Bit Islama

AKAID UVOD

Danas ćemo predavanje započeti sa pitanjima iz aqaida. Budući da se radi o vama koje ste, hvala Bogu, pismeni i dobro upućeni u vjeru, onda ćemo nastojati da i ovi dersovi budu odgovori na vaša pitanja. Sve što naša uvjerenja, naša aqida i naša poimanja budu čvršća, jasnija i sta-bilnija, njihove posljedice, tj. naša djela, bit će bolja.

Hadis Poslanika s.a.v.a.: Ako vidite čovjeka da puno posti i klanja nemojte ga odmah previše hvaliti dok ne vidite kakav mu je stupanj ra-zumjevanja, jer nagrada je srazmjerna količini svijesti, odnosno, razuma uključenog u djelo.

Što je naše vjerovanje, naša aqida, čvršća, stabilnija i argu-mentovanija naša djela će biti plodnija. Moramo nastojati da otklonimo neke sumnje koje bi mogle utjecati na to da ta djela ne budu nagrađena maksimalnom nagradom.

Pri ovom ćemo se najviše oslanjati na knjigu rahmetli Tabatabaija, «Principi filozofije i načini realizma» gdje je on u vrijeme kada je još uvijek bila aktuelna komunistička propaganda odgovorio na mnoge sum-nje koje su s te strane dolazile. Poslije njega je Mutahari, veliki učenjak u Iranu i učenik Tabatabaija napisao fusnote i pojašnjenja njegovog tek-sta tako da se sve to složilo u pet svezaka.

Ovo će biti osnova našeg razumjevanja aqide, a obratit ćemo se i drugim autorima koji su dali značajan doprinos izučavanju ove nauke. Od vas želim da ovu tematiku ozbiljno proučite i da je ozbiljno problem-atizirate, da postavljate pitanja, jer ako nema pitanja, nema problema-tiziranja rečenog, nemam onda više šta reći jer vas to ne interesuje. Ako bude ozbiljnih pitanja s vaše strane, onda ćete i mene natjerati da još oz-biljnije proučavam tu temu.

6

Bit Islama

Ono što mi vidimo u zahiru (spoljašnosti) svijeta zapravo su najudal-jenije tačke preko kojih spoznajemo svoga Stvoritelja. Drugim riječima, mi spoznajemo Stvoritelja pomoću Sunca, Mjeseca, ali to su samo naj-dalji znakovi Božiji. Ima ih bližih. Riječju, mi želimo da prodremo kroz svijet materije i da dođemo s onu stranu materije, da uđemo u svijet metafizike i da malo zavirimo šta ima tamo.

Mnogi su shodno svojoj materijalističkim ograničenosti za ova pi-tanja same Božije egzistencije i bića rekli: «To su za nas toliko udaljene stvari, toliko nepojmljive stvari da mi nemamo šta o tome da pričamo».

Kada prodremo kroz svijet materije onako kako su to tretirali mark-sisti (materijalni koncept svijeta, kako su to oni rekli) došli bismo do za-ključka da nam zapravo ne nudi Ovaj svijet nikakve dokaze o postojanju Onostranog svijeta, tj. svijeta duhovnosti.

Budući da smo i mi sami materijalna bića Ovoga svijeta, činjeni-cama vezane za Onostrani svijet gayba - svijet metafizike već su malo teže shvatljive i to zahtijeva da malo više obratimo pažnju na ove stvari.

Kada čovjek kroz materijalni svijet pokuša da dosegne taj svijet onostranosti suočava se sa jednim pitanjem: kako naći put do Onog svi-jeta? I kako da pronađe prave metode (puteve) koje ga vode do svijeta onostranosti. I uopće koji su putevi mogući da bismo dosegnuli Onaj svi-jet. Pa kada postrojimo ove puteve postavlja se pitanje koji je od njih na-jbolji? I evo nas sa ovim pitanjima dolazimo na teren filozofije – kako i koji najbolji put pronaći nešto je čime se bavi filozofija. Upravo je jedna grana filozofije ta koja se bavi spoznajom bitka. Ako bismo htjeli temel-jito da se ovim pozabavimo ne bismo se više bavili aqaidom nego spoz-najnim teorijama iz gnosticisma. Pretpostavimo da se hoćemo više baviti aqaidom. Obzirom da nam je stalo da dođemo do neke spoznaje onda će-mo se morati djelimično baviti i gnosticizmom ili epistemiologijom, pa ćemo to spojiti i dobit ćemo nešto šta je lakše shvatljivo i prihvatljivo.

Četiri vrste spoznaje

Generalno rečeno imamo četiri vrste spoznaje. Riječju, hoćemo li nešto spoznati imamo četiri puta da dođemo do spoznaje:

1. Putem empirijske (iskustvene) nauke. Ona se stiče posredstvom pet spoljnih čula: vid, sluh, dodir, njuh, okus - na osnovu kojih dolazimo do misaonih zaključaka. Iako se sve ovo temelji na pet

7

Bit Islama

čula, aql (razum) ima ulogu upravljača nad svim. Nemoguće je da dosegnete jedan prirodni zakon, a da pri tom niste upotrijebili razum koji za preduslove koristi spomenuta čula. Npr. jedan zu-bar kada ispita 50 vrsta bolova zuba i ustanovi da određeni zubi pate od određene vrste karijesa onda on na osnovu razuma, zakl-jučumje i genralizira: donosi opći zakon koji tretira veći broj zu-ba. Ustanovi npr. deset vrsta bolesti i kaže: ovaj lijek će obavez-no i sigurno liječiti ovih deset vrsta bolesti. Naravno, zubar to može učiniti samo razumom, dok očima samo gleda zube.

Tako je i u fizici, matematici, hemiji, uvijek se posredstvom čula dolazi do pripremnih uslova, da bi se na osnovu aqla dao definitavan sud ili zakon. To se obično naziva opća formula, koja se dobija na osnovu viđenja, slušanja. . .

2. Sljedeća spoznaja je spoznaja direktno aqlom. Ovdje se zaključci donose pomoću postulata logike. Dakle koristimo čistu logiku, bez eksperimenata. U ovo spadaju zaključci koji se tiču filozofije, logike, matematike, gdje ne treba nikakav eksperi-ment.

3. Spoznaja pomoću oslanjanja na iskrenost onoga koji nas upućuje. To je slučaj kada koristimo svoje prediskustvo: neko dođe i kaže ja sam božiji poslanik i mi ga istestiramo, i kada ustanovimo da je on zbilja onaj koji zna informacije iz Onostranog svijeta, i to ono što mi ne znamo, tada zaključimo: pošto sam shvatio da je ovaj čovjek zbilja povezan sa silom koja je izvan nas i da govori istinu, ja ću ga od ovog momenta slijediti u svemu onom što on kaže.

Odgovori na mnoštvo pitanja koja imamo u vezi kabura, Onog svijeta, Dženneta i Džehennema i Stvoritelja proističu iz jedne činjenice: našeg prepoznavanja poslanstva. Pretpostavimo kupite kartu sjednete u avion i idete u jednu zemlju, recimo na Hadždž, vi ni u jednom momentu ne sumnjate da će taj avion otići u Mekku, ne pitate se uopće da li taj pilot zna voziti avion i da li će vas možda odvući na neku drugu destinaciju.

Zašto sebi ne postavljamo ta pitanja? Zato što ne sumnjamo u vladu, tj. državu da će napraviti takvu vrstu izdaje, te da će bilo ko voziti avion kuda on hoće. Drugo, mi znamo da su dosadašnji piloti stručni i zato ne sumnjamo u stručnost pilota koji nas vozi i da će nas odvesti na određenu

8

Bit Islama

destinaciju. Kada bi se slučajno postavilo pitanje šta ako je ovaj pilot te-rorista, da nas neće ubiti, to bi izazvalo strepnju i u krajnjem slučaju pa-niku.

Budući da nam nisu data valjana obavještenja o poslanstvu javljaju se nesigurnosti i pitanja koja oko pilota aviona ne bismo postavljali. Ovaj metod se temelji na oslanjanju na osobu čiju iskrenost smo osvjedočili. Ovo se odnosi na sve vrste povjerenja: zubara, da će uraditi sa našim zu-bima ono što mi očekujemo, mehaničara, i na koncu na Božijeg Poslani-ka – čime stičemo povjerenje da je sve što on kaže istina.

Imamo dakle dosad tri puta spoznaje: čulo, aql i oslanjanje na isk-renost onog ko nas upućuje.

4. Četvrta spoznaja je osvjedočenje ili šuhud iznutra, kada se u sebi osvjedočimo da je taj put ispravan. Npr. volite svog bračnog partnera, vi osjećate u dubini srca tu ljubav prema njemu; ili ka-da nekoga mrzite osjećate pravu mržnju prema njemu. Kada do-nesete odluku da nešto učinite, to činite na osnovu svog unutarn-jeg (batinskog) znanja o toj stvari. Npr. ako hoćete danas da idete u Zenicu, znate da ima autobus u pet sati, krećete sigurni, jer vi imate znanje o tome - i to je znanje putem osvjedočenja.

Postoji jedna razlika između osvjedočenja - šuhuda i ova prva tri puta spoznaje (has, aql, ta'budi). Kada o nekom objektu koji je izvan nas imate znanje, taj objekat je mea'lum, a mi smo 'alim. To nije pravolinijs-ka veza između ta dva pojma, tu je potreban jedan most između nas. Ako imam predstavu i znam kako izgleda željeznička stanica i zamislim je, između stvarne željezničke stanice koja je ma'lum, i mene koji sam 'alim postoji posredna veza tj. ono što sam ja proicirao u svojoj glavi. Nije dakle direktna spojka, već ima posredstvo. Kada gledate sebe u ogledalo, ono je pokazatelj vas samih. Kada bi neko izmakao ogledalo, ne biste se sami vidjeli, tj. ne biste spoznali sami sebe.

Posredna veza između znalca 'alima i ma'aluma prisutna je u ona pr-va tri puta spoznaje, a kod četvrtog puta šuhuda imamo direktnu spozna-ju - spoznaju unutar sebe. Npr. kada je u pitanju ljubav ili mržnja mi zna-mo sâmo znanje i objekat, i mi smo zapravo jedno te isto - nema dis-tance, ne može nam niko izmaći ogledalo pa da mi ne spoznamo tu lju-bav ili mržnju. Ako hoćete znati je li ovaj čaj vreo ili se ohladio morate to dohvatiti i putem čula dodira to shvatiti, ali kada su u pitanju parame-

9

Bit Islama

tri ljubavi i mržnje ili uopće osjećaja ne trebaju nam spoljni predmeti koji bi nam na to ukazivali.

Osim ovoga postoji još jedna razlika između četvrtog i prva tri puta. Da podsjetimo, prva tri traže posrednu vezu da bismo ih razumjeli, a za četvrti nam ne treba posrednik. Koja je druga razlika? Ovdje nemamo posla sa tim da li ima Boga ili ne. Možemo pretpostaviti da smo i komu-nisti.

Ovo pitanje je određeno onom čuvenom Dekartovom «Mislim, dakle, postojim» Zašto je on izrekao ovu misao koja je postala čuvena? Šta je on zaključio pa je ovo izrekao?

Razlike spoznaje šuhudom sa tri druga načina spoznaje

Evo razlike: ona tri prva puta spoznaje mogu nešto zaključiti, ali mogu i pogriješiti. Zašto? Zato što se zaključuje posredstvom nečega. Kad upotrijebimo četrvti put, dakle šuhud, mi sami zaključujemo putem svoje nutrine, bez spoljnih posrednika.

Vratimo se Dekartu. Zašto je on ustvari ovo zaključio? Zato što je prije toga u sve sumnjao. Tad su filozofi o tome puno razmišljali, i svakakve teorije glupe davali. Npr. ja oko sebe vidim svijet, ali možda je to samo moja opsjena, možda taj svijet ne postoji. No, da li ja možda imam i neku sumnju u sve ono što sumnjam? Da li ja baš sve u što sumnjam (Nebesa, Sunce, Mjesec) sumnjam da to postoji. Imam li kakvu sumnju u sve ove sumnje? Ako imam onda imam unutarnje znanje koje je drugačije od ovih.

Ona sumnja koja sumnja u sve druge sumnje, to je ono postojano znanje, znanje nutrine (‚ilme huzuri) – u pitanju je pronicljivo znanje koje se razlikuje od ovih drugih. Zaključuje (Dekart) ovako: U sve živo sumnjam, našao sam nešto čime sumnjam u sve te sumnje, a to nešto je zapravo moja misao koja izlazi iz moje nutrine, ta misao dakle postoji - ako ona postoji, ona je unutar mene, onda sam i ja taj koji postojim. Misli, dakle, postojim.

Ibn Sina je 700 godina prije Dekarta izrekao istu ovu misao, i shvatio da to i nije neka misao i odbacio ju je. Našao je nekoliko zamjerki ovom mišljenju i ostavio ga po strani.

Da zaključimo, četiri su vrste puteva za stizanje do spoznaje:

1. put čula (havas),

10

Bit Islama

2. put razuma (aqla) gdje pomoću filozofije i logike za-ključujemo onostrane stvari,

3. put spoznaje iskrenosti nečije (te’abudi),

4. put direktnog osvjedočenja iznutra (‘ilme huzuri).

Prva tri traže posredništvo, a četvrti ne. Prva tri su podložna greška-ma, a četvrti ne.

Koja od ove četiri vrste spoznaje će biti najinteresentnija za izu-čavanje?

Jedna skupina alima je rekla: kada su u pitanju nevidljive stvari onos-tranog karaktera, pošto tu nemamo nikakvih elemenata direktne spoznaje, bolje je da se klonimo toga. Budući da su tajnovite stvari, kao što je npr. Ahiret, nespoznatljive našim čulima i našem aklu, mi možemo trošiti ko-liko god hoćemo vremena na rasprave o tome, ali sve će to biti uzalud jer nemamo nikakvih argumenata koji bi dokazali jesmo li u pravu ili krivu. Ovu skupinu još nazivaju skeptičarima, a to su oni koji sumnjaju da se razumom može nešto dokučiti.

Druga skupina je, pak, kazala: budući da je u našoj nutrini sposob-nost spoznaje onostranih stvari, potrebno je samo da očistimo svoj nefs i da oslobodimo svoj fitret i osvjedočit ćemo se u hakikate koji su inače nedokučivi.

Navešću jedan primjer takmičenja slikara Kineza i Rimljena. Stavili su pregradu između jednih I drugih - na jednom zidu crtali su Kinezi, a na drugom Rimljani. Rimljani se nisu ni čuli a kod Kineza se čuo radni žamor. Komisija kad je sklonila pregradu i najdnom vidi dvije slike, te proglasi sliku Rimljana kao bolju. Međutim, oni su stavili ogledalo na zid na kojem se oslikala slika Kineza i samo ga malo očistili i ogledalo je da-valo odsjaj. Priča nam poručuje da zagovornici ove teze o pročišćenju duše žele da istasknu ako čovjek svoj nefs očisti, sve će se onozemaljske istine oslikati u njegovoj duši i čovjek će ih jasno vidjeti kao na ogledalu. Ovakvi su arifi, gnostici, pobožnjaci ili sufije.

Treća skupina kaže: sve je to u redu s pročišćenjem duše i sve što os-tali kažu ali mi vjerujemo da su ove apstraktne istine i dalje nedokučive našim umovima. Mi ne znamo ništa ni o afirmirajućim ni negirajućim svojstvima Stvoritelja. Ovdje je riječ o vjernicima koji rezonuju: Niz je imena Božijih spomenutih u Kur'anu, ali mi ne znamo u kojem odnosu su ona prema Bogu: jesu li ona afirmirajuća ili negirajuća; nismo u stanju dokučiti kvalitet tih svojstava. Mi svojim razumom ne možemo zaključiti

11

Bit Islama

jeli Bog najuzvišenije biće. Mi ustvari ne znamo šta je to. Kada nam ne-ko kaže Bog je onaj kojeg niko nije stvorio, mi to ustvari ne razumijemo.

Njihovo promišljanje se svodi: Ako ne znamo ni činjenicu da Ga ni-ko nije stvorio, onda ne znamo da li je jedan, dvojan, da li ima tijelo ili ne, spava li ili ne, kreće li se ili ne. Stotine je drugih nepoznanica o Stvo-ritelju koje nama tada postaju nedokučive. Ali postoji jedan put a to je da dođe Objava s neba preko poslanika i da od njega čujemo te onostrane habere. Inače mi ne znamo ništa. Mi čak nemamo pravo da raspravljamo postoji li logički put do spoznaje Srvoritelja ili je to put pročišćenja duše.

Oni (treća skupina) smatraju da je jedini pravi način postupanja u Is-lamu potpuna pokornost propisanim odredbama i ništa više. Oni (treća skupina - tradicionalisti) kažu: Raspravljati o nečemu nepoznatom je no-votarija (bid’at). Ako pitamo o nečemu o čemu unaprijed znamo da će odgovor biti netačan onda je bid'at pitati. Tako rezonuju tradicionalisti koji su pobornici bukvalnog tumačenja hadisa.

Kad su u pitanju arifi (gnostici) koji smatraju da se pročišćenjem duše dolazi do nadnaravnih spoznaja za njih možemo kazati da ne negira-ju aql, već samo daju prednost pročišćenju duše u odnosu na promišl-janje. Drugim riječima, oni samo kažu: Mi imamo kraći put do spoznaje, mi samo pročistimo svoj nefs i nama se sve odmah otkrije. Sve se može tretirati aklom ali kada su duše u pitanju, tu akl nema šta da traži. Duša je na višoj deredži od razuma i razum ne može dosegnuti do duše. Duša je stvorena od neke druge supstance koja nije od ovog svijeta. Mi (arifi) ne negiramo razum, nego ga samo ograničavamo u onaj domen koji mu je svojstven.

Sada se postavlja pitanje: kakav dokaz donose arifi za tvrdnju da je pročišćenje duše najkraći put do spoznaje?

Sam akl da bi dosegao do Stvoritelja traži posrednika. Naprimjer ako želimo preskočiti široki potok moramo imati kamen kao posrednika. Ovaj svijet je sam po sebi promjenjiv, sve što je promjenjivo ono je trenutno, a sve što je trenutno ne može dokučiti nešto što je trajno. Ako je na Ovom svijetu sve vremenski ograničeno, onda vjerovatno postoji jedan trenutak kada Ovaj svijet nije ni postojao. Arifi vele da gledaju na stvari Ovoga svijeta kako se u fazama odvijaju.

Ovaj svijet je trenutan i promjenjiv. Ako je Ovaj svijet stvoren i ako je vremenski ograničen, on je posljedica, a svaka posljedica traži svoj uzrok. Ako Ovaj svijet ima uzrok postojanja otvaraju se vrata prema

12

Bit Islama

njegovom Stvoritelju, Uzvišenom Bogu. Kad ove logičke sekvence poredamo dobijemo krajnji zaključak:

Ovaj svijet mora imati svog Stvoritelja. Ono što nas udaljava od našeg Stvoritelja jesu posredne veze između akla i Stvoritelja. Akl traži nešto na ovom materijalnom svijetu, nešto što je trenutno na šta će se osloniti. To je ustvari nešto prolazno, a prolaznosti su ustvari prepreke između nas i našeg Stvoritelja.

Prednost arifa nad ostalima

Zato arifi kažu naš je razum manjkav jer traži posredništvo da bi zaključio nešto o svom Stvoritelju i sam je za sebe nedostatan. Ali ako se okrenemo svojoj duši, svom fitretu, to je direktna Božanska nit utkana u nas koja nas neposredno upućuje na Stvoritelja, to je ogledalo u nama u kojem nam se oslikava naš Stvoritelj, pa nema potrebe za posredništvom, kažu arifi.

Kada čovjek u ogledalu duše vidi svog Stvoritelja kod njega se po-javljuje eksplozija ljubavi. Ta pojava bi se mogla uporediti sa sljedećim: kada se u materijalnom svijetu zaljubimo, koliko god se udaljimo od te voljene osobe, ona se stalno vrti po našoj glavi obuzimajući cijelo naše tijelo. Kada arif ili sufija spozna Stvoritelja onda ta ljubav obuzima kom-pletno njegovo biće. Kada čovjek spoznaje putem svoje duše otkriva mu se sljedeće:

1. otkrivaju mu se hakikati Onog svijeta, direktno, bez pos-redništva,

2. i ti hakikati izazivaju u njemu toliku ljubav da ona obuzima cijelo njegovo biće.

Na drugoj strani akl traži posredništvo. Npr. kad jedan filozof traga za istinom, ta potraga potpuno obuzima njegove misli. Hafiz u jednom svom stihu kaže:

“Ja sam sinoć u tmini noći doživio otkrovenje, napio sam se sa izvora života spoznaje, i vido sam one hakikate od kojih više ne umirete. Napio sam se s izvora i vidio dubinski svijet onostranog i našao sam svoga Stvoritelja i meni više ništa ne treba. Uložio sam trud i napor, pa sam u praskozorje ustajao i okretao se svom Stvoritelju, obraćao mu se dovom i kad mi se otvorio put spoznaje, sve dunjalučke probleme i belaje ja sam u jednom trenu zaboravio.”

Zbilje koje dokuče arifi ili sufije putem nefsa na ovaj način nisu u kontradikciji s onim dokazima koje dokuče oni koji aklom spoznaju,

13

Bit Islama

samo su spoznaje arifa direktnije i na većem nivou. Dalje, većina arifa su u isto vrijeme i filozofi. Naprimjer Ibn Sina je jedan od najvećih “razu-moslovaca” njegova zadnja knjiga “Išarat” zapravo je knjiga koja govori o otkrivenjima jednog arifa. On je na kraju sam priznao da je ono što vide arifi mnogo veće nego ono što vide razumoslovci. Mula Sadra kaže: “Onaj filozof koji nije u stanju da sve šerijatske propise argumentovano dokaže, da im nađe izvorište, nije nikakav filozof.”

Mula Sadra je napisao jednu knjigu o razbijanju džahilijeta. On kaže: “Sve to što neki derviši iznose o nekim propisima sve je to igrarija. Onaj sufija koji istinski ne može dokučiti izvor svakog propisa nije nikakav ni filozof ni derviš.” Ovdje se misli na velike derviše, a ne obične.

Šejh Beha, savremenik Mula Sadre (živio prije 300 godina) malo je pojasnio stvari o muršidima, muridima i dervišima. Tako kaže, onaj šejh koji teži da bude qutb (pol) i okupi derviše a nema elemente znanja koji su potrebni cilj mu je u samom početku pogrešan. Ako se u to upustio sa nedovoljno znanja još više je zabrljao.

On ovdje navodi i primjer imenica 'ilat (علت) i 'illat ( عللت ). Prva znači dokaz, a druga bolest. Umjesto dokaza dobio je duševnu bolest. Riječ z’ilat( عللتز ) označava samoizolaciju – isposništvo. Ako izbijemo ع koje upućuje na ‘ilm (znanje) ostaje ( للتز ) - što znači bijeda, poniženje. Dakle, ako isključimo ‘ilm ostaje nam poniženje. dakle, kada neko uđe u isposništvo bez ilma doživjeće poniženje i bolest. Kada neko uđe u derviše mora ući sa ilmom i ne sa težnjom da načini od sebe qutba, nego da bude posrednik koji će voditi derviše do spoznaje Stvoritelja.

Šta je Gete rekao o Kur’anu?

Kada je Geteu u ruke prvi put došao Kur'an u ruke rekao je: Nakon što sam ga pročitao imam tri stvari da kažem:

priznanje

protest

radosnu vijest.

1. Šta je priznanje? Priznajem (Gete) da koji god intelektualac jed-nom pročita Kur'an ustanoviće da je on tako čvrsto zdanje, da se svako mora pokoriti pred njim.

14

Bit Islama

2. Protest je upućen kršćanima. Zastupnici kršćanske ideologije su se pojavili sa parolama da narod žele približiti Bogu, pa budući da su obožavali svoje strasti i prohtjeve, umislili su da ljude vode ka njihovom Stvoritelju, ali su ih udaljili od Božije knjige, pa su potpuno zastranili.

3. Radosna najava muslimanima: neće dugo potrajati a zakoni i propisi muslimana ovladaće cijelim svijetom. Već su svjetiljke tajni Kur'ana upaljene nad čovječanstvom.

Kako kaže šejh Beha, ako neko planira da bude šejh mora biti naoružan ilmom jer bez ilma može samo biti džahil. Pored toga treba biti zahid – da dokine svoje ja, da ne služi sebi. Ako bilo kojeg od ova dva elementa kod nekog šejha ne bude: ilma ili zuhda – taj je u zabludi. Možemo slobodno reći da su pravi arifi zapravo već bili folozofi i da su nadmašili granicu dokučivosti razuma.

Mi se na ovim sjednicama nećemo puno baviti arifima jer prihvatamo njihove argumente da mogu najdalje dokučiti. Bavit ćemo se više materijalistima koji samo vjeruju u čulna saznanja i bukvalistima, onima koji bukvalno tumače hadise i zapravo postavljaju prepreku putu spoznaje.

Čovjek je rahat sa dvije skupine:

1. Sa onima koji odlično poznaju stvari,

2. I onima koji ništa ne razumiju.

Shodno vrstama spoznaje, ljudi koji spoznaju su klasificirani kao:

Prvi su oni koji uvijek govore «ne znam», a neki ih nazivaju skeptičarima. Za njih je sve što je izvan ovog svijeta nespoznatljivo i nepristušpačno. Oni kažu da je razum suviše mali da bi mogao spoznati ono što je onostrano. S njihovog aspekta ni pozitivna ni negativna spoznaja nema vrijednosti. Zato kažu da je kad su u pitanju ove stvari najbolje da šute i kažu ne znam.

Sljedeći su oni koji samo vjeruju u spoljašnost izrečenih hadisa – ahbarijuni ili tradicionalisti. Oni kažu: Kakve veze ima Stvoritelj sa svojim stvorenjima. Kako će stvorenje stvoreno od zemlje doći u sfere onozemaljskog. Tá čovjek je odveć ništavan i on ne može probiti galaksiju, pa kako će tek dosegnuti do Stvoritelja Univerzuma i zato kažu: Duhovno putovanje ka

15

Bit Islama

Stvoritelju je zapravo besmisleno i za tradicionaliste je svejedno kako ko “putuje”: na “jahalici razuma ili duše” – takvi ionako ne mogu stići nidokle, kažu oni. Kako možemo iznositi neki stav o nečemu što ne poznajemo. Kako možemo dodavati neke sifate onostranom svijetu ili oduzimati, a nemamo uvida u taj svijet.

Moramo imati odgovarajući nivo srčane spoznaje da bismo ga mogli definisati, a kada ga ne poznajemo kako mu možemo davati klasifikacije. Stoga, ne možemo putem razuma spoznati nišata o Božijim kvalitetima poput: da li Ga je nešta stvorilo ili ne, da li jedan ili dva, da li ima tijelo ili ne, spava li ili ne, kreće li se ili ne. Jedini način da nešto shvatimo o tom svijetu onostranosti jeste da se oslonimo na habere - hadise ili Objave koje su došli iz tog svijeta. Jedan od načina je prijem Objave i prihvatiti to što dolazi bez postavljanja pitanja kako i zašto. Ovdje logika i folozofija nemaju uporišta i ne donose nikakav rezultat. Oni kažu: Sav Islam je koncentrisan oko onog što je došlo Wahjom i hadisom i nema nikakvih drugih elemenata na što bi se oslonio: nema promišljanja, analiziranja, jednostavno treba prihvatiti stvari onako kako jesu. Kada ih neko nešto pita oni kažu da je pitanje bid'at.

Sljedeća skupina su arifi koji doživljavaju osvjedočenje (šuhud) Onoga svijeta i kažu: Mi svijet onostranosti spoznajemo srcem i dušom. Vjeruju da je taj svijet spoznatljiv i da se posredstvom duše može ući u taj svijet i vidjeti ga. Oni koji traže dokaze da Onaj svijet postoji za arife su manjkavi ljudi. Oni kažu, da ovi koji traže dokaze ne mogu dogurati do Onog svijeta. Zato kažu da je nemoguće putem akla dosegnuti svijet onostranosti i da se tako hodi u prazno. Samo sce ima taj potencijal koji može prodrijeti u sfere Onog svijeta.

Tabatabia kaže za materijaliste da sa njima nema dijaloga, a sa skepticima nema nikakav drugi način osim štap po glavi jer kad ih pitaš oni ne znaju ništa. Kad ga pitaš jel sumnja on kaže sumnjam da sumnjam ili ne znam da ne znam. Kur'an u vezi s njima ima lijep komentar:

Pa, kako ovaj govor omalovažavate i umjesto zahvalnosti što vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete?

16

Bit Islama

م� ق�ك ر�ز� �ج�ع�لون� و�ت ون� م�د�ه�ن م �نت أ �ح�د�يث� ال �ه�ذ�ا ف�ب� أ

ون� �ذ'ب ك ت م� )ك �ن أ

Ovi svi su to porekli i zato sa njima nema dijaloga.

Još jednom se vraćamo arifima koji putem srca spoznaju onozemal-jske zbilje. Oni ne poriču spoznaju putem razuma, nego samo daju pred-nost spoznaji srcem u odnosu na akl i vide pročišćenje duše kao najkraći put do stizanja spoznaje onostranosti.

Rumi u jednom stihu kaže: “Lijepa li je moć razuma, ali ono što može duša dosegnuti to je uzvišenije. Akl je poput ukrasnih školjki iz mora, ali kad stupi na scenu čovjekovo srce to je sušti biser, nema više čovjeka. On je sam srce. Između merdžana i džana velika je udaljenost. Džan je veći od merdžana.”

Ljudi dakle tragaju za ukrasnim školjkama da bi ukrasili dušu, po-moću merdžana ukrašavaju džan, ali arifi odmah idu na džan. Džan je samo zlato, pa mu ukrasi ne trebaju. Arifi su oni koji priznaju razumu mogućnosti određene spoznaje, ali su kazali duša je ta koja ide prečicom do Svijeta onostranosti i ima veće kapacitete spoznaje.

Dok oni koji putem razuma žele spoznati onostrani svijet oni se uvi-jek oslanjaju na nešto, idu po površini, a arifi idu u dubinu. Druga stvar koja arife čini odlikovanijim u odnosu na one koji spoznaju aklom jeste to da kušaju ljepotu onoga što su spoznali. Oni razumom analiziraju i ra-zumjevaju a arifi shvaćaju i kušaju. Racionalisti zadovoljavaju sujetu svog razuma, potom onome što su dosegnuli pripoje i određeni broj sum-nji. Arifi to ne negiraju, ali oni brže od njih dođu do spoznaje; vide i kušaju to što spoznaju i za razliku od racionalista koji se na nešto oslan-jaju, na neke argumente, arifi ne trebaju argumente nego posredstvom svoje duše idu do spoznaje.

Spoznaja arifa je nešto posebno. Za razliku od racionalista kod arifa je cijelo njegovo biće u pokretu i ide prema Stvoritelju. Njegova duša je zapravo on sam i ona pokreće ga, sve drugo za njega ne postoji. Arif ci-jelo biće usmjeri ka Stvoritelju. Racionalist (filozof) samo svoje razum-ske potencijale usmjeri ka Njemu. Arif je onaj koji je nježan, blag i toler-antan, dok je racionalist koncentrisan razumom prema Stvoritelju, ali je zakovan za zemlju. Razlika između filozofa i arifa je kao razlika između učitelja i majke. Učitelj ispredaje ono što treba i zada zadaću, majka

17

Bit Islama

ostavi sve probleme pomaže djetetu, daje mu pare i kad treba i ne treba, a sve zato što ona svim bićem voli.

Kant ovo lijepo pojašnjava: razum je kao trgovac koji kaže: Daj mi sok evo ti pare - što će reći da akl nastupa prema principima koristoljublja. Kad je srce u pitanju ono traga za kompletnom istinom, ne za koristi. Srce je to koje daje moć i snagu, a razum je onaj koji donosi korist. Imam Ali kaže: «Razum je dao čovjeku život, a ljubav je prosvjetlila taj razum. « Kad je ljubav stupila na scenu sve grubosti i nedostojnosti čovjekovog ahlaka je ispeglala i on je postao blag nježan i tolerantan posredstvom ljubavi. I tada se ispalila iz unutrašnjosti čovjekove jedna svjetlost koja je osvjetlila put ispred njega i omogućila mu da lahko ide s jedne na drugu tačku. Posredstvom te svjetlosti čovjek je kadar da putuje od jednih do drugih vrata da bi došao do Babu selamet – vrata spasa. Došao je do zadnjih vrata i nisu mu bili potrebni udovi jer je dalje mogao i bez njih.

Kako je ovaj putnik priskrbio sebi ove osobine? Učinio je dvije stvari: umjesto da traži poštapalice okolo koristio je svoje srce kao «ja-halicu» i koristio je Božije zadovoljstvo umjesto svog osobnog. On je pročišćenjem nefsa upalio ono Božansko svjetlo u sebi i otvorio vodike. On je prošao staze čujnosti i izašao na horizonte vidnosti gdje sve vidi. Onda je dajući prednost Božanskom u odnosu na svoje strasti izašao na vidike Božanskih tajni i spojio se hakikatima Božanskim.

U ovoj tematici akaida mi nemamo spora sa arifima. Ono što možemo prigovoriti arifima je to što je argumentacija koju iznose dostupna samo njima. Put arifa je zapravo njegov lični u kojeg mi nemamo uvid, a put filozofa je dostupan i drugima.

Oni s kojima trebamo da raspravljamo su dvije skupine:

materijalsiti koji sve podređuju eksperimentu i egzaktnoj nauci

i tradicionalisti – hadislije, koji sve shvaćaju bukvalno.

Ograničenost akla

Svaka stvar koja postoji, ili događaj koji se desi na Ovom svijetu, može se tretirati kao ona koje podliježe aklu, koja mu je suprotstavljena i stvar koja se tiče Wahja - Objave. Akl ima svoju granicu, i da ne postoji čovjek s Božanskim moćima - Poslanik. Akl nam tek sugeriše da smo

18

Bit Islama

stvoreni za jedan visoki cilj, koji da bi smo dosegli potrebna nam je uputa. Jedan dio upute na toj stazi dolazi putem akla, ali on nas ne može voditi i na drugom dijelu strmovite staze. Slikovito da objasnimo: akl nas vodi do Igmana, ali na Bjelašnicu ne može, nije u njegovoj moći. Onaj ko nas može odvesti do Bjelašnice je Božiji poslanik.

Razum po svojim kvalitetama ima veliku ulogu u čovjekovoj misiji na zemlji. Fakihi kažu da je zabranjeno slijediti nekoga drugoga u onome što on radi. Kada dođemo na Sudnji dan i budemo pitani jesmo li vjerovali u Allaha, reći ćemo jesmo. A kad nam se kaže: daj dokaz u kojeg boga si vjerovao. Ako odgovorimo da smo čuli ljude kako kažu da vjeruju u Boga pa ih slijedili, past ćemo na ispitu. Tako isto ćemo biti pitani i za Poslanike, Sudnji dan... i ako damo ovaj prethodni odgovor nećemo položiti ispit.

Slijediti nekoga u principima vjere zabranjeno je. Principi tewhida su u ove tri stvari: vjerovati u Allaha, Poslanika i Sudnji dan. Ako nam je zabranjeno slijediti druge (ovdje se prvenstveno misli na slijepo sli-jeđenje nedostojnih) na nama je da spoznamo šta ćemo ustvari slijediti. Poslanici su donijeli koncizna uputstva kako dosegnuti svojim razumom do ovih principa. Dalje, rekli su u svojim hadisima da je spoznati Stvoritelja, Sudnji dan i Poslanike nešto štprethodno zahtijeva neko dobro djelo i lijep čin. Dati su nam znakovi stvaranja, poslanstva i trebamo razmišljati o njima. Kada prihvatimo sve ovo, mi još uvijek nismo učinili neko dobro djelo ili pohvalan čin, jer to samo treba shvatiti. Ako samo trebamo to shvatiti, a ne trebamo ništa učiniti, zašto onda uopće shvatati?

Ovo pokazuje da je Islam kroz sve vidove Objave i sve svete knjige jasno stavio do znanja da akl ima visoke vrijednosti. Nije baš da samo trebamo da nešto razmišljamo, a da nije bitno da li ćemo doći do jasnog i djelotvornog zaključka. Znači, moramo dosegnuti i neki zaključak.

Postavlja se pitanje sada kako ne smijemo slijediti nikoga (jer rekli smo da ćemo pasti na ispitu na Sudnjem danu ako bilo koga budemo sli-jedili)? Sjetimo se detalja u vezi Božijih poslanika, kada im niko nije vjervao da su poslanici. Tek nakon donesene mu'džize svakog od njih, razum se predao i shvatio je da je ovdje zaista u pitanju Božiji poslanik i da više nema dilema u onome što taj Poslanik kaže. Ako idemo npr. na operaciju srca, mi nećemo svakome dopustiti da nas operiše, ali ako znamo da je neki doktor uspješno uradio 5000 operacija, mi bezbrižno

19

Bit Islama

idemo njemu. Međutim, mi ne idemo doktoru kao ličnosti, mi se ustvari prepuštamo njegovom znanju.

Ajet kaže:

“Sve što vam kaže Božiji poslanik prihvatite. I ono što vam zabrani i dozvoli I to prihvatite.”

“...Ono što vam Poslanik kao da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.” (Al-Hašr, 7)

م و�م�ا �اك ول آت س م� و�م�ا ف�خذوه الر) �ه�اك �ه ن �هوا ع�ن ف�انت)قوا )ه� و�ات �ن) الل )ه� إ د�يد الل �ع�ق�اب� ش� ال

Ako nam kaže Poslanik da klanjamo ne znači da mi sad trebamo nešto razumjeti pa da klanjamo. Akl je naš taj koji zna da je on Poslanik i to mu je dovoljno da prihvati naredbu da klanja. I zato bez pogovora vršimo taj akt. Dužnost akla je da ispituje sve dok ne utvrdi da je poslanik Poslanik. Kad to učini više nema dileme da li će ćemo ga slijediti.

Kvaliteti Božijih atributa

U Kur'anu nam je rečeno nešto o Svijetu onostranosti, melecima, a date su nam informacije o sistemu funkcioniranja Božijih zakona na Zemlji: npr. kako On šalje kišu, oživljava bilje. . . ? Govori se i o svijetu berzaha. Zašto su ovi primjeri navedeni u Kur'anu? Cilj njihov je da prošire naše vidokruge i kvalitet naših spoznajnih mogućnosti .

U suri at- Talaq, 12. ajet, veli se:

Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo na-ređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!

ل �ز) �ن �ت ي �هن) �ل م�ث ر�ض�� األ� و�م�ن� م�او�ات; س� �ع� ب س� ل�ق� خ� )ذ�ي ال )ه الل

)ه� الل �ن) و�أ Bد�ير�ق ي�ء; ش� ل' ك ع�ل�ى )ه� الل �ن) أ �موا �ع�ل �ت ل �هن) �ن �ي ب �م�ر األ��مHا ل ع� ء; ي� ش� ل' �ك ب �ح�اط� أ ق�د�

20

Bit Islama

Ova naređenja mogu biti i zemaljskog porijekla, a mogu se odnositi i na taqwini (Božanski) sistem. Smisao ovoga jeste da putem spoznaje Božijeg sistema upravljanja čovjek dođe do spoznaje o kvalitetu i moći Stvoritelja, da bi Ga bolje spoznao. Iz ovoga ajeta vidimo da je Allah dodijelio razumu izrazito značajnu funkciju zato što je finale svih stvaranja da čovjek spozna Božije atribute. Generalno, akl u Islamu zauz-ima posebno mjesto. Ponekad se način na koji govori Wahj razlikuje od onoga što Poslanik govori. Jedan broj odredbi je došao samo radi prak-tične primjene na terenu. Kad su u pitanju izvršne odredbe kaže se npr.: Uradi to, da bi dobio tu i tu odgovarajuću nagradu .

Rečeno nam je da nam je namaz obavezan, a onda se kaže da spre-čava zlo, ali sjećati se stalno Allaha je još veće djelo od namaza. Kada čovjek obavlja namaz sprečava sebe od loših djela (kada neko klanja zna da ne može klanjati u ukradenom odijelu, pa će se potruditi da mu odijelo bude halal, kada krene obavljati neke poslove, prouči Bismillu, i zna da u toku posla ne smije lagati jer se zakleo na vjernost). Isto tako kao što re-dovno čistimo svoje zube trebamo i jezik svoj čistiti i ne dozvoliti da ga isprljamo lažima, kletvama itd, jer ćemo njime izgovarati Allahovo ime na namazu. Ako zaprljamo jezik zaprljali smo i namaz. Ako namaz za-živi u nama, oživjet će i sjećanja na Allaha u nama.

Postoji jedan broj propisa za koje ne možemo odgovoriti zašto to čin-imo. Naprimjer, rečeno nam je: “O vi koji vjerujete, propisan vam je post. . . ”. Znači na nama je da postimo, razumjeli mi to ili ne, ili da hadždž obavimo. Nema tu puno razmišljanja zašto i kako, nego to je propisano i to treba uraditi. Ovo je nešto što moramo izvršiti znali nešto o tome ili ne, ali ako znamo bit toga sevabi su naravno mnogo veći.

Kada su u pitanju Božije odredbe svaka ima svoj cilj, i svakom od njih ili nam se priskrbljuje neka korist ili odbija šteta. Ako mi nismo sh-vatili smisao nečega, shvatićemo nekad, pa makar i na Sudnjem danu, ali sigurno svaka odredba ima svoj cilj. To ne znači da ako neko nije shvatio suštinu namaza i hadždža da neće postići neku vrstu katarze, duhovnog pročišćenja, ali onaj ko zna suštinu toga, on će dobiti mnogo više.

Slikovito objašnjeno: ako nam sad kažu da nas dolje čeka kombi koji će nas negdje odvesti. Oni koji znaju gdje ćemo ići više će se radovati, a oni koji ne znaju, oni se mogu zabrinuti da u tome nije neko zlo. Sve gore navedeno tiče se izvršnih odredbi.

21

Bit Islama

Postoje i odredbe koje nemaju veze sa izvršnim. To su stvari koje se tiču spoznaje, duhovnog prosvjetljenja. Naprimjer, želimo znati, kakav je svijet bio prije ovog? Kakva je to bila sedžda meleka Ademu, rasprava o halifi Božijem na zemlji, pitanje kabura, berzaha1, život prije njega na njemu i poslije?

U suri Al- 'A'raf, 172. ajet, kaže se:

I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: “Zar Ja ni-sam Gospodar vaš?” - oni su odgovarali: “Jesi, mi svjedočimo” - i to zato da na sudnjem danu ne reknete: “Mi o ovome ništa nismo znali”

ه�د�هم� �ش� و�أ �هم� )ت ي ذر' ظهور�ه�م� م�ن آد�م� �ي �ن ب م�ن �ك� ب ر� �خ�ذ� أ �ذ� و�إ � وا �قول ت �ن أ �ا ه�د�ن ش� �ل�ى ب � وا ق�ال م� 'ك ب �ر� ب �ل�س�ت� أ ه�م� �نفس� أ ع�ل�ى

�ين� غ�اف�ل ه�ذ�ا ع�ن� )ا ن ك )ا �ن إ �ام�ة� �ق�ي ال �و�م� ي

Upravo iz ovog ajeta rađa se nekoliko filozofskih pitanja koje je mo-guće dosegnuti samo jakim analitičkim pristupom. Ima mnogo ovakvih primjera u Kur'anu i hadisu. Neki su dati u obliku dove, neki kao Poslanikov govor. Imam Ali u «Stazi rječitosti» iznosi jedan zanimljiv govor o pitanju Svijeta onostranosti, čovjekove prisile ili slobode na ovom svijetu, odnos dobra i zla prema Bogu i čovjeku, neograničenost -Božijih siffata.

Zašto nam služe sve ove stvari koje smo spomenuli ako nisu prak-tičnog karaktera? One su zarad razumjevanja, a ne zbog nekog aktivnog čina. Ako ne budemo spoznali principe vjere ostaćemo osakaćeni, vršit ćemo ono što se od nas traži, ali ćemo biti strahovito skučeni i ograničeni.

Tradicionalisti, hadislije, koji kažu da samo Kur'an slijede po njiho-vom zahiru i koji tvrde da nam je zabranjeno da ulazimo u Njegov batin, na njih se odnosi onaj prethodno citirani ajet: «Mi o ovome ništa nismo znali»

Ako ne budemo dobro razmišljali o svim ovim stvarima na Sudnjem danu nećemo znati odgovor. Ako neko ne stekne osnovnu spoznaju u ovim temeljnim stvarima, i bude ograničen samo na izvršne radnje, on može biti komotno pripadnik neke druge vjere.

1 Berzah – život između smrti i pojavljivanja na Sudnjem danu

22

Bit Islama

Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!( Al- Anbiya', 22)

ب' ر� )ه� الل �ح�ان� ب ف�س �ا د�ت �ف�س� ل )ه الل �ال) إ Bة�ه� آل ف�يه�م�ا �ان� ك �و� ل�ص�فون� ي ع�م)ا �ع�ر�ش� ال

Ovo također nije ajet naredbodavnog karaktera sa praktičnom prim-jenom, već je to ajet za promišljanje. Ili npr. sura Mu'minun, 91. ajet:

Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Inače, svaki bi bog, s onim što je stvorio - radio što bi htio, i jedan dru-gog bi pobjeđivao. - Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga što oni iznose;

ل� ك )ذ�ه�ب� ل �ذHا إ �ه; �ل إ م�ن� م�ع�ه �ان� ك و�م�ا �د; و�ل م�ن )ه الل )خ�ذ� ات م�اع�م)ا )ه� الل �ح�ان� ب س �ع�ض; ب ع�ل�ى �ع�ضهم� ب �ع�ال� و�ل ل�ق� خ� �م�ا ب �ه; �ل إ

�ص�فون� ي

Ako ajet nije izvršnog karaktera i nije za razumjevanje, pa kakav je onda? Ovdje nam se sugeriše da treba sjesti uključiti svoje analitičke procesore i promisliti od drugim smislovima ovog ajeta. Kur'an također nudi i metodologiju za analiziranje po pitanju Božije Biti i Njegovih imena. O ovome postoji mnogo rasprava. I zapadni i istočni filozofi i ar-ifi i teozofi (mutekelimuni) o ovome su raspravljali. Svaki od njih je imao svoj pristup. No ni neki islamski filozofi nisu se okoristili ovom metodoligijom, npr. Ibn Sina, Rušd, Farabi, Nasirudin Tusi, jer su se više oslanjali na grčku filozofiju. Mula Sadra postaje rodonačelnikom ovog filozoskog pristupa Kur'anu.

Zbog čega su onda ove odredbe, ako nisu ni praktične ni izvršne?

I dalje nismo odgovorili na ono pitanje zbog čega su ove odredbe, ako nisu ni praktične ni izvršne? Neki će reći mi ćemo to prihvatiti ne razmišljajući ni o čemu. To bi bilo isto kao kada bi učenicima prvog raz-reda osnovne škole donijeli neku filozofsku knjigu i rekli im da to proči-taju i nauče, a kvalitet odnosno razumjevanje će doći kasnije.

Imamo jedan broj kur'anskih načela koja se tiču samo naše spoznaje. Imam Sedžad kaže da sure Tawhid, Hadid i Hašr donose ajete koje neće razumjeti običan svijet sve do «Zadnjeg vremena (ahiri zemana)» kada

23

Bit Islama

će nauka toliko uznapredovati da će postati razumljive. Tabataba'i kaže da koliko god se irfan razvio on (irfan) još nije dostigao taj stupanj da razumije smisao sure Kaf. Ovo su dakle pitanja koja se tiču ra-zumjevanja, podučavanja i spoznaje. . .

I tada su došli zapadni filozofi i postavili određene teze, kojima je cilj bio da onu dubinu koju Islam ima da je uzmu i uklone od muslimana. Bernard Rasel napisao je knjigu pod nazivom: Historija zapadne filo-zofije gdje je rekao da su filozofske rasprave svojstvene samo šijjizmu i njihovoj naklonjenosti batinu. Ahmed Emin, islamski mislilac kaže da ši-ije inače imaju sklonost ka filozofiranju. To argumentira time što kaže da Iranci slijede svoju predislamsku tradiciju. Iranci su oduvijek bili zain-teresirani za filozofiju, a Mutahari kaže da oni obojica griješe:

Rasel se izvinjava, na neki način, što ne razzumije filozofiju, a koliko tek ne poznaje islamsku filozofiju. Njegove teze o islamskoj filozofiji ne-maju nikakvog naučnog utemeljenja. Kada Rasel kao materijalista tretira islamsku problematiku on prelazi granice učtivosti. Mutahari opet kaže da ga toliko Rasel i ne čudi, ali ga čudi Ahmed Emin, koji je musliman. Niti su svi šiije Iranci, niti su svi Iranci šiije. Sujuti i Tabersi, autori ve-likih djela nisu bili Iranci, a Buhari, Muslim, Hadždžadž iz Nišabura, Ebu Davud Sidžistani, svi su Iranci, a nijedan od njih nije napisao ni-jednu filozofsku raspravu. Da su Iranci filozofi, a drugi nisu, s razlogom bi bilo za pretpostaviti da su Muslim i Buhari filozofi.

Rasprave o tawhidu filozofskom tehnikom nemaju veze sa Iranom. Korijeni ove analitike su iz Kur'ana. Šibli, poznati teozof napisao je djelo Ilmul-kelam. Tu je postavio pitanje: Zašto su mutekelimuni uvijek klonili filozofskih tema. Odgovor: zato što su oni uglavnom mufessiri. Imali su svoje grupe, družili se međusobno te nisu imali kontakata na širem planu. Razlog zašto su bili ograničeni na ovakve grupe je taj što su smatrali da da im druženje izvan tih grupa donosi štetu.

Kao drugi razlog navodi se da su bili toliko obuzeti ispitivanjem lanaca hadisa, pa nisu stigli da se druže sa ostalima. To je bio razlog da mnoga pitanja koja su se problemaizirala na nekim drugim mjestima, kao i razne primjedbe i problemi jednostavno nisu stizali do njih. Zato nisu mogli ni odgovarati na navedena pitanja kao ni na prigovore koje su pripremali kšćani i drugi narodi na račun Islama. Oni su komunicirali samo sa svojim učenicima i uskim krugom ljudi. Učenici su ih slušali be-spogovorno. Kada bi neki od učenika toliko sazrio da bi postavio neko

24

Bit Islama

pitanje na koje nisu znali odgovor, rekli bi “kvalitet toga je nepoznat, a pitanje je bid'at.” Tako su elminisali svaku opoziciju.

Budući da su eliminisali opoziciju imali su samo jednostrani govor, pa su rekli da su spriječili udar na islam. Zato im nikada nije palo na pamet da razmišljaju o nekim alternativnim rješenjima.

Muteziliti su imali više kontakata sa svijetom, pa su vodili rasprave sa svima jer su znali da će teorija bez dokaza propasti. Zato su postavili cilj da moraju spoznati korijene svijeta i dali su zadatak da razriješe sve čvorove kod nekih nerješenih pitanja.

To što su mutekelimuni bili usko ograničeni nije bila stvar Islama, nego njihovog načina poimanja islamskog života

Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. ( At- Tawba, 6)

م�ع� �س� ي )ى ت ح� ه ج�ر�� ف�أ ك� �ج�ار� ت اس� ر�ك�ين� �مش� ال م'ن� Bد�ح� أ �ن� و�إ

�مون� �ع�ل ي ( ال Bو�م�ق )هم� ن� �أ ب �ك� ذ�ل �ه م�ن

� م�أ �غ�ه �ل �ب أ م) ث aه� الل �م� �ال ك

Ovaj ajet tiče se jedne opće odredbe. Evo zašto: U to vrijeme mušrici su potpisali sa Poslanikom primirje gdje su obje strane imale pravo da se kreću gdje hoće i da niko nikoga ne smije ometati. no mušrici su ubijali muslimane bez obzira na dogovor. Onda dolazi Džibril Poslaniku i kaže da oni nepoštuju ugovor i da se bori protiv njih i da mu je halal njihova krv i gdje god da ih nađe da ih ponizi i ubija. Na osnovu ove odredbe ako neki od mušrika kaže Poslaniku: Ja jesam od ovog naroda, ali ne mislim kao oni i želim čuti šta to Ti propovjedaš. Tada mu se mora dati utočište I azil.

Kada bismo, kaže Tabataba'i istražili sve propise koji su u Kur'anu, nećemo naći bolji propis od ovoga.

Postoji vjerovatnoća da taj mušrik kaže: Vidiš muslimani imaju taj propis mi možemo pod izgovorom slušanja objave otići tamo i špijunira-ti. Postavlja se sad pitanje šta ako to i muslimani shvate, oni mogu zapri-jetiti onima koji tu dolaze, ili jednostavno otkazati azil iz bezbjednosnih razloga. Međutim Poslanik kaže:

“Ne, nemate pravo izreći takvu zabranu zato što je šteta koju bi oni mogli nanijeti špijuniranjem mnogo manja od štete da budu spriječeni da čuju Isti-nu, da razumiju Božiju Riječ.”

25

Bit Islama

Svi propisi, koje Kur'an daje nisu došli samo jednom narodu: Arapi-ma, Irancima, šiijama, sunnijama. . . nego svima. Oni koji kažu za neke druge da nešto rade samo zato što je to svojstveno npr. Irancima u jed-nom su od ova dva stanja:

U pitanju su muslimani koji su prijatelji muslimanima, ali su džahili, takvi ne znaju da udaranje «ograde» oko Islama, zapravo srozava cijeli islam,

ili su neptrijatelji, a neprijatelji su zbog toga što npr. kažu: Ma to su neki Iranci filozofi, pustimo ih neka se oni batrgaju oko toga.

Mi, dakle, moramo prvo sami spoznati nešto da bismo mogli davati valjane odgovore drugima. Na osnovu kur'anskih principa i propisa mogu se dati odgovori na sva pitanja ovog svijeta. Vrlo je loše kada nas neko zapadnjački orijetiran pita nešto dublje, a mi jednostavno kažemo: Ne znamo, ili, mi nesmijemo da razmišljamo o tome.

Da li je argumentacija utemeljena na razmišljanju i donošenja zaklju-čaka na osnovu toga potrebna i nužna u Islamu ili se možemo zadovoljiti samo zahirom. Kur'an s jedne strane za mnoge stvari donosi argumentaciju, a sdruge strane poziva druge da donesu svoje dokaze, ako ih imaju.

Sura Tawba, 6. ajet, ističe:

«Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. To zato što oni pripadaju narodu koji ne zna. «

�ن� �ح�دB و�إ ر�ك�ين� م'ن� أ �مش� ك� ال �ج�ار� ت ه اس� ج�ر�� )ى ف�أ م�ع� ح�ت �س� �م� ي �ال ك

aه� م) الل �غ�ه ث �ل �ب �ه أ م�ن� �ك� م�أ )هم� ذ�ل ن

� �أ ) ق�و�مB ب �مون� ال �ع�ل ي

Vidimo iz ovog ajeta da ako mušrici traže argumentaciju, trebamo im dati priliku da saslušaju kur'ansku i Poslanikovu argumentaciju, a ako i ne prihvate, opet ih trebamo otpremiti na pouzdano mjesto, jer «oni pri-padaju narodu koji ne zna» islamska ulema je na ovom ajetu iznijela mnoge primjere kako se treba argumentovano raspravljati sa onima koji nemaju osjećaja za vjeru i prave vrijednosti.

26

Bit Islama

Tradicionalisti: Svaka rasprava koja nadilazi zahir je bid'at

Tradicionalisti, muhaddisi, su uvijek odbijali bilo kakvu raspravu ili argumentiranje ove vrste. Oni su proglasili da je svaka rasprava koja je izvan zahira Kur'ana ili hadisa bid'at (novotarija). Tabatabai kaže: Zdrav razum ne prihvata ovakve postavke. Akl ne prihvata da se nešto bez argumenta primi niti da se bez argumenta odbije. On potvrđuje da i Kur'an i sunnet prihvataju razumsku argumentaciju i suprotstavljaju se onoj drugoj. Stotine drugih ajeta poziva na argumentaciju i promišljanje. Jasno je da mnoštvo ajeta podstiče racionalnu argumentaciju, analizu, promicanje istine putem dokaza. Bilo bi nelogično da jeddni ajeti podstiču promišljanje i donošenje racionalnih zaključaka, a drugi ajeti kažu da se o svemu može razmišljati samo ne o sadržaju ajeta. Ovako bi ajeti sami sebe poništavali.

Ovi koji odbijaju to da Kur'an sam podstiče argumentovanu raspravu i da je propagira kažu da ovi drugi, koji se ograničavaju na zahir zapravo izazivaju suprotstavljenost kur'anskih ajeta. Ustvari njihovi zaključci do-vode do toga, jer s jedne strane pozivaju na razum, a s druge strane ga sputavaju.

Zašto Islam uopće? U pitanju je jedna misaona ideja, misaoni pokret. Njegov cilj je, prvo, da promijeni čovjekove misli i drugo, da usavrši čovjekov ahlak, njergov moralni kredo, i treće, da sve to primijeni u djela. Ako želimo da nam Islam promijeni naš ahlak treba prvo promijeniti naše razmišljanje. A ako hoće promijeniti ponašanje prije toga treba ahlak promijeniti. Promjena ahlaka nemoguća je bez promjena u glavama, a misli se ne mogu promijeniti dok razum ne bude zadovoljan sa nekom opcijom koja mu se nudi.

Možete nekoga na nešto prisiliti, ali to je slično kada pritisnete oprugu, što je više pritišćete ona više skače, kad je pustite. Tabatabai kaže kad bi sila imala prednost nad mislima, onda diktatorima svijeta, kad dobiju vlast, ne bi trebala propaganda koja treba uljepšati njihovu diktaturu. Zašto trebaju propagandu? Zato što znaju da ukoliko ljudi ne budu imali osjećaj da se njima vlada po pravdi i postulatima slobode, ljudi će im otkazati poslušnost. Zato oni stvaraju privid tih ljudskih prava. Zašto? Zato što je u prirodi ljudi da osjećaju i vole slobodu, zato im diktatori povlađuju toj prirodi.

Dakle, Islam želi da promijeni društvo, a da bi to uradio mora prom-jeniti ono u glavama, a da bi se to dogodilo, misli moraju biti zadovoljne

27

Bit Islama

s tim. Nemoguće je postupati na isti način prema onome ko vjeruje u tawhid, tj. da je jedan Bog upravlja cijelim Univerzumom, i prema onome koji ne vjeruje u Boga uopće. Kada bi ih neko podučavao na isti način ne bi postigao isti efekat.

Karl Marks u knjigama svojim kaže: Moral nije ništa drugo do jedna velika obmana. Niče je rekao da moral, samislost, osjećaji prema drugima - da su to sve besmislice o kojima ne treba voditi računa. Ako ti neko pruži ruku radi prošnje, odsjeci mu je i tada si mu napravio uslugu jer čovječanstvo neće napredovati dok se ne riješi ovakvih – arogantno uzvikuje Niče. Zašto ovo istuće. Zato što vjeruje da je moć samo u sili i što je više sile u rukama čovjek je napredniji.

Tabatabai kaže kada novac dajete siromahu blago mu ga spustite u ruku, zato što je ruka prosjaka manifestacija Božije ruke. I poljubi tu ruku, jer si učinio bogougodan čin i time zahvaljuješ toj ruci što si imao čast da učiniš tako jedan bogougodan čin – veli on. Vidimo ovdje rezultate različitih misaonih koncepcija: onaj koji ne vjeruje u Boga kaže da se ruka odsiječe, a vjernik kaže da se ta ista ruka poljubi.

Islam smatra da je nemoguće stići do bilo kakvih reformi, ako se ne desi reforma u glavi, znači misaona reforma. Mulla Sadra kaže: Mi smo danas (prije 300 godina) okovani u neznanju. Zapriječili smo prema sebi protok svjetlosti Božije mudrosti. Mi se ponašamo kao slijepi miševi do kojih dopire svjetlost, a oni nemaju fajde od nje. Slijepi miševi ne samo da se neće reformisati da bi vidjeli svjetlost, nego će zaključiti da je ona loša i bježaće od nje. Pronalaženje svjetlosti u ajetima, slijepi miševi će proglasiti bid'atom. Svaki pokušaj pronalaska mudrosti u ajetima sma-traće poniženjem. Oni o pojmovima kao što su Nužni bitak, Vječnost St-voritelja, privremenost stvorenja, kažu da su to mutešabihati – o kojima je nemoguće raspravljati na temeljima argumenata.

Mula Sadra kaže kad bi smisao Kur'ana bio u tome da se zatvori, on-da bi bilo bolje da je zaokružen u Mekki i da je zakopan i da nama nije ni došao. Smisao je sasvim drugi. Dok traje svijet Kur'an ima za cilj da upu-ćuje čovječanstvo. Islam je uvijek na nekoj raskrsnici, uvijek se nešto no-vo događa, nauka otkriva nove činjenice i treba da dadne nove odgovore. Mula Sadra kaže skinite koprenu sa vaših očiju, pustite zrake Božije sv-jetlosti. Nemojte se ograničavati samo na tjelesne organe koji nisu ništa drugo nego nešto što je prolaznog karaktera.

28

Bit Islama

Međutim, neko će se pojaviti koji je kritičan prema ovim kriteri-jumima i daće sljedeći prigovor: Nemojte vi tako, ne priznajem ja ni Mu-la Sadru ni Tabatabaiju, ja slijedim Poslanika s.a.v.a.

Božiji Poslanik je vidio jednu staricu (adžâiz) koja prede vunu vrteći vretenom i upitao ju je: vjeruješ li ti u Stvoritelja ovog svijeta. Ona je odgovorila: Kako da ne? A koji ti je dokaz?

«Da ja ne vrtim ovo vreteno (preslicu) predivo se ne bi namotavalo, a kako se cijeli svijet može vrtiti bez nekoga ko ga vrti. « I tada je Poslanik rekao: « Slijedite logiku ove žene»

Zašto je to tako? Zato što se ljudi uvijek fokusiraju na dunjalučke stvari i ograničeni su. Nivo promišljanja žene bilo je ono vreteno i ona je na osnovu njega zaključila kako funkcionira Univerzum, jer mora posto-jati neki Pokretač Univerzuma. Oni koji poriču stavove onih koji tvrde da treba argumentovano raspravljati o smislovima Kur'ana i hadisa kažu: Mi ne znamo šta je s onu stranu hakikata.

U Kur'anu se navodi da će najviše nastradati ljudi koji se na Ovom svijetu trude i računaju da su uspješni, a ustvari sve im je uzalud te će propasti. Mi ponekad mislimo da je nešto dokaz, ali to je ustvari rezultat našeg neznanja. Konzervativci će reći: mi ćemo se osloniti na razmišl-janje jedne starice, slijedit ćemo vjeru jedne starice, a mi ćemo slijediti zaključke Tabatabije. Tradicionalisti su pogrešno shvatili neke stvari. Poslanik je jednom pitao neku ženu: gdje je Bog, ona je odgovorila gore, on je to potvrdio. To je zadovoljavajući odgovor kad je u pitanju nivo te žene, ali da je npr. upitan neki intelektualac to ne bi bio zadovoljavajući odgovor. Za tu ženu je dovoljan dokaz da je Allah gore, ali za intelektu-alca nije.

Da li se dovoljno osloniti na ono što je Poslanik rekao: Slijedite logiku ove starice ili treba slijediti jače umove?

Neće se promijeniti ponašanje i postupci ljudi dok se ne promijeni njihova moralna osnova, a to se neće promijeniti dok se ne promijeni nji-hov misaoni okvir. Primjer sa staricom i vretenom nam je prezentirao jednu prostu vjeru koju mi trebamo slijediti na nižim nivoima svijesti. No, da li se možemo zadovoljiti ovom prostom vjerom, tj. da slijedimo logiku ove starice, a da ne idemo dublje u vjeru, da ne istražujemo neki dublji smisao svega? Muhaddisi kažu: Mi sada ne trebamo svi vrtiti vreteno da bismo zaključili isto šta i ona starica. Dovoljan nam je smisao hadisa. Njihov problem je što se s jedne strane traže od nas da

29

Bit Islama

razmišljamo, a s druge samo da slijedimo logiku one starice i da ne razmišljamo.

No, mi još nisamo dali odgovor konzervativcima koji su se ograničili na ovaj hadis. kao prvo, nemamo nigdje utemeljene dokaze ni u šiijskoj ni sunnijskoj tradiciji da je ovo uopće hadis. Kada nam nešto bude rečeno u formi hadisa, prvo tebamo provjeriti je li to uopće hadis. Međutim, ova priča sa staricom odgovarala je jednom uskom krugu ljudi i tako su ga propagirali kao hadis. Pretpostavimo da je hadis, ali islamska ulema mu je dala mnogo različitih dimenzija. Šejh Muhammed Šabesteri iz 11. stoljeća, koji je napisao «Sufijski ružičnjak», kaže:

“Po čemu si zaključio da ostaješ na Ovom svijetu, Uzvišeni je radi tebe stvorio ovaj Univerzum, a ti hoćeš da se zatočiš i ograničiš u jednoj rupi.”

Zar ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? (Lukman, 20)

�م� �ل و�ا أ �ر� �ن) ت )ه� أ خ)ر� الل م س� �ك م�او�ات� ف�ي م)ا ل ف�ي و�م�ا الس)

ر�ض�� �غ� األ� ب س�

� م� و�أ �ك �ي �ع�م�ه ع�ل ةH ن �ةH ظ�اه�ر� �اط�ن و�ب

Zato Ustani i poput Ibrahima traži svoj haqq. Osami se noću i pogle-daj prema nebu i promisli da bi ti dani bili puniji. Po danu trebaju glave biti pognute, a noću uzdignute. . Zašto? Da ne bismo vidjeli tuđe mahane, pa ih komentarisali, a noću uzdignute da bi gledali zvijezde i svijet mele-ka.

Zašto se Poslanik sam vinuo u nebeske sfere?

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu bla-goslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uisitinu, sve čuje i sve vidi.

�ل�ى إ � ام �ح�ر� ال ج�د� �م�س� ال م'ن� H �ال �ي ل �د�ه� �ع�ب ب ى ر� س�� أ )ذ�ي ال �ح�ان� ب س

هو� )ه �ن إ �ا �ن �ات آي م�ن� �ه ر�ي �ن ل �ه و�ل ح� �ا �ن ك �ار� ب )ذ�ي ال �ق�ص�ى األ ج�د� �م�س� ال�ص�ير الب م�يع الس)

30

Bit Islama

Ti si sjeo u jedan kut, zarobljen poput zatočenika i sveo se na pres-licu jedne stare žene. Oni koji su prodrli u svijet Carstva Božijeg oni su prije toga krv svoju žrtvovali, a ti si se zatočio u jedan ćošak i misliš da ćeš svijet obujmiti.

Još smo kod onog hadisa i još uvijek pretpostavljamo da je ono hadis. Mevlana kaže da množina adžaiz ne znači stare žene (kako se uobičajeno misli), nego je to mnoćina od adžz – puknuta srca. Te se, po Mevlani, hadis tiče onih koji su došli da im srca puknu u čežnji za Voljenim. Kada čovjek krene u potragu za znanjem onda prvo hodi u mraku, ali ta njegova želja za znanjem ga spaja sa Stvoriteljem koji mu šalje svjetlo, pa on spoznaje sve pojave.

Šehid Mutahari ne slaže se ni sa jednim od ova dva odgovora, već sa onim da je starica to rekla jer se njena spoznaja Pokretača svodila na vreteno. Da je neko drugi bio, on bi našao neko svoje pomagalo da spozna Pokretača. Ova starica je upotrijebila prvi Aristotelov dokaz da postoji Stvoritelj, jer je on rekao da svaki pokret traži svog pokretača. Ta starica je svojim fitretom, i ne znajući za Aristotela, iznijela njegov dokaz. Ako se vreteno ne može vrtiti samo kako bi se onda Ovaj svijet mogao vrtiti bez Pokretača, mislila je. Upravo je time Mutahari nagovjestio da se prihvataju vjerski primjeri sa argumentima.

Šta je smisao čula? U modernom vremenu u vezi filozofskih nauka došli smo do nekih novih pogleda. Došlo je do sučeljavanja i sukobljavanja empirista i metafizičara. U Evropi u zadnjem stoljeću materijalistička ili empirijska filozofija pobjeđuje i njihovi stavovi prevladavaju diljem Zapada. Rezultat te pobjede biva sljedeći: vrijednosni metafizički komparacijski sistem sistem ne vrijedi sa njihovih stanovišta. Zastpnici materijalistićkog koncepta filozofije rekli da jedino stanovište vrijedno poštovanja jeste ono zasnovano na eksperimentu i čulima. Konačan rezultat emempirijske filozofije je da spoznaja nema veze sa vjerom. Mi čulima ne možemo dodirnuti (dosegnuti) Boga, a sve što ne možemo dodirnuti ne postoji. Što god nije bilo podešeno eksperimentu proglašeno je sumnjivim, nemogućim i nepostojećim te na to ne vrijedi trošiti vrijeme.

U Evropi je, dakle, zavladao taj materijalistički koncept filozofije, čime je sa scene protjerana vjera. Ne može se reći da pobjeda materijal is-tičkog koncepta nije imala utjecaj na islamski svijet. Halke čija je te-matika bila materijalistički koncept uvlačile su se postepeno u islamski svijet, tako da su na kraju imali značajan utjecaj na njega. Te halke su na

31

Bit Islama

kraju urodile stvaranjem posebnih mišljenja u islamskom svijetu, a pet je osnovnih razloga njihovog prodora u islamski svijet:

1. uskogrudnost, kratkovidnost tradicionalista u islamskom svijetu, jer je poznato da su imali negativan stav kad je u pitanju islam-ska filozofija,

2. filozofske rasprave su same od sebe bile komplikovane i dobar dio puka ih nije razumio,

3. zaostalost islamskog svijeta, pogotovo naučna,

4. napredak zapadnjačke nauke, posebno eksperimentalne,

5. sva gornja četiri elementa uvezana sa neprijateljskom priopagan-dom.

Ovih pet faktora uslovili su pojavu muslimanskih mislilaca koji su s jedne strane imali veze sa islamom, a s druge strane nisu temeljito pozna-vali Islam i islamsku filozofiju. Njih je opčinio tehnološki napredak za-pada, pa su shodno ovim faktorima napravili jedan novi pogled – novi is-lamski svijetonazor, pod nazivom «talfiqi». Šta ustvari znači talfiqi svjet-onazor? Nekoliko stvari on podrazumjeva:

vjera se može dosegnuti eksperimentom i istraživanjem. Nisu to-liko daleka vjerska pitanja, a da se ne mogu postići eksperimen-tom,

ako hoćemo spoznati prirodu vjere, prvo moramo spoznati bit prirode,

svaki put stizanja do Boga bez poznavanja prirodnih zakona je pogrešan,

sve ovo što smo nabrojali nismo izmislili, nego je to u samom Kur'anu.

Vidimo da se ovaj talfiqi svjetonazor u sprezi sa materijalističkim. Zato materijalisti tvrde da se eksperimentima mogu dokazivati metafiz-ičke činjenice i to upravo onom tehnologijom kojom to Zapad danas čini.

Stavovi islamskih empirsta svode se sljedeće poimanje: Pokušati filozofskim razmišljanjem doći do metafizičkih činjenica je isto kao tući vodu u posudi, jer koliko god je tučeš ona se prvo razbježi pa se ponovo vrati. Nećemo ništa novo napraviti, osim što ćemo izazvati svijet protiv islamskog svijeta. Ovo nije naš (materijalistički stav) sve ovo se nalazi u Kur'anu. Zar nas Kur'an ne poziva na spoznavanje materijalnih činjenica: nebesa, zemlje. . . Ne samo da nas poziva, već nam to naređuje. Spozna-

32

Bit Islama

vanje ovih ovozemaljskih činjenica je osim prirodnog moguće i eksperi-mentalnim putem. Sam Kur'an priznaje ovaj metod prilaza ovoze-maljskim činjenicama. Jedini ključ za spoznaju šifre ovog svijeta jeste ovaj metod. Jedan od čelnih promicatelja ove doktrine jeste Ferid Wadždi, Egipćanin, autor knjige «Atlal al- mazhab al madi» - «Na rušev-inama vjere». Tu je i Abul Hasan Nadwi sa svojom knjigom «Koliko je svijet izgubio zbog dekadencije islamskog svijeta», te braća Sejjid i Muhammed Kutb. Sejjid je bio islamski revolucionar koji je napisao kn-jigu «Jesmo li mi muslimani»; Muhammed, njegov brat, nakon njega je proširio i doradio ovu knjigu.

Nadwi, Iračanin je napisao knjigu «Izlazak muslimanskog svijeta iz džahilijjeta na naučnu scenu». U ovoj knjizi govori da je džahilijjet za-pravo napuštanje filozofije. Cilj je bio prikazati Islam kroz zapadnjačku optiku, ali to ne znači da su imali namjere predati Islam u ruke zapadnih naučnika. Oni kažu da ta metodologija koju zapad koristi u svojim is-traživanjima, nije njihova nego Božija, samo što su je oni počeli koristiti prije nas muslimana.

Nadwi je napisao i raspravu pod nazivom «Čvrste postavke i obz-nane» (Muhkamat wa bayinnat). On navodi da je naš Pejgamber osvijes-tio ljude kad je u pitanju njihovo biće, nauka, kao i o početku i napretku svijeta, budućnosti svijeta i čovjeka. Poslanici su dali mnoštvo informa-cija čovječanstvu uopće, tako da je nepotrebno da se ljudi podučavaju os-novnim stvarima. Poslanici su obznanili činjenice o Ezelu (o bespočet-nom i beskrajnom svijetu), o Ovom svijetu, Berzahu (svijetu između sm-rti i Sunjeg dana), o Sudnjem danu i lišili nas rasprave o njima. (sve ovo Nadwi tvrdi). On ustvari želi da pobije argumenate filozofa. Njegov je stav da je znanje metafizike transedentalno, nešto što je izvan dosega naših čula I nešto o čemu se nema šta raspravljati. Mrđutim, kaže Nadwi, ljudi nisu spoznali sve ove blagodeti. Zatim su ljudi raspravljali o ovim stvarima, i otisnuli se u lutanje i tapanje po mraku.

Zašto su modernistička mišljenja uveliko bila prihvaćena naročito od mladih

Ovbakva modernistička mišljenja uveliko su bila prihvaćena naročito od mladih u islamskom svijetu. No i filozofi uzvraćaju udarac i kažu: Sve je to u redu ali niste saslušali naš govor do kraja. Nemamo dileme oko toga da je riznica tajni svega u onostranom, a prihvatamo i činjenicu da

33

Bit Islama

Kur'an na mnogo mjesta poziva na istraživanje činjenica vezanih za Ovaj svijet. Poziva nas vrlo jasno na otkrivanje zakonitosti pojava ovog svi-jeta, podstiče nas da istražujemo međusobnu uslovljenost pojava i za-konitosti u materijalnom svijetu. Mi držimo da je istraživanje ovosvjet-skih zbilja jedna od bitnih Kur'anskih poenti.

Ponosimo se da je u vrijeme općeg džahilijjeta na zemlji Kur'an ob-javio potrebu za istraživanjem svih zemaljskih zbilja. Kur'an na to ne podstiče samo muslimane već i druge narode. Stotine ajeta i hadisa u prilog ovome možemo navesti. Zato filozofi ne negiraju potrebu za nauč-nim istraživanjem. Filozofi postavljaju prethodno spomenutim nauč-nicima sljedeće pitanje: «Da li spoznajom prirodnih zakona završavate svoju dionicu puta ili ima još puta iza toga. Da li je neko ko je spoznao sve zakone spoznao i Boga, sve Božanske zbilje?»

Ako možete pozitivno odgovoriti na ova pitanja onda priznajemo da je vaš metod dobar. Kur'an je knjiga objavljena cijelom čovječanstvu. Ako vaše teorije zasnovane na materijalističkom gledanju mogu odgovoriti na sva kur'anska pitanja mi ćemo ih prihvatiti, ali stvarnost je drugačija. Put naučnih istraživanja zasnovanih na činjenicama otkrivenim u prirodi, samo je pola puta u konačnoj dionici do metafizičkih činjenica. Ova dionica zasnovana na eksperimentu ne dovodi čovjeka do kraja puta, a ako čovjek ne stigne do krajnjeg cilja, nije ispunio svoju misiju na Zemlji. Ne stići do kraja puta ili zalutati isto je.

Sada će im filozofi postaviti nekoliko kur'anskih pitanja da bi pobili njihove tvrdnje da se putem gole nauke, zasnovane na prirodnim za-konima, može spoznati metafizički svijet. Kako li će oni na ovo odgovoriti?

Stvoritelj nebesa i Zemlje! On vas kao parove stvara - a stvara parove i od stoke - da vas tako razmnožava. Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Aš- Šura, 11)

ا Hاج�و �ز� أ م� ك �نفس� أ م'ن� م �ك ل ج�ع�ل� ر�ض�� و�األ� م�او�ات� الس) ف�اط�ر

و�هو� Bء ي� ش� �ه� �ل �م�ث ك �س� �ي ل ف�يه� م� ؤك �ذ�ر� ي ا Hاج�و �ز� أ � �ع�ام �ن األ� و�م�ن��ص�ير الب م�يع الس)

Oni koji u Onaj svijet ne vjeruju rđavih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvišenija; On je silan i mudar. (An- Nahl, 60)

34

Bit Islama

�ى� �ع�ل األ �ل �م�ث ال aه� �ل و�ل و�ء� الس) �ل م�ث ة� �اآلخ�ر� ب ون� ؤ�م�ن ي � ال )ذ�ين� �ل ل�ح�ك�يم ال �ع�ز�يز ال و�هو�

Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!( Ta-ha, 8)

�ى ن �حس� ال م�اء �س� األ� �ه ل هو� �ال) إ �ه� �ل إ ال� )ه الل

On je Allah - nema drugog boga osim Njega, Vladar, Sveti, Onaj koji je bez nedostataka, Onaj koji svakoga obezbjeđuje, Onaj koji nad svi bdi, Silni, Uzvišeni, Gordi. Hvaljen neka je Allah, On je vrlo visoko iznad onih koje smatraju Njemu ravnim!( Suta Hašr, 23)

�مؤ�م�ن ال م ال� الس) �قد�وس ال �م�ل�ك ال هو� �ال) إ �ه� �ل إ ال� )ذ�ي ال )ه الل هو�ون� ر�ك ش� ي ع�م)ا )ه� الل �ح�ان� ب س 'ر �ب �ك �مت ال )ار ب �ج� ال �ع�ز�يز ال �م�ن �مه�ي ال

A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa - tamo je Allahova strana. - Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna. (Al- Baqara, 115)

aه� الل �ن) إ aه� الل ه و�ج� �م) ف�ث � �وا و�ل ت �م�ا �ن ي� ف�أ �م�غ�ر�ب و�ال ر�ق �م�ش� ال aه� �ل و�ل

Bيم� ع�ل Bع و�اس�

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve!( Al Hadid, 3)

Bيم� ع�ل ي�ء; ش� ل' �ك ب و�هو� �اط�ن �ب و�ال و�الظ)اه�ر خ�ر و�اآل� و)ل� األ� هو�

I ne postoji ništa čije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi da-jemo samo onoliko koliko je potrebno.( Al- Hidžr, 21)

; وم م)ع�ل �ق�د�ر; ب ( �ال إ ه ل �ز' ن ن و�م�ا ه �ن ائ ز� خ� �ا ع�ند�ن ( �ال إ ء; ي� ش� م'ن �ن و�إ

. . . On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi. (Al Ha-did, 4)

Bص�ير� ب �ع�م�لون� ت �م�ا ب )ه و�الل م� نت ك م�ا �ن� �ي أ م� م�ع�ك و�هو�

Allah je dokidao šta je htio, a ostavljao šta je htio; u Njega je glavna Knjiga. (Ar- Ra'ad, 39)

�اب� �ك�ت ال م� أ و�ع�ند�ه �ت �ب ث و�ي اء �ش� ي م�ا aه الل �م�حو ي

35

Bit Islama

Filozofi tvrde da ovih devet ajeta koje smo nabrojali i još mnoštvo drugih nije nikako moguće pomoću zakona prirode dosegnuti. Naprimjer, ajet: «On je s vama gdje god bili», kojim to prirodnim eksperimentom možemo dokazati? Ili na primjer kako ćemo dokazati da početak, kraj, vidljivost i prozirnost na primjer ove vode, prirodnim eksperimentom? To čini samo Allah, zar nije rečeno «. . . u Njega je Glavna knjiga», a ona je u svijetu onostranosti, nedostzupna eksperimentu. Prema tome, ovo su stvari koje su povezane sa svijetom gajba i nikako nisu dosegljive ovo-dunjalučkim zakonima.

Zar je moguće da spoznamo stvorenja iz nevidljivog Svijeta onostra-nosti putem stvorenja iz Dunjaluka kada ona nemaju ništa zajedničko. Ako za primjer uzmemo oko i uho, samo su četiri prsta udaljeni, a ne-maju ništa zajedničko. U materijalističkom svijetu oko funkcionira po jednim Božijim zakonima, a uho po drugim. Ako bismo zanemarili ove činjenice to bi bilo ravno primjeru čovjeka kojeg je zabolio zub, pa «sh-vatio» da ga i oko boli i otišao doktoru rekavši mu da mu izvadi oko.

Osim toga, ajeti koje smo nabrojali nisu naredbodavnog karaktera, već spekulativnog. Dati su na razmišljanje, studiranje prodiranje u nji-hovu bit. Neko će postaviti pitanje zašto će nam takvi ajeti, ako se u njima ne naređuje nešto.

Ne poriče se značaj nauke do jednog nivoa, do njene krajnje granice rezonovanja. Slikovitim rječnikom kazano, nauka stiže do Igmana, ali do vrha Bjelašnice nikad. Ako se pravilno fokusiramo na dostignuća nauke, ustanovićemo da se ona svode na tri stvari:

1. Bog postiji (nauka može dokazati da je to tačno),

2. Onaj ko je stvorio Ovaj svijet nije od iste materije kao Ovaj svijet (Njegov kvalitet je neuporedivo veći),

3. Stvoritelj ovog svijeta je Mudar i Znan, jer priroda u svim dimenzijama funkcionira na besprijekoran način.

Ko smo mi i gdje smo to mi na Ovom svijetu? Da bismo znali ko smo moramo razmotriti dvije vrste ajeta. Jedan broj ajeta čovjeka uzdiže na najviši mogući nivo, a drugi ga prikiva za dno i tretira kao najniže stvorenje. Na jednom se mjestu kaže da je čovjek poput magarca koji nosi teret, ili se upoređuje sa psom na drugom. Naše je da istražimo zbog čega se čovjek u jednom slučaju uzdiže u najviše sfere, a u drugom se srozava do dna.

36

Bit Islama

Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kop-nom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im ve-like prednosti nad mnogima koje smo stvorili. ('Isra, 70)

�اهم ق�ن ز� و�ر� �ح�ر� �ب و�ال �ر' �ب ال ف�ي �اهم� �ن و�ح�م�ل آد�م� �ي �ن ب �ا م�ن �ر) ك �ق�د� و�ل H �ف�ض�يال ت �ا �ق�ن ل خ� م'م)ن� �ير; �ث ك ع�ل�ى �اهم� �ن و�ف�ض)ل �ات� 'ب الط)ي م'ن�

Ovaj ajet traži od insana zahvalnost za ove blagodati. Čovjek, ipak i pored ovoga okreće leđa Bogu. Zašto? Prvo da vidimo ko su sinovi Ade-movi iz citiranog ajeta. Neki kažu da su to mu'mini, ali Tabatabi to poriče i kaže da se ajet odnosi na cijelo čovječanstvo: na vjernike, munafike i džahile. Da se odnosi samo na mu'mine onda ne bi bilo onog ajeta koji čovjeka uzvisuje, jer su oni sami od sebe dostojni poštovanja pa ih ne treba posebno isticati. Druga stvar, oni nikada nisu porekli ni'mete Božije. Oni su ti koji uvijek uzvraćaju zahvalnošću na ni'mete Božije. Sa glagolom kerimna uzdiže se kompletna ličnost insana - kao kreacije Božije.

Dva su glagola kojima se uzdižu Aemovi sinovi: kereme, fedale. Ke-remna predstavlja poštovanje, a fedala predstavlja odlikovanje u odnosu na ostale. Razlika između ova dva glagola je:

Kereme iskazuje poštovanje prema nekoj osobi, jer ona posjeduje neke odlike koje drugi nemaju. Ovaj glagol se odnosi na nekoga ko je neovisan, samostalan, i time se karakteriše njegov nefs. Istaknut je, dakle, po nečemu što drugi nemaju. On se ne poredi sa drugima, jer je neovisan od drugih. Naprimjer, Ajnštajn je bio najjači u fizici, ali ga ne cijenimo samo kao fizičara već kao ličnost. Samo jedna njegova odlika se prenosi na cijelu ličnost. To je objašnjenje za glagol kereme.

Kad je u pitanju glagol fedale, on se donosi na neku odliku koja se upoređuje sa odlikama drugih. Naprimjer, ako nam dođu u goste profesor i student, obojica zaslužuju gostoprimstvo, ali ćemo mi ipak gledati da malo više posvetimo pažnje profesoru. Znači, dajemo prioritet u blagodetima prema profesoru. Fedale predstavlja odlike koje su uporedive, ovisne su i dolazi do izražaja ondje gdje se negdje nekom nešto daje, ali se nekom drugom daje malo više. Ili na primjer svi učenici u razredu imaju pravo da čuju dobar ders, ali ako se jedan od učenika is-tiče, profesor će mu reći da dođe poslije časa da mu da dodatni ders. Svi su donekle jednaki, ali izdvaja se onaj koji malo više zna.

37

Bit Islama

Na primjer, u cvjećari ćemo kupiti najljepši cvijet za svoju suprugu, nema upoređivanja (to je kereme), ali ako kupimo dva cvijeta, za majku i za suprugu, jedan mora biti ljepši (to je fedale).

Čovječanstvo u sebi ima i kerameta i fadileta. Rekli smo da je keramet svojstven samo jednoj osobi, ali fedalet je svojstven grupi, skupini. Ako keramet ljudi imaju, a nemaju druge vrste, fadalat imaju i drugi. Ono što čovjek ima kao keramat koji ga odvaja od drugih vrsta jeste njegov akl i sposobnost duhovnog uzdizanja. Uzvišeni je podario čovjeku razum i zahvaljujući njemu on je kadar da dosegne savršenost. Nijedno drugo stvorenje nije kadro dosegnuti ovo.

Meleci imaju akl, ali nemaju moć putovanja do krajnjeg savršenstva. Kako su stvoreni ne povećava im se niti im se smanjuje duhovnost, a i životinje su iste kakve su stvorene, ne mijenja im se ćud ni ponašanje. Pčela od prije 5 miliona godina živi istim životom, pravi med i šestougaoni oblik saća, isto kao I danas. Ako se čovjek rodi u jednom gradu i ode, te se vrati nakon 50 godina, više ništa neće prepoznati. Čovjek, dakle, ima akl, pokretačku moć, koja mu omogućava da se uz-diže.

Što se tiče fedaleta i insani i životinje ga imaju. Ljudi se odijevaju, i životinje imaju krzna, ljudi imaju stanove i životinje imaju svoja staništa, imaju strasti oboje. . . Sve je isto samo se razlikuju u kvalitetu. Životinja cijeli život jede sebi svojstveu hranu (npr. jazavac kukuruze), a čovjek svaki dan nešto drugo jede. Isto i kad je u pitanju odjeća: medvjed uvijek nosi jedno krzno, a ljudi? Medvjed uvijek živi u svom brlogu, a ljudi naravno mijenjaju svoje stanove po potrebi. I kad su u pitanju strasti životinja i ljudi ima razlika. Sukobljavanje sa dušmaninom – životinje imaju svoju jednostavnu tehniku, a mi imamo svaki dan novu ratnu tehnologiju. Čovjek zahvaljujući znanju svaki dan savladava prepreke i opasnosti na svom putu (upoznaje tehnologiju kako da se odupre poplavama, zemljotresima, bolestima). Čovjek je u stanju raspoznati haqq, bitak i nebitak. Postoji obični i spekulativni (filozofski) razum. Običnim čovjek rješava zemaljske probleme, a filozofskim filozofske.

Smisao čula, perceptivnih (spoznajnih) organa

Materijalisti, tj. oni koji se oslanjaju na egzaktne (materijalističke nauke) i njihova «pobjeda» nad onima koji koriste razum (filozofiju) kao spoznajni put. S renesansom u Evropi su pobijedili materijalisti one koji

38

Bit Islama

za spoznaju koriste čisti razum. Tada se uspostavila teza da prava filozofska mišljenja nastala izvan logike materijalnog svijeta nemaju nikakvog utemeljenja i da su bezvrijedna. Jedina prava filozofija je, reći će oni, ona koja je zasnovana na čulima, čiji rezultati se mogu dosegnuti eksperimentom. Teologija je, po njima, nauka koja se temelji na metafizičkim činjenicama, sama po sebi sumnjiva, nespoznatljiva i nedokaziva. Ovo materijalisti argumentiraju time što je metafizika nevidljiva pa ju je nemoguće dosegnuti. Neki idu tako daleko da kažu da je sve ovo što teolozi iznesu čista laž.

Tako stvari stoje na Zapadu od renesense pa do danas. Šta se dešava-lo na Istoku? Skepticizam tradicionalista prema islamskoj filozofiji, koji je postojao od ranije, pobjeda koju su izvojevali empiristi na Zapadu, fi-lozofija sama po sebi teška i teško dokučiva običnom svijetu i neprijatel-jska propaganda - razlozi su zbog kojih je islamska filozofija slabo prih-vaćena i na Istoku.

Zastupnici trećeg pravca sa Istoka (Nadwi, Wadždi, braća Kutb koji ne pripadaju ni Zapdnjacima niti ovoj istočnoj filozofiji), prvo su ustvrdi-li da se teologija može postići eksperimentom i to putem čula. Međutim, tvrdili su da to ustvari nije njihovo mišljenje već da to stoji u Kur'anu, ci -tirajući neke ajete koji stimulišu i podstiču na proučavanje prirodnih po-java.

Filozofi, pak, ističu da prihvataju činjenicu da Kur'an podstiče na is-traživanje, umne aktivnosti, ali su rekli da put egzaktnih nauka ili ekspe-rimenta je put koji vodi samo do pola dionice, i koji ne može dosegnuti onu drugu polovinu. I onda su citirali devet kur'anskih ajeta koja to pot-vrđuju, (mi smo ove ajete prije navodili) čije razumjevanje nije izvodlji-vo putem čula.

Do kakvog nivoa spoznaje dosežemo proučavanjem prirode?

Ono što nam proučavanje prirode može dokazati je sljedeće:

1. Ovaj svijet nije sam od sebe stvoren. On ima svog Stvoritelja.

2. Taj Stvoritelj je Mudar, jer se u konstrukciji ovog svijeta očituje vrhunska mudrost njegovog Stvoritelja. Ako proučavamo bilo koji kutak prirode uvidjećemo savršenu organiziranost.

3. Stvoritelj je Moćan i Snažan, jer se svugdje u prirodi očituje Nje-gova snaga.

39

Bit Islama

4. Stvoritelj ovog svijeta i dalje ima apsolutnu kontrolu nad svim i nadzire sve pojave u prirodi. To je kao kad vam neko da dvije knjige: i kada pročitate mudru filozofsku knjigu zaključite kako je neko jako pametan ko je napisao tu knjigu, tako i iz prirode zaključujemo da je njen Stvoritelj stvarno moćan i mudar.

Sve što mogu prirodnjaci zaključiti svodi se na ove četiri stvari. To je njihov maksimum. Sada se postavlja pitanje da li je ovaj nivo spoznaje o Stvoritelju dovoljan za jednog muslimana ? Sa aspekta Kur'ana ovo na-ravno nije dovoljno.

Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim što je na njima; On sve može!( Al- Ma'ida, 120)

ل' ك ع�ل�ى و�هو� ف�يه�ن) و�م�ا ر�ض�� و�األ م�او�ات� الس) مل�ك aه� �ل ل

Bد�ير�ق ء; ي� ش�

Uzvišeni Allah kontroliše ovaj materijalni svijet, ali on je samo dio jednog svijeta. I ne samo da ovladava zakonima prirode on pod svojim nadzorom drži sve na zemlji.

On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna. (Al An'am 101)

)ه ل ن �ك ت �م� و�ل Bد� و�ل �ه ل ون �ك ي )ى �ن أ ر�ض�� و�األ م�او�ات� الس) �د�يع ب

Bيم� ع�ل ي�ء; ش� ل' �ك ب وهو� ي�ء; ش� ل) ك ل�ق� و�خ� Bة� ب ص�اح�

Nauka nas vodi do svojih krajnjih granica, ali dalje ne može, jer tu nastupa duhovna sfera gdje se eksperimentom ništa ne može dokazati. Ona ne može dati bilo kakav sud ili stav o tom svijetu. Iako dadne neki sud to je uradila onako «napamet» bez ikakvih uporišnih tačaka. Kura'n ima ono što mi ne možemo dosegnuti svojim čulima, on nam nudi neka druga sredstva spoznaje.

Ovi kur'anski postulati mogu se tretirati trojako:

1. Podučio nas je izvan-osjetilnim znanjima Ovog svijeta koja su nedokučiva bilo kakvim prirodnim istraživanjima.

2. Kur'an nas je podstakao da temeljito razmislimo o Onom svijetu. One koji nisu kadri ili neće, ustežu se od ovog promišljanja Kur'an strogo kritikuje. Ima i hadis koji kaže: «Nema hajra u iba-detu koji nije protkan razmišljanjem.» I u «Stazi rječitosti» imam Ali navodi isto.

40

Bit Islama

3. Ovi propisi nisu praktičnog karaktera gdje se npr. naređuje post, namaz, zekat, ovdje se radi o propisima misaonog karaktera. Pos-toji jedan broj kur'anskih propisa koji nisu izvršnog karaktera, prirodno istraživanje ih ne može dosegnuti, Kur'an je sam nare-dio promišljanje, a one koji se protive time podrgao je oštroj krit-ici

Ti ajeti postoje, na nama je da razmišljamo ili ne razmišljamo. Jedni će reći da mi ne moramo razumjeti sve te ajete i da je najbitnije da mi vjerujemo u njih. Sjetimo se profesora filozofije koji djeci govori lekciju koju oni u tom trenutko ne razumiju i kaže im: Samo vi to naučite a nekad će to i razumjeti. Kada ih pitaš kakvu korist imaju od ovih ajeta, kakav im je kvalitet? Oni će odgovoriti da ih to uopće ne interesuje, te da oni samo vjeruju u njih.

Drugi će raščlaniti stvari, oni su shvatili dokle dosežu prirodni, a odakle kreću oni misaoni i spekualativni zakoni. To je put kojim se koriste svi instrumenti svoga akla. Ovaj put potvrđuje navedene ajete i upotrebu razuma na valjan način.

Na kraju krajeva čovječanstvo nema više od tri puta:

spoznaja prirode i materijalnih zakona,

put wahja – put Objave,

put akla i argumenata donesenih putem akla.

Vidimo da postoji određen broj ajeta koje putem prirodnih zakona ne možemo spoznati. Sam wahj ih je poslao «upakovane», a da ih nije ot-pakovao da ih možemo jasno vidjeti, tako da smo dobili jedan «paket» kojeg moramo otpakovati da bismo vidjeli šta ima u njemu. Rješenje zagonetke je upravo korištenje akla da bismo ovo «otpakovali». Mi imamo potencijale, ali ih trebamo iskoristiti. Ovim je data značajna uloga aklu, koja je potvrđena u Kur'anu.

Da vidimo šta će reći zastupnici čula i materijalne nauke. Materijal-isti vele: Ne želimo udarati glavom o zid, želimo da vidimo da li nam za-ista nauka može dokazati taj tawhid. Ako upitate nekog naučnika priro-doslovca šta je to znanje utemeljeno na eksperimentu, dat će vam površan odgovor. Znanje je upravo ono što povezuje i odgonetuje uzroke i posljedice pojava u svijetu. Kada to shvatimo onda nam neće biti teško shvatiti zašto će ako zapalimo šibicu na benzinskoj pumpi izbiti belaj. Tako naučnici, pošto spoznaju sve ove zakonitosti, onda dođu do zakona prirode: gravitacije, Njutnovih zakona, teorije relativiteta. . . . Njihov je

41

Bit Islama

posao samo da uspostave lanac zakonitosti, odnosno formule koje povezuju razne uzroke i njihove lančane posljedice. Nemamo nijednog naučnika koji poznaje neku pojavu, koja je sama po sebi neovisna, a da je on nije povezao s nekom drugom pojavom. Nema nijednog naučnika koji bi neku pojavu izdvojio, a da ona nema prethodni uzrok, i da nema svoju posljedicu.

Jasno je da nauka definitivno priznaje koleraciju između uzroka i posljedice kao i to da ništa nije nastalo samo od sebe i da ima smislenu formulu nastanka. Jedan naučnik će neminovno ustanoviti da na svijetu postoji hakikat, univerzalna istina i da ona povezuje sve uzroke i posl-jedice. Ne postoji naučnik koji može inicirati neki zakon a da on nije u lanac uvezan sa drugim zakonima. Svaki zakon stepenasto se povezuje sa drugim. Istinskog naučnika će upravo ta saznanja neminovno voditi do Prvog uzroka svega. Kada naučnik otkrije bilo koji zakon on ustanovlja-va da taj zakon vrijedi u cijelom svijetu i za sva vremena - kao što je to npr. zakon gravitacije, Njutnov ili Arhimedov zakon potiska.

Prirodnjak će neminovno priznati da ništa nije slučajno niti je išta bez svog uzročnika. Osim što će prihvatiti činjenicu da postoji Univerzal-na istina shvatiće da iza toga postoji jedan savršen red i harmonija. Ta is -tina - hakikat nagnat će naučnike da shvate da je Stvoritelj taj koji stoji iza Univerzuma upravo neko ko je bez početka, ko nije materijalan i ko nadzire sve procese koji se odvijaju u tom savršenom redu zakonitosti.

Ovo su bili stavovi naučnika koji čak ne moraju biti muslimani a koji dolaze do gornjih zaključaka. Šta kažu teolozi? Teolog će odmah reći da Ovaj svijet ima svoj početak i ima svog Stvoritelja koji nema svog po-četka. I taj Stvoritelj upravlja svijetom koji ima svoj početak.

Kada sučelimo naučnika i teologa vidimo da oni na istu stvar gledaju iz dva različita ugla. Naučnik potvrđuje savršeni red i zakonitosti u svi-jetu, a teolozi potvrđuju Stvoritelja. Teolog će reći Bog je taj koji ima moć snagu, oprost, a naučnik će reći da je svijet stvorio neko i da se u njemu očituje moć, snaga I mudrost stvaranja. I Kur'an to sve potvrđuje. Znamo da se Kur'anu kaže da je Bog stvorio Nebesa i Zemlju i dan i noć dao da se smjenjuju, I da je On onaj koji čini da iz sjemenke izraste sta-blo, te da On oživljava mrtva tijela.

Naučnik je onaj koji je našao izgubljene zakone. Ovim smo pomirili prirodnjake i teologe, a jedina sitnica po kojoj se razlikuju jeste što nauč-

42

Bit Islama

nici prvo gledaju djelo pa zaključuju da postoji Stvoritelj, a teolozi po-laze od Stvoritelja.

Da li je ovo pomirenje dovoljno ili im oboma moramo nešto dodati? Nema nikakve sumnje da nauka može potvrditi tawhid, jer svaki zakon u prirodi upućuje na Stvoritelja, jer se sada mu'džize Poslanikove mnogo lakše spoznaju nego prije upravo zahvaljujući nauci. Nauka nije anti-Božanska, naprotiv ona pomaže spoznavanju Boga i što god je ona razvijenija, ta spoznaja je očitija. Postoje neka ograničenja kad je u pitanju nauka. Pred nama su dva sistema, jedan je sistem koji funkcioniše na osnovu po zakonima stvorenog, a drugi koji funkcioniše u Stvoriteljovom okrilju. Nauka kaže da je svijet stvoren po jednom zakonitom obrascu. Naučnici kažu da su prodrli u srce prirode, te da su shvatili kako je sve savršeno. I odista vidimo da je svako materijalno obličje stvoreno s nekim ciljem koji je prethodno isprogramiran. Napredak nauke omogućava otkrivanje daljnjih tajni Univerzuma. Kada složimo pojedinačna stvorenja, tj. sve ono što je stvoreno, dobijemo jednu određenu cjelinu. Otkrili smo na primjer genetski kod, a sada tre-bamo otkriti šta nam on poručuje. Drugim riječima, otkrili smo bit toga, a trebamo otkriti poruku. Nauka nam pomaže da shvatimo kvalitet i un-utarnje ustrojstvo tih stvorenih stvari. To činimo da bismo otkrili cilj stvaranja toga.

Korelacija između stvorene stvari i Stvoritelja

Između stvorene stvari i Stvoritelja postoji veza. Dvije stvari otkri-vamo:

1. ustrojstvo i cilj te stvari

2. veza stvorene stvari i Stvoritelja

Poruka je sljedeća: Priroda i sve što je u njoj čini Božije stvorenje. Iza nje stoji jedna moć koja je informisana i ta poruka više nema šta da nam kaže. Znanost okončava svoju misiju da spozna cilj te stvorene stvari i da uspostavlja relaciju između nje i Stvoritelja. Sve je ovo rasprava o stvorenoj stvari, ali možemo li pomoću stvorenih stvari odgonetnuti nešto o Stvaraocu. Ne možemo odgonetnuti puno, tim prije što:

Nijedna pojava ni stvorenje nije neovisno, svaka je ovisna o ne-koj drugoj.

43

Bit Islama

Te pojave nastaju u lancu uzročno posljedičnih dešavanja, i one nisu stvar direktne Božije intervenije. Kako smo to putem nauke ustanovili, Bog ne šalje stvari odvojeno same po sebi (npr. kišu bez oblaka), sve su to sekvence u nizu pojava koje su u materijal-nom svijetu uslovljene jedna drugom. One upućuju na to da iz-nad njih stoji Stvoritelj koji je iznad cijelog lanca, koji je stvorio i zakon kauzaliteta - zakon uzročno posljedičnih veza. Pustio je da se to odvija, ali je i dalje nadzornik svega toga. Ovi zakoni idu iz beskonačnosti iz prošlosti i trajaće do beskonačnosti u budućnosti.

Ni materijalisti to ne poriču, a ne poriče to ni Kur'an. Niko ne poriče na primjer da narandža neće uspjeti na sjevernom polu. Materijalisti tvrde da je sve to tačno, ali pitaju gdje je u svemu tome opis Boga. Gdje se kaže da je Bog Ehad, Samed, da nije rođen, da nije rodio, i svi ostali Božiji kvaliteti. Egzaktna nauka puno pomaže da se djelo Božije odgonetne, ali o samom Stvoritelju ona nema šta da kaže, jer On nije tjelesan i izvan je osjetilnog i tjelesnog. Instrumenti koji istražuju ma-teriju i sam istraživač materijalnog su porijekla. Kvalitete Božijeg bića ne može se putem eksperimenta dokučiti, jer se On ne bazira na materijalnim komponentama. Postoji još jedna razlika koja se tiče dospijeća do Stvoritelja putem eksperimenta i pitanja šta nauka može spoznati, a šta ne.

Stav empirista

Empiristi tvrde da putem filozofskih rasprava ne možemo doći do stvarnih spoznaja i da čovjek treba proučiti prirodne zakonitosti oko sebe i da tek na temelju njih može donijeti validne zaključke. Drugim riječima, oni tvrde da čovjek treba razotkriti prirodne zakone i uspostaviti naučni kodeks, da bi ga drugi mogli slijediti u tome. Sljedbenici ove teorije su i neki muslimani. Tako oni kažu da će pravi vjernik govoriti o Bogu iz vizure savršenog reda u prirodi.

Rekli smo da empiristi prvo spoznaju prirodne zakone, pa tek onda shvaćaju da ima Stvoritelj koji je tu savršenost načinio. S druge strane islamski filozofi prvo spoznaju Stvoritelja, pa tek onda njegovo oči-tovanje na ovom svijetu. Ako već putem prirodnih zakona možemo spoznati Stvoritelja, zašto bismo se mučili sa nekim filozofskim raspravama - kažu empiristi, i nastavljaju - zašto bismo se mučili sa

44

Bit Islama

teškim raspravama koje su nedostupne običnom puku, pa čak možemo izazvati i Njegovu srdžbu, a putem prirodnih zakona možemo spoznati sve i da svi budu zadovoljni.

Da li je dovoljno da putem prirodnih zakona ustanovimo taj Božiji tawhid i da se okanimo daljih rasprava? Ne, a evo i zašto:

1. Filozofi kažu da to što je nauka otkrila u posljednje vrijeme ne sukobljava se sa onim što oni tvrde, štaviše to im pomaže u nji-hovoj nauci. Filozofi kažu da nemaju nimalo dvojbe oko čin-jenica koje su prirodnjaci ustanovili da je sve u prirodi u skladu sa Božijim zakonima. Štaviše, sve ono što su prirodnjaci otkrili pomaže i filozofima.

2. Prihvatamo (filozofi) da su prirodne znanosti date od Boga i vjerom prihvatljive i da je svaki korak naprijed kojeg nauka učini zapravo korak naprijed u spoznaji našeg Stvoritelja.

3. Mi tvrdimo da nauka ima svoje granice i da iza nje postoje neke stvari koje nauka ne može dostići. Cijeli Ovaj svijet je Božije stvorenje, a On je odveć Snažan i Moćan i Mudar. Koliko god da se pretrese Ovaj svijet i koliko god se više ustanovi tragova Božije moći, bolje će se očitovati ove Božije osobenosti. Upravo zato Kur'an imperativno nalaže istraživanje. Sva znanja koja se priskrbe putem eksperimenata imaju svoj doseg, ali ne treba os-tati na njemu vjerujući da je to kraj. Rezultati naučnih is-traživanja su potpomogli spoznaju nazvanu ga'i. Šta je ga'i?

Proanalizirajmo jedan banalan primjer: npr. ovaj radio (s pretpostavkom da ne znamo šta je to) možemo analizirati na dva načina:

rasklopimo ga na hiljadu komada i na osnovu spoznaje jednog po jednog dijela, na kraju odgonetamo šta je to radio. Koliko te-meljito ispitamo dijelove i međusobne veze ustanovićemo i nji-hovu funkciju. Ispitivanje na ovakav način počinje od posebnog i ide ka općem (dedukcija).

Kada znamo da je to radio, ali želimo da ocijenimo kvalitet i druge osobenosti. Znači pomoću njegovog tvorca (na primjer, SONY) saznamo njegove kvalitete.

Mi tako možemo analizirati i sve na Ovom svijetu i koliko imamo više naučnih činjenica toliko i spoznajemo - i kada sve činjenice spojimo doznamo da je neko ko je Tvorac svega ovoga Moćan i Mudar. I tako će i prirodnjak shvatiti da je Ovaj svijet uređen po jednom savršenom

45

Bit Islama

obrascu. A šta je to uređeni obrazac-sistem? Kada jedan naučnik krene istraživati jednu po jednu prirodnu pojavu i živa bića, te analizirajući njih i njihove veze ustanovljava da je neko već to po jednoj ustaljenoj formuli stvorio i da svako biće ili pojava ima svoju ulogu. Kada prirodnjak sve to ustanovi, on dolazi do zaključka da je sve to isprogramirano bez sluča-jnosti.

Isto tako, kada se prirodnjak podrobno zadubi u istraživanje tih bića i ustanovi da ona sadrže određen broj kodova i šifri koje on ne može sam dešifrovati, on će shvatiti da postoji Neko izvan Ovog svijeta ko posje-duje sve te kodove i ko drži te zakone funkcionalnim. Znači, prirodnjak naukovanjem može spoznati četiri atributa svoga Gospodara, tj. da je On:

1. znalac (Alim),

2. moćan (Kadir),

3. mudar (Hakim),

4. vladar (Hakim).

Teorija kojom opisuje prirodnjak Stvoritelja može se dvojako okarakterisati:

Ovo istraživanje do čega je dovelo

Šta je poruka ovog njegovog istraživanja

Kada je u pitanju kvalitet pojava, bića i stvari Ovoga svijeta, ovaj naučnik nam je pomogao da uspostavimo njihove forme i međusobne koleracije na Ovom svijetu. Kada otkrijemo tu tajnu, onda dolazimo do pitanja šta je cilj stvaranja, koja je poruka upućena nama - da li je sve ovo stvoreno radi igre ili nečega drugog?

Poruka je sljedeće: iznad ovih egzistirajućih bića i stvari postoji Znani, Moćni Mudri i Kontrolirajući Stvoritelj koji je izvan toga svijeta i koji svemu tome daje smisao i funkciju. Ako zamislimo prirodna istraživanja kao jedan krug, zaključci nas vode do ivice kruga, ali izvan njega ne mogu nas voditi. Izvan kruga nauka jednostavno ne može kročiti. Ako bi pokušala reći nešto izvan kruga, što predstavlja metafiziku, onda bi to bilo nešto za što nema dokaza ni da je tako ni da nije tako.

Osim ga'i cilja - krajnjeg cilja stvaranja, u Ovom svijetu, kad je u pitanju poimanje svojstava Stvoritelja, nauka ne može dalje. Kako se možemo približiti tvorcu neke stvari (u našem slučaju radia) imamo dva načina:

46

Bit Islama

Nijedan od dijelova radia nije neovisan i nijedan nije slučajno tu, svaki dio ima svoju funkciju koja služi da bi radio u cjelini funk-cionirao kako treba. Kada ovo prenesemo na Univerzum dobijamo isto: nijedna mušica nije stvorena bez veze, sve ima svoj cilj.

Ovo nije produkt slučajnih tajnih sila, kao što na primjer neki kažu da je grmljavina sudar nekih džinna, ili da postoji neuzubil-lahi bog zla ili bog dobra.

Sve stvari i pojave stvorene su u jednom savršenom sistemu i sve je međusobno povezano. Ako neka pojava zakaže ni ostale ne funkcioniraju kako treba. Kao primjer nam može poslužiti: kiša, isparavanje mora, stvaranje kapljica i oblaka iz kojih opet nastaje kiša. Da nema jedne od ovih pojava ne bi bilo ni kiše. Ove pojave su odraz Božanskog savršenog sistema.

Empiristi tvrde da je od neke pramaterije iz beskonačne prošlosti počeo Ovaj svijet i trajaće do beskonačnosti u budućnosti. Kad ih pitaš od čega je Ovaj svijet stvoren kažu od materije, a upitaš li ih od koje materije, odgovoriće od pramaterije. To je ono što nam ta nauka nudi. Ovdje je riječ o islamskom empirizmu.

Postavljamo sada pitanje empiristima: Ako tvrdite da je Ovaj svijet bespočetan i da će se nastaviti do beskraja, gdje je tu cilj stvaranja i iz čega zaključujete smisao Božanskog stvaranja i smisao tawhida? Zar mislite da čisti materijalisti, koji sve zaključuju pomoću eksperimenta dolaze do tih zaključaka o uzročno posljedičnim vezama? Materijalisti ne prihvataju Boga ali prihvataju metodologiju eksperimentisanja i zaključivanja na osnovu njih. Ako pitaš materijalistu da li je Ovaj svijet slučajno nastao, kad ga gledaš djelić po djelić, ili da li je Ovaj svijet rezultat nekih mističnih sila reći će: Ne. Upitaš li ih da li je Ovaj svijet plod kiše, a kiša plod oblaka, oblak plod isparavnja mora oni će reći: Da. Na osnovu ovih eksperimenata empiristi će reći da Bog postoji, a mi ih pitamo gdje je Bog u svemu tome?

Eksperimentalna nauka može zaključivati tek na osnovu Njegova djela ponešto i o Njemu. No o Njemu kao Stvoritelju, na osnovu djela, niko ništa ne može suštinsko zaključiti. Vratimo li se onom primjeru sa radiom, reći ćemo da na osnovu njegovih dijelova ne možemo zaključiti da li je njegov kreator Japanac mršav, debeo, siromašan, bogat, oženjen, ali možemo samo zaključiti da je njegov kreator jedan pametan inžinjer

47

Bit Islama

koji ima odlično tehničko znanje, ali ne znamo da li je on još nešto pored ovoga napravio.

Dakle, sa svim svojom znanjima i zaključcima iz eksperimenata i prrirodnih nauka, materijalisti ne mogu zaključiti ništa o kvalitetima Stvoritelja.

Da rezimiramo, nauka može zaključiti samo to da Ovaj svijet ima svoj početak i da nema svog kraja i da je sazdan u jednom zakonitom redu u lancu zakona koji se međusobno upotpunjavaju. Ako gledamo wahj i kur'anska opisivanja Stvoritelja Ovog svijeta: Jedan (Ahad), Samed (Vječni), nije rodio (lem yelid) i nije rođen (lem yuled) shvatićemo da ih ne možemo spoznati pomoću naučnih činjenica. Ova imena prevazilaze to i pripadaju jednom drugom svijetu. Ne smijemo, sa svim priznanjima eksperimentalnoj nauci, mješati zaključke prirodne nauke koja pripada ograničenom svijetu sa znanjima iz svijeta tajnovitosti (gajba). Ne smijemo ga'i system - sistem nižeg svijeta, koji nam otvara stotine vrata ka višem svijetu poistovjetiti sa onim zaključ-cima do kojih dolazimo putem neposrednog saznanja, Objave, gdje direktno saznajemo attribute, siffate, našeg Stvoritelja. Ta Uzvišena svojstva Stvoritelja nauka ne može dosegnuti i nema pravo da bilo šta kaže o njima.

Kako islamski filozofi gledaju na uzročnost?

Analizirali smo pojmove uzrok i posljedica sa aspekta islamskih filo-zofa i empirista. Osvrnuli smo se na određene greške koje se javljaju kod empirista kada nastoje protumačiti uzroke i posljedice, kada kažu da im je znanje koje dobiju empirijskom naukom dovoljno i da nemaju potrebe za bilo kakvim filozofskim raspravama.

Sa stanovišta empirističke nauke uzrok i posljedica se definišu kao niz pojava koje utiču jedne na druge u nekom vremenskom razdoblju. Navešćemo jednu izjavu Dejvida Hjuma, koji je bio materijalista. On kaže da su uzroci i posljedice definisane na osnovu nekih uobičajenih sh-vatanja, ili tačnije na osnovu nekih običaja. Šta je taj običaj? Ovdje se pr-venstveno misli na pojavu kada jednoj stvari pripisuju druge. Dalje Hjum zaključuje da budući da posljedice formiramo u svojim glavama na os-novu nečega što već postoji, mi tome dodamo nešto, onda tu ne postoji vremenska distanca između toga što je postojalo i što smo mu dodali. Znači vrijeme je nebitno u ovakvom rasuđivanju. Ako promatramo dvije

48

Bit Islama

stvari koje se smjenjuju kao što su dan i noć, hladnoća i toplina, Hjum kaže da su to vremenske pojave koje su vezane za vrijeme.

Upitaju li nas, generalno, za definiciju kauzaliteta sa stanovišta em-pirije i materijalizma, možemo reći: Dvije stvari koje se događaju u istom vremenu uvijek jedna drugu nasljeđuju.

Kako islamski filozofi gledaju na uzročnost. Uzročnost sa stanovišta filozofije tretira se kao stvar koja podliježe jednoj racionalnoj analizi. Kada jednu pojavu stavimo na razmatranje razumu, onda ćemo je prikazati na sljedeći način. Ova stvar može i da bude i da ne bude, što znači da nije nužno postojeća. Karakteristike mogućih stvari su:

nije postojala pa ju je neko stvorio,

u svojoj biti su ovisne o nečem drugom, što znači da je nemo-guće da jedna stvar svoj bitak posudi ili uzme od neke druge stvari, a da u isto vrijeme bude neovisna o njoj,

kako god je ta stvorena stvar ovisna o nekom višem biću, ona je također potrebita Njega.

Nemoguće je da jedna stvar bude stvorena od strane nekog Većeg bića i da bude ovisna o tom biću i istovremeno ne bude Njega potrebita. Filozofi kažu da je razlog stvaranja neke stvari razlog trajne ovisnosti o onom ko ju je stvorio. Ovisnost znači nije svojstvena samo za onaj trenu-tak stvaranja već je ona trajna. Ovisnost je i lančana. Naprimjer, ako uz-memo za primjer svjetlo ove sijalice, ono ima nekoliko svojih uzročnika: od elektrane do žice u sijalici.

Ne smijemo izjednačiti filozofski i empirijski kauzalitet. Naprimjer, prema empirizmu dan i noć nasljeđuju jedno drugo, ali prema filozofskom gledanju oni nisu jedno drugom uzrok, oni uzrokuju neke druge stvari.

Svjetlo i toplina žice na sijalici su uvijek zajedno. Prema empiris-tičkoj teoriji oni su uzrok jedno drugom, ali nisu već uzrokuju neku treću stvar. Kada empiristi pričaju o uzročno posljedičnoj vezi, to ne znači da su u pravu, već da imaju drugačiji pogled na ovu vezu. Gledajući nauku koja posjeduje stanovita naučna dostignuća, ne smijemo u jednom momentu reći da više nemamo potrebe za naukom. Ono što filozofi kažu o uzroku i posljedici materijalisti ne mogu shvatiti, a materijalisti mogu reći nešto o djelu Stvoritelja, ali nikad o samom Stvoritelju.

49

Bit Islama

Da se još malo vratimo filozofskom gledanju uzročnosti na primjeru oblaka. U materijalističkom gledanju oblak je uzrok kiše, ali filozofija kaže da je oblak samo jedan u nizu uzročnika kiše. Žica nije stvaralac elektrona ona je samo provodnik, tako je i oblak usmjerivač kiše, ali ne i uzročnik. Filozofi prihvataju sve naučne uzroke i posljedice, ali ne u smislu izvornog uzroka već kao posljedicu, to su tek prenosioci niza lančanih posljedica.

Navedeno potvrđuje i hadis koji kaže da Allah ne stvara ništa na Zemlji što nema svoje prirodne uzroke. Drugim riječima, neće Allah, iako može, stvoriti sijalicu da sama gori, već ona ima i svog uzročnika, znači elektranu. Ako se razbolimo neće nam Allah onako baciti lijek već nam je dao razum da shvatimo da postoji ljekar koji će nam odrediti lijek.

U Kur'anu se kaže da ako želimo da usmjerimo ljude u neku korisnu akciju moramo biti predvodnici, a ako hoćemo biti predvodnici moramo se školovati za to, a ako se želimo školovati moramo se potruditi. Ne možemo ovdje staviti samu sijalicu i da imamo svjetlo, a da prethodno nismo stavili stubove i povezali žice sa elektranom.

Uzvišeni je stvorio u ljudima određene potencijale i moći da bi stigli do onih ciljeva koji su čovjeku predodređeni. Unutar nas postoje određene sposobnosti: možemo vidjeti čuti, spoznati, razumjeti, tako da koristeći ova četiri podarena nam potencijala možemo ovladati prirodnim pojavama. A imamo i 10 sposobnosti. Ako se želimo popeti na tavan a imamo 10 stepenica I ustanovimo da nam nedostaje još jedna. Kur'an kaže ako se popenjemo na ovih deset (drugim riječima, odradimo sve ono što je do nas), uputimo dovu Allah će nam podariti i onu jedanaestu.

Dova je jedan od segmenata Ovoga svijeta, kad bisnmo je isključili bili bismo materijalisti. Kada su muslimani bili u jakoj vjeri svaki od njih je vrijedio 10 mušrika. Međutim, pošto je broj dušmana bio veći od 10 puta, Allah je poslao meleke u pomoć, negdje dvije hiljade, negdje tri i negdje pet hiljada. Međutim, među muslimanima se stvorio raskol i počeli sporovi, pa su oslabili, tako da su vrijedili, svaki od njih, umjesto ranijih deset puta, sada dva puta, i Allah im više kao ispomoć ne šalje meleke. Dova se znači prima, tek kada čovjek kod sebe iskoristi sve svoje potencijale i nemadne više moći. Tako je i gornjem kur’anskom priimjeru bilo: kad su ashabi davali sve od sebe vrijedili su deset puta u odnosu na neprijatelje, pa su im i meleci pomogli, a kad su duhom klonuli, nije više bilo dovoljno ni snage a ni pomoći meleka.

50

Bit Islama

Mi smo se udaljili od Kur'ana pa smo se podijelili u dvije grupe: oni koji ne vjeruju u dovu, i drugi koji vjeruju samo u rad, bez duhovne pot-pore. Zaključujemo da se ne smijemo osloniti samo na dovu a ostaviti posao po strani niti samo raditi, a ne iskoristiti dovu. Trebamo znači priz-nati nauku do one mjere dokle ona ima doseg, a ostatak prepustiti vjeri.

Svaka generacija daje svoj doprinos u nauci i taj doprinos se na-kalemi na doprinose prethodnih generacija.

Stavovi empirista - vjernika

Oni koji negiraju Boga pitali su nešto, a odgovorili su im oni koji sli-jede empirizam, a vjeruju u Boga. Kako možemo prihvatiti ono biće koje ne vidimo niti poznajemo, niti ga možemo dotaći, dokazati egzaktnim naukama? Čak i da prihvatimo to da postoji Bog, ne razumijemo odakle je došao i odakle je stvoren. Sada materijalisti pitaju dalje vjernike empiriste ko je stvorio Ovaj svijet. Oni odgovaraju Bog. Oni to prihvataju, ali kada na pitanje ko je stvorio Boga dobiju odgovor ne znam ponovo su zbunjeni. Materijalisti, s pravom pitaju pa budući da nam nisu mogli pomoći u odgonetanju nepoznatog ne može nam puno pomoći to što sada znamo da je Ovaj svijet stvoruio Bog. Zato odbacujemo osjećaje, imaginaciju i sve ostalo, pa ćemo se vratiti prirodi jer je ona konkretna i opipljiva. Naš razum nam također nalaže da nema dosega za nešto što je onostrano, jednostavno da ne raspravlkjamo da ne gubimo vrijeme.

Empiristi vjernici odgovaraju: Bog nije tražio nijednog poslanika da nas obavjesti o svojoj biti, niti su oni nama nešto o tome preniojeli. Ne samo da nisu tražili da mi spoznamo bit Božiju nego su čak zabranili da o tome raspravljamo jer mi uopće nemamo potencijala za to. Poslanici su od nas tražili da raspravljamo o Božijem djelu i Njegovim siffatima, imenima. Drugo, Budući da Božije djelo, kažu empiristi, nije ništa drugo nego priroda i njeni zakoni, a mi smo u tom saglasni s vama, kako god mi Boga opisali to on nije pa nemate koristi da gta opisujuemo.

Budući da je čovjek stvorenje Božije, i da su misli stvorenje čovječije, te da smo svi od Ovoga svijeta, ni naše misli su ne mogu prodrijeti izvan Ovoga svijeta, niti dokučiti nešto što je izvan njega. Svi mi zajedno sa prirodom podložni smo Božijoj kontroli, pa ne možemo prodrijeti izvan Ovoga svijeta i upoznati Božiji sistem.

51

Bit Islama

Treće, budući da Ovaj svijet funkcionira na principu uzročno posl-jedične veze i po logičkom ustrojstvu mi možemo odgonetanjem krećući se od zadnje stepenice (posljedice) pa prema prvom uzroku, mnoge stvari spoznati. Naprimjer, ako pođemo od čaše s pitanjima ko ju je stvorio, i odgovorimo tvornica; a ko je stvorio tvornicu i tako redom na koncu dođemo do pitanja ko je stvorio cijeli Ovaj svijet. Odgovor nam je poznat: Jedan Stvoritelj. Znači, o siffatima Stvoritelja možemo zaključiti iz Njegovih djela, ali o biti Njegovoj ne možemo.

Budući da smo odgonetnuli zakon kauzaliteta, i ako krenemo od po-zadi, tj. od posljedica, doći ćemo do zaključka da svaka stvar ima majku i , naravno, na kraju ćemo doći do Stvoritelja koji je stvorio cijeli svijet. Znači ne smijemo poštovati djelo, već Stvoritelja tog djela.

Navedene tri gornje stavke bile bi odgovor empirista vjernika materijalistima.

Mišljenje islamskih filozofa, pak, u nekoliko je drugačije: zar je dovoljno da spoznamo Boga, kao ovi empiristi, tek kao jednu maglovitu činjenicu. Zar da na prvoj stepenici prema spoznaji Boga da zaglibimo i da više ništa ne znamo po pitanju Njegove biti. Najgore je to da to svoje neznanje o Bogu i tu «maglovitost» pripišemo Islamu i kažemo da nam tu spoznaju nije Islam dozvolio. Prva stvar koja se nameće jednom muslimanu ili onom ko propagira Islam jeste pitanje: Ko je Stvorio Boga ako je Bog stvorio svijet? Ako ne bedemo znali odgovoriti na ovo pitanje onda bilo kakva druga spoznaja nema smisla.

Ovako smo razoružani i bilo kakva dalje diskusija je nemoguća. Kakva je onda razlika između islamskog tawhida i kršćanskog trojstva. Kršćani npr. kažu da je božanstvo jedno, ali je u tri lika; a kad ih pitate za objašnjenje oni kažu da je razum nemoćan da to shvati. Zar ćemo i mi muslimani odgovarati sa istim argumentima?

Filozofi (islamski) se sada pitaju kako ćemo braniti Islam kada kažemo da kršćanstvo nije razumski utemeljena vjera, a ovamo tvrdimo da je Islam intelektualno spoznatljiva vjera, a ostajemo bez odgovora na banalna pitanja. Nakon ovoga dolazi ono opuštajuće: Kvalitet spoznaje Boga je nepoznat, a pitanje je bid'at. Da li je ovo odbrana tawhida?

Ako ćemo ovako pravdati put empirista vjernika (putem prirode), kaže Mutahari, onda ispada da nam je bilo kakav misaoni put isključen, iz čega proizilazi da mi u odori vjere negiramo ustvari Božije blagodati. Kako je to moguće? Šta nam empirijska znanja potvrđuju? Mutahari kaže

52

Bit Islama

da ako pokušamo odgonetnuti ono što nam donosi empirija to se svodi na to da sve stvari Ovog svijeta imaju prauzroke u beskonačnosti na jednoj strani i da se nižu u beskonačnost na drugoj strani, te tako možemo zaključiti da je sve stvoreno po zakonitom redu i sa jednom svrhom. No isjeckamo li ovako zakon Božijeg stvaranja, gdje onda u tim segmentima vidimo Boga kao genaralnog Stvaraoca. Vidimo samo isječke. Na osnovu toga što ga ne vidimo možemo pogrešno zaključiti da nam i nije potreban.

Upitamo li se ko je stvorio na primjer cvijet, biolog će odgovoriti da je on rezultat minerala, vitamina vode, sunčeve svjetlosti. Međutim on neće znati otkud sunčevo svjetlo, i uvijek će tražiti nove prirodne uzroke i sunčeve svjetlosti i ostalih uzroka postojanja cvijeta. Na kraju će se na-kon svih ispitivanja uzroka dovesti u pitanje i potreba postojanosti Boga.

Mutahari kritikuje takvo gledanje, i stavljanje Boga na kraju tog lanca. Pogledamo li smisao stvaranja po Kur'anu, shvatićemo da je pravi smisao stvaranja spoznaja Boga.

Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da biste znali (spoznali) da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata! (al- Talaq, 12)

ل �ز) �ن �ت ي �هن) �ل م�ث ر�ض�� األ� و�م�ن� م�او�ات; س� �ع� ب س� ل�ق� خ� )ذ�ي ال )ه الل

)ه� الل �ن) و�أ Bد�ير�ق ي�ء; ش� ل' ك ع�ل�ى )ه� الل �ن) أ �موا �ع�ل �ت ل �هن) �ن �ي ب �م�ر األ��مHا ل ع� ء; ي� ش� ل' �ك ب �ح�اط� أ ق�د�

Smisao stvaranja ovog svijeta i smisao propisa poslatih nama od strane Boga jeste da bismo spoznali Boga i Njegove siffate. Ako posma-tramo ajet: «Stvorio sam ljude i džinne samo da me obožavaju», shva-tićemo da obožavanje (ibadet) nije krajnji cilj stvaranja, već srednji. Iba-det je put prema spoznaji, a ne cilj.

I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj! (Al- Hidžr, 99)

�ق�ين �ي ال �ك� �ي ت� �أ ي )ى ت ح� )ك� ب ر� د� و�اع�ب

I odavde vidimo da je ibadet samo sredstvo pomoću kojeg dolazimo do spoznaje. Ovdje će se moći naći prigovor: Sintagma «dok si živ» ne podrazumjeva posmrtnu uvjerenost. Kad bi bilo tako ibadet bi bio najuz-višeniji cilj. Međutim Mutahari će reći da i ako smrt posmatramo kao

53

Bit Islama

posmrtno uvjerenje tada naša tvrdnja i ima mjesta, jer i poslije smrti ćemo spoznati neke istine i znanja.

Toga dana će neka lica blistava biti u Gospodara svoga će gle-dati; (Al- Qiyama, 22. i 23.)

�ع�ر�ف ت Bة �اظ�ر� ن 'ه�ا ب ر� �ل�ى إ Bة )اض�ر� ن �ذ; �و�م�ئ ي Bوهجوه�ه�م� ف�ي وجو ة� �ض�ر� � ن )ع�يم الن

Na licima njihovim prepoznaćeš radost sretna života. Ovaj svijet nije ništa drugo do otkrivenje istina Božijih. (Al- Mutaffifun 24)

“Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid. ”( Al Qaf, 22)

ك� �ص�ر ف�ب غ�ط�اءك� ع�نك� �ا ف�ن �ش� ف�ك ه�ذ�ا م'ن� �ة; غ�ف�ل ف�ي نت� ك �ق�د� ل Bد�يد�ح �و�م� �ي ال

A Sudnji dan nije ništadrugo do razotkrivanje istina, kaže Mutahari.

Onoga Dana kada budu iskušavane tajne…( At- Tariq, 9)

�ر ائ ر� الس) �ل�ى ب ت �و�م� ي

Znači na Onom svijetu ćemo imati predstavu o svom Gospodaru, nije nas ostavio u mraku kad je On u pitanju. Empirijska znanja nas, dakle, dovode samo do nekoliko Njegovih siffata: Sveznajući, Moćan, Vladar, Mudar. Empirizam nas, kad su u pitanju bitak i poimanje suštinskih čin-jenica o Stvoritelju, ostavlja bez mogućnosti spoznaje tih činjenica. Treba istaći da su tradicionalisti prihvatili stavove empirista - materijal-ista.

Filozofi: postoji razlika između imêna-sifata i biti Božije

Naveli smo jedno pitanje i odgovor onih koji na osnovu nauke za-ključuju o poretku stvari na ovom svijetu. Zapadnjački empiristi pitaju: kako da vjerujemo u nekoga koga ne možemo naučnim činjenicama opisati niti možemo dokučiti njegove osobine. Oni postavljaju pitanje muslimanima koji ne priznaju filozofiju, tj. onima koji svoje vjerovanje baziraju na elementarnim znanjima iz nauke. pa će muslimani - empiristi na pitanje ko je stvorio Ovaj svijet odgovoriti: Bog ga je stvorio. A na pi-tanje: Ko je stvorio Boga? Oni će kazati: Ne može se o tome raspravljati.

54

Bit Islama

Onda će zapadnjaci reći: pa niste nam puno pomogli, unaprijedili ste našu spoznaju tek za jednu stepenicu.

Muslimani – tradicionalisti, koji se bukvalistički odnose prema Kur'anu koristeći se naučnim činjenicama, kažu u svom odgovoru za-padnjacima: Kako da vam mi opišemo Boga, da je On htio da se opiše On bi se putem poslanika opisao. Nama ne samo da nam nije dato ništa o Božijoj biti, nego nam je zabranjeno da znamo. Ono što nam je dozvoljeno da znamo jesu samo Njegovi siffati.

Osnovni problem ovog poimanja je sljedeći: Postoji velika razlika između Božije biti i njegovih imena koja ga opisuju. Filozofi su jasno kazali da postoji razlika između imêna i biti Božije. Ono čemu nemamo pristupa jeste Božija bit i ne postoji način da je dosegnemo, ali ne zato što nam je neko zabranio već zato što su nam potencijali nedorasli da to spoznamo. Nije nam ni šeriat zabranio da raspravljamo o biti Božijoj, kako to tvrde islamski tradicionalisti.

Kada se postavi pitanje ko je stvorio Stvoritelja pravi islamski filo-zofi neće pitanje odmah odbiti s indingnacijom, nego će se truditi da idu stepenicu po stepenicu dalje kako bi bili u stanju potpuno odgovoriti na ovo pitanje. Razlika između imena i biti Božije ne znači da na prvom koraku trebamo da se predamo i da se više ne trudimo da spoznajemo. Hadis kaže da spoznaja svoje nemoći, prilikom spoznaje nekih tajni, je sama spoznaja. Neki su se uhvatili ovog hadisa i ne pokušavaju dalje spoznavati. Pravi islamski filozofi kažu da nije vrijeme za stajanje, treba ići dalje dok se može makar i puzeći.

Bitna je razlika između spoznaje slabosti i slabosti u spoznaji. Pravi filozofi tek kad su ispucali sve potencijale akla onda kažu da ne mogu dalje. Ako čovjek odmah prihvati slabost intelekta onda liči na Musaove saborce, koji su na poziv u rat rekli Musau neka on ide sa svojim Bogom, a da će ga oni čekati. Pravo stvar bila bi da su i oni krenuli sa Musaom a. s. na ratište i da su se oslonili na Boga pa šta bude, bude.

Bukvalisti dalje kažu da je njihovo shvatanje stvojstveno njihovom biću. Drugim riječima, mogu shvatiti samo ono što je svojstveno njima, a budući da Bog nije nama sličan, vele oni, mi Ga ne možemo shvatiti. Što god razumjeli svojim umovima biće krnjavo, jer i oni su nedostatni i krnjavi, budući da pripadaju njima. Kad je tako, kažu islamski filozofi, onda mi na Ovom svijetu ne možemo ništa spoznati jer ćemo sve dovesti u sumnju. Islamski će filozof tada reći tradicionalistima: Ako izjavljujete

55

Bit Islama

da Bog postoji kako ne sumnjate i u to budući da je i to iz vaše glave, onda je i to sumnjivo.

Ako bismo prihvatili ovakvo gledište onda bi vrata spoznaji Boga bila zakovana. Zatvaranje tih vrata je nešto što se protivi osnovnim na-čelima Islama i zdravog razuma. Tradicionalisti će reći: Šta nas je briga za finese spoznaje, mi samo kažemo da ima Boga, da poštujemo Njegove zakone i Onoga ko je stvorio te zakone. Pravi filozofi će reći: Ne može se upravljati svijetom a tako formalistički gledati na stvari, jer je Islam vjera utemeljena na razumub i svi njeni principi također. Propisi Islama su oni koje razum može prihvatiti. Ovi islamski zakoni su došli od Stvoritelja da bi čovjeku obezbjedili zdravu sadašnjost i lijepu budućnost. Svakim islasmkim propisom uzet je u obzir čovjekov interes i na ovom i onom svijetu.

Postoji dakle jedan savršen Božanski sistem koji zahtijeva vrlo pre-cizno upravljanje te je potpuno manjkav stav tradicionalista da Stvoritelja treba samo poštovati. Prva stvar s kojom je Islam počeo jeste Ikre' bismi rabbike – Uči u ime svog Gospodara. A poslije «I podučio je čovjeka onome što on nije znao».

Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili - postići ono što budu željeli. (Al A'araf 157)

Hا وب �ت م�ك �ه �ج�دون ي )ذ�ي ال م'ي) األ �ي) )ب الن سول� الر) �عون� )ب �ت ي )ذ�ين� ال�ه�اهم� �ن و�ي وف� �م�ع�ر �ال ب هم مر

� �أ ي �ج�يل� �ن و�اإل اة� )و�ر� الت ف�ي ع�ند�هم��ث� �آئ ب �خ� ال �ه�م �ي ع�ل م ح�ر' و�ي �ات� 'ب الط)ي �هم ل ح�ل� و�ي �ر� �منك ال ع�ن�

)ذ�ين� ف�ال �ه�م� �ي ع�ل �ت� �ان ك �ي )ت ال �ل� �غ�ال و�األ هم� �ص�ر� إ �هم� ع�ن �ض�ع و�يم�ع�ه نز�ل� أ )ذ�ي� ال �ور� الن � �عوا )ب و�ات وه �ص�ر و�ن وه ر و�ع�ز) �ه� ب � وا آم�ن

�حون� �مف�ل ال هم �ك� ئ ـ� و�ل أ

On je poslao zakone da bi skinuo okove sa čovječanstva. A šta znače okovi i zarobljeništvo? To je kada nekoga prisilno zarobiš i držiš ga zato-čenog. Kur'an poziva na skidanje tih okova da bi čovjek krenuo ka većim duhovnim razinama, odnosno ka kemalatu - potpunom savršenstvu. 56

Bit Islama

Kur'an i poslanici su došli s tim da skidaju čovječanstvu jednu po jednu halku okova da bi mu omogućili plovidbu u najviše sfere duhovnosti. Koje je veće savršenstvo od toga da čovjek svoje misli u poptunosti usm-jeri ka Gospodaru svome? Koji su jači okovi od neznanja? Ako zakujemo din u startu i ograničimo čovjeku put prema spoznaji Stvoritelja, šta je onda ostalo od suštine dĭna? Kakva je sreća čovječanstva u koju nije uključena spoznaja Stvoritelja?

Šta nam sve ovo poručuje? Poručuje nam da dĭn izvučemo iz društva u izolaciju, a on ako nije društvena vjera ne može ni biti mobilizator ni pokretač. Tako smo dĭn sveli na na mnoštvo pobožnih činova i adeta bez pokretačke moći.

Dvije vrste sekularizma

Postoje dvije vrste sekularizma: rigidni – totalno antivjerski i suptilni koji prihvata vjeru lišenu društvene dimenzije. Odgovor sekularista tradi-cionalistima je manjkav jer vuče desetak drugih prigovora koji zahtije-vaju objašnjenje. Islasmki filozofi, s druge strane, žele analizirati sve s ciljem da tačno ustanove gdje je problem, jer na putu Islama nalaze se brojne prepreke na kojima mnogi muslimani zastaju i te prepreke ih pri-moravaju da daju odgovore u cilju odbrane vjere, odgovore koji vjeri daju pogonsku energiju:

Prva prepreka je shvatanje da smo ograničeni u spoznaji. Ovdje se radi o ograničenosti pojmova: visoke hakikate izražavamo pojmovima koji su nama svojstveni: Bog je Alim (Znalac), Basir (Onaj koji vidi), Qadir (Moćni)...Dakle, izražavamo to putem pojmova koji ne odražavaju suštinu stvari. Oni su nama tek pomoćne alatke da bismo imali ikakve predstave o tome.

Jedan je arif rekao: Nikada se ne može pravo hakikatsko značenje strpati u taj pojam. Nemoguće je suštinu Božijeg atributa Alim strpati u riječ alim, ali ne možemo ni izmisliti drugu riječ, kao što je nemoguće more strpati u jednu posudu.

Jedan je arapski pjesnik rekao: Mi imamo 29 harfova, i to je kao kad bi sa 29 konaca htio da ispleteš neki zastor ili ćilim i htio time da obuhvatiš cijeli Univerzum - tako se ni velika Božanska značenja ne mogu obuhvatiti tako malim brojem riječi.

57

Bit Islama

SPOZNAJA

58

Bit Islama

Svi poslovi koje na ovom dunjaluku trebamo učiniti vezana su za če-tiri osnovna pitanja koja zahtijevaju odgovor:

1. Zbog čega smo na ovom svijetu? Da li smo sami došli ovdje ili nas je neko doveo?

2. Koga da pitamo zbog čega smo tu? Da li mi imamo tu moć da odgonetnemo odgovor na ovo pitanje ili ipak moramo nekoga pitati? Drugim riječima, koga ćemo pitati za smisao našeg do-laska na Ovaj svijet?

3. Kakva je naša opskrba u ovoj misiji na Dunjaluku? Šta nam, ustvari, predstavlja opskrbu?

4. Koji je cilj ove naše misije? Jer ako čovjek ne zna zašto je tu, si-gurno je da ne može ni ići pravim putem, niti na valjan način može pripremiti opskrbu za teško «putovanje».

Kada čovjek sebe ne poznaje mnogo je veća vjerovatnoća da će za-pasti u greške i poteškoće. Upravo zato je u Kur'anu i uopće u svim ne-beskim knjigama kazano da je najbolja spoznaja spoznaja samog sebe. Kur'an čovjeka tretira dvojako: s jedne strane tretira ga kao jedinku vi-sokih vrlina i kvaliteta, a s druge strane ga srozava i tretira niskim do beskraja. S jedne strane ga naziva Božijim halifom ili opunomoćenikom na Zemlji, dok na drugom mjestu kaže « oni su gori i od životinja». Na jednom mjestu kaže da oni nadmašuju meleke, a na drugom «njihov primjer je kao primjer psa»

Da li je ovo, neuzubillah, neki nesporazum ili kondraindikacija u sa-mom Kur'anu? Da li ovo podržava onu Ničeovu teoriju moći i snage, gdje jedni trebaju biti elita, koje krase sve najbolje odlike, a drugi trebaju da budu ona niža klasa, hajvani – tegljači.

Kur'anski ajet kaže: «Mi smo Adema podučili imenima svih stvari.« Sva ova imena sadržana su u četiri osnovne matematičke operacije: sabi-ranje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Navešćemo jedan primjer: da bi neko ušao u matematiku i stekao bilo kakve osnove potrebno je da pre-thodno poznaje ove četiri osnovne operacije. Tek kada ovlada ovim oper-acijama on ulazi u matematiku, jer cijela matematika opstoji na ova četiri stuba. Tako isto cijeli Univerzum opstoji na Božijim imenima i bez njih se ne može ući u Univerzum da bi ga se spoznalo. To je smisao cijele ove priče.

S jedne strane kaže Kur'an: «podučili smo čovjeka svim imenima», a s druge kaže: «ne budite kao magarci koji tegle knjige, bez ikakvog uvida

59

Bit Islama

u njihov sadržaj.« Čak se ovdje misli i na alime čije znanje ne produkuje smislen proizvod. I oni su kao magarci koji nose kamaru knjiga, a ne-maju nikakvog istinskog uvida u njih. Drastična je razlika između znanja knjige i teglenja knjige.

S jedne strane se uspostavlja direktna koleracija sa Stvoriteljem, a s druge strane postoji čudna relacija koja je meni uvijek bila interesantna.

U kur'anskoj suri Al- Ma'arig, od 10. do 14. ajeta, kaže se:

Kada bližnji neće bližnjega ništa pitati, iako će jedni druge vid-jeti. Nevjernik bi jedva dočekao da se od patnje toga Dana isku-pi sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicim svojom koja ga štiti, i svima ostalima na Zemlji, - samo da se iz-bavi. (Al- Ma'arig, 10. do 14.)

�د�ي �ف�ت ي �و� ل �مج�ر�م ال �و�د� ي �هم� ون �ص)ر ب ي ح�م�يمHا Bم�يم�ح �ل أ �س� ي و�ال��ي )ت ال �ه� �ت و�ف�ص�يل يه� �خ� و�أ �ه� �ت ب و�ص�اح� �يه� �ن �ب ب �ذ; �و�م�ئ ي ع�ذ�اب� م�ن�

نج�يه� ي م) ث ج�م�يعHا ر�ض�� األ� ف�ي و�م�ن ؤ�ويه� ت

Vidimo, dakle, da čak iako će se ljudi međusobno vidjeti niko nikoga neće pitati: Šta ima kod tebe? Jer će svako biti obuzet svojim belajima. Isto tako pitali su Aišu u. m.: Zar će ljudi (i muškarci i žene) na Sudnjem danu biti goli? Ona je odgovorila: «Da, ali vladat će toliki strah da nikome ništa neće padatii na pamet. «

Mi smo nešto slično vidjeli u ratu sa Irakom. Bombardiran je moj grad. Svijet je počeo bježati. Kada se izvukla jedna grupa mojih poznanika na sigurno i htjedoše popiti čaj, kad žena jednog od mojih poznanika reče: «Pa ja sam tamo zaboravila dijete»

Ima i gore od toga. To je kada će svako kome je pripremljena kazna poželjeti da svoje dijete žrtvuje za spas od kazne, čak i ženu, brata, te i širu rodbinu, Bit će i onih koji će reći: «Nek cijela zemlja izgori samo da se ja spasim. «

Prethodni ajet jasno pojašnjava hakikat (zbilju) insana. Jer, ako čov-jek dođe u poziciju da žrtvuje sve drugo zbog svojih interesa to je zato što je njegova priroda takva. Čovjekova zbilja nije samo ahiretska takva, ona je i na dunjaluku takva, samo što će na Ahiretu biti eksplicitnije iskazana. Mi tamo nećemo ništa pokazati što ovdje nemamo. Kada kaže ajet da je Dunjaluk zapravo sjetva za ahiretsku žetvu upravo je to ono što posijemo sebi, tj. ono što imamo pri sebi to ćemo tamo ponijeti. Drugim

60

Bit Islama

riječima, osvjedočenje ahiretsko će pokazati ona sjemena koja su posi-jana ovamo.

Fahrudin Razi, veliki tumač Islama, kaže: «Kako da ja ne poznajem svijet duše ovdje, a da ga spoznam tamo na Ahiretu? Zato se bojim da odem s ovog svijeta, a da ga nisam upoznao. Pa kako da idem na svijet kojeg pogotovo ne znam? Kako da idem iz svijeta materije u svijet duhovnosti, kada ni svijet materije nisam upoznao? Kako ću onda, tek, upoznati svijet duhovnosti?”

Nažalost, naš karakter je takav da smo spremni sve žrtvovati da bismo ispunili svoje strasti. S druge strane imamo slučaj imama Alija, rahmatullahi alayhi, koji kaže: «Kad bi mi poklonili sve što sunce obas-java da bih nezakonito uzeo jedno zrno mravu, ne bih to učinio».

Vidimo i kur'anske ajete koji upravo potvrđuju tu dvojaku čovjekovu prirodu gdje s jedne strane imamo ljude koje Kur'an tretira kao najuz-višenija i najdragocjenija bića, a s druge strane ih tretira kao ona bića koja spadaju u Asfalu al-Safilin, tj najniža bića. Jusuf a. s. je divna kur'anska paradigma koju svi znamo. On je nastradao zbog zavidne braće. Jusufa, da podsjetimo, braća bacaju u bunar kao jedno nemoćno st-vorenje, da bi se na kraju stvar potpuno obrnula, Jusuf a. s. je u ulozi moćnika, a njegova braća kao najponiznija stvorenja dolaze kod njega moleći ga za nešto opskrbe. Kad se braća pravdaju pred Jusufom a. s. on kaže: «Nema nikakvih problema, nije nikakve prašine ostalo na vašim li-cima. Šejtan je taj koji je među nama stvorio ovakvu zavjeru.”

Kur'an preko Jusufa a. s. navodi primjer islamske velikodušnosti. On je preturio preko glave sve belaje koje su mu braća servirala i sve to sa osmjehom halalio. Posljednjeg Poslanika a. s. su u najponiznijim i na-jtežim okolnostima istjerali iz Mekke, a kada su ga pitali koji mu je na-jteži dan u poslaničkom životu, on je odgovorio: «Dan u Taifu», tj. dan kada su velikani Taifa organizirali svoju vlastitu djecu da ga gađaju kamenjem, tukli su ga i maltretirali toliko da mu je krv bućkala u sandalama. Mekkelije su mu priredili tri godine izolacije, a u to vrijeme je izgubio ženu Hatidžu i amidžu Ebu Taliba.

(Jednom prilikom se grupa generala požalila imamu Homeiniju, za vrijeme rata sa Irakom, da ne mogu više izdržati: nema hrane, nema oružja, a on je odgovorio da sve tegobe rata ne mogu stati u jednu noć te-goba što ih je imao Poslanik s.a.v.a.)

61

Bit Islama

Pitanje: U hadisu se veli: “Nijedan poslanik nije pretrpio toliko te-goba kao ja”, iako mi znamo šta je Musa a. s. preživio, pa Ejub a. s., a znamo i da su Zekerijaha a. s. prerezali u šupljem drvetu. Po čemu je onda tegoba Poslanika a. s. Muhammeda veća od tegoba svih ostalih poslanika.

Odgovor: Po tome što Muhammed s.a.v.a. nije trpio samo bol svoje trenutne i aktuelne zbilje, on je video sve grijehe i musibate (nesreće) svog Ummeta do Sudnjeg dana, te je i njegov bol srazmjerno tome bio pojačan.

Međutim, Poslanik a. s. se nakon 13 godina napora intenzivnog sabura uspio vratiti u Mekku. Kada su ulazili u Mekku s Poslanikom a. s., ashabi su uzviknuli: «Danas je dan osvete», a Poslanik a. s. je rekao: «Ne tako, o čemu vi to, danas je dan milosti!«

Vidimo i ovdje kontrast, jedan je spreman sve da žrtvuje da bi sebe spasio, a s druge strane, druga osoba u liku Poslanika a. s. koji kaže ha-lalosum svima, iako je sav poslanički život propatio zbog njih.

U čemu je tajna prave spoznaje?

Odgojiti dušu, na temelju pravog znanja, znak je istinske spoznaje. To je mnogo veće od sjedenja u kutku sobe i tespihanja. Imamo, dakle, Jusufa a. s. koji je svojoj braći oprostio iako je u zatvoru proveo 30, ili po nekima 40, godina zatvora, a nije imao nikakvog grijeha osim što su braća rekla «tebe otac više voli»; a na koncu, nije Jusuf nikako mogao biti kriv nego samo otac jer ga je, eto, više volio od ostalih sinova. Među-tim, nakon svih godina patnje on svojoj zlobnoj braći lakonski kaže: Ja vas neću koriti, sada ste čisti.

Ako tajnu svega ovoga prozremo, onda ćemo shvatiti kako neki in-sani imaju trajni život, a neki su mrtvi i dok su živi. Ako ovo razumi-jemo, shvatićemo kako i mi možemo imati ulogu u svemu ovome. To je jedna pozitivna, trajna i životno važna uloga koju nam život nameće.

Ono što nam Kur'an jasno prenosi jeste da mi odlazimo s ovog svi-jeta, a naša djela ostaju i ona su trajna i vječna. Svako naše djelo može biti trodimenzionalno:

1. dobro i vječno,

2. vječno a loše,

3. ni dobro ni loše (život insana na Ovom svijetu poput hajvana).

62

Bit Islama

Svako od nas sebe može podesiti tako da ima pozitivnu ili negativnu ulogu u svom životu. Svako može donijeti odluku u sebi i za sebe i reći: Ja koji nemam kod sebe ništa od sredstava nasuprot cijelog svijeta, koji posjeduje sva moćna naoružanja i tehnologiju, mogu ostaviti trag i otisak na cijeli taj svijet. Kur'an težište stavlja upravo na to da čovjeku pojasni da je on jedno vječno i (duhovno) moćno, a ne vremenski ograničeno biće. Ovo se opet, svodi na to kako donijeti odluku. Pogledajte ajete koji veličaju čovjeka i one koji ga omalovažavaju. Probajte pobrojiti jedne i druge. Zašto su neki ljudi toliko dobri, a oni drugi loši? I kako mi možemo biti dio onih dobrih, a ne biti dio onih loših? Ako to uradimo to nam može jako pomoći u ovodunjalučkom životu, a da ne govorimo o ahiretskom. Kada to shvatimo, nećemo nikada doći u ćorsokak u svom životu, jer mi smo ograničeno biće u svojim fizičkim dometima, a neograničeni po svojim duhovnim kvalitetima, jer je Uzvišeni bez-granično Moćan i Vječan.

Pitanje: Ako se prisjetimo ajeta o osveti gdje se kaže da je insanu bolje da se strpi, da li to znači da i prema ljudima koji su puno zla učinili trebamo biti milostivi ili samo u slučaju kada pozivamo u vjeru?

Odgovor: Sva ponašanja Poslanika a. s. su ozakonjena. Ponekad je i on žestoko nastupao prema nevjernicima. Merhamet ili samilost će imati smisla ondje gdje protivničku stranu treba smekšati, gdje je ostvariv poz-itivan utjecaj. Jer, zalimova suza je poput suze ćevapa kada se prži na va-tri. Ako se smiluješ zalimu, on će postati još veći zalim. Pjesnik S'adi kaže: «Ako se smiluješ nekom tigru oštrih zuba, napravićeš zulum prema ovci koju će on kasnije rastrgati».

Kakva naša uloga treba biti na ovom svijetu

Pređimo sada na jednu drugu temu. Kakva naša uloga treba biti na ovom svijetu? To bi se otprilike, prema mom nekom sistematiziranju, svelo na uspone i padove čovjeka muslimana, njegovu porodicu, šire njegovo okruženje i zajednicu njegovu uopće.

Prošli put smo rekli da u smislu poznavanja onih stvarnih činjenica, zbilja ovosvjetskih i onosvjetskih, Kur'an posjeduje dvije vrste ajeta: jedni ga tretiraju kao najuzvišenije biće, a drugi kao najniže biće- niže i od životinja. Pa se kod nekih javlja sumnja o nekoj kontradikciji u samom Kur'anu. Shodno tome javlja se i pitanje ko smo mi u cijelom Univerzumu i kakva je naša uloga, zadaća u njemu? Je li jasna naša

63

Bit Islama

postavka kao insana, jer mi smo tako «dizajnirani» da bilo u razumskim, moralnim ili materijalnim pitanjima, uvijek težimo ka nekoj koristi i želimo sebe unaprijediti u tom pravcu.

Šta ćemo reći za onoga ko je izvršio samoubistvo? Da li je on to ura-dio da bi sebi priskrbio neku korist ili odbio neku štetu? Uzmimo za primjer da se neko objesio. Zašto je to uradio? Da bi pobjegao od zala iz svog okruženja i time se riješio ovosvjetskih muka. Sva naša istraživanja, koja podrazumjevaju i neke patente, na tragu su naših interesa. Ovu ćemo temu nastaviti sa iznošenjem određenih kur'anskih i burhanskih (logičkih) dokaza.

Kada je u pitanju spoznaja nećemo se baviti onom spoznajom 'arifa, isposnika koji sjede u tamnom kutu i ibadete, to je izvan domašaja onoga što ćemo mi ovdje razmatrati., a nećemo se baviti ni materijalistističkim ili komunističkim tezama po kojima je čovjek epicentar i osovina svega u svijetu. Bavit ćemo se više onim pitanjima koja nas tangiraju, ovom Božijom knjigom koja je nama data i koja nas tretira, da vidimo kako su kroz nju iskazani odgovori na pitanje ko smo mi ustvari?

Bit će prava tragedija da mi kao vrsni istraživači, poslije puno napora i truda i materijalnih uspjeha, da na nečije pitanje ko smo, imadnemo isti odgovor kao jedna ovca. Ako bi nas neko pitao ko smo mi i u čemu je smisao našeg življenja, mi bismo rekli da smo zdravi, da jedemo dobro, spavamo dobro, ispoljavamo uspješno svoje strasti te da uspješno odbijamo dušmana iz svoje okoline. Ako bismo ovna pitali kakav je smisao njegovog življenja odgovorio bi da ima dobru travu, da se dobro napasa, ispoljava strasti i da uspješno tjera svakoga ko ugrožava njegov okoliš. Dakle isti odgovor kao i odgovor insana. Zato smo tu da na ovo kur'ansko pitanje odgovorimo na valjan način.

Nećemo to raditi mehanički već sa stanovišta aqla, kao univerzalne činjenice, koji će generalne zaključke ekstraktirati iz Božije knjige?

64

Bit Islama

ADEM I SMISAO STVARANJA

65

Bit Islama

Prvo ćemo razmotriti ajete koji čovjeka predstavljaju kao najuz-višenije biće. U suri El- Bekare, 30. ajet stoji:

A kada Gospodar tvoj reče melecima: “Ja ću na Zemlji nam-jesnika postaviti!”- oni rekoše: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo (tespih ti činimo) i, kako Tebi dolikuje, štujemo.” On reče: “Ja znam ono što vi ne znate.

Hة�يف� ل خ� ر�ض�� األ ف�ي Bاع�ل�ج 'ي �ن إ �ة� �ك �ئ �م�ال �ل ل �ك� ب ر� ق�ال� �ذ� و�إ

�ح�ن و�ن الد'م�اء ف�ك �س� و�ي ف�يه�ا د ف�س� ي م�ن ف�يه�ا �ج�ع�ل �ت أ � وا ق�ال�مون� �ع�ل ت � ال م�ا �م �ع�ل أ 'ي �ن إ ق�ال� �ك� ل ق�د'س و�ن �ح�م�د�ك� ب 'ح ب س� ن

Ovdje meleci uočavaju sljedeći problem s čovjekom: on će, kao budući namjesnik na Zemlji, krv proljevati - te su oni u lijepoj namjeri upozorili na to, jer namjesnik na Zemlji treba da zastupa i da bude halifa, Najuzvišenijeg Bića, tj. svoga Stvoritelja neko. Melecima, dakle, nije bilo jasno kako to da će takav čovjek, koji će krv na Zemlji proljevati, moći predstavljati Nekoga sa najvećim vrlinama i atributrima. Zatim meleci zaključuju da će najgore biće zastupati Onoga ko je najbolji. Oni dalje promišljaju:

Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Tebe veličamo i hvalimo (tespih ti činimo) i, kako Tebi dolikuje, štujemo Te?

Ako ti je cilj da stvoriš nekoga ko će te slaviti, pa mi smo ti koji koji te neprestano slavimo i tesbih Ti činimo. Mi Ti i hamd (hvalu) činimo, ali taj hamd ne doseže Tvoju veličinu. Mnogo si Ti Uzvišeniji od onoga što mi možemo izraziti. Potom istigfar činimo zato što Te ne možemo hvaliti i veličati onoliko koliko zaslužuješ.

Nedostatnost našeg izgovaranja: Subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illa lahu vallahu ekber, leži u činjenici da je to samo odraz snage našeg rasuđivanja. To je kao kada npr. nekom otmjenom mladom brač-nom paru nosimo servis findžana i kažemo im: “Ovo je samo simbolična hedija, izvinite nismo mogli više (jer vama ne dolikuje da primate ovako skroman poklon).

Meleci su blokirali na sljedećem problemu: čovjek je, s jedne strane, onaj koji treba da bude predmet povećanog poštovanja, a isti taj i takav čovjek u svojoj biti i u svojoj prirodi potencijalno je sklon da nered čini; 66

Bit Islama

s druge strane, meleci ne mogu shvatiti u čemu je uopće smisao stvaranja halife (namjesnika) na Zemlji. Jer, oni su, kako Kur'an na jednom mjestu kaže, časna bića koja nisu nikad Bogu bila neposlušna, niti su Mu u bilo čemu protuvrječila. Međutim, njihovo takvo pitanje nije došlo kao izraz suprotstavljanja Bogu, već je ono odraz ograničene mogućnosti njihova razumijevanja.

Uzvišeni im je na sve to odgovorio:1. Ja znam ono šta vi ne znate.

Uzvišeni zatim stavlja meleke na probu, rekavši:

2. I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melecima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” (El - Beqara, 31)

)م� م�اء آد�م� و�ع�ل �س� )ه�ا األ ل م) ك ض�هم� ث ع�ل�ى ع�ر��ة� �ك �ئ �م�ال �ي ف�ق�ال� ال ون �ئ نب

� م�اء أ س�� �أ ؤالء ب �ن هـ� م� إ نت ك

ص�اد�ق�ين�

Znači, Allah dž. š. traži od meleka da Mu kažu nazive onih stvari koje Adem s.a.v.a. zna. Oni mu odgovaraju:

Hvaljen nek Si! Mi znamo samo ono čemu Si nas Ti poučio. Ti Si Sveznajući i Mudri.

� وا �ك� ق�ال ان �ح� ب � س �م� ال ل �ا ع� �ن ) ل �ال �ا م�ا إ �ن )م�ت )ك� ع�ل �ن �نت� إ أ�يم �ع�ل �ح�ك�يم ال ال

Kada su meleci poklekli, ne znajući odgovor na ovo pitanje, Uzvišeni reče Ademu s.a.v.a.:

"O Ademe, kaži im ti nazive njihove!” Adem je naravno položio taj ispit “...I kad im on kaza njihove nazive, Allah reče: “Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zem-lje..."

�ا ق�ال� �هم آد�م ي �ئ نب� �ه�م� أ م�آئ س�

� �أ �م)ا ب �هم� ف�ل �أ �نب �ه�م� أ م�آئ س�� �أ ب

�م� ق�ال� �ل �قل أ م� أ )ك 'ي ل �ن �م إ �ع�ل �ب� أ م�او�ات� غ�ي الس)

Ovdje je Kur'an prenio jedan ozbiljan dijalog između Adema s.a.v.a. i meleka, u kojem je vrlo jasno naglašen mnogo uzvišeniji status Adema, kao rodonačelnika ljudskog roda, u odnosu na same meleke. Sa ovim jed-

67

Bit Islama

nim logičkim primjerom Kur'an nam je, na zbiljskoj skali vrijednosti, naznačio kvalitativno veći stepen čovjeka i manji značaj meleka.

Stupnjevi duhovnog uspinjanja

A sada slijedi jedno pitanje za razmišljanje: meleci su postavili pi-tanje o podobnosti čovjeka za halifat, a Uzvišeni im je odgovorio. U ovom pitanju meleka i odgovoru Uzvišenog nalazi se jedna mudrost i poruka. U čemu je tu poenta? Da podsjetimo: meleci su pitali: “Zar će ti namjesnik biti onaj koji će na Zemlji nered činiti i krv proljevati?”, a Uzvišeni je odgovorio: “Ja znam ono šta vi ne znate.” Mi sami u ovom pitanju i odgovoru moramo pronaći jedno pitanje čiji će nam odgovor otkriti mnoge tajne. Koje je to pitanje?

Da napomenemo, kada neka riječ u arapskom jeziku počinje sa određenim članom “el” ona označava cijelu bit nečega. Kada se kaže el-erd misli se na planetu Zemlju, a kada se kaže erd-un onda se to odnosi na komad zemlje. Isto tako, el-esma označava imena svih koja Adem a.s. zna, a esma su samo imena predmeta. Tako je Allah pojačao univerzal-nost značenja stavljajući ispred njih određeni član, dodajući mu zatim i kulleha (u cijelosti, sve). Dakle, dva je puta to naglasio.

Kada su meleci rekli: “Mi Te slavimo”, ostalo im je i dalje pods-vjesno pitanje: “Pa šta će taj čovjek činiti, ko Te bolje slavi od nas. Ako Ti je cilj da stvoriš tog čovjeka da bi Ti on bio halifa, ako Ti je cilj da Te taj čovjek slavi na Zemlji, pa ko Te bolje slavi od nas, jer mi Te četiri mi-lijarde godina slavimo neprestano. Taj čovjek koji nered pravi, krv prol-jeva i zemlju obrađuje, neće Te slaviti onoliko koliko Te mi slavimo?”.

Iz navedenog proizlazi ono naše traženo pitanje: Šta je uopće smisao stvaranja čovjeka?

Allah Uzvišeni u navedenoj suri kaže da je podučio Adema imenima svih stvari, a melecima kaže: “Ja znam ono šta vi ne znate”. Hoće se reći da je Allah dž. š. podučio Adema nečemu što je mnogo veće od samog tespihanja. Međutim, postoji i ajet:

Stvorio sam ljude i džinne samo da Me obožavaju.

Ono tamo: “Podučio je Adema imenima svih stvari”, ustvari znači: podučio ga je svim zbiljama i načelima stvorenoga svijeta. Krucijalni cilj poduke Adema a.s., od strane Allaha dž. š., jeste spoznaja - me’arifet.

68

Bit Islama

Neko će s razlogom postaviti pitanje: kažete da je cilj stvaranja čov-jeka me’arifet, spoznaja Stvoritelja, a kur'anski ajet nam jasno kaže da je prvenstveni smisao čovjekova stvaranja ibadet i obožavanje Stvoritelja; kako, dakle, možete tvrditi nešto tako protivrječno kada je jasno da je pr-venstveni čovjekov cilj ibadet?

Koji je onda od ova dva stava istinit, jer ne mogu postojati dva raz-ličita odgovora na isto pitanje? Osim toga, pretpostavimo da ovdje, na Ovom svijetu proživimo prosječnih 60 do 70 godina, i to sve u ibadetu, a s druge strane znamo da u Vječnom Džennetu nema ibadeta – što auto-matski znači da ibadet nije glavni cilj naše ovozemaljske misije. Eto, u iznesenom je to glavno pitanje. Jer, On je podučio Adema svim imenima i zbiljama – spoznaji Samoga Stvoritelja – dakle, onome što je nedokuči-vo melecima. Jer, oni Ga gledaju kroz jedan uski vidokrug, a Ademu se, za razliku od meleka, koji nisu znali imena svih zbilja, posredstvom ovih spoznaja otvorio široki raspon raznolikih uglova gledanja Stvoritelja.

Iz rečenog nužno zaključujemo da se smisao stvaranja čovjeka ne može odnositi na onaj najkraći dio čovjekovog života. Kur'an nas je po-dučio jednoj stvari, i to je savršeno logički i razumski prihvatljivo, da postoje dva cilja i smisla stvaranja:

a) pripremni smisao stvaranja; b) krajnji smisao stvaranja.

O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas da biste bili bogobojazni.

�ا �ه�ا ي ي� )ذ�ين� أ � ال وا �ب� آم�ن ت م ك �ك �ي �ام ع�ل �م�ا الص'ي �ب� ك ت ع�ل�ى ك)ذ�ين� م� م�ن ال �ك �ل م� ق�ب )ك �ع�ل )قون� ل �ت ت

Da li je dovoljno samo stići do takvaluka (bogobojaznosti) i tu za-vršiti misiju stvaranja.

Elif, lam, mim, Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, up-utstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.

�ك� الم �اب ذ�ل �ك�ت � ال �ب� ال ي )ق�ين� هدHى ف�يه� ر� �مت 'ل ل

Da je cilj bio samo takvaluk, ne bi bilo upute iza njega. Takvaluk je, dakle, tek druga stanica. Oni koji budu bili bogobojazni, Allah će im dati furqan (razlikovanje istine od neistine).

69

Bit Islama

O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam spo-sobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. - A Allahova dobrote je neizmjerna. (Al-Anfal, 29)

�ا �ه�ا ي ي� )ذ�ين� أ � ال وا �ن آم�ن � إ )قوا �ت aه� ت �ج�ع�ل الل م� ي )ك H ل ق�انا فر��ف'ر� ك م� و�ي م� ع�نك �ك �ات 'ئ ي �غ�ف�ر� س� م� و�ي �ك aه ل �ف�ض�ل� ذو و�الل ال

� �ع�ظ�يم ال

Da li je ovdje kraj lanca usavršavanja? Ne, ovdje je treća stanica. Oni koji su bogobojazni bit će im primljena njihova dobra djela. Takvaluk je, dakle, samo pretpostavka za furkan i primanje dobrih djela. Ali, ni ovdje nije kraj. Dalje se kaže da Allah voli one koji su bogobojazni.

Zaista će mutekini (koji se budu bojali Allaha) dobiti džennete uživanja lično kod Gospodara njihova, (Al–Qalam, 34)

�ن) )ق�ين� إ �مت �ل 'ه�م� ع�ند� ل ب )ات� ر� ن � ج� )ع�يم الن

Sve kreće od posta. Post pomaže u dobijanju takvaluka, takvaluk je uslov da bismo dobili uputu, hidajet, uputa je zatim uslov da bismo do-bili furkan kojim zaslužujemo da nam dobra djela budu primljena. Na sljedećoj, četvrtoj stanici Allah nas zavoli i prima nas u Svoje okrilje.

I kada smo došli na položaj najbliži Uzvišenom, tu se čini da je kraj putovanja.

Činite namaz da biste me se sjećali. Da li su taj namaz i zikr (sjećanje) dovoljni? Nisu. Namaz nas

zapravo samo odvraća od loših djela i upućuje ka sjećanju na svoga Stvoritelja. Zikr unutar sebe dovodi do smirenosti srca. To je peta stan-ica. Ali, ni ovdje nije kraj.

A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zado-voljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj! (Al–Fagr, 27-30)

�ا ه�ا ي )ت ي� )ف�س أ )ة الن �ن �مط�م�ئ ج�ع�ي ال �ل�ى ار� 'ك� إ ب �ةH ر� اض�ي ر�Hة( ض�ي ل�ي م)ر� �اد�ي ف�ي ف�اد�خ ب �ي و�اد�خل�ي ع� )ت ن ج�

70

Bit Islama

Ovo je, dakle, završna, šesta stanica putovanja. Ista stvar je i sa dži-hadom i on ima svoje stepene u ostvarivanju.

Tri vrste ciljeva

Imamo tri vrste ciljeva: kratkoročni, srednjeročni, dugoročni.“Stvorio sam ljude i džinne samo da Me obožavaju”predstavlja srednjeročni cilj. Ibadet je, dakle, srednjeročni cilj. Krajnji cilj spominje se u suri Talaq, 12. ajet:

Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio. Njegovo naređenje na sve njih se odnosi, da biste znali (spoznali) da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!

)ه )ذ�ي الل ل�ق� ال �ع� خ� ب م�او�ات; س� ر�ض� و�م�ن� س�� �هن) األ� �ل م�ث

ل �ز) �ن �ت �م�ر ي �هن) األ� �ن �ي �موا ب �ع�ل �ت �ن) ل )ه� أ ل' ع�ل�ى الل ء; ك ي� ق�د�يرB ش��ن) )ه� و�أ �ح�اط� ق�د� الل ل' أ �ك ء; ب ي� �مHا ش� ل ع�

Zašto? Da biste shvatili da Uzvišeni ima moć nad svim, da Božije znanje sve obuhvata, da su sva stvorenja u Univerzumu pod okriljem znanja i moći Uzvišenog i da Uzvišeni nad svim vlada i da ima moć nesputanu. Eto, to je krajnji cilj Stvaranja.

Kada meleci kažu: “Pa mi smo oni koji Te slave”, zaključuje se da to nije krajnji cilj; to je ustvari posredni cilj. Ibadet je, dakle, put ili pos-redna veza do krajnjeg cilja.

Kada smo krenuli putem ibadeta, savladavajući razne prepreke, stižemo do znanja onih Ademovih imena. Kada dođemo do imena svih stvari, spoznajemo sve zbilje. Time smo dosegli krajnju spoznaju. Dakle, bez ibadeta, kao posrednog cilja, čovjek ne može spoznati imena i načela svih stvari. A nagrada se daje prema količini svijesti uključene u ibadet. Čini li čovjek ibadet, a nije uključio svijest, neće ga taj ibadet dovesti do imena. Drugim riječima, koliko je ibadet protkan razumom, koliko je prosvijetljen, toliko brže nas vodi ka onim imenima.

71

Bit Islama

Sadržava li ibadet u sebi spoznaju (me’arifet)?

Ustanovili smo, dakle, da krajnji smisao stvaranja čovjeka nije ibadet već spoznaja. Razmatrali smo i ajet u kojem se kaže da je Allah stvorio čovjeka samo s ciljem obožavanja. Ibadet je, kazali smo, bio samo jedna usputna stanica ka spoznaji.

Međutim, sam po sebi nameće se zaključak da između ibadeta i spoznaje mora postojati neka veza. Postavlja se pitanje: Koje od ovoga dvoga –ibadeta i spoznaje – prednjači?Ako bismo tvrdili da je ibadet put do spoznaje, onda bismo mogli za-ključiti da je naš ibadet takav da u njemu nije sadržana spoznaja, me’ar-ifet. Ako bi bilo tako, onda ibadet obavljamo bez ikakvog duhovnog sadržaja. A hadis Poslanika s. a. v. a. kaže da namaz bez spoznaje ne vri-jedi ništa. Onda nas ovo vodi sljedećem zaključku: ukoliko neko vrijeme klanjamo namaz bez spoznaje, i ako namaz bez spoznaje ne vrijedi ništa, onda možemo neprekidno biti na namazu, a da nikad ne stignemo do cil-ja.Ibadet je, dakle, srednja i usputna stanica prema me'arifetu. Međutim, i dalje stojimo pod pritiskom pitanja: Kako vršiti ibadet bez me'arifeta i kako stići do cilja? Odgovor glasi: Ibadet sa me’arifetom ima dvije veze:

generalnu (opću); suptilnu (tefsili) vezu.

Kada krenemo stazom spoznaje moramo imati malo “opće” veze, a to je La ilahe illallah (isto kao kada znamo samo to da neki avion putuje tamo kamo mi želimo). Kada dođemo do tog aviona, mi već pomalo počin-jemo spoznavati kamo idemo. Ono La ilahe illallah prvi je nivo spoznaje da postoji jedan Bog. Kako dalje ibadetimo, spoznaja se proširuje. Iz-među ibadeta i spoznaje uspostavlja se sprega. Jedno na drugo neprestano uzajamno djeluju, i tako sve do cilja.Rođenjem na svijet dolazimo sa razumom (aklom), i taj početni akl tako je mali da čovjek njime može shvatiti tek toliko da ima Jedan Stvoritelj. Ta količina akla umrtvljuje istu onoliku količinu džehla u čovjeku koja je prije toga postojala – isto kao kada paljenjem svijeće svjetlo uništi odre-đenu količinu mraka. Kada insan napreduje, njegov zâhir postaje ljepši a bâtin plemenitiji. Kreiranje unutarnjeg svjetla zapravo je spoznaja. Tada se, ustvari, izlazi na “autostradu” spoznaje i kada se krene dalje, ugledaju se vrata nekog sljedećeg autoputa – još šireg, i tako se ide stepenica po stepenica do krajnje spoznaje. Prelazeći, dakle, s jednog na drugi autoput

72

Bit Islama

dolazi se do kraja i ulazi na vrata babu salamat – vrata smiraja. Tamo se putniku-saliku odsijecaju noge, ali ne doslovno, već u smislu da nema potrebe da hodi pješke, pošto mu je tijelo već našlo potpuni smiraj – noge mu za daljnji hod više ne trebaju. Ovo nas podučava da je čovjek prešao sve prepreke da bi došao do smi-raja. Zašto?

1. na svakoj stepenici usmjeravao je svoje srce i razmišljao o posl-jedicima svakog djela;

2. išao je s namjerom da udovolji svome Stvoritelju i da zadobije Njegovo zadovoljstvo.

Pjesnik Hafiz je rekao: Kada čovjek uključi svoje srce i kada sve čini zarad Božijeg zadovoljstva onda doseže do visokih spoznaja i tada mu se otvore vrata kroz koja iznenada ugleda pri-

zore svijeta gajba. Evo još jednog Hafizovog primjera: voliš, naprimjer, jednu osobu, a živite u dvije susjedne zgrade. Oko vas je tmina. Sjedneš kod prozora i gledaš u drugi prozor na suprotnoj zgradi; sviće zora, vidiš tamo se pali svjetlo – i ti se pališ. Kakve veze ima sada to svjetlo sa tobom? Kod tebe se upalilo svjetlo u srcu. Hafiz kaže:

Ašik Božiji koji je do zore budan bio,i u zoru mu se pali svjetlo, dolazi do spoznaje, i Bog zna samošta se u (u ašiku) tada zbilo.

Imam Sedžad kaže u jednoj dovi: Bože, učini me jednim od onih koji u nutrini svojoj s Tobom šapuću, kada ih općenje s Tobom potakne da ustanu i obave namaz noću.

Ovim Imam hoće da kaže da ima skupina ljudi koji, da bi došli do spoz-naje, ustaju i klanjaju noćni namaz, a druga skupina je ona koja je došla do spoznaje pa tek onda klanjala. Imam Sedžad je tražio od Allaha da ga učini jednim od onih koji ustaju poslije spoznaje, što naravno ne isključuje inicijalnu spoznaju.Oni koji su istinski Božiji robovi, njima su noći svijetle, tj. onima koji su dosegnuli do ovog stepena noć i dan ništa ne znače. Prenosi se da je Isa s.a.v.a. došao do mezara svoje majke i pitao je hoće li da je oživi. Ona je

73

Bit Islama

odgovorila: “Ne, stigla sam ovamo gdje sam opskrbljena svim, ali ako bih se već vraćala, željela bih da to bude radi dvije stvari:

1. da u hladnoj noći ustanem, uzmem abdest hladnom vodom i da u tmini noći obavim namaz;

2. i da još postim u dugim ljetnim danima.”Kao što smo vidjeli, spoznaja i ibadet utiču jedno na drugo. Čovjeku, kao halifi na Zemlji, osnovna misija je spoznaja, a put do spoznaje je ibadet. Ibadet i spoznaja imaju, dakle, dvije veze: opću (inicijalnu) i suptilnu (konačnu).Nameće nam se još jedno pitanje. Kur'anski ajet kaže: “I pouči On Adema nazivima svih stvari.” Ako je Allah poučio Adema svim zbiljama – a Adem simbolizuje čovječanstvo – i mi smo, dakle, poučeni tim zbil-jama. Kakvog onda imaju smisla daljni ibadeti? Ima li se na umu da čovjek uvijek traga za onim čega nema – a ovdje vidimo da Adem, tj. čovjek, zna imena svih zbilja – za čim onda treba dalje tragati?Odgovor glasi: Ovdje želimo izvuči jednu pouku, a to je da ne gledamo na stvari samo iz uskog ugla, jer nam se zbilje neće ukazati onakvima kakve one zaista jesu. Primjer za to jeste stizanje do znanja putem poslanstva i putem nebeskih veza. Druga poruka ove priče poziva na uočavanje razlike između materijalnog i Božanskog sistema upravljanja. Svi ljudski zakoni su jednodimenzionalni i jednoznačni, a svi Božanski su višeznačni. Ljudski zakoni su krojeni ljudskim mjerilima i oni vide samo jednu dimenziju, prikovanu za materijalni svijet. Kur'an kaže da je sve u Božijem svijetu višedimenzionalno. Kao što su ljudi dvokompo-nentni, imaju materijalni aspekt i dušu, i djela su dvokomponentna, imaju svoj zahir i svoj batin (reakcije naših djela koje mi ne vidimo, a koje su u sistemu Božijeg stvaranja jako vidljive).Ljudski zakoni vide zahir (pojavni vid) stvari, a manjkavost im je da su usko ograničeni samo na materijalni svijet, dok pravilo Božijeg poretka jeste da svako naše djelo, osim zahira, ima i svoj batin (drugu dimenziju - koju mi ne vidimo). Uticaj batinskog aspekta nekog našeg djela nije us-resređen samo na nas; on se proširuje na cijelo društvo oko nas. Historija poslije svjedoči o njegovim pozitivnim i negativnim učincima. Samo jedna ličnost može svojom pozitivnom ili negativnom energijom ozračiti cijelo jedno društvo, pa i cijeli svijet.

74

Bit Islama

Gledanje na stvari iz zahirskog i batinskog ugla uvijek daje različite rezultate

Kur'an na to gleda drugačije i pita šta je ustvari motiviralo vojnike da se dignu u odbranu svoje zemlje. U (Božanskom) svijetu onostranosti imate ocjenu koja je zabilježena na osnovu vaše motiviranosti, dakle sa kakvim ste motivima ušli u taj rat. Ta ocjena je ključna i obično je ne vidi obični svijet. Da bi ocjena bila pozitivna vaš cilj mora biti Božije zadovoljstvo. Šta znači motiviranost Božijim zadovoljstvom? Ratovanje time radikalno mijenja situaciju vojnika, jer ako si krenuo u Božije ime ratovati onda to podrazumjeva i pravila igre po Božanskom zakonu (bez silovanja, ubijanja žena djece, zarobljenika, sječe voćnjaka...). Onima koji ne ratuju u Allahovo ime ovo sve je dozvoljeno. Međutim, u Allahovo ime, ništa od toga se ne smije.

U jeku borbe imama Alija i Muavije jedan od vojnika je pitao imama da mu pojasni tawhid Božiji. Saborci su burno reagirali jer je baš u jeku najveće borbe našao da to pita. Imam Ali je, tada, upitao: «Pa zbog čega mi ratujemo ustvari? Nama je cilj da ljudi znaju zbog čega ratuju, a ako neko ne zna šta će na kraju postići, zašto uopće ratuje?” Prvo, dakle, vojnike treba podučiti zbog čega ratuju, pa tek onda ih uputiti u rat.

Rekli smo, razlika između Božanskog i materijalnog sistema gledanja jeste što je materijalno ustvari jednodimenzionalno – vidi samo zahir i na osnovu toga donosi zaključke, a Božanski sistem višedimenzionalno gleda na stvari i tako izvodi i zaključke. Božanski sistem kaže da je čovjek dvokomponentno biće (od tijela i duše) pa su takva i njegova djela. Materijalni segment čovjekovog bića zaprima tek jedan mali njegov dio, a glavni dio bića čini onaj duhovni. Ako ovo sve shvatimo to će nam dati odgovor na mnoštvo pitanja koja će se kasnije pojaviti

«I pouči on Adema nazivima svih stvari». Kad se kaže Adema misli se na insana. Da bi čovjek stekao znanja svih zbilja, Allah Uzvišeni mu je podario dvije vrste spoznajnih elemenata. To su spoljna čula dodira, mirisa, okusa, sluha, vida. Njima spoznaje zahirska znanja. To dokazuje 78. ajet sure an-Nahl:

«Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. «

75

Bit Islama

aه م و�الل ج�ك �خ�ر� طون� م'ن أ م� ب �ك م)ه�ات � أ �مون� ال �ع�ل Hا ت �ئ ي م و�ج�ع�ل� ش� �ك ل

م�ع� �ص�ار� ال�س) �ب �د�ة� و�األ �ف�ئ م� و�األ )ك �ع�ل ون� ل ر ك �ش� ت

Drugi način spoznaje je putem slanja Božijih poslanika. Kur'an u suri «Aleq» kaže:

... koji čovjeka poučava onome što ne zna. (Aleq, 5)

�م� �ع�ل ي �م� ل م�ا ان� �نس� اإل� )م� ع�ل

PRIČA O HIDRU??? Ispričali smo također priču o Musa a. s. i Hidru iz sure Kehf o

bušenju lađe, ubijanju djeteta i dizanje zida.

Ova priča nam poručuje:

Preciznu informaciju o Božijem sistemu upravljanja svijetom

Svaki zakon ima svoj zahir i batin

Svaki događaj koji se desi u Univerzumu ukoliko se razmotri iz ova dva ugla zahirskog i batinskog, uvijek će dati različite rezultate. Ako pro-matramo jedan zemljotres kao izdvojeni dio jedne cjeline dobićemo jedan rezultat, ako ga, pak, gledamo u sklopu lanca događaja dobit ćemo sasvim drugi rezultat. Sve nam ovo daje uvid u to kako je postavljen ovaj Univerzum. Taj Božanski sistem je dvodimenzionalan, tretira zahir i batin događaja. Cijeli materijalni svijet, u ukupnom lancu Božijeg stvaranja, samo je jedna mala halka - i uopće svijet materije u odnosu na duhovni svijet mali je i ništavan. A vidimo da materijalisti svijet materije smatraju jedinim svijetom.

Vrlo je bitno posmatrati događaje s oba aspekta. Ako se ova stvar do-bro shvati dobiće se odgovori na mnoštvo nepoznanica kao što su: zašto su zla djela - zla i ružna, zašto djela nekih ljudi neće biti primljena. . .

Druga stvar koju nam priča o Musa i Hidru poručuje jeste da u Božijem sistemu nema greške. Dvije vrste zakona nalaze se u Ovom svi-jetu:

1. Konvecionalne, koje su ljudi kreirali (kao npr. semafor i njegova svjetla, čije se upute svakog trena mogu promijeniti). Budući da

76

Bit Islama

su oni ljudskog porijekla nemaju jasnu korelaciju ni svoje ishodište. Ovi zakoni imaju i izuzetke.

2. Božanski zakoni imaju koleraciju - srodnost ulaznih parametara sa onim izlaznim, dakle starta zakona i njegove posljedice. Ovaj zakon je ustrojen tako da će npr. stablo jabuke uvijek dati jabuku nikad krušku. I nikad od ujeda zmije nećemo dobiti vitamine. Božanski zakoni nemaju izuzetaka pa čak ni za Poslanike.

Zašto su nam na Onom svijetu kazne toliko duge?

Recimo, ko neopravdano ne klanja sabah, tamo ga čeka dva miliona godina džehennema. Šta je pet minuta namaza sabaha prema dva miliona godina vatre? Greška je što mi Božanske zakone miješamo sa našim ljud-skim i nastojimo da Božanski sistem smjestimo u glavu svog koordi-natnog sistema i pokušavamo Božanska mjerila mjeriti svojim. Bez obzi-ra ko popije otrov ili ga ujede zmija on će umrijeti, tako, po Kur'anu, ko pojede nezakonito imovinu nekog jetima kao da je vatru pojeo. U Kur'anu stoji:

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. “Gospodaru moj,” - reći će - “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?”

“Evo zašto” - reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.” (Taha, 124-126)

�ع�ر�ض� و�م�ن� �ر�ي ع�ن أ �ن) ذ�ك �ه ف�إ ةH ل Hا م�ع�يش� ه ض�نك ر �ح�ش �و�م� و�ن ي�ام�ة� �ق�ي �ع�م�ى ال ب' ق�ال� أ �م� ر� �ي ل �ن ت ر� �ع�م�ى ح�ش� نت و�ق�د� أ ا ك Hص�ير� ب

�ك� ق�ال� �ذ�ل �ك� ك �ت �ت �ا أ ن �ات �ه�ا آي يت �س� �ك� ف�ن �ذ�ل �و�م� و�ك �ي نس�ى ال ت

Ukoliko bi jedan čisti Poslanik napravio grijeh ne bi se izvukao. Ako neki najniži čovjek uradi neko dobro dijelo na Onom svijetu vidjet će ga. Kur'an ističe da je Božanski zakon sasvim drugi zakon u poređenju s onim kojeg mi znamo. Pod ovim zakonom može se pojaviti i jedan podzakon koji je također u Božanskom sistemu upravljanja, pa je npr. Sila zemljine teže podvrgnuta Božijem zakonu, ali sabijeni zrak će biti dovoljan da je zaustavi (ovo je podzakon). Pitali su Božijeg Poslanika:

77

Bit Islama

Božiji Poslaniče zar nisi rekao da je u Božijem stvaranju sve simetrično da uzrok stvara posljedicu, kako onda objašnjavaš to da sadaka spašava od nekih nesreća, ili da ukoliko uzmemo lijek, kad smo bolesni, mi oz-dravimo?» Poslanik je odgovorio: Ako sadaka spašava od nesreće i ona je sama jedan podzakon, ona ne prkosi Božijem zakonu, ona je samo jedna nova karika u univerzalnom zakonu.

U suri at Talaq, 3. ajet stoji:

“... a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.

)ق� و�م�ن �ت )ه� ي �ج�ع�ل الل )ه ي ا ل Hج م�خ�ر�

“O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. - A Allahova dobrota je neizmjerna.” (Al-Anfal, 29)

�ا �ه�ا ي ي� )ذ�ين� أ � ال وا �ن آم�ن � إ )قوا �ت aه� ت �ج�ع�ل الل م� ي )ك H ل ق�انا �ف'ر� فر� ك م� و�ي ع�نك

م� �ك �ات 'ئ ي �غ�ف�ر� س� م� و�ي �ك aه ل �ف�ض�ل� ذو و�الل � ال �ع�ظ�يم ال

Ovdje Kur'an pojašnjava razliku i argumentaciju eventualnog spora oko shvaćanja Božijih zakona. Ako se budete Allaha bojali on će vam naći izlaz odakle se i ne nadate. Kada kažemo rizk (nafaka), ne mislimo na nafaku kao šećer brašno ulje, rizk je sve od zdravlja, lijepog dina, ah-laka poznavanja Božijih zakona, lijepih odnosa u porodici. Oni koji se oslanjaju na Allaha on će im biti dovoljan. Allah će učiniti ono što je naumio.

Sada dobijamo argumentaciju za gornje postulate. Sljedeći ajet tu-mači sve ono gore što je rečeno: »Allah sve stvara s mjerom» Ako je st-vorio zemljinu težu ona tačno djeluje i ima svoj opseg, ali to ne znači da ona ima beskonačne mogućnosti i svoja ograničenja. Izvan tih ograničen-ja nastupaju drugi Božiji zakoni, koji, u svom opsegu, neutrališu onaj prethodni. Tako da su svi zakoni karike jednog lanca. Imati povjerenje u Allaha je također jedan od Božijih zakona. Pa ko bude povjerovao u Al-laha po tim zakonima ima tačno predviđene pozitvne konsekvence. Imati vjeru u Ahiret, gajiti pravednost i lijep ahlak, sve su to stavke zakona Božijih koji izazivaju tačno određene reaicije i posljedice u Božanskom

78

Bit Islama

nevidljivom svijetu. čak i kada Božiji Poslanici donesu neke mu'džize, oni nisu ni protiv znanja niti krše Božije zakone.

Da ponovimo, Božiji zakoni nemaju greške, nemaju izuzetaka, ali su, pojedinačno gledano, ograničeni u svom opsegu.

Prema tome, kur'anska priča nije isključivo vezana za Musaa i Hidra, u pitanju je općakur'anska formula koja se desila tada ali pojašnjava i niz pojava koje se i dan danas mogu desiti.

U suri «Jasin», 12. ajet, čitamo:

Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su ura-dili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali. (Jasin, 12)

ل) و�ك هم� �ار� و�آث ق�د)موا م�ا ب �ت �ك و�ن �ى �م�و�ت ال �ي ي ح� ن �ح�ن ن )ا �ن إ�ين; مب ; �م�ام إ ف�ي �اه �ن أح�ص�ي ء; ي� ش�

Međutim, stoji i to da će i efekti djela biti zapisani (asarehum). Svako naše djelo koje učinimo dok smo živi ima neki efekat. Često ćemo se upitati što me ovo strefilo, odakle sad ovo i sl., ali ako bismo pomnije izanalizirali svoj život, vjerovatno bismo našli razloge zašto nas je to nešto snašlo.

Kako se ti efekti u Božanskom sistemu multipliciraju može se ilus-trovati putem slj. primjera: Uzvišeni je stvorio ljude različitih ljepota. Nekome je dao prirodnu ljepotu pa je (ona ili on) u salonu još i dotjera - i u takvom stanju odolazi u čaršiju. Kad tako dotjeran(a) krene kroz narod, prirodna je stvar da će se neki bračni partner osjetiti uskraćenim kad uporedi tu (ljepoticu, ljepotana) i svog bračnog druga. I malo po malo dođe do rastave braka. Dijete koje ostane iza njih sasvim je prirodno neće imati dobiti potreban porodični ahlak. Vremenske i društvene promjene se mogu događati tako da tom djetetu kasnije dođe vlast u ruke i da ono dobije pod kontrolu milione ljudskih duša. Kada se takvom roditelju, na Sudnjem danu, kaže: Ti si ubica 2 miliona ljudi, on će se u čudu naći, a onda će mu se pojasniti da je sve to poteklo od onog pogleda i razvoda koji je uslijedio. Zato nemojte misliti da su mnogi ovosvjetski činovi sit -nice. Oni u Božanskom sistemu mogu da se multipliciraju do veličine brda.

Božiji zakoni nemaju greške ali posjeduju mehanizme kompenzacije. Spomenuli smo da se jedni Božanski zakoni nalaze pod patronatom

79

Bit Islama

drugih. Postoje znači načini da se nešto nadomjesti nečim drugim. Tewba je npr. način da neke svoje greške iskupimo.

“Ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je”. (Al-Furqan, 70)

�ال) �اب� م�ن إ ا ع�م�الH و�ع�م�ل� و�آم�ن� ت Hح� �ك� ص�ال �ئ و�ل �د'ل ف�أ ب )ه ي الل

�ه�م� �ات 'ئ ي �ات; س� ن �ان� ح�س� )ه و�ك ا الل Hورف�ا غHح�يم ر)Tewba je zakon koji djeluje dugoročno i na djela i na posljedice tih

djela.

“Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!” (El- Beqara, 129)

�ا )ن ب �ع�ث� ر� H ف�يه�م� و�اب سوال �هم� ر� و م'ن �ل �ت �ه�م� ي �ي �ك� ع�ل �ات 'مهم آي ع�ل �اب� و�ي �ك�ت ال�م�ة� �ح�ك 'يه�م� و�ال ك ز� )ك� و�ي �ن �نت� إ الح�ك�يم الع�ز�يز أ

Molio je tako Ibrahim a. s. i dugoročni efekat Ibrahimove molbe bio je Poslanik Muhammed s.a.v.a. Iz ova dva primjera vidimo kakve posljedice dugoročno izaziva jedna dova, a kakve posljedice izaziva jedan čin kozmetičara vidjeli smo, također, gore.

Nemojmo misliti da smo mi tek puke jedinke u Ovom svijetu. Mi smo i te kako veliki. Imam Ali je rekao:

Ti misliš da si ti samo jedna školjka ali ustvari je u tebi utkan jedan cijeli svijet.

Kada se kaže u hadisima «Ko spozna sebe spoznao je svoga Gospodara», to ne znači da se trebamo izolovati i neprestano ibadetiti u nekoj pustolovini. Ta naša spoznaja, vizija naše nutrine i ogromnog svijeta u nama, zapravo znači spoznati principe djelovanja tog svijeta, odnosno uticaje našeg djelovanja (kako pozitivne tako i negativne) na taj svijet.

Tabatabai, pojašnjava da kada se u Kur'anu kaže «I pouči On Adema nazivima svih stvari» to ne znači da je on naučio imena poput: kuće drveta, planine...već to podrazumjeva imena principa i temeljne zakone. Upravo će Božiji poslanik na Sudnjem danu, prema jednom ajetu, kazati: “Bože moj pa oni su ovaj Tvoj Kur'an zabacili u stranu.” To je optužba Poslanika protiv onih koji neće moći položiti račun.

80

Bit Islama

Osim znanja koja stičemo putem čula i akla, imamo i Poslanike koji nam donose tumačenje Božijih zakona. To je nešto što moramo primiti na znanje i shvatiti smisao svega toga.

Na Sudnjem danu svaki čovjek će biti izveden, a preko puta njega bit će Božiji poslanik, a tu će biti i jedna kutija u kojoj se nalaze još tri manje kutije i bit će svaka od njih rastavljena. Onda će nam kazati ova velika kutija ti je cijeli život, to ti je dio života u kojem si obavezan da vršiš farzove. Prva kutija od one tri su tvoja dobra djela, ova druga tvoja loša djela, a treća vrijeme kad si bio nemaran ni tamo ni ovamo.

Kada čovjek ugleda količinu tog vremena koje je nemarno potrošio, spopala bi ga tolika tuga, da kada bi je prenio na sve Džennetlije svi bi se ožalostili. Ali i kada ugleda svoja dobra djela, obradovao bi se toliko da kada bi tu radost podijelio na sve Džehennemlije, oni bi zaboravili svoju patnju na trenutak. Zašto će se toliko obradovati? Zato što su ta dobra djela trajna, a i zadovoljstvo je trajno.

Mi u ovom materijalnom svijetu živimo u ograničenosti. Sve nam je ograničeno. Ako bismo ljepotu nečega što nam je najljepše na Ovom svi-jetu povećali i koliko jednu trun, doživjeli bismo jedan šok, umrli bismo, jer je ta ljepota već ograničena. To je isto kao kada bismo čuli glas sa frekfencijomm koja je izvan našeg čujnog obima, a ne bismo je čuli, niti bismo čuli one ispod našeg čujnog obima.

Naš organizam može podnijeti samo jedan ograničeni bol kao ma-terijalno stvorenje. Ako je on veći organizam pada. Ali u svjetovima koji slijede poslije dunjaluka, između groba i Sudnjeg dana i na Samom Sudnjem danu ovi opsezi se proširuju, pa će granice užitaka i bola biti proširene. Sudnji dan, granica se proširuje, a u Džennetu i Džehennemu su već ogromne granice, pa će Džehennemlije morati biti u stanju da prime mnogo mnogo veći bol i da ga trpi a da se ne raspadne, a i Džen-netlija će moći milijardu puta veći užitak doživjeti za koji bi se na Ovom svijetu raspao. Sve ide u mnogo većim razmjerama.

Kur'anski ajet kaže: Natječite se u dobrim djelima da biste sebi pris-krbili Džennet» Kapaciteti naših užitaka u Džennetu će biti brojno veći. Ako bi nam na primjer dao neko baštu da obrađujemo veličine kao odavde do Irana, samo bismo se umorili i ništa, a nasuprot tome rekli bis-mo šta će nam beskrajne džennetske bašte, dovoljna nam je jedna mala. Ali mi kada to kažemo mjerimo dunjalučkim mjerilima. Tamo ćemo ima-ti mnogo veće potrebe za uživanje.

81

Bit Islama

Koliko je razvijen naš put toliko su razvijene i kazne i užici na ovom svijetu, a da ne govorimo o onom. Zamislimo da nedaj Bože jedna zmija ušeta u ovu prostoriju, a tu je jedno dijete od godinu dana ona će se lijepo sa njom igrati. Dijete od dvije i po godine će malo pobjeći ali ne dovol-jno, a mi ćemo skakati kroz prozor. Zamislite sada jednog ljekara koji je upoznat sa otrovim svih zmija, pa kaže ovo je zvečarka njen otrov ubija trenutno on bi trčao do Baščaršije. Razlika u strahu je upravo srazmjerna znanju o tom zmijskom otrovu.

Drugi primjer: zlatni nakit na sred sobe beba bi pomiješala sa kek-som, ali mi bismo ga razgrabili, ali neki poznavalac zlata i nakita koji procijeni da je staro dva miliona godina šta bi on tek uradio. Sve bi bio u stanju pobiti da dođe do zlata. Opet se radi o stepenu znanja.

Kur'anski ajet kaže: «O ljudi ne dozvolite da budete obmanuti, imate strateški važan status na ovom svijetu, pa shvatite svoj položaj, ako pro-kockate to prokockali ste veliko bogatstvo, ali i ako iskoristite, dobili ste veliko bogatstvo. «

Ključnih 6 instrumenta spoznaje

Kazali smo da je Uzvišeni stvorio ljude i da im je podario razum i moć spoznaje. Dva su instrumenta spoznaje:

1. Pet naših čula

2. Poslanstvo

Sa poslanicima smo dobili niz životnih anegdota koji nam os-vejtljavaju ovaj put. Spomenuli smo priču o Musi a. s. i Hidru. Prvo što smo spoznali s ovom pričom jesu principi ustrojstva ovog svijeta, a druga poenta je da Ovaj svijet i svako djelo ima svoj zahir i batin. U svijetu onostranosti stvari se bitno razlikuju od onoga kako ih mi na Ovom svi-jetu vidimo. Ono što se dogodi na zemlji po Božanskom zakonu nema greške.

Na osnovu priče o Musi a. s. i Hidra ustanovljamo jednu odrednicu a to je da između dina i akla postoji jedna čvrsta veza. Akl i Wahj – Božan-ska objava u svakom momentu jedno drugo podržava. Kako din (Wahj) uzima pomoć od akla?

Iz sure Jasin prenosimo jednu dogodovštinu, sa kojom ćemo objasniti kako din potrebuje akl. Kada su se poslanici našli u poziciji da se negi-

82

Bit Islama

ralo njihovo poslanstvo, došao je slučajno prolaznik s kraja grada i on je stao u odbranu poslanstva. Slijede ajeti 20 do 24 iz sure Yasin:

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže ni-kakvu nagradu, a na pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prih-vatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravj zablu-di. (Yasin, 20-24)

�عوا )ب ات � ق�و�م �ا ي ق�ال� ع�ى �س� ي Bلج ر� �ة� �م�د�ين ال �ق�ص�ى أ م�ن� و�ج�اءل�ي و�م�ا �دون� م�ه�ت و�هم ا Hج�ر� أ م� ك �ل أ �س� ي ( ال م�ن �عوا )ب ات �ين� ل س� �مر� ال

Hة�ه� آل �ه� دون م�ن )خ�ذ �ت �أ أ ج�عون� ر� ت �ه� �ي �ل و�إ �ي ن ف�ط�ر� )ذ�ي ال د �ع�ب أ � الغ�ن� ت ( ال xرض� ب ح�م�ن الر) ر�د�ن� ي �ين; م�ب �ل; ض�ال )ف�ي ل �ذHا إ 'ي �ن إ �ن إ

نق�ذون� ي � و�ال Hا �ئ ي ش� هم� ف�اع�ت ش� 'ي ع�ن

Na početku se kaže samo «slijedite ih». U sljedećem (21. ) ajetu kaže se zašto bi narod trebao slijediti poslanike kroz usta tog prolaznika sa kraja grada. Ovaj ajet je mali po obimu ali veliki po sadržaju i nosi dva ključna argumenta po kojima din potrebuje akl:

1. Slijedite onoga koji od vas ne traže nagradu i oni su sami upuće-ni. Ovo nas upućuje na to da su poslanici takve prirode da ne traže ni od koga nagradu. Iz ovoga slijedi zaključak da oni nisu ljudi od Ovoga svijeta, da su bliži nekom drugom svijetu jer ne traže nikakvu nagradu s ovog svijeta. Ovo se u potpunosti razli-kuje od onoga na partijskim mitinzima kada kandidati pozivaju narod: «Glasajte za mene» Ljudi su odmah skeptični jer znaju da će sutra taj što poziva biti vladar, ministar ili neko drugi kod ko-ga je moć. Kod poslanika se odmah izbija taj argument jer ne traži ništa kao nagradu.

Kada u ovakvom jednom skupu nađe se neko i kaže «hajd da damo glas nekome ko je najpametniji među nama», to podrazumjeva da taj ne govori zbog svog interesa već poziva na nešto što ima univerzalniju vri-jednost. Druga stvar, poslanici su upućeni i prirodno je da neko ko ne traži svoj interes i tretira univerzalne vrijednosti da je u prednosti nad os-talima i da ima neki potencijal koji drugi nemaju.

83

Bit Islama

U 23. ajetu kaže pridošlica da svako ko čini nešto na Ovom svijetu čini ga iz dva razloga: ili da priskrbi sebi korist ili odbije štetu od sebe. Prema tome, to je i generalno pravilo: ne postoji nijedno djelo na Ovom svijetu koje smo uradili, a da nije načinjeno iz jednog od ova dva razloga. Sada se postavlja pitanje: da li ovi koji kažu da su poslanici da li oni to rade da bi nam priskrbili korist ili odbijaju neku štetu od nas. Ovdje, s ovim pitanjem, uvodi se razum (akl) i din se prevodi na kolosijek akla i navodi ljude na razmišljanje: Pred vama su poslanici pa razmislite jesu li oni pravi ili nisu?

Ono što odlikuje poslanike u odnosu na ostali svijet jeste da oni ima-ju određene mu'džize, a razum je taj sudija koji kaže mu''džiza je dokaz da je poslanik vezan za neku vanzemaljsku silu, a budući da mi ne može-mo učiniti mu'džizu mi smo zemaljski ljudi. Prirodno je da kada neko kaže ja sam poslanik da mu ljudi ne vjeruju argumentirajući to ovako: Pa ti si čovjek i mi smo ljudi, ti jedeš hranu i mi jedemo, hodamo po zemlji, zašto ti imaš neku prednost u odnosu na nas? Ako ste vi spojeni na neki svijet onostranosti, svijet gajba onda smo i mi spojeni, a ako mi nismo niste ni vi. Ako ste vi poslanici i mi smo, ako niste nismo ni mi. I onda poslanici čine mu'džize (Musa a. s. baca štap koji se pretvara u zmiju) i kažu ljudima bujrum vi to učinite. Kada poslanik učini mu'džizu onda razum «kaže» ljudima: Isti onaj argument koji si upotrijebio protiv poslanika, da su oni jednaki tebi. . . sada upotrijebi protiv sebe jer ti ne možeš činiti ono što oni čine, pa ti sam razum nalaže da ga prihvatiš kao poslanika.

Budući da mi ne možemo činiti ono što poslanici mogu to je dokaz da su oni spojeni na neki viši svijet na koji mi nismo spojeni. Razum je taj koji pomaže poslanicima.

Još jedan dokaz da akl pomaže dinu jeste u priči sa Musa a. s. i Hidrom. Akl analizira kad je Hidr probušio lađu izazvao je malu štetu da bi priskrbio veliku korist, kad je ubio dijete, načinio je malu štetu da bi spriječio veliku. Ovdje razum smješta Božije zakone na određeno mjesto gdje postaju razumljivi i prihvatljivi. Četvrti parametar vrednovanja akla jeste da nema akla kakav bi bio smisao objave poslanika jer je kod njih sažeto i sabijeno svo znanje Božansko, ali akl postoji da to ovjeri. To je isto kao kad imate kompjuter kojeg niko ne zna koristiti. Akl je taj koji sugeriše ljudima da su poslanici pravi, a ne neko ko blefira.

84

Bit Islama

Vjera je spregnutost wahja i akla .

Ako nešto od ovo dvoje fali nema kompletne vjere. Spomenuli smo četiri načina kako to akl pomaže din. Četiri ajeta sure Jasin potvrđuju da din bez pomoći akla ne bi bio din, da Božiji poslanici bez akla ne bi mo-gli obavljati svoju misiju.

Sada ćemo vidjeti kako Wahj- Objava Božanska podržava razum. Kada Wahj podržava razum kaže mu: Taj svijet materije u kojem ti živiš je vrlo ograničen i nemoj misliti da iza tog svijeta nema ništa. Naprotiv, to je univerzalniji svijet od materijalnog. Ovaj materijalni svijet je samo jedna halka, kaže Wahj, u kreaciji Božijoj. Ali ovo nije samo moja tvrdnja, kaže Wahj, obraćajući se razumu, ja ću te voditi korak po karak pa ćeš vidjeti koliko je prostrano Božije carstvo i sve ono što razumu po-kazuje Wahj i pokazuje mu stupnjeve Božanskog carstva razum će to prihvatati. Između dina i akla postoji jedna neprekidna spojka koja je nužna da bi oboje postojali. Nijedno od njih kada krenu ka osvajanju car-stva ne mogu bez onog drugog. Kada se uzmu za ruke nikada se ne puštaju. Kada bi se razdvojili ne bi mogli dalje sami.

Postoji ipak jedna razlika između Wahja i akla. Akl kada tretira stvorenja ovog svijeta gleda ih trovrsno:

1. Promatra događaje koji su podložni njegovom rasuđivanju- Može ustanoviti da principi ovog svijeta su takvi da se njima mogu koristiti i mu'mini i kafiri. Budući da ima moć spoznaje Božijih zakona na Ovom svijetu razmatra ih (razum) jedne po jedne i uspostavlja među njima veze i onda će umjesto običnog službenika biti vladar zakonima. Npr. Napolju je hladno, Akl kaže kako ću se oduprijeti hladnoći i shvati da u zemlji ima gas i nafta kojeg može iskoristiti kao gorivo i da se tim suprotstavi prirodi koja bi ga uništila. Tako postaje vladar zakonima. Ako je ljeto, akl nađe ventilatore i spojiti ih na struju i opet postaje vladar zakonima. Akl je također skratio udaljenosti između velikih zemalja, pa je izmislio prevozna sredstva te kompjuter.

«Zar ne vidite da vam je Allah odredio sve što je na nebesima i na zemlji i da vam je to učinio dostupnim i u zahiru i batinu»

2. To je ono što razum može ovladati, ali postoje stvari koje su nemoguće, kao što je spojiti postojanje i nepostojanje na jednom mjestu (da čaša i jeste i nije na mjestu). Kada neko kaže da nešto

85

Bit Islama

može biti i crno i bijelo istovremeno, razum je taj koji će reći ne to je nemoguće.

3. Razum spozna princip svoje egzistencije, ali finese toga ne može dokučiti. Kada čovjek kaže ja nemam nikakva načina da dosegnem smisao postojanja, razum će reći: ne ne ima moguć-nost ja ću ti pokazati. Tada razum kaže Bog je stvorio Wahj i poslanstvo koji će ti (čovjeku) pomoći na onim terenima, na ko-jima nisi u stanju sam spoznati. Wahj je reći ćemo ono kada ra-zum dođe u zonu sumraka i ne može dalje i Wahj je ta svjetiljka koja proširuje vidike i osvjetljava dalji put.

Kada smo ranije analizirali priču o Musa a. s. i Hidru mogli smo zaključiti da postoji poptuna skladnost između principa vjere i akla.

Da ponovimo tri aspekta pomoći razuma Wahju:

Da nema razuma ne bi se Wahj imao kome obraćati

Razum je taj koji stupa na scenu i ona znanja koja skupi od Wahja on ih ukalupljuje

Razum ustanovljava da se svaki princip na zemlji je postavljen da ili odbija štetu od nas ili priskrbljuje korist.

U startu je prigovor mase nekome ko tvrdi da je poslanik ispravan. Poslanici onda odgovore: u ovoj fazi smo isti, ali donose mu'džizu. Mu'džiza je ono što obični ljudi ne mogu uraditi jer to prevazilazi moć običnih ljudi. Kad bi mu'džiza bila iz običnih zakona kojima vladaju ljudi onda bi svi mogli načiniti to. Budući da poslanici mogu uraditi mu'džizu a ljudi ne mogu to je dokaz da poslanici pripadaju nekom drugom svijetu. Na ovaj način akl tih ljudi stupa na scenu i u stanju je da kaže da su poslanici zaista oni koji mogu nešto uraditi, a što oni ne mogu. To su po-moći koje akl pruža Wahju, a s druge stane Wahj «uzima akl za ruku» i kaže mu Ovaj svijet materije je samo jedna halka u cijelom lancu Božije kreacije, a budući da ti nisi kreiran da živiš samo u jednoj halki ja želim da ti pomognem da priskrbiš sebi jedan lijep i valjan život i u sljedećim halkama. Poslije te čeka vječni život, pa se sada trebaš pobrinuti za to. Moraš na Ovom svijetu opskrbu za Onaj svijet pripremiti. Zato ne smiješ reći da su ovozemaljski zakoni samo za tebe podešeni i da samo za sebe treba priskrbiti dobra ovog svijeta.

86

Bit Islama

87

Bit Islama

STAVOVI ISLAMSKIH EMPIRISTA I TRADICIONALISTA (HADISLIJA

Tema je spoznaja. Prošli put smo razmatrali onu spoznaju putem pro-čišćenja duše – arifi. Rekli smo da arifi nemaju problema sa aklom, ali da daju prednost ovoj irfanskoj spoznaji. Spomenuli smo i materijaliste koji ne vjeruju u Onaj svijet pa ni s njima nema dijaloga. Ostali su nam em-piričari koji vjeruju u eksperiment i njihove rezultate i hadislije – oni koji vjeruju samo u one stvari koje su prenešene putem hadisa. Postoji i ona grupa koja vjeruje u spoznaju putem osjetilnih čula. Tek ćemo ih usput spomenuti jer i njihova spoznaja s obzirom na što se oslanjaju prilikom spoznaje nije toliko vrijedna.

Materijalisti su oni koji sumnjaju da ima onostrani svijet i ne priz-naju ga niti žele da iznose svoje stavove. Oni koji spoznaju putem čula oni niti poriču niti potvrđuju postojanje bilo čega u izvanmaterijalnom svijetu. Bave se pukom materijom i izvan nje ne vide ništa. Shodno tome i zatočeni su tim materijalnim svijetom. Nemaju nikakvih informacijama o onom svijetu.

Tradicionalisti – muhaddisi – oni koji vjeruju samo u stvari pre-nešene hadisom

Zastupnici ove teorije su Ešarije, Hanbelije, Ehlul sunnet i šiitski konzervativci. Mu'teziliti, Malikije i Hanefije i šiitski filozofi ne zastu-paju ovu teoriju. Ovo je najkritičnija grupa jer su to oni koji sve govore sa hadisom na usnama i imaju jak pretekst. Tradicionalisti (hadislije) će reći da je pitanje Božijeg jedinstva zapravo nebesko pitanje i da ljudi ne-maju pravo davati stavove i samo putem istinskih predaja možemo o tome nešto zaključiti. Zbog toga je nužno da se ovim pozabavimo.

Mudraci kažu sljedeće: « Mi prihvatamo da je pitanje Božijeg jedin-stva nebesko pitanje i da se tiče viših izvanmaterijalnih stvari i prihvata-mo da se za rješenje tih pitanja trebamo osloniti na informacije koje nam dođu s Neba. Ali da li je i razum materijalna stvar ili je on iz nebeskih sfera? Zaključuju da je razum ustvari izvanmaterijalna kategorija. Razum je Uzvišeni stvorio kao nematerijalnu kategoriju putem koje će čovjek moći da pojmi cijeli materijalni svijet. Akl je taj pokretač koji čovjeka

88

Bit Islama

pokreće od ovog materijalnog svijeta ka Nebu tj. izvanmaterijalnom svijetu. Kakav je dokaz mudraca za sve ovo što su rekli?

To su ustvari oni hadisi na koje se pozivaju hadislije u kojima se kaže da je Uzvišeni stvorio čovjeka kao dvokomponentno biće: tijelo koje je vezano za zemlju i duša koja je spojena sa nebom. Nema nikakve prepreke da Božanski potencijal –akl kojeg je Uzvišeni položio u čovjeka prilikom stvaranja da on putem razuma pojmi Ovaj svijet kreacije – materijalni svijet. Upravo putem ovoga Božiji Poslanici uspostavljaju konekciju sa onostranim svijetom i dobijajui habere i prenose ih ljudima.

Mudraci kažu hadislijama da im je prigovor gotovo ravan prigovoru mušrika poslanicima koji su od njih tražili da poslanici učine da meleci siđu s Kur'anom, zašto prenose Kur'an preko njih.

Kur'an kaže: «Da je bilo u planu da pošaljemo Kur'an preko meleka onda bi On bio objavljen melecima, a pošto smo ga objavili ljudima onda ga šaljemo preko čovjeka. «

Mudraci dalje iznose argumente: niko od nas nije tvrdio da razum ima neograničene vrste spoznaje, a da je to neko rekao to bi značilo negaciju potrebe Božijih poslanika na zemlji. Kako je sad moguće da je razum kadar razriješiti sve čovjekove poteškoće, a s druge strane kažemo da ako je tako on u isto vrijeme eliminiše potrebu za Božijim poslanicima?

Ako je razum svemoćan što će nam Božiji poslanici?

Gdje je granica razuma i odakle stupaju poslanici? Poslanici su tu da osvjetle naše potencijale, tj. da naš razum aktiviraju, a ako bi naš razum bio aktivan 100 % onda ne bi stvarno bilo potrebe za poslanicima. To je isto kao recimo ako je puna čaša, nema potrebe da doljevamo više vode u nju. Ovo nam govori da je razum još uvijek samo potencijal. Nije iskorišten. Mudraci sada kažu: Razum je u stanju da pojmi jedan dio zbilje izvanmaterijalne, ali ne svu. Tada dolaze poslanici i nadopunjuju razum. Oni ustvari aktiviraju ostatak razuma da bi mogao pojmiti i ostale izvanmaterijalne zbilje.

Prema mudracima ono što se tiče spoznaje Onog svijeta izlazi iz tri moguće postavke:

ili su stvari potpune razumeske prirode

ili su stvari protivrazumske prirode

89

Bit Islama

ili stvari iznadrazumske prirode

Šta je razumno? To je ono što razum može prihvatiti i shvatiti.

Šta je protivrazumsko? To je na primjer, kada hoćete da smjestite dvije stvari na jedno mjesto ili na primjer kada kažete da ovaj kasetofon i jeste i nije ovdje, ili ne možete staviti veliko tijelo u malo niti može dio veći biti od cjeline.

Šta je iznadrazumsko? To je kada razum u osnovi nešto prihvata, a ne može dokučiti sve finese toga. Npr. Postaojanje Uzvišenog. Razum potvrđuje postojanje, ali kvalitet tog postojanja ne zna. Svijet berzaha (zagrobni život) i Sudnji Dan razum potvrđuje, ali ne može potvrditi kvalitet njihov. Ja mogu prihvatiti da to postoji ali finese svega toga ne mogu.

Zašto onda Božiji poslanici? Da bi iznadrazumske stvari prezentirali nama. Mudraci kažu: akl ima moć, ali to ne podrazumjeva da on ima ap-solutnu moć. Razum je u stanju pojmiti da Ovaj svijet ima početak, kraj i svog Stvoritelja i zna se taj svijet se vrti i da će jednom završiti. Među-tim, o bitku, suštini ovog svijeta ne zna i on tu treba informacije s Onog svijeta, koje će mu to razjasniti. Potreban mu je nebeski Wahj i neko ko će taj Wahj prenijeti, a to su Poslanici.

Kant: postojanje Boga je izvan domašaja razuma. To da je čovjekova duša vječna razum ne može potvrditi. Koje su granice čovjekove slobode također razum ne može odrediti. Ove informacije treba dobiti iz čovjekove svijesti i praktičnog razuma. Naravno, islamska filozofija ove Kantove stavove poriče i pobija, ali ono što prihvata kao pozitivno iz Kantovih stavova jeste da Kant kao evropski filozof priznaje manjkavost razuma. Islamski filozofi, iako razum smatraju moćnim, nisu rekli da je kadar da spozna zbilje koje su izvanzemaljske.

Jedan od primjera kako Uzvišeni uzdiže čovjeka na najvišu deredžu jeste da je meleke nagnao da učine sedždu čovjeku. Meleci su negodovali rekavši: «Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv proljevati» Međutim, rekli smo da je Allah poučio Adema nazivima svih stvari. Kada je Adem rekao šta zna pred melecima onda su se uvjerili ko-liko čovjek (Adem) više zna od meleka. Tada je melecima došla naredba da učine sedždu čovjeku i oni su to učinili. ( Al Baqara, 30-33 ajet)

« A kada rekosmo melecima: «poklonite se Ademu!» - oni se poklo-niše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. « (Al Baqara, 34. ajet)

90

Bit Islama

Šta znači Ademova sedžda?

Sedžda je svaki čin koji Gospodaru prikazuje Njegovo gospodstvo i našu poniženost pred njim. To su padanje licem na zemlju, činiti mu ruku, sve se to računa kao ibadet. Kolika god je veća poniznost u činjenju sedžde toliko se ibadet smatra većim. Sedžda je dokaz da se onaj koji je čini smatra nižim u odnosu na svog Gospodara, i prikazuje najvišu poniznost. I zato čovjek svoje lice prilikom sedžde spušta na zemlju iz poniznosti prema Gospodaru.

Nakon što je Uzvišeni poučio Adema nazivima svih stvari i nakon što je to obznanjeno melecima sačinjena je osnova za njegov hilafet. Ovdje je Uzvišeni Allah pokazao da čovjek sadrži u sebi potencijale koji meleci nemaju. Pošto meleci upitani za nazive svih stvari nisu znali odgovor, postaje jasna uloga čovjeka. Da bi čovjekovu nadmoć nad me-lecima još više objelodanio Allah im naređuje da čovjeku učine sedždu. Šta je sedžda? To je ono što meleci imaju u «mislima» i trebaju to preto-čiti u praksu. Čak iako je bilo nekih protesta ili pobune meleka u vezi Ademove uloge, ovom sedždom je izbrisano sve.

Dvije stvari ovdje treba podvući:

1. Sedžda nije učinjena Ademu, kao čovjeku, mužu nego kao sim-bolu svih nas, čovječanstva. Adem je simbolizirao nas i meleci su učinili sedždu njemu kao predstavniku ljudskog roda, a ne kao osobi. Zašto baš njemu sedžda? Zato što je on bio prvi potpuni čovjek koji je odražavao insana u pravom smislu. Kada dođete na operaciju, vi se ne prepuštate nekoj osobi, već njegovoj tituli doktora, jer ona izražava znanje i čini da vi imate povjerenja u njegovo znanje. Ne obilazimo oko Kabe zbog toga što je to ka-men već zato što je simbol spajanja sa Stvoriteljem.

Kako ćemo odgovoriti nekome ko nas pita: «Kako su meleci učinili sedždu sinovima Ademovim, kada u Kur'anu jasno kaže da meleci čine sedždu Ademu( Usdžudu Ademe)?. Kako ćemo ih ubijediti da se ta sedž-da odnosi i na nas? Kur'an nam sam donosi dokaz da se ta sedžda odnosi na Ademove sinove, a ne samo na Adema. Kada se tretira pitanje hilafeta čovjekovog na zemlji onda se to svakako ne odnosi samo na Adema. Jas-no je da se misli da Ademove sinove. Dokazano je i da će postojati nje-gova djeca koja će biti uzvišenija od njega samog, kao što je Muhammed a. s.

91

Bit Islama

Adem predstavlja i halifu na zemlji, ali nije samo on halifa. Vidimo koliko je ta funkcija uzvišena kada se Ademu čini sedžda i u isto vrijeme cijelom čiovječanstvu.

2. Iblis koji je odbio učiniti sedždu čovjeku i pobunio se zbog nad-moći koju je dobio čovjek (Adem) kaže da će Ademovo potom-stvo zavoditi do Sudnjeg dana. I ovdje vidimo da se ona sedžda koju meleci čine Ademu odnosi na cijelo čovječanstvo, a ne samo na Adema.

“E tako mi dostojanstva Tvoga, ” - reče -, “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!” (Sad, 82-83)

ل�ص�ين� �مخ� ال �هم م�ن �اد�ك� ب ع� �ال) إ �ج�م�ع�ين� أ )هم� �ن غ�و�ي أل� �ك� ت �ع�ز) ف�ب ق�ال�

“Gospodaru moj, ” - reče -, “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiću se da ih sve zavedem. (Hidžr, 39)

)هم� �ن غ�و�ي و�أل ر�ض�� األ ف�ي �هم� ل �ن) 'ن ي ز� أل �ي �ن �ت �غ�و�ي أ �م�آ ب ب' ر� ق�ال�

�ج�م�ع�ين� أ

Da je sedžda učinjena samo Ademu ne bi se Iblis, bijesan zbog toga, svetio svima nama, već samo Ademu. Sedžda je znači praktično oči-tovanje prihvatanja Božije odredbe da je Adem veći i da ima znanje koje melecima nije dostupno. Djelo je finalni proizvod čovjekovih misli, ah-laka. Meleci su sedždom dokazali šta je u njihovim «mislima». Naprim-jer, kad se dvoje ljudi nakon svađe pomire i zagrle, sam čin grljenja je praktična potvrda onog pomirenja koje je u njihovim glavama.

Različit tretman naših djela u Božijem svijetu taqwina od onih u svijetu tašri'a

Treba da znamo da su naša djela u Božijem svijetu(taqwin) različita od onih u tašri' svijetu, svijetu u kojem mi živimo. U svijetu taqwina nema promjena zakona niti nadomještanja, a u tašri' svijetu zakoni se mi-jenjaju, nadopunjuju. . . Na primjer, kada se kćerka uda daleko, majka dolazi u posjetu, kćerka ima ulogu domaćina iako je majka na neki način po hijerarhiji na većem stepenu od kćerke. U Božijem zakonu ne može se

92

Bit Islama

ništa promijeniti. Naši zakoni su često na nivou adeta, a adeti se mijen-jaju.

Jedan vrhunski doktor je na osnovu svojih radova, djela i dobre prakse imenovan za direktora bolnice. U bolnici radi veći broj specijalis-ta u raznim branšama. Da li jedan vrhunski kardiolog, koji možda zna više od direktora bolnice mora slušati njega jer je na većem položaju? Mora, naravno. Moguće je da neko ko ima manji nivo obrazovanja bude nadređen nekome ko ima više znanja iz te oblasti.

U taqwinu, Božanskom zakonu toga nema. Na onom svijetu, ako ne-ko ima dva sevapa više od nas, on nam je šef, mi njemu nismo. Nemo-guće je u svijetu meleka da Džibril, koji je na najvišem položaju nekoga progura naprijed. Taqwin je kao sistem brojeva: nemoguće je da realan broj tri bude veći od četiri. Tri ima svoju vrijednost. Četiri je iznad njega.

Kada Uzvišeni kaže melecima da učine sedždu Ademu, to nije ovaj tašri' zakon- ovozemaljski, već Božanski gdje se zna da je Adem po ljestvici iznad meleka. Kada po tom zakonu meleci čine sedždu Ademu, onda možemo zaključiti da Adem, kao simbol ljudske vrste zauzima veći stupanj od meleka.

Da li je čovjekovo ponašanje ili je njegov potencijal rezultiralo to da je čovjek – simbol ljudskog roda veći od meleka? Neki će reći djela su naša rezultirala to. Neki će to poreći argumentirajući to ajetom u kojem se čovjek tretira kao životinja. Naše dobro djelo nas čini većim od me-leka. A čovjekovo djelo je rezultat. . . čega? Naravno, čovjekovog ahlaka, ponašanja morala.

Kada vidite vojnika da mirno stoji na liniji opbrane pod kišom granata hrabro, zaključujete da je on u svojoj nutrini pobijedio strah. Ako ga vidite da bježi i skače, znate da je strašljivac u svojoj nutrini. Da li je neko hrabar ili ne to je odlika njegove unutarnje prirode. Posljedica je slabija uvijek od uzroka. Voda je slabija na kraju nego na samom izvoru. Čovjekov ahlak je rezultat njegovih misli. Ukoliko neko dobro vlada in-formacijama on je svoje misli pretočio u ponašanje. Zašto je neko hra-bar? Zato što zna da je to za vjeru, domovinu, porodicu. . . ., a onaj kome domovina, vjera ne znači ništa, on će naravno pobjeći negdje.

Djelo je rezultat ahlaka, i ono je slabije od ahlaka jer je ahlak izvor djela. Izvor ahlaka su čovjekove misli, pa su misli jače od ahlaka. Svje-tonazor meleka je tevhid: obožavanje Jednog, Jedinog Boga i u čistoj formi. Kako onda može jedno djelo stvaranja – čovjek, treći stepen (prvo

93

Bit Islama

misli, drugo ahlak i treće djelo), može biti na većoj deredži od svjetona-zora meleka – prvog stepena?

(Pitanje: Kad spomenemo ajet «I pouči On Adema nazivima svih stvari» uvijek naglasimo da su to principi svih zbilja. Međutim, otkud mi danas znamo da se ovo zove kuća, a ne nekako drugačije?

Odgovor: Ta imena uopće nisu imeničnog karaktera, već simboli, a označavaju principe Božijeg stvaranja, znači spadaju opet u one principe.

Nastavljamo dalje kod sedžde meleka Ademu, a. s. Da podsjetimo, sedždu meleci nisu učinili Ademu kao osobi, već njegovim sinovima – cijelom čovječanstvu. U Božanskom sistemu nema dogovornih ili prom-jenjivih zakona. To su fiksni, nepromjenjivi zakoni. U Božanskom sis-temu sve je u svojoj mjeri i veličini. Niko ne može imati veći utjecaj u tom sistemu od onoga koliko vrijedi. Sedžda koju su učinili meleci Ademu, a. s., pokazuje uzvišenost čovjeka nad melecima.

Ko je veći: čovjek ili melek?

Među učenjacima se od pamtivijeka postavljalo pitanje da li je zbilja čovjek veći od meleka i, ako jeste, u čemu je tajna njegove veličine? Postoji puno odgovora na ovo pitanje.

Jedna skupina misli da je čovjek svakako veći od meleka, ali ne svi insani, već samo jedna odabrana skupina među njima, tj. mu'mini ili oni koji imaju čiste misli, ahlak i djela, oni imaju prednost nad melecima. Ova skupina temelji ovo na Kur'anu i hadisu. U suri Al- Isra' u 70. ajetu stoji:

Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kop-nom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im ve-like prednosti nad mnogima koje smo stvorili.

�اهم ق�ن ز� و�ر� �ح�ر� �ب و�ال �ر' �ب ال ف�ي �اهم� �ن و�ح�م�ل آد�م� �ي �ن ب �ا م�ن �ر) ك �ق�د� و�ل H �ف�ض�يال ت �ا �ق�ن ل خ� م'م)ن� �ير; �ث ك ع�ل�ى �اهم� �ن و�ف�ض)ل �ات� 'ب الط)ي م'ن�

Ovo «kasir» ili «nad mnogima» ne odnosi se na mnogo ljudi, već na mnoge skupine. Budući da su u skupini svih bića i meleci, iz ovog ajeta se da zaključiti da je insan veći od meleka. Imamo i hadisa Poslanika, a. s., u kojima se navodi da je insan veći od meleka. Ovdje se ipak misli na čovjeka mu'mina, a ne na sve ljude.

U suri Al- 'A'raf u 179. ajetu stoji: 94

Bit Islama

Mi smo za Džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili; oni pa-meti imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.

( ال Bوبلق �هم� ل �نس� و�اإل �ج�ن' ال م'ن� ا Hير� �ث ك )م� ه�ن �ج� ل �ا �ن أ ذ�ر� �ق�د� و�ل ( ال Bان�آذ �هم� و�ل �ه�ا ب ون� �ص�ر ب ي ( ال Bن �ع�ي أ �هم� و�ل �ه�ا ب �ف�ق�هون� ي

هم �ك� ئ ـ� و�ل أ �ض�ل� أ هم� �ل� ب � �ع�ام �ن �األ ك �ك� ئ ـ� و�ل

أ �ه�ا ب م�عون� �س� يون� �غ�اف�ل ال

Za one koji su niži od životinja ne možemo reći da su veći od me-leka, ali nisu ni samo kao životinje, već i gori. Imaju i pamet, oči uši, ali su ipak niži od životinja. Zašto su niži, kad i životinje sve to imaju?

Druga skupina kaže da ljudi jesu veći od meleka, ali ne onako kako su prvi tumačili, zato što pokoravanje meleka nije izraz njihove volje, nego je Allah, dž. š., u njihovu nutrinu utkao da se pokoravaju. Zapravo, ne znaju drugačije nego da se pokoravaju.

Međutim, čovjek ima mogućnost i da se kreće pravim putem ili krivim. Čovjek se nađe u rascjepu između poslušnosti i neposlušnosti. S jedne strane su šejtani i njihovi pomagači, čovjekove strasti i porivi, dunjalučke obmane, neznanje, sve je ovo stalo naspram čovjekovog akla - i napada ga. Takav čovjek odlučuje se dati prednost svom aklu, čin-jenju dobrih djela, i on je upravo zbog ovih odlika prema ovoj drugoj skupini uzvišeniji od meleka. I ovdje se ne odnosi na sve ljude, nego su samo neki veći od meleka.

Fahrudin Razi, veliki mufessir, zastupa jednu treću skupinu. Kada postrojimo ljude po njihovoj vrednosnoj skali naspram Stvoritelja, na prvi stupanj stavljamo poslanike, na drugi (znači ispod) su meleci, ali samo poslanici među melecima: Mikail, Džibril, Asrafil, Azrail, treći ste-pen pripada ostalim melecima, a na četvrtom je narod. Fahrudin Razi upravo na ovaj način protumačio je 43. ajet sure Al- Baqara:

Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte!

�ع�ين� اك الر) م�ع� � �عوا ك و�ار� �اة� ك الز) � وا و�آت �ة� الص)ال � �ق�يموا و�أ

Postoji i četvrta skupina koja je podijelila meleke u dvije skupine: karubini, najbliži Allahu, dž. š., i oni su uzvišeniji od ostalih meleka. Oni kažu da su poslanici (misli se na poslanike Benu Adem) uzvišeniji od

95

Bit Islama

ovih meleka karubin. Ova skupina kaže da su ostali meleci veći od ljudi. Jedina razlika između mišljenja ove skupine i stava Fahrudina Razija jeste da su oni ove meleke nazvali karubinima, a skupina Fahrudina Raz-ija zove ih poslanici među melecima.

Fahrudin Razi u 21. svesku svog tefsira navodi ovaj svoj stav kojeg je prihvatio Gazali, tj. da su meleci karubini, najveći meleci, a Božiji poslanici veći su od meleka karubina, a ostali meleci veći su od ostalih ljudi.

Mu'teziliti kažu da su svi meleci od svih ljudi veći. Oni su peta skupina. Oni kažu da su oni koji tvrde da su neki ljudi veći od meleka, potomci Lutova naroda, jer se, ustvari, taj narod sveti melecima zato što su ih u zemlju utjerali kamenjem. Mu'teziliti napadaju onu prvu skupinu koji onaj dio ajeta «nad mnogima» iz sure Isra' tumače da se odnosi na mnoge skupine, pa time i na meleke. U svom tefsiru Kešaf oni kažu da je hadis u kojem se kaže da su ljudi veći od meleka prenio Ebu Hurejre, s obzirom da njegovi hadisi nisu sahih, to nema nikakav značaj. Zama-hšeri, autor ovog tefsira Kešaf, kaže da se čovjek treba ponositi time što je blizu bar meleka karubina.

Tabatabai kaže da oni čovjekovo prvenstvo nad melecima tumače time što je čovjek izložen neprestanoj borbi između dobra i zla pa bira dobro što je dokaz da su oni koji su izabrali dobro, slijedili akl i da su mudro izabrali taj put. Dobra djela uzrokuju i dobru nagradu, a loša po-drazumijevaju kaznu. Postoji razlika i među onima koji su pokorni Bogu, tj. koji su izabrali dobro, kolike će nagrade dobiti, što zavisi od uvjeta. Za istu poslušnost neće svi dobiti istu nagradu.

Neko se npr. sačuvao grijeha kad su žene u pitanju, ali je živio u Komu ili Mekki i Medini, a sasvim druga stvar je kada se neko sačuva od istog grijeha u Bosni ili negdje u Evropi. Ako ćemo slijediti to da je čov-jek uzvišeniji od meleka jer ima mogućnost da griješi, a to ne radi, me-leci ne samo da su niži već nemaju nikakvu vrijednost, kaže Tabatabai. Ako je nešto tretirano kao poslušnost koja je nužna poslušnost, onda to i nije poslušnost. Ako za njih kažemo da su poslušni, a oni su nužno poslušni, to ustvari nema nikakvu vrijednost.

Ako bismo vrednovali ljude i meleke po njihovoj volji uloženoj u određeni rad onda posao meleka ne bi vrijedio ništa, jer oni nisu uložili nimalo volje. Međutm, u Kur'anu su oni vrlo bliski Allahu, dž. š., one ko-jima povjerava tajne, te ih je učinio prenosiocima svoje Objave.

96

Bit Islama

Ali to su Božiji robovi, odabrani, cijenjeni, oni se nikada ne suprot-stavljaju Allahu i rade po Njegovoj odredbi.

U suri Tahrim u 6. ajetu stoji:

O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleci strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.

و�قوده�ا ا Hار� ن م� �يك �ه�ل و�أ م� ك �نفس� أ قوا وا آم�ن )ذ�ين� ال �ه�ا ي� أ �ا ي

)ه� الل �ع�صون� ي ال� Bاد�د ش� Bظ غ�ال� Bة� �ك ئ م�ال� �ه�ا �ي ع�ل ة ار� �ح�ج� و�ال )اس النون� ؤ�م�ر ي م�ا �ف�ع�لون� و�ي هم� م�ر�

� أ م�ا

U suri Al- Anbiya', 26. i 27. ajet stoji:

Oni govore: “Milostivi ima dijete!” Hvaljen neka je On! A me-leci su samo robovi poštovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.

ال� مون� �ر� م�ك Bاد� ب ع� �ل� ب �ه ان �ح� ب س �دHا و�ل ح�م�ن الر) )خ�ذ� ات وا و�ق�الون� �ع�م�ل ي م�ر�ه�

� �أ ب و�هم �ق�و�ل� �ال ب �ه �قون ب �س� ي

Ovim je poništena njihova tvrdnja da je čovjek veći od meleka zato što ima mogućnost griješenja, a meleci nemaju.

Tabatabaiin odgovor zašto je čovjek uzvišeniji od meleka

Tabatabaiin odgovor kritičarima koji traže objašnjenje zašto je čov-jek uzvišeniji od meleka, ujedno je odgovor na ono pitanje od prošlog puta: Da li je čovjekovo ponašanje ili njegov potencijal, tj. ibadet, rezulti-ralo to da je čovjek kao simbol ljudskog roda veći od meleka? Rekli smo da je čovjek veći od meleka zbog toga što čini ibadet, a ibadet je spoljni čin. Da bi čovjek uradio neko djelo, mora to djelo zamisliti, pa ga staviti na nivo ahlaka i tek na trećem stupnju ga realizirati.

Prema ovome, djelo je rezultat ahlaka, a izvor ahlaka su misli. Znači da je djelo čovjeka na trećem stepenu. Čovjekovo djelo bio je ibadet, pa je zbog toga proglašen većim od meleka. S druge strane kaže seda su me-leci čisti akl. Imaju samo akl. Pa kako da čovjek koji je na trećoj deredži vrijednosne skale, a sami meleci su na prvom stepenu, bude veći od me-leka?

97

Bit Islama

Tabatabai kaže: Moramo prvo pronaći uzrok čija je posljedica to da je čovjekovo dobro djelo veće od čistog akla meleka. U čemu je toliki čovjekov potencijal koji je rezultirao tako veliko djelo? Čovjekovo dobro djelo samo ukazuje na čisti i lijepi ahlak, odnosno sam razum. Ako čovjek posti, taj post ukazuje da čovjek u svojoj glavi obožava i voli svog Stvoritelja. Ili ako neko krene na hadždž, pogotovo u davnim vremenima kada se putovalo po tri mjeseca, potroši pare, ostavi porodicu, to njegovo djelo ukazuje na veliku svijest i ljubav prema svom Stvoritelju. Nekoga može i njegova svijest odvraćati od griješenja, jer je svjestan da je njegov Gospodar Taj Koji sve vidi, Koji mu daje sve, pa kako bi Mu on uzvratio ako griješi. Ta ga njegova svijest odvraća od grijeha.

Čovjekovo djelo ukazuje na njegov karakter, na njegovu stvarnu bit, a to je ljubav prema Stvoritelju. Npr. ako neko ima dobro djelo, a u batinu je loš, to djelo ne vrijedi nimalo. Takva su djela munafika: sva do-bra djela imaju, ali im je nutrina iskvarena.

Hadis: Blago se onima koji u ibadetu liju suze, koji vole sve vrste Božijih naredbi ne shvatajući to kao nešto što im je nametnuto.

Meleki u svojoj biti imaju samo čistoću, nur. Prirodno je da će iz nji -hove biti izaći čisto djelo. A kad pogledamo bit čovjeka, tu ima svega: strast, nagon, pa je prirodno da će djelo koje izađe iz takve čovjekove prirode biti pogano. Mi iz samog ibadeta ne možemo zaključiti da je čovjek veći od meleka, ako samo gledamo ibadet. I pored tog batina koji nije tako čist, čovjeka je Uzvišeni podučio nazivima svih stvari. On ima potencijal znači da svoju bit toliko razvija (kao kad se balon napuše) za razliku od meleka koji to ne mogu. Nutrina meleka upakovana je u jedan zlatni kovčeg i ograničena, ali čovjekova nutrina, onakva kakva je, znači puna nečistih stvari, ipak ima jednu zlatnu nit koja može narasti velika.

Djela meleka su lijepa, ali fiksirana i uvijek vrijede isto, a čovjekova djela su u startu male vrijednosti, ali kasnije mogu imati veliku vrijed-nost. Svaki čovjekov ibadet ili dobro djelo širi mu malo onaj njegov ba-lon vrijednosti. Čovjek može na ovaj način, širenjem duhovnih vrlina, širenjem one zlatne niti, doći do takvog stepena da sve one nečistoće iz svog batina počisti i da prevaziđe meleke u tome. Meleki su vještački cvijet, lijep, ali ograničen, a čovjek je prirodni cvijet koji ima moć napre-dovanja. Ovdje dolazi do izražaja hadis: Ako vidite čovjeka koji puno klanja nafile, nemojte mu se odmah diviti, dok ne vidite kakav mu je akl, jer će sevab biti upravo srazmjeran uloženom aklu.

98

Bit Islama

Vrijednost naših djela mjeri se količinom spoznaje ishodovane tim djelima

Vrijednost naših djela nije količina djela, već količina spoznaje koja je ishodovana tim djelima. Vrijedno je ono zašto činimo ibadet, a ne ko-liko ćemo ustajati, za koga ću učiti Kur'an, a ne koliko ću ga učiti. Zato se nemojmo bazirati samo na količinu klanjanih rekata, nego s kojom namjerom je klanjano. Poslanika su jednom pitali: «kako pažnju koncen-trisati na namaz? Kada pođete na namaz, pretpostavite da vam je to posljednji namaz.” Zamislite da tim namazom završavate s ovim svije-tom». Tada bi čovjek bio koncetrisan na namaz. Uzmimo na primjer, kada mi postimo, ustanemo na sehur, jedemo i vratimo se spavati, po danu opet spavamo, pa iftarimo. Mi ovim govorimo ramazanu da nećemo da ga vidimo, mi ga samo prespavamo. Takvi postovi su vrlo male vri-jednosti. Zato pokušajmo raditi na kvalitetu, a ne kvantitetu.

U sljedećem ajetu ističe se:

A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džen-netu i spasi me od faraona i mučnja njegova, i izbavi me od na-roda nepravednog!”( Tahrim, 11)

ب' ر� ق�ال�ت� �ذ� إ ع�و�ن� ف�ر� �ة� أ �م�ر� ا وا آم�ن )ذ�ين� 'ل ل Hال� م�ث )ه الل ب� و�ض�ر��ه� و�ع�م�ل ع�و�ن� ف�ر� م�ن �ي �ج'ن و�ن )ة� ن �ج� ال ف�ي Hا �ت �ي ب ع�ند�ك� ل�ي �ن� اب

�م�ين� الظ)ال � �ق�و�م ال م�ن� �ي �ج'ن و�ن

Ovaj ajet je zapravo odgovor na jedno pitanje: «Šta da mi činimo da bismo bili valjani muslimani? Kur'an je jasan u tome i kaže da je čovjek sa svojim potencijalima na izuzetno visokom nivou. Navešćemo jedan primjer da bismo objašnjenje učinili lakšim. Ova žena iz primjera i mi imamo zajedničke odlike. Kada je ona mogla odigrati tu ulogu, možemo i mi. Ko je bila faraonova žena?

Ona moli Gospodara da joj sagradi kod Sebe kuću i da je spasi od faraona, njegovog mučenja kao i od naroda nepravednog. Ona je znači ovdje ispostavila četiri molbe:

1. Tražila je da bude blizu Gospodara u Džennetu

2. Spas od faraona

3. Udaljenost od njegovog mučenja

99

Bit Islama

4. Odbijanje zla koje su prihvatili faraonovi sljedbenici (nije htjela da bude kao oni)

Ova priča je vrlo bitna iz dva ugla i daje strateške smjernice: To je bila jedna žena koja je bila opskrbljena svim životnim potrepštinama, ali ona je sve to ostavila. Iz ovog zaključujemo da je stvarna bit insana nje-gov ruh. Nebitno je da li insan žensko ili muško bitan je ruh. Prilikom stvaranja svijeta ljudi su stvoreni u dvije grupe: muškarci i žene. Tako-đer, kada su u pitanju materijalne potrebe oni se razlikuju, ali sa stano-višta hakikata, upotpunjena duhovnog, duhovne sposobnosti, potrage za istinom, tu nema razlike. Zašto? Zato što se osnovni parametri svakog čovjeka dijele na tri dijela:

ilm (znanje)

mogućnost da se odbije od sebe neko zlo

strasti

Ove tri stvari koje daju čovjeku formu na Ovom svijetu nalaze se i u muškarcu i ženi. Ko god ove tri odrednice digne na najveći nivo, može doći do faze potpunosti (savršenstva) Zato Kur'an zaključuje da je faraonova žena, koja je ove tri stvari preodgojila u sebi postala uzorom svim i muškarcima i ženama na Sudnjem danu. Uloga ove žene za nas postaje vjerodostojna i vrijedna pažnje onda kada spoznamo ko je bio faraon- njegovu stvarnu bit. Na osnovu kur'anskih ajeta reći ćemo neke faraonove odlike.

Ključne faraonske odlike

1. Bio je nasilnik. U suri Al 'A'raf u 141. ajetu stoji:

I pošto smo vas Mi od faraonovih ljudi izbavili, koji su vas neizmjerno mučili: mušku djecu su vašu ubijali, a žensku vam u životu ostavljali, - to je bilo teško iskušenje Gospodara vašeg.

�ع�ذ�اب� ال و�ء� س م� �ك ومون �س ي ع�ون� ف�ر� آل� م'ن� م �اك �ن ي �نج� أ �ذ� و�إم'ن �الء ب م �ك ذ�ل و�ف�ي م� اءك �س� ن ون� ي �ح� ت �س� و�ي م� �اءك �ن �ب أ ون� 'ل ق�ت ي

Bظ�يم�ع م� 'ك ب ر)

Znači, faraon je ponizio svoj narod. Npr. kada neko nekoga prebije, samo tijelo preživi udarce, ali ruh ostaje čitav ili kada neko nekoga mal-

100

Bit Islama

tretira u zatvoru ne može mu ništa jer onoga ko ga maltretira štiti država. Ovo drugo batinjanje čovjeka ponižava do dna, jer mu trpi i tijelo i ruh. Faraon je ponizio ljude time što je držao takav sistem vladavine koji ih je stalno ponižavao. Narod je slušao faraona zbog poniženosti.

2. Nije bio glumac, faraon je zaista imao tu moć. To potvrđuje 83. ajet sure Yunus:

I ne povjerova Musau niko, osim malo njih iz naroda faronova, iz strah da ih faraon i glavešine njegove ne počnu zlostavljati, - a faraon je zaista na Zemlji silnik bio i u zlu svaku mjeru pre-vršio.

م'ن خ�و�ف; ع�ل�ى ق�و�م�ه� م'ن Bة( ي ذر' ( �ال إ �موس�ى ل آم�ن� ف�م�ار�ض�

� األ ف�ي �ع�ال; ل ع�و�ن� ف�ر� �ن) و�إ �هم� �ن �ف�ت ي �ن أ �ه�م� �ئ و�م�ل ع�و�ن� ف�ر�ر�ف�ين� �مس� ال �م�ن� ل )ه �ن و�إ

Pokazao je svoju nadmoć nad narodom. On je bio jedini organizirani sistem koji je imao ljude pod svojom komandom. Kada je Musa došao kod faraona rekavši mu da dolazi u ime Boga faraon govori:

«O Hamane, - reče faraon- sagradi mi jedan toranj ne bih li sti-gao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on zaista lažac» I eto tako su se faraonu njegova ružna djela učinila lijepim i on je bio odvraćen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se završilo na njegovu štetu. «( Al–Mu'min, 36-37)

ع�و�ن و�ق�ال� �ا ف�ر� �ن� ه�ام�ان ي ا ل�ي اب Hح )ع�ل'ي ص�ر� غ ل �ل �ب �اب� أ ب �س� األ��اب� ب س�

� م�او�ات� أ �ع� الس) ط)ل� �ل�ى ف�أ �ه� إ �ل 'ي موس�ى إ �ن �ه و�إ �ظن أل�

Hا �اذ�ب �ك� ك �ذ�ل 'ن� و�ك ي ع�و�ن� ز �ف�ر� وء ل �ه� س �يل� ع�ن� و�صد) ع�م�ل ب الس)�د و�م�ا �ي ع�و�ن� ك �ال) ف�ر� �اب; ف�ي إ �ب ت

Neki tumači Kur'ana misle da je faraon želio baš da napravi neku kulu, dimnjak da je bio glup i prizeman i htio da da do znanja da je on moćan napraviti tu kulu do neba, a Musaovog boga nema nigdje. Tabata-bai kaže da to nije tačno, jer faraon je u to vrijeme imao instrumentarij kojim je zvijezde vidio, pa je naredio podređenim da traže gore nešto što liči na boga. Stavio je do znanja da će ako nađe boga gora priznati ga.

3. Faraon je bio bogat, što potvrđuje i 88. ajet sure Yunus:

101

Bit Islama

I Musa reče: “Gospodaru naš! Ti si dao faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovom svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Toga! Gospodaru naš, uništi bo-gatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!”

H م�و�اال� و�أ Hة� ز�ين و�م�أله ع�و�ن� ف�ر� �ت� �ي آت )ك� �ن إ �ا )ن ب ر� موس�ى و�ق�ال�ع�ل�ى اط�م�س� �ا )ن ب ر� �يل�ك� ب س� ع�ن � �وا ض�ل �ي ل �ا )ن ب ر� �ا �ي الد�ن �اة� ي �ح� ال ف�ي

�ع�ذ�اب� ال � وا �ر� ي )ى ت ح� � وا ؤ�م�ن ي � ف�ال �ه�م� وب قل ع�ل�ى دد� و�اش� �ه�م� م�و�ال� أ

�يم� �ل األ

Musa se našao na mjestu svake osobe koja se logički nastoji protiv-niku suprotstaviti.

4. Uspostavio je aparat vlasti koji krši zakone i pravdu. U suri Ta-ha u 24. ajetu:

Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevršio!”

ط�غ�ى )ه �ن إ ع�و�ن� ف�ر� �ل�ى إ اذ�ه�ب�

A u Ta-ha u 43. ajetu:

Idite faraonu, on se, doista, osilio,

ط�غ�ى )ه �ن إ ع�و�ن� ف�ر� �ل�ى إ �ا اذ�ه�ب

Slikovito rečeno, faraon je bik koji ima rogove moći sazdane od svo-jih poslušnika, naopružane svom tehnikom tog vremena ali lišene akla i razuma, i kako mu se suprotstaviti?

5. Imao je moć govorništva i utjecaja na svoje sljedbenike, a bio je i dobar političar koji svoje sljedbenike vodi u zabludu. U suri Ta- ha u 79. ajetu:

…faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put iz-veo.

ه�د�ى و�م�ا ق�و�م�ه ع�و�ن ف�ر� �ض�ل) و�أ

Nije to bilo tako jednostavno da ljudi progutaju laži nego je to bilo dobro upakovano, a s druge strane je bila faraonova moć, koja je na njih ostavljala utisak, tako da su mu vjerovali. Kada se nekoga plašiš, i osje-ćaš prema njemu strahopoštrovanje ti prihvataš od njega i laži njegove.

102

Bit Islama

6. On je bio onaj koji je uvijek težio za vlašću, moći. Dobro je ra-zumjevao političke stvari. U suri Al Qasas u 4. ajetu čitamo:

Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke bio izdjelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista, je smutljivac bio.

�ض�ع�ف ت �س� ي �عHا ي ش� �ه�ا ه�ل� أ و�ج�ع�ل� ر�ض�

� األ� ف�ي ع�ال� ع�و�ن� ف�ر� �ن) إم�ن� �ان� ك )ه �ن إ اءهم� �س� ن �ي ي �ح� ت �س� و�ي �اءهم� �ن �ب أ 'ح ذ�ب ي �هم� م'ن Hة�ف� ط�ائ

د�ين� �مف�س� ال

I ono što se danas radi u Iraku nije ništa novo samo je preuzeto od drevnog faraona.

7. On je onaj koji je izašao iz kolosjeka insanijjeta. Ne samo on nego i njegove glavešine. U suri Al Qasas u 8. ajetu piše:

I nađoše ga faraonovi ljudi, da im postane dušmanin i jad; - za-ista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek griješili.

ع�و�ن� ف�ر� �ن) إ Hا ن ز� و�ح� ع�دو|ا �هم� ل ون� �ك �ي ل ع�و�ن� ف�ر� آل �ق�ط�ه �ت ف�ال�ين� خ�اط�ئ وا �ان ك ود�هم�ا ن و�ج و�ه�ام�ان�

8. Za sebe je tvrdio da je bog koji stvara. Sebi je priskrbio osobine ne samo zemaljskog nego i vladara cijelog svijeta, nebesa. U suri Al Qasas u 36. ajetu:

I kada im Musa donese Naše jasne dokaze, oni povikaše: “Ovo je samo smišljena čarolija; nismo čuli da se ovako nešto dešavalo u doba predaka naših!”

Bر ح� س� �ال) إ ه�ذ�ا م�ا وا ق�ال �ات; 'ن �ي ب �ا �ن �ات �آي ب م�وس�ى ج�اءهم �م)ا ف�ل�ا �ن �ائ آب ف�ي �ه�ذ�ا ب �ا م�ع�ن س� و�م�ا ى Hر� �ين� م�ف�ت و)ل

� األ�

Tabatabai kaže da se iz ovog ajeta potvrđuje da je imao naučnu od-stupnicu u to vrijeme u odnosu na drugi svijet da je razmišljao da zavlada svim planetama. Zbog toga je sebe smatrao bogom cijelog svemira.

Ista sura, Al Qasas, u 38. ajetu:

“O velikaši”, - reče faraon - “ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi to-ranj da se popnem k Musaovu Bogu, jar ja mislim da je on, za-ista, lažac!”

103

Bit Islama

�ر�ي غ�ي �ه; �ل إ م'ن� م �ك ل �م�ت ع�ل م�ا �م�أل� ال �ه�ا ي� أ �ا ي ع�و�ن ف�ر� و�ق�ال�

)ع�ل'ي ل ا Hح ص�ر� ل'ي ف�اج�ع�ل الط'ين� ع�ل�ى ه�ام�ان �ا ي ل�ي و�ق�د�� ف�أ

�ين� �اذ�ب �ك ال م�ن� �ه �ظن أل� 'ي �ن و�إ موس�ى �ه� �ل إ �ى �ل إ �ع �ط)ل أ

Sam govor nekog faraona ima smisla onda kada ima u njemu malo stvarnosti. Kada Amerika kaže da želi da uspostavi red u svijetu, ima to-liko moći da joj neki i vjeruju da će nešto napraviti. Da to kaže neka država npr. Kina ili Burkina Faso svi bi se smijali. Faraon je dakle imao nešto za pokazati ljudima da bi mu ljudi vjerovali u njegove laži.

9. U suri 'al Ankabut u 39. ajetu imamo:

I Karuna i faraona i Hamana; Musa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli.

�ات� 'ن �ي �ب �ال ب م�وس�ى اءهم ج� �ق�د� و�ل و�ه�ام�ان� ع�و�ن� و�ف�ر� ون� و�ق�ار�ق�ين� اب س� وا �ان ك و�م�ا ر�ض�

� األ� ف�ي وا �ر �ب �ك ت ف�اس�

10. Bio je onaj koji ubija, što svjedoči i sura Mu'min, 26. ajet:

“Pustite vi meni” - reče faraon - “da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove. ”

�خ�اف أ 'ي �ن إ )ه ب ر� �د�ع �ي و�ل موس�ى ل� �ق�ت أ �ي ون ذ�ر ع�و�ن ف�ر� و�ق�ال�اد� �ف�س� ال ر�ض�

� األ� ف�ي ظ�ه�ر� ي �ن أ و�� أ م� �ك د�ين �د'ل� ب ي �ن أ

Nije bio spreman da sasluša bilo kakav govor koji bi mu oponirao. Musa je govorio faraoanu jako tananim govorom. Iako mu se on tako obraćao, faraon je netrpeći opoziciju, naredio da ga ubiju. Njegovo bo-gatstvo i moć izazvali su u njemu oholost.

11. U suri Zuhruf u 51. ajetu:

I faraon obznani narodu svome: “O narode moj, ” - reče on - “zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, - shvaćate li?

م�ص�ر� مل�ك ل�ي �س� �ي �ل أ � ق�و�م �ا ي ق�ال� ق�و�م�ه� ف�ي ع�و�ن ف�ر� �اد�ى و�نون� �ص�ر ب ت �ف�ال� أ �ي �ح�ت ت م�ن �ج�ر�ي ت �ه�ار ن

� األ� و�ه�ذ�ه�

Znači, bio je onaj koji batine stalno daje. Žestoko je kažnjavao pro-tivnike, pa čak i neutralne.

104

Bit Islama

12. U suri Fedžr u 10. ajetu poručuje se:

…i faraonom, koji je šatore imao -

�اد� و�ت� األ� ذ�ي ع�و�ن� و�ف�ر�

Faraon je posjedovao eksere. On je protivnike svoje polagao na dasku na kojoj su bili ti ekseri, a zatim bi je prikaovao za drvo i ostavljao bi ih da umru. U suri Ta-ha, 71. ajet stoji:

“Vi ste mu povjerovali” - viknu faraon - “prije nego što sam vam ja dopustio! On je učitelj vaš, on vas je vradžbini naučio i ja ću vam, zacijelo, unakrst ruke i noge vaše odsjeći i po stablima palmi vas razapeti i sigurno ćete saznati ko je od nas u mučenju strašniji i ustrajniji. ”

م )م�ك ع�ل )ذ�ي ال م ك �ير �ب �ك ل )ه �ن إ م� �ك ل آذ�ن� �ن� أ �ل� ق�ب �ه ل م� آم�نت ق�ال�م� )ك �ن 'ب ص�ل

و�أل� ف; خ�ال� م'ن� م �ك ل ج ر�� و�أ م� �ك �د�ي �ي أ ق�ط'ع�ن) ف�أل� ح�ر� الس'

�ق�ى �ب و�أ Hا ع�ذ�اب د� �ش� أ �ا �ن �ي أ �من) �ع�ل �ت و�ل )خ�ل� الن جذوع� ف�ي

Ne samo to, ovo je učinio svojoj ženi Asji kada je ona primila Musaovu vjeru: Zakucao joj je noge i ruke za dasku, stavio joj teški ka-men na prsa i tako je ostavio na suncu i nakon toga je postala šehid.

Jedna žena, jedno krhko biće staje naspram cijele te mašinerije: ako zamislimo nasilničku facu tog faraona koji nije imao nikakvog milosrđa, a imao je moć, a ona je u centru te moći i imala je sva uživanja i političku moć i svi bi joj dolazili izražavali svoje želje. S druge strane ne samo da je dobro znala da će ove privilegije izgubiti, nego će biti suočena sa nje-govom odmazdom, pa će je i usmrtiti. Sve slasti s jedne strane, a s druge strane iman. Postavlja se pitanje: Koja je to moć u čovjeku, koji je to po-tencijal da je kadar da se suprotstavi svim moćima teroru zlostavljanju i da odbaci sva uživanja. Još zanimljivije su dvije poente koje izlaze iz spomenute priče:

a) Promotrimo prvo njenu dovu: «Gospodaru spasi me od faraonovog terora, i od njegovog djela. « Šta se podrazumjeva pod ovim djelom? Ako se spasim od faraona samo otići ću u neku drugu zemlju, ali ja sutra postanem ohola i uzmem njegove osobine onda šta sam postigla? Da ne budemo kao mi koji smo bili protiv onih bivših režima, pa kad dobiju vlast u ruke, po-našaju se isto kao oni. Zatpo Kur'an kaže: Ljudi ja sam vašeg

105

Bit Islama

dušmana uništio i vas sam učinio svojim namjesnicima jer vi živite u kućama u kojioma su prije vas živjeli nasilnici, a ja sam ih uništio. A zašto sam sve ovo učinio? Da vidim kako ćete vi djelovati. « Zato Asja kaže da je Allah spasi i od faraona i od njegovih osobina.

b) Spasi me od naroda nepravednog faraonovog, koji je prihvatio to njegovo poniženje.

106

Bit Islama

KRATAK SADRŽAJ SVIH PREDAVANJA KOJA SU OVDJE ODRŽANA

1. Sva znanja koja se tiču Božanskog svijeta budući da su transede-talnog (promjenjivog) karaktera ljudima su teže pojmljiva i zbog toga neki sumnjaju u ta znanja, a neki ih potpuno odbacuju.

2. Današnje spoznaje mogu se podijeliti na četiri vrste: naučna spoznaja, prirodne nauke (hemija, fizika), filozofska spoznaja (spoznaja razumom, putem logičkih zaključivanja), spoznaja sli-jeđenjem nekoga (poslanika)- stiče se time da smo logikom za-ključili da je to poslanik i sve što on kaže vjerujem mu i proširu-jem svoje vidike, spoznaja osvjedočenjem (arifi)- ono znanje za kojim traga nefs tih arifa ne stekne samo predstavu o nečemu nego direktno znanje. Oni spoznaju bez posrednika.

3. Spoznaja irfanom. Nije u sporu sa naukom. Arifi ne negiraju akl niti njegove domete ni moći već samo daju prioritet srcu – ruhu. Ne negiraju ulogu filozofa u razumjevanju putem akla, tako da nema potrebe da se razmatra spor arifa i fiklozofa.

4. Skeptici – ni u što ne vjeruju, sumnjaju u sve, sama njihova postavka je blesava da to ne zaslužuje (sumnja i da postoji)

5. Oni s kim imamo rasprave: empiristi – oni koji svijet vide samo kao materiju i kažu da je materija jednaka bitku, treba ih argu-mentovano pobiti: sačekati da vidimo šta oni kažu i ono čime im Islam začeplja usta, tradicionalisti – muhaddisi-svoj govor go-vore iz usta Islama i kažu: to ne govorimo mi to govori islam. Da bismo neutralisali negativne posljedice koje dolaze iz njihovih proučavanja moramo im se logički suprotstaviti i zatrti njihove teorije da bi ljudima bilo jasno da ono što oni govore nije čisti Islam nego je on malo drugačiji.

107

Bit Islama

6. Islamski mudraci – teozofi kažu tačno je da nam glavne vijstei o onostranom svijetu dolaze s neba ali i naš razum ima moći da malo dosegne u nebo, jer je i razum spušten s neba da bi upravljao problemima na zemlji. Porijeklo razuma je s neba pa zašto on ne bi znao nešto o nebu. Akl je sdruge strane nemoćan da prouči sve istine nebesko i da ih priredi ljudima. Stoga razum svoju manjkavost nadoknađuje time što kaže da prihvata da ima moć do jedne granice, a ono dalje mogu spoznati Božiji od-abranici koji su u spoju sa Božijim tajnim znanjem koje je nama nedokučivo. Čime bi ljudi potvrdili istinitost boćjih poslanika, ako već nisu jednom količinom akla izvagali ih. Akl je taj koji je prevodio Božanske zakone spuštene preko Wahja i poslanika i kompilira u praktični život.

7. Sve stvari se tretiraju trojako: razumske (razum shvaća egzisten-ciju nekih stvari- sv epojave na svijetu), antirazumske (bitak i nebitak u jednoj tački), nadracionalne stvari (znam da imaju me-leci, ali kakvi su, u kojem obliku, kakvu snagu imaju to ne znam znam gdje počinju brojevi, a ne znam gdje završavaju)

8. Postojanje Wahja- direktne Božije upute na zemlji razum smatra nužnim

9. Slijeđenje slijepo drugog nije dozvoljeno, slijeđenje mora biti utemeljeno na spoznaji i istraživanju

10. Stvari koje su iz Wahja mogu biti dvojake: propisi – izvršnog karaktera i stvari koje su nam naređene da bi usavršile našu dušu: post, hadždž, zekat. Uticaj razuma na ove stvari i ne mora imati veliku ulogu, ne moramo shvatiti smisao posta ali on može imati odgajateljsku ulogu, a ako poznajemo i pozadinu posta onda će i uticaj biti veći, te stvari koje nisu izvršnog karaktera koji se tiču samo onog spekulativnog dijela čovjekovog djelovanja. Čisto su racionalne i promišljajuće prirode (spoznaja Božijih atributa, svi-jet nevidljivog)

11. Budući da muhaddisi kažu da sve što kaže poslanik treba sli-jediti, a sve ostalo ostaviti na stranu, njima se postavlja pitanje: Zašto su objavljeni ostali ajeti koje ne možemo direktno slijediti. Oni kažu da su došli ajeti samo da nas informišu da nešto tamo postoji, a što je u pozadini objavljivanja nije bitno. (Profesor s fakulteta djeci objašnjava integrale i kaže im da to trebaju

108

Bit Islama

naučiti, a zašto nije bitno) Isti bi odnos bio i sa djelom objave i poslanstva kada bi nam bilo rečeno: ovo čujte, a zašto će nam to nije bitno)

12. Pravo tumačenje sure Ihlas i prvi ajet sure Hadid znaće tek ljudi u ahiri zemanu, kada nauka toliko uznapreduje. To je hadis. To potvrđuje činjenicu da je racionalno istraživanje temelj spoznavanja Božanskih zakona na zemlji pa čak i tumačenja sura

13. Budući da fakihi i muhaddisi nisu imali opozicije u svom radu i istraživanja ostali su lišeni pitanja koja su se razmatrala izvan njihovih krugova. Tako su njihovi domati ostali krnjavi. Budući da nisu čuli pitanje, nisu mogli ni odgovoriti na njega.

14. Zablude Rassela i Ahmed Emina: oni se u jednoj tački slažu islamsko filozofiranje nije islamsko nego iransko. Zaključili su da budući da su filozofska promišljanja zapravo iranska promišljanja, a iranci to čine zato što je tonjihova nacionalna odrednica, Islam ne priznaje nacionalno onda i njih i njihov na-cionalizam traba pustiti. Prvi odgovor na ovo je da Iranci to ne rezonuju jer su Šiije jer nisu sve Šiije Iranci niti su svi Iranci Šiije, jer filozofsko promišljanje je u srcu Kur'ana i nema veze ni sa Šijjama ni Irancima

15. Islam se nije zaustavio samo na onome «slijedite logiku ove žene» jer je to bila i Aristotelova logika.

16. Uz pretpostavku da se radi o hadisu, njena logika je bila da iza kretnje stoji pokretač, a to je bio i Aristotelov dokaz da iza svi-jeta koji se vrti postoji pokretač.

17. Sira ili put Božijeg poslanika pokazuju da nikad nikoga nije os-tavljao bez odgovora. Ne samo da su poslanik i Kur'an spremni bili da odgovore nego nam Kur'an na stotine mjesta gdje se ne zna ni ko pita spremno odgovara na pitanja.

18. Mula Sadra kaže da smo mi zatočenici općeg nerazumjevanja. Danas su ljudi poput slijepog miša jer koliko god im svjetlost dolazi u oči škodi im.

19. Tabatabai kaže da nema smilsa da nam se naredi razmišljanje, a da nam se zabrani dolazak do rezultata putem tog razmišljanja jer onda bi bila kontradikcija u islam, a on je mnogo čist da bi do-pustio kontradikcije u sebi

109

Bit Islama

20. Alim Komi kaže da je ona rečenica 2Slijedite logiku ove žene zapravo govor jednog arifa ili sufije iz Sirije

Naš poželjan stav

Naše je da svaku islamsku raspravu da se ne stavimo na stanovište materijalista niti tradicionalista nego da nam sve što dolazi do ušiju pre-tresemo i da zazumemo jedan razumsko racionalni argumentovani stav i da ga stavimo na njegovo mjesto. Islam nikada nije bježao od pitanja niti dijaloga. Uvijek je bio spreman na sučeljenje sa drugima. Islam je uvjeren da je čočovjekov napredak skopčan ustanovljevanjem misli kriti-kama i iskustvima . U društvu gdje nema pitanja, diskusija rasprava dokaz je da je društvo mrtvo i ondje je ima sve ovo društvo napreduje.

Šeyh Eydi, trinaesto predavanje za uposlene u Kewseru, 22. 03. 2004

Za sreću i lijep život jedne zajednice potrebne su dvije stvari: dobar zakon i oni koji će taj zakon implementirati u praksi. Kur'anski moto glasi: Sve što čujete od bilo koga prvo treba dobro saslušati, razumjeti to, napraviti analizu toga što smo razumjeli i najbolje od tog analiziranog izabrati za primjer.

Za vrijeme rata imama Alija i Muavije, imamu je došao čovjek koji nije znao kojoj skupini da se priključi, jer je na jednoj strani bio imam Ali, a na drugoj ashabi Božijeg poslanika. Imam Ali nije rekao izričito da se njemu priključi, već je upotrijebio ovaj kur'anski princip. Rekao mu je: «Prvo moraš spoznati šta je haqq, kada spoznaš haqq, spoznaćeš i onoga ko je na strani haqqa. Istina se ne raspoznaje po licima, imenima osoba. Ne treba gledati ko ima veći status ili obrazovanje da bismo se njemu priključili. Istina je ona koja određuje ljude i njima daje status. Oni se sami istinom određuju na kojem su statusu. « Na ovaj način je imam Ali objasnio kako taj kur'anski princip funkcioniše.

Vidjećemo kako su odličnici Božiji primjenjujući ove principe stigli do uzvišenih sfera. Jedan od tih uzora je Asja, žena faraonova koju spo-minje i Kur'an u suri Tahrim, 11. ajet:

A onima koji vjeruju - Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: “Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u džennetu i spasi me od faraona i mučnja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!”

110

Bit Islama

ب' ر� ق�ال�ت� �ذ� إ ع�و�ن� ف�ر� �ة� أ �م�ر� ا وا آم�ن )ذ�ين� 'ل ل Hال� م�ث )ه الل ب� و�ض�ر��ه� و�ع�م�ل ع�و�ن� ف�ر� م�ن �ي �ج'ن و�ن )ة� ن �ج� ال ف�ي Hا �ت �ي ب ع�ند�ك� ل�ي �ن� اب

�م�ين� الظ)ال � �ق�و�م ال م�ن� �ي �ج'ن و�ن

Već smo upoznali negativne osobine faraona, i kako je jedna žena stala naspram jednog velikog vladara. Ne samo da se suprotstavila, već i žrtvovala. Svu moć koju je faraon imao mogla je i ona imati. Prvo je tra-jno izgubila bogatog, ali nepravednog muža, drugo i sama je izgubila moć, treće pobijedila je i šejtana. Ono što je najteže da je doživjela trajnu odmazdu zbog suprotstavljanja faraonu, tako da su joj četiri eksera zakucali u ekstermitete, stavili veliki kamen na prsa i izložili vrelom suncu. Koji je to bio pokretač za taj njen postupak?

Kada se skupe kod jedne osobe iman, ponos, istrajnost onda je ta osoba spašena. U suri Fussilat od 30. do 35. ajeta govori se o uticaju imana i relaciji imana i izdržljivosti. Prvo ćemo te ajete ovdje iznijeti, a zatim razmotriti i neke stepene imana. bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv. ”

Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleci” “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njenu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imaćete, A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!” Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni. ( Fussi-lat, 30 - 35)

�ه�م �ي ع�ل ل �ز) �ن �ت ت �ق�اموا ت اس� م) ث )ه الل �ا �ن ب ر� وا ق�ال )ذ�ين� ال �ن) إم� نت ك �ي )ت ال )ة� ن �ج� �ال ب وا ر �ش� �ب و�أ وا ن �ح�ز� ت و�ال� افوا �خ� ت �ال) أ �ة �ك ئ �م�ال� الم� �ك و�ل ة� خ�ر� اآل� و�ف�ي �ا �ي الد�ن �اة� ي �ح� ال ف�ي م� �اؤك �ي و�ل

� أ �ح�ن ن وع�دون� تم'ن� Hال ز ن �د)عون� ت م�ا ف�يه�ا م� �ك و�ل م� ك �نفس أ �ه�ي ت �ش� ت م�ا ف�يه�ا

و�ع�م�ل� )ه� الل �ل�ى إ د�ع�ا م'م)ن Hو�ال�ق ن �ح�س� أ و�م�ن� ; ح�يم ر) غ�فور;و�ال� �ة ن �ح�س� ال �و�ي ت �س� ت و�ال� �م�ين� ل �مس� ال م�ن� �ي )ن �ن إ و�ق�ال� ا Hح� ص�ال

Bة�او�د�ع �ه �ن �ي و�ب �ك� �ن �ي ب )ذ�ي ال �ذ�ا ف�إ ن �ح�س� أ ه�ي� �ي )ت �ال ب اد�ف�ع� �ة 'ئ ي الس)�ال) إ �ق)اه�ا ل ي و�م�ا وا �ر ص�ب )ذ�ين� ال �ال) إ �ق)اه�ا ل ي و�م�ا Bم�يم�ح �ي{ و�ل )ه ن

� �أ ك ; ع�ظ�يم xظ�ح ذو

111

Bit Islama

Onima koji govore: «Gospodar naš je Allah» govore to na osnovu početnog imana kojeg imaju u sebi, a on je zasnovan na argumentima. To je ustvari iman koji nije prethodno zahtijevao neke tegobe ili iskušenja. «Pa poslije ostanu pri tome». Svako djelo na Ovom svijetu proizvodi neku reakciju (Sura Hadždž 11. ajet:

Ima ljudi koji se Allahu klanjaju, ali bez pravog uvjerenja; ako ga prati sreća, on je smiren, a ako zapadne i u najmanje iskušenje, vraća se nevjerstvu, pa tako izgubi i ovaj i Onaj svijet. To je, uistinu, očiti gubitak. (Hadždž, 11)

Bر� ي خ� �ه ص�اب� أ �ن� ف�إ ف; ح�ر� ع�ل�ى )ه� الل د �ع�ب ي م�ن )اس� الن و�م�ن�

�ا �ي الد�ن ر� خ�س� و�ج�ه�ه� ع�ل�ى انق�ل�ب� Bة� �ن ف�ت �ه �ت ص�اب� أ �ن� و�إ �ه� ب ن)

� اط�م�أ�ين �مب ال ان ر� �خس� ال هو� �ك� ذ�ل ة� خ�ر� و�اآل�

«Dolaze meleci: «ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan. « Neki tumači smatraju da se ovdje misli na meleke smrti, ali to nije tačno. Jer se kaže Mi smo vaši prijatelji i na ovom i onom svijetu. Wali nije kao naše prijatelj, nego je ovdje bliskost mnogo veća, kao i skrbnost nad njim.

«A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu». Ovo se odnosi na one koji su prihvatili Božiji poziv i u sebi kreirali Božanske atribute, te imaju amelu salih - djelo. Odazvati se na Božiji poziv ne znači sam ibadetiti u nekoj pećini, već to znači priskrbiti oko sebe Božije siffate, postići u sebi najbolje Božije odlike i implementirati to u okolinu svoju.

Hadis kaže: onaj kojem je data zemlja i voda na zemlji pa je ponovo ovisan od drugih neka je daleko od Božijeg rahmeta. Poslanik ovim hoće reći čovjeku ako mu se Bog već toliko smilovao i dao mu i zemlju i vodu pamet i mišiće i sad neće da ustane da to iskoristi, neka si proklet ako i dalje zavisiš od nečije pomoći.

Čisto djelo ne podrazumjeva samo ibadete jer je fikhski propis: On-ima kojima su dati uslovi za privređivanje, a prose, na Sudnjem danu ih čeka kazna. Tako ne samo da će na Ovom svijetu biti paćenici, već ih tamo čeka još gora i veća kazna.

Ako uzmemo poljoprivredu za primjer, pa ima nekoliko poljoprivrednika koji dovoljno proizvode da i ostali mogu živjeti od toga, onda i sa onih ostalih spada odgovornost. Ako nije dovoljan broj njih ra-dio onda se kazna odnosi na sve njih. To se zove farzu keffajet. Ovo se odnosi na sva polja: ekonomsko, političko, vojno. . . U svim oblastima 112

Bit Islama

treba biti dovoljan broj onih koji će preuzeti odgovornost sa svih, a ako je slučajno bilo sposobnih, a nisu radili svi će biti kažnjeni.

Nije dovoljno da kažemo da svi kažemo za sebe da nešto radimo, pa da odgovornost spadne, nego taj rad treba biti definisan, da se zna šta ko radi, da svaka grana bude isprogramirana(industrija čelika, željeza, pol-joprivreda) da ne rade svi sve pomalo, pa na kraju niko ništa ne uradi do-bro.

«Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, « Uvijek trebamo «razblažiti» ono što je loše dobrim djelom, trebamo neutralisati loša djela onim dobrim djelima. Treba krenuti od svoje porodice pa ići i ako treba do vlade da bi obuhva-tio cijelu zajednicu. Onaj ko prema tebi učini neprijateljstvo, a ti njemu uzvratiš dobrim i to njegovo neprijateljstvo će se pretvoriti u pri-jateljstvo. Ali postoje dva uslova da se to desi.

«To mogu postići samo strpljivi». Znači prvi uvjet je da čovjek bude strpljiv: u namazu, ibadetu, postizanju većih deredža, društvenim pitan-jima. Drugi uvijet je razum, čisti intelekt.

Prvo sabur, potom akl

Faraonova žena je prvo bila strpljiva, pa onda razumna kada je rekla: «Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!» jer je vidjela vječnost kod Allaha i upotrijebila je razum za vječnost, a ne na privremenost. Prirodno je da će svako razumno biće uvijek između krat-kotrajnog i vječnog užitka izabrati vječni. Između djelimične i ukupne blagodeti prirodno je da će svako razumno biće odabrati ukupnu. Trajna blagodat se ne može postići bez iskušenja, bolova.

Kada Kur'an kaže da je Asja uzor onda to podrazumjeva da je u svo-joj ličnosti imala i iman, sabur i razum. Oni koji ovo troje saberu u svoju ličnost oni nisu podložni vremenu već oni postaju vladari vremenu. Onaj ko je podložan vremenu, vrijeme ga briše, i ostavlja tragove na njemu. Naprimjer niko od nas ne bi znao ništa o našem pradedi ili pranani, jer je to vrijeme izbrisalo, čak i njihova djela. Nakon 4000 godina mi ovdje raspravljamo o osobinama i ahlaku faraonove žene, koje vrijeme nije iz-brisalo, jer je ona ovladala vremenom.

113

Bit Islama

Vrijeme je isto stvorenje Božije. Znamo da je čovjek najuzvišenije -Božije stvorenje, pa prirodno je da čovjek vlada drugim Božijim stvoren-jem koje mu je podređeno. Čovjek treba da uvijek bude onaj koji ostavlja tragove na vrijeme. Kada neka osoba priskrbi sebi one tri osobine iman sabur i akl, sva Božija kreacija se njemu podvrgava, pa i vrijeme. I on je taj koji njih kreira, a ne oni njega. Umjesto da ga vrijeme nagriza, on sa-mo više cvijeta. Čovjek treba raskinuti kalupe mjesta i vremena koji ga nastoje ukalupiti.

Na primjer mi smo ukalupljeni u 20 stoljeće u Bosnu, ali evlije to raskidaju i nisu prikovani za vrijeme i mjesto. Onaj ko se bude podvrgo-vao vremenu u smislu modnih trendova, to je dokaz brzog nestanka te osobe. Nepokoravanje modnim trendovima ne znači potpunu izolaciju.

«Neka svi oni tebi budu na raspolaganju, a ne ti njima» Mi ćemo negdje stići, ako vozimo auto, a ako auto vozi nas nećemo nigdje stići. Sve dok je atom sputan, ne vidimo nikakvu snagu u njemu, a tek kad se oslobodi vidimo je, tako kad se mi oslobodimo i mi ćemo biti snažni. Ako čovjek raskine svoje misli, ahlak i djelo i otkači ga od materijalnog svijeta, tek onda poput atoma pokazuje silnu energiju i moć.

Islam i Kur'an, dakle, tvrde da ako čovjek svoj ahlak, svoje misli ti-jelo otkači od svijeta materije i zakači za svijet duhovnosti njegova moć i snaga postaje beskonačna, jer se on veže za beskonačno. Čovjek koliko je god smrtan i prolazan njegovo djelo ostaje trajno. Djelo je opet iz tri ugla utjecalo na ono oko njega: po vertikali, horizontali i po dubini.

Horizontala: Sura Al Baqara 261. ajet:

Oni koji imanja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga ko-ji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. - A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (Al Baqara, 261)

)ة; ب ح� �ل� �م�ث ك aه� الل �يل� ب س� ف�ي �هم� م�و�ال� أ نف�قون� ي )ذ�ين� ال �ل م)ث

ض�اع�ف ي aه و�الل )ة; ب ح� �ة م'ئ �ة; ل نب س ل' ك ف�ي �ل� �اب ن س� �ع� ب س� �ت� �ت �نب أ Bيم� ع�ل Bع و�اس� aه و�الل اء �ش� ي �م�ن ل

Ovdje imamo primjer onih kojih udjeljuju na Božijem putem. Zašto se kaže primjer?1 Zato što se to uzima samo kao primjer, a to je mnogo

1 U originalnom arapskom tekstu Kur'ana stoji »primjer onih koji imanja troše«. Međutim, prevodilac je ovu riječ ispustio 114

Bit Islama

više od toga, a mi to ne možemo razumjeti umovima zemaljskim. To je poput «zrna pšenice iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna» Allah to uvećava.

U Suri Yasin u 12. ajetu kaže se:

Mi ćemo, zaista, mrtve oživjeti i Mi smo zapisali ono što su ura-dili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali. (Yasin, 12)

ل) و�ك هم� �ار� و�آث ق�د)موا م�ا ب �ت �ك و�ن �ى �م�و�ت ال �ي ي ح� ن �ح�ن ن )ا �ن إ�ين; مب ; �م�ام إ ف�ي �اه �ن أح�ص�ي ء; ي� ش�

Znači, onih 100 klasova će opet dati 700 zrna i tako do beskonač-nosti. Znači efekti djela se povećavaju. Ovo se ne odnosi samo na jedan trenutak, ovo nadvaladali vrijeme.

A u suri Al- Hadid u 23. ajetu veli se:

Da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade. Allah ne voli ni-kakve razmetljivce, hvalisavce, (Al- Hadid, 23)

ال� )ه و�الل م� �اك آت �م�ا ب حوا �ف�ر� ت و�ال� م� �ك ف�ات م�ا ع�ل�ى و�ا س�� �أ ت �ال� �ي �ك ل

ف�خور; �ال; ت مخ� ل) ك ح�ب� ي

U slj. Ajetima ističe se:

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer - lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi - a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. (Ibrahim, 24- 25)

�ة; 'ب ط�ي ج�رة; �ش� ك Hة� 'ب ط�ي Hة�م� �ل ك H �ال م�ث aه الل ب� ض�ر� �ف� �ي ك �ر� ت �م� �ل أ�ذ�ن� �إ ب ح�ين; ل) ك �ه�ا ل ك

أ �ي ؤ�ت ت م�اء الس) ف�ي عه�ا و�ف�ر� Bت� �اب ث ه�ا ص�ل� أ

ون� )ر �ذ�ك �ت ي )هم� �ع�ل ل )اس� �لن ل �ال� �م�ث األ aه الل �ض�ر�ب و�ي 'ه�ا ب ر�

Djelo vjernika je poput drveta koje ima čvrste korijene i razgranate grane. Ovo je drvo čvrsto, ali njegova dubina je neograničena. Lijepe misli, riječi, ahlak, djelo su razgranati u svim pravcima, i po širini i po visini i dubini.

115

Bit Islama

Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim. (An- Nahl, 120)

م�ن� �ك ي �م� و�ل �يفHا ن ح� aه� �ل ل Hا �ت ق�ان Hم)ة أ �ان� ك اه�يم� �ر� �ب إ �ن) إ

�ين� ر�ك �مش� ال

Ibrahim je bio jedan ummet. Kada Kur'an kaže ovo ne radi se o ne-kom uveličavanju ne go se radi o istini. Utjecaji Ibrahimovog djela su kao efekti jednog cijelog ummeta, u pozitivnom smislu.

Uputio je Ibrahim as. Dovu Allahu dž. š. svojevremeno: «Bože pošalji ummetu iza mene jednog poslanika koji će čitati Knjigu tvoju i koji će ih podučiti istini. « Muhammed a. s. je rekao da je on rezultat te Ibrahimove dove. Znači, jedna pejgamberova dova ovdje poprima kos-mičke razmjere. Sada vidimo koliki su ti odrazi, Koliko je samo osoba putem poslanika jednog upućeno u islam. Kur'an je uvijek implicirao da je jedan od efekata Ibrahimovog djela dolazak poslanika Muhammeda as Prema tome Ibrahim a. s će učestvovati u svim dobrim djelima Muham-meda a. s.

Tek sada vidimo koliko čovjek može napredovati. Znači, svaki čovjek u bilo kojem dobu života, u bilo koje vrijeme može da se prikopča na ono drvo Božije blagodeti «šadžara tayyiba» Božiji poslanici su došli upravo da insana upoznaju sa njegovim iskonskim vrijednostima.

Hafiz kaže: Blago onome koga sitnice ovog svijeta ne privlače toliko da bi požurio da uživa u njima. Čovjek koji se kreće sa razumskim ocjen-jivanjem najbolji je. I da se ne odaziva svakome ko ga pozove i da ne ulazi na svaka vrata odjednom, tj. da dobro promisli ko ga zove i zašto ga zove pa da onda ide. Blago se onom srcu koje se ne vrti onako kako ga drugi usmjeravaju, jer to su oni koji su upropastili svoj život na ovom svijetu. Našim rječnikom, ne smijemo biti od onih koji se okreću onako kako nam mediji serviraju. Trebamo imati stabilnost i svoj pravac. I da ne budemo od onih koji će na Sudnjem danu dobiti crnu knjigu svojih djela i koji će biti najveći nesretnici kada spoznaju koliki su imali insan-ski potencijal, a na što sam se spustio.

Imao je svako priliku da vlada svemirom, neko ju je iskoristio, a neko se spustio na dno dna u nekoj kafani sa društvom. Da ne budem jad-niji od onog pera koje piše crno a ta slova su odraz žalopojki srca. Niži sam i sitniji od komarca, jer komarac kad ugleda nešto slatko on odmah trči u tom pravcu, a ja nisam mario prema slastima ovog svijeta.

116

Bit Islama

Islam je tu da nas ovoga oslobodi, da nam pojasni koliko smo vri-jedni zapravo, da nam kaže da smo mi izvor i da imamo potencijal za jedan beskrajan život.

ULOGA I MJESTO ČOVJEKA U KUR'ANU

Kur'an potencira da je čovjek posjednik dva potencijala: vanjskog i unutarnjeg. U suri Al Baqara ajeti 153. do 158. Kur'an iznosi niz čin-jenica koji ovo potvrđuju. Navodimo ove ajete:

O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obvaljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih. I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate! Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: “Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!(Al Baqara, 153-158)

م�ع� aه� الل �ن) إ �ة� و�الص)ال �ر� �الص)ب ب � وا �ع�ين ت اس� � وا آم�ن )ذ�ين� ال �ه�ا ي� أ �ا ي

�ل� ب Bات�م�و� أ aه� الل بيل� س� ف�ي �ل ق�ت ي �م�ن� ل � وا �قول ت � و�ال �ر�ين� الص)اب

�خ�وف� ال م'ن� ي�ء; �ش� ب م� )ك و�ن �ل �ب �ن و�ل ون� عر �ش� ت ( ال �ك�ن و�ل �اء ي �ح� أر� �ش' و�ب ات� )م�ر� و�الث و�األنفس� �م�و�ال� األ م'ن� �ق�ص; و�ن �جوع� و�ال

�ه� �ي �ل إ ا ـ) �ن و�إ aه� �ل ل )ا �ن إ � وا ق�ال Bة� م�ص�يب �هم �ت ص�اب� أ �ذ�ا إ )ذ�ين� ال �ر�ين� الص)اب

�ك� ئ ـ� ول و�أ Bة�ح�م و�ر� 'ه�م� ب ر) م'ن Bات�و� ص�ل �ه�م� �ي ع�ل �ك� ئ ـ� ول أ اج�عون� ر��دون� �مه�ت ال هم

117

Bit Islama

Vidimo iz 153. ajeta da se Allah dž. š. obraća samo vjernicima, a ne bilo kakvim ljudima. Ko su ti strpljivi koje Allah spominje? To vidimo iz 156. ajeta. Njima je namijenjen mislost i rahmet Božiji. Ovdje je Kur'an razmotrio ulogu čovjeka na Ovom svijetu i istakao najvažnije načine o tome kako može putem unutarnjeg i spoljnog potencijala koji mu je po-daren savladati tegobe i iskušenja.

Prvo što zaključujemo iz navedenih ajeta jeste da čovjek poput os-talih stvorenja živi u svom prirodnom okruženju, a priroda je kako smo rekli «osuđena» da živi u skladu sa Božanskim zakonima. Isto kako voda uzima oblik posude u koju se stavi i živa bića u kojem god svijetu žive ponašaju se u duhu zakona toga svijeta tj. zauzimaju oblike koje im je taj svijet ponudio.

Iz navedenog izvodimo nekoliko zaključaka:

Čovjek je primoran da živi po zakonima materijalnog svijeta

Osnovno obilježje materijalnog svijeta jeste sukobljavanje unutar njega. Čovjek je suočen sa neimaštinom, srećom tugom i drugim stvarima. Nemoguće je živjeti u materijalnom svijetu pravolini-jski, tj. da vas ništa ne tangira od ovih nedaća.

Stalna suočavanja u materijalnom svijetu su odraz Božanskog za-kona koji je to htio da tako bude.

U suri Al –Fatir, 43. ajet, veli se:

Oholost na Zemlji i ružno spletkarenje - a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim za-konima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.( Al –Fatir, 43)

'ئ ي الس) �ر �م�ك ال �ح�يق ي و�ال� 'ئ� ي الس) �ر� و�م�ك ر�ض�� األ� ف�ي ا Hار� �ب �ك ت اس�

)ت� ن �س ل �ج�د� ت ف�ل�ن �ين� و)ل� األ� )ت� ن س �ال) إ ون� �نظر ي ف�ه�ل� �ه� �ه�ل �أ ب �ال) إ

Hح�و�يال� ت )ه� الل )ت� ن �س ل �ج�د� ت �ن و�ل Hد�يال� �ب ت )ه� الل

Božiji je zakon da voda teče nizbrdo, da Allah hoće on to može promijeniti. Čovjek ne može pobjeći od ovoga. Čovjek je prinuđen da živi u ovakovom sistemu. To je ustvari Božanska sudbina od koje ne možemo pobjeći.

118

Bit Islama

U 155. ajetu sure Al Baqara Kur'an ističe jednu posebnu vrstu nes-reće koja se odnosi samo na jednu skupinu ljudi, a ne na sve i tiče se društvenog života zajednice.

Sva ova iskušenja i probleme koji nas mogu zadesiti mogu se riješiti na tri načina:

1. Putem razuma (Bog je dao moć spoznavanja da bismo mogli pre-duprijediti neke stvari. Isto kako mu je dao problem dao mu je i razum da može pronaći rješenje za taj problem. Čak i umobol-nicima Allah je dao razum da mogu rješiti neke probleme. )

2. Moć izbora i slobodne volje (Ako se nekad nađe u velikim prob-lemima u stanju je izabrati manji problem)

3. Moć nefsa, duše s kojom može nadjačati druge

Čovjek sa ova tri potencijala može razriješti svaki problem. Na ma-terijalnom svijetu ne postoji niti jedan problem a da Božanski zakoni nisu našli rješenje za njih. Nikad nismo u ćorsokaku. Ovo možemo uporediti sa slagalicom koju dijete sastavlja. Mi unaprijed znamo da ne nedostaje nijedan dio, ali dijete ne zna i ono će se patiti i nakon izvjesnog vremena složiće slagalicu tj. riješiti problem. Uzvišeni je stvorio takve zakonitosti i ako ti pomoću razuma uradiš sve kako treba postoji rješenje.

Kur'an ističe da postoji veliki problem koji se ne tiče individue jedne nego je to više skupni problem. Skupni problemi su obično teži i strašniji od onih pojedinačnih, a čovjek ih se više plaši i hvata ga panika mnogo češće nego kod pojedinačnih problema. Posljedice su gorče kod pojedi-načnih problema, nego kod skupnih, čak teže i od zemljotresa i sličnih pojava. To su ratovi i međusobni sukobi.

Kada Allah kaže: «O vjernici. . . « nekoliko stvari podrazumjeva: Pr-vo, vjernici su malobrojni. Drugo, protiv njih je cijeli svijet, čak i pripad-nici njihove skupine. Treće, suprotstavljanje njima – vjernicima ima za cilj rušenje Božije vjere i pravednosti i onemogućavanje poziva u vjeru.

Ovi ajeti ( gore navedeni)tiču se prvenstveno Poslanika a. s. i nje-gove skupine, ali uključuje i općenitost koja se tiče svih vjernika u svim vremenima.

U suri Al Baqara, 150. i 151. ajet, poručuje se:

I iz svakom mjesta u koje dođeš, ti lice svoje Svetom hramu ok-reni, i gdje god se nalazili, vi lica svoja prema toj strani ok-renite, da vam ljudi ne bi imali šta da prigovore, osim inadžija

119

Bit Islama

između njih, - njih se ne bojte, Mene se bojte! - A da bih blago-dat Svoju prema vama upotpunio i da biste na pravom putu bili. Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. (Al Baqara, 150-151)

� ام �ح�ر� ال ج�د� �م�س� ال ط�ر� ش� و�ج�ه�ك� ف�و�ل' ج�ت� خ�ر� �ث ي ح� و�م�ن�)اس� �لن ل ون� �ك ي ( �ال �ئ ل ه ط�ر� ش� م� وجوه�ك � �وا ف�و�ل م� نت ك م�ا �ث ي و�ح�

و�هم� �خ�ش� ت � ف�ال �هم� م�ن � �موا ظ�ل )ذ�ين� ال ( �ال إ Bج)ةح م� �ك �ي ع�ل�ا �ن ل س� ر�

� أ �م�ا ك �دون� �ه�ت ت م� )ك �ع�ل و�ل م� �ك �ي ع�ل �ي �ع�م�ت ن �م) ت و�أل �ي و�ن و�اخ�ش�م 'مك ع�ل و�ي م� 'يك ك ز� و�ي �ا �ن �ات آي م� �ك �ي ع�ل و �ل �ت ي م� م'نك H وال س ر� م� ف�يك

�مون� �ع�ل ت � وا ون �ك ت �م� ل م)ا م 'مك ع�ل و�ي �م�ة� �ح�ك و�ال �اب� �ك�ت ال

Ili u Al Baqara, 146. ajet, poručuje se:

Oni kojima smo dali Knigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju. (Al Baqara, 146.)

�ن) و�إ �اءهم� �ن �ب أ �ع�ر�فون� ي �م�ا ك �ه �ع�ر�فون ي �اب� �ك�ت ال �اهم �ن �ي آت )ذ�ين� ال�مون� �ع�ل ي و�هم� �ح�ق) ال مون� �ت �ك �ي ل �هم� م'ن H ف�ر�يقا

Dvojako očitovanje sabura

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovan-jem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. a ti obraduj izdržljive, (Al Baqara, 155.)

�م�و�ال� األ م'ن� �ق�ص; و�ن �جوع� و�ال �خ�وف� ال م'ن� ي�ء; �ش� ب م� )ك و�ن �ل �ب �ن و�ل�ر�ين� الص)اب ر� �ش' و�ب ات� )م�ر� و�الث و�األنفس�

Vidimo da se ovdje rat ne najavljuje izričito, već kroz strah, glad, gubljenje imetaka. Pored akla, moći izbora i snage duše imamo i četvrtu moć-moć sabura. Znači, mu'mini u svom životu na sabur se oslanjaju kao na četvrtu nogu stolice. Ova četvrta noga stolice održava i ova tri ostala mehanizma za zaštitu čovjeka, jer ako nema sabura otići će i moć raz-mišljanja, izbora i duše. Evo primjera: kad se neko nađe u panici, on uopće ne zna šta da radi jer nema akla da shvati, oslanja se na nešto drugo. Hadis kaže da je sabur u imanu kao glava na tijelu.

120

Bit Islama

Sabur se može dvojako očitovati:

- u borbi za dobro

- u zaštiti od grijeha

Prvi se očituje u klanjanju, postu, davanju zekata i sadake, a drugi se ogleda u sprečavanju grijeha kod samog sebe: ne klevetamo, ne uzimamo tuđe pravo, ne uznemiravamo nikoga. Ovaj drugi je teži i na većoj deredži. Postoji i tzv. podsabur koji podrazumjeva strpljivost u smislu tr-pljenja nečijih loših ahlaka, teške naravi ali da bismo postigli određene ciljeve. Trpljenje drugih je jedan od važnih sabura za postizanje društ-venih ciljeva.

Abdullah Ensari, jedan od velikih arifa na putu duhovnog uzdizanja, rekao je: «Kada bi svi ljudi reagirali na način biću dobar onome ko je meni dobar i biću zao prema onome ko je prema meni zao ljudi bi se sveli na nivo životinja jer tako životinje rade» Pravi način je uzvratiti do-brim na zlo.

U Suri Fussilat, ajeti 34. i 35, kaže se:

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.

�ذ�ا ف�إ ن �ح�س� أ ه�ي� �ي )ت �ال ب اد�ف�ع� �ة 'ئ ي الس) و�ال� �ة ن �ح�س� ال �و�ي ت �س� ت و�ال��ال) إ �ق)اه�ا ل ي و�م�ا Bم�يم�ح �ي{ و�ل )ه ن

� �أ ك Bة�او�د�ع �ه �ن �ي و�ب �ك� �ن �ي ب )ذ�ي ال ; ع�ظ�يم xظ�ح ذو �ال) إ �ق)اه�ا ل ي و�م�ا وا �ر ص�ب )ذ�ين� ال

Ako se sabur ne istrenira u čovjeku onda čovjek ne može daleko stići. Čak ni u svojoj porodici neće moći riješiti problem.

Aristotel je rekao jednom da je svoja djela napisao na sedždi. Kad su ga pitali kako. Odgovorio je da ga je hvatao san pa je stalno bio oborene glave. Kada bi ga san savladao Ibn Sina bi ležao na jednoj posudi ispod koje je svijeća. Kad se posuda od svijeće ugrije on bi ustajao. To je sa-bur. Čovjek u sticanju ovosvjetskih dobara mora uključiti sabur, ako misli da bude uspješan. Allah je stvorio čovjeku u materijalnom ok-ruženju izloženog raznim sukobima, glađu, ratovima i dao mu dva poten-cijala: namaz i sabur.

121

Bit Islama

Šta je to gai sistem

Svaka stvar na svijetu ima svoju funkciju. Sjetimo se primjera sa ra-diom gdje analitiramo svaki dio posebno. Isto je i sa pojavama u prirodi, gdje moramo analizirati svaku pojavu i njenu funkciju, koji su joj dometi, efekti. Sljedeća stavka, je uspostavljanje veza između ovih pojava ili u slučaju sa radiom veza između pojedinih dugmadi i dijelova. Ovom me-todom otkrivamo smislove i efekte pojava u prirodi, a zatim otkrivamo međusobne veze.

Kad sve ovo spoznamo ove pojave nam šalju jednu poruku: onaj ko je to stvorio sto je uradio za jedan određeni cilj. Kako mi kada anal-iziramo neku pojavu (radio) znamo da je stvaralac stvorio za neki cilj ? Otkrili smo analizirajući sve njegove dijelove da su složeni po jednom zakonitom sistemu, sve ima svoj logički slijed. Ista je stvar i u prirodi: sve ima svoj logički slijed. I onda se nameće poenta da je Onaj ko je sve ovo stvorio to uradio sa nekim ciljem.

Na osnovu svega ovoga zakljulujemo moć onoga ko je to uradio (misli se na radio). Znači na osnovu radia zaključujemo o osobinama onoga ko je to uradio. Ono što ne možemo zaključiti na osnovu ovoga st-vorenog djela jeste da li je onaj ko je napravio radio bio lijepog ahlaka, star ili mlad, sa sela iz grada. Tako i kada analiziramo more, oblake, i sve prirodne pojave i njihove međusobne veze shvatićemo da Stvoritelj pos-jeduje znanje, moć, ali da li je Milostiv, da li je Jedan ili ne, stvoren ili ne iz ovoga ne možemo znati.

Gai: sva znanja dobili o svim elementima i spoznali njihove veze i zaklčjučili smo Božije djelo, ali o samom stvaraocu djela ne znamo ništa. Znači o Stvoritelju ne možemo saznatio ništa na osnovu djerla osim da je pametan moćan. Filozofi kažu da empiristi rade u prilog tawhida ali na jednom ograničenom planu u sistemu gai: spoznavanju funkcije i efekata pojava i njihovih međusobnih veza. Ovim je gai zaključen.

Što se tiče sistema Stvaralaca ima dvije vrste osobina: opće i speci-fične. Opće osobine možemo saznati iz gai sistema. To su one četiri oso-bine: znanje, moć, stvara po sistemu, i stvaralac je iznad Ovoga svijeta i nije sazdan od materije.

Da li sa posjedovanjem eksperimentalnog znanja za spoznaju Boga imamo potrebu za filozofskim znanjem?

U suri Al – A'raf, 179. ajet, tvrdi se:

122

Bit Islama

Mi smo za Džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili; oni pa-meti imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni.

( ال Bوبلق �هم� ل �نس� و�اإل �ج�ن' ال م'ن� ا Hير� �ث ك )م� ه�ن �ج� ل �ا �ن أ ذ�ر� �ق�د� و�ل ( ال Bان�آذ �هم� و�ل �ه�ا ب ون� �ص�ر ب ي ( ال Bن �ع�ي أ �هم� و�ل �ه�ا ب �ف�ق�هون� ي

هم �ك� ئ ـ� و�ل أ �ض�ل� أ هم� �ل� ب � �ع�ام �ن �األ ك �ك� ئ ـ� و�ل

أ �ه�ا ب م�عون� �س� يون� �غ�اف�ل ال

Njihov odlazak u Džehennem je ustvari rezultat njihovog svjesnog zanemarivanja pravog puta, oni u cilju stvaranja nisu bili za Džehennem, oni su otpadnici.

Rekli smo da čovjek posjeduje dva potencijala unutarnji i spoljni. Sa ova dva potencijala kadar je da rješava svoje probleme. Jedan je potenci-jal sabur, a drugi namaz koji je zahirskog karaktera.

«O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i obavljanju mo-litve! Allah je doista na strani strpljivih»(Al Baqara, 153.)

�ا �ه�ا ي ي� )ذ�ين� أ � ال وا � آم�ن وا �ع�ين ت �ر� اس� �الص)ب �ة� ب �ن) و�الص)ال aه� إ م�ع� الل

�ر�ين� الص)اب

Ljudi međusobno žive u komunikaciji i prirodno je da žive po za-konima koji su im nametnuti, i prirodno je da se i sukobljavaju. Sve ovo je Allah propisao i od toga se ne može pobjeći i zato nam je potreban sabr.

Nemoguće je da čovjek postigne nešto na ovom svijetu, da dođe do nekog cilja, a da ne prođe preko niza prepreka. Sve ima svoju lijepu i ružnu stranu.

U suri Al Fatir, 43. ajet, jasno se kaže:

U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Alla-hovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.

Hح�و�يال� ت )ه� الل )ت� ن �س ل �ج�د� ت �ن و�ل Hد�يال� �ب ت )ه� الل )ت� ن �س ل �ج�د� ت ف�ل�ن

Međutim, sudbinom je određeno da preživimo jedan dio belaja, a mi sami sebi možemo «obezbjediti» još belaja.

123

Bit Islama

Ključna tri čovjekova potencijala

Uzvišeni je čovjeku podario tri potencijala:

moć razmišljanja

sposobnost izbora (donošenja odluka)

moć čovjekovog nefsa – sposobnost trpljenja u velikoj mjeri

Ove tri moći mogu rješiti sve čovjekove probleme. Međutim, postoje iskušenja toliko velika da «pojede» sva tri ova potencijala i više nismo kadri da se odupremo. Ali nam ostaju sabur i namaz.

Sabur je jedna od nefsanskih osobina. Kur'an na mnogo mjesta poziva na sabur (na više 70 mjesta), zauzima istaknuto mjesto u pozi-vanju. Na nekoliko mjesta sabur je posebno istaknut:

Kao što se u suri Luqman, 17. ajet, veli:

“O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od rđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.”

�ر� و�اص�ب �ر� �منك ال ع�ن� �ه� و�ان وف� �م�ع�ر �ال ب مر�� و�أ ة� الص)ال� � �ق�م أ �ي) ن ب �ا ي

مور� األ� � م ع�ز� م�ن� �ك� ذ�ل �ن) إ �ك� ص�اب� أ م�ا ع�ل�ى

U suri Fussilat 34. i 35. ajet ističe se:

Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.

�ذ�ا ف�إ ن �ح�س� أ ه�ي� �ي )ت �ال ب اد�ف�ع� �ة 'ئ ي الس) و�ال� �ة ن �ح�س� ال �و�ي ت �س� ت و�ال��ال) إ �ق)اه�ا ل ي و�م�ا Bم�يم�ح �ي{ و�ل )ه ن

� �أ ك Bة�او�د�ع �ه �ن �ي و�ب �ك� �ن �ي ب )ذ�ي ال ; ع�ظ�يم xظ�ح ذو �ال) إ �ق)اه�ا ل ي و�م�ا وا �ر ص�ب )ذ�ين� ال

A u suri Az Zumar, 10. ajet, veli se:

Reci: “O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na Ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni. ”

124

Bit Islama

ه�ذ�ه� ف�ي وا ن �ح�س� أ )ذ�ين� �ل ل م� )ك ب ر� )قوا ات وا آم�ن )ذ�ين� ال �اد� ب ع� �ا ي قل�ون� �ر الص)اب و�ف)ى ي )م�ا �ن إ Bة�ع و�اس� )ه� الل ر�ض

� و�أ Bة� ن ح�س� �ا �ي الد�ناب; ح�س� �ر� �غ�ي ب هم �ج�ر� أ

Iz ovoga ajeta zaključujemo da će svako djelo biti adekvatno vredno-vano. To ne mora značiti da će neko djelo biti jednake vrijednosti kao na ovom svijetu, može biti milion puta vrednije. Međutim, postoji još uvijek vjera. Ali «oni koji budu strpljivi bez računa će biti nagrađeni»

Ovaj sabur se smisleno koristi da bi čovjek postigao neki cilj, a sabur je u biti pobjeda. Hafiz u jednom svom stihu kaže da su sabur i pobjeda ustvari blizanci, i oduvijek su zajedno. Uvijek se rađa prvo sabur pa pob-jeda. Vrste sabura:

1. Imam Ali kaže u Stazi rječitosti da imamo jedan arifski sabur – ljubav kada čekamo neku dragu osobu. Sve što je bliži trenutak susreta u nama je veći zanos.

2. Sabur u nesrećama koji se jasno pokazuje u navedenom ajetu sure Al Baqara – «Oni koje pogodi neka nesreća kažu Allahovi smo i njemu se vraćamo

3. Sabur u poslušnosti

4. Sabur u griješenju

5. Sabur na davanje (Imam Ali je rekao onaj kome je Bog podario nafaku neka podijeli od toga svojoj familiji, neka ugosti goste, dadne jetimima i siromašnim i nek daje zekat

6. Sabur na siromaštvo

7. Sabur u životnim problemima (Ako čovjek ima sabura moći će savladati sve teškoće)

Sva tri potencijala koja smo maloprije spomenuli ( moć razmišljanja, izbora i moć čovjekovog nefsa) u nekim datim iskušenjima mogu biti po-topljena, a sabur je u stanju da sve izdrži.

Koja je uloga insana na ovom svijetu?

Podsjećamo da je čovjek sazdan od dva potencijala unutarnjeg i spoljnog. Naročito je potcrtan značaj sabura koji se očitava posebno u suri Al- Baqara 156. ajet. Sad ćemo pogledati kako namaz može biti pok-retački potencijal za rješavanje problema?

125

Bit Islama

U suri Al – 'Ankabut, 45. ajet, kaže se:

Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavaljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje molitve je najveća poslušnost! - A Allah zna šta radite.

ة� الص)ال� �ن) إ ة� الص)ال� � �ق�م و�أ �اب� �ك�ت ال م�ن� �ك� �ي �ل إ وح�ي� أ م�ا �ل اتم�ا �م �ع�ل ي )ه و�الل �ر �ب ك

� أ )ه� الل �ر �ذ�ك و�ل �ر� �منك و�ال اء �ف�ح�ش� ال ع�ن� �ه�ى �ن ت�عون� �ص�ن ت

Namaz osim što odvraća od razvrata ojačava i sjećanje na Boga. Kur'an generalno dijeli ljude u dvije skupine:

oni koji su ustrajni i čvrsti

oni koji su nestabilni

U suri Al- Ma'aridž od 20 do 35 ajeta navodi se niz primjera za ovo. Zaista je čovjek stvoren pohlepnim, kada ga snađe zlo onda je očajan, a kad ga snađe dobro onda je zadovoljan i nastoji tu serću ostaviti za sebe. Postoji naime izuzeci iz ovih dvije osim onih koji obavljaju namaz koji ga uvije obavljaju, oni u čijim imecima nema tuđeg hakka koji vjeruju bez sumnje u Sudnji dan.

Prvo se znači kaže da je čovjek stvoren pohlepan, ali pohlepa u čov-jeku ona ne mora biti negativna. U početnoj je fazi čak i poželjna, jer mu je ona u početku motivacija da ide ka savršenstvu, jer da nema tog pokre-tačkog u insanu on ne bi stigao do savršenstva. Ljudi se mogu podijeliti u dvije grupe: oni koji gledaju samo spoljašnopst, a drugi koji samo gleda-ju batin. Oni koji su okrenuti zahiru oni su uvijek u nekoj vrsti pohlepe, jer su se oni oslonili na materijalni svijet, koji je stalno nestabilan i uvi-jek se nešto u njemu mijenja. To je isto kao kada bi se čovjek zakačio na ringišpil i on bi se vrtio zajedno s njim.

Imam Husein ima jednu izjavu u vezi s ovim. Bože moj stvorio si Ovaj svijet da oni koji imaju ne mogu se osloniti da će stalno imati, a oni koji nemaju nikad ne gube nadu da neće imati. Budući da su se neki vez-ila za zahir oni su kada ih snađe neki gubitak iz vanjskog svijeta, onda oni padaju u očaj, ali ako ga snađe neka blagodat ogradi se i neda sebi prići.

Skupina izuzetnih vezana je za batin za unutarnjost, oni se okreću namazu da bi pronašli u sebi ruh ono što je Uzvišeni od svoga ruha udah-nuo u čovjeka. To je isto kao kada ronilac roni u potrazi za školjkom.

126

Bit Islama

Hafiz u svom stihu kaže: Tragam za onim ruhom što ga je Allah udahnuo u mene iako se saplićem često, ali ljubav je moj pokretač koji me goni dalje. Ovakava osoba je spremna da daje drugima sve ono što posjeduje.

I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš Onaj svijet, a ne zabo-ravi ni svoj udio na Ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. ”(Sura Qasas, 77)

م�ن� �ك� �ص�يب ن �نس� ت و�ال� ة� خ�ر� اآل� الد)ار� )ه الل �اك� آت ف�يم�ا �غ� �ت و�ابف�ي اد� �ف�س� ال �غ� �ب ت و�ال� �ك� �ي �ل إ )ه الل ن� �ح�س� أ �م�ا ك �ح�س�ن و�أ �ا �ي الد�ن

د�ين� �مف�س� ال ح�ب� ي ال� )ه� الل �ن) إ ر�ض�� األ�

Oni koji drugima čine dobro smatraju sebe posrednicima u Allaho-vom davanju drugima. TJ. Allah mi je dao da to isporučim drugima, jer sam našao taj ruh u sebi koji mi nalaže da dajem drugima ono što je meni Allah dao. Ovo bi se moglo uporediti sa olucima za skupljanje kiše. On je skuplja i isporučuje je zemlji. Mi skupljamo blagodeti i sporučujemo ih drugima. Ako budemo stalno takvi uvijek će biti kiše, a kada presta-nemo prestaće i kiša.

Imam Sedžad kaže:

Ako budete od onih koji svoje blagodeti budu isporučivali drugima (osmijeh, telefonski poziv, čestitka ili bilo koji drugi čion koji će odobro-voljiti onoga na drugoj strani) Ako vidite osobe kojima je potrebna po-moć, trudite se da im je i date.

Koji je smisao namaza?

Namaz ima četiri sastavna elementa:

1. robovanje Allahu dž. š

2. uspostavljanje veze sa ljudima – džema't

3. vanjska funkcija koja se tiče samog klanjača

4. batinska dimenzija koja se tiče batina klanjača

Ako neko opskrbi sebe ovim četirima dijelovima namaza, vidjeće ko-like to blagodeti donosi.

1. Prva stvar u namazu jeste ezan i ikamet, preko kojih se objavljuje da pripadamo onima koji obožavaju jednog Boga- muwahhidini. Ezanom se zapravo objavljuje da smo mi u onoj grupi ljudi koji

127

Bit Islama

vjeruju da postoji Stvoritelj Ovoga svijeta. Izgovarajući «ašhadu an la ilaha illa Allah» obznanjujemo da ne pripadamo mušricima. Ovdje se odričemo širka raznih Džasi 23 ajet- jesi li vidio onoga koji je uzeo strah svoj za boga, on je svjesno otišao u zabludu. Ezan je taj koji govori ono što je i Ibrahim a. s. rekao da okreće lice svoje prema Gospodaru svjetova i sve drugo ostavljamo po strani.

Kada kažemo «al hamdu lillahi rabbil alamin» koja je odgojna funk-cija ovih riječi? Hamd-izražavanje zahvalnosti nekome za dobrovoljno učinjeno djelo. Kada kažemo al- hamd- podrazumjeva određenu zahval-nost Allahu za sve lijepo što je stvorio, jer smo i mi jedna od tih lijepo st -vorenih stvari.

Takav čovjek, koji na ovaj način izražava zahvalnost Allahu dž. š. ne može nikada ispoljavati oholost naspram drugih insana. Koliko god su njegova djela lijepa nikada se ne zanosi i ne obuzima ga oholost, ne oče-kuje od ljudi nikakvu nagradu ni zahvalnost. Zato se kaže u Kur'anu da ne kvarimo sadaku prigovaranjem. Imam Homeini je jednom izjavio da nema prava da sebi pripisuje išta od revolucije i da može sebi pripisati da nastoji da služi ovom narodu.

Rabbil alamin – Gospodar svjetova, ali ne u smislu da smo mi Nje-govi «robovi» okovani u lance, već učenici. On ima potpuni nadzor nad nama jer smo mi Njegovo vlasništvo, On nas obučava i na kraju na-građuje i kažnjava. Čovjek koji shvati da je njegov Gospodar vlasnik svih njegovih odlika i bića on se svjesno pokorava Njemu i s odobravanjem prihvata sve što ga snađe.

Imam Homeini je dao vrlo mudar savjet: Oni koji vas kritikuju i na-padaju smatrajte ih svojim prijateljima, čak i ako vas sa zlim namjerama kritikuju, a oni koji vas javno hvale smatrajte ih neprijateljima. Zašto? Oni koji te kritikuju oni te bude, a oni koji te hvale oni te uspavljuju.

Sljedeća odlika pravih klanjača jeste da nikada se ne boje velikih sila osim Allaha. Kada su oni tzv. Dunjalučki klanjači vidjeli bogatstvo kod Musa'ovog Karuna, rekli su kamos reće da je nama dato bogatstvo. Pravi klanjači su odgovorili ono što je kod Boga obećano kao nagrada mu'minima za njih0ovo lijepo djelo mnogo je veće od toga. Odakle su oni to naučili? Iz rečenice Iyyaka na'budu wa iyyaka nasta'in- Samo Tebi robujemo, i samo od Tebe pomoć tražimo. Oni koji ovo izgovaraju veli-čaju Gospodara u svojim dušama, pa im ostale stvari postanu umanjene, i

128

Bit Islama

namaz će imati poptune efekte. Džem'atske blagodeti namaza su naravno mnogostruko veće.

Čovjek je stvoren kao posjednik unutarnjeg i spoljnjeg potencijala, pomoću kojih može sebi obezbjediti uspjeh na ovom svijetu. Ta dva po-tencijala su sabur i namaz. Rekli smo sve o saburu, dok nam je o namazu preostalo da kažemo još nekoliko činjenica.

Kur'an u suri Al- Ma'rig, 19 – 35 ajeta ljude dijeli u dvije skupine: oni koji su strpljivi i oni koji lahko padaju u očajanje.

19. Čovjek je, uistinu, stvoren malodušankada ga nevolja snađe - brižan je a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali, i oni u čijim ime-cima bude određen dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi i oni koji u Onaj svijet budu vjerovali, i oni koji od kazne Gospodara svoga budu strahovali, -. a od kazne Gospodara svoga niko nije siguran - i oni koji stidna mjesta svoja budu ču-vali i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlas-ništvu njihovu - oni, doista, prijekor ne zaslužuju, - a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju, i oni koji povjerene im amanete budu čuvali i obaveza svoja ispunjavali, i oni koji dug svjedočenja svoga budu izvršavali, i oni koji molitve svoje budu revnosno obavljali - oni će u džennetskim bašćama biti po-čašćeni. (Al- Ma'rig, 19 – 35)

�ذ�ا : و�إ وعHا ج�ز ر� الش) ه م�س) �ذ�ا إ وعHا ه�ل ل�ق� خ ان� �نس� اإل� �ن) إ�ه�م� ت ص�ال� ع�ل�ى هم� )ذ�ين� ال 'ين� �مص�ل ال �ال) إ وعHا م�ن �ر ي �خ� ال ه م�س)�ل� ائ 'لس) ل Bوم م)ع�ل ح�ق{ �ه�م� م�و�ال

� أ ف�ي )ذ�ين� و�ال �مون� د�ائم'ن� هم )ذ�ين� و�ال الد'ين� � �و�م �ي ب ص�د'قون� ي )ذ�ين� و�ال � وم �م�ح�ر و�ال

)ذ�ين� و�ال مون;� م�أ �ر غ�ي 'ه�م� ب ر� ع�ذ�اب� �ن) إ ف�قون� م�ش� 'ه�م ب ر� ع�ذ�اب�

�ت� �ك م�ل م�ا و�� أ ه�م� و�اج� �ز� أ ع�ل�ى �ال) إ اف�ظون� ح� ه�م� وج� �فر ل هم�

�ك� �ئ و�ل ف�أ �ك� ذ�ل اء و�ر� �غ�ى �ت اب ف�م�ن� وم�ين� م�ل �ر غ�ي )هم� �ن ف�إ هم� �م�ان ي

� أ)ذ�ين� و�ال اعون� ر� و�ع�ه�د�ه�م� �ه�م� �ات م�ان

� أل� هم� )ذ�ين� و�ال �ع�ادون� ال همح�اف�ظون� ي �ه�م� ت ص�ال� ع�ل�ى هم� )ذ�ين� و�ال �مون� ق�ائ �ه�م� ه�اد�ات �ش� ب هم

Ovi drugi su jako vezani za Ovaj svijet, čija je karakteristika kon-tradiktornost, scena stalnih sukoba itd. Kada pripadnike ove druge skupine na Ovom svijetu zadesi bilo kakvo iskušenje: materijalno, poli-

129

Bit Islama

tičko. . . oni padaju u očajanje, ali i kada su u blagodetima nisu mirni jer brinu o tome kako da to sve očuvaju.

U nastojanju da zadrže svoj status oni su oholi i prema onima koji bi eventualno željeli da se okoriste tim njihovim blagodetima. Te blagodeti nisu samo novac, može biti i znanje koje drugi nemaju, pa nije spreman da ga podijeli sa drugima. Ta blagodet može biti i neko ko ima lijep ah-lak i da nije spreman da podijeli to sa drugima tj. da ga se ne tiče tuđi problem, ili možda položaj ili funkcija.

Ovi ajeti upravo naglašavaju osobine ljudi koji su se oslonili na Ovaj svijet. Ovaj svijet ima još jednu odliku koja zarobljava ove koji tragaju za njim, a to je zavist. Da preciziramo, to je situacija kada čovjek nešto jako želi kada to stekne, vidi kod komšije nešto što on nema, pa će težiti za tim i tako neprestano.

Kao što se u suri Al Qasas, 77. ajet, nalaže:

I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš Onaj svijet, a ne zabo-ravi ni svoj udio na Ovom svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine. ”

م�ن� �ك� �ص�يب ن �نس� ت و�ال� ة� خ�ر� اآل� الد)ار� )ه الل �اك� آت ف�يم�ا �غ� �ت و�ابف�ي اد� �ف�س� ال �غ� �ب ت و�ال� �ك� �ي �ل إ )ه الل ن� �ح�س� أ �م�ا ك �ح�س�ن و�أ �ا �ي الد�ن

د�ين� �مف�س� ال ح�ب� ي ال� )ه� الل �ن) إ ر�ض�� األ�

Upravo ovakvi nalaze svoje iskonsko ja unutar sebe, ali nije to onaj ego, već odgovor na pitanje ko sam ja u zbilji i njima namaz pomaže na pravi način. Namaz pomaže sa četiri aspekta:

robovanje Gospodaru

sa društvenog aspekta

Vanjska strana namaza

Unutarnja dimenzija namaza

Društveni aspekt namaza

O prvoj smo govorili, a sada je na redu korist namaza sa društvenog aspekta. Šta namaz podučava čovjeka kada je u pitanju njegov odnos prema društvu?

130

Bit Islama

Prvenstveno, da u odnosima sa drugima bude milosrdan i tolerantan. Takav čovjek u namazu uči «ihdina sirata-l- mustaqim» - «Uputi nas na pravi put», a ne mene samog. Znači on ovdje ostavlja po strani svoje ja, a na površinu izlazi društvo (nas). Onaj koji obavlja namaz na pravi način nije pesimista, niti zaljubljenik ovog svijeta. On u svakom rek'atu izgo-vara «Iyyaka na'budu» - «Samo Tebe obožavamo», jer ako čovjek prih-vati da je njegov džem'at dobar, onda kaže na'budu, što znači mi obožavamo, a nikada ne govori samo u svoje ime.

Znači čovjek ne može misliti loše o svom džem'atu, kroz namaz je sebe podučio da ne smije kršiti prava drugih: počevši od samog uzimanja abdesta: ako bi ta voda bila tuđa po bilo kom osnovu, vjernik zna da mu abdest ne valja, pa samim tim ne valja ni namaz ili ako klanja na nečijem tuđem bez dozvole vlasnika ni namaz nije valjan. Ako i najmanji konac na košulji klanjača nije stečen s halalom ni namaz neće biti valjan, ako bude haka siromaha u tome, znači ako nije dao zekat na to ponovo namaz ne valja. Ako ti dužnik dođe tražeći svoj dug, a ti taman hoćeš klanjati, ne smiješ ga ostaviti da čeka dok ti klanjaš pa da mu vratiš dug, već prvo vrati dug pa klanjaj.

Ako čovjek dobija plaću u firmi, za koju je predviđeno uraditi odre-đeni dio posla, koji nije urađen onaj dio plate koju dobijemo a nismo zaradili je dio zekata ili sadake. Kada čovjek klanja namaz on na svakom rek'atu uči: «. . . Sirata- allazina an'amta alayhim gayri-lmagdubi alay-him» «. . . Na put onih kojima si milost svoju darivao, a ne na put onih na koje si se naljutio»

Ovi ajeti nam govore da nemamo pravo sjesti negdje u ugao i pos-vetiti se tespihanju, a zanemariti društvo, jer ovo an'amta alayhim odnosi se na one koji su u društvu zaradili tu blagodet da im se Allah smilovao i svi moraju da im se pridruže. Valjan klanjač ne može biti i na pravom i krivom putu istovremeno. Znači uslov klanjaču je da se pridržava hakka i da se kloni onoga što vodi u zabludu. Musliman klanjač je onaj koji se bori i za muslimane svijeta i njihovo stanje u društvu.

Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - Džehennem, u kome će vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu veliku pripremiti. (al- Nisa', 93)

و�غ�ض�ب� ف�يه�ا �دHا ال خ� )م ه�ن ج� آؤه ف�ج�ز� �ع�م'دHا م�ت Hا مؤ�م�ن ل� �ق�ت ي و�م�نع�ظ�يمHا Hا ع�ذ�اب �ه ل �ع�د) و�أ �ه �ع�ن و�ل �ه� �ي ع�ل aه الل

131

Bit Islama

Ko ubije muslimana nek se suoči sa četiri «nagrade»:

vječni Džehennem,

srdžba Božija,

prokletstvo Njegovo,

i velika kazna i poniženje.

Kada se kaže velika kazna misli se na dan kada će doći potražioci svoje krvi i naplatiti žestoku odštetu od njih. Kur'an kaže da onaj ko ubije nevinog muslimana, njegovi srodnici su ovlašteni da naplate krvarinu od onog ko je to učinio. Kada čovjek zna sve ovo on će ići putem istine i pazit će da ne skrene na put neistine. Ukratko on je čovjek koji živi jedan sistemski život.

Klanjač je čuvar tuđeg obraza, jer se u namazu ponavlja: as –salamu alayna wa ala ibadillahi salihin- selam neke je na nas i na dobre Božije robove. Ovim osiguravamao tuđu sigurnost u smislu da ga klevećemo, otimamo imovinu, vrijeđamo.

U suri al- Nur, 19. ajet, prijeti se:

One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.

�هم� ل وا آم�ن )ذ�ين� ال ف�ي ة �ف�اح�ش� ال يع� �ش� ت �ن أ �ون� ب ح� ي )ذ�ين� ال �ن) إ�مون� �ع�ل ت ال� م� �نت و�أ �م �ع�ل ي )ه و�الل ة� خ�ر� و�اآل� �ا �ي الد�ن ف�ي Bيم� �ل أ Bاب�ذ�ع

Ovo se odnosi na one koji uživaju da čuju neku lošu vijest o musli-manima. Takav musliman će imati dvije posljedice svog ponašanja:

poniženje na Ovom svijetu (hadis- koji god musliman mahanu drugog muslimana iznese pred druge Bog će učiniti da će i on nekada biti javno osramoćen),

kazna na Ahiretu.

Namaz je taj koji sprečava nemoralni razvrat, i onaj ko tjera sve loše osobine od nas. Kakav će naš namaz biti kada ga razmotrimo od abdesta do namaza kada ponekad ne znamo ni šta učimo. Kada smo na namazu osim što loše osobine odlaze od nas mi ulazimo pod Božije okrilje i postajemo oni koji stoje pred Gospodarom.

Namaz znači ima dvije temeljne odrednice: čišćenje svih loših djela klanjača i oživljavanje zikra Božijeg u njegovom srcu stavljajući ga pod okrilje Božije. Rahmetli Mirza Širazi, veliki alim iz prve polovine 20

132

Bit Islama

stoljeća razbolio se jednom i žena mu je donijela hranu pored kreveta. Nakon nekog vremena ona se vratila i vidjela da hrane nije ni dohvatio. Kad ga je upitala zašto on je odgovorio da nije mogao dohvatiti. Ona ga upita zašto nije nju zovnuo da mu dohvati hranu, a on je odgovorio: «Nigdje nisam uspio naći šeriatsko pravo iz kojeg mogu izvoći da imam pravo da te zovnem i naredim ti to, pa to nisam ni uradio»

Vanjski aspekt namaza

Ona podrazumjeva u prvom redu okretanje prema Kibli, što znači da misli ideja i djela klanjača posvećena u jednom pravcu Gospodaru. Jedan takav klanjač nije onaj koji se okreće okolo bez cilja već od početka do kraja zna svoj pravac. Kada je Tabatabai imao 78 godina u jednom in-tervjuu pitali su ga dva pitanja: kakav je bio tvoj program učenja, dersa, predavanja? On je odgovorio: «ja sam u 24. godini na jednom papiru na-pravio program života i po njemu i danas živim. Već 54 godine ja se držim tih principa koje sam napravio tada. «

Da se vratite u 24. godinu kako bi taj program izgledao? Tabatabai je odgovorio «Isto tako»

Kada ulema piše o raznim tajnama kada stignu do namaza upitaju se koja je tajna propisivanja namaza uopće.

Prva tajna je da nas utjera u kalup sistema reda i zakona, znači pošti-vanje prvog namaza: znači klanjati podne u jedan ako je u jedan a ne u tri. Ovo govori o nečijoj neurednosti življenja. Ili ako na primjer oni koji idu na put evlija pa im se kaže moraš 1000 puta reći la ilaha illallah dnevno, na njima je da odrede u koje vrijeme će to raditi, ali ako sebi odrede na primjer u 2 sata po danu, onda da to bude svaki dan u dva sata a ne da se vrijeme mijenja. Ovim putem on uređuje svoj život.

Po nekim predajama 70 puta je bolje klanjati namaz pod mirisom nego bez njega. Poslanik a. s. je veću važnost pridavao misrisima nego hrani. Kada jedan musliman staje pred Boga on treba da bude namisrisan i spolja, ali i kad su pitanju prava drugih ahlak, ne klevetanje. . .

Iyyaka na'budu wa iyyaka nast'ain» «Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo»

Mula Sadra svojevremeno je oštrim dovama naljutio šaha, pa ga je on pozvao na sud i pitao ga zna li kome se usudio da se protivi. On je od-govorio: «Znam, svjestan sam, ali svjestan sam da i ako sve planine svi-

133

Bit Islama

jeta padnu na nečiju glavu bez Božije dozvole ga ne bi mogle ubiti. « To je čovjek koji je namaz shvatio u pravoj njegovoj prirodi.

U hadisu se kaže: Ako vidite nekoga ko puno klanja nemojte mu se odmah diviti dok ne vidite koliko je njegovog razuma uključeno u taj iba-det. Zato pokušajmo jedan dan klanjati jedan namaz sa potpunom kon-cetracijom, čistom odjećom i mjestom gdje klanjamo, prisutnim srcem u kojem nema zlobe i zavidnosti prema muslimanima i srcem usmjerenom ka Gospodaru. Kad nakon ovakvog namaza predate selam pogledajte koliko imate energije. Poslanik a. s kaže da je namaz Mi'radž mu'mina ili stub vjere. Ako bude primljen namaz i ostalo će.

Koji je razlog zbog kojeg su oni koji su dobri dobri, a oni koji su loši loši? Mnoštvo je negativnih ljudskih osobina, koje i Kur'an navodi. Jedna od njih je da je čovjek nezahvalnik, i to prema dobrim djelima koje mu učine drugi. Umjesto da uzvrati zahvalnošću čovjek uzvraća odbojnošću prema drugim ljudima.

On vam daje život i zatim će vam ga oduzeti i poslije vas opet oživjeti; a čovjek je, zaista nezahvalan!( al Hadždž, 66)

Bورف� �ك ل ان� �نس� اإل� �ن) إ م� �يك ي ح� ي م) ث م� ك م�يت ي م) ث م� �اك ي �ح� أ )ذ�ي ال و�هو�

Riječ kafur, za razliku od riječi kafir u arapskom jeziku predstavlja izuzetnu nezahvalnost, kao i ostale riječi koje dolaze na ovaj oblik.

Evo još nekih ajet koji ističu čovjekovu nezahvalnost:

Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu je poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. (Hud, 9)

Bوس �ئ �ي ل )ه �ن إ �ه م�ن �اه�ا ع�ن �ز� ن م) ث Hة�ح�م ر� )ا م�ن ان� �س� �ن اإل �ا �ذ�ق�ن أ �ن� �ئ و�لBورف� ك

A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik. (Zuhruf, 15)

Bين� م�ب Bورف� �ك ل ان� �نس� اإل� �ن) إ ءHا ز� ج �اد�ه� ب ع� م�ن� �ه ل وا ع�ل و�ج�

Onaj ko je na Ovom svijetu bio slijep biće slijep i na onom i daleko od svakog dobra. (Al Isra', 72)

�ض�ل� و�أ �ع�م�ى أ ة� اآلخ�ر� ف�ي ف�هو� �ع�م�ى أ ذ�ه� هـ� ف�ي �ان� ك و�م�نH �يال ب س�

134

Bit Islama

Mi u ovom Kur’anu objašnjavamo ljudima svakojake primjer, ali većina ljudi nikako neće da vjeruje. (Al Isra', 89)

�ى ب� ف�أ �ل; م�ث ل' ك م�ن آن� �قر� ال ذ�ا هـ� ف�ي )اس� �لن ل �ا ف�ن ص�ر) �ق�د� و�ل

ا Hورف ك ( �ال إ )اس� الن �ر �ث ك� أ

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina ljudi poriče blagodati. (Al–Furqan, 50)

ا Hورف ك �ال) إ )اس� الن �ر �ث ك� أ �ى ب

� ف�أ وا )ر �ذ)ك �ي ل �هم� �ن �ي ب �اه ف�ن ص�ر) �ق�د� و�ل

U suri Isra', u 27, ajetu navodi se da je i šejtan bio rasipnik

...jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.

'ه� ب �ر� ل �ط�ان ي الش) �ان� و�ك �اط�ين� ي الش) �خ�و�ان� إ � وا �ان ك �ذ'ر�ين� �مب ال �ن) إا Hورف� ك

Znači čovjek i šejtan su kad je u pitanju nezahvalnost drugovi.

U Suri Furqan, 50. ajet, upozorava se:

Mi smo im o ovome često govorili da bi razmislili, ali većina lju-di poriče blagodati.

ا Hورف ك �ال) إ )اس� الن �ر �ث ك� أ �ى ب

� ف�أ وا )ر �ذ)ك �ي ل �هم� �ن �ي ب �اه ف�ن ص�ر) �ق�د� و�ل

Za dva naučnika, npr. profesora na fakultetu ne možemo reći da je jedan alim, a drugi nije i treba ih obojicu isto poštivati zbog tog njihovog znanja. Zato Kur'an izjednačava šejtana i insana nezahvalnika, jer obojica imaju iste osobine.

U suri Ahzab, u 72. ajetu, čovjeku se pripisuje još jedna negativna osobina, a to je džahul – izuzetno neznanje. Treća negativna odlika koju Kur'an pripisuje čovjeku je grijeh (mudžrim).

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čov-jek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i izuzetno nez-nan i naivan (džahul).

135

Bit Islama

)ا �ن �ا إ ض�ن �ة� ع�ر� �م�ان م�او�ات� ع�ل�ى األ� ر�ض� الس)� �ال� و�األ� ب �ج� و�ال

�ن� �ي ب� �ن ف�أ �ه�ا أ �ن �ح�م�ل ف�ق�ن� ي �ش� �ه�ا و�أ �ه�ا م�ن ان و�ح�م�ل �نس� )ه اإل� �ن �ان� إ ك

ومHا هوالH ظ�ل ج�

Ili u suri al. Mursalat, 46. ajet, nagovještava se:

“Jedite i naslađujte se, ali za kratko! - vi ste, zaista, grešnici!”

م�ج�ر�مون� م )ك �ن إ Hيال� ق�ل )عوا �م�ت و�ت وا ل ك

Ovaj njihov grijeh označava kršenje propisa, koje ponekad biva to-liko intezivno da mijenja čovjekov lik. Na Sudnjem danu će se oni pre-poznati po svojim licima, kaže u Kur'anu

U suri ar- Rahman, 41. i 44. ajet, prijeti se:

A griješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kike i noge ščepani biti, - i između vatre i ključale vode oni će kružiti, -

� �ق�د�ام و�األ� )و�اص�ي �الن ب ذ ؤ�خ� ف�ي يم�اهم� �س� ب �مج�ر�مون� ال ف ع�ر� يآن; ; ح�م�يم �ن� �ي و�ب �ه�ا �ن �ي ب �طوفون� ي

Iz ovoga vidimo da se negativne odlike čovjeka i njegova djela na Onom svijetu pretvore u vatru ili u ključalu vodu.

Zašto su Džehennemske kazne u milionima i milijardama god-ina?

Postavlja se sada pitanje zašto će nam u džehennemu kazne biti mili-oni i milijarde godina ako smo ovdje živjeli samo 40 ili 50. Zar Kur'an ne kaže da je Uzvišeni pravedan? Između krivice i kazne trebao bi da stoji znak jednakosti. Odgovor na ovo pitanje dobili bismo kada bismo samo jednom pažljivo pročitali Kur'an.

Odgovor se krije u sljedećem:

Imamo dvije vrste zakona:

dogovorni ili konvencionalni( ovozemaljski zakon), gdje između kazne i djela ne postoji neka stvarna veza već je do okvirnog za-kona koji je opet dogovorni i podložan promjeni. Naprimjer u Holandiji za drogu nema kazne, a negdje drugo za pet grama je smrtna kazna. Nemamo u ovozemaljskim zakonima nikakva mjerila pomoću kojih ćemo odrediti da li je bolji američki, japan-

136

Bit Islama

ski ili neki treći zakon. Za svaki od njih se može reći i da je pravedan i nepravedan, ali nikad nećemo znati jesmo li u pravu

taqwini, Božanski zakon. To je zakon koji čini osnovu Božan-skog sistema upravljanja ovim svijetom. Iz njega proizlazi zakon uzroka i posljedica. Prirodna je stvar da voda ključa na sto ste-peni i to se ne može promijeniti, osim ako Allah ne kaže su-protno. Isto tako otrov će otrovati i sina predsjednika države i di-jete običnog radnika. Ne uzima se u obzir ničija privilegija. Ovaj zakon uspostavlja vezu između uzroka i posljedice.

Odnos nas i našeg djela kojem zakonu pripada? Ako bi bio konven-cionalnog tipa nastao bi haos. Međutim, Kur'an kaže da je odnos djela i čovjeka taqwini odnos.

U suri Ibrahim, 22. ajet, konstatuje se:

I kada bude sve riješeno, šejtan će reći: “Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali; zato ne korite mene, već sami sebe, niti ja mogu vama pomoći niti vi možete pomoći meni. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. ” Nevjernike sigurno čeka bolna patnja.

�ح�ق' ال و�ع�د� م� و�ع�د�ك aه� الل �ن) إ �م�ر األ قض�ي� �م)ا ل �ط�ان ي الش) و�ق�ال� ( �ال إ ل�ط�ان; س م'ن م �ك �ي ع�ل �ي� ل �ان� ك و�م�ا م� ك �ف�ت ل �خ� ف�أ م� �ك و�و�ع�دتم)ا م ك �نفس� أ � وموا و�ل �ي ومون �ل ت � ف�ال ل�ي م� �ت ب �ج� ت ف�اس� م� ك د�ع�و�ت �ن أ

�م�آ ب ت �ف�ر� ك 'ي �ن إ �مص�ر�خ�ي) ب م� �نت أ و�م�ا م� �مص�ر�خ�ك ب � �ا �ن أ Bيم� �ل أ Bاب�ذ�ع �هم� ل �م�ين� الظ)ال �ن) إ �ل ق�ب م�ن مون� �ت ك ر� �ش� أ

Također se kaže da oni koji jedu imetak jetima ne jedu ništa drugo do vatru. Prema ovom taqwini zakonu ako jedete grožđe imate energiju, a ako jedete imetak jetima jedete vatru, ako tračate jedete mrtvo meso brata svoga, a ako klanjate kako treba imate koristi o kojima smo govorili, a ako jedete otrov imate smrt.

137

Bit Islama

Zašto će za učinjeno zlo kazna biti srazmjerna tom zlu, a za učin-jeno dobro nagrada deset puta biti veća?

Sad će neko postaviti pitanje ako taqwini zakon nema promjene kako se onda kaže da će za učinjeno zlo kazna biti srazmjerna tom zlu, a za učinjeno dobro nagrada će biti deset puta veća.

Zakon taqwini ima dva kretanja:

pokret usklađen sa uspjehom

neusklađen sa prirodnim tokovima

Nijedan plivač ne može isplivati uz vodopad, jer pokušava nešto pro-tiv prirodno, nije uskladio svoju kretnju sa prirodnim tokom. Ako dvije žene uzmu po kilu pšenice i jedna stavi na vatru ona će naravno izgorjeti, a druga posije i najesen dobije određenu količinu pšenice i ona se oslonila na prirodni tok jer priroda je pomogla pšenici da izraste. Grijeh je na suprotnoj poziciji od prirodnog zakona. Hakk daje život i vječan je, a batil (neispravnost) traje i u jednom trenutku prestaje. Istina je poput oluje koja puše u jednom smjeru, ako stanete protiv nje odbaciće vas nazad. Ali ko se zakači za nju uvijek će putovati s njom i u pravom sm-jeru. Grijeh ne izaziva napredovanje zato što je suprotstavljen istini. Sve ovo pripada taqwini sistemu.

Širenje istine odvija se i po dužini i po širini dok se širenje neistine odvija samo po dužini. Neistina je kao drvo bez krošnje, a istina je drvo sa krošnjom koje širi grane.

Na Dan kada budeš vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: “Blago vama danas: džennetske bašče kroz koje teku rijeke u kojima ćete vječno boraviti - to je veliki uspjeh!” na Dan kada će licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: “Pričekajte nas da se svjetlom vašim poslužimo!” - “Vratite se natrag, pa drugo svjetlo po-tražite!” - reći će se. I između njih će se pregrada postaviti koja će vrata imati; unutar nje biće milost, a izvan nje patnja. “Zar nismo s vama bili?” - dozivaće ih. - “Jeste” - odgovaraće -, “ali ste se pritvornošću upropastili, i iščekivali ste, i sumnjali ste, i puste želje su vas zavaravale, dok nije došla Allahova odredba, a šejtan vas je o Allahu obmanuo. Nikakva otkupnina se danas od vas neće primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali; vatra će biti prebivalište vaše, ona baš vama odgovara, a užasno je ona bo-

138

Bit Islama

ravište!” Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je još davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato što je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi od njih su nevjernici. (Al – Hadid, 12 – 16)

�د�يه�م� ي� أ �ن� �ي ب هم ور ن ع�ى �س� ي �ات� �مؤ�م�ن و�ال �ين� �مؤ�م�ن ال ى �ر� ت �و�م� ي�ه�ار ن

� األ� �ه�ا ت �ح� ت م�ن �ج�ر�ي ت Bات( ن ج� �و�م� �ي ال م اك ر� ش� ب �ه�م �م�ان ي� �أ و�ب

�ع�ظ�يم ال �ف�و�ز ال هو� �ك� ذ�ل ف�يه�ا �د�ين� ال خ�

�ا ون انظر وا آم�ن )ذ�ين� �ل ل �اف�ق�ات �من و�ال �اف�قون� �من ال �قول ي �و�م� يا Hور ن وا �م�س �ت ف�ال م� اءك و�ر� عوا ج� ار� ق�يل� م� �ور�ك ن م�ن �س� �ب �ق�ت ن

ه و�ظ�اه�ر ح�م�ة الر) ف�يه� ه �اط�ن ب Bاب� ب )ه ل ور; �س ب �هم �ن �ي ب ف�ضر�ب��ل�ى ب وا ق�ال م� م)ع�ك ن �ك ن �م� �ل أ �هم� �ادون ن ي �ع�ذ�اب ال �ه� �ل ق�ب م�ن

�ي� �م�ان األ� م �ك ت و�غ�ر) م� �ت �ب ت و�ار� م� )ص�ت ب �ر� و�ت م� ك �نفس� أ م� �نت ف�ت م� )ك �ك�ن و�لذ ؤ�خ� ي ال� �و�م� �ي ف�ال ور �غ�ر ال )ه� �الل ب م ك و�غ�ر) )ه� الل م�ر

� أ اء ج� )ى ت ح�م� ك م�و�ال� ه�ي� )ار الن م و�اك

� م�أ وا �ف�ر ك )ذ�ين� ال م�ن� و�ال� Bة� ف�د�ي م� م�نك�ر� �ذ�ك ل هم� وب قل ع� �خ�ش� ت �ن أ وا آم�ن )ذ�ين� �ل ل ن�

� �أ ي �م� �ل أ �م�ص�ير ال �س� �ئ و�بم�ن �اب� �ك�ت ال وا وت أ )ذ�ين� �ال ك وا ون �ك ي و�ال� �ح�ق' ال م�ن� ل� �ز� ن و�م�ا )ه� الل

�هم� م'ن Bير� �ث و�ك هم� وب قل ف�ق�س�ت� �م�د األ� �ه�م �ي ع�ل ف�ط�ال� �ل ق�بقون� ف�اس�

Zakon taqwina ističe da ako čovjek ide u neku školu ne znači ov-ladati znanjima te škole, isto tako ako imamo muslimansko ime ne znači da ćemo u džennet. Iz prethodnih ajeta vidimo da vjernici na Sudnjem danu idu prema svjetlu, dok munafici idu prema mraku. Ovi munafici nisu otvoreni protivnici dina, nego su to oni koji su živjeli zajedno sa mu'minima, išli u džamije. . . jer se kaže «zar nismo bili sa vama», ali mu'mini će odgovoriti jeste, ali imali ste pet mahana, koji su razlog zašto će se na Sudnjem danu rastati. Safovi će se na Sudnjem danu praviti na osnovu veličine dina, a ne na osnovu titula. Tih pet mahana su:

1. Sami su sebe obmanuli. Može čovjek da prevari drugoga, ali na-jgore je kad sebe prevari (Primjer kada neko kupi zlatni prsten i skupo ga plati, i shvati da je lažnjak, ovdje je kriv zlatar) Među-tim, ima slučajeva da ti znaš da je to lažnjak, ali ti to ipak kupiš, i prevariš sebe.

139

Bit Islama

Šta ćemo odgovoriti kršćaninu kada nas pita kako čovjek u Islamu može sam sebe prevariti? Ovdje ne mislimo na nemar, kao na primjer, kada učimo tri dana pred ispit i padnemo, nismo se prevarili već smo bili nemarni.

Užici dunjalučki nam se dešavaju ili trenutno ili naknadno. Naprim-jer užitak je sada, a tegobe i nevolje zbog njega dolaze poslije, ali kad je u pitanju naknadni užitak, tegoba je na prvom mjestu, a tek onda je uži-tak. Ljudi koji nemaju jaku moć volje, opredjeljuju se za prvu varijantu, kratak užitak sa dugoročnom boli. Naprimjer, svi znaju da će cigara štetiti, ali žele da uživaju u njoj ili znaju da će im šećer skočiti, ali po-ješće kolač. Imam Ali je u Stazi rječitosti rekao da je Ovaj svijet poput zmije, spolja je mehak i lijep, a unutra otrov.

Zašto se ljudi se uvijek opredjeljuju za kratkoročne interese?

Između kratkoročnih i odmah dostupnih užitaka i onih razumskih ljudi se uvijek opredjeljuju za kratkoročne, koji su opipljivi. Kada ih in-san vidi zna da je štetno za mene (duhan) ali i to samo viđenje izaziva pohotu u insanu i znanje baca u stranu.

Ako nam neko priča o ratnim strahotama, ranjavanju, pogibiji, glađu, ta priča u kratkom roku ostavlja utisak na nas, ali onaj ko je sve vidio on ostaje pod tim utiskom mnogo duže, pa čak i cijeli život. Ibrahim a. s. kaže: «bože pokaži mi kako oživljavaš mrtve» Nije on imao sumnje da to Allah može, ali je htio da vidi očima, da više vjeruje.

Na primjer, kad je Musa a. s. primao od Allaha Tevrat, Allah mu je rekao da je njegov narod zalutao i da obožava zlatno tele, Musa se razl-jutio, ali nije toliko koliko se naljutio kada je vidio svoj narod u zabludi.

Mnogo je hadisa u kojem se navodi da obilazimo siromašne. To je zato što kada čuješ nešto o stanju siromašnih brzo prođe kroz glavu, ali kad to vidiš gdje djeca spavaju i šta jedu ne možeš više ostati rav-nodušnim. Da zaključimo, čulna percepcija mnogo jače djeluje.

Čovjek je stvoren u žurbi. Ta odlika ga navodi da uvijek daje pred-nost toj žurbi i onome što mu je trenutno. Zato u perzijskoj književnosti ima jedna poslovica koja kaže: «niti mladića šalji u prosidbu niti starca da kupuje magarca» Mladić će prilikom prosidbe reći da je dobra djevo-jka bez obzira kakav joj je ahlak. . . ., a starac će na magarca samo samar nabaciti bez obzira kakav je.

140

Bit Islama

Razmatrali smo pitanje spoznaje čovjeka sa stanovišta Kur'ana. Na-veli smo jedan broj ajeta gdje se čovjek veliča, uzdiže i gdje se naziva -Božijim namjesnikom na zemlji, i one druge koji ga spuštaju niže i od životinja, a razmotrili smo i razloge zašto je to tako. Jedna od negativnih osobina čovjeka zbog kojeg je spušten tako nisko jeste da je nezahvalnik, druga neznalica, treća čovjekova zločinačka priroda, četvrta je nasil-ništvo. Za sve ove osobine navodili smo ajete.

A zašto se vi ne biste borili na Allahovu putu za potlačene, za muškarce i žene i djecu, koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada, čiji su stanovnici nasilnici, i Ti nam odredi zaštitnika i Ti nam podaj onoga ko će nam pomoći!”( An Nisa', 75)

م�ن� �ض�ع�ف�ين� ت �مس� و�ال aه� الل �يل� ب س� ف�ي �لون� ق�ات ت � ال م� �ك ل و�م�ام�ن� �ا ن �خ�ر�ج� أ �ا )ن ب ر� ون� �قول ي )ذ�ين� ال �د�ان� �و�ل و�ال اء 'س� و�الن ج�ال� الر'

و�اج�ع�ل |ا �ي و�ل )دنك� ل م�ن �ا )ن ل و�اج�ع�ل ه�ا ه�ل� أ � �م الظ)ال �ة� ي �ق�ر� ال ذ�ه� هـ�

ا Hص�ير� ن )دنك� ل م�ن �ا )ن ل

Ovdje vidimo da su neki spremni otići u muhadžirluk, zbog nasil-ništva drugih. U konstrukciji ovog svijeta zapisano je da zalimi neće imati dobar kraj.

A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernic! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene. (Ibrahim, 42)

هم� ؤ�خ'ر ي )م�ا �ن إ �مون� الظ)ال �ع�م�ل ي ع�م)ا H غ�اف�ال aه� الل �ن) ب �ح�س� ت � و�ال�ص�ار �ب األ ف�يه� خ�ص �ش� ت ; �و�م �ي ل

Mi kao vjernici moramo znati da svako djelo koje učinimo odvija se u Božijem vidokrugu.

Reci: “Kažite vi meni koji su dio Zemlje stvorila božanstva vaša kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobošcima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, već nevjernici jedne druge obmanjuju. (Fatir, 40)

�ي ون ر� أ )ه� الل دون� م�ن �د�عون� ت )ذ�ين� ال م �اءك ك ر� ش م� �ت �ي أ ر�

� أ قل��م� أ م�او�ات� الس) ف�ي Bك ر� ش� �هم� ل �م� أ ر�ض�

� األ� م�ن� �قوا ل خ� م�اذ�ا

141

Bit Islama

�مون� الظ)ال �ع�د ي �ن إ �ل� ب �ه م'ن �ة; 'ن �ي ب ع�ل�ى ف�هم� Hا �اب �ت ك �اهم� �ن �ي آتا Hور غر �ال) إ �ع�ضHا ب �ع�ضهم ب

Za sve što potrošite i što zavjetujete - Allah, sigurno, za to zna! - A nevaljalima neće niko moći pomoći. (Al Baqara, 270)

و�م�ا �مه �ع�ل ي aه� الل �ن) ف�إ )ذ�ر; ن م'ن م ت �ذ�ر� ن و�� أ )ف�ق�ة; ن م'ن م �نف�ق�ت أ و�م�ا

�نص�ار; أ م�ن� �م�ين� �لظ)ال ل

Nevjernici su govorili poslanicima svojim: “Ili ćete vjere naše biti ili ćemo vas, doista, iz zemlje naše protjerati!” A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: “Mi ćemo nev-jernike sigurno uništiti.( Ibrahim, 13)

و� � أ �آ ض�ن ر�

� أ م'ن� م ك ـ) ن خ�ر�ج� �ن ل �ه�م� ل س �ر ل � وا �ف�ر ك )ذ�ين� ال و�ق�ال��م�ين� الظ)ال �ن) �ك ه�ل �ن ل �هم� ب ر� �ه�م� �ي �ل إ و�ح�ى

� ف�أ �ا �ن )ت م�ل ف�ي �عودن) �ت ل

Zašto Kur'an iz ovoliko aspekata ljude tretira nasilnicima?

Sada nam se nameću dva pitanja: Zašto Kur'an iz ovoliko aspekata tretira nasilnike? Jednom se kaže nasilnici neće imati pomoćnika, drugi put se kaže da će sami sebe obmanjivati, a na trećem mjestu kaže se da će ih stići kazna.

Prije svega zato što je čovjek po svom bitku nastrojen da ganja svoj interes. Taj interes ga vrlo često dovede na staze kriminala, ili da krše nečije tuđe pravo. To je osobina utkana u sve ljude, od poslanika do onih najnižih. S obzirom da je to tako puno rašireno, ljudi to više i ne smatraju zlim. Drugi dokaz ganjanja naših interesa je nešto što ne proizlazi iz nečije propagande nad nama, to izlazi iznutra iz fitreta čovjeka. Budući da je ova osobina oslonjena na dvije odlike: opće rašireno, i proizlazi iz nas prirodno je da će u neka doba skrenuti sa ustaljenog kolosijeka i čak ući u kriminal. Zato je Kur'an tu stavio oštre ograde- upozorenja: ako skreneš tu bit će tako. . . .

Definicija zuluma je vrlo široka, može krenuti od najmanje tačke. -Božiji zakon je pravolinijski, ako se krećemo po tom zakonu idemo is-pravno, ali ako na tom kretanju načinimo samo mali zulum ta linija će krenuti ukrivo, i sve će više ići ukrivo i nikad se neće ispraviti. Znači, i najmanji zulum na početku izaziva veći na kraju. Zato je časni Kur'an na-silništvu posvetio veliku pažnju. 142

Bit Islama

S druge strane čovjekovo najmanje djelo ima utjecaja na njegove misli. Ako čovjek jednom učini malo zlo djelo, u početku mu nije pri-jatno, ali ako ga ponovi nekoliko puta ono postaje uobičajeno, pa preraste u nešto normalno. Kako raste ono skretanje sa pravolinijske crte raste ko-ličina zuluma i nasilnik (zulumćar) potpuno izvrće stvarnost u svojoj glavi. Mijenja položaje istine i neistine.

Ali nije ni tu kraj. Ne samo da je izokrenuo istinu i neistinu, nego mu je zlo čak i uljepšano i zato Kur'an baca jak akcenat na zulum – nasil-ništvo.

Prividna kontradikcija uu kur’anu

Kada nas neko od kršćana pita jesmo li muslimani, da li prihvatamo Kur'an mi ćemo reći – da!. Oni će pitati kako vaš Kur'an u suri Ibrahim 13. ajet «Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti», a na drugom mjestu u vašem Kur'anu stoji «Ja neću prekršiti obećanje» onda odakle ovoliki na-silnici danas ako je ovo tačno?

Znači:

1. Božije obećanje o uništenju nasilnika

2. Bog ne krši svoje obećanje

3. Odakle ovoliki nasilnici danas ako je ovo dvoje tačno

Prve dvije tačke ne slažu se sa trećom, a postoji i sintagma da ako nađemo u Kur'anu grešku to je dokaz da On nije od Boga.

Božanski sistem je stvoren po određenom zakonu i «plovi» prema svom određenom cilju Nije sačinjen od jednog zakona nego od niza njih. Možemo to uporediti sa čovječijim tijelom gdje svaki organ ima svoju funkciju. Jedan od tih zakona je i zakon propitivanja – testiranja ili iskušenja.

Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale nei-maštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!(Al-Baqara, 214)

� �و�ا ل خ� )ذ�ين� ال �ل م)ث م �ك �ت �أ ي �م)ا و�ل )ة� ن �ج� ال � وا ل �د�خ ت �ن أ م� �ت ب ح�س� �م� أ�قول� ي )ى ت ح� � وا �ز�ل ل و�ز اء و�الض)ر) اء س�

� �أ �ب ال �هم ت م)س) م �ك �ل ق�ب م�ن 143

Bit Islama

aه� الل �ص�ر� ن �ن) إ �ال أ aه� الل �ص�ر ن �ى م�ت م�ع�ه � وا آم�ن )ذ�ين� و�ال سول الر)Bر�يب�ق

Ovim nam Kur'an govori da mi ne možemo ući u džennet, a da su oni prije nas imali iskušenje, jer i mi živimo po istim zakonima kao i oni, jer su i oni imali ekonomskih, socijalnih, međusobnih problema, sa glađu i žeđu, i sve ćemo i mi imati. Prema tome, ovo je dokaz da Božanski za-kon koji se bavi iskušenjima postoji u nizu zakona, i on se tiče i nasilnika i onima kojima je učinjeno nasilje.

U suri Ali Imran, u 178. ajetu, kaže se:

Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo za to da što više ogrezu u grijehu; njih čeka sramna patnja.

)م�ا �ن إ ه�م� �نفس� أل' Bر� ي خ� �هم� ل م�ل�ي ن )م�ا ن� أ � وا �ف�ر ك )ذ�ين� ال �ن) ب �ح�س� ي � و�ال

Bم�ه�ين Bاب�ذ�ع �ه�م و�ل �مHا �ث إ � د�ادوا �ز� �ي ل �هم� ل م�ل�ي ن

U suri Al-A'raf, 182 i 183. ajet, kaže se:

A one koji naše riječi poriču Mi ćemo malo po malo, a da oni neće ni znati, u propast voditi. i davaću im vremena, obmana Moja doista je trajna.

�مون� �ع�ل ي � ال �ث ي ح� م'ن� �د�ر�جهم ت �س� ن س� �ا �ن �ات �آي ب � وا �ذ)ب ك )ذ�ين� و�ال Bين� م�ت �د�ي �ي ك �ن) إ �هم� ل م�ل�ي

و�أ

Ovom zakonu svi podliježu, kako nasilnici, tako i oni kojima je na-silje učinjeno. Ljudi su stvoreni tako da im je data prilika izbora.

Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti; Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili.( Ad Dahr, 3- 4)

Hا �ئ ي ش� ن �ك ي �م� ل الد)ه�ر� م'ن� Bح�ين ان� �نس� اإل� ع�ل�ى �ى �ت أ ه�ل�ا Hورف� ك �م)ا و�إ ا Hر� اك ش� �م)ا إ �يل� ب الس) �اه �ن ه�د�ي )ا �ن إ ا Hور م)ذ�ك

Prirodno je da ljudi neće ispoljiti svoju zahvalnost ili nezahvalnost, osim ako mu se dadne vremenski okvir u kojem će to pokazati, jer ako bi neko pokazao sklonost ka kufru, i odmah bio uništen ne bi se ništa ob-jelodanilo i to ne bi bio primjer drugima da mogu birati. To bi bilo kao kad bi vas neko doveo pred strujni šalter i ako znamo da to ubija, to niko

144

Bit Islama

ne bi pritisnuo jer to nije više stvar izbora, već nužde. Jedini smisao božasnkog zakona je da ako je neko izabrao sklonost ka kufru da on sav sretan uživa u izboru i da čini to što će činiti.

Ako smo posijali baštu prirodno je da će nam bolje roditi ako je održavamo i ako je redovno zalivamo. Ako smo izabrali put nasilništva prirodno je da će svako naše djelo pojačati naš zulum. Mi smo u prilici da vidimo zulum kod nekoga i zgrozimo se nad tim, ali samo to, a nismo svjesni da smo i mi saučesnici u tome. Vrlo smo osjetljivi kad se zulum čini nama, ali smo rahat kad se to događa nekome.

Šekspir je jednom rekao: «Čovječe koji se diviš slavuju iza rešetaka koji tako divno pjeva, ne razmišljaš li da će doći dan kada će se te male rešetkeke pretvoriti u ogromne željezne rešetke iza kojih ćeš biti ti. « Ovdje se hoće reći da će čovjekovo djelo proizvesti njegove tegobe ili užitke. Zalimima (nasilnicima) je kazna na Ovom svijetu samo mali dio onosvjetske. Mi ustvari živimo na Zemlji, gdje su oni koji su zulum činili ubijeni i smaknuti sa lica zemlje. Božiji zakon nema promjene, a zalimi zaista imaju svoj kraj.

I kad bi poslanici gotovo nadu izgubili i pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla; Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nev-jernički! (Yusuf, 110)

اءهم� ج� � وا ذ�ب ك ق�د� )هم� ن� أ � �وا و�ظ�ن سل الر� س�

� �أ �ي ت اس� �ذ�ا إ )ى ت ح��مج�ر�م�ين� ال � �ق�و�م ال ع�ن� �ا ن س

� �أ ب د� ر� ي � و�ال اء )ش� ن م�ن ج'ي� ف�ن �ا ن �ص�ر ن

Zašto je potreban vremenski okvir? Zato što i onaj koji uđe u vjeru i ko izađe iz vjere treba imati razlog zašto je to učinio.

Bilo kakvo nasilje nad bilo kim Allah vidi, to nasilje je kako god izgledao malo vrlo je veliko i brzo se širi kao požar. Onaj kome je učin-jeno nasilje ima pravo da javno govori o tome. Čak iako te neko pozove u goste i ne dočeka onako kako dolikuje muslimanu, imaš pravo da javno govoriš o tome.

Nasilnik nema pomoćnika, nasilnici međusobno ne sarađuju, jedan protiv drugog su. Jedan dio nasilništva rezultat je našeg djela, a neki su proizašli iz Božanskog zakona koji ima za cilj da iskuša i nasilnike i one kojima je nasilniptvo učinjeno. Ako nas je Bog stvorio sa mogućnošću izbora data je i vremenska distanca da taj izbor realiziramo.

145

Bit Islama

146

Bit Islama

ČOVJEK I NJEGOVO MEJSTO SA STANOVIŠTA KUR'ANA

Dvije su vrste odnosa Kur'ana prema čovjeka: halifa na zemlji, niži od životinje. Koji su to razlozi svrstavanja ljudi u ove dvije skupine? Da bismo ovo utvrdili trebali bismo ajete koji čovjeka uzdižu odvojiti na jednu, a one koji ga srozavaju do dna na drugu stranu. Prve ajete smo obradili, a druge ćemo uskoro privesti kraju. Došli smo do čovjekovih osobina koje ga odlikuju kao zalima.

Na Ovom svijetu zalimi neće imati svog pomoćnika, ali će sigurno biti uništeni. Sada se postavlja pitanje, ako je tačno da će zalimi biti uništeni, otkud onda zalimi u ovolikom broju?

Ovaj svijet je uređen po jednom Božijem zakonu i stvoren je radi ne-kog cilja. Jedan od tih zakona je testiranje ili ispitivanje (iskušenje) čovjeka. Podsjećamo na 214. ajet sure Al Baqara:

214. Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale nei-maštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali - uzviknuli: “Kada će već jednom Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!

� �و�ا ل خ� )ذ�ين� ال �ل م)ث م �ك �ت �أ ي �م)ا و�ل )ة� ن �ج� ال � وا ل �د�خ ت �ن أ م� �ت ب ح�س� �م� أ�قول� ي )ى ت ح� � وا �ز�ل ل و�ز اء و�الض)ر) اء س�

� �أ �ب ال �هم ت م)س) م �ك �ل ق�ب م�نaه� الل �ص�ر� ن �ن) إ �ال أ aه� الل �ص�ر ن �ى م�ت م�ع�ه � وا آم�ن )ذ�ين� و�ال سول الر)

Bر�يب�ق

Znači, iskušenje Božije je zakon i iz njega se ne možemo izvući. Ako trebamo biti ispitani po tom zakonu, zašto mora biti prisutno nasilje u svemu?Mora, jer kakav bi bio ispit ako nema nasilja. Taj test ili iskušenje zahtijeva vrijeme u kojem će biti ispitani i onaj koji čini nasilje i onaj kome je nasilje učinjeno. To što zlo trenutno dominira nije zbog toga što Allah dž. š. ne podržava istinu nego zato što je ne podržavaju oni koji su dužni da to čine.

Budući da se sve odvija u određenom vremenu, moguće je da u jed-nom kraćem periodu sila zla prevladaju, ali će na kraju izgubiti. Zlo

147

Bit Islama

može dominirati i zbog toga što oni koji bi trebali da se bore za haqq to ne čine. Samo njihovo nežrtvovanje za haqq od njih čini jednu vrstu zali-ma (nasilnika), a pravi se zalimi usredotočuju na njih i pobjeđuju, ali to nije pobjeda zla nad haqqom, to je pobjeda zalima nad zalimom drugog reda.

Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na mo-ru, da im On da da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili Reci: Putujte po svijetu pa pogledajte kako su oni prije završili; većinom su oni mnogobošci bili. ”( Rum, 41 i 42)

)اس� الن �د�ي �ي أ �ت� ب �س� ك �م�ا ب �ح�ر� �ب و�ال �ر' �ب ال ف�ي اد �ف�س� ال ظ�ه�ر�ف�ي وا ير س� قل� ج�عون� �ر� ي )هم� �ع�ل ل وا ع�م�ل )ذ�ي ال �ع�ض� ب ذ�يق�هم �ي ل�ان� ك �ل ق�ب م�ن )ذ�ين� ال �ة ع�اق�ب �ان� ك �ف� �ي ك وا ف�انظر ر�ض�

� األ��ين� ر�ك م�ش� هم �ر �ث ك

� أ

Metež se pojavio zbog onoga što su stekle ljudske ruke i to da bi os-jetili efekte svojih djela, ali možda će se i popraviti.

U suri Ta-ha, 80. i 81. ajet, ističe se:

O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja vašeg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali. “Je-dite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obi-jesni da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Mo-ja - nastradao je!

�ب� ان ج� م� �اك و�و�اع�د�ن م� ع�دو'ك م'ن� م �اك �ن ي �نج� أ ق�د� �يل� ائ ر� �س� إ �ي �ن ب �ا يم�ن وا ل ك �و�ى ل و�الس) �م�ن) ال م �ك �ي ع�ل �ا �ن ل �ز) و�ن �م�ن� �ي األ� الط�ور�

�ي غ�ض�ب م� �ك �ي ع�ل �ح�ل) ف�ي ف�يه� �ط�غ�و�ا ت و�ال� م� �اك ق�ن ز� ر� م�ا �ات� 'ب ط�يه�و�ى ف�ق�د� �ي غ�ض�ب �ه� �ي ع�ل ل�ل� �ح� ي و�م�ن

Iz ovih ajeta zaključujemo sljedeće: da je Allah dž. š. Jevrejima uniš-tio neprijatelja, poslao im blagodeti, pod uslovom da ne čine nered i nasilje. Znači, Allahu dž. š nije važno ime porijeklo i pleme, samo djelo. Imam Ali je rekao: «Vlast može opstati na kufru, ali na zulumu ne. « Ovu izreku možemo primjeniti i na običnu porodicu: ako neko u porodici čini zulum, ona će se raspasti, a ako je kafir ne mora se raspasti.

Postoji i hadis u kojem se kaže da ako postoji ijedna kuća u kojoj je ugrađena jedna jedina cigla priskrbljena na haram način, da će se sravniti sa zemljom.

148

Bit Islama

Tabatabai u tefsiru navedenih ajeta sure Rum kaže:

1. pojava zuluma nije specifična samo određenom vremenu, mjestu i prostoru, to je svojstveno svim vremenima, mjestima i ljudima. Ko god na svijetu zulum činio bez obzira ko je vratit će mu se.

2. Šta se misli pod onim činjenjem meteža na zemlji? Metež se može očitovati na razne načine: zemljotresi poplave, bolesti, rat

3. Sve nabrojane nevolje uzrokovane su zbog loših misli kod ljudi, ahlaka i djela.

4. Tabatabai navodi da je ova veza naših djela i pojava oko nas prvi put spomenuta u Kur'anu, prije nije spomenuta ni u ljudskim dje-lima niti u svetim knjigama. Kur'an nam otkriva tajnu kako naša djela utiču na pojave u prirodi, mala djela na malom planu izazi-vaju velike poremećaje na gro planu.

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su pori-cali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. (Al-A'raf, 96)

م'ن� �ات; ك �ر� ب �ه�م �ي ع�ل �ا ن �ح� �ف�ت ل � )ق�وا و�ات � وا آم�ن ى �قر� ال �ه�ل� أ �ن) أ �و� و�لون� ب �س� �ك ي � وا �ان ك �م�ا ب �اهم ذ�ن �خ� ف�أ � وا �ذ)ب ك ك�ن ـ� و�ل ر�ض�

� و�األ م�اء الس)

U navedenom 41. ajetu sure Rum, kaže se «zbog dijela onoga što rade»1 što Tabatabai tumači ovako: «kada bi Allah pokazao sve posl-jedice ljudskih djela to bi ih sve uništilo.

Jaču potvrdu utjecaja naših djela nalazimo u suri Aš- Šura, 30. ajet:

Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.

ع�ن �ع�فو و�ي م� �د�يك �ي أ �ت� ب �س� ك �م�ا ف�ب �ة; م�ص�يب م'ن م �ك ص�اب� أ و�م�ا

�ير; �ث ك

5. Uzvišeni Allah šalje ove nesreće i iskušenja ne bi li se narod «vratio» vjeri, počeo malo razmišljati.

6. Ako ne vjerujete u sve ovo, kaže se u Kur'anu, pogledajte kako su završili oni prije vas. Ako se zapitamo zašto su neki nasilnici, a neki potlačeni, Allah je taj koji to treba da nas pita, a ne obr-

1 Iz prijevoda na bosanski jezik ne može se zaključti da se radi samo o »dijelu«, a ne o cjelini, ali u arapskom tekstu jasno stoji riječ koja to označava (ba'du)

149

Bit Islama

nuto. Pitanje će biti postavljeno i jednima i drugima: nasilnicima zašto su to činili, a potlačenim, zašto su dozvolili da im se to čini. Nesreće se na zemlju spuštaju na dva načina: nekada po-gađaju samo onoga ko je učinio nasilje, u drugom slučaju po-gađaju i one oko njega pa čak i mu'mine. Tako u suri Al-Anfal, u 25 ajetu stoji:

Zbog čega nesreća pogađa sve, a ne samo one koji su zulum činili?

I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.

� �موا و�اع�ل Hآص)ة�خ م� م�نك � �موا ظ�ل )ذ�ين� ال �ن) ص�يب ت ( ال Hة� �ن ف�ت � )قوا و�ات�ع�ق�اب� ال د�يد ش� aه� الل �ن) أ

Koji su razlozi zbog kojih ta nesreća pogađa sve, a ne samo one koji su nasilništvo činili? Zato što su oni bili skloni razmiricama i raskolima međusobnim, nisu upućivali na dobro i odvraćali od zla, zato što su nisu bili spremni za rat, međusobno činili nasilje. Sad se možemo zapitati: Zar ne kažemo da je Bog pravedan, zar se ne kaže u Kur'anu da niko neće nositi ničije breme, kako je moguće da zbog nekih griješnika mogu stra-dati i drugi?

Nasilnicima je to kazna, ali je mu'minima test – iskušenje. Ako jedna određena grupa čini nasilje i nered, a ako se druga skupina nije tome su-protstavila onda će i oni stradati.

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voliVjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (Hugurat, 9. i 10)

�ن ف�إ �هم�ا �ن �ي ب �حوا ص�ل� ف�أ وا �ل �ت اق�ت �ين� �مؤ�م�ن ال م�ن� �ان� �ف�ت ط�ائ �ن و�إ

�ف�يء� ت )ى ت ح� �غ�ي �ب ت �ي )ت ال وا �ل ف�ق�ات ى خ�ر� األ� ع�ل�ى �ح�د�اهم�ا إ �غ�ت� ب�ق�س�طوا و�أ �ع�د�ل� �ال ب �هم�ا �ن �ي ب �حوا ص�ل

� ف�أ ف�اءت� �ن ف�إ )ه� الل م�ر�� أ �ل�ى إ

150

Bit Islama

�حوا ص�ل� ف�أ Bة�خ�و� إ ون� �مؤ�م�ن ال )م�ا �ن إ �مق�س�ط�ين� ال ح�ب� ي )ه� الل �ن) إ

ح�مون� ر� ت م� )ك �ع�ل ل )ه� الل )قوا و�ات م� �ك و�ي �خ� أ �ن� �ي ب

Sintagma «dvije skupine» iz ajeta se može odnositi na dvije porodice, dvije mahale, dva grada. Znači treba ustati protiv onih koji čine nasilje i ovo ne predstavlja nikakav rat već je to stvaranje mira jer Allah voli oni koji su zagovornici mira.

Na primjer ako uzmemo hranu koju konzumiramo, svaka radnja posebno gledana (žvakanje, sjeckanje. . . ) izgleda kao zulum toj hrani, organima za varenje i zubima, ali u cjelini kad smo siti imamo energiju, kad imamo energiju učimo i imamo znanje, kad znamo imamo industriju. . . tako da sav taj proces nije nikakav zulum već izrasta u jedan fini rezul-tat.

Poslije tegobe dolazi slast

«Poslije tegobe dolazi slast», i ne može drgčije. Znači, za određene užitke, potrebno je pretrpjeti određene tegobe. Sve te prepreke gledane zahirski izgledaju nasilnički (sjetimo se prerade hrane), ali na kraju pro-izlazi korist iz svega toga.

Mevlana kaže da je pijanstvo lijepo kada se čovjek opije toliko da se sruši, ali kakav je smisao užitka kad si već pao.

Ono što nama izgleda kao relativno ovladavanje zla nad dobrim u određenom vremenskom periodu, tu se ustvari radi o ovladavanju velikog zla nad malim, a malo zlo su oni što su činili zulum time što nisu branili haqq.

Činjenica da zlo postoji i da ćemo biti iskušavani zapravo je nemi-novnost Ovoga svijeta- to je utkano u bit ovog svijeta, jer je on sazdan od oprečnosti. Na ovom se svijetu ne može priskrbiti nikakav užitak, a da se ne okusi gorčina. Naprimjer, ako smo gladni i priđemo sofri na kojoj su raznovrsna jela, mi ćemo da bismo uživali u hrani, potrošiti jedan dio vremena dok jedemo, a «istrošićemo» i zube. Ove dunjalučke oprečnosti su zlo ako ih gledamo pojedinačno, ali ako ih gledamo kao cjelinu, onda dolazimo do suprotnog zaključka.

Sada ćemo govoriti o Sudnjem danu i moralnom padu čovjeka koji je imao priliku da bude halifa na zemlji, kako mu je i obećano. Znači, radi se o čovjeku koji je radi jednog trenutka uživanja, pretvorio u vatru sve ostale visoke odlike kojim ga je Uzvišeni darivao. Kada nastupi Sudnji

151

Bit Islama

dan niko nikog neće primjećivati, svi će se o sebi zabaviti, iako će se vid-jeti. Veliki grešnik će poželjeti da založi sve ljude da bi sebe spasio, ali i svoju porodicu, braću, sestre – ukratko cijeli svijet.

Uporedimo sada tog čovjeka koji žrtvuje svijet radi sebe i Imama Alija, koji kaže da kada bi mu dali cijeli svemir da nanese i najmanji zu-lum mravu, ne bi to učinio. Sada vidimo da je čovjek biće koje je smješ-teno između dvije krajnosti: pozitivne i negativne.

S jedne strane imamo čovjeka za kojeg se kaže da je «Božija milost za sve svjetove», a drugi su oni koji zavode ljude, ali ne rade to po dikta-tu šejtana nego su oni sami šejtani. U Kur'anu se kaže da će svaki posla-nik imati neprijatelje, a šejtan je u džinskom i insanskom liku. Jedna sku-pina insana se pretvaraju u prave šejtane, ne sljedbenike šejtana, već prave šejtane.

Tri skupine ljudi: robovi Božiji, robovi šejtanovi, sami šejtani

Kur'an dijeli ljude na tri skupine: robovi Božiji, robovi šejtanovi, sa-mi šejtani. Postoji jedna anegdota koja kaže:

Neki čovjek napravio neki veliki grijeh i rekao: proklet bio šejtan što me nagovorio da to uradim. Tada se pojavio sam šejtan i rekao: «Proklet nek si ti, ja u toku svog života nisam toliki grijeh napravio»

Zašto uopće ta krajnost u životu ljudi? Da li sudbina Božanska to ta-ko želi, da li je tako određeno Božijim planom, ili je to onaj hadis koji kaže da će sretnici u utrobama biti sretnici u životu, a nesretnici u utro-bama će biti nesrtnici u životu?

Da bismo spoznali zbilju ovoga potrebno je prvo razmotriti 14 kur'anskih stavki:

1. Čovjekova sloboda izbora (koliko je ustvari čovjek slobodan u izboru kojim će putem krenuti

2. Čovjekov život je protkan znanjem

3. Čovjek je takve prirode da mu se ništa na silu ne može nametnuti

4. Kakva je veza između samog čovjeka i njegovih misli (šejtan nije nikad uhvatio insana za ruku i natjerao ga da se napije ili uradi nešto loše, već to učini lijepim u čovjekovim mislima i on sam ide u grijeh

5. Kakva je veza između čovjeka i njegovog ahlaka

152

Bit Islama

6. Svako djelo koje čovjek uradi proizvešće neku posljedicu (ako smo učinili neko djelo ne znači da smo s njim završili, postoje efekti tog djela koje ćemo u budućnosti sresti. Ta posljedica izaziva novu reakciju i tako redom)

7. Ključna uputa čovjeka je od strane njegovog Stvoritelja, jer On kada ga je stvorio stvorio je sebi i obavezu da ga upućuje

8. Čovjek je stvoren od duhovne materije i strasti(strasti ga nastoje prikovati za tlo, a duh ga želi uzdignuti ka nebesima, a čovjek je razapet između toga)

9. I duhovna materija i strasti imaju svoje specifične zahtijeve, a potpuni čovjek će biti onaj ko ovo dvoje uspije uskladiti

10. Koliko čovjek ima potencijala pri sebi (Gandi je rekao jednu jako lijepu izjavu:U toku života došao sam do tri zaključka: svako ko je spoznao sebe spoznao je svog Boga, najveća sila na svijetu je čovjekova duša, onaj ko ovlada svojim duhom ovladao je svije-tom

11. Korelacija između toga da li ćemo mi vladati vremenom ili će vrijeme vladati nama (jedni ljudi na zemlji su osuđeni da vladaju, a drugi da budu potčinjeni vremenu)

12. Kakva je uloga čovjeka u kreaciji (Da li možemo mi kao stvorenja utjecati na kreaciju, da li imamo pozitivnu energiju u sebi, jer neko je pozitivan da načini reformu u cijelom svijetu, a drugi neko može biti toliko negativan da ga sruši)

13. Vječnost stvaranja ( da li će neko shvatiti da je pred njim vječ-nost ili će biti od onih koji kažu da smo prolazni, a od toga zavisi kakav će biti rob) Niče je bio zagovornik obožavanja vlastitog nefsa. S druge strane imam Ali je bio spreman da bude okovan 1000 godina, radije nego da kada izađe pred Allaha bude nasilnik

14. Zašto smo stvoreni

Ako na ovih 14 pitanja adekvatno odgovorimo znat ćemo zašto su neki ljudi namjesnici Božiji na zemlji, a zašto su drugi niži i od životinja.

Da podsjetimo, čovjek je stvoren između dvije krajnosti: može napredovati toliko da stigne do stupnja halife Božijeg na zemlji, što po-drazumjeva da sve Božije atribute ima u sebi ili da bude «gori od psa» Ako je Isa a. s. moga napraviti pticu od zemlje koja je oživjela i počela letjeti, onda je to učinio posredstvom implementacije Božijeg imena

153

Bit Islama

Hayy – Živi, a ako je Muhammed a. s. mogao učiniti Isra' i Mi'radž, to je dokaz da je ovladao Božijim imenom Qadir – Moćni.

Po jednom hadisu na Sudnjem danu će doći pismo u ruke jednog broja osoba od Uzvišenog Allaha, čiji će naslov biti: «Od Živog i Vječnog koji ne umire živom i vječnom koji ne umire»

القيوم الحي الي يموت ال اللذي القيوم الحي منيموت ال اللذي

I oni koji ovladaju Božijim siffatima u stanju su da kažu: budi!–i da to bude.

Ovaj hadis također, potvrđuje ono što se u Kur'anu često ponavlja a to je: «Kun fa Yakun» (Budi i ono bude). Isto tako i oni koji ovladaju -Božijim siffatima u stanju su da urade isto. Ova moć pripajanja Božijih imena insanu primjenjiva je kako na Sudnjem danu tako i na ovom svi-jetu. Ako neko ima dušu u koju su utkani Božiji atributi, onda materijalni svijet ne može uopće utjecati na njega. Ako pak vrijeme ima ikakvog ut-jecaja onda se taj utjecaj ogleda u tome da određeni vremenski period os-obama sa Božijim siffatima služi da prevaladaju određene prepreke na svom putu usavršavanja.

Musa a. s. u 40. godini dostiže savršenstvo kada je ostvario komuni-kaciju s Uzvišenim. Imamo i potvrdu u Kur'anu za ovo.

Sura Taha, 9. -14. ajet

9. A da li je do tebe doprla vijest o Musau, kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati. ” A kad do nje dođe, neko ga zovnu; “O Musa, Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klan-jaj i molitvu obavljaj - da bih ti uvijek na umu bio!

وا ث ام�ك �ه� �ه�ل أل� ف�ق�ال� ا Hار� ن �ى أ ر� �ذ� إ موس�ى ح�د�يث �اك� �ت أ و�ه�ل�)ار� الن ع�ل�ى ج�د

� أ و�� أ �س; �ق�ب ب �ه�ا م'ن م �يك آت )ع�ل'ي ل ا Hار� ن �س�ت آن 'ي �ن إ

�ك� �ي �ع�ل ن �ع� ل ف�اخ� �ك� ب ر� �ا �ن أ 'ي �ن إ موس�ى �ا ي ود�ي ن �اه�ا �ت أ �م)ا ف�ل هدHى

154

Bit Islama

وح�ى ي �م�ا ل �م�ع� ت ف�اس� ك� ت �ر� ت اخ� �ا �ن و�أ طوHى �مق�د)س� ال �و�اد� �ال ب )ك� �ن إ�ر�ي �ذ�ك ل ة� الص)ال� � �ق�م و�أ �ي د�ن ف�اع�ب �ا �ن أ �ال) إ �ه� �ل إ ال� )ه الل �ا �ن أ �ي )ن �ن إ

U 12. ajetu sure Maryam kaže se:

“O Jahja, prihvati Knjigu odlučno!” - a dadosmo mu mudrost još dok je dječak bio

|ا �ي ص�ب �م� �حك ال �اه �ن �ي و�آت �قو)ة; ب �اب� �ك�ت ال خذ� �ى �ح�ي ي �ا ي

U istoj suri Maryam, 29. i 30. ajet, čitamo:

A ona im na njega pokaza. “Kako da govorimo djetetu u bešici?” - rekoše. “Ja sam Allahov rob” - ono reče -, “meni će On Knigu dati i vjerovjesnikom me učiniti

|ا �ي ص�ب �م�ه�د� ال ف�ي �ان� ك م�ن 'م �ل ك ن �ف� �ي ك وا ق�ال �ه� �ي �ل إ ت� ار� �ش� ف�أ|ا �ي �ب ن �ي �ن ع�ل و�ج� �اب� �ك�ت ال �ي� �ان آت )ه� الل �د ع�ب 'ي �ن إ ق�ال�

Ovdje vidimo da dijete koje u naše vrijeme jedva da bi ponekad pro-gledalo, ono obznanjuje najveće hakikate i ovog i Onog svijeta.

Sura Kehf, 65. ajet:

I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili. (Kehf, 65)

م�ن �اه )م�ن و�ع�ل �ا ع�ند�ن م�ن� Hة�ح�م ر� �اه �ن �ي آت �ا �اد�ن ب ع� م'ن� �دHا ع�ب ف�و�ج�د�ا�مHا ل ع� )ا )دن ل

Ovo pokazuje da potencijal koji čovjek posjeduje kreće od nule ka beskonačnosti u pozitivnom smislu, bez obzira ko je u pitanju. Međutim, postoji i negativni smisao i također se kreće od nule do beskonačnosti pa se u Kur'anu kaže: «Njegov slučaj je slučaj kao psa» (Al 'Araf, 176. ajet) ili «. . . Slični su magarcu koji knjige nosi» (Al Gumu'a, 5. ajet)

Čovjek je po djelima smješten između dvije beskonačnosti

Čovjek je svojim djelima i duhom smješten po zasluzi između ove dvije krajnosti. Ovdje se ne želi reći da je neko stvoren kao pripadnik pozitivne ili negativne krajnosti, već svako svojim djelima zaslužuje jedno ili drugo.

155

Bit Islama

Sada ćemo pojedinačno razmotriti onih 14 stavki koji objašnjavaju zašto je to tako:

1) Prva stvar je bila da čovjek ima slobodu izbora (da li će biti u u pozitivnoj ili negativnoj krajnosti). Riječ sloboda se različito tumači, zavisno od naroda. Npr. zapadnjaci tretiraju slo-bodu na sebi svojstven način, a mi ćemo sada vidjeti kako Kur'an tretira slobodu. Napravićemo i jedno poređenje kur'anske slo-bode i slobode koju tretiraju zapadnjaci. Kur'an na mnogo mjesta iz rarazličitih uglova tretira pitanje slobode. U hadisima je tako-đer, pitanje slobode jasno pojašnjeno i to tako da niko ne može prigovoriti ni za što.

2) Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi.( Ad-Dahr, 2)

م�يعHا س� �اه �ن ع�ل ف�ج� �يه� �ل �ت )ب ن اج; م�ش�� أ �ط�ف�ة; ن م�ن ان� �نس� اإل� �ا �ق�ن ل خ� )ا �ن إ

ا Hص�ير� ب

3) Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti.( Ad-Dahr, 3)

ا Hور م)ذ�ك Hا �ئ ي ش� �كن ي �م� ل الد)ه�ر� م'ن� Bح�ين ان� �نس� اإل� ع�ل�ى �ى �ت أ ه�ل�Riječ “amšadž” je plural imenica mašidž, mašadž ili mašidž, a znači

smjesa, pomiješano, mješavina. Šta je to pomješano imaju dva odgovora:

ćelije najjednostavnijeg oblika za koje postoji vjerovatnoća da nastane nešto od njih

spajanje muških i ženskih polnih ćelija

Glagol «ibtala» znači ispitati, testirati, a nekada znači prevoditi nešto iz jednog u drugo stanje (kada kovač topi zlato na primjer i oblikuje ga) Muifessir Alusi u tumačenju ovog ajeta kaže da je ovaj glagol upotri-jebljen u značenju ispita ili testa za čovjeka, ali Tabatabai to negira i kaže da je pravo značenje ovog glagola prevođenje stvari iz jednog u drugo stanje. To je ustvari, prevođenje iz kapi sjemena u ugrušak iz ugruška u fetus i tako dalje, sve do stanja kada mu Allah dž. š. udahne ruh, i na kraju prelazi u stanje kada može čuti i vidjeti.

Da je Alusi u pravu, onda bismo morali zamijeniti redoslijed riječi i bilo bi ovako: stvorili smo čovjeka, dali mu sluh i vid da bismo ga ispi-tali.

156

Bit Islama

Tabatabino tumačenje glasi: «Mi smo čovjeka stvorili i iz jednog stanja usavršavanjem smo ga prebacili u drugo i onda smo ga učinili da vidi i da čuje, i da Božije zakone i riječ spozna. U ovom ajetu (drugom ajetu sure ad Dahr) skrivena su sva tri vida Božijeg jedinstva:

tawhid

poslanstvo

Sudnji dan

Uputa se kroz Kur'an iskazuje na dva načina:

1. Pokazati put (možemo uporediti sa nekim ko pita recimo gdje je neka zgrada i vi mu objasnite kako stići do nje)

2. «Uzeti» nekoga za ruku i odvesti ga na cilj (ovdje se ističe poten-cijal koji je dat svakom biću da bi ispunio svoju funkciju npr. Ako zasijemo košpicu hurme u odgovarajuće klimatske uslove njen potencijal će joj pomoći da nekad izraste drvo hurme)

«Put» iz trećeg ajeta sure ad Dahr podrazumjeva put kojim čovjek stiže do određenog cilja, a dio gdje se kaže «da li će nezahvalan ili zah-valan biti» ima dva tumačenja sa kojima ćemo poništiti Alusijev pre-thodni iskaz:

«Put» je zakonski okvir kojim čovjek treba da se kreće na Ovom svijetu da bi bio siguran, a čovjek samo krećući se tom stazom stiže do dunjalučke i ahiretske sreće. Put koji čovjeka vodi ka Stvoritelju nije ništa drugo nego put istine. Alusi tumači put u ovom kontekstu: mi smo djetetu u utrobi majčinoj pokazali put kako da izađe. Tabatabai to negira, jer ako bi to bilo tako ne bi imalo veze sa insanom. Sva živa bića znaju kako da izađu iz utrobe ne mora im se pokazivati put. Tabatabai je kateogoričan kad je u pitanju tumačenje «puta»i kaže da onaj uzvišeni položaj kojeg Kur'an dodjeljuje čovjeku nije zbog toga što on zna kako izaći iz utrobe.

Taj put se tiče čovjekove slobodne volje, i tek se na ovo nadove-zuje smisao onoga «da li će zahvalan ili nezahvalan biti» Imamo dva dokaza da se (ne)zahvalnost čovjekova tiče njegove slo-bodne volje: Jasno je da se čovjeku pripisuju odlike zahvalnost i nezahvalnost (šukr i kufr), jer da nije bio obdaren slobodnom voljom ne bi imalo smisla ni pitanje da li će zahvalan ili nezah-

157

Bit Islama

valan biti. Mevlana kaže da slobodu izbora potvrđuje čak i čin-jenica da mogu birati hoću li piti iz plave ili bijele čaše.

Uputa na pravi put u čovjeku ogleda se na dva načina:

fitretska uputa (priroda mu podarila njegovim rođenjem)

uputa jezikom i riječima

Čovjeku prva uputa služi da spozna onu pravu i čovjekov sam bitak mu tada govori da mora ići putem istine i pokoravati se istini, mora biti neko ko zagovara istinu jer je to jedino dobro i da njegovo djelo mora biti samo dobro djelo. Sve ovo se nalazi u bitku čovjeka.

U ajetima 7 i 8 sure aš-Šams ajeti su usko povezani sa prethodnim:

I duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učinio.

�ق�و�اه�ا و�ت ه�ا فجور� �ه�م�ه�ا ل� ف�أ و)اه�ا س� و�م�ا �ف�س; و�ن

Ili u suri Rum, 30 ajet, imamo:

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, pre-ma kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.,

)اس� الن ف�ط�ر� �ي )ت ال )ه� الل ة� ف�ط�ر� �يفHا ن ح� �لد'ين� ل و�ج�ه�ك� �ق�م� ف�أ�ر� �ث ك

� أ �ك�ن) و�ل 'م �ق�ي ال الد'ين �ك� ذ�ل )ه� الل ل�ق� �خ� ل �د�يل� �ب ت ال� �ه�ا �ي ع�ل�مون� �ع�ل ي ال� )اس� الن

Tabatabai pojašnjava da ljudski fitret uvijek podstiče na dobro. Čak i kad ubice pitate zašto su ubili on će reći da je uradio nešto dobro jer on tako misli. Najbolji primjer za ovo su svjetski diktatori. Čak i oni misle da rade dobro. Niko nikad nije vidio nekog zalima ili diktatora koji se, nakon učinjenog zla nad nekom zemljom, nije posvetio sopstvenoj propa-gandi. On to čini iz razloga da sebe zadovolji, jer ako sebe nije zado-voljio savjest će ga gristi.

Kant je rekao divnu stvar: Zašto su uvijek teroristi, nasilnici, ubice odaju nekim porocima: drogi, alkoholu. . . On je sam sebe zamorio, onda ga savjest bocka zašto si ubio, zašto si. . . ?On znači, alkoholom ili dro-gom daje anesteziju svojoj savjesti da ne postavlja takva pitanja.

Drugi razlog zašto se diktator posvećuje propagandi je da bi spriječio pobunu naroda ako nekad skontaju da je on zalim, zato ih ubjeđuje da je

158

Bit Islama

ono što on radi dobro. Pola njegovog truda oko propagande je da bi pod-mirio sebe, a druga polovina da bi smirio druge.

Postoji jedna arapska izreka: «Nesreća kada zahvati sve biva sreća. « Ako bi na primjer samo u jednoj porodici bio šehid, porodica bi bila očajna, ali kad je u svakoj drugoj kući šehid onda su svi pomireni s tim. Kad bi njemačka djeca bila gladna kao afrička digla bi se revolucija, ali u Africi su svi gladni i svi su sretni, možda i sretniji od nas.

S jedne strane u Kur'anu se kaže da nema prisile u vjeru, a s druge strane vlada donese zakon da se kažnjava sa 100 batina onaj ko npr. Jede uz Ramazan. Kako ovo može ići zajedno?

Nema veze koje je vjere ovaj ko krši Ramazan, problem je u tome što on svojim činom poziva i druge da to rade. Budući da svi ljudi nisu in-telektualno moćni da spoznaju istinu od neistine onda te slabe karaktere je vrlo lako navesti da čine ovo što čine ovi gore navedeni kršioci za-kona.

Imam Homeini je izdao fetvu da ako neko slučajno osuđeniku na smrt opali šamar on ima pravo da uzvrati istom mjerom, ali će se presuda izvršiti.

Ostalo nam je da pojasnimo uputu jezikom i rječju, koja se stiče pozivom, riječima, knjigom i to je posao Božijih poslanika a. s. To su ljudi koji dolaze sa naročitom misijom sa odabranom knjigom, koji upu-ćuju ljude određenim zakonima, pomoću kojih idu ka pravcu istine. Ovo je prisutno uvijek: otkad ima insana ima i poslanika. Ova njihova uputa je uvijek prihvatljiva za ljudski fitret.

I s kraja grada žurno dođe jedan čovjek i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, Slijedite one koji od vas ne traže ni-kakvu nagradu, a na pravom su putu! (Yasin, 20 - 21)

�عوا )ب ات � ق�و�م �ا ي ق�ال� ع�ى �س� ي Bلج ر� �ة� �م�د�ين ال �ق�ص�ى أ م�ن� و�ج�اء�دون� م�ه�ت و�هم ا Hج�ر� أ م� ك �ل أ �س� ي ( ال م�ن �عوا )ب ات �ين� ل س� �مر� ال

Ovi Božiji poslanici imaju dvije osobenosti koje povjerava njihov fitret: ne traže nikakvu nagradu, oni upućuju govorom koji je zasnovan na argumentu i dokazu jasnom. Znači fitret i poslanstvo su povezani, što potvrđuju prethodni ajeti.

U suri an-Nisa, 163. ajet, čiatmo:

159

Bit Islama

Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjes-nicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur -

�ع�د�ه� ب م�ن 'ين� �ي )ب و�الن وح; ن �ل�ى إ �ا �ن ي و�ح�� أ �م�ا ك �ك� �ي �ل إ �ا �ن ي و�ح�

� أ )ا �ن إ�ع�قوب� و�ي ح�ق� �س� و�إ م�اع�يل� �س� و�إ اه�يم� �ر� �ب إ �ى �ل إ �ا �ن ي و�ح�

� و�أ�م�ان� �ي ل و�س ون� و�ه�ار س� ون و�ي �وب� �ي و�أ و�ع�يس�ى �اط� ب �س� و�األ

ا Hور ب ز� د�اوود� �ا �ن �ي و�آت

Sve su ovo poslanici koji donose radosnu vijest i opomenu. Zašto to čine? Da ne bi ljudi imali nikakva dokaza pred Bogom poslije poslanika? Da nije došao poslanik, ljudi bi rekli da nisu imali upute. Kada dođu poslanici i izlože uputu onda ljudi nemaju više vadione pred Bogom. Sada se nameće pitanje: Kakva je razlika između upute jezikom i upute fitretom? Moramo imati na umu da su neophodne obje upute, ne mogu jedna bez druge i jedna drugu podržava.

Postavlja se sada pitanje: koje su zajedničke tačke između upute putem fitreta i upute putem poslanstva, a koje su tačke gdje se ove dvije tačke suprotstavljaju? Ako nema zajedničkih tačaka onda ove dvije upute ne podržavaju jedna drugu, a ako nema različitosti onda nema smisla za postojanjem obje upute.

Rekli smo da nam je dat potencijal da možemo stići do cilja koji nam je određen. Također smo rekli da uputa može biti ili putem fitreta ili po-moću jezika (poslanika). Uputa putem fitreta jeste uputa koja dolazi iz čovjekove nutrine, njegov dubinski osjećaj. Druga uputa tiče se poslanika. Ovo potvrđuje i prvi ajet sure Ibrahim:

Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hval-jenoga. (Ibrahim, 1)

�ل�ى إ م�ات� الظ�ل م�ن� )اس� الن خ�ر�ج� �ت ل �ك� �ي �ل إ �اه �ن ل �نز� أ Bاب� �ت ك �ر ال�ح�م�يد� ال �ع�ز�يز� ال اط� ص�ر� �ل�ى إ 'ه�م� ب ر� �ذ�ن� �إ ب �ور� الن

Zašto su nam potrebne obje upute, znači i fitretska i ova pomoću jezika?

160

Bit Islama

Da bismo ovo pojasnili malo ćemo skrenuti sa glavne teme: Zakon života nam je jasno objašnjen. Ako hoćeš da daš odgovor na neku temu ili raspravu onda trebamo voditi računa o tri stvari.

Trebamo shvatiti ono što čujemo (pojašnjenje pojma)

Da li je to nešto postojano ili ne (svi smo čuli za aždahu ali ne znamo da li postoji)

Od čega je to stvoreno i ko ga je stvorio

Iz ovoga slijedi da su tri osnovna pitanja u logici uopće i to: ma, hel, li: šta je to, da li postoji, i zašto postoji.

Da bismo odgovorili na prethodno pitanje moramo prvo razjasniti šta je fitret, zatim da li postoji ili ne i ako postoji zašto postoji, koji je smisao njegovog postojanja?

Četiri osnovne definicije fitreta

1. Nešto je fitretsko ako u svim vremenima ljudi o tome misle jed-nako ili ako svi iz svih generacija misle isto o nečemu to je fitret-ske prirode. Tako svi u svom fitretu shvataju da izvan nas kao bića postoji svijet koji nas okružuje. To su uvijek svi prihvatali u svim vremenima. Čak su i sofisti koji su sve živo negirali, ovo prihvatili, jer i oni kada ogladne idu jesti, a kada ožedne piju vode, a ne piju svoje misli, a bježe kada ih zvijer napadne. Dakle, svi se na svijetu slažu oko ove prve tačke, a to je da žive u svijetu koji ih okružuje.

2. Čovjek shvata neke stvari unutar sebe i te stvari svi sh-vataju i prihvataju na isti način. Znači, doživljavamo svijet iznu-tra isto kao što i drugi čine i svjesni smo toga. Postoji i tzv. prisutno znanje putem kojeg se shvata postojanje Boga. Svaki čovjek u svojoj dubini duše prihvata ovu činjenicu i kaže: meni treba to Uzvišeno biće i ja sam ovisan o Njemu i trebam Ga iako se ljudi razlikuju po poimanju te Uzvišenosti. Neki će to shvatiti kao neke kipove, a neki u istinskom Bogu. Svi u svojoj nutrini osjećamo potrebu za tim uzvišenim koji će nas «uzeti za ruku i povesti» To se pokazalo i u praksi bez obzira o kome je riječ: da li o vjernicima ili nevjernicima kada se nađu u očajnoj situaciji svi se okreću svom uzvišenom. Neko je pitao praunuka Poslanikovog a. s. šta je Bog? On mu je odgovorio: «da li si se

161

Bit Islama

ikada našao u bezizlaznoj situaciji gdje ti niko ne može pomoći» On kaže da jeste jer radi na moru pa je često u takvim situaci-jama. Praunuk Poslanikov je odgovorio: «Kada se nađeš u valovima morskim gdje god ti se srce okrene tada tu je Bog, koji biva najbliži svim stvorenjima kada su u najtežoj situaciji. «

Tako se kaže u suri Rum u 30. ajetu veli:

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, pre-ma kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.

)اس� الن ف�ط�ر� �ي )ت ال )ه� الل ة� ف�ط�ر� �يفHا ن ح� �لد'ين� ل و�ج�ه�ك� �ق�م� ف�أ�ر� �ث ك

� أ �ك�ن) و�ل 'م �ق�ي ال الد'ين �ك� ذ�ل )ه� الل ل�ق� �خ� ل �د�يل� �ب ت ال� �ه�ا �ي ع�ل�مون� �ع�ل ي ال� )اس� الن

Šta je to čista vjera? To je ustvari fitret Božiji. Ona supstanca prema kojoj je Bog stvorio čovjeka. To je nešto u dubini čovjeka na temelju če-ga je stvorena cijela njegova kreacija. Od početka svijeta do kraja nema promjene fitreta. To je ta stabilna i čvrsta vjera. Fitret je ono što čovjeka u materijalnom svijetu upućuje na pravi pravac za njega. Voda će na primjer teći gdje je najveći pad. Čovjek u svojoj duši osjeća da je on po-trebno stvorenje (za neki cilj). Ako želi da živi mora riješiti problem svoje egzistencije (hrana, odjeća, grijanje, svjetlost) i shvata da za to tre-ba koristiti svoj mozak, a da bi i to mogao mora imati zdravlje. Čovjek je svjestan toga da sve ove potrebe priskrbljuje neko za njega, a taj neko nije s ovog svijeta. Međutim, čovjek mora iskoristiti i svoje potencijale koje ima: pa ako je žedan, mora tragati za vodom, neće mu je niko naći, ako mu je hladno treba obezbjediti sebi grijanje. . . . Kada čovjek krene u potragu za hranom shvati da i hrana (biljke i životinje) trebaju svoju hra-nu, svjetlost. . . Svako na svijetu se slaže oko ovih činjenica.

Fitret je iz Kur'ana i upravo nam on ukazuje na našu ovisnost i pozi-va nas ka Uzvišenom biću.

Sada ćemo razmotriti koje su zajedničke tačke između upute putem fitreta i upute pomoću jezika, a gdje se one razdvajaju? Ono u čemu se razlikuju fitret i poslanstvo ukazuje na potrebu nečije upute izvana, iznad nas.

Prvo ćemo, ipak nabrojat zajedničke tačke ove dvije upute:

162

Bit Islama

1. Obje upute pripadaju Božanskom stvaranju i izraz su Božije volje

2. I poslanstvo i fitret upućuju čovjeka prema istom cilju, a taj cilj je vječna sreća i spas

3. Poslanstvo i fitret se međusobno potpomažu, nijedno ne bi moglo jedno bez drugog

4. Oboje naglašavaju potrebu za onim drugim «riječima: ja ne mogu ništa učiniti bez onog drugog»

Sada ćemo vidjeti u čemu se spore:

Fitret je opći, narodni, pripada svim ljudima jer bi svaki čovjek propao bez tog fitreta. To bi bilo adekvatno situaciji da čovjeka pustiš da hoda po minskom polju koje nije obilježeno. Svi ljudi su uvijek imali taj fitret.

Svi ljudi imaju isti fitret, tako im je stvoren i po kvalitetu i intezitetu. Poslanik a. s. kaže da je svako dijete rođeno sa čistim fitretom, osim kada ga spoljni faktori skrenu sa tog fitreta. Spo-minjali smo ajete sure Aš-Šams gdje se kaže:

I duše i Onoga koji je stvori pa joj put dobra i put zla shvatljivim učinio.( Aš-Šams, 7-8)

�ق�و�اه�ا و�ت ه�ا فجور� �ه�م�ه�ا ل� ف�أ و)اه�ا س� و�م�ا �ف�س; و�ن

Spoljni faktori mogu pojačavati ili slabiti intezitet fitreta. To je ra-zlog zašto čovjek ima razne potencijale u sebi. Kada se čovjek orijentira na jedan potencijal, neki drugi mu slabi. I grijeh može biti jedan od ra-zloga zašto zapostavljamo neke druge stvari ili može biti ekstremnost u nečemu razlog zapostavljanja drugih stvari.

Uzvišeni Allah je u suri «Al Džasija» u 23. ajetu sve faktore koji nam smanjuju moć pozitivnog potencijala i daju prednost strastima.

Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se na urazumite?

163

Bit Islama

�م� ت و�خ� ; �م ل ع� ع�ل�ى )ه الل )ه ض�ل� و�أ ه�و�اه �ه�ه �ل إ )خ�ذ� ات م�ن� �ت� �ي أ �ف�ر� أ

�ه�د�يه� ي ف�م�ن Hة�او غ�ش� �ص�ر�ه� ب ع�ل�ى و�ج�ع�ل� �ه� �ب و�ق�ل م�ع�ه� س� ع�ل�ىون� )ر �ذ�ك ت �ف�ال� أ )ه� الل �ع�د� ب م�ن

Šta se ovdje desilo? Čovjek ima fitret, koji ga upućuje na pravi pravac, ali strasti tu djeluju i navode ga na drugi, naravno, krivi pravac.

Fitret može biti i pojačan. Tako zadnji ajet sure Ankabut kaže:

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji do-bra djela čine! (Ankabut, 69)

�م�ع� ل )ه� الل �ن) و�إ �ا �ن ل ب س )هم� �ن �ه�د�ي �ن ل �ا ف�ين اه�دوا ج� )ذ�ين� و�ال�ين� ن �مح�س� ال

Ako je nečiji fitret npr. kao svijeća, svojim trudom on može učiniti da svijeća bude od 200 volti.

Kad je poslanstvo u pitanju, ono za razliku od fitreta ne pripada svim ljudima, nije univerzalno. NIsu svi ljudi u svim vremenima čuli govor Poslanika, ni direktno ni indirektno. Poslanstvo nije bilo jednako dos-tupno svima, ali u Kur'anu se navodi jedan izuzetak iz toga:

«A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!» (Al 'Isra' – 15. ajet)

H وال س ر� �ع�ث� �ب ن )ى ت ح� �ين� مع�ذ'ب )ا ن ك و�م�ا

Moguće je znači da nekom narodu nije stigao poslanikov govor, ali fitretsku uputa stiže svima i ista je za svakog. Prirodna je stvar da oni koji su bili bliže Poslaniku i koji su svoje fitretske sposobnosti dobro iskoristili, da im je ojačao i din i fitret. Poslanik je jednom rekao: Blago se onima koji čuju moj govor i prenose ga generacijama poslije njih koji su znaniji. Naprimjer kada je Poslanik a. s. narodu svom rekao da je Kur'an poput Sunca, ako je Sunce za sva vremena onda je i Kur'an. Ljudi u to vrijeme nisu znali ništa o Suncu osim da je «usijana lopta». Među-tim, danas ljudi skoro sve znaju o Suncu i mnogo im je jasniji taj hadis koji su prenijeli ljudi koji su manje učeni od njih.

Postoji i hadis koji kaže:

“Ko god doživi 40. a nije štap uzeo griješan je.”

164

Bit Islama

Tako se poslije raspravljalo zašto je Poslanik to rekao? Pa su neki «eksperti» zaključili da čovjek bez štapa može negdje pasti i razbiti se. Međutim, pravo tumačenje je: u 40. godini postigne se najzrelija dob, znači upotpunjen je insan kad je znanje u pitanju. Štap je ustvari ispravna misao, na nju se treba osloniti.

Fitret je uvijek isti, u svim vremenima i kod svih ljudi

Da rezimiramo, fitret je uvijek isti, u svim vremenima i svim ljudima je isti, a poslanstvo je, kad je u pitanju dostupnost, različito.

Rekli smo prije da Kur'an nema protivrječnosti. Međutim, neko ko želi to opovrgnuti reći će da je našao neku protivrječnost, i navešće suru Fatir, 24. ajet:

Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosiš i da opo-minješ; a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opo-minjao.

ف�يه�ا خال� �ال) إ م)ة; أ م'ن� �ن و�إ ا Hذ�ير� و�ن ا Hير �ش� ب �ح�ق' �ال ب �اك� �ن ل س� ر�

� أ )ا �ن إBذ�ير� ن

Znači, svi ljudi su imali onoga koji opominje. Međutim, u suri Yasin 6. ajet kaže se naizgled oprečna stvar:

da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je rav-nodušan!

ون� غ�اف�ل ف�هم� �اؤهم� آب نذ�ر� أ م)ا ق�و�مHا نذ�ر� �ت ل

Ova dva ajeta se očigledno suprotstavljaju. Međutim, za ovo postoji objašnjenje. U navedenom sjetu sure Fatir misli se na fitretsku uputu, koja je kako smo rekli u svim vremenima svima ista. Upravo je fitret taj koji upozorava čovjeka ako je učinio neko zlo.

Nema čovjeka na svijetu koji ne zna da je ubiti dijete zlo. Sjetimo se diktatora svijeta koji svo zlo nastoje opravdati lijepim riječima, jer osje-ćaju da sve to moraju opravdati kao pravedno, jer su svjesni da je pravda dobra, a nepravda zla. Isto tako niko na svijetu neće reći da je izdaja do-bra, nasilje, a da je pravda loša. Osvrnimo se još jednom na zadnji ajet sure Ankabut koji glasi:

165

Bit Islama

One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji do-bra djela čine! (Ankabut, 69)

�م�ع� ل )ه� الل �ن) و�إ �ا �ن ل ب س )هم� �ن �ه�د�ي �ن ل �ا ف�ين اه�دوا ج� )ذ�ين� و�ال�ين� ن �مح�س� ال

Ako neko zna da je pravdenost lijepa stvar I bori se za to slijedi Božanska uputa. Naprimjer neko džahilsko selo odjednom njegovi stanovnici počnu primati islam, a da niko nije otišao tamo da ih pozove. To je njihov fitret shvatio da je Islam prava vjera.

Evo jedan primjer Nijemca koji je primio islam: Čovjek je cijeli život bio pravedan, pomagao siromahe, besplatno im radio…, oženio se Le-jlom I primio islam. Lejla je bila samo zadnja kap u punoj čaši Islama. On je I sam rekao da je cijeli život živio islamski, a da toga nije bio svjestan.

Zašto onda islamske zemlje u većini slučajeva pogađa siromaštvo? Zato što su zaboravili ono što su znali po fitretu I poslanstvu, a nisu to činili.

Što se tiče šestog ajeta sure Yasin, tu se radi o uputi pomoću poslan-stva. U 22. ajetu iste sure stoji:

Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?

ج�عون� ر� ت �ه� �ي �ل و�إ �ي ن ف�ط�ر� )ذ�ي ال د �ع�ب أ � ال ل�ي و�م�ا

Ovdje imamo glagol fatara- stvoriti koji je istog korijena kao fitret, pa se u ovom ajetu podrazumjeva «pomoću fitreta stvoriti». Znači, nekad smo bili ništa, pa me je stvorio, pa ću se Njemu vratiti, jer nije mi stvorio bez cilja. Zato moramo da Ga obožavamo, da Mu se klanjamo I da idemo prema Njemu.

Bit čovječija počiva na tri stvari: misao, ahlak ili djelo. Njegovo djelo je rezultat njegovog morala (ahlaka), a moral je rezultat misli. Vidimo da je ahlak u sredini. S jedne strane mu je misao, a sa druge djelo. Misao potiče iz duše, iz našeg bitka. Ako je bit od Boga onda i sve posljedice te biti moramo ih činiti u ime svog Gospodara, da on bude zadovoljan.

166

Bit Islama

U 22. ajetu se radi o čovjeku koji se obraća narodu. Znači, onaj koji opominje je ustvari fitret. Svako ko je imao dostupno poslanstvo a nije bio poslušan, «dobit će batine» što ne mora biti isto i za fitretsku nepos-lušnost. Da pojasnimo, neće kršćanin biti kažnjen zato što nije klanjao pet namaza, već ako je neki zulum učinio jer je znao da čini zulum (nje-gov fitret mu je to naložio). U suri Nisa' u 97., 98. i 99. ajetima radi se o jednoj grupi ljudi na Sudnjem danu, koji će nažalost biti među nesreć-nicima. Kada ih meleci upitaju šta je bilo sa vama, oni će odgovoriti:

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleci će upitati: “Šta je bilo s vama?” - “Bili smo potlačeni na Zemlji” - odgovoriće. - “Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” - reći će meleci, i zato će nji-hovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište. Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili do-voljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta. (En-Nisa' 97- 99)

م� نت ك ف�يم� � وا ق�ال ه�م� �فس� �ن أ �م�ي ظ�ال �ة �ك �م�آلئ ال �و�ف)اهم ت )ذ�ين� ال �ن) إaه� الل ر�ض

� أ ن� �ك ت �م� �ل أ � �و�ا ق�ال ر�ض�� األ ف�ي �ض�ع�ف�ين� ت مس� )ا ن ك � وا ق�ال

اءت� و�س� )م ه�ن ج� و�اهم�� م�أ �ك� ئ ـ� و�ل

ف�أ ف�يه�ا � وا ه�اج�ر ف�ت Hة�ع و�اس� � ال �د�ان� �و�ل و�ال اء 'س� و�الن ج�ال� الر' م�ن� �ض�ع�ف�ين� ت �مس� ال ( �ال إ ا Hص�ير�م �ن أ aه الل ع�س�ى �ك� ئ ـ� و�ل

ف�أ H �يال ب س� �دون� �ه�ت ي � و�ال Hة� يل ح� �ط�يعون� ت �س� يا Hورف�غ ع�فو|ا aه الل �ان� و�ك �هم� ع�ن �ع�فو� ي

Rahmetli Tabatabai je din i fitret doveo u vezu kroz suru Al-'A'raf, 170. ajet:

A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju molitvu - pa, Mi doista nećemo dopustiti propadne nagrada onima koji čine do-bra djela.

ر� �ج� أ ض�يع ن � ال )ا �ن إ �ة� الص)ال � �ق�اموا و�أ �اب� �ك�ت �ال ب ون� ك م�س) ي )ذ�ين� و�ال�ح�ين� �مص�ل ال

Kako se na Zemlji uopće uspostavlja nered i fesad?

Ako želimo pravilno odtrediti korijen nereda, trebamo se podsjtiti na dva prethodno spomenuta ajeta:

167

Bit Islama

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja Alla-hova vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30)

)اس� الن ف�ط�ر� �ي )ت ال )ه� الل ة� ف�ط�ر� �يفHا ن ح� �لد'ين� ل و�ج�ه�ك� �ق�م� ف�أ�ر� �ث ك

� أ �ك�ن) و�ل 'م �ق�ي ال الد'ين �ك� ذ�ل )ه� الل ل�ق� �خ� ل �د�يل� �ب ت ال� �ه�ا �ي ع�ل�مون� �ع�ل ي ال� )اس� الن

A u suri Ali 'Imran, početak 19. ajeta, kaže se da je:

Allahu je prava vjera jedino - islam.

�م ال �س� اإل aه� الل ع�ند� الد'ين� �ن)

Ako ova dva ajeta sravnimo doći ćemo do dva lijepa zaključka:

Uvijek je izvor nereda na zemlji stavljanje fitreta van funkcije. Ne može se desiti da se pojavi neki nered u društvu a da fitret nije uništen

Islam nije suhoparna vjera, sastavljena od nekih suhih propisa u smislu ovo smiješ, ovo ne smiješ, moraš ili ne moraš. Islam je ustvari utemeljen na shvatanju I poimanju zakona Božanskih stvaranja. Kako cvijet u dobrim uslovima procvjeta lijepo, tako I onaj ko shvati ove Božanske zakone procvjeta sam.

Da se podsjetimo, dvije su vrste upute koje se nude čovječanstvu: fitretska i putem jezika (poslanstvo). Ove dvije upute imaju svoje dodirne tačke, ali se negdje i razlikuju. Uzvišeni je rekao da se pravi put postiže držanjem čvrsto Knjige i obavljanjem namaza. A, nered se postiže upravo napuštanjem ovoga dvoga. Sad da vidimo kako se taj nered (fe-sad) ostvaruje u društvu?

Tabatabai u svom tefsiru tumači ajete (161 – 171), sure Al- 'A'raf, koje navodimo ovdje:

161. A kada im je bilo rečeno: “Nastanite se u ovom gradu i jedite odakle hoćete i recite: “Oprosti!” a na kapiju uđite glava pognutih - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji dobra djela čine daćemo i više”, -

م� �ت ئ ش� �ث ح�ي �ه�ا م�ن � وا ل و�ك �ة� ي �ق�ر� ال ذ�ه� هـ� � وا ن ك اس� �هم ل ق�يل� �ذ� و�إم� �ك �ات خ�ط�يئ م� �ك ل )غ�ف�ر� ن ج)دHا س �اب� �ب ال � وا ل و�اد�خ Bح�ط)ة � وا و�قول

�ين� ن �مح�س� ال �ز�يد ن س�

168

Bit Islama

162. onda su oni nepravedni među njima zamijenili drugom riječ koja im je bila rečena, i Mi smo na njih s neba kaznu spustili zato što su stalni nepravedni bili.

�ا �ن ل س� ر�� ف�أ �هم� ل ق�يل� )ذ�ي ال �ر� غ�ي H ق�و�ال �هم� م�ن � �موا ظ�ل )ذ�ين� ال �د)ل� ف�ب

�مون� �ظ�ل ي � وا �ان ك �م�ا ب م�اء الس) م'ن� ا Hر�ج�ز �ه�م� �ي ع�ل

163. I upitaj ih o gradu koji se nalazio pored mora kad su propise o suboti kršili: kada su im ribe, na oči njihove, dolazile dok su subotu svetkovali, a kad nisu svetkovali, one im nisu dolazile. Eto, tako smo ih u iskušenje dovodili zato što su stalno griješili.

�ع�دون� ي �ذ� إ �ح�ر� �ب ال ة� ح�اض�ر� �ت� �ان ك �ي )ت ال �ة� ي �ق�ر� ال ع�ن� �هم� ل� أ �س� وا

� ال �و�م� و�ي H عا ر) ش �ه�م� �ت ب س� �و�م� ي هم� �ان يت ح� �يه�م� ت� �أ ت �ذ� إ �ت� ب الس) ف�ي

قون� �ف�س ي وا �ان ك �م�ا ب وهم �ل �ب ن �ك� �ذ�ل ك �يه�م� ت� �أ ت � ال ون� �ت ب �س� ي

164. A kad neki od njih rekoše: “Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?” - oni odgovoriše: “Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i da bi se oni grijeha klonili. ”

و� � أ هم� �ك مه�ل aه الل ق�و�مHا �ع�ظون� ت �م� ل �هم� م'ن Bم)ة

أ ق�ال�ت� �ذ� و�إ)هم� �ع�ل و�ل م� 'ك ب ر� �ل�ى إ Hة م�ع�ذ�ر� � وا ق�ال د�يدHا ش� Hا ع�ذ�اب هم� مع�ذ'ب

)قون� �ت ي

165. I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbav-ismo one koji su od navaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grešnike, zato što su stalno u grijehu bili.

وء� الس� ع�ن� �ه�و�ن� �ن ي )ذ�ين� ال �ا �ن ي �نج� أ �ه� ب � وا 'ر ذك م�ا � وا �س ن �م)ا ف�لقون� �ف�س ي � وا �ان ك �م�ا ب �يس; �ئ ب �ع�ذ�اب; ب � �موا ظ�ل )ذ�ين� ال �ا �خ�ذ�ن و�أ

166. I pošto su oni bahato odbili da se okane onoga što im se zabranjivalo, Mi smo im rekli: “Postanite majmuni prezreni!”

�ين� ئ خ�اس� Hة�د ق�ر� � وا ون ك �هم� ل �ا �ن قل �ه ع�ن � هوا ن م)ا ع�ن � �و�ا ع�ت �م)ا ف�ل

167. I Gospodar tvoj obznani da će do Smaka svijete prepuštati nad njima vlast nekome ko će ih najgori način tlačiti. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On oprašta i samilostan je.

169

Bit Islama

ومهم� �س ي م�ن �ام�ة� �ق�ي ال � �و�م ي �ل�ى إ �ه�م� �ي ع�ل �ن) �ع�ث �ب �ي ل �ك� ب ر� �ذ)ن� �أ ت �ذ� و�إ Bح�يم ر) Bورف�غ� ل )ه �ن و�إ �ع�ق�اب� ال ر�يع ل�س� )ك� ب ر� �ن) إ �ع�ذ�اب� ال وء� س

168. I Mi smo ih po Zemlji kao narode raspodijelili: ima ih do-brih, a i onih koji to nisu; i u dobru i u zlu smo ih provjeravali da bi se opametili.

دون� �هم� و�م�ن �حون� الص)ال �هم م'ن م�مHا أ ر�ض�

� األ ف�ي �اهم� و�ق�ط)ع�نج�عون� �ر� ي )هم� �ع�ل ل �ات� 'ئ ي و�الس) �ات� ن �ح�س� �ال ب �اهم� �و�ن �ل و�ب �ك� ذ�ل

169. I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznog svijeta, i govorila: “Biće nam oprošteno!” A ako bi im opet dopalo šaka tako nešto, opet bi to činili. Zar od njih nije uzet zavjet u Knjizi - a oni čitaju ono što je u njoj - da će o Allahu samo istinu govoriti. Onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; opametite se!

ذ�ا هـ� ع�ر�ض� �خذون� �أ ي �اب� �ك�ت ال � وا و�ر�ث Bل�ف�خ �ع�د�ه�م� ب م�ن ف�خ�ل�ف��خذوه �أ ي ه �ل م�ث Bض�ر�ع �ه�م� ت

� �أ ي �ن و�إ �ا �ن ل غ�ف�ر ي س� ون� �قول و�ي �ى األد�ن ( �ال إ aه� الل ع�ل�ى � وا �قول ي ( ال �ن أ �اب� �ك�ت ال �اق م'يث �ه�م �ي ع�ل ؤ�خ�ذ� ي �م� �ل أ � �ف�ال أ )قون� �ت ي )ذ�ين� 'ل ل Bر� ي خ� ة اآلخ�ر� و�الد)ار ف�يه� م�ا � وا س و�د�ر� �ح�ق) ال

ون� �ع�ق�ل ت

170. A oni koji se čvrsto drže Knjige i koji obavljaju molitvu - pa, Mi doista nećemo dopustiti propadne nagrada onima koji čine dobra djela.

ر� �ج� أ ض�يع ن � ال )ا �ن إ �ة� الص)ال � �ق�اموا و�أ �اب� �ك�ت �ال ب ون� ك م�س) ي )ذ�ين� و�ال�ح�ين� �مص�ل ال

171. A kada smo iznad njih brdo podigli, - činilo se kao oblak -, oni su bili uvjereni da će na njih pasti. “Prihvatite odlučno ono što smo vam dali, i naka vam je na umu ono što je u njemu - da biste bili pobožni!”

� خذوا �ه�م� ب Bاق�ع�و )ه ن� أ � �وا و�ظ�ن Bة( ظل )ه ن

� �أ ك ف�و�ق�هم� �ل� ب �ج� ال �ا �ق�ن �ت ن �ذ و�إ)قون� �ت ت م� )ك �ع�ل ل ف�يه� م�ا � وا ر و�اذ�ك �قو)ة; ب م �اك �ن �ي آت م�ا

170

Bit Islama

Tri vrste insana

U ovih deset ajeta možemo naći tri vrste insana:

1. Zalimi (nasilnici)

2. Neutralni

3. Oni koji se suprotstavljaju zalimima

Kur'an prvo ističe karakteristike ovih ljudi, a zatim pojašnjava zakon stvaranja i zakone stvaranja nereda na Zemlji (od čega on počinje i kako se širi), da bi objasnio smisao dina (vjere) uopće. Na kraju nam je jasno da je din (vjera) sastavljen od dvije komponente: poslanstva i fitreta, po čemu imamo i dvije upute. Dalje Tabatabai konstatuje ako ovim deset ajeta pridodamo još nekoliko kur'anskih ajeta dobijemo zapravo potpuni mozaik čovječije ličnosti, kako bi ona trebala da izgleda.

Kada sve sravnimo sve ove izrečene ajete, dolazimo do zaključka da čovjek nije ništa drugo nego ospoljavanje (objelodanjivanje) njegovih fitertskih osobina. Zapravo, čovjek je oličenje Božanskih zakona koji up-ravljaju svijetom i zakona svoga fitreta. Kada kažemo zakona fitreta mis-limo na zakone koji se realiziraju samim životom na Ovom svijetu putem sučeljavanja sa poslanstvom i odgovora, tj. kako mi reagiramo na to poslanstvo.

Tabatabi kaže da je njegov cilj pronaći odgovor na ovaj prigovor ili na pitanje, što bi neko mogao postaviti. Ono što svijet obično misli da je din, to je kompozicija zakona u kojima se nešto dozvoljva ili nešto zabranjuje, ali to nije tačno. Znači, din nije nešto što se bavi samo zabranama i halalima, to je zapravo spoznaja Božanskih zakona na dru-gom svijetu, zakona fitreta, izjednačenje ovog dvoga i usmjeravanje ka zajedničkom glavnom cilju.

Din je došao da nam između ostalog kaže i ojača one potencijale koje posjeduje unutar sebe u svom srcu: ahlak, blagost, nježnost, aql, um, ra-zum itd. Ako neko prati pravilno ove postulate dina, onda prema tu-mačenju Kur'ana ne može zalutati, a od dina može odustati samo onaj kome je pamet oduzeta. To i u Kur'anu, Sura Al Baqara, 130. ajet, stoji:

Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne drži do sebe. A Mi smo njega na Ovom svijetu odabrali, i na onom će biti među dobrima.

�ق�د� و�ل ه �ف�س� ن ف�ه� س� م�ن ( �ال إ اه�يم� �ر� �ب إ )ة� م'ل ع�ن غ�ب �ر� ي و�م�ن�ح�ين� الص)ال �م�ن� ل ة� اآلخ�ر� ف�ي )ه �ن و�إ �ا �ي الد�ن ف�ي �اه �ن اص�ط�ف�ي

171

Bit Islama

Ako bi se ovo pravilo objelodanilo onda bi to svi prihvatili, rekli bi da je to nešto stvarno, prirodno nešto što nam leži, svi osim onih koji su ludi. Ali uslov da ovo urodi valjanim plodom jeste da ono što imamo u sebi očistimo ili stavimo u stranu tranu i da onda implementiramo ovo pravilo.

Osim karakteristika triju vrsta ljudi, onih deset navedenih ajeta navode i neke adegnote iz života izraelskog naroda gdje se upravo mogu naći sve tri grupe ljudi, kaže Tabatabai. Kur'anske priče se ne bave his-torijom, nema nigdje tamo datuma ali prenose upravo suštinu koja se slaže s fitretom čovječijim. Iz priča se može zaključiti da svaki naš postu-pak ili ponašanje povlači sa sobom i rezultat. Znači, loše ponašanje- loš rezultat, dobro ponašanje- dobar rezultat.

Imam Ali u Nahdžul Balagi kaže:» Zakoni Božanski su isti i na nebu i na zemlji. « Ovdje se ustvari misli da su zakoni isti u materijalnom i du-hovnom svijetu, kao i u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao što je Bog isti u prošlosti sadašnjosti i budućnosti. To podrazumjeva da ti zakoni uvijek imaju svoju posljedicu.

U ovih 10 ajeta govori se o tome kako su Jevreji dobili zadatak od Boga da uđu u grad u Palestini i da ga osvoje i da pokore njegove ta-dašnje stanovnike. Nećete vjerovati da su to upravo današnji palestinci, koje su trebali Izralci islamizirati. Ali Kur'an kaže, jevreji nisu izvršili svoju obavezu i onda su osuđeni i od Boga prokleti na 40 godina da lu-taju po svijetu.

U suri Ma'ide, od 20. do 26. ajeta, se govori o njima:

20. A kada Musa reče narodu svome: “O narode moj, sjetite se Allahove blagodati prema vama kada je neke od vas vjerovjes-nicima učinio, a mnoge vladarima, i dao vam ono što nijednom narodu nije dao;

�ذ� إ م� �ك �ي ع�ل aه� الل �ع�م�ة� ن � وا ر اذ�ك � ق�و�م �ا ي �ق�و�م�ه� ل موس�ى ق�ال� �ذ� و�إ�ح�دHا أ ؤ�ت� ي �م� ل م)ا م �اك و�آت Hا وك م�ل م �ك ع�ل و�ج� �اء �ي نب

� أ م� ف�يك ج�ع�ل��م�ين� �ع�ال ال م'ن

21. O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodi-jelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni”, -

� و�ال م� �ك ل aه الل �ب� �ت ك �ي )ت ال ة� المق�د)س� ر�ض�� األ وا ل اد�خ � ق�و�م �ا ي

ر�ين� خ�اس� وا �ب �نق�ل ف�ت م� �ار�ك �د�ب أ ع�ل�ى �د�وا ت �ر� ت 172

Bit Islama

22. oni rekoše: “O Musa! u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući god oni iz nje ne iziđu, mi ćemo onda sigurno ući. ”

)ى� ت ح� �ه�ا ل )د�خ ن �ن ل )ا �ن و�إ )ار�ين� ب ج� ق�و�مHا ف�يه�ا �ن) إ موس�ى �ا ي وا ق�الون� ل د�اخ� )ا �ن ف�إ �ه�ا م�ن � جوا �خ�ر ي �ن ف�إ �ه�ا م�ن � جوا �خ�ر ي

23. Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju - rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete sigurno pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!”

� وا ل اد�خ �ه�م�ا �ي ع�ل aه الل �ع�م� �ن أ �خ�افون� ي )ذ�ين� ال م�ن� �ن� جال ر� ق�ال�aه� الل و�ع�ل�ى ون� �ب غ�ال م� )ك �ن ف�إ موه �ت ل د�خ� �ذ�ا ف�إ �اب� �ب ال �ه�م �ي ع�ل

�ين� م�ؤ�م�ن م نت ك �ن إ � وا )ل �و�ك ف�ت

24. “O Musa, ” - rekoše oni - “dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!”

ف�اذ�ه�ب� ف�يه�ا � د�اموا م)ا �دHا �ب أ �ه�ا ل )د�خ ن �ن ل )ا �ن إ موس�ى �ا ي � وا ق�الق�اع�دون� �ا ه�اهن )ا �ن إ �ال ف�ق�ات �ك� ب و�ر� �نت� أ

25. “Gospodaru moj, ” - reče Musa - “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grešnim!”

�ن� �ي و�ب �ا �ن �ن �ي ب ق� ف�اف�ر �خ�ي و�أ �ف�س�ي ن ( �ال إ م�ل�ك� أ ال 'ي �ن إ ب' ر� ق�ال�

ق�ين� �ف�اس� ال � �ق�و�م ال

26. “Četrdeset godina oni će zemljom lutati” - reče On - “jer će im Sveta zemlje zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grešnim!”

ر�ض� � األ ف�ي �يهون� �ت ي Hة� ن س� �ع�ين� ب ر�

� أ �ه�م� �ي ع�ل Bة�م مح�ر) )ه�ا �ن ف�إ ق�ال�ق�ين �ف�اس� ال � �ق�و�م ال ع�ل�ى س�

� �أ ت � ف�ال

�

Koja je bila svrha 40 godišnjeg jevrejskog lutanja?

Svrha je da generacijski izumre neposlušna generacija i da niko na-kon 40 godina od te generacije, ko bi ušao u sveti grad ne bude živ.

I dalje Kur'an navodi priču o sudbini ljudi na obali mora. To su oni koji su Božije zakone stavili pod noge i to su oni, tj. Jevreji kojima je bila

173

Bit Islama

subota određena za mirovanje i zabranjen ribolov, a oni su baš tada lovili. A zašto? Dogodilo se da su ribe baš subotom dolazile narodu na dohvat ruke sa svih strana, a na prelazu subote na nedjelju bi se povukle i otišle u dubinu mora. Ribe su slate Jevrejima, stoji dalje u Kur'anu, kao ispit iskušenje, da vidimo kako će postupiti. Cilj je bio razdvojiti dobročinioce od onih nasilnika, kršitelja zakona.

Ovdje dolazimo do jednog vrlo lijepog moralnog zaključka. Kada Kur'an kaže da je sve što je na Zemlji i nebesima Njegovo, ne smijemo smatrati to kao neku frazu, već trebamo shvatiti da sva bića, kakou prošlosti, tako i u budućnosti i sadašnjosti u svakom momentu postupaju po Njegovom naređenju. Mnoge stvari koje se nama danas zbivaju u našim životima ako malo pažljivije promotrimo vidjećemo da su to samo testovi Božanski. Nama se danas mnoge stvari upravo privlačne do-gađaju, a haram su. Naprimjer, nudi nam se odlazak na neko mjesto gdje ima harama, jeftino i nagodno i mi brzo sebe ubijedimo da je to dobro.

Imamo jedan vrlo zanimljv hadis u vezi ovog: «O ljudi klonite se gri-jeha jer kada čovjek ide u griješenju stepenicama, treba se pripaziti da ne pređe jednu stepenicu za koju se Allah zakleo ko pređe tu stepenicu gri-jeha, da mu neće podariti uspjeh shvatanja dinskih načela i nema mu više povratka. A odakle mi znamo da grijeh koji npr. činimo nije na zadnjoj stepenici?

Mi smo uvjek na testu između s jedne strane Boga i s druge strane naših strasti odnosno šejtana. Izaberemo li Boga uvjek smo u Džennetu, a izaberemo li pak stranu šejtana onda smo u Džehenemu.

Božiji poslanik sjedio je jednom u društvu ashaba i najednom oni primjetiše da se njegovo lice promjeni. Pitaju ga: «Šta bi Božiji poslaniče, šta te to oneraspoloži? Poslanik odgovori: Prije 70 godina jed-nog su bacili odozgo svrha u džehenemsku provaliju i sada je nakon 70 godina tog putovanja pao u tu provaliju.

Imam Homeini kaže, ovi koji su prethodni hadis bukvalno shvatili nisu razumjeli smisao tog hadisa. Zapravo Božiji poslanik je htio reći: Danas je umro čovjek koji je 70 godina svog života proveo u su-prostavljanju Bogu, sve što je govorio, mislio, radio, činio bilo je dže-henemsko. Danas je ustvari umro i otišao u Džehennem.

Znači, smisao ovog ajeta je bio da nam kaže da smo uvijek na testu, kao što su Jevreji bili iskušani subotom sa ribama. Međutim, Jevreji su

174

Bit Islama

mislili Boga prevariti pa su pravili mali vještački zaliv i stavili branu gdje su ribe, pa su ih onda lovili.

Druga grupa je, rekli smo, neutralci. Kur'an ima lijepo pojašnjenje za neutralce: za vrijeme krize i nevolja od njih nema nikakve fajde, a kada je podjela ratnog plijena oni su najgrlatiji i tu su najžešći.

Treća skupina je ona koja navraća na dobro a odvraća od zla. Kur'an kaže: Njima dolaze neutralci i kažu, budući da ovi ne slušaju Božije di-rektive, naredbe, zakone Njegove, što bi vas slušali. Ostavite ih i pre-pustite Bogu neka On čini od njih šta hoće. Grupa koja odvraća od zla i navraća na dobro odgovorit će da to rade iz dva razloga:

da imamo kod Boga izgovor da smo nešto učinili

postoji još uvjek nada velika da će se oni vratiti Bogu jer srca su u Božijim rukama onda će biti jedan naš savjet dovoljana da pok-rene njihova srca.

Tabatabai je izveo jedan zaključak: grupa koja odvraća od zla i navraća na dobro kaže da im je to što rade isprika kod «vašeg Gospo-dara» (Rabbikum), a ne kažu kod «našeg Gospodara» (Rabbina). Tabata-bai objašnjava da oni žele reći da je to vaš Gospodar i ovo što mi činimo činimo u ime vašeg Gospodara i vi isto tako imate prema Gospodaru istu dužnost. Pošto oni koji idu za svojim ribama koje im se pojavljuju subotom, pa ih love i krše tako zakon, i vi tako isto kršite zakon što ste neutralni jer i vi morate odvraćati od zla i navraćati na dobro.

Kod ovih djela upućivanje na dobro i odvraćanje od zla, nije zato da se neko spriječi u grijehu nego zato što je to dužnost pojedinačno svakom od nas. Vrlo bitna poenta je i da upućivanje na dobro i odvraćanje od zla ne smije biti u srazmjeri s time kako oni to prihvaćaju tj. da se mora biti neutralan. I ovo je vrlo važna stavka u durštvenim relacijama.

Ako ovo budemo imali na umu, imaćemo dva pozitivna ishoda. S jedne strane nećemo se umoriti čineći to i s druge strane uopće nas neće tangirati šta ljudi misle vezano za to naše pozivanje. Zašto? Zato što mi od ljudi ništa i ne tražimo na uštrb toga što činimo. S jedne strane preš li smo na dinsku obavezu a sdruge strane mi nagradu očekujemo od svog Gospodara.

Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti, on će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći.

175

Bit Islama

On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. ( Hidžr, 43- 44)

Bء جز� �هم� م'ن �اب; ب ل' 'ك ل �و�اب; ب� أ �ع�ة ب س� �ه�ا ل �ج�م�ع�ين� أ �م�و�ع�دهم� ل )م� ه�ن ج� �ن) و�إ

م)ق�سوم

�Zašto Džehenem ima sedam vrata, a džennet osam?

Poslanik s.a.v.a. kaže:

«Ovaj svijet je njiva na kojem se sije za ahiret»

Ko god polazi na Onaj svijet mora krenuti s ovog i mora proći kroz ova vrata, bilo džehennemska ili džennetska. Mi smo ti ljudi koji sebi ot-varamo ta vrata.

Svaki insan ima osam čula za shvatanje: pet čula su zahirska čula (čulo vida, sluha, okusa, mirisa i dodira), a preostala tri su unutar čovjeka, u batinu, a to su: aql (razum, hiyal (mašta) i wahima (savjest ili podsvijest)

Wahima (savjest) je čulo kojim kojim npr. osjećamo radost ili razo-čarenje u prvi mah kada neko na primjer uđe na vrata. Hiyal (mašta) je kada formiramo sebi slike događaja. Svako od ovih osam čula ima po dva usmjerenja: jedan prema džehenemu, jedan prema dženetu. Naprimjer, pomoću čula vida možemo sebe odvesti u džennet ili Džehennem, ili pomoću čula sluha.

Osmo čulo, koje nas vodi samo u džennet je aql. Odgovor zašto je to tako imamo u kuranskom 30. ajetu sure Al Baqare:

Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji ne drži do sebe (ko je lud).

ه �ف�س� ن ف�ه� س� م�ن ( �ال إ اه�يم� �ر� �ب إ )ة� م'ل ع�ن غ�ب �ر� ي و�م�ن

Pitali su Božijeg Poslanika šta je to aql? Odgovorio je da je to robovanje Bogu i zauzvrat dobijanje dženetske nagrade. Onaj koji svojim aqlom bude upravljao na pravi način, on će staviti pod kontrolu i ostalih sedam čula, tako da će dobiti na raspolaganje osam dženetskih vrata. Kada su upitanju ove džehenmske kapije odnosno zloupotreba ovih čula svih sedam čula vode do kapija džehennemskih.

U suri An-Nur, 21. ajet, veli se:

176

Bit Islama

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao še-jtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.

خطو�ات� �ع� )ب �ت ي و�م�ن �ط�ان� ي الش) خطو�ات� �عوا )ب �ت ت ال� وا آم�ن )ذ�ين� ال �ه�ا ي� أ �ا ي

م� �ك �ي ع�ل )ه� الل ف�ض�ل �و�ال� و�ل �ر� �منك و�ال اء �ف�ح�ش� �ال ب مر� �أ ي )ه �ن ف�إ �ط�ان� ي الش)

)ه و�الل اء �ش� ي م�ن 'ي ك ز� ي )ه� الل �ك�ن) و�ل �دHا �ب أ د; �ح� أ م'ن� م م�نك �ا ك ز� م�ا ه ح�م�ت و�ر� Bيم� ع�ل Bم�يع س�

Razlikuje se filozofski i šeriatski smisao aqla. Svi kafiri Ovoga svi-jeta koliko god da su moćni u promišljanju i snalažljivošću i nauci, oni imaju aql ameli (praktični), oni tim svojim razumom dobro rezonuju šta je za njeg dobro a šta je loše i po tim vagama se dobro snalaze. Ta vrsta aqla je poput čula i nema razlike niti kod kafira niti kod mu'mina.

Jer je smišljao i računao, - i, proklet bio, kako je proračunao! i još jednom, proklet bio, kako je proračunao! - Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio i rekao:”Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje.( Mudattir, 18-24)

ر� �س� و�ب �س� ع�ب م) ث �ظ�ر� ن م) ث ق�د)ر� �ف� �ي ك �ل� قت م) ث ق�د)ر� �ف� �ي ك �ل� ف�قت و�ق�د)ر� )ر� ف�ك )ه �ن إ�ر ؤ�ث ي Bح�ر س� �ال) إ ه�ذ�ا �ن� إ ف�ق�ال� �ر� �ب �ك ت و�اس� �ر� د�ب

� أ م) ثJedna skupina je htjela ukloniti Muhammeda i nakon dugog razmišl-

janja otišli su kod Ebu Taliba i ponudili mu Velida ibn Mikire, lijepog i inteligentnog mladića u zamjenu za Muhammeda a. s. kojeg će oni ubiti. Naravno Ebu Talib je rekao: zar ste poludjeli, ja tvog sina da učim, a ti mog ubiješ. A ako hoćete već takav plan onda mi dovedite svog sina da ja ubijem vašeg sina i onda ću razmisliti šta ću sa ovim.

Znači funkcija praktičnog aqla je raspoznavanje dobra od zla ili in-teeresa. Postoji i aql naziri koji razmatra hak i batin kao nešto što se ne može mjeriti dunjalučkim mjerilima. Tim razumom vladaju dvije razvod-nice, oni koji imaju zdravu vjeru i oni koji imaju zdrav fitret. Oni koji imaju jedno od ovog ili zdravu vjeru ili zdrav fitret, taj neće praviti moralne prekršaje.

Ako stavimo ove dvije vrste aqla na vagu, što je najbolje porediti sa ratom između Imama Alija i Muavije. Muavije su zauzeli veći izvor vode i potrošili tu vodu, a poslije ubrzo Alijini sljedbenici osvajaju taj izvor. I šta se događa? Oni žele uzvratiti istom mjerom i Muavijama uskratiti

177

Bit Islama

vodu. Imam Ali tada donosi odluku da se otvori koridor i da im se pusti voda

Sa stanovišta političara imamova odluka je pogrešna (aql ameli) ali sa stanovišta aqla nazari dobra i valjanja. Pitali su Poslanika, da li može biti vjernik onaj koji može i malo slagati. Odgovor je bio, da može, al pi-tanje je slijedilo da li može izdati. Poslanik je odgovorio da to ne može. Vjernik se ne služi prevarom i obmanom jer je to suprotno aklu. Aql praktični će reći da cilj opravdava sredstvo, ali akl nazari neće.

AKAID UVOD........................................................................6

Četiri vrste spoznaje....................................................................7

Razlike spoznaje šuhudom sa tri druga načina spoznaje...........10

Prednost arifa nad ostalima.......................................................13

Šta je Gete rekao o Kur’anu?................................................1415

Čovjek je rahat sa dvije skupine:...............................................15

Ograničenost akla......................................................................18

Kvaliteti Božijih atributa............................................................20

178

Bit Islama

Zbog čega su ove odredbe, ako nisu ni praktične ni izvršne?. . .23

Tradicionalisti: Svaka rasprava koja nadilazi zahir je bid'at....26

Zašto se Poslanik sam vinuo u nebeske sfere?.......................3029

Zašto su modernistička mišljenja uveliko bila prihvaćena naročito od mladih.................................................................3332

Do kakvog nivoa spoznaje dosežemo proučavanjem prirode?................................................................................................3938

Korelacija između stvorene stvari i Stvoritelja......................4341

Stav empirista.........................................................................4442

Kako islamski filozofi gledaju na uzročnost?........................4846

Stavovi empirista - vjernika...................................................5149

Filozofi: postoji razlika između imêna-sifata i biti Božije.....5452

SPOZNAJA.....................................................................5856

ADEM I SMISAO STVARANJA......................................6563

Stupnjevi duhovnog uspinjanja..............................................6765

Stvorio sam ljude i džinne samo da Me obožavaju................6866

Tri vrste ciljeva......................................................................7068

Sadržava li ibadet u sebi spoznaju (me’arifet)?....................7169

Gledanje na stvari iz zahirskog i batinskog ugla uvijek daje ra-zličite rezultate.......................................................................7471

Zašto su nam na Onom svijetu kazne toliko duge?................7673

Ključnih 6 instrumenta spoznaje............................................8177

Vjera je spregnutost wahja i akla .........................................8480

STAVOVI ISLAMSKIH EMPIRISTA I TRADICIONALISTA (HADISLIJA....................................................................8783

179

Bit Islama

Tradicionalisti – muhaddisi – oni koji vjeruju samo u stvari prenešene hadisom.................................................................8783

Ako je razum svemoćan što će nam Božiji poslanici?............8884

Šta znači Ademova sedžda?...................................................9086

Različit tretman naših djela u Božijem svijetu taqwina od onih u svijetu tašri'a..........................................................................9287

Ko je veći: čovjek ili melek?..................................................9389

Tabatabaiin odgovor zašto je čovjek uzvišeniji od meleka....9792

Vrijednost naših djela mjeri se količinom spoznaje ishodovane tim djelima.............................................................................9894

Ključne faraonske odlike......................................................10095

KRATAK SADRŽAJ SVIH PREDAVANJA KOJA SU OVDJE ODRŽANA.....................................................106102

Naš poželjan stav......................................................109105

Prvo sabur pa potom akl...........................................112108

Dvojako očitovanje sabura................................................119115

Šta je to gai sistem.............................................................121116

Ključna tri čovjekova potencijala......................................122118

Koja je uloga insana na ovom svijetu?..............................124120

Koji je smisao namaza?.....................................................126122

Društveni aspekt namaza...................................................129125

Vanjski aspekt namaza.......................................................132127

Zašto su Džehennemske kazne u milionima i milijardama god-ina?....................................................................................135131

Zašto će za učinjeno zlo kazna biti srazmjerna tom zlu, a za učinjeno dobro nagrada deset puta biti veća?...................136132

180

Bit Islama

Zašto se ljudi se uvijek opredjeljuju za kratkoročne interese?............................................................................................138134

Zašto Kur'an iz ovoliko aspekata ljude tretira nasilnicima?............................................................................................140136

Prividna kontradikcija uu kur’anu.....................................141137

ČOVJEK I NJEGOVO MEJSTO SA STANOVIŠTA KUR'ANA....................................................................145141

Zbog čega nesreća pogađa sve, a ne samo one koji su zulum činili?.................................................................................148144

Poslije tegobe dolazi slast..................................................149145

Tri skupine ljudi: robovi Božiji, robovi šejtanovi, sami šejtani............................................................................................150146

I oni koji ovladaju Božijim siffatima u stanju su da kažu: budi!–i da to bude...........................................................................152148

Čovjek je po djelima smješten između dvije beskonačnosti............................................................................................153149

Uputa se kroz Kur'an iskazuje na dva načina:..................155151

Četiri osnovne definicije fitreta.........................................159155

Fitret je uvijek isti, u svim vremenima i kod svih ljudi.......162158

Kako se na Zemlji uopće uspostavlja nered i fesad?.........165161

Tri vrste insana..................................................................168164

Koja je bila svrha 40 godišnjeg jevrejskog lutanja?.........171167

Zašto Džehenem ima sedam vrata, a džennet osam?.........173169

181