278

Nar. umjet. 24, 1987, str. 231 - 284, PRIKAZI

Dervis iz pjesme Banovic Strahinja interpre-tiran je kao ostatak nekadasnjeg vraca, rijekaSitnica kao rijeka zaborava, Turci kao pakleniduhovi, a otmica i povrat otete zene tumaceni sukao relikt obreda otimanja zen a od bozanstvapodzemlja ... Jug Bogdan i devet Jugovica do-vode se u vezu s helenskim, hinduskim i mon-galskim bozanstvima vade i njihovom djecom,sa sino virna neba. S druge strane Jugovici seusporeduju s VlasiCima i odatle (uz pozivanjena Skoka) dobivamo dva macna slavenskaboga, bog a konja i boga bika, koji su slavljenina slican nacin ... Matic, doduse, kaze da jetesko odvojiti povijesnu od psiholoske srodno-sti, ali smatramo da bi malo opreza dobro doslou istrazivanju mitskog misJjenja - da se ne bi istrazivanje pretvorilo u mitotvorstvo. BavIje-nje primamim psihickim procesima, cini namse, trazi danas (nakon poznatih filoloskih ikomparatistiekih pretjerivanja) rigoroznijemetode na sekundarnoj (svjesnoj) psihiekojrazini. Nastavimo li citanje, vidjet cemo daMatie ide eak dalje od Cajkanovica, videci umajci JugoviCa ne samo neko bozanstvo priro-de, nego ni vise ni manje nego nasljednicuVelike Majke, crne boginje smrti. Kosovkadjevojka ima svoju mitsku pozadinu (kaonesudena nevjesta) u pretpostavljenim ini-cijacijskim krvavim svadbama kod Slavena ...

Ne rnislim raspravljati 0 valjanostiMaticevih smjelih hipoteza. Yjcrujem da psi-hoanaliza moze pomoci otkrivanju mitskeproslosti, osobito ako se njome sluzimo opre-zno. Ali, ako se npr. u narodnim pjesmamaecsto javJjaju brojcvi sedam idevet, pa eak i akose slozimo da je to posljedica davnih astronom-skih spoznaja, to jos ne znaci da se u svakojsedmorici iIi devetorici brace u nasoj cpici krijubozji sinovi. Epske su formule stalne, formulesu naein gradnje usmene knjizevnosti uopce, pai rnitskih predaja ... FormuJe se prenose u goto-yom obliku iz teme u temu, pa se taka dogada ida crni Arapin iz bijela grla zapjeva. Brojcvisedam i devet eesto S\l dio formule (iii formulasarna), a kao takvi nisu podobni u idcntifikacijimitske pozadinc usmenoknjizevnih likova.

o trecem dijelu Maticeve knjige,koji nosi podnaslov Psihoanaliza slvara-laslva (bavi se psihoanalitiekom interprc-lacijom umjetniekog stvaranja uopce i nekih

djela pisane knjizevnosti) ne bih ovom prilikompisao. Donosim sarno naslove pojedinih eseja:Decak na Kalemegdanu, Estetski doiivljaj,Lepota u otkrivanju ljudskog, Vasa Ziv-kovic i Pancevo njegovog vremena, DveMarije, Iskustvo prascene kod Andrica i SvetVladana Hadzislavkovica.

IVAN LOZICA

Ivan Kovacevic, Semiologija rituala, Pro-sveta, Beograd 1985, 184 str.

Semiologija nije vee odavno nika-kva novost u metodoloskom smislu, a nije novaniti njezina primjena u etnologiji i antropolo-giji. Knji!ica I.Kovaeevica s pomalo preten-cioznim naslovom ipak nije pregled semioJo-gije rituala, nego je zbir od sest originalnihradova autorovih. To su: "KuJt" medveda,Drugi primer j prva rekapitulacija, Mitskabica j rituali, Obredi preJaza, Tabui te Metodisemio1ogije rituala.

Kako je Kovaceviceva metodolo-gija sadrzana upravo u posljednjemradu, njimecemo se ne~to vi~e baviti.

Metodi scmiologije rituala sadrzemodel scmioloske analize obreda. Model sedijeli u cctiri faze: 1. Konstrukcija i dekom-pozicija idea1lipske deskripcije, 2. Konota-tivni i denotativni nivo ana1ize, 3. lzgrad-nja specijalnog ritualnog koda i 4. De§ifro-vanje poruke iliji dekodiranje elemenata.

Po autorovim rijeeima, idealtipskase deskripcija konstruira (ovo i sve drugopotcrtao I.L.) u slueajevima kad nema lokalnevarijante sa svim relevantnim elementima ilikad su varijante tako razlieitc da bi odabiranjejedne ugrozilo ispravnost analize. Na kon-struiranoj idealtipskoj deskripciji (iIi na potpu-noj Jokalnoj varijanti ako postoji) provodi seeliminacija (odbacivanje elemenata nastalihutjecajem drugih rituala) i rekonstrukcija kojatdi uspostavljanju "izvornog" modc1a kojimo:l.e biti naru§en istorijskim razvitkomrituala ... Nakon toga slijedi dekompozicijadeskripcije na uzeme (najmanje smislene jedin-ice, analogne mitemima C.Levi-Straussa).

Druga faza analize jest u traganju zaetnocksplikacijama koje su kodirane podkodo-

Nar. umjat. 24, 1987, str. 231 - 284, PRIKAZI

279

virna (grupe, podgrupe iIi pojedinca).KovaCevic smatra da individualiziranje podk-odova umanjuje njihov znacaj za analizu.Spomenuti podkodovi kriju znaeenja na kon-otativnoj razini, dok se dekodiranje na denota-tivnoj razini obavlja uz pomoc kulturnog koda.I podkodovi i kulturni kodovi nalaze se u etno-grafskom kontekstu.

Uoeavanjem i logiekom obradomopozicijskih odnosa, te izgradnjom paradig-matskih nizova uz pomoc indukcijc, dolazi sc utreeoj fazi do izgradnje specijalnog ritualnogkoda ...

U cetvrtoj, posljednjoj fazi, speci-jaJni ritualni kod moze pomoci u ddlifriranjuporuke (poruku autor shvaca kao prirodu obrc-da) iIi dckodiranju elemenata od kojih je ritualsacinjen. Kovacevic upozorava na mogucaodstupanja u usporedbi s datim modelom, kojion tretira sarno kao putokaz. U slueajevima kadobred vise nije u praksi ncma konotativne razi-ne; kod obreda koji je u fazi "punog zivota"nepotrebna je ideaJtipska dcskrlpcija; analizetabu a i obreda prUelaza ne trebaju specijalniritualni kod, jer jc on vee unaprijed dat. ..Zanimljivo je i pomalo zastrasujuce Kovace-vicevo tumacenje po kojem se semiologijarituala iscrpJjuje odredivanjem prirode obredaHi odredivanjem kojoj [azi obrcda pripada kojielement, a svaka se dalja ili dublja proucavanjakarakteriziraju kao "sociolo~ka", s eventu-alnim izuzetkom (kako autor kaz.e) uzroeno-funkcionalne analize, koja moze slijediti izasemiolo~ke, ali 0 njoj zavisi ...

Kovaeeviceva je knjizica previseopcenito koncipirana - bojim sc da ona ne sarnoda ne daje dobar uvid u semiologiju rituala,nego i da je cak ncdovoljna kao eksplikacijaindividualne autorove metode. Odnos modelasemioloske analize i etnografskih podataka nijedovoljno argumentiran. Nakon citanja ostajedojam natezanja podataka na Prokrustovu pos-telju teorijskog modela, a i smisao semioloskeanalize ostaje nejasan: svodenje slozene struk-ture obreda na jednostavne formulc eudna jedjelatnost, i ne znam kome sluz.i- ni sudionici niistrazivaei od toga ncmaju bas vclike koristi.Mislim da formula ima smisla sarno ako sluzikakvoj daljnjoj obradi. Kovacevic svaku dalj-nju ili dnhlju obradu (vidjeli smo) uglavnom

smjesta izvan etnologije (u sociologiju) ...U samom Kovacevicevom modelu

analize ima dosta toga sto bi valjalo kritienijerazmotriti. Vee prva faza ukljucuje konstruk-ciju idealtipske deskripcije. Ta se konstrukcija,po mom misljenju, moze smatrati konstrukci-jom predmeta istrazivanja, sto zvuei prilicnonedopustivo. Sto je, zapravo, predmetetnoloskog istrazivanja? U slucaju semiologijerituaJa, predmet bi morao biti ritual (=obred).Konstrukcija idcaltipske dcskripcije znaci daetnolog nije zadovoljan konkrctnim obredom,odnosno da obred koji promatra i opisujc (pro-matra Ii ga?) ne smatra pravim obredom!Moz.cmo pretpostaviti da takav etnolog u obrc-du prcd'sobom vidi tck pre~.itak onog pravogobreda "nekad" ... To bi se moglo oprostitietnoJogu povijesne orijentacije pod uvjeto!l1 daprecizira gdje se i kada prakticirao obred koji gazanima i da se posluzi historiografskim znan-stvenim metodama u svome radu. Kolikomozemo prosuditi po Semioiogiji rituaJa,Kovacevic ne postupa tako, a i semioloska jemctoda eminentno sinkronijska. On svoj pred-met analize konstriura i rekonstruira gotovoiskljueivo na tcmclju objavljcnc ctnoloskc ietnografske literature. (Jedina iznimka jc tcr-ensko istrazivanjc u prijcpoljskom kraju 1975-1977, ali nc doznajcmo iz tekstaje Ii i sam auloru njcmu sudjeJovao - usp. biljcsku na str. 115).MClodc valja primijcniti u praksi: osobno sma-tram da idcaltipska (re)konstrukcija kakvuupotrcbljava Kovacevic moze posluziti sa!l1Okao pripremni model za tcrcnsko istrazivanje, anikako kao predmet istrazivanja. Scmioloskaanaliza Kovaecviccvc idcallipske "konstrukci-je", koliko god faza imala, ostaje tek obrada ishematizacija hipoteze - i to hipotczc temcljenena starim etnoloskim predrasudama. Starijt!etnologiaj (u ecmu srpska nije izninlka) po-nekad je izdvajala iz zivog tkiva folklora clc-mente da bi ih uopcavala zanemarujuci lokalneposebnosti, (re)konstruirajuci mitoloskc i rcli-gijske sustave za nacionalnc potrebe. Kovacc-viceva etnoioska metodologija za nase je uvjctcjos uvijek inovativna, ali njegova nekritiekaupotrcba objavljenih podataka iz starijc litcra-ture, pa i uz svu suvremenu semiolosku apara-turu, lako se mozc prctvoriti u matematizacijustarog mitotvorstva.

IVAN LOZICA