutog stola privrstio jedan posluavnik i iniju od pozlaenog srebra, obavijao je oko tih bogato izvajanih predmeta neko ue i stezao ga tako jako, kao da je uvijajui te predmete, namjeravao da od njih napr avi poluge. Doavola! Kakav je ovo ovjek! pomisli Rasti-njak kad vidje ilave miice ovo ga starca koji je pomou ovog ueta neujno gnjeio pozlaeno srebro kao da je od tijesta. Da li je ovo lopov ili lopovski jatak koji se pravi da je budala, nemoan, i ivi k ao pravi prosjak, samo da bi to sigurnije obavljao svoj posao? ree u sebi Een i uspr avi se za trenutak. Zatim ponovo pogleda kroz kljuaonicu. ia Gorio, koji je odvio k onopac, uze izgnjeeno srebro, metnu ga na sto preko pokrivaa koji je razastro i poe ga valjati kako bi zaoblio polugu. Sve je to uradio nevjerovatno lako. Pa on je jak kao poljski kralj Avgust, pomisli Een kad je poluga postala gotovo sasvim obla . ia Gorio bolno pogleda svoje djelo, suze mu grunue iz oiju, ugasi vo-tanicu koja mu je svijetlila dok je savijao ovo pozlaeno srebro, i Een u kad ia lee u postelju uzdah -nuvi. Lud je, pomisli student. Siroto dijete! ree glasno ia Gorio. Poslije ovih rije Rastinjak zakljui da je bolje da nita ne govori o ovom dogaaju i da Page 16

Balzac Honore de. - Cica Gorio ne osuuje olako svog susjeda. Ba kad je htio da ue u svoju sobu, u neki neobian um to je morao dolaziti od ljudi koji se neujno penju uz stepenice. Een oslunu. Zaista se ulo kako naizmjenino diu dva ovjeka. Iako nije uo ni ipu vrata ni ljudske korake, on odjednom primijeti 39 slabu svjetlost na drugom spratu, u sobi gospodina Vo-trena. Ovoliko tajni u jednom skromnom pansionu!" pom isli on. Sie niz stepenice, oslunu i do njegovih uiju dopre zvuk zlata. Ubrzo potom ugasi se svjetlost, disanje dva ovjeka ulo se i dalje, ali bez kripe vrata. Zatim, ukoliko su ona dva ovjeka sve nie silazila, um je bivao sve slabiji. Ko je to? vik nu gospoa Voker otvarajui prozor na svojoj sobi. Ja se vraam, mamice Voker, odgovor i Votren svojim snanim glasom. udnovato! Kristof je navukao reze, ree u sebi Een ulaze u svoju sobu. U Parizu, ovjek treba da ne spava pa da sazna ta se deava oko njega. Poto su ga ovi sitni dogaaji udaljili od njegovih razmiljanja o slavi i ljubavi, o n poe da radi, ali sumnje koje su nastale u njemu o ia-Goriou, i jo vie pomisao na go spou de Resto, koja mu se s vremena na vrijeme ukazivala kao vjesnik sjajne buduno sti, smetahu mu; zato lee i zaspa kao zaklan. Od deset noi koje mladii odrede za ra d, oni sedam noi prospavaju. Nou mogu da rade samo oni koji imaju vie od dvadeset g odina. Sutradan izjutra Pariz je bio pokriven onom gustom maglom koja ga tako ob avije tminom da ni najtaniji ljudi ne znaju koje je vrijeme. Proputaju se poslovni sastanci. Svako misli da je osam sati kad izbije podne. Bilo je ve devet i po aso va, a gospoa Voker jo nije ustala. Kristof i debela Silvija, koji isto tako bijahu zakasnili, pili su sada spokojno bijelu kafu s pavlakom sa mlijeka koje je bilo namijenjeno stanarima, a koje je Silvija poslije toga dugo kuvala te gospoa Voke r nije mogla da primijeti to njeno lukavstvo. Silvija, ree Kristof, umaui prvu kriku hljeba, gospodin Votren, koji je ipak dobar ovjek, opet se noas sastajao sa dvije osobe. Ako to gospoi ne bi bilo pravo, ne treba joj nita govoriti. 40 Je li vam to dao? Dao mi je pet franaka za ovaj mjesec, kao da je htio da kae: uti. Osim njega i gospoe Kutir, koji nisu cicije, ostali bi nam uzeli lijevom rukom ono to su nam d esnom dali o Novoj godini, ree Silvija. A ta nam i daju! upade Kristof, po jedan b ijedan petofranak. Evo ve dvije godine kako ia Gorio sam isti svoje cipele. Ona dimri ja Poare i ne upotrebljava mast za obuu i prije bi je pojeo no to bi njome nama-za o svoje dotrajale cipele. Onaj slabunjavi student daje mi samo po dva franka. To nije dovoljno ni za etke, a uz to, on prodaje i svoja stara odijela. Pravi svinj ac! E, dodade Silvija srui kafu, mi imamo jo ponajbolja mjesta u ovom kvartu: lijep o se ivi. Nego, Kristofe, sjetih se ia Votrena, je li vam kogod govorio ta o njemu? Jeste. Sreo sam prije neki dan na ulici jednog gospodina koji mi ree: Ne stanuje li kod vas jedan debeli gospodin sa zulufima koje boji? Ja mu odgovorih: Ne, gosp odine, on ih ne boji. Jedan takav veseljak kao to je on, nema vremena za to. To sa m saoptio gospodinu Votrenu koji mi je na to odgovorio: Dobro si uradio, mladiu moj ! Odgovaraj uvijek tako. Nita nije tako neprijatno kao odavanje naih slabosti. Zbo g toga se mogu pokvariti i brakovi. A mene su na pijaci salijetali ne bi li me na veli da kaem da li sam ga vidjela kad Page 17

Balzac Honore de. - Cica Gorio presvlai koulju. Tako ta! Gle, ree ona zastavi, na Val -de-Grasu izbija deset asova manje etvrt, a niko se ne mie. Pa oni su svi izili! Gos poa Kutir i njena djevojica otile su jo u osam sati u crkvu Sent Etjen da se pomole bogu. ia Gorio je iziao s nekim zamo-tuljkom. Student e se vratiti tek poslije asova, u deset ?i^- ^idio sam ih kako odlaze kad sam istio stepenite; cia Gorio me je udar io onim to je nosio, neim to je 41 bilo tvrdo kao gvoe. Ama ta li to radi taj iica. S ga okreu kao igru, ali on je ipak astan ovjek i vrijedi vie od svih njih. Nije mnogo dareljiv; ali one gospoe, kod kojih me alje ponekad, daju bogate napojnice i divno se nose. Je 1' to one koje naziva svojim kerima? Ima ih cijelo tuce. Ja sam iao sa mo kod one dvije koje su ovdje dolazile. uje se gospoa; sad e biti vike: treba da o dem do nje. Vi, Kristofe, pripazite na mlijeko, zbog make. Silvija ode svojoj gaz darici. Kako to, Silvija, ve je deset sati manje etvrt, a vi ste me ostavili da sp avam kao zaklana. To se jo nikada nije dogodilo. Magla je kriva, ne vidi se prst pred okom. A doruak? E, vai stanari kao da su se povampirili; svi su se razili jo sa bajle. Govori pravilno, Silvija, nastavi gospoa Voker: treba rei u zoru. E, gospoo, kazau onako kako vi elite. Ali, ma kako bilo, vi moete dorukovati u deset asova. Mioneta i Poare kao da nisu ivi. Samo su oni ostali u kui i spavaju kao klade, to, u s tvari, i jesu. Ali, Silvija, ti ih sparuje kao da su ... Kao da su ta? odgovori Si lvija i zasmija se blesavo. Oni su kao stvoreni jedno za drugo. udi me jedno, Sil vija: kako je Votren uao noas poto je Kristof prije njegovog povratka stavio rezu n a vrata? Naprotiv, gospoo. On je uo kad je gospodin Votren dolazio i siao je da mu otvori vrata. A evo ta ste vi pomislili... 42 Dodaj mi reklu, i pouri sa dorukom. S premi sa krompirom ono pare ovetine to je preostalo, i iznesi nekoliko kuvanih kruak a, od onih najjevtinijih. Uskoro potom, gospoa Voker sie u trpezariju u asu kad je njen maak apom oborio tanjir kojim je bila pokrivena zdjela sa mlijekom i brzo poeo da loe. Mac! viknu ona. Maak pobjee, pa se zatim povrati i stade se umiljavati uz njene skute. Tako, tako, ulaguj se sada, matora Ijentino! ree mu ona. Silvija! Sil vija! Ta ta je, gospoo? Pogledajte ta je maak popio. Kriva je ona ivotinja Kristof ome sam rekla da postavi sto. Gdje li je samo? Ali ne brinite, gospoo; to emo usut i ia Goriou u kafu- Sipau i vode, on to nee ni primjetiti. On ni na ta ne obraa panju, k ni na ono to jede. Ama kuda li je otila ta zamlata? ree gospoa Voker stavljajui tan jire. A ko bi to znao? Odlunjao je nekuda da se zabavlja s kojekim. Suvie sam spa vala, ree gospoa Voker. Ali zato je gospoa svjea kao rua... Page 18

Balzac Honore de. - Cica Gorio U tom trenutku zazvoni zvonce i Votren ue u salon pjevajui svojim punim glasom: Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viao.. . O, o, dobar dan, tetka Voker, ree on spazivi gazdaricu, koju ljubazno obgrli. Do sta, dosta. Kaite, bezobraznie! nastavi on. Kaite slobodno. Ta hoete li ve jednom rei Eto, pomoi u vam da postavite. Je 1' te da sam ljubazan? Udvarati se crnki i plav ui, Voljeti, uzdisati... 43 Maloprije sam vidio neto udnovato... nasumce. ta? zapita udovica. ia Gorio je u osam i po asova bio u Dofinovoj ulici, kod zlatara koji kup uje stare stone pribore i irite. Prodao mu je dosta dobro jedan pozlaen sud koji j e vjeto savio, kao da se samo time bavio. Zbilja? Da. Vraao sam se kui poslije ispr aaja jednog prijatelja koji potanskim kolima odlazi u inostranstvo; bio sam radozn ao i saekao sam ia Gorioa da vidim ta e uraditi. Vratio se u na kvart, u Ulicu de Gre i tu je uao u kuu uvenog zelenaa Gopseka, smjelog nevaljalca koji je kadar da pravi domine od kostiju svog oca; to je pravi ivutin, Arapin, Grk, Cincarin, ovjek koga niko ne moe da pokrade poto u banci uva svoj novac. Pa ta radi taj ia Gorio? On ni radi, ree Votren, no samo pravi tetu. To vam je glupak toliko blesav da se upropauje zbog keri koje ... Evo ga! ree Silvija. Kristofe, povika ia Gorio, poi sa mnom. Kri stof ode za ia-Gorioom i ubrzo se vrati. Kuda e? zapita gospoa Voker svog slugu. Da eto posluam gospodina Gorioa. Sta ti je to? ree Votren i istre iz Kristofovih ruku p ismo na kome je proitao: Gospoi grofici Anastaziji de Resto. Kuda si poao? nastavi on vraajui pismo Kristofu. U Helderovu ulicu. Nareeno mi je da pismo predam lino gos poi grofici. ta li je to u njemu? ree Votren gledajui pismo prema svjetlosti; da nij e neka novanica? Nije! Zatim otvori malo kovertu. Isplaena mjenica, uzviknu. Trist a mu gromova! Ba je paljiv na iica. Idi, materi nevaljale, nastavi Votren, pa ga zgrab i svojim 44 irokim rukama i okrenu ikao kakav naprstak, dobie dobru napojnicu. Sto je bio postavljen. Silvija je kuvala mlijeko. Gospoa Voker podlagala pe. Votren jo j je pomagao i stalno pjevuio: Dugo sam skitao po svijetu, Gdje se sve nisam viao ... Kad je sve bilo spremno, ue i gospoa Kutir sa gospoicom Tajfer. Otkuda vi tako rano, draga moja? obrati se gospoa Voker gospoi Kutir. Ila sam na ispovijest i priee crkvu Sent--Etjen-di Mon, jer treba da idemo kod gospodina Taj-fera. Sirotica, d rhti kao prut, nastavi gospoa Kutir; zatim sjede uz pe i primae vatri svoje cipele koje poee da se pue. De, ogrijte se i vi, Viktorina, ree gospoa Voker. Lijepo je to, gospoice, to se molite dobrom bogu da odobrovolji vaeg oca, ree Page 19

Balzac Honore de. - Cica Gorio Votren i primae stolicu sirotici. Ali to nije dovo ljno. Vama je potreban prijatelj koji bi sve skresao u oi toj ri, tom divljaku, ko ji ima, kako se govori, tri miliona, a vama ne da miraz. U dananja vremena miraz je potreban lijepim djevojkama. Siroto dijete, ree gospoa Voker. Va strani otac, duic e moja, nee dobro proi. Na ove rijei, Viktorini zasuzie oi, i udovica umuk-nu na znak gospoe Kutir. Samo kad bismo mogli da ga vidimo, da poraz-govaram s njim i da mu predam posljednje pismo njegove ene, nastavi gospoa Kutir. Ne usuujem se da ga poal jem potom; on poznaje moj rukopis... O, nevine, nesrene i proganjane ene! uzviknu V otren, upadajui u rije, eto dokle ste dole? Kroz koji dan umijeau se i ja u ovu stvar , i sve e ii kako valja. 45 O, gospodine! ree Viktorina bacivi plaan i vatren pogled na Votrena koga to ne tronu, ako biste nekako uspjeli da doete do mog oca, recite mu slobodno da su mi njegova ljubav i ast moje majke drai od svih bogatstava ovog svijeta. Ako vam poe za rukom da ublaite njegovu strogost, pomoliu se bogu za vas. Budite uvjereni u zahvalnosti... Dugo sam skitao po svijetu, zapjeva Votren pod rugljivim glasom. Ba tada uoe ia Gorio, gospoica Miono i Poare, koje je moda domamio is zaprke koju je spremala Silvija za preostalu ovetinu. U trenutku kada su svih s edmoro posjedali za sto i pozdravljali se, izbi deset asova, a na ulici se zaue stu dentovi koraci... Hvala bogu, gospodine Eene, ree Silvija, danas ete dorukovati u dr utvu. Student pozdravi stanare i sjede do ia Gorioa. Desilo mi se neto sasvim neobino , ree on, napuni tanjir ovetinom i odsijee komad hljeba koji je gospoa Voker uvijek odmjeravala okom. Neto neobino! ree Poare. A to se vi iuavate, matori? ree Votren u. Gospodin je kao stvoren za to. Gospoica Tajfer pogleda stidljivo mladog studen ta ispod oka. Kaite nam ta vam se to desilo, ree gospoa Voker. Jue sam bio na balu k d svoje roake vikontese de Bozean, koja ima divnu kuu, sobe sve u istoj svili. Prir edila nam je divnu svetkovinu na kojoj sam se proveo kao car... I, prekinu ga Vot ren. Gospodine, ustro upade Een, ta ste htjeli da kaete? Dodao sam jedno i, jer se c rii mnogo ljepe zabavljaju nego carevi. 46 Tako je: vie bih volio da budem bezbrina ptica cari nego car, zato to ... ree Poare koji je uvijek ponavljao ono to drugi kau. Dakle, nastavi student prekinuvi ga, igrao sam sa najljepom enom na balu, sa jedno m zanosnom groficom i najdraesnijim stvorom koga sam ikad vidio. U kosi je imala breskvine cvjetove a za strukom divnu kitu prirodnog miriljavog cvijea; ali, treba je vidjeti, jer je nemogue opisati enu opijenu igrom. I zamislite, jutros sam, ok o devet asova, sreo tu boanstvenu groficu kako ide pjeke Ulicom de Gre. Srce mi je zakucalo, pomislio sam ... Da je pola ovamo, ree Votren i osinu ga pronicljivim po gledom. Ona je, bez sumnje, ila onom ze-lenau ia-Gopseku. Ako ikad uete u srce koje P arianke, u njemu ete nai prvo zelenaa pa onda ljubavnika. Vaa grofica zove se Anastaz ija Resto i stanuje u Page 20

Balzac Honore de. - Cica Gorio Helderovoj ulici. Pri pomenu ovog imena, student pogleda pravo u Votrena. ia Gorio naglo podie glavu i obojicu pogleda nekim svijetl im i nespokojnim pogledom koji iznenadi sve stanare. Kristof je zadocnio, i ona je otila tamo, uzviknu bolno Gorio. Pogodio sam, doanu Votren gospoi Voker. Gorio j e jeo mehaniki i ne znajui ta jede. Nikad nije izgledao tako glup i tako zamiljen ka o u tom trenutku. Do vraga! Ko vam je, gospodine Votrene, mogao kazati njeno ime ? zapita Een. Gle! Gle! odgovori Votren. Kad ia Gorio zna kako se zove, zato ne bih znao i ja? Gospodin Gorio, uzviknu student. ta! ree nesreni starac. Bila je dakle v rlo lijepa sino? Ko? 47 Gospoa de Resto. Pogledajte starog dimriju kako su mu se ua grile oi, ree gospoa Voker Votrenu. Da je on ne izdrava? ree tiho gospoica Mi-ono st ntu. Jeste, jeste, bila je suvie lijepa, nastavi Een, koga je ia Gorio eljno gledao. Da nije bilo gospoe de Bozean, moja boanstvena grofica bila bi kraljica bala; mlad ii su samo u nju gledali, ja sam se dvanaesti po redu upisao u spisak njenih igraa , stalno je bila zauzeta. Druge su ene prosto bjesnile od jeda. Ako je iko jue bio srean, to je sigurno bila ona. Imao je pravo onaj koji je kazao da nema nieg ljepe g od lae sa razvijenim jedrima, od konja u galopu i od ene kad igra. Jue je blistal a na prijemu kod neke vojvotkinje, ree Votren; jutros je na dnu, kod nekog zelenaa : eto takve su Parianke. Ako njihovi muevi ne mogu da zadovolje njihovu neobuzdanu rasko, one se prodaju. Ako ne znaju da se prodaju, one e rasporiti i utrobu svoje roene majke da u njoj potrae neto ime bi blistale. One su za sve sposobne. To je po znata stvar! ia-Gorioovo lice, koje je sijalo kao sunce vedrog dana dok je govorio student, zamrai se posle Votre-nove svirepe opaske. Dakle, ree gospoa Voker, ta vam se to dogodilo? Jeste li razgovarali s njom? Jeste li je pitali hoe li da ui prav a? Ona mene nije vidjela, ree Een. Ali zar nije neobino ako u devet sati ujutru sre tnemo u Ulici de Gre jednu od najljepih ena u Parizu, enu koja se vjerovatno vratil a sa bala u dva asa poslije ponoi? Tako neto moe da se dogodi samo u Parizu. Nije ne go! Dogaaju se mnogo udnije stvari, uzviknu Votren. 48 Gospoica Tajfer rasijano je sluala ovaj razgovor jer je mislila samo na pokuaj za koji se spremala. Gospoa Kuti r dade joj znak da ide da se obue. Kad one izioe, izie i ia Gorio. Evo, jeste li ga v djeli? ree gospoa Voker Votrenu i ostalim stanarima. Sad je jasno da se upropastio zbog tih ena. Niko me ne moe uvjeriti da lijepa grofica de Resto ivi sa ia Goriom, u zviknu student. Pa niko vas i ne uvjerava, upade Votren. Vi ste jo suvie mladi da biste mogli dobro poznavati Pariz, docnije ete doznati da u njemu ima ljudi sa st rastima, kako to mi kaemo... (Na te rijei, gospoica Miono pogleda sa mnogo razumijev anja Votrena. Rekli biste pukovski konj koji je uo zvuk trube.) A, a, ree Votren, zastavi da bi je Page 21

Balzac Honore de. - Cica Gorio osmotrio prodornim pogledom, da i mi nismo imali malih strasti? (Stara djevojka obori oi kao koluerica pred nagim kipovima.) Dakle, nastavi on, ti ljudi uvrte sebi u glavu neku misao i ona ih nikako ne naputa. On i piju vodu samo sa jednog izvora, i to esto ustajalu; da se nje napiju, oni su u stanju da prodaju svoje ene, svoju djecu; prodae i svoju duu avolu. Za neke je' taj izvor kocka, berza, zbirka slika ili insekata, muzika; za druge, to je ena koja umije da im pravi slatkie. Ponudite takvim ljudima sve ene na svijetu, oni e vam se podsmijevati, jer ele samo onu koja zadovoljava njihovu strast. esto ih ta ena nim alo ne voli, zlostavlja ih, preskupo im prodaje pomalo zadovoljstva; pa ipak, on i ostaju uporni i zaloie i posljednji pokriva samo da bi joj dali i posljednju paru . I ia Gorio je takav ovjek. Grofica ga iskoriava zato to je utljiv, eto, takav je taj otmjeni svijet! Jadni starac misli samo na nju. Izvan svoje strasti, kao to ste v idjeli, on je obina ivotinja. Ali ako samo povedete razgovor o njoj, lice e mu zasi jati kao dragi kamen. Nije teko pogoditi tu tajnu. On je 4 Cia Gorio 49 jutros nosi o juveliru pozlaenu srebrnariju, i ja sam ga vidio kad je ulazio kod ia-Gopseka, u Ulici de Gre. Sluajte dalje! Kad se vratio, poslao je grofici de Resto onog aavog K ristofa koji nam je pokazao adresu pisma u kom je bila isplaena mjenica. Jasno je da je stvar bila vrlo hitna, poto je i grofica bila kod starog zelenaa. Cia Gorio je bio ljubazan i platio je za nju. Ne treba mnogo misliti pa da se vidi u emu je stvar. To vam dokazuje, ae uenjae, da je vaa grofica dok se smijala, dok je igrala, majmunisala, mahala svojim cvjetovima i podizala svoju haljinu, bila u velikom kr ipcu, kako se to kae, mislei na protesto-vane mjenice, bilo svoje, bilo svojih lju bavnika. Vi ste probudili u meni veliku radoznalost. Sutra u otii gospoi de Resto, u zviknu Een. Da ree Poare, treba ii sutra gospoi de Resto. Moda ete tamo nai i ia oji e doi da naplati svoju uslunost. Pa to znai da je va Pariz prava kaljuga, ree Ee odvratnou. I to kakva kaljuga, nastavi Votren. Oni koji se u njoj ukaljaju vozei s e kolima, to su poteni ljudi, a oni koji se ukaljaju idui pjeice, to su lopovi. Ako vam se desi nesrea da ukradete neku sitnicu, pokazuju vas na trgu pred Palatom p ravosua kao kakvo udovite. Ali ako ukradete milion, onda e vas u salonima smatrati z a potenog ovjeka. I vi plaate trideset mi-liona franaka andarmeriju i sudstvo da odra vaju takav moral. Divota! Sta, uzviknu gospoa Voker, ia Gorio je pretopio onaj pozl aeni pribor za doruak? Jesu li na poklopcu bile dvije grlice? ree Een. Jesu. Mnogo e volio te stvari, plakao je kad je savijao pehar i posluavnik. To sam sluajno vid io, ree Een. 50 __ Volio ih je kao i svoj ivot, odgovori udovica. Vidite li koliko je straan taj starac, ree Votren. Ta ena umije da mu podie. Student ode u svoju sobu . Votren izie. Malo doc-nije, gospoa Kutir i Viktorina sjedoe u kola koja im je Sil vija nala. Poare ponudi ruku gospoici Miono i oni odoe da se proetaju po Botanikoj bat , gdje su ostali itava dva sata. Eto, sad su gotovo vjenani, ree debela Silvija. ' Danas su prvi put izili zajedno. Page 22

Balzac Honore de. - Cica Gorio Oboje su tako suvi da e izbijati varnice kao iz ka mena, samo ako se sudare. Teko alu gospoice Miono, ree gospoa Voker smijui se, planu o trud. Kad se u etiri sata poslije podne vratio u svoj stan, Gorio je, prema svj etlosti dviju lampi koje su se puile, vidio kako Viktorina uplakanih oiju pria gosp oi Voker-o neuspjeloj posjeti koju je jutros napravila gospodinu Tajferu. Tajfer, kome je dodijao dolazak njegove kerke i stare ene, odlui da ih primi i da se objas ni s njima. - Draga gospoo, priala je gospoa Kutir gospoi Voker, zamislite samo, nije Viktorinu ponudio ni da sjedne, i ona je za sve vrijeme stajala. Meni je rekao, sasvim hladno, bez srdbe, da se ne muimo i da mu ne dolazimo vie; da gospoica, nije rekao: njegova ki, gubi u njegovim oima to mu dosauje (jedanput godinje, udovite jedn !); da ona nema niemu da se nada poto se njena majka udala bez miraza; jednom rijej u, sve same surovosti zbog kojih je nesrenica briznula u pla. Zatim je pala ocu pr ed noge i hrabro mu rekla da toliko navaljuje samo zbog svoje majke, da e se njem u pokoravati bez rijei, ali ga preklinje da proita zavjetanje nesrene pokojnice; uze la je pismo i pruila ga svom ocu i stala da govori najljepe i najdirljivije rijei k oje postoje, ne znam samo gdje ih je 51 nala, kao da ju je sam bog uio, jer je sir oto dijete tako lijepo govorilo da sam plakala kao luda dok sam je sluala. A znat e li ta je za to vrijeme radio taj grozni ovjek? Sjekao je nokte, a potom dohvatio pismo nakva-eno suzama sirote gospoe Tajfer i bacio ga na kamin rekavi: Dobro! Htio je da podigne svoju kerku koja ga je uhvatila za ruke da ih poljubi, ali on ih tre natrag. Zar to nije zloinstvo? A onaj klipan, njegov sin, nije se ni pozdravio s a sestrom kad je uao. Pa to su udovita! ree ia Gorio. Poslije toga, ree gospoa i jui panju na starev uzvik, poto se poklonie i izvinie zbog hitnih poslova, odoe i otac i sin. Eto, tako se svrila naa posjeta. Ali je bar vidio svoju ker. Ne znam samo ka ko moe da se odrie svog djeteta kad potpuno lii na njega. Pansioneri su dolazili je dan po jedan, pitali se za zdravlje i razgovarali o onim kojetarijama koje kod ne kih parikih stalea sainjavaju onaj aljivi duh iji je bitni sastojak besmislica, dok m u glavna vrijednost lei u pokretu i izgovoru. Taj posebni govor stalno se mijenja , a ala koja je njegov glavni izvor ne traje ni mjesec dana. Kakav politiki dogaaj, kakvo suenje, neka ulina pjesma, dosjetka nekog glumca, sve to odrava ovu duhovito st koja se sastoji poglavito u tome to ljudi uzmu neku misao ili neku rije i hitro je dobacuju jedni drugima. Kako je nedavno pronaena dio-rama1, koja je davala jau optiku iluziju nego panorama, to su se u nekim slikarskim ateljeima egaili rijeima koje se svravaju na rama. Tu vrstu ale donio je u pansion Voker jedan mladi slikar koji se tu hranio. 1 Diorama neka vrsta pozorita sa slikama, u kome je gledalac doivljavao udne iluzije, izazvane razliitim osvjetljavanjem. 52 Dakle, gospodrama P oare, ree inovnik muzeja, kako je vae zdravljerama? Zatim, i ne saekavi odgovor, obra ti se gospoi Kutir i Viktorini: Gospoe, vi ste neto neraspoloene. Hoemo li danas ruat ? uzvilknu Oras Bjanon, student medicine i Rastinjakov drug, Page 23

Balzac Honore de. - Cica Gorio eludac mi je siao usque od talones. Danas je strano hladnorama! Ree Votren. Pomaknite se, ia Gorio, zar ne vidite da ste nogom zaklonil i vrata od pei! Slavni gospodine Votrene, ree Bjanon, zato kaete hladnorama. To je po greno, treba rei hlado-rama. Ne, ree inovnik muzeja, dobro je hladnorama, shodno pra vilu: hladno mi je na nogama. A, a! Evo i njegove preuzvienosti markiza de Rastinjaka, doktora pravo-krivde, uzviknu Bjanon i zagrli ga tako snano kao da e ga udav iti. Ej, vi ostali, ovamo! Gospoica Miono ue tiho, pozdravi goste ne izu-stivi ni je dne rijei, i sjede pored triju ena. Uvijek me spopadne neka jeza kad god vidim ovo g starog slijepog mia, doanu Bjanon Votrenu pokazujui gospoicu Miono. Ja se bavim Galo vom2 fre-nologijom i zapazio sam na njoj Judine osobine. Gospodin je poznavao Ju du? ree Votren. A ko se nije sreo s njim! odgovori Bjanon. Na asnu rije ova bijela u sjedjelica lii na one dugake crve koji izdube itavu gredu. Tako je, mladiu, ree Votre n eljajui svoje zulufe. A rumena, poivjela je koliko i rua, Samo jedno jutro. 2 Frans oa ozef Gal (17581828) smatrao je da se po obliku glave i lubanje mogu otkriti kar akteristine razlike pojedinaca. 53 A, a, evo slavne orborame, ree Poare ugledavi Kki stofa koji je paljivo nosio orbu. Oprostite, gospodine, to je orba od kupusa. Sva m lade prsnu u smijeh. Propade, Poare! Poorrrre, propade! Zabiljeite dva poena mamic i Voker, ree Votren. Je M ko obratio panju na jutronju maglu? ree inovnik. Strana i zapamena magla, ree Bjanon, sumorna, tuna, zelena i sipljiva, prava Gorio magla. Gor iorama, ree slikar, jer se nita nije vidjelo. Ej, milorde Gorio, o vama se govori! Sjedei u dnu stola, kraj vrata kroz koja se donosilo jelo, ia Gorio podie glavu i, po staroj trgovakoj navici, koje se jo nije sasvim oslobodio, pomirisa komad hljeb a koji je bio ispod salveta. ta je to sad, kao da vam se ne svia hljeb, do-viknu m u gospoa Voker jetko i tako glasno da niko nije uo zveket kaika, lupu tanjira i raz govor za stolom. Naprotiv, gospoo, odgovori Gorio, on je od najboljeg brana. Po emu vi to poznajete? zapita ga Een. Po bjelini i ukusu. Po mirisu, poto ga miriete, ree gospoa Voker. Postali ste tako tedljivi da ete na kraju krajeva pronai nain da se hr anite udiui kuhinjski vazuh. Odmah patentirajte taj pronalazak, dobaci inovnik iz mu zeja, obogatiete se. Ostavite ga, ree slikar, on to radi da bi nas uvjerio da je b io fabrikant rezanaca. Va je nos dakle pravi majstor, ponovo ree inovnik iz muzeja. Maj ta? ree Bjanon. Page 24

Balzac Honore de. - Cica Gorio Majkovi. Maj-mun. Maj-orica. Maj-onez. Maj-ica. -etina. Maj-curina Maj-norama. Tih osam odgovora, izbaenih sa svih strana trpezari je brzinom jedinane paljbe, izazvale utoliko jai smijeh to je jadni ia Gorio gledao u goste nekako glupo, kao ovjek koji se upinje da razumije rijei nekog stranog jezi ka. Maj? ree on Votrenu koji je bio pored njega. Eto ti maj, starino moja! ree Vot ren, pljesnu ia-Gorioa po glavi i nabi mu eir na oi. Jadni starac, zaprepaen ovim prep dom, osta nekoliko trenutaka kao skamenjen. Kristof odnese njegov tanjir, mislei da je pojeo orbu, i tako, kada Gorio podie eir i dohvati kaiku, udari njome o sto. Sv i prisutni prsnue u smijeh. Gospodine, ree ia, vi pravite neukusne ale, i ako ponovit e takve ispade ... Pa ta e biti, ciko? ree Votren prekinuvi ga. Platiete to preskupo jednog dana. .. U paklu, je 1' te? ree slikar. U onom mranom kutu gdje su nevaljal a djeca. ta je to s vama, gospoice, ree Votren Vikto-rini, vi nita ne jedete? Je li tata opet bio uporan? Uasan, ree gospoa Kutir. Treba ga opametiti, ree Votren. Ali, ree Rastinjak, koji je sjedio pored Bjanona, gospoica bi mogla da povede bar spor r adi izdravanja, poto nita ne jede. Gle, gle, kako ia Gorio posmatra gospoicu Viktorinu . 55 Starac je zaboravio da jede, gledajui sirotu djevojku, na ijem se licu ispolj avao Minski bol, bol nepriznatog djeteta koje voli svog oca. Dragi moj, ree Een ti him glasom, mi smo se svi prevarili u ia-Goriou. Nije on ni blesavko ni ovjek bez o sjeanja. Primijeni ti na njega tvoj Galov sistem, pa mi onda kai ta misli o njemu. V idio sam ga noas kako savija posluavnik od pozlaenog srebra, kao da je od voska. U tom trenutku lice mu je bilo ozareno neobinim osjeanjima. Njegov mi ivot izgleda to liko tajanstven da zasluuje da se ispita. Tako je, Bjanone, nemoj se smijati, ja s e ne alim. Slaem se, ree Bjanon, on je zanimljiv sluaj za ljekare, ako hoe, secirau Ne, nego mu ispitaj glavu. Dobro, ali njegova glupost moe biti zarazna. Sutradan , Rastinjak se obue veoma otmjeno i oko tri asa po podne ode gospoi de Resto, zanos ei se usput onim lakomislenim nadama koje divnim uzbuenjima uljepavaju ivot mladia: z a njih tada ne postoje ni smetnje ni opasnosti, u svemu vide uspjeh, matom uljepav aju ivot, postaju nesreni ili alosni zbog neostvarenih planova koji su postojali sa mo u njihovim neobuzdanim eljama; da nisu neznalice i stidljivi, drutveni ivot bio bi nemoguan. Een je pazio na svaki svoj korak da se ne bi uprljao, ali je uz put s miljao ta e sve kazati gospoi de Resto, Page 25

Balzac Honore de. - Cica Gorio otrio svoju duhovitost, izmiljao brze odgovore za r azgovor koji je zamiljao, traio duhovite dosjetke po uzoru na Tajerana, pretpostav ljajui da e mu se ukazati zgodna prilika za izjavu na kojoj je zasnivao svoju budun ost. Ali student se iskalja i morao je da zastane u Pale-Roajalu da mu oiste izme i pantalone. Da sam bogat, pomisli on mijenjajui petofranak koji je ponio za svaki sluaj, odvezao bih se kolima i mislio bih na miru. Naposljetku stie u Halderovu ul icu i zatrai da ga prijave grofici 56 de Resto. Sa uzdranim bijesom ovjeka koji je uvjeren da e uspjeti jednog dana, on izdra prezrive poglede posluge koja ga je vid jela kada je pjeice prelazio dvorite, a nije ula dolazak kola pred kapiju. Taj ga j e pogled utoliko vie zaboleo to je postao svjestan svog nieg poloaja im je stupio u t o dvorite, gdje je udarao kopitom o zemlju jedan divan konj, upregnut u lijepa i raskona kola po kojima se vidjelo da njihov sopstvenik ivi rasipnikim ivotom i da po znaje sva parika uivanja. Odmah postade neraspoloen. Mozak mu presta da radi i izgl edae kao neki glupak. ekajui odgovor grofice kojoj ode jedan sluga da ga prijavi, Ee n je stajao na jednoj nozi pred prozorom u predsoblju i mehaniki gledao u dvorite. Vrijeme mu je sporo prolazilo, i on bi otiao da nije bio obdaren onom junjakom upo rnou koja uda stvara kad ovjek samo neto naumi. Gospodine, ree sluga, gospoa je u bu ru i, veoma zauzeta, nije mi nita odgovorila; ali, ako bi gospodin htio da pree u salon, tamo ve ima nekoga. Divei se strahovitoj sposobnosti tih ljudi koji, jednom rijeju umiju da optue ili osude svoje gospodare, Rastinjak smjelo otvori vrata na koja je sluga iziao, da bi pokazao tim drskim lakejima kako poznaje kuu; i tako n asumce upade u neku sobu gdje su bile lampe, ormani sa posuem, grijalica ubrusa z a kupanje; iz nje se izlazilo u nekakav mraan hodnik i sporedne stepenice. Priguen smijeh koji se uo u predsoblju sasvim ga zbuni. Gospodine, salon je ovdje, ree mu sluga klanjajui se duboko, to je liilo na novo ismijavanje. Een se tako naglo okren u da se spotae o neku kadu, ali sreom zadra eir da mu ne padne u vodu. U tom trenutku otvorie se vrata u dnu dugakog hodnika koji je osvjetljavala neka mala lampa, i R astinjak u u isto vrijeme glas gospoe de Resto, glas ia-Gorioa 57 i odjek jednog pol jupca. On tada ue u trpezariju, pree preko nje, poe za slugom, ue u prvi salon, i tu stade kraj prozora im vidje da je okrenut dvoritu. Htio je da se uvjeri da li je ovaj ia Gorio zaista onaj ia Gorio koga je poznavao. I dok mu je srce snano kucalo, o n se sjeao stranih Votrenovih rijei. Sluga je ekao Eena na ulazu u salon, kad odjedno m iz njega izie neki otmjen mladi koji ree nestrpljivo: Ja odoh, Mo-rise. Kaite gospoi grofici da sam je ekao vie od pola sata. Ovaj neuljudan mladi, koji je svakako imao prava da bude takav, pjevuei neku italijansku pjesmicu, uputi se prozoru kod kog je zastao Een, prvo, da vidi kakav je taj ovjek tamo, a drugo, da pogleda u dvorite . Bolje bi bilo da gospodin grof prieka jo malo, gospoa je gotova, ree Mori i ode u p redsoblje. U tom trenutku ia Gorio, koji je iziao na sporedna vrata, zasta kod kapi je. Starac se spremao da otvori svoj kiobran, ne primjeujui da je kapija irom otvore na kako bi mogao da ue jedan mladi sa odlijem, koji je tjerao dvokolice. ia Gorio jed va uspje Page 26

Balzac Honore de. - Cica Gorio da ustukne da ga kola ne pregaze. Konj se uplai od kiobrana, odskoi malo u stranu i pojuri ka trijemu. Mladi se osvrnu Ijutito, pogle da ia-Gorioa, i prije no to izie, pozdravi ga odajui mu ono potovanje koje mimo svoje volje ukazujemo zelenaima od kojih zavisimo, ili ljudima ravog glasa, zbog ega se d ocnije stidimo. Cia Gorio mu odgovori prijateljskim i dobroudnim pozdravom. Sve se ovo odigralo za tren oka. Een je bio suvie zamiljen, nije ni primijetio da nije sa m, kad odjednom u grofiin glas. ta, Maksime, vi odlazite? ree ona prijekorno i pomal o jetko. Grofica nije ni primijetila da su kola ula. Rastinjak se naglo okrenu i vidje groficu u divnoj sobnoj haljini od bijelog kamira sa ruiastim pojasom. Bila j e nemarno oeljana kao sve Parianke prije podne; bila je nami58 risana, bez sumnje o kupana, a njena ljepota, nekako prefinjena, bila je jo ulnija; oi su joj bile vlane. Mladii umiju sve da zapaze: njihova se dua utapa u zraenje enske ljepote, kao to bil jka udie iz vazduha svoje hranljive sastojke. Zato Een osjeti mekotu i svjeinu njen ih ruku, iako ih nije ni dodirnuo. On je ispod kamira vidio njene jedre grudi koj e su se ponekad nazirale kroz poluotvorenu haljinu i privlaile njegov pogled. Gro fici nije bio potreban stenjak, sam je pojas isticao njen vitki stas; njen vrat k ao da je bio stvoren za milovanje, a njene noge bile su divne u papuama. Kad Maks im dohvati njenu ruku da je poljubi, Een tek tada primijeti Maksima a grofica Eena . Gle! Vi ste ovdje, gospodine de Rastinjak, milo mi je to vas vidim, ree ona glas om kome se mora pokoriti svaki razuman ovjek. Maksim je tako znaajno gledao as u Een a as u groficu da je nagovjetavao nezvanom gostu da treba da se isti. A, draga moja, nadam se da e ovog uto-kljunoa izbaciti napolje! To su jasno i razgovjetno kazivali pogledi drskog i oholog mladia kojeg je grofica Anastazija nazvala Maksimom i ije je lice ispitivala onim pokornim pogledom koji nesvjesno odaje tajne svake ene. Rastinjaka obuze silna mrnja prema tom mladiu. Prvo zbog toga to uvidje kako je gro zna njegova kosa prema