5. medunarodni pcelarski sajam

5. meunarodni pelarski sajam

HRVATSKI PELARSKI SAVEZ PELARSKI SAVEZ BB

7. i 8. veljae 2009. godineSAJAMSKI PROSTOR GUDOVAC

Pokrovitelji: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Suorganizatori: Bjelovarsko-bilogorska upanija Grad Bjelovar Gradski ured za poljoprivredu i umarstvo Grada Zagreba



SADRAJNakladnik: BJELOVARSKI SAJAM drutvo s ogranienom odgovornou za organiziranje sajmova i izlobi Bjelovar, Dr. Ante Starevia 8 Sajamski prostor Gudovac Za nakladnika: Zlatko Salaj, dr. vet. med. Uredili: Tihomir au, dipl. ing. Ivana Kin Grafiko oblikovanje: N-design, Bjelovar Tisak: Tiskara Horvat d.o.o. Bjelovar Naklada: 700 kom Zlatko Salaj, dr. vet. med. - direktor Bjelovarskog sjama ......................................5 Martin Kranjec - predsjednik HPS-a .........................................................................6 Nenad Vlahovi - predsjednik Pelarskog saveza Bjelovarsko - bilogorske upanije...7 Prijedlog programa rada Hrvatskog pelarskog saveza za 2009. godinu ...............9 Program struno - edukativnog skupa ...................................................................11

PREDAVANJA .................................................................................................. 17 Mogunosti i ogranienja u uzgoju matica ................................................. 18 Vanosti peluda i bjelanevina u pelinjoj zajednici ................................. 23 NOZEMOZA - juer, danas, sutra .............................................................. 26 Rana dijagnostika amerike gnjiloe pelinjeg legla .................................. 32 Suvremeni trendovi u pelarstvu ................................................................ 40 Pelinji proizvodi u zatiti i unaprijeivanju ljudskoga zdravlja .......... 46 Suzbijanje Vaore preparatima koji ne kontaminiraju pelinje proizvode ... 54

Popis izlagaa ........................................................................................................73

Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji nain pridonijeli organiziranju 5. MEUNARODNOG PELARSKOG SAJMA


2

3



Potovani izlagai, posjetitelji, gosti i uzvanici, suorganizatori i pokrovitelji, Prije pet godina, primjetivi porast zanimanja naih poljoprivrednika za pelarstvo, krenuli smo s pelarima iz Bjelovarsko-bilogorske upanije obilaziti pelarske sajmove i izlobe u Hrvatskoj i inozemstvu. Pelari koje smo kontaktirali oduevili su se idejom o domaem sajmu, mjestu gdje e se educirati, razmjenjivati iskustva, nabavljati pelarsku opremu te ponosno izlagati svoje proizvode. Nakon toga, nije nam bilo teko odluiti organizirati Pelarski sajam na naem Sajamskom prostoru Gudovac. U proteklih etiri godine, nakon odrana etiri sajma, smatram da odluka o pokretanju sajma je bila vie nego ispravna. Sajmove su posjetile tisue pelara, izloeno je mnogo pelarske opreme te je odrano pedesetak strunih predavanja. No, sajam nisu posjetili samo pelari. Meu posjetiteljima uvijek ima i zainteresiranih za kupnju pelarskih proizvoda po povoljnim, sajamskim cijenama. Danas, pelarstvo u Hrvatskoj je u ekspanziji. Broj pelara i pelinjih zajednica u posljednjih nekoliko godina se gotovo udvostruio (2003. godine pelara je bilo 1.884 s ukupno 168 tisua pelinjih zajednica, a 2007. godine 3.390 s 314 tisua pelinjih zajednica). Svi pelari iz Hrvatske ali i susjednih zemalja na naem pelarskom sajmu mogu nabaviti pelarsku opremu, izlagati svoje proizvode i educirati se. U knjizi ivota starih Indijanaca, pisano je da se duljina ivljenja produljuje ukoliko svakodnevna prehrana ukljuuje med i mlijeko. Stari su Grci pak smatrali da je med nektar bogova i da ih upravo on ini besmrtnima. Danas je med ponovno poeo zauzimati mjesto koje mu pripada u svakodnevnoj prehrani ljudi. Svim posjetiteljima, izlagaima i sudionicima ovog 5. meunarodnog pelarskog sajma elim ugodan boravak na sajmu i puno poslovnog uspjeha u 2009. godini uz pelarski pozdrav MEDNO!!! Direktor ZLATKO SALAJ, dr. vet. med. 4 5



Napokon se moemo pohvaliti i petim jubilarnim pelarskim sajamom u Gudovcu. Kad je na inicijativu Bjelovarskog sajma i pelarskih udruga Bjelovarsko-bilogorske upanije odran prvi sajam bilo je i onih koji su pesimistino gledali na itav projekt i nisu mu davali mnogo anse. No, da djela govore sama za sebe, dokaz je ovaj peti sajam po redu! Ve tradicionalan, okuplja i ove godine pelare ne samo iz Hrvatske ve i iz susjednih zemalja.Oekujemo posjet pelara iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Maarske, te brojnih delegacija pelarskih organizacija susjednih zemalja. Hrvatski pelarski savez kao jedan od organizatora eli svim posjetiteljima da pronau za svoje potrebe poneto bilo da se radi o opremi za pelinjake, gotovim proizvodima ili strunim predavanjima koje e odrati pelarski strunjaci iz zemlje i inozemstva. Koliko ovaj Sajam znai pelarima moe se saznati jedino iz razgovora i druenja s njima, a to je ono najvanije to Hrvatski pelarski savez ini posljednjih godina. Dobra komunikacija, pa tako i meu pelarima je klju svih problema jer slogom i radom svi su nai problemi rjeivi. S obzirom na nacionalnu strategiju razvoja pelarstva od 2009. - 2014. cilj nam je privui to vie ljudi da se posvete uzgoju pela te u tom smislu oekujemo pozitivne pomake i vei broj pelara nakon zavretka sajma. elimo istaknuti i ogromnu vanost pela, pa tako i pelara u ouvanju bioloke raznolikosti. Vrijednost od pela, procijenjena u njihovim proizvodima zanemariva je u odnosu na to koliko one pomou opraivanja pridonose vrijednosti voarske i ratarske proizvodnje, pri emu direktno utjeu na poveanje BDP-a velikog broja poljoprivrednih gospodarstava. Ne zaboravimo napomenuti da su pele najtoniji pokazatelj istoe okolia u kojem mi ivimo. Stoga, svi zajedno moramo raditi na ouvanju i proirenju pelinjeg fonda, pruajui pelarima znanje o novim tehnologija, bolestima, a i sve prisutnijem marketingu u pelarstvu ba putem ovakvih manifestacija koje su edukativnog karaktera. Ovom se prilikom elim zahvaliti u ime svih hrvatskih pelara i u ime Hrvatskog pelarskog saveza Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Bjelovarskobilogorskoj upaniji i njihovim pelarskim udrugama, Sajmu, gradu Bjelovaru te gradu Zagrebu na svestaranoj pomoi bez kojih bi ovaj projekt bio neizvediv, a ujedno se i nadati njihovoj podrci i nadolazeih godina. elimo svim izlagaima, posjetiteljima i ostalim sudionicima ugodan boravak te poslovni uspjeh.MARTIN KRANJEC predsjednik Hrvatskog pelarskig saveza

5. pelarski sajam obiljeava kratak ali vrlo uspjean period predstavljanja najboljih dostignua na polju gajenja pela i proizvodnji pelinjih proizvoda, repromaterijala i opreme. Pored istaknutog sajam se prolirao u najveu manifestaciju pelarstva na dijelu jugozapadne Europe, stvorivi vlastita naela izlobeno-edukativno-prodajnog karaktera. Ovaj petogodinji jubilej obiljeavamo i prvim upanijskim ocjenjivanjem sortnih medova te u upanijskim osnovnim kolama uenici e pisati uratke o svojim saznanjima i pelama. Cilj je popularizirati pelarstvo u ranim godinama te dati doprinos poveanju potronje meda i vee spoznaje o peli. Pelarski savez Bjelovarsko-bilogorske upanije i ove godine kao suorganizator ima znaajnu ulogu u organizaciji ovog dogaaja. upanijski savez ini 5. Pelarskih udruga: Bilogora-Bjelovar, Bagrem-Daruvar, Cvijet-Garenica, azma i Maslaak - Grubino Polje, sa preko 400 lanova. Pelari upanije aktivno rade na poboljanju uvjeta pelarenja u prvom redu na zatiti zdravlja pele, zdravog okolia, stvarajui preduvjete za pelarenje nakon ulaska RH u Europsku uniju. Snanije smo protekle godine isticali znaaj pele u odravanju na stotine biljaka u prirodi te direktnog ouvanja mnogih biljnih vrsta. Takoer smo inili napore u obnovi pelinjeg fonda nakon prologodinjeg pomora. Sistemskim mjerama od strane zakonodavnih tijela drave uinjeni su vidljivi pomaci u pravcu smanjenja nepotrebnih trokova, snimanja pelinjaka, te priprema za izradu panih karata. Na 5. Pelarskom sajmu u Gudovcu vidjet emo zapaani napredak u proizvodnji, dizajnu, opremi te pronai poneto za sebe i svoje pele.NENAD VLAHOVI dipl. iur. predsjednik Pelarskog saveza Bjelovarsko - bilogorske upanije

6

7



PRIJEDLOG PROGRAMA RADA HRVATSKOG PELARSKOG SAVEZA ZA 2009. GODINU1. Osnivanje pelarskog centra umberak - Mrzlo polje (Sveuilite u Zagrebu i HPS), 2. Osnivanje akreditiranog laboratorija za analizu kvalitete meda Krievci, 3. Izrada Pravilnika o kvaliteti meda, 4. II. faza provoenja katastra pelinjih paa sukladno Zakonu o stoarstvu, te Pravilnika o dranju pela i katastru pelinjih paa, 5. Motrenje medenja, 6. II. faza provoenja aktivnosti na zatiti zemljopisnog podrijetla medova na na nacionalnoj razini pod radnim nazivom Domai hrvatski med, 7. Sustavno praenje zimskih gubitaka kroz upitnik HPS-a kako bi dobili odgovore i gubitke sveli na najmanju moguu mjeru, 8. Nastavak na provoenju mjera razvoja zadrugarstva kao oblika organiziranja pelara na gospodarskoj osnovi, 9. Izrada Pravilnika o pelarskim vozilima, 10. Nastavak praenja, te usklaivanje zakonodavstva sa EU, 11. Sustavna briga to efikasnijeg suzbijanja pelinjih bolesti. HRVATSKI PELARSKI SAVEZ PREDSJEDNIK: MARTIN KRANJEC

8

9



7-8.II.2009. Sajamski prostor GUDOVAC


PROGRAM10 11



PROGRAM STRUNO-EDUKATIVNOG SKUPA 5. MEUNARODNOG PELARSKOG SAJMA U GUDOVCU07. - 08. veljae 2009.

Subota 07. veljae 2009.10:00 10:45 11:45 Sveano otvaranje 5. meunarodnog pelarskog sajma in. Dalibor Titera (eka) Mogunosti i ogranienja u uzgoju matica mr.sc. Robert Brodschneider (Austrija) Vanost peluda i bjelanevina u pelinjoj zajednici

13:00- 14,00 OKRUGLI STOL Pela-med-turizam

Nedjelja 08.veljae 2009.10:00 10:45 11:30 12:15 13:00 mr.sc. Violeta Santra, dr.vet.med. (BiH) Nozemoza- juer, danas, sutra Ivana Tlak Gajger, dr.vet.med , prof.dr.sc. Zdravko Petrinec (Hrvatska) Rana dijagnostika amerike gnjiloe mr.sc. Goran Mirjani (BiH) "Suvremeni trendovi u pelarstvu naeg okruenja prim.dr.sc. Josip Lonar dr.med. (Hrvatska) Pelinji proizvodi u zatiti i unapreenju ljudskog zdravlja dr. med. Rodoljub ivadinovi (Srbija) Suzbijanje varooze preparatima koji ne kontaminiraju pelinje proizvode"

12

13



UDRUGA UZGAJIVAA SELEKCIONIRANIH MATICA PELA HRVATSKE10000 ZAGREB, Pavla Hatza 5/III, Tel.: 01/4819-536, GSM: 098/9335-200

POPIS UZGAJIVAA MATICA ZA 2008. GODINUR. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 14 15 16 17 18 19 21 22 23 24 25 26 Ime i prezime AGELI NIKOLA BELOEVI VLADO BILEK VLADIMIR BODI DARKO CRNKOVI ZDENKO OVI IVAN MIKO DOMINI NENAD GAKOVI MILORAD GRBI BORISLAV GRGURI IVICA JAIMOVI MILAN Mjesto VRBANJA KRAPINA DARUVAR PULA ZAGREB GATA DUBROVAN VUKOVAR VUKOVAR V.SVINJIKO METKOVI SISAK SIGETEC GRUBINO POLJE BJELOVAR VARADIN DARDA ZAGREB ZAGREB BELI MANASTIR OSIJEK BILJE SISAK VIROVITICA KONICA DERVIAGA KASTAV ZAGREB LEVINOVAC Adresa Matije Gupca 35 M.J.Zagorke 1 Frankopanska 82 Kranjevieva 10 Kopernikova 3 Gata bb Dubrovan 47 B A.B.imia 26 Trg R. Hravtske 3/21 V. Svinjiko 169 S:Radia 36 M.Marulia 13 Ivana Barute 38 B Vilka Niea 2 Pavla Radia 18 Trakoanska 24 A:G:Matoa 8 Francevljev prilaz 1 Novaka 261 eerana, Radnika 2 Bilogorska 23 Vinogradska 30A Velebitska 4 Vinka Belobrka 8 Konica 92 S. Radia 58 Pavletii 20/1 Zoriiev trg 1A Levinovac 23 Pota 32245 VRBANJA 49000 KRAPINA 43500 DARUVAR 52000 PULA 10000 ZAGREB 21253 GATA 49214 VELIKO TRGOVIE 32000 VUKOVAR 32000 VUKOVAR 44203 GUE 20350 METKOVI 44000 SISAK 48321 PETERANEC 43290 GRUBINO POLJE 43000 BJELOVAR 42000 VARADIN 31326 DARDA 10000 ZAGREB 10000 ZAGREB 31300 BELI MANASTIR 47000 KARLOVAC 31000 OSIJEK 31000 OSIJEK 44000 SISAK 33400 VIROVITICA Telefon 049 372 048 043 332 090 098 9778 508 052 224 337 098 797 917 01 6677 978 091 6677 978 021 860 519 091 5436 624 049 556 132 032 444 283 020 682 358 049 232 956 044 520 092 048 865 333 098 880 445 098 430 651 098 706 545 098 889 347 098 270 803 032 430 004 098 9628 636 044 715 113 098 1777 135 Mobitel

032 863 291 098 186 7504

Udruga uzgajiva~a matica sive p~ele ima sjedi{te u Zagrebu, a osnovana je 1999. godine radi za{tite i promicanja zajedni~kih ekolo{kih i gospodarskih interesa, te ciljeva ~lanova uduge, bez namjere stjecanja dobiti. Udruga se bavi uzgojem uzgojno valjanih matica p~ela temeljem Zakonom o sto~arstvu te je registrirana za uzgoj sive p~ele (Apis mellifera carnica). U Udrugu je u~lanjeno 30 uzgajiva~a sa podru~ja cijele Republike Hrvatske koji imaju populaciju od 4.700 p~elinjih zajednica. Uzgoj i selekciju matica sive p~ele kontrolira Hrvatski sto~arski centar u Zagrebu, te provodi testiranje matica na testnim stanicama. Osnovni cilj udruge je uzgoj i selekcija autohtone sive p~ele odnosno uzgoj mladih, produktivnih matica sa pobolj{anim uzgojnim i gospodarskim odlikama. Ciljevi Udruge su: razvoj i unapre|enje uzgoja i testiranja selekcioniranih p~elinjih matica na podru~ju Republike Hrvatske; poduzimanje mjera za za{titu doma}e ( autohtone ) selekcionirane pasmine p~elinjih matica na doma}em i inozemnom tri{tu; provo|enje mjera za{tite okoli{a; stalna briga oko unapre|enja gospodarskih uvjeta za uzgoj, zdravstvanu za{titu i plasman doma~ih selekcioniranih p~elinjih matica.

JUREA DRAGUTIN KRAPINSKE TOPLICE KEBET STJEPAN KOBRA MIROSLAV KOLER IVO KORA SMILJAN KOVAI BRANKA KOVCA BRANIMIR LAKTI ZDRAVKO LEGAT IVAN MARKOVI ZLATKO PAJNI ZVONIMIR PAVLOVI IVAN PINTARI PETAR

Selno 58 49217 KRAPINSKE TOPLICE

13 KASTMILER VIKTOR

043 485 214 098 9335 200 043 211 730 091 5107 230 042 212 894 091 5638 878 031 741 737 098 9503 137 01 6672 935 031 725 224 098 454 427 098 373 871 01 2983 333 091 2983 333 047 611 084 098 9823 834 031 304 102 091 5210 497 031 353 948 044 741 694 098 809 822 098 803 565

Udruga djeluje na cijelom podru~ju Republike Hravtske, te se matice uzgajiva~a - ~lanova Udruge nalaze na p~elinjacima p~elara u svim dijelovima zemlje. Sukladno Zakonu o sto~arstvu Udruga ima svoj Uzgojni program sive p~ele. Uzgojnim programom elimo utvrditi i istaknuti dobre gospodarske odlike sive p~ele uvaavaju}i njenu raznolikost i speci~ne ekotipove. Vrlo vaan cilj je ujedna~avanje kvalitete uzgojenih matica sa usmjerenjem na svojstva koja }e dati najve{e gospodarske u~inke na ukupnu populaciju sive p~ele u Republici Hrvatskoj: - Pove}anje produktivnosti u proizvodnji svih p~elinjih proizvoda; - Mirno}u p~ela na sa}u; - Smanjenje agresivnosti; - Tolerantnost na bolesti, posebno varooze; - Smanjenje rojivosti; - Brzinu proljetnog razvoja. Registrirani uzgoj p~elinjih matica sive p~ele u Republici Hrvatskoj po}eo je 1994. godine, te uz stalan rast u 2008. godini iznosi 24.463 matica sive p~ele. 14

20 KRI JOSIP I MARKO

KARLOVAC Hrv.bratske zajednice 17

033 727 335 098 9129 178

27 TOMLJANOVI ZLATKO 28 29 30 31 32 VILJEVAC IVICA VUJNOVAC NIKOLA VREK STJEPAN HUNDRI ELJKO PEMPER ZLATKO

10435 SV.MARTIN POD 01 3382 329 091 5074 378 OKIEM 34300 POEGA 42000 VARADIN 51215 KASTAV 10000 ZAGREB 33533 SL. PIVNICA 034 249 330 042 312 007 051 691 378 091 2233 225 033 777 153 091 7629 921 098 413 997

VARADIN Zrinskog i Frankopana 23

15



urica Franji

IZLOBA SLIKA I RUNO OSLIKANIH STAKLENIH PREDMETA

urica Franji roena je 1955. godine. Svoja likovna ostvarenja iskazuje ve 1970. godine, crtajui na staklu u maniri naive. Nakon izvjesne stanke, 1990. godine, ponovno se aktivno ukljuuje u umjetniki pokret. Svoja likovna ostvarenja uspijeva realizirati u tehnici ulje na platnu, akvarel tehnici te suhim pastelima. Iskazuje se crtanjem pejzaa, motiva cvijea i mrtve prirode. Redovno izlae na skupnim izlobama likovne sekcije PODRAVKA 72, iji je i lan, takoer, lan je i likovne udruge Klotranska Paleta. U zadnje tri godine u svoje aktivnosti ugradila je program oslikavanja raznih staklenih predmeta.ivi i radi u urevcu, urievieva 43 Tel: 048/812-808 Mob: 098/193-6838

7-8.II.2009. Sajamski prostor GUDOVAC


SAECI PREDAVANJA16 17



ELJE, MOGUNOSTI I GRANICE PRI SELEKCIJI PELAZato je uzgoj pelinjih matica toliko vaan? Sve pele imaju svoje karakteristike od oba roditelja. Sve pele u jednoj zajednici, ukoliko ne zalutaju u tuu konicu, jedna su obitelj i potomci su svoje matice. Sveukupan izbor i selekcija u pelarstvu je iz tog razloga usmjeren na uzgoj pelinjih matica. Moramo si postaviti i etika pitanja. Puno ljudi daje u meusobnu ovisnost klasinu genetiku i moderne metode, koje malo tko razumije, sa genetikim inenjeringom. Danas se puno diskusija vodi i o tome, da li genetiki inenjering je ili nije u raskoraku sa osnovnim moralnim principima. U svakom sluaju, klasian selekcijski rad u poljoprivredi izvodi se ve nekoliko tisua godina. Bez selekcije ne bismo imali uinkovita plemena stoke. Prinos ita ne bi bio nekoliko desetaka kilograma po hektaru, ve bismo kao praovjek sakupljali penicu, koja ima dva zrna u klasu. Za mene je veoma vano, to u bibliji u knjizi Genesis 2:15 itam Gospodin Bog postavio je ovjeka u vrt u Edenu, da bi ga obraivao i pazio na njega. (na latinskom to zvui ovako: (tulit ergo Dominus Deus hominem et posuit eum in paradiso voluptatis ut operaretur et custodiret illum"). Trebamo li nau zemlju obraivati i voditi brigu o njoj, sigurno smijemo i izabrati, selektirati, meu korisnim biljkama i ivotinjama ona, koja e se pokazati kao najkorisnija.

injenicu, da su sve osobine zabiljeene u stanicama u obliku, kojem govorimo geni. Trajalo je 100 godina od Mendelovog otkria, dok ljudi nisu shvatili, da je informacija zapisana u lananim molekulama DNA (DNK??), a za slijedeih 50 godina, godine 2006, je cijela genetika informacija bila proitana. Godine 2006, je Weinstock sa kolektivom publicirao u prestinom asopisu Nature lanak o dosegnutoj potpunoj sekvenciji genoma medonosne pele (1). Nakon muice Drosophile, ovjeku je pela meu prvim organizmima, gdje je to dosegnuto. Ogroman rad, ali je na samom poetku, jer tek se mora otkriti, sa ime koji od gena upravlja. Kako razdioba rada, tako i komunikacija, podreena je genetskoj opremi (2), a pela je krasan model za studiju. Za sada, samo u nekoliko malih dijelova od stotine tisua slova genetskog koda znamo to znae. Veina informacija, i uglavnom njihovih odnosa, eka na razrjeenje. Prije nego doe do toga da analizom DNK (DNA??) moemo rei da matica ima odreenu ulogu, moramo nastaviti sa klasinim procesom selekcije. Selekcija je beskonaan posao. Imamo iz ega kombinirati i birati. Europske pele se bogati izvor gena, koje nose potrebne osobine. Kako emo postupati da dosegnemo gore navedene idealne osobine?

1. Osobine moramo nekako izmjeriti, zapisati, ocijenitiJesu li eljene osobine mjerljive? U svakom sluaju, moramo o svojim pelinjacima voditi detaljne zapise, i od tih zapisa moramo izlaziti. Kod klasinih osobina imamo bodovnu ljestvicu. Moemo li nekako ocijeniti i oekivati otpornost prema bolestima? Bolesti, koje u kombinaciji smanjuju nae pelinjake veoma su razliite naravi - virusi, bakterije, gljive i ektoparaziti. Na otpornost moe utjecati imunitet, naueno ponaanje (learning behavior), i vie drugih imbenika. Napor za stjecanje otpornosti protiv tako velikog ektoparazitskog raspona kao to je Varroa destructor, moe biti ak i nerealna, kao to je selekcija psa otpornog na buhe. Razlike u idejama postoje. Potrebno je ispitivati njihove osnove. Nekoliko skupina znanstvenika pokualo je realizirati jednostavnu ideju: ostavimo pele same sebi, a one koje preive, razmnoimo. Veoma opirni i precizni eksperimenti bili su na otocima Unije i Gotlanda (Danska). Rezultati su donijeli odreena znanstvena otkria, ali ne i materijal upotrebljiv u praksi. Potvrdilo se , da neki pelinjaci bez pomoi, ili sa vrlo malom pomoi (jedno tretiranje godinje), preive. Sposobnost preivljavanja, naalost nije bila prenosiva na potomstvo. Jednako tako je zavrilo i opirno usporeivanje otporne istonoruske pele sa pacike obale, nazvane prema regionu primorska pela (3). Ispitivanja u USA i u Njemakoj, nisu zabiljeila oekivanu otpornost. Nikakva uda nisu donijela ni ispitivanja sa stanicama saa. Spojeno je to i sa selekcijskim radom, stoga to nisu sve linije pela sposobne ivjeti na sau s manjim stanicama (ak 1000 stanica na dm2, umjesto standardnih 800 na dm2). 19

Kakvu imamo viziju? Kakva je idealna pela?Idealne osobine se u osnovi opisuju u svim pelarskim prirunicima: nadprosjeni prinos, mirnost (neagresivna pela, ne napada), mirno sjedenje na sau, mala sklonost rojenju. U otprilike 30 zadnjih godina, ovim osnovnim karakteristikama dodani su zahtjevi za dobrom vitalnou i otpornost, bolje reeno veu toleranciju prema svim bolestima.

Kakva nam je mogunost dosei ove zahtjeve?Osobine pela ne moemo stvoriti. Moemo samo izabirati izmeu osobina koje se u prirodi pojavljuju. Moda rijetko, dragocjeno, ali pojavljuju. Iskrenim odabirom moemo pojavu potrebnih osobina poveati. Pogodnim krianjem roditelja, moemo te osobine kombinirati, i dobiti potomstvo na razini i u kombinaciji prema naim eljama. Dalje elimo, da ovako odabrane jedinke s iznimnim osobinama prenose te svoje osobine i na slijedee generacije, na potomke. Pravila o tome kako se prenose osobine sa roditelja na potomke, pronaao je Gregor Johann Mendel (1822-1884), opat Sugustijanskog samostana u Brnu. Mendel je svoje pokuse radio na grahu, ali istovremeno je bio i pelar. Ispravno je zvati ga ocem genetike. Ukazao je na 18



Pokusi traenja pela sa niom razinom razmnoavanja raspona Varroe provode se vie od 10 godina, i usmjereni su na ienje stanica, sposobnost aktivnog oteenja raspona, i na utvrivanje proporcija prisutnosti raspona na leglu i odraslim pelama. Kod nijedne od ispitivanih osobina se ne moe govoriti ni o masivnosti ispitivanja (postizanje ponovljenog rezultata u raznim okolnostima), niti o upotrebljivoj nasljednosti (heritabilnosti) znaka. Rada skupina EurBee za uzgoj pod koordinacijom dr. Bchlera, trenutno ispituje postupak selekcije na cjelovitu vitalnost pela, koja se prosuuje iz klasinih parametara, a nadalje i iz smanjenja snage konice izmeu jeseni i proljea. Prednost ove metode je to je upotrebljiva u irokoj izbornoj bazi, i za nju nisu potrebni nikakvi skupi postupci. Dovoljne su oznaene matice, i paljivi zapisi o konici. Pri izboru bilo koje mjerljive osobine, moemo uspjeti samo ako je ona dovoljno nasljedna, tj. ima visoku heritabilnost - stupanj prijenosa izmeu roditelja i potomaka.

mjesta uz pomo vjetra dolaze i tui trutovi. Otone oplodne stanice imaju bolju prostornu izolaciju, ali tamo dolazi do velikih gubitaka matica. Rad takvih stanica nije jeftin. Dobro rjeenje za dobivanje rasplodnog materijala iz eljenih kombinacija je koritenje osjemenjivanja. Osjemenjivanje je u laboratoriju uspjelo u 30. godinama 20. stoljea u USA. U Europi je zaetnik ove tehnike bio prof. F. Ruttner (Njemaka), i ing. V. Vesely (eka). Oprema za osjemenjivanje proizvodi se pod znakom Vesely u naem zavodu, a kola osjemenjivanja Vladimira Veselog postoji do dananjih dana. Tehnika osjemenjivanja je minijaturna, ali u mnogo stvari je slina osjemenjivanju velikih ivotinja, kao to su krave, ili ovce. U jednoj stvari je osnovna razlika. Spermu truta medonosne pele ne moemo konzervirati zamrzavanjem tekuim duikom. Kod pelinje matice je ogromna razlika u tome, to nakon oplodnje, ima zalihu spermija u sjemenoj vreici. Ovdje spermiji moraju biti ivi i zdravi ak etiri godine. To dosada nije uspjelo ni jednom zamrznutom, i kasnije odmrznutom spermiju.

2. Izbor pogodnih partnera, tj. matice i trutaImamo li ovaj materijal u Hrvatskoj, Europi, ili ga moramo traiti po svijetu? U posljednjih 50 godina, dolo je do razvoja prometa i trgovine. Takoer je dolo do nekoliko vanih katastrofa s posljedicom prijevoza pela. Svi znate za sluajeve afrikanizirane pele u Brazilu, proirenje raspona Varroe, raspona Tropilaelaps, kukca Aethina tumida, nedavno je u Europi otkrivena azijska Nosema ceranae, (KBV) Kamirski virus, I-APBV (izraelski virus). Do toga nije moralo doi, kada se pele ne bi prevozile okolo naokolo po cijelom svijetu. Pelinju maticu moemo prevoziti u depu, ili poslati potom, ali prirodne i klimatizacijske uvjete ne moemo ponijeti sobom. Na vlastite oi sam vidio legalno dovezene novozelandske pele u Bavarskoj. Rezultat je bio lo. Problem je bio razvoj pelinjaka. Krianci dovezenih i domaih pela bili su veoma nervozni. Nasuprot tome, domaa populacija pela ima puno dobrih osobina, i treba ih znati iskoristiti, a ne ih ostaviti da ieznu, i prekriiti ih. Kako se to moe desiti? Ukoliko doe do velikih pomora zbog bolesti, umiru pele i sa njima i genetske informacije. Pelari tada u oaju kupuju preko oglasa sve to im netko ponudi. Geni nepodobnih uveenih pela slini su poznatoj Pandorinoj kutiji. Kad odlete, vie ih nitko nee pohvatati. Izbor rasplodnog materijala je daleko precizniji, imamo li na raspolaganju ne pojedine pelinjake, ve grupe sestara. Takoer, broj konica na lokaciji treba biti manji, da bi se izbjegla konkurencija pri sakupljanju hrane, i zaletavanje pela u tue konice. Mjerenje DNA (DNK) pojedinih pela jednog pelinjaka pokazala su, da se 40 % nije rodilo u toj konici.

4. Ponovno ocjenjivanje dobivenih rezultataPotenog uzgajivaa zanima, da li uzgojeni materijal ima dobre osobine, da li ih predaje i na svoje potomstvo. Pri ovakvom ocjenjivanju, mogu se upotrijebiti ispitne karte, koje korisnik na kraju sezone ispuni, i vrati uzgajivau. Isplativost takve povratne veze nije velika, ali je veoma dragocjena. U praksi se uzgajivai esto uzdaju u poslovicu, da se dobra roba hvali sama, a samo se zadovoljan korisnik vraa. Tradicionalne osobine (mirnost, sjedenje, rojivost, prinos meda) se selekcionira dobro i uspjeno, ak i kad heritabilnost nije visoka. Ocjenjivanje snage, truda za dobivanjem pela otpornih ili vie tolerantnih protiv bolesti jasno govori, da trebamo biti skromni. Imamo vie rada ispred sebe, nego iza sebe.

5. Selekcija pela ima svoje granice (limite)Pri selekciji pela, prijeti nam tzv. Genetiki drift. Dok neke linije izabiremo, druge odbacujemo. Tako se moe desiti da neke odbaene linije imaju i dobrih gena, koje e se s vremenom u populaciji javljati manje i manje, i na kraju nestati. Jednom e moda nai potomci zbog toga aliti. Iz tog razloga se svugdje u svijetu osnivaju programi za konzerviranje genske raznolikosti (diverzity). Ne radi se samo o zatiti vrsta, koje se ugroene, ve i svih naizgled nepotrebnih gena. Druga opasnost pri selekciji pela su rodbinske veze (inzucht). Tome se mora pristupiti paljivim odabirom plana parenja - roditeljskim kombinacijama. U ovom je sluaju voenje zapisa jako vano. U rodbinskim linijama nastojimo, da koecijent inbreedinga ne prijee 10, ponekad 15 %. Stoga je neophodna suradnja izmeu uzgajivaa, da bi mogli birati materijal iz iroke (domae, ne uveene) izborne baze. 21

3. Kontrola parenjaPelinje matice se pare u zraku, na skupljalitima trutova. Osigurati izbor partnera nije jednostavno. Oplodne stanice u okolini nisu usamljene, kao to bi uzgajivai eljeli, na ista 20



Trei ograniavajui faktor je, da dobre linije ne znamo zadrati dugo, i kao to je ve bilo reeno, ne znamo ih ni konzervirati zamrzavanjem. Radi toga je selekcijski rad jo vaniji i odgovorniji. etvrti limit su ljudske pogreke svih vrsta. Posljednje i jako vano je i to, da u prirodi postoje, esto nama nerazumljivi, regulacijski mehanizmi. Oni esto naizgled unite na trud i nae elje. Mogue je, da je to za nas dobro.

PROIZVODNJA PELUDA I BJELANEVINA U PELINJOJ ZAJEDNICIRober Brodschneider Najznaajniji pelinji proizvod nedvojbeno je med. On predstavlja zalihe ugljikohidrata u zajednici i omoguuje joj da prezimi u uvjetima hladne klime. Drugi vaan proizvod zajednice jest pelud. Pelud je bitan i vaan dio prehrane pelinje zajednice. Njegova zrnca su muke spolne stanice sjemena biljke, a prikupljaju ih pele skupljaice s cvijea. Skupljanje i spremanje peluda sloen je proces, pri kojem su bitne specijalizirane strukture na stranjim nogama. Dodatno, pelud se natopi nektarom koji su pele donijele s cvjetne pae, a onda pelud vraaju u peludne koarice (corbiculae) smjetene na vanjskoj strani stranjih nogu, gdje se formiraju prepoznatljive kuglice. Te koarice ne slue iskljuivo za transport peluda, nego pele u njima prenose takoer vodu i smolu, koje su im potrebne za stvaranje propolisa. Tijekom godine zajednica prikupi oko 30 kilograma peluda. Pelud je bogat bjelanevinama i vaan je izvor vitamina, lipida, minerala i mikronutrijenata za pele. Bjelanevine u peludu sastoje se od nekoliko vrsta aminokiselina, koje pele ne mogu same sintetizirati i zato ih moraju dobivati iz peluda. Bjelanevine u peludu ne koriste se kao energetska rezerva nego su temelj za reprodukciju zajednice, za stvaranje radilica, trutova i liinki. Postoji pozitivan odnos izmeu koliine pohranjenog peluda i koliine uzgojenog legla: to vie pohranjenog peluda ima u konici, to vie radilica zajednica moe stvoriti.

ZakljuakSelekcija pela je dugotrajan, kompleksan, ali neophodan rad. Moramo u rom radu poteno i sistematski ustrajati. Svatko se moe ukljuiti, ukoliko ima oznaene matice, i vodi o pelinjacima uredne zabiljeke. Svatko moe izabrati iz svojih materijala, ili kupiti kvalitetne matice od dokazanih uzgajivaa matica, iz slinih klimatskih uvjeta.

Literatura1. Weinstock at all. Insights into social insects from the genome of the honeybee Apis mellifera. Nature. 2006 Oct 26;443(7114):931-49. 2. Denison R, Raymond-Delpech V. Insights into the molecular basis of social behaviour from studies on the honeybee, Apis mellifera. Invert Neurosci. 2008 Mar;8(1):1-9. 3. RINDERER, T. E., KUZNETSOV, V. N., DANKA, R. G., DELATTE, G. T. 1997. An importation of potentially Varroa-resistant honey bees from Far-Eastern Russia. American Bee Journal 137: 787-789.

Briga za leglo:Pelud je uglavnom potreban za proizvodnju bjelanevinama bogate hrane za leglo (mlije) kojom se hrane liinke, a i matica treba stalnu opskrbu mlijei bogate bjelanevinama, da bi imala dovoljno bjelanevina za nesenje i do 1000 jaja na dan. Peludom se hrane i odrasle pele, u manjim koliinama, a pretpostavlja se da im produuje ivot. Ipak, glavni potroai peluda su liinke u pelinjoj zajednici, a stanice s liinkama paljivo se pregledavaju vie puta u satu. Odrasle pele znaju prepoznati nutricionistiki status liinki preko feromona, signala o tome je li liinka gladna ili nije, te je li joj potrebno dati hranu, pa tako sve liinke stalno i na vrijeme dobivaju hranu za leglo bogatu bjelanevinama. Liinke nalik na crvie imaju vrlo jednostavna usta, i mogu se hraniti jedino hranom za leglo koju im odrasle radilice stavljaju u stanicu. Za liinke starije od tri dana ta hrana se posebno mijea s medom i peludom. Ta intenzivna briga za leglo i visoko procesirana hrana omoguavaju liinkama pela da viestruko poveaju teinu u prvim danima ivota i postanu odrasle radilice za 21 dan nakon nesenja jaja. Zbog tog brzog uzgoja, pelinje zajednice postaju mnogobrojne za nekoliko tjedana pa mogu iskoritavati resurse mnogo uspjenije nego vrste koje se toliko ne brinu za leglo. Za leglo se brinu srednje stare hraniteljice (oko 8

22

23



dana), koje imaju enzimski sustav za probavljanje peluda, dok su ostale starije pele zauzete termoregulacijom ili poklapanjem stanica. Hraniteljice jedu pelud i koriste bjelanevine za proizvodnju mlijei i izluuju ga iz svojih mlijenih i mandibularnih lijezdi liinkama u stanicama. Nakon to pele dovre taj posao za nekoliko dana, njihov enzimski sustav u srednjem crijevu i njihove mlijene lijezde nestaju.

Regulacija prikupljanja peluda:Kad pele nahrane leglo i obave ostale poslove unutar konice, u dobi od otprilike 20 dana mogu poeti izlijetati i obavljati skupljanje nektara. Pele skupljaice mogu prikupljati nektar, vodu ili pelud koje prenose tijekom pae, a mogu donositi svaki od tih proizvoda posebno. Samo oko 20% skupljaica od onih koji se vraaju u konicu, donesu pelud na svojim stranjim nogama i moglo bi se zakljuiti da veinom nose nektar ili vodu tijekom pae u konicu. Nakon nekoliko kinih dana, ili eksperimentalno izazvane nestaice peluda, njegove se zalihe smanjuju, a broj skupljaica koje trae pelud se povea. To pokazuje da pelinja zajednica regulira prikupljanje peluda prema potrebi. Pelinje zajednice reagiraju na veliinu legla za koje se moraju brinuti: to ima vie otklopljenih legla u zajednici, vie peluda e se prikupiti. Budui da poklopljeno leglo pele vie ne hrane, njegova koliina ne utjee na prikupljanje peluda ni na broj pela koje ga prikupljaju. S druge strane pele takoer prikupljaju pelud ovisno o koliini pohranjenog peluda: velike koliine tog peluda signaliziraju pelama neka prestanu skupljati pelud i neka prikupljaju nektar. Nije posve razumljivo kako skupljaice procjenjuju potrebe za peludom. Jedna mogunost jest da one same mogu procijeniti potrebe zajednice prema koliini otklopljenih stanica u leglu, i prema koliini uskladitenog peluda. Druga je mogunost da skupljai peluda dobivaju informacije o statusu bjelanevina u zajednici od ostalih pela koje su ukljuene u odravanje bjelanevina. Prema tome, kandidati su pele hraniteljice koje od peluda stvaraju mlije za liinke te tako znaju i koliko peluda ima pohranjenog i koliko ga trebaju za liinke.

instalira, broj skupljaica ukljuenih u prikupljanje peluda se povea, pa e tako u njoj biti prikupljano manje nektara. Promatranje ponaanja pojedinih skupljaica peluda koje izgube svoj pelud na zamki, pokazuje da zamka ne utjee na njihovo ponaanje. ak tijekom nestaice peluda, zajednica e prije odravati kvalitetu legla nego veliko leglo nedovoljno hraniti. To znai da zajednica s ogranienim zalihama peluda moe proizvoditi jednako dobre pele kao i ona koja ima mnogo peluda, ali e broj stvorenih pela biti znatno manji u zajednici s manje peluda. Istraivati posljedice pomanjkanja bjelanevina u prehrani liinki na odrasle pele teko je, jer pothranjene liinke ne dostignu stanje ahure. Pele promijene nain na koji se brinu za leglo u vrijeme nestaice peluda, i reguliraju broj liinki prema koliini pothranjenog peluda. Ta regulacija uglavnom se obavlja kanibalizmom, gdje stare pele pojedu obino mlae liinke. To najprije smanji potrebu za peludom u zajednici, a zatim osigura bjelanevine iz tkiva kanibaliziranih liinki, to koristi starijim liinkama prije poklapanja. Gladovanje pelinjih liinki u eksperimentalnim uvjetima dovodi do pogrenog razvoja i malo utjee na sadraj bjelanevina ili moe prouzroiti promjene u sadraju bjelanevina, ili moe smanjiti teinu odraslih pela.

Dodatna prehranaDa bi poveali koliinu peluda u konici, pelari mogu smanjiti njegove zalihe u zajednici zamkama, ali mogu takoer dodavati hranu bogatu bjelanevinama. Mogunost da se povea opskrba zajednice bjelanevinama jest prehrana peludnim dodacima ili nadomjescima za pelud. To se moe raditi tijekom loeg vremena, u podrujima gdje su prirodni izvori hrane nedovoljni ili nisu dostupni, ili kako bi se pojaao rast zajednice u proljee ili jesen. Dodatna prehrana moe biti stavljena u konicu i njome e se hraniti pele iz te konice i prenositi bjelanevine preko trofalaktikog kontakta kroz pelinju zajednicu. Pelud je jedini izvor bjelanevina u zajednici te temelj njezina rasta i reprodukcije. Pele su razvile naine prikupljanja peluda prema potrebama zajednice i prilagoavaju se novim situacijama te odmah reagiraju na pomanjkanje peluda. Pelari na razliite naine interveniraju u upravljanje bjelanevinama u zajednici - ili uzimanjem peluda iz zajednica ili dodavanjem bjelanevina. Pelud nije presudno vaan samo za pelinju prehranu, nego je takoer prijeko potreban za poljoprivredu. Pele skupljaice, bez obzira na to skupljaju li nektar ili pelud, neizbjeno oprauju peludom svaki put kad posjete cvijet, a tako oprauju i divlje cvjetove i poljoprivredne usjeve. Vrijednost posla koji obavljaju neprocjenjiva je za na ekosustav, poljoprivredu i jo jednom pokazuje vanost pela.

Nestaica peludaNestaica peluda moe nastati ili zbog loih vremenskih uvjeta nekoliko dana za redom, sezonskih promjena u koliini peluda u prirodi ili na umjetan nain ubacivanjem zamke za pelud. Ovo posljednje iz komercijalnih razloga ine pelari da bi prikupili pelud koji su u konicu unijele pele. U svim sluajevima zalihe peluda u konici postupno e se smanjivati, jer liinke treba i dalje hraniti. Koliina pohranjenog peluda u stabilnoj pelinjoj zajednici obino je dovoljna za priblino jedan tjedan hranjenja legla bez dodatnog unosa peluda. Zamka za pelud nema negativan uinak na prehrambeni status zajednice ako se izvadi svaki trei dan, i ako se pelama omogui da prikupljaju pelud jedan ili dva dana kada ga ima dovoljno u prirodi. Zamku za pelud treba izvaditi barem kad zajednica vie nema pohranjenog peluda, inae e zajednica smanjiti koliinu legla i postat e slaba. Kad se zamka za pelud 24

25



PROLOST, SADANJOST I BUDUNOST NOZEMOZEMr Violeta Santra Pregledno priopenje Nozemoza je parazitska bolest odraslih pela koja nastaje kao posljedica razvoja i patolokih procesa specinih protozoa Nozema spp. u srednjem dijelu crijeva na nivou epitelnih elija. Bolest uglavnom pokazuje simptome digestivnih poremeaja sa posljedino razvojem poremeaja koji smanjuju vitalnost pele a u znaajnom broju infekcije cijele zajednice. Paraziti su kozmopoliti ali jo uvijek i nakon velikog broja istraivanja ne postoji jasna slika o prevalenci, virulenci i patolokom potencijalu uzronika. Ekonomski gubici od ove bolesti su znaajni.

sviloprelja koja ja devastirala tu industrijsku granu Francuske, Italije, Austrije i Male Azije Bio je to jedan od nalaza koji su bili uvod u takozvanu teoriju klice tj. infektivne estice koja je u stanju izazvati bolest. Ono to je kasnije utvreno je da je ta nozemoza pripadala vrsti Nosema bombi vrsti od koje i danas obolijevaju bumbari. Problem za ije rjeenje je Pasteur bogato nagraen, rijeen je promjenom naina dotadanje proizvodnje jaja bube sviloprelje a nastao je kao plod njegovog shvaanja da je ova bolest u osnovi i nasljedna (genetski) i infektivna Takoer, on je jo tada dao zakonitosti u provoenju prolakse za ovu bolest. Mnogo toga je u meuvremenu opisano o vrstama i patologiji nozema globalno da bi konano 2007 godine Martin - Hernandez sa autorima opisao u naunom radu dokaz da je Nosema ceranae kolonizirala evropsku pelu, Apis mellifera. Ovo je dodatno usloilo problematiku u razumjevanju i nainima borbe protiv ove parazitske bolesti u modernom nainu pelarenja zemalja razliitih kontinenta.

PROLOST:O prolosti uvijek sve najljepe: Mnogobrojne su stranice domae i svjetske literature koje su u razliito vrijeme opisivale bolest koju danas jo uvijek zovemo Nozemoza. Tako npr. Jo 1947 u knjizi BOLESTI ODRASLIH PELA, autora Dr. Ivo Tomaec u dijelu teksta o NOSEMOZI PELA, NOSEMOSIS MICROSPRIDIOSIS APIS stoji slijedee Nozemoza je zarazna bolest odraslih pela uzrokovana mikrosporodijom Nosema apis Zander. Sjedite bolesti je epitel srednjeg crijeva pele. Da tetno djelovanje Nosema apis doe do izraaja na pelinjem drutvu kao cjelini, potrebno je, da pored parazita djeluju na drutvo i drugi vanjski tetni faktor. Kod nas se Nosemoza pojavljuje u raznim naim krajevima, ali do sada ne nanosi veih teta. Ima je i u mnogim drugim zemljama. U udbeniku o Bolestima i dijagnostici bolesti pela iz perioda 1980tih godina autori Miroslava Lolin, Nezka Snoj, S. Matuka, N. Fijan, .. Sulimanovic napisali su slijedee. Uzrnik: Nosema apis Zander Nozemoza je bolest odraslih pela. Uzronik je mikrosporidija Nosema apis Zander, koja napada zid srednjeg crijeva (epitelne stanice) kod matice, radilice i trutova, ali katkada napada i druge organe. Bolest se javlja u inaparentnoj (kroninoj) ili akutnoj formi, kada nastaje jako slabljenje drutava i njihovo uginue. Razvojni ciklus N. apis je veoma kompleksan u kome je poetni i zavrni stadij spora. Spore su sjajna tjelaca ovalnog oblika, ire u zadnjem polu nego na prednjem. Zrela spora je: 4,6 do 6,4 mikrometara duine i 2,9 do 3 mikrometra irine. U nativnom preparatu se ne moe vidjeti struktura spora. Ili ovako: jo ranije u radovima genijalnog Louisa Pasteura krajem devetnaestog stoljea (pregled priopenja) stoji: Bolest svilenih buba, nozema bolest, koju je jo 1865 prepoznao Pasteur, mikroskopskim pregledom pronaavi sjajne korpuskule dovodei ih u vezu za bolest 26

SADANJOSTTakva kakva jeste, pokazuje da su i istraivai i pelari naih krajeva opet malo zateeni obzirom na mogunosti za stjecanje i primjenu informacija o kojima dijelovi napredne pelarske javnosti mnogih zemalja barem veeg dijela Europe znaju i mogu mnogo vie. (Naravno uz duno potovanje one manjine koja je samo radi ostvarenja ambicija htjela poraditi malo vie). Nemilosrdno kopiranje znanja preuzetih tko zna kad, sa posebnim osvrtom na ona uvijek tako skrivena i revolucionarna iskustva sa ruskih teritorija (od bijelog luka do teke antibiotske artiljerije, bez ikakvih ogranienja i dan danas...), prosjenom pelaru nisu od jasne koristi. A tek pria o uvijek genijalnim selekcijskim programima od kojih jo ne vidimo velike koristi kada je nozemoza u pitanju ni ne spominjui poeljne rezultate selekcije za ostale uzronike bolesti. U posljednje vrijeme sve su ei izvjetaji o iznenadnim nestancima i gubicima pela i injenice da jake zajednice iznenada bivaju vrlo oslabljene, a nakon toga ugibaju. Toan uzrok ovoj pojavi i precizne uzroke jo uvijek nitko u potpunosti nije u stanju identicirati. U istom periodu, velika diskusija koju su pokrenuli u velikom dijelu istraivai iz panjolske potaknula je sumnju da je mikrosporidium Nosema ceranae uspio kolonizirati i adaptirati se na Apis mellifera te da se taj uzronik sve ee utvruje irom svijeta iz uzoraka oslabljenih pelinjih zajednica. Oni su u uvjetima eksperimentalnih istraivanja dokazali da se prirodna infekcija sa N.ceranae moe smatrati jednim od glavnih uzronika ovoga u poetku asimptomatskog oboljenja koje na kraju zavrava sa kolapsom zajednice. Ono to je jo unijelo promjene u odnosu na terapijski tretman pela u EU injenica je da su na osnovu njihovih rezultata utvrdili da se sa 120 mg fumagalina moe eliminirati infekcija, iako se zna da su strogi propisi EU zabranili upotrebu ovog antibiotika. Tretman ovim antibiotikom su dokazali ekasnim, ali su takoer dokazali mogunost reinfekcija jednom izlijeene zajednice ve nakon est mjeseci dokazavi pri tom sve Kochove postulate u sluaju infekcije Nosema ceranae u formi sindroma sa vrlo dugakim inkubacionim periodom koji je u 27



sebe ukljuivao kontinuirano uginue odraslih pela, te u uvjetima cjelogodinjeg razvoja legla gubitak inciranih zajednica u zimu ili rano proljee iako su takva drutva imala vrlo zadovoljavajui odnos hrane, odnosno rezerve polena i meda. Za ova istraivanja panjolski znanstvenici su dizajnirali nekoliko oblasti za eksperimentiranje kojim su u nauno opravdanim nainima uzorkovanja analizirali u njima parazitoloka, patoloka, virusoloka, toksikoloka stanja, uzevi u obzir analize hranjiva kao i vezu sa meteorolokim osobitostima. Statistikim obradama dobivenih rezultata doli su do zakljuka da se u ukupnim gubitcima zajednica pela u panjolskoj N.ceranae smatra glavnim uzronikom slabljenja i ugibanja pelinjih zajednica. Pitanje: to danas moemo rei o recimo odnosu invazija N apis i N cerane u Hrvatskoj ili nekoj iz susjednih zemalja? to bi mogli biti razlozi gubitaka osim ve okrivljene varoe / ili faktoraX? Je li tajX faktor moda kod nas N. ceranae ili je ona za nae pele sasvim nebitna? I ako i jeste, to pelar moe uiniti da sprijei ili izlijei nozemozne zajednice? Hoe li nauna javnost regije stati na stranu pelara i dozvoliti primjenu moda zabranjenog lijeka onako kako su to odobrili pelarima u panjolskoj ili e sve i dalje ostati u domenu prie kako se tko snae... i nadati se najboljem? Pelinja zajednica se promatra kao aktivan kompleks, ivei sistem, socijalni organizam sastavljen od velikog broja jedinki koji funkcioniaju kao cjelina i koji patologiju jedinke ne moraju svesti na patologiju zajednice. U stvari odreeni patogeni, uzronici bolesti, mogu biti smrtonosni za jedinku ali zajednice uspijevaju kompenzirati njihov gubitak. U ostvarivanju ovoga matica je kljuni faktor koji utie na odravanje populacije to onda ini zajednicu stabilnom. Sindrom depopulacije pelinjih drutava u formi tzv. kolapsa u posljednje vrijeme nalazi se u mnogim izvjetajima kada se eli objasniti zato one iznenada ili makar se to tako samo ini, postaju slabe i posljedino ugibaju. Mnoge zajednice ugibaju u potpunosti bez prethodno ispoljenih znakova poremeaja. Da li je ovo samo vrh ledenog brijega u sagledavanju neega to je zapravo zavrna faza dugotrajnog procesa ili kronine infekcije sa tihim ubojicom? Nekako u isto vrijeme sa ovom priom ide i ona da je N.ceranae kolonizirala europsku vrstu pele i da se danas gotovo redovno moe dokazati kako u zdravim i tako i u oboljelim zajednicama.

jo dokazuje je promjena tropnosti uzronika u odnosu na N apis jer N.ceranae naseljava tj. invadira druge organe i tkiva pele ne zadravi se samo na digestivnom traktu kako to obino je sluaj kod N.apis. Tako izmijenjen tropizam moe patolokim procesima napraviti raznovrsniju kliniku patologiju ugroavajui naine pojedinanog i socijalnog opstanka jedinke i same zajednice. Veoma je teko utvrditi i denirati zdravstveni status zajednice u sluaju kada ne postoje klasini simptomi nozemoze barem onako kako ih odreuje meunarodni standard (OIE, 2004). Nozema bolest ne moe se odreivati samo na osnovu broja spora izoliranih iz manjeg broja pela, a naroito ne na osnovu onih pela koje se uzorkuju u samoj konici. U sutini odnos pela izletnica inciranih sa N ceranae je jedini koristan pokazatelj rairenosti odnosno zastupljenosti bolesti unutar konice, jer su pele izletnice, sakupljaice, uvijek mnogo vie incirane od pela koje su u konici. to je vie inciranih sakupljaica manji je broj elija legla i sve manji broj okvira zaposjednutih pelama. Ovaj mikrosporidium takodjer ima utjecaja na viruse pela zbog toga to epitelijalne lezije do koji dovodi smanjuju prirodnu otpornost crijevne barijere protiv virusnih infekcija. Mnogi virusi su udrueni sa infekcijama nozemom jer citopatogeni efekt koji nastaje djelovanjem nozemoze olakava transenterini put virusne infekcije. Vrlo esto nedostatak klinikih simptoma u odnosu na viruse govori da je ova infekcija latentna odnosno skrivena. Umnoavanje nozema specijesa izaziva pojavu destruktivnih i degenerativnih patolokih procesa najee vienih na nivou crijeva izazivajui : 1. upale odnosno inamacije na nivou digestivnog trakta koje dovode do proljeva;

2. lo utjecaj na iskoristivost unesene hrane, jer se zahvaeni dio crijeva smatra jednim od najaktivnijih dijelova digestivnog trakta od esencijalnog znaaja za procese apsorpcije hranjivih materija; 3. zahvaene epitelne stanice degeneriraju, propadaju to za posljedicu ima smanjenje svih njihovih aktivnih funkcija kao npr. sekreciju specinih enzima; 4. negativan efekt na rezerve proteina i rezerve masnog tkiva, smanjenje nivoa proteina i masnih kiselina na nivou hemolimfe; 5. poslovi na sakupljanju nektara zapoinju ranije za svaku mladu pelu to dovodi breg ziolokog starenja inciranih pela; 6. metaboliki poremeaji u razvoju hipofaringelnih lijezda to dovodi smanjenja sposobnosti proizvodnje hrane za larve. Nasuprot proljevima mogue su i pojave zatvora odnosno konstipacije crijeva koje nastaju kao posljedica enormne akomulacije spora digestivnog trakta. 29

to je zapravo Nosema ceranae?Nosema ceranae je iroko rasprostranjen mikrosporidium koji je skoro preskoio barijeru domaina i sa azijske pele Apis ceranae preao i prilagodio se na evropsku medonosnu pelu Apis mellifera. Prvi put je 2006.godine uzronik utvren izvan Azije, a njegovo prisustvo je do sada dokazano na etiri kontinenta. Kada se eksperimentalno incira evropska pela N.ceranae je za nju veoma patogena .U uvjetima prirodne infekcije N.ceranae dovodi do sindroma postepenog smanjenja broja jedinki u toku jeseni i zime ak i do kompletnog uginua to se na kraju odraava na vrlo niske prinose u medu. Ono to se 28



Matica moe biti incirana to pored opisanih metabolikih poremeaja dovodi do degeneracije jajnika i atroje oocita to ima lo efekt na umnoavanje legla. Klinika slika bolesti nije karakteristina niti pretjerano specina. Senzualnost pojavljivanja vezuje se uglavnom za zimu ali je najee oboljenje u proljee. Diferencijalno dijagnostiki nozemoza se teko razlikuje od simptoma do kojih mogu dovesti akaroza, dizenterija, neke virusne bolesti, te je potrebno uiniti adekvatno uzorkovanje i uraditi laboratorijsku dijagnostiku u odnosu na kvantitativne i kvalitativne vrijednosti uzronika nozemoze. Razliite zemlje imaju manje ili vie ak zakonski odreen pristup lijeenju i prevenciji ove bolesti. Nikako se ne mogu koristiti u Evropi tj. u zemljama EU bez posebnih dozvola preparati koji bi imali efekt antibiotika kao raniji koriten fumagilin. Ovaj lijek, naprotiv, u Americi i Australiji koristi se bez ikakvih ogranienja zanemarujui pri tome MRL koncentracije u medu. Obino se fumagilin koristi u koncentraciji od 0,0025 % to je 25 mg aktivne supstance na litra sirupa. Obino je tretman pola litre vode i 500g eera po konici na nain razliite distribucije bilo sipanjem u hranilice ili prskanjem sirupa po okvirima. Ovakav tretman vrio se jedan put sedmino i etiri nedjelje za redom u proljee prije glavnog vrcanja ili u jesen u postupku ishrane prije zazimljavanja. Fumagilin je lijek koji inhibira replikaciju DNK ovog parazita ne otetivi pri tom stanicu domaina to znai da ne djeluje na sporogene nego na razvojne oblike nozeme to jasno ograniava terapijski efekt stavljajui ga u poziciju da kao takav ne djeluje na mirne oblike spora, te je njegovo prolaktiko uee ogranieno. U zemljama regije a koje jo nisu lanice EU nema slubeno registriranih preparata ad.us.vet. na bazi fumagilina te je njegova upotreba ilegalna kako u sirupima tako u eernim pogaama. Jedna od interesantnijih opservacija je injenica je da je nauno dokazano da iz nekog jo uvijek nejasnog uinka Timol ima pozitivan efekt na infekciju sa nozemom u smislu smanjenja broja spora.. U Europi se danas mogu nai na tritu razliiti lijekovi, odnosno ljekoviti pripravci koji u sebi sadravaju tajne sastojke nejasnih receptura za koje se pretpostavlja da su porijeklom od odreenih eterinih ulja i da na osnovu eksperimentalnih ispitivanja daju pozitivan uinak u odnosu na smanjenje broja spora. Budunost ovakvih pripravaka e se tek dokazati kao i njihova stvarna ekasnost.

3.

utvrivanje virulentnosti patogenosti oba uzronika;

4. pribliavanjem strogim standardima EU sa stanovita MRL koncentracija za primjenu bilo kojeg antibiotika u eventualnom tretmanu protiv nozemoze; 5. ukljuivanje u mreu institucija i istraivanja cijelog svijeta sa ciljem osavremenjavanja kako naune tako i praktine problematike vezane za nozemozu; 6. revizija i korekcija netane i nepotpune literaturne gradje porijeklom iz pretjerano velikog broja prepisivanih pelarskih praktikuma, prirunika, savjetnika, web stranica; 7. formiranje banke uzoraka pela kojom bi se osigurao minimum informacija o dananjim statusima pela sa ciljem njihovih istraivanja u budunosti. *Reference spomenutih navoda mogue je dobiti na [email protected]

BUDUNOST:svijetla kao i obino no trnovita po zadatku: Sagledavajui veliki broj novih informacija o mjestu i ulozi nozemoze kao bolesti, a u svjetlu zemalja zapadnog Balkana smatram da se u budunosti mora poraditi vie na slijedeem: 1. utvrivanje prevalence kliniki ispoljenih sluajeva nozemoza;

2. utvrivanje prevalence infekcije Nosemae ceranae i Nosemae apis na osnovu molekularno biolokih istraivanja i rutinske dijagnostike; 30 31



RANA DIJAGNOSTIKA AMERIKE GNJILOE PELINJEG LEGLAIvana Tlak Gajger, Zdravko Petrinec Zavod za biologiju i patologiju riba i pela, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu Heinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: [email protected]

SAETAKAmerika gnjiloa pelinjeg legla je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae. Bolest je rairena posvuda u svijetu i nanosi velike ekonomske gubitke u pelarstvu i gospodarstvu pojedine zemlje. U nepovoljnim uvjetima uzronik stvara jako otporne spore koje zadravaju vitalnost vie desetljea. Zbog otpornosti spora, tvrdokornosti bolesti i utvrivanja u 50,00 % do 70,30% pozitivnih uzoraka saa, od ukupno dostavljenih na pretrage na Zavod u posljednje tri godine smatramo da je nuno provoditi ranu dijagnostiku amerike gnjiloe. Na taj nain bi se strunim i detaljnim pregledom pelinjih zajednica na terenu, brzom i tonom ranom dijagnostikom, te brzim i strunim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pelinjih zajednica od amerike gnjiloe pelinjeg legla trebao smanjiti. Amerika gnjiloa pelinjeg legla je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae (White, 1906; Genersch i sur., 2006). Zbog visoke otpornosti spora uzronika i posebnog naina suzbijanja, jedna je od najteih pelinjih bolesti rairena posvuda u svijetu. Uzronik uzrokuje ugibanje pojedine zaraene liinke, ali zbog tvrdokornosti i infektivnosti uzronika uvijek ugiba i cijela pelinja zajednica (Fries i Camazine, 2001). Bolest nanosi velike ekonomske gubitke pelarstvu i tetu u poljoprivrednom gospodarenju izravno gubitkom pelinjih zajednica i neizravno, manjom proizvodnjom pelinjih proizvoda i smanjenim obimom opraivanja (Williams, 1994). P. larvae je tapiasta bakterija koja u propaloj liinki zbog nastanka nepovoljnih uvjeta za umnaanje stvara spore. Spore su jedini infektivni oblik kojima se iri bolest. Vrlo su otporne. Sauvanu vitalnost, a time i sposobnost zaraavanja imaju i nakon vie desetljea, iako im se vaibilnost postepeno smanjuje (Shimanuki i Knox, 1994). Genersch (2007) je utvrdila postojanje etiri ERIC serotipa koji se meusobno razlikuju oblikom (morfoloki), biokemijski i virulencijom (patogenosti), odnosno meu njima postoji razlika u brzini napredovanja bolesti, stupnju uklanjanja uginulih liinki, broju proizvedenih spora, brzini irenja unutar pelinje zajednice i propadanju same pelinje zajednice. Takoer, utvreno je postojanje i kratkoivuih i dugoivuih spora (Ashiralieva i Genersch, 2006). 32

Za zarazu su primljive mlade liinke dobi 12 do 36 sati dok uzimaju hranu (Woodrow, 1942; Woodrow i Holst, 1942; Genersch i sur., 2005), a najosjetljivije su u starosti do 24 sata dok je za infekciju potrebno svega desetak spora (Brodsgaard i sur.,1998). Uvjeti i raspored rada pela radilica unutar pelinje zajednice su idealni za irenje bolesti. Mlade pele radilice najprije iste konicu i stanice u kojima su uginule liinke, prilikom ega se oneiste sporama uzronika. Sljedeih dana te iste pele postanu hraniteljice mlaeg pelinjeg legla, pa prenose spore uzronika bolesti. Liinke se zaraze uzimanjem hrane oneiene sporama uzronika. Progutane spore u lumenu srednjeg crijeva pele prokliju i ponu se umnaati tek kad se u crijevu liinke promjeni aktualna kemijska reakcija vodikovih iona, tj. kada se pH promjeni u kiseli. To se dogaa kada se liinka prestane hraniti matinom mlijei i pone se hraniti mjeavinom meda, peluda i vode, a to je i vrijeme kad se liinka isprui, pele je poklope i kad poinje preobrazba. Prema dosadanjem uvjerenju vegetativni oblici P. larvae penetriraju u epitel crijeva procesom fagocitoze, hemolimfom se raznose po tijelu liinke i umnaanjem uzrokuju propadanje tkiva koje se pretvara u smeu rastezljivu masu (Davidson, 1973). U propalom tkivu ponovno dolazi do stvaranja velikog broja spora (Gregorc i Bowen, 1998). Meutim, prema najnovijim rezultatima istraivanja (Genersch i sur., 2008; Yue i sur, 2008) nakon to doe do klijanja spora P. larvae, bakterije se masovno umnaaju u lumenu crijeva. Nakon masovne kolonizacije crijeva dolazi do lokalnog prodiranja u stjenku crijeva izmeu epitelnih stanica razarajui meustanine veze. Takvi rezultati upuuju na zakljuak da uspjena kolonizacija crijeva predstavlja kljuni imbenik u patogenezi amerike gnjiloe pelinjeg legla, a prodiranje vegetativnih oblika bakterija u epitel crijeva kritinu toku za odreivanje vremena ugibanja liinke. Takoer, zakljuili su da se proces sporulacije ne odvija iskljuivo u tkivu uginule liinke, ve se postepeno dogaa kroz cijelo vrijeme infekcije. Do uginua liinke prije poklapanja stanice moe doi samo izravnim unoenjem spora uzronika u tijelo liinke, a to se najee dogaa pri jakoj invaziji nametnikom Varooa destructor (Sulimanovi i sur., 1995). U odraslih pela uzronik ne uzrokuje nikakve promjene. Otpornost nekih sojeva pela na obolijevanje od amerike gnjiloe temelji se na brzom pronalaenju stanica s bolesnim liinkama i jakom nagonu za ienjem prije raspadanja liinke, ime spreavaju kliniki vidljivu (manifesnu) bolest. Naa autohtona siva pela ima izmeu ostalih dobrih uzgojnih i proizvodnih osobitosti i dobro izraen nagon za ienjem saa, pa bi se selekcijskim radom moglo poboljati prirodne osobitosti. Sumnju na bolest mogue je postaviti na osnovu klinikog nalaza pri pregledu pelinje zajednice, a sigurnu dijagnozu postavlja se nalazom spora uzronika u propalim liinkama odreenim laboratorijskim metodama, u za to specijaliziranim laboratorijima. Kliniki vidljivi znakovi bolesti su nepravilno rasporeeno poklopljeno i nepoklopljeno leglo, a poklopci naborani, udubljeni i s rupicama nepravilno izgrienih rubova jer pele pokuavaju skinuti promijenjene poklopce. Liinka mijenja izgled i konzistenciju, boja se mijenja u 33



smeu, postaje ljepljiva i rastezljiva, a starenjem procesa se sui i prilijepi za dno stanice saa. Nakon dva mjeseca masa propale liinke je potpuno osuena, pa stanica izgleda prazna. Zavod za biologiju i patologiju riba i pela Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu je ovlateni laboratorij za utvrivanje amerike gnjiloe u Republici Hrvatskoj (Anon, 2008). Iz evidencije Zavoda sastavili smo tablicu (Tablica 1) u kojoj su prikazani broj i postotak pozitivnih i za laboratorijske pretrage neprikladnih uzoraka saa po godinama dostavljenih u razdoblju od 1998. do 2008. god. Uz najmanji postotak pozitivnih nalaza 2004. god. (21,93%) utvren je najvei postotak uzoraka neprikladnih za laboratorijske pretrage (59,65%). Iako je tijekom naeg istraivakog razdoblja postotak iznosio od 21,93% do 78,94%.(Tlak Gajger i Matain, 2008), visoki postotak pozitivnih nalaza posljednje tri godine pobudio je razmiljanja o potrebi posveivanja vee panje i ukljuivanja dr. vet. med. u utvrivanje amerike gnjiloe na terenu, a zatim odreenim programom i propisanim mjerama suzbijanje amerike gnjiloe. Takoer, na pretrage je pristigao velik broj uzoraka koji su neprikladni za izvoenje laboratorijskih pretraga (sae s medom, nepoklopljene stanice saa, vrlo mali uzorci bez ijedne poklopljene stanice, nepravilna ambalaa, itd.), zbog ega je bilo nemogue izvriti pretrage.Tablica 1: Broj i postotak pozitivnih i za laboratorijsku pretragu neprikladnih uzoraka saa po godinama, dostavljenih na Zavod u razdoblju od 1998 - 2008. godine.UZORCI SAA POZITIVNI Godina 2008. 2007. 2006. 2005. 2004. 2003. 2002. 2001. 2000. 1999. 1998. Broj 87/136 123/175 14/28 36/77 25/114 20/62 5/15 16/34 19/38 48/103 45/57 % 63,97 70,30 50,00 46,80 21,93 32,25 33,33 47,05 50,00 46,60 78,94 Broj 10/136 4/175 3/28 38/77 68/114 0/62 5/15 0/34 2/38 0/103 4/57 NEPRIKLADNI % 7,35 2,30 10,72 49,35 59,65 0,00 33,33 0,00 5,26 0,00 7,01

Ukoliko veterinar prilikom klinikog pregleda posumnja na bolest, mora uzeti slubeni uzorak saa s poklopljenim pelinjim leglom, te ga poslati na laboratorijsku pretragu u ovlateni dijagnostiki laboratorij. Svaki slubeni uzorak mora biti uzet iz svake pojedine sumnjive pelinje zajednice, veliine 10 x 10 cm, na kojem su dobro vidljivi znaci bolesti i treba biti umotan u zrakopropusnu ambalau. Na pelinjacima za uzgoj i prodaju matica potrebno je tijekom proljea i jeseni kliniki pregledati sve pelinje zajednice, te iz zajednica sumnjivih na bolest uzeti uzorak poklopljenog pelinjeg legla i poslati ga na laboratorijsku pretragu. Zbog visoke kontagioznosti, visoke letalnosti za cijelu pelinju zajednicu i tekog suzbijanja bolesti vrlo je vano razviti vjerodostojnu metodu kultiviranja uzronika P. larvae za njeno utvrivanje prije razvitka bolesti, a time i prije njenog irenja. U nekim zemljama provodi se rana dijagnostika amerike gnjiloe pelinjeg legla. Smatra se da rutinsko prikupljanje i analiziranje uzoraka moe biti dio uinkovitog programa za rano dijagnosticiranje i uspjeno suzbijanje amerike gnjiloe pelinjeg legla na nekom podruju. Poznato je da se spore P. larvae moe utvrditi dvije do tri godine prije manifesnog izbijanja bolesti, odnosno prije uoavanja kliniki vidljivih znakova bolesti (Nordstrm i Fries, 1995; Titera i Haklova, 2003). Prikladni uzorci za utvrivanje uzronika u svrhu rane dijagnostike su med, odrasle pele, vosak, te zimski ostaci na dnu konice. Redovitim godinjim pretragama navedenih uzoraka iz konice moe se otkriti izvor zaraze prije nego pelinje zajednice obole, a pretrage mogu sluiti i kao potvrda uspjeno obavljene sanacije bolesti.

UZORAK: MEDUzorci meda se uzimaju iz stanica saa koje okruuju stanice s leglom jer taj med predstavlja dio hrane za mlae leglo. Uzorci se mogu pohraniti na +4C do ispitivanja. Moe se uzeti skupni uzorak koji se sastoji od najvie 15 uzoraka meda iz razliitih konica jednog pelinjaka. Preporua se stavljati najvie est uzoraka jer se dobije precizniji nalaz. Idealna veliina uzorka meda je 100g u nepropusnoj plastinoj vreici. Potrebno je za svaku konicu koristiti novu licu za struganje meda da se sprijei mogunost prenoenja spora u drugu konicu. Takoer, koritene lice je potrebno spakirati i odloiti na mjesto gdje pele nee moi doi do ostataka meda. Svaki uzorak se mora oznaiti i napisati popratni dopis koji sadri: ime vlasnika, adresu, datum uzorkovanja, ime uzrokovatelja, ime i adresu pelinjaka, te broj konica. Nakon dopremanja u laboratorij vreice s medom se objese to omoguava djeliima voska da isplivaju na povrinu te se na taj nain odvoje od meda. Zatim se preree kut vreice i saeka dok se med ne iscijedi u posudu za uzorkovanje zapremine 50 ml. Iako je za izvoenje pretrage dovoljno 10 g meda, uzima se 60 - 70 g meda jer je vei uzorak reprezentativniji za utvrivanje broja spora (Traynor, 2008). Zbog mogunosti infekcije pelinjih zajednica razliitim serotipovima P. larvae, od kojih neke rastu bre a neke sporije inkubiranje se provodi kroz sedam dana. Uzorci se dobro promijeaju, doda se sterilna voda tako da dobijemo 50% otopinu meda i zagriju na 40C zbog lake homogenizacije. Zatim se izvri pasterizacija uzoraka 35

1 = brojnik oznaava broj pozitivnih nalaza, a nazivnik ukupan broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage. 2 = brojnik oznaava broj dostavljenih neprikladnih uzoraka, a nazivnik ukupni broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage.

34



meda da bi se eliminirali kvasci, gljivice i vegetativni oblici drugih bakterija, te se uzorak ostavi na sobnoj temperaturi da se ohladi. Od tako pripremljenog uzorka uzima se 80l (po ploi) i raspri se po povrini krute hranjive podloge u tankom sloju, uz pomo staklenog tapia svinutog u obliku trokuta kojeg se prije upotrebe opali na plamenu. Za svaki uzorak nasauju se tri ploe, a inkubira se na 37C kroz sedam dana (Neuendorf i sur., 2004). Broj izraslih bakterijskih kolonija izraunava se kao srednja vrijednost tri ploe istog uzorka. Izrasle bakterijske kolonije se identiciraju prema morfolokim osobinama (izgled, boja i povrina kolonija), biokemijskim (katalaza i Plagemann test), te molekularnim (PCR) metodama za konanu potvrdu. Takoer, mogue je jednu koloniju s ploe presaditi na Columbia kosi agar, te inkubirati pri istim uvjetima. Ve nakon tri dana u tekuem dijelu na dnu tubice uoavaju se isprepleteni bievi P. larvae (mikroskop s faznim kontrastom). Ukoliko se utvrdi niski broj spora to nam ukazuje na izvor zaraze u blizini, pa se sakupe uzorci sa susjednih pelinjaka, te rade pojedinane pretrage dok se ne utvrdi izvor zaraze. Prilikom interpretacije rezultata moe se utvrditi vie stupnjeva infekcije (Traynor, 2008): Broj spora: negativno = 0 niska infekcija < 23 bakterijske kolonije na ploi < 5 000 spora/g meda visoka infekcija > 23 bakterijske kolonije na ploi > 5 000 spora/g meda. Uzorci meda su posebno prikladni za provoenje monitoringa amerike gnjiloe na manjim podrujima i pojedinanim pelinjacima, jer ukoliko pretraujemo veliko podruje u kojem imamo nisku infekciju sporama moemo dobiti krivo interpretirani nalaz.

Lindstrmu (2008) jedna kliniki vidljivo oboljela liinka u stanici saa upuuje na oko 11% pozitivnih pela u pelinjoj zajednici, a prema tome 40 promijenjenih stanica upuuje na 99% pela pozitivnih na prisustvo P. larvae. Takoer, kako raste broj pozitivnih pela unutar konice, tako se poveava broj izdvojenih spora iz pojedine pele. Metoda rane dijagnostike kultivacijom spora P. larvae iz odraslih pela informira nas o trenutanom stanju broja i rasporeda spora unutar pojedine konice.

UZORAK: VOSAKMetoda je prilagoena za uzorke voska, a modikacija metode je izvedena iz one za uzorke meda. Uzorke voska uzimamo prilikom vrcanja meda ili pak tijekom pregledavanja pelinjih zajednica izravno iz konica. Vosak za pretragu mora biti otopljen u nekom organskom otapalu, npr. eteru. Zatim se vosak mijea s sterilnom vodom u omjeru 1:10. Nakon homogeniziranja uzorci voska se pasteriziraju u vodenoj kupelji na temperaturi od 90C kroz 6 minuta da se eliminiraju ostali vegetativni oblici mikroorganizama. Dodaje se eter (dietil-eter:voda = 1:9) i dobro se promijea tresui uzorak kroz par minuta, te se vraa u kupelj. Nakon 2 - 3 minute vadimo posudice s uzorcima, a u ovom sluaju spore se nalaze u talogu. Za nasaivanje na krutu hranjivu podlogu koristi se talog, a postupak je jednak onome s medom. U vosku se utvruje manji broj spora (oko 100 spora/g voska) nego u ostalim uzorcima iz iste konice (Ritter, 2003).

UZORAK: ZIMSKI OSTACI NA PODNICI KONICEUzorci se uzimaju zimi (sijeanj/veljaa) na nain da se izvadi papirnata podloka koju smo postavili pred uzimljavanje pela na podnicu konice, te se zajedno s ostacima voska na njemu umota i stavlja u kartonsku zrakopropusnu tubu u kojoj se transportira do laboratorija. Prije izvoenja pretrage pokupe se dostavljeni ostaci voska s podnice u koliini od najmanje 1,5g. Postoji mogunost pretraivanja skupnog uzorka iz 15 pelinjih zajednica istog pelinjaka, a u sluaju pozitivnog nalaza pretraga se ponavlja za svaku pojedinu ispitivanu zajednicu. Ta koliina ostataka se otopi u organskom otapalu (npr. toulen), te se 2 ml tekueg dijela izmijea s 0,7% NaCl - a. Dobro se protrese da bi homogenizirali uzorak i izravno se nasauje na krutu hranjivu podlogu uz dodatak nalidiksine kiseline za supresiju rasta ostalih mikroorganizama (Titera i Haklova, 2003). Svaki uzorak se nasauje na tri ploe, inkubacija traje sedam dana kada se oitavaju rezultati. Izrasle bakterijske kolonije se identiciraju morfolokim (izgled, boja i povrina kolonija), biokemijskim (katalaza i Plagemann test), te molekularnim (PCR) metodama za konanu potvrdu. Opisana metoda je prikladna za brzo otkrivanje zdravih zajednica na praenom podruju to olakava i smanjuje broj pelinjih zajednica koje se moraju kliniki pregledati, odnosno pozitivne nekodljivo ukloniti. Ova metoda je jeftina i istovremeno izvrstan indikator infekcije pelinjih zajednica sporama P. larvae. 37

UZORAK: ODRASLE PELEPrilikom klinikog pregleda pelinjih zajednica uzima se po 50 komada pela iz svake zajednice i stavlja se u jedan skupni uzorak koji predstavlja cijeli pelinjak. Uzimaju se ive pele i to na letu, na sau s leglom i na sau ispunjenim medom. Nakon dopremanja u laboratorij pele se pothlade u zamrzivau i zgnjee uz dodatak sterilne vode (2:1). Zatim se uzorci centrifugiraju u svrhu odvajanja i taloenja dijelova pela i debrisa. Za daljnju pretragu uzima se supernatant (tekui dio) kojeg zagrijavamo na 90C kroz 6 - 10 minuta da bi sigurno eliminirali prisutne kvasce, gljivice i vegetativne oblike ostalih bakterija. Iz tako pripremljene suspenzije uzima se po 90l i koristi za nasaivanje na krutu hranjivu podlogu. Za svaki uzorak nasauju se tri ploe, a inkubira se na 37C kroz sedam dana (Lindstrm, 2008). Izrasle bakterijske kolonije se identiciraju morfolokim (izgled, boja i povrina kolonija), biokemijskim (katalaza i Plagemann test), te molekularnim (PCR) metodama za konanu potvrdu. Ukoliko je broj izraslih kolonija na ploi vei od 500, uzorak se serijski razrjeuje to osigurava optiku gustou i mogunost brojenja zasebnih kolonija. Prema 36



Na svim pelinjacima na kojima su utvreni pozitivni nalazi prisutnosti P. larvae iz uzoraka bilo kakvog materijala iz konice treba se kliniki pregledati sve pelinje zajednice i ponoviti pretragu svake pojedine konice ukoliko se prethodno ispitivao skupni uzorak. Za izvoenje svake pretrage uz tri ploe na koje nasaujemo ispitivani uzorak moramo imati i pozitivne i negativne kontrolne skupine. Ako na negativnoj ploi neto izraste, odnosno na pozitivnoj kontroli ne izraste to nas upuuje na nepravilnosti u postupku i postupak treba ponoviti. Postoji vie vrsta hranjivih podloga za kultivaciju P. larvae, a odabir ovisi o namjeni (Columbia blood agar, sheep blood agar, PLA, MYPGP, brain - heart infusion agar + tiamin, J-agar). Bolest je od interesa za RH, a suzbija se sukladno vaeim normativnim aktima: Naredba o izmjenama Naredbe o mjerama zatite ivotinja od zaraznih i nametnikih bolesti i njihovom nanciranju u 2008. godini (N.N. 10/08) i Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti (N.N. 114/04). Napominjemo da je amerika gnjiloa pelinjeg legla pobrojana na B listi prenosivih zaraznih bolesti koje su od socio - ekonomskog i ope zdravstvenog znaaja sukladno s meunarodnim propisima o ivotinjskom zdravlju Meunarodnog ureda za epizootije, te da su sve nae zakonske odredbe sukladne navedenim meunarodnim propisima. Za lijeenje pelinjih bolesti, pa tako i amerike gnjiloe u EU i RH zabranjena je upotreba antibiotika. Razlozi su mogunost razvoja rezistencije pela na upotrebljavane kemoterapeutike, prikrivanje bolesti, mogunost pojave recidiva, te ostataka tetnih tvari (rezidua) antibiotika ili njihovih sekundarnih metabolita u pelinjim proizvodima (Miyagi i sur., 2000; Bogdanov, 2006), te moguih posljedica za zdravlje ljudi. Da bi se zatitilo zdravlje ljudi koji konzumiraju med, posebno vrijednu namirnicu ivotinjskog podrijetla nuna je dobra i struna suradnja pelara i veterinarske struke. Tretiranjem antibioticima djeluje se samo na vegetativne oblike bakterija, pa tako izazivamo prikrivanje bolesti jer spore su jedini infektivni oblik, a vrlo esto pojavljuju se recidive bolesti. irenjem spora po konici ugiba sve vie pelinjih liinaka, te zajednica ostaje bez novih generacija mladih pela koje bi nadomjestile pele skupljaice. Posljedino tome smanjuje se broj pela istaica i obim higijenskog ponaanja, a uginule liinke u stanicama saa dovode do opsenih infekcija i slabljenja zajednica. U veini zemalja se primjenjuju radikalne mjere koje se odnose na unitavanje arita, spaljivanjem zaraenog pelinjeg legla i kontaminiranog pelarskog pribora (spore su utvrene 3 mm duboko u drvenim dijelovima konice) to takoer uzrokuje nastanak velikih ekonomskih teta gospodarstvu pojedine zemlje. Smatramo da bi se strunim i detaljnim pregledom pelinjih zajednica na terenu, brzom i tonom ranom dijagnostikom kao orijentacionom metodom, te brzim i strunim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pelinjih zajednica od amerike gnjiloe pelinjeg legla trebao smanjiti.

3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26.

LITERATURA1. 2. ANON (2004): Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pelinjih bolesti. N.N. 114/04. ANON (2008): Naredba o izmjenama Naredbe o mjerama zatite ivotinja od zaraznih i nametnikih bolesti I njihovom nanciranju u 2008. godini. N.N. 10/08.

ASHIRALIEVA, A., E. GENERSCH (2006): Reclassication, genotypes and virulence of Paenibacillus larvae, the etiological agent of American foulbrood in honeybees - a review. Apidologie 37, 411 - 420. BOGDANOV, S. (2006): Contaminants of bee products. Apidologie 37, 1 - 18. BRODSGAARD, C., W.RITTER, H. HANSEN (1998): Response of in vitro reared honey bee larvae to various doses of Paenibacillus larvae larvae spores. Apidologie 29, 1 - 10. DAVIDSON, E. W. (1973): Ultrastructure of American foulbrood disease pathogenesis in larvae of the worker honey bee, Apis mellifera. J. Invertebr. Pathol. 21, 53 - 61. FRIES, I., S. CAMAZINE (2001):Implications of horizontal and vertical pathogen transmission or honey bee epidemiology. Apidologie 32, 199 - 214. GENERSCH, E. (2007): Paenibacillus larvae and American foulbrood in honeybees. Berl. Munch. Tierarztl. Wschr. 120: 26-33. GENERSCH, E., A. ASHIRALIEVA, I. FRIES (2005): Strain- and genotiype- specic differences in virulence of Paenibacillus larvae subsp. larvae, the causative agent of American foulbrood disease in honey bees. Appl. Environ. Microbiol. 71, 7551 - 7555. GENERSCH, E., E. FORSGREN, J. PENTIKINEN, A. ASHIRALIEVA, S. RAUCH, J. KILWINSKI, I. FRIES (2006): Reclassication of Paenibacillus larvae subsp. pulvifaciens and Paenibacillus larvae subsp. larvae as Paenibacillus larvae without subspecies classication. Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 56, 501 - 511. GENERSH, E., M. NORDHOFF, A. FNFHAUS, A. ASHIRALIEVA, L.H. WEILER (2008): News about Paenibacillus larvae. Book of abstracts EurBee3, Belfast, 41. GREGORC, A., I. D. BOWEN (1998): Histopathological and histochemical changes in honeybee larvae Apis mellifera L. after infection with Bacillus larvae, the causative agent of American foulbrood disease. Cell Biol. Int. 22, 137 - 144. LINDSTRM, A. (2008): Distribution of Paenibacillus larvae spores among adult honey bees (Apis mellifera) and the relationship with clinical symptoms of american foulbrood. Microb. Ecol. 56, 253 - 259. MIYAGI, T., C. Y. S. PENG, R.Y. CHUANG, E. C. MUSSEN, M. S. SPIVAK, R. H. DOI (2000): Verication of oxytetracycline - resistant American foulbrood pathogen Paenibacillus larvae in United States. Journal pf Invertebrate Pathology 75, 95 - 96. NORDSTRM, S., I. FRIES (1995): A comparison of media and cultural conditions for identication of Bacillus larvae in honey. J. Apicult.Res. 34, 97 - 103. RITTER, W. (2003): Early detection of American foulbrood by honey and wax analysis. Apiacta 38, 125 130. SHIMANUKI, H., D. KNOX (1994): Susceptibility of Bacillus larvae to Terramycin. American Bee Journal 134, 125 - 126. SULIMANOVI, ., LJ. ZEBA, J. MARKOVI (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pelinjih bolesti. PIP. Zagreb. TITERA, D., M. HAKLOVA (2003): Detection method of Paenibacillus larvae larvae from beehive winter debris. Apiacta 38, 131 - 133. TLAK GAJGER, I., . MATAIN (2008): Prilog poznavanju amerike gnjiloe pelinjeg legla - dijagnostika i suzbijanje. Zbornik radova 5. PELARSKI DANI; Vinkovci, 27 - 32. TRAYNER., K.S. (2008): American foulbrood: How to discover AFB before clinical symptoms? American Bee Journal 148, 10, 913 - 916. WHITE, G. F. (1906): The bacteria of the apiary with special reference to bee disease. USDA, Bureau of Entomology, Technical Series 14, 1 - 50. WILLIAMS, I. H. (1994): The dependence of crop production within the European Union on pollination by honey bees. Agricul. Sci. Rev. 6, 229 - 254. WOODROW, A. W. (1942): Susceptibility of honeybee larvae to individual inoculations with spores of Bacillus larvae. J. Econ. Entomol. 35, 892 - 895. WOODROW, A. W., E. C. HOLST (1942): The mechanism of colony resistance to American foulbrood. J. Econ. Entomol. 35, 327 - 330. YUE, D., M. NORDHOFF, H. LOTHAR, E. GENERSCH (2008): Fluerescence in situ hybrization (FISH) analysis of the interactions between honeybee larvae and Paenibacillus larvae, the causative agent of American foulbrood of honeybees (Apis mellifera). Environmental Microbiology 10, 1612 - 1620.

38

39



SUVREMENI TRENDOVI U PELARSTVUmr Goran Mirjani Poljoprivredni fakultet Banja Luka, BiH Razvojem poljoprivrede dolazi i do razvoja pelarstva, kao sastavnog dijela ove oblasti privrede jedne drave. Pelarstvo, u svom razvoju, postaje trino atraktivna i ekonomski opravdana privredna djelatnost, kako u proizvodnji gotovih pelinjih proizvoda i znaaju opraivanja poljoprivrednih kultura, tako i kao proizvoa sirovina za razliite industrije (kozmetika, prehrambena, farmaceutska i sl.). Raspoloivi potencijali jugoistonog dijela Europe mogu da se ogledaju u raznovrsnoj medonosnoj ori, blagoj kontinentalno-mediteranskoj klimi, naunim institucijama, koje se bave ovom oblau (agronomska, veterinarska i tehnoloka struka), i naravno, u ljudskim resursima, kojim ovaj dio Europe ne oskudijeva. Ostvarujui dosljedno trinu politiku privreivanja, stvarati e se poticajni uvjeti za razvoj pelarstva na visokovrijednim osnovama i na bazi intenzivnog koritenja dostignua znanosti i tehnologije. Osim toga, razvojni pravci pelarstva moraju da obuhvate i segment permanentnog marketinga u oblasti potronje pelinjih proizvoda, a posebno meda. Ekonomski pokazatelji znaaja uzgoja pela su veoma jasni i ogledaju se u sljedeem: 1. od 107 biljki, koje ovjek koristi u ishrani, pela oprauje 71.; 2. kvaliteta proizvoda u voarskoj (jabuaste vone vrste) i ratarskoj proizvodnji (proizvodnja sjemenskog materijala) zavisi od udjela opraivanja pelom i iznosi 20-30%, jer gdje je prisustvo pela ne dovoljno, udio neoploenih ili djelomino oploenih plodova (partenokarpija) je veoma visok; 3. koliina (prinos) gore navedenih proizvoda po jedinici povrine ovisan je takoer o opraivanju pelom i iznosi 70-80%. Pojava pelinjih bolesti i tetoina pela bitno remeti sklad, koji je uspostavljen izmeu medonosne pele i prirode. Naime, poznato je da u posljednje vrijeme sve su vei gubici pela na naim pelinjacima, kao posljedica najezde ovih nametnika. Ovo, uz nizak nivo znanja o medonosnoj peli, drastino umanjuje znaaj iste u procesu opraivanja prehrambenih kultura i proizvodnji pelinjih proizvoda. Iz tih razloga, kao jedan od suvremenih trendova u pelarstvu je postavka razvojne strategije pelarstva, na dravnom nivou. Ovo je posebno bitno za zemlje, koje nisu lanice EU i nalaze se u pred pristupnom periodu. Tu se prvenstveno misli na zemlje jugoistone Europe. Naime, ova strategija razvoja pelarstva bi bila pretea tzv. Programa razvoja pelarstva budue lanice EU, na osnovu koje bi se, izmeu ostalog vrila i raspodjela poticajnih sredstava iz zajednikog fonda poticaja za poljoprivredu zemalja EU. 40

Sama strategija razvoja pelarstva bi se sastojala iz sljedeih faza: 1. Zatita genetskog materijala u pelarstvu; 2. Formiranje baze podataka; 3. Uspostava sistema registracije i identikacije pelinjih drutava; 4. Mjere za profesionalizaciju pelara; 5. kolovanje pelara praktiara; 6. Promocija sortnih pelinjih proizvoda. U pogledu zatite genetskog materijala, mora se prvo istai injenica da jedino u pelarstvu nije dozvoljen proces pod nazivom krianje pasmina, a sve sa osnovnim ciljem da se na postojeem prostoru sauva i selekcijskim metodama usavri postojei genetski materijal ili autohtona pasmina pela. Na irem podruju jugoistone Europe zastupljena je domaa Kranjska pasmina pela - Apis mellifera carnica (karnika, domaa sivka, krainka i sl.). Ova pasmina medonosne pele se dugi niz godina prilagodila ovim uvjetima klime i medonosne pae, tako da svako razvodnjavanje ovog genetskog materijala usporava dalji razvoj i oteava opstanak ove rase pela i pela u ope. Samo kvalitetnim selekcijskim metodama u uzgoju matica i suvremenim tehnolokim postupcima u uzgoju pela, ova rasa se moe sauvati za dalja pelarska pokoljenja. Cilj formiranja baze podataka u oblasti pelarstva jeste promocija pelarstva, kao privredne grane, na lokalnom i dravnom nivou. Da bi se baza podataka formirala, neophodno je izvriti popis poljoprivrednih domainstava i pri tome denirati pelarska domainstva. Pri tome e se doi i do podataka o ukupnom broju pelara i proizvodnih drutava, nivou i obimu proizvodnje, kao i o nivou obrazovanje pelara i starosnoj strukturi. Za ovaj dio aktivnosti potrebno je da se kompletira adekvatan upitnik za pelare, iz kojeg e se lako doi do gore potrebnih podataka. Ova faza Programa razvoja pelarstva je veoma bitna za zemlje lanice EU, jer na osnovu ovih informacija se vri i raspodjela poticajnih sredstava iz agrarnog budeta EU (Regulativa No 917/2004). Pokretanjem inicijative za formiranje katastarsko panih karata, ne samo da se odreuje potencijal medonosnog podruja jedne drave, ve se u isto vrijeme deniraju stacionarne i selee lokacije pelinjaka. Na ovaj nain, blie i dalje okruenje se upoznaje sa prisustvom pelara na terenu i sa tom spoznajom se i ivi. Slika br. 1. Konica trmka sa pokretnim U pogledu mjera za profesionalizaciju saem i matinom reetkom (Pelarski pelarstva, na prvom mjestu treba da bude ade- institut, Celle, Njemaka) 41



kvatna kreditna politika, koja mora da sagleda sve injenice, koje krase ovu privrednu oblast. Naime, zbog biologije pele i razvoja pelinjeg drutva, neophodno je period otplate kreditnih sredstava uskladiti sa ovom proizvodnjom. Drugim rijeima, grace period trebalo bi da bude bar 12 mjeseci, kako bi uloena sredstva dala prve rezultate i stvorila se adekvatna proizvodnja, denirana projektnim zadatkom, postavljenim na poetku. Obrazovanje pelara treba da je permanentno, kako na lokalnom nivou, tako i na dravnom nivou, uz pomo referentnih naunih institucija. Pelarsko iskustvo, koje se mjeri i desetljeima, nije dovoljno da se u budunosti ovim robnim proizvoaima omogui proizvodnja i plasman gotovih proizvoda na trite. Iz tog razloga, neophodne su kole pelarstva, koje treba da traju odreeno vrijeme i da dugogodinje iskustvo bude dopunjeno sa najnovijim naunim saznanjima iz pelarstva. U tom pravcu, u susjednim zemljama, se organiziraju tzv. otvorena vrata naunih institucija, gdje se najnoviji rezultati u naunom istraivanju, praktino prikazuju pelarima praktiarima, a sve uz pomo pelarskih majstora, koji su zaposleni na ovim institucijama. Pri tome, dolazi do pelarskih rasprava, kako bi se odreene nejasnoe razrijeile, pri emu je praktini primjer rjeenja problema najekasniji i ima najdue djelovanje na pelara.

Na kraju ovog Programa neophodno je promovirati gotove pelinje proizvode, posebno ako se radi o sortnim proizvodima za odreeno podruje. Promocija je kljuni element u aktivnostima izgradnje brenda. Osnova za izradu promocije je da treba razumjeti poziciju vlastitog proizvoda u odnosu na konkurenciju. Da bi se dolo do ovih, visokovrijednih proizvoda, neophodna je suvremena tehnologija pelarenja, organiziranje i uee na sajmovima i izlobama meda i sl., informirati (educirati) stanovnitvo o znaaju pelinjih proizvoda u ishrani ljudi, geografska zatita pelinjih proizvoda sa odreenog podruja, brendiranje pelinjih proizvoda i na kraju, stvaranju imida kod pelara.

STVARANJE BRENDA I IMIDA KOD PELARAInteres pelara sa 50 i vie konica se ogleda u slijedeem: 1. Proizvodnja i prodaja specijalnog i nestandardnog produkta, 2. Odrediti ciljne grupe potroaa prenjenog ukusa, 3. Proizvodnja sortnog meda, 4. Geografska zatita porijekla, 5. Organska proizvodnja u pelarstvu, bez zagrijavanja i ltriranja gotovih proizvoda, 6. Proizvodnja kremastog meda (medna pasta) 7. Proizvodnja meda u sau (upotreba boksesa) 8. Mogunost direktne dostave. Ostvarivanjem gore spomenutog, stvorili bi se preduvjeti, da se kod pelara pojavi potreba za brendiranjem nekog pelinjeg proizvoda, po emu bi isti bio prepoznatljiv na tritu. Unaprijed ve spomenuta suvremena tehnologija, je osnova za ostvarivanje gore navedenih ciljeva, te ista moe da pomogne pelaru, da uz istu koliinu truda, vremena i novca, proizvede znatno veu vrijednost, nego to je to ranije bilo. Uspjean brend je pamtljiv, lako se povezuje sa proizvodom ili kategorijom i veoma lako se pronalazi na tritu. Stjecanjem brenda u pelarstvu, kao stvar trenutnog prestia meu pelarima, dolazimo do novog pojma u pelarstvu - pelar kao vlastiti imid. To je pojam koji prati pelara tokom njegovog rada sa proizvodnim drutvima i tokom kontakta sa kupcima gotovih pelinjih proizvoda. Pelar kao imid, imponira svakom pelarskom proizvoau i pri tome se trudi da ovaj pojam to due Slika br. 3. Kratki prikaz proizvodnje kremastog meda ostane usko vezan za njega. (medne paste) 43

Slika br. 2. Vjeite pelarske teme i dileme (pelari iz Hrvatske za vrijeme boravka u Njemakoj, 2000. god.)

42



NEKOLIKO POKAZATELJA SAVREMENE TEHNOLOGIJE PELARENJADanas pelarimo sa nekoliko vrsta konica i pri tome koristimo tehnologiju pelarenja, onu koja nam se odreenog momenta uini kao najprikladnija i dosta ekasna. Sama tehnologija pelarenja treba da je jednostavna, ekasna i sa to manje apitehnikih zahvata. Pelari, u elji za ostvarivanje visokih prinosa, zanemaruju, ovog momenta nekoliko osnovnih parametara, koji karakteriziraju suvremenu tehnologiju pelarenja: 1. bioloke mjere borbe protiv tetoina pela (varooa), 2. nivo rezidua u pelinjem vosku, 3. kvalitetna ishrana pela, 4. marketing u pelarstvu. Zanemarujui i jedan od gore navedenih pokazatelja, dovodi se u pitanje i kvaliteta pelinjih proizvoda i zdravstveno stanje proizvodnih drutava. U pogledu biolokih metoda u borbi protiv pelinjih tetoina, u europskim razmjerima, istiu se okviri graevnjaci, trutovske klopke i vjetako razrojavanje proizvodnih drutava. Takoer, nezaobilazna je upotreba i organskih kiselina, kao i upotreba timola. Promatrajui ovaj vid borbe protiv varoe i drugih pelinjih tetoina i bolesti, moe se zakljuiti da se ovjek, iako u 21. vijeku, polako vraa na poetak pelarenja i pri tome veoma uvaavajui bioloke osnove medonosne pele. Tu se posebno misli na njen zioloki rast i razvoj, kako kao individue, tako i kao cjelokupnog socijalnog drutva. Prekomjernom upotrebom raznih dozvoljenih i ne dozvoljenih sredstava i lijekova (antibiotika i sl.) u zdravstvenoj zatiti pela, dolo je do zagaenja voska u konici, do te razine, da danas i slabije opremljene laboratorije mogu sa visokom sigurnou utvrditi prisustvo ovih tetnih materija u vosku, a time i u medu. Jedan od naina kako rijeiti ovaj problem je i razdvojeno topljenje voska iz meSlika br. 4. Duboka mreasta podnjaa (Kirchajn, Njemaka, 2000)

dita od voska iz plodita, pod uvjetom da medite nije bilo postavljeno u vrijeme tretiranja. Takore, za preporuku je imati i malu runu ili sl. presu za proizvodnju satne osnove, koja bi posluila za izgradnju stane osnove, kojoj bi sirovina bio vosak iz medita. U elji da postigne visoke proizvodne rezultate, pelar esto i pretjera u tim svojim nastojanjima, pri emu remeti bioloku ravnoteu u konici. Primjer za to je ne kvalitetna i prekomjerna prihrana pelinjih drutava, sa eernim sirupom i pogaama. U naim istraivanjima utvrdili smo, da svako invertiranje eera, i sa kiselinama i sa enzimom invertazom, potpomae peli u preradi hrane i istu veoma brzo pohranjuje u sae. S druge strane, klasinom pripremom eernog sirupa, bez invertiranja, pele se zioloki iscrpljuju, troe svoje masne naslage i time bitno skrauju ivot. Jo vea opasnost za pele jeste injenica da se iste hrane (sirupom ili pogaom) duboko u jesen, to znai da ovu vrstu hrane treba da prerade zimske pele, koje imaju drugi zadatak, a to je da produe vrstu. Prilikom pripreme hrane za pele, uz upotrebu kiseline, treba obratiti panju i na pH vrijednost gotove hrane, jer ova vrijednost moe da govori o kvaliteti hrane i ne bi trebala da je ispod 3-3.5. U posljednje vrijeme, na evropskom tritu se pojavio i eernokukuruzni sirup sa poveanim udjelom glukoze. Dosadanja istraivanja ukazuju da bi ovaj sirup mogao biti zamjena za gore navedene vrste pelinje hrane, pod uvjetom da su koliine spravljenog sirupa relativno svjee. Trine prilike ukazuju da osim ne lojalne konkurencije, pelara optereuje injenica da se vikovi proizvoda i dalje prodaju kroz maloprodajne tokove, a iste optereuje ne zavidna ekonomska situacija stanovnitva. U prolosti se trgovali u vidu trampe, pa se za oku meda moglo dobiti 1,3 kg pruta ili 1,5 l rakije. Unutar dravnog pelarskog saveza mora da postoji jedinstvena stav o marketingu u pelarstvu, a on se ogleda u internoj kontroli kvaliteta pelinjih proizvoda (primjer Pelarskog saveza u Njemakoj-vlastita laboratorija za kontrolu kvaliteta p. proizvoda). Kada se kvaliteta ujednai, preostali dio posla se sastoji u kreiranju zajednike ambalae i

Documents

5. medunarodni pcelarski sajam