Izdavač:Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Za izdavača:prof. dr. sc. Vlado Guberac, dekan

Glavni i odgovorni urednik:doc. dr. sc. Zlatko Puškadija

Dizajn, prijelom i priprema:Ras Lužaić, dipl. ing.

Tisak:TIPO Osijek

Naklada:400 primjeraka

ISBN: 978-953-6331-57-4

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK

UDK 638.1(082)

PČELARSKI dani (5 ; 2008 ; Vinkovci) Međunarodni pčelarski sajam opreme i pčelinjih proizvoda i stručno znanstveni skup 5. Pčelarski dani, Vinkovci, 8. 9. ožujka 2008. : zbornik radova / <glavni i odgovorni urednik Zlatko Puškadija>. -Osijek : Poljoprivredni fakultet, 2008.

Om. nasl. - Bibliografija.

ISBN 978-953-6331-57-4

I. Pčelarstvo -- Zbornik

120214057

Pčelarski savez Vukovarsko-srijemske županijeHrvatski pčelarski savez

Poljoprivredna pčelarska zadruga “Pčelica”Pčelarske udruge Brodsko-posavske županije

Savez pčelara Osječko-baranjske županijePoljoprivredni fakultet Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku

Hrvatska pčelarska akademijaHrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod iz Vinkovaca

Poljoprivredna šumarska škola VinkovciZdravstvena i veterinarska škola dr. Andrija Štampar iz Vinkovaca

Pod pokroviteljstvom

Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva,

Hrvatske gospodarske komore,Poglavarstva Vukovarsko-Srijemske županije

i grada Vinkovaca

O R G A N I Z I R A J U

5. PČELARSKI DANI 2007.

Međunarodni pčelarski sajam opremei pčelinjih proizvoda i stručno znanstveni skup

VINKOVCI 8. i 9. ožujka 2008.

ZNANSTVENO STRUČNI ODBOR

1. mr. sc. Marin Periškić, dr. vet. med. Hrvatski veterinarski institut, Veterinarski zavod Vinkovci2. doc. dr. sc. Zlatko Puškadija, Poljoprivredni fakultet u Osijeku3. prof. dr. sc. Zvonimr Tucak, Poljoprivredni fakultet u Osijeku4. mr. sc. Mario Škrivanko, dr. vet. med. Veterinarski zavod iz Vinkovaca5. mr. sc. Jadranka Mustapić-Karlić6. dr. sc. Zdravko Laktić7. prof. dr. sc. Nikola Kezić, Agronomski fakultet iz Zagreba8. doc.dr.sc. Darko Kiš Poljoprivredni fakultet u Osijeku9. prof. dr. sc. Mićo Mladenović, Agronomski fakultet iz Zemuna9. Ivan Miškulin, pčelar praktičar iz Vinkovaca

10. Mato Idžojtić, pčelar praktičar iz Vinkovaca

ORGANIZACIJSKI ODBOR

1. Petar Kulić, zamjenik župana Vukovarsko-srijemskog - predsjednik 2. Željko Ilić, zamjenik gradonačelnika Vinkovaca 3. Andrija Matić, pročelnik up. odjela za polj. i šumarstvo - zamjenik

predsjednika 4. Martin Kranjec, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza5. Stipan Pekanović, predsjednik svjetskog sajma pčelarstva i svjetske

pčelarske burze 6. Jugoslav Holik Hrvatska gospodarska komora7. Josip Šumanovac, Hrvatski stočarski centar Vinkovci 8. Božo Pavlović, ravnatelj Zdravstveno - veterinarske

škole Dr. Andrija Štampar9. Marinko Džakula, ravnatelj Poljoprivredne šumarske

škole10. Davorin Krakar, dipl. ing šumarstva11. Stevo Trtica

POČASNI ODBOR

Božo Galić - župan Vukovarsko - srijemski Mladen Karlić - gradonačelnik Vinkovaca

12. Vinko Kušanić 13. Stjepan Aračić 14. Antonija Majić15. Ivica Knežević16. Željko Šuran17. Milan Kramer 18. Berislav Blažević19. Jozo Petrušić20. Danijel Kunodi21. Slavko Hajmburger22. Marija Pavlović23. Branko Kotur24. Zvonimir Pajnić25. Anto Antunović26. Zdravko Tomičić27. Antun Capan28. Mario Pastulović29. Ivan Dugandžič30. Željko Kitarević

Sadržaj

Nutritivne karakteristike i ljekovita svojstva meda – pregled spoznaja 5Daniela Čačić Kenjerić i Milena L. Mandić

Suncokretova paša u Vojvodini 2007 14Živoslav Stojanović

Organizirana proizvodnja matične mliječi 20Ferid Velagić

Prilog poznavanju američke gnjiloće pčelinjeg legla - dijagnostika i suzbijanje 27Ivana Tlak Gajger, Željka Matašin

Stvaranje novih pčelinjih paša 33Jadranka Mustapić-Karlić i Nada Parađiković

Varooza – sekundarne virusne infekcije, kontrola stupnja invadiranostipčelinje zajednice i efikasnost ljetnog tretmana 39Damir Šekulja’ i Zdravko Laktić

Propolis 45Dragan Bubalo, Maja Drazic i Nikola Kezić

Neke od metoda uspješnog čuvanja matica tijekom duljih razdobljau vrijeme aktivne pčelarske sezone kao i u vrijeme zimskog perioda 49Dr.sc. Zdravko Laktić, Dr. sc. Damir Šekulja

Utjecaj različite prihrane pčela na brzinu potrošnje vode 54G., Mirjanić

Utjecaj tipa košnica i podrijetla matica na razvoj bolesti pčela 59Marin Periškić, Zvonimir Tucak, Mario Škrivanko, Tanja Tušek

Višegodišnji program selekcije domaće karnike u Srbiji 69M. Mladenović, S.Rašić, N.Nedić

Biopolinacija u hortikulturi 74Tomislav Vinković i Nada Parađiković

Kako postati uspješan pčelar 81Zvonko Čondić,dipl.oec.

Selo znanja i mogućnosti (SEZAM) 84Snježana Tolić

Prirodna sredstva u borbi protiv varoe 88Mato Zubac

UVOD

Ovogodišnji jubilarni 5. Pčelarski dani protiču u znaku prošlogodišnjih problema vezanih za sušu i njome uzrokovanog pomora pčela, koji je toliko uzeo maha da se slo-bodno može reći da je pčelarstvo Hrvatske prepolovljeno gubicima.

Uz ovakvu uvodnu vijest vjerojatno ne bi trebalo dodatno stavljati soli na ranu, ali mora se priznati da i inače stanje u pčelarstvu Hrvatske nije idealno, da zlo bude veće stanje je alarmantno i vjerojatno se ne može usporediti ni sa jednom zemljom okruženja, pa čak ni sa onima kojima smo bili uzor. Iako je od rata pa na ovamo stanje poboljšano poglavito zadnjih par godina, pčelari su nezadovoljni svojim proizvodno financijskim rezultatima i stoga su Pčelarski dani i osnovani s razlogom da doprinose povećanju pčelarske proizvodnje i stvaranju prave profitabilnosti u njoj.

Smatramo da pčelarstvo Hrvatske treba razvijati u dva pravca:1. Kroz poboljšanje tehnologije povećavati produktivnost pčelinje zajednice.2. Kroz ostvarenu suradnju sa znanstvenim institucijama, Hrvatskim pčelarskim

savezom i resornim ministarstvima, pronalaziti adekvatna rješenja za unaprjeđenje pčelarstva, koja nije u stanju ostvariti sam pčelar ili njegova udruga.

Ad. 1. Suvremena organizacija i tehnologija bitna su obilježja koja nedostaju hrvat-skom pčelarstvu. Pčelar mora odgojiti što više pčelinjih zajednica u prirodnim uvjetima, koje bi trebao znati eksploatirati, odnosno s njima pčelariti na najbolji mogući način i ostvarivati što bolje rezultate. Primjerice trebao bi biti obučen da na bolji i adekvatniji način pčelari LR košnicama, da iste drži na paletama i prevozi kao i Amerikanci na sve pčelinje paše, a ne da seli samo sa AŽ košnicama. Sama iskorištenost pčelinjih paša u Hrvatskoj vrlo je mala mnogi se pitaju zašto je to tako? Smatra se da su glavni uzroci tome: Ekstenzivno pčelarenje, nizak stupanja koncentracije i specijalizacije što uzrokuje nisku proizvodnost. U pčelarstvu postoji šest pčelinjih proizvoda. Za tri proizvoda u pri-rodi pčela ima gotov materijal, a to su med, pelud i propolis, dok su druga tri proizvodi pčelinjih žlijezda. Ta tri druga proizvoda su matična mliječ, vosak i pčelinji otrov. Naši pčelari u svojoj proizvodnji od pčela pretežito ubiru samo med.

Produktivnost je jedna od osnovnih mjerila uspješnosti pčelara. On u svom poslovanju s pčelama mora polučiti što bolje proizvodne rezultate, a oni će se ogledati u većoj proizvodnji meda, peluda, propolisa, matične mliječi, voska, paketnih rojeva pčela, matica, pčelinjeg otrova i drugog. Kada pčelar pokrije troškove proizvodnje ono što ostane je njegova godišnja zarada, a da bi ona bila dovoljna za njegov život i egz-istenciju njegove porodice, odnosno da bi se svake godine uvećavala i bila do određene mjere sigurna potrebno je stvoriti i određeno povoljno okruženje.

Ad 2. Potrebno je kroz suradnju sa znanstvenim institucijama raditi na stvaranju novih pčelinjih paša, jer smo svjedoci da neke pčelinje paše zbog primjene novih agrotehničkih mjera nestaju, također je potrebno kroz selekciju stvarati matice koje su otpornije na boles-ti, i čiji potomci daju bolje rezultate u pčelarskoj proizvodnji. U budućnosti se mora ost-variti bolja zdravstvena zaštita pčela, moraju se stvoriti novi kadrovi veterinara specijalista za pčelarstvo, jer to zemlje u okruženju pa i manje od nas imaju već desetljećima.

Činjenica je da ove probleme sam pčelar ne može riješiti pa ni uz pomoć svoje udruge i da će mu se opet dogoditi da iz zime izađe sa velikim gubicima,a ako se ponovi prošla godina biti će još i gore, dakle mora se djelovanjem kroz Hrvatski pčelarski savez pronaći novi organizacijski model, koji će jednim dijelom morati i sam financirati, ali će mu morati u pomoć priskočiti i šira društvena zajednica, odnosno resorna ministarstva.

U ovom pravcu Pčelarski savez Vukovarsko-srijemske županije poduzeo je već niz mjera, kao što je osnivanje koordinacija pčelarskih udruga Istočne Slavonije, koje su već započele s izradom projekta prekogranične suradnje s pčelarima iz B i H-a i Vojvo-dine. U prilog tome ide ideja izgradnje Hrvatskog pčelarskog doma u Vinkovcima, te laboratorija za zaštitu od pčelinjih bolesti i ispitivanje kakvoće pčelinjih proizvoda, kao i formiranje rasadnika medonosnog bilja i još niz drugih aktivnosti. Sve ove radnje su dokaz da pčelari naše županije pa i cijele Hrvatske shvaćaju ozbiljnost teške situacije u pčelarstvu, ali i da im je potrebno pomoć u pronalasku pravog rješenja.

Drago Josipović

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

5

NUTRITIVNE KARAKTERISTIKE I LJEKOVITA SVOJSTVA MEDA – PREGLED SPOZNAJA

Daniela Čačić Kenjerić*, Milena L. MandićPrehrambeno-tehnološki fakultet, Katedra za prehranu, Franje Kuhača 18, 31107 Osijek, daniela.kenjeric@ptfos.hr

U mnogim kulturama postoje brojni dokazi o tome da čovjek upotrebljava med od davnina. Prapovijesni crtež (slika lijevo), otkriven u pećini Cuevas de la Arana u istočnoj Španjolskoj u pokrajini Valenciji, koji prikazuje čovjeka kamenog doba kako uzima med iz šupljih stijena, dokaz je da su ljudi pokazivali interes za medom, te ga otkrili kao hranu puno prije razvoja pčelarstva.

U starim civilizacijama, primjerice u Egiptu se med osim kao namirnica koristio u medicini, kozmetici i kao konzervirajuće sredstvo, dok se u Grčkoj i starom Rimu smatrao afrodizijakom te prinosio na žrtvenik bogovima 2. Slična uporaba meda (kao sredstvo za dezinfekciju, laksativ, diuretik, afrodizijak, konzervans) provlačila se kroz cijelu povijest ljudske civilizacije, sve do današnjeg vremena.

Tako med kontinuirano među potrošačima diljem svijeta predstavlja popularno sladilo, a paralelno je upotrebljavan i kao sredstvo za liječenje raznih oboljenja.

Unatoč dugoj tradiciji uporaba meda, kako u prehrani tako i u narodnoj medicini, danas je premala. Kako sadrži znatan udio jednostavnih šećera, prvenstveno se ubraja u danas nepopularne, energetski bogate namirnice. No za razliku od konzumnog šećera koji osim tzv. „praznih kalorija“ organizmu ne osigurava nikakve nutrijente, med osim „šećera“ organizam opskrbljuje mnoštvom korisnih komponenta. S nutricionističkog gledišta med je praktički u potpunosti iskoristiva namirnica, koja je bogata raznim ljekovitim tvarima, te posjeduje svojstva koja mu daju prednost pred ostalim sladilima.

Prema rezultatima ankete koju je provela Internacionalna komisija za med i potrošači su, iako im možda nije poznat razlog, svjesni općeg pozitivnog utjecaja meda na organizam. Naime 93 % potrošača meda izjasnilo se da med smatra zdravim, čistim prirodnim proizvodom, a 15 % njih smatra ga dobrim domaćim lijekom.

Kemijski sastav i prehrambena vrijednost meda

Prema kemijskom sastavu med je prezasićena otopina šećera koja sadrži prosječno 17,2 % vode. Dominantan šećer je fruktoza s prosječnih 38,4 %, no ni količina glukoze ne zaostaje značajno (30,3 %). Konzumni šećer, saharoza, u medu je zastupljen s prosječnim udjelom od 1,3%, dok su ostali disaharidi, trisaharidi i polisaharidi zastupljeni u znatno manjim količinama.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

6

Kako je vidljivo iz tablice 1. osim šećera med sadrži i proteine (uključujući i enzime), minerale i vitamine, a prosječno se u njemu nalazi oko 180 različitih komponenata 6.

Tablica 1. Prehrambena vrijednost meda

Prosječna vrijednost 1 žlice meda

Prosječna vrijednost 100 g meda

Energetska vrijednost 64 kcal 304 kcal

Voda 3,62 g 17,10 g

Ukupni ugljikohidrati 17,46 g 82,40 g

Fruktoza 8,16 g 38,50 g

Glukoza 6,57 g 31,00 g

Maltoza 1,53 g 7,20 g

Saharoza 0,32 g 1,50 g

Ostali ugljikohidrati 0,85 g 4,00 g

Prehrambena vlakna 0,04 g 0,20 g

Ukupne masti 0 0

Kolesterol 0 0

Ukupni proteini 0,06 g 0,30

Pepeo 0,04 g 0,20

Vitamini

Tiamin 0 0

Riboflavin 0,01 mg 0,04 mg

Niacin 0,03 mg 0,12 mg

Pantotenska kis. 0,01 mg 0,07 mg

Vitamin B-6 0,01 mg 0,02 mg

Vitamin B-12 0 0

Vitamin C 0,11 mg 0,50 mg

Vitamin A 0 0

Vitamin D 0 0

Vitamin E 0 0

Vitamin K 0 0

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

7

Minerali

Kalcij 1,27 mg 6,00 mg

Fosfor 0,85 mg 4,00 mg

Natrij 0,85 mg 4,00 mg

Kalij 11,02 mg 52,00 mg

Željezo 0,09 mg 0,42 mg

Zink 0,05 mg 0,22 mg

Magnezij 0,42 mg 2,00 mg

Selenij 0,17 mg 0,80 mg

Bakar 0,01 mg 0,04 mg

Mangan 0,02 mg 0,08 mg

Pčele sakupljaju nektar s različitih biljaka, pa prema tome varira kemijski sastav, aroma i okus meda, ali i nutritivni profil različitih vrsta meda. Te razlike također utječu i na terapeutsku vrijednost svake pojedine vrste meda.

Terapeutska vrijednost meda

Kao i vrsta i kvaliteta, tako i terapeutska vrijednost meda ovisi o mnogim čimbenicima kao što su npr. sami cvjetovi od kojih se sakuplja nektar, godišnje doba sakupljanja nektara, klimatske prilike u vrijeme sakupljanja nektara, zdravstveni status pčela, itd. Pozitivni učinci najviše variraju ovisno o vrsti biljke od koje med vodi podrijetlo, no ipak se mogu izdvojiti i neki pozitivni učinci koji su zajednički praktički svim vrstama meda, samo su izraženi s manje ili više učinka.

Tako se općenito može reći da med ima

- antibakterijsko djelovanje

- antioksidacijsko djelovanje

- poboljšava rad probave i metabolizma

- potiče fizičku aktivnost

- djeluje antiseptično (vanjske rane, opekline).

Antibakterijsko djelovanje meda

Već je cijeli dugi niz godina poznato da med ima antibakterijsko djelovanje. Međutim, danas je poznato da je upravo to djelovanje bitno za mnoge medicinske aspekte primjene meda.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

8

Antibakterijsko djelovanje meda je rezultat:

- osmotskog tlaka – pri čemu izlazak vode iz stanice smanjuje mogućnosti preživljavanja mikroorganizama

- kiselosti – uslijed prisutnosti organskih kiselina med ima pH vrijednost 3,2 do 4,5 što inhibira razvoj mnogih patogena

- vodikovog peroksida – pčele ga proizvode enzimatskim putem pa tako dospijeva u med

- fitokemijskih faktora – koji su uglavnom povezani s prisutnošću određenih komponenata od kojih je većina iz skupine flavonoida.

Unatoč navedenim antibakterijskim svojstvima oko 10 % uzoraka meda sadrži spore bakterije roda Clostridium botulinum, te se uslijed toga ne preporuča davati djeci ispod jedne godine starosti. Naime, kako u njihovom probavnom traktu mikroflora još uvijek nije u potpunosti razvijena, Cl. botulinum se slobodno može razmnožiti te izlučivati toksine, koji u konačnici mogu imati letalan učinak.

Antioksidacijsko djelovanje meda

Iako su danas poznata mnoga pozitivna djelovanja meda, jedno od najranije uočenih, a svakako i danas među istaknutijima je antioksidacijska sposobnost. Naime, slično kao što se u hrani upotrebljavaju da bi produžili njezin vijek trajnosti, antioksidansi pozitivno djeluju na ljudski organizam, te takvim djelovanjem mogu produžiti životni vijek.

Antioksidansi imaju izraženo svojstvo da stupaju u reakciju sa slobodnim radikalima tako završavajući inače “beskrajno” dug niz reakcija koje dovode do oksidacijskog oštećenja stanica ljudskog organizma. Antioksidansi su nutritivne i nenutritivne komponente koje usporavaju biološki destruktivne kemijske reakcije u hrani i živim organizmima. Smatra se da štite ljudsko zdravlje kroz zarobljavanje oksidanasa i slobodnih radikala, smanjujući tako štetu koja bi inače mogla naškoditi esencijalnim lipidima, proteinima i nukleinskim kiselinama.

Upravo antioksidacijsko djelovanje smanjuje rizik obolijevanja od najčešćih bolesti suvremene civilizacije – bolesti srca i krvožilnog sustava. Problemi su izraženiji kod osoba koje putem prehrane unose povećane količine masnoća životinjskog podrijetla, dok im je unos voća i povrća snižen. Neki od antioksidanasa koji su tipični za voće i povrće, mogu se naći i u medu. Poznato je da su najistaknutiji antioksidansi u medu flavonoidi i fenolne kiseline, ali u medu se mogu naći i određeni enzimi, organske kiseline i askorbinska kiselina koji također djeluju kao antioksidansi.

Količina askorbinske kiseline (vitamina C) u medu varira od 0,5 – 6,5 mg/100g, dok je prosječna vrijednost 2,4 mg/100g 5.

Rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju da antioksidacijski kapacitet meda ima linearnu povezanost s bojom meda pa tako tamnije vrste meda pokazuju jača

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

9

antioksidacijska svojstva, isto kao i uzorci meda koji sadrže manje količine vode 5. Prema dostupnim podacima, ukupni sadržaj antioksidanasa u medu odgovara sadržaju u rajčici, a najveći sadržaj utvrđen je u medu heljde.

Nadalje, prema rezultatima epidemioloških studija flavonoidi imaju pozitivno djelovanje kao antibakterijski, antioksidativni, antikancerogeni, antialergijski, antimu-tageni, antitrombogeni i antivirusni spojevi. S obzirom na ranije navedena svojstva meda, i ovdje navedena svojstva flavonoida uočljivo je da se radi o istim svojstvima, a kako je sastav meda poznat može se zaključiti da ova njegova svojstva proizlaze upravo iz prisutnosti flavonoida u kemijskom sastavu.

Izvor flavonoida u medu su nektar i pelud. Nektar je glavni izvor sastojaka meda, dok je pelud izvor flavonoida koji vode podrijetlo od same medonosne biljke, te se tako flavonoidni profil svake pojedine vrste meda može dovesti u korelaciju sa botaničkim podrijetlom meda. Dakle, antioksidacijska svojstva meda variraju ovisno o vrsti cvjetnog meda.

Utjecaj meda na probavu i metabolizam

U zdravom ljudskom probavnom traktu između ostalih nalaze se u tankom crijevu bakterije roda Lactobacillus spp. koje štite organizam od salmoneloza, te u debelom crijevu bakterije roda Bifidobacterium spp. koje onemogućavaju prekomjerni rast plijesni i patogenih bakterija te tako reduciraju rizik razvoja karcinoma. Uslijed uzimanja antibiotika ili nekog drugog stresa, ravnoteža ovih bakterija u probavnom sustavu lako se može poremetiti. Zbog toga se diljem svijeta potiče uzimanje „funkcionalne hrane“ koja sadrži laktobacile i bifidobakterije tzv. „probiotika“ kao i „funkcionalne hrane“ koja potiče rast istih u probavnom traktu tzv. „prebiotika“. U tom smislu, med je vrlo poželjna namirnica, jer sadrži oligosaharide koji potiču rast poželjne probavne mikroflore.

Gastoenteritis - upala želuca i crijeva praćena povraćanjem, vodenastim proljevom i grčevima u trbuhu (poznat pod nazivom „crijevna gripa“), je uobičajen u svim dijelovima svijeta, a zahvaća sve dobne skupine. Čisti med ima baktericidno djelovanje na mnoge enteropatogene organizme, uključujući Sallmonela i Shigella vrste, te E. coli. Kliničko ispitivanje provedeno na djeci oboljeloj od gastroenteritisa pokazalo je da dodatak meda u otopinu elektrolita za oralnu rehidrataciju znatno skraćuje vrijeme oporavka oboljelih. Med je skratio trajanje dijareje kod pacijenata s bakterijskim gastroenteritisom uzrokovanim vrstama Salmonella, Shigella i E. coli.

Kliničkim ispitivanjima potvrđeno je da med smanjuje izlučivanje želučane kiseline. Sukladno tome, čirevi želuca uspješno su liječeni konzumacijom meda, pri čemu je uspješnost liječenja bila 80 %, a radiološkim pregledom utvrđeno je da je čak u 59 % slučajeva čir u potpunosti nestao.

Dijabetes je bolest koja se manifestira na različite načine, a isto tako može biti i uzrokovana različitim uzrocima. Ipak, zajedničko svim vidovima ove bolesti je povišena razina glukoze u krvi, te nepravilnosti u metabolizmu glukoze, lipida i proteina.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

10

Uslijed ovih nepravilnosti dijabetičari moraju paziti na prehranu. Iako se u prošlosti smatralo kako je najznačajnije izbjegavati unos šećera danas se pouzdano zna da je značajnije voditi računa o ukupnom unosu ugljikohidrata. U tom svjetlu napravljena su i istraživanja na medu, međutim dobiveni rezultati su vrlo dvojbeni. Naime, pokazalo se da med nema niti prednosti niti negativnosti u odnosu na saharozu kao uobičajeni šećer u prehrani. Međutim, pozitivno djelovanje meda u prehrani dijabetičara očituje se kroz njegovo svojstvo da ubrzava zacjeljivanje rana, a za što se zna da kod bolesnika koji boluju od dijabetesa predstavlja vrlo velik problem.

Utjecaj meda na fizičku aktivnost

Energetska vrijednost od 64 kcal po žlici čini med koncentriranijim izvorom energije od ostalih sladila.

Smjesa fruktoze i glukoze koja čini glavninu šećera u medu predstavlja izvrsnu mješavinu za održavanje atletske sposobnosti. Naime, poznato je da brzina oslobađanja energije iz namirnica uvelike utječe na atletsku sposobnost. Zbog toga je utvrđivanje preporuka za dnevni unos ugljikohidrata prije, tijekom, i neposredno nakon treninga ili natjecanja pobudilo zanimanje mnogih istraživača.

Neovisna potrošnja glukoze ili fruktoze nije dala očekivane rezultate jer se fruktoza konzumirana sama, sporo apsorbira, iscrpljuje probavni sustav te ima nizak glikemijski indeks (GI) (23) i troši glikogen iz mišića. Nasuprot tome glukoza se dobro i brzo apsorbira te brzo metabolizira ali ima izrazito visok glikemijski indeks (100) koji stimulira skladištenje umjesto mobilizacije energije. Smjesa ovih dvaju monosaharida pokazala je najbolje rezultate, pa se komercijalno mogu naći proizvodi s kombinacijama različitih ugljikohidrata.

Gledano s aspekta vrijednosti glikemijskog indeksa med spada u kategoriju namirnica s visokim GI (73), te se kao takav ne preporučuje u prehrani sportaša. Međutim, rezultati provedenih istraživanja pokazali su da bez obzira na tako visoku vrijednost GI med ne predstavlja opasnost u smislu izazivanja hipoglikemije. Također pozitivan utjecaj prehrane medom ima i kod treninga izdržljivosti. Kako je med prirodna smjesa glukoze i fruktoze s dodatkom nekih oligosaharida, proteina, vitamina i minerala, ima veliki potencijal za proizvodnju namirnica usmjerenih na sportaše kao potrošače.

Antiseptičko djelovanje meda (vanjske rane, opekline)

Još u ranoj povijesti med se upotrebljavao kao lijek pri zacjeljivanju rana iako za takvo njegovo djelovanje nije bilo poznato objašnjenje. Danas postoji cijeli niz dokaza o efektivnosti meda kao antibakterijske komponente i ujedno promotora zacjeljivanja rane, što mu pojačava djelovanje. Jasno je da antibakterijska svojstva osiguravaju brže zacjeljivanje rana bez dodatnih komplikacija (upala), međutim dokazano je da med djeluje kao sredstvo koje stimulira regeneraciju tkiva, te tako ubrzava oporavak.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

11

Opekline imaju teže djelovanje na organizam od samog oštećivanja kože i površinskog tkiva. Naime, one utječu na rad srca, krvožilnog sustava, probavnog sustava i živčanog sustava. Za njihovo zacjeljivanje najčešće se upotrebljavaju razni preparati čija je primjena površinska i lokalna. Primjena meda na isti način polučila je vrlo dobre rezultate, pa se tako danas na australskom tržištu može naći proizvod koji je po svom sastavu 100% med, a primjenjuje se u zacjeljivanju opeklina.

Viskoznost meda predstavlja zaštitnu barijeru od dodatnog oštećivanja tkiva, a njegova antibakterijska svojstva ujedno štite ranu od infekcije.

Tablica 2. Zdravstveni i terapeutski doprinos meda

Djelovanje Ključne karakteristike Primjena

Antimikrobno djelovanje

Nizak aktivitet vodeVisok osmotski tlakNastajanje vodikovog peroksidaVisoka kiselostNe-peroksidne komponente

Liječenje bolesti kao što su gastritis, kandidozaLiječenje otvorenih ranaLiječenje oftalmoloških poremećajaKonzervans – za sprječavanje kvarenja hranePotencijalno – sprječavanje nastanka karijesa uslijed supresije razvoja oralnih patogena

Zacjeljivanje rana

Antimikrobno djelovanjeStimulacija imuno sustavaVisoka viskoznost i osmolarnostAntioksidativno djelovanje

Premaz za inficirane čireve, kirurške rane i opekline

Antioksidativno djelovanje

Prisutnost fenolnih komponenata, askorbinske kiseline, enzima (glukoza oksidaze, katalaze i peroksidaze)

KonzervansPotencijalno – zaštita stanica od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima

Izvor energijeKoncentrirani izvor fruktoze, glukoze i ostalih di-, tri- i oligosaharida

Izdržljivost sportašaPrehrana za dijabetičare

Prebiotik

Prisutnost različitih oligosaharida koji pozitivno utječu na rast i aktivnost bifidobakterija

Uključivanje u fermentirane mliječne proizvode sa bifidobakterijama kako bi se poboljšalo zdravlje probavnog sustava

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

12

Osim navedenih primjena poznato je da med ima pozitivno djelovanje u liječenju karcinoma, bolesti krvožilnog sustava, artritisa, gubitka kose, neplodnosti, i mnogih drugih bolesti.

Umjesto zaključka

Iako se svakodnevno uzimanje nekoliko žličica meda može preporučiti kao način za podizanje razine antioksidanasa u organizmu treba napomenuti da pri tome med ne treba uzimati kao dodatak uz redovitu prehranu, te tako nepotrebno povećati energetski unos, već medom treba zamijeniti druga sladila koja nisu izvor antioksidativnih komponenata.

Naime, prosječna potrošnja šećera po osobi se procjenjuje na oko 12 kg godišnje, dok potrošnja meda u HR iako u porastu iznosi svega 200-300 g/stanovniku godišnje. Zbog toga bi povećanje potrošnje meda trebalo povećavati prvenstveno kroz uvrštavanje meda u neke od namirnica odnosno jela koja tradicionalno imaju sladak okus umjesto saharoze. To bi omogućilo zadržavanje ukupnog energetskog unosa na jednakoj razini kroz istovremeno povećanje unosa antioksidativnih komponenata te tako i poboljšanje antioksidativne obrane organizma što je u funkciji zaštite zdravlja potrošača.

Literatura:

1. http://www.typicalish.com/Default.aspx?info=000D25,11-02-2008.

2. K. Flottum: Pčelarstvo. Veble commerce, Zagreb, 160-162, 2006.

3. Jones, R.: Honey and healing through the ages. In: Honey and healing. Ed. Munn, P. & Jones, R. International Bee Research Association, Cardiff, United Kingdom, 1-4, 2001.

4. White, J.W. Jr.: Honey. In: Graham JM (ed) The Hive and The Honey Bee. Revised edn. Hamilton, Illinois: Dadant & Sons, 869-925, 2000.

5. Honey-Health and Therapeutic Qualities, The National Honey Board, http://www.nhb.org/download/factsht/compendium.pdf, 10-09-2003.

6. White, J.W. Composition of honey. In: Carne E. Ed. Honey: A comprehensive survey. London: Heinemann, 157., 1979.

7. Gregurić, V. Med-nektar bogova. www.plivazdravlje.hr, 11-02-2008.

8. Antibacterial Properties of Honey, Honey Research Unit, http://www.honeycouncil.ca/users/folder.asp?FolderID=1834, 18-11-2003.

9. Al-Qassemi, R. & Robinson, R.K. Some special nutritional properties of honey – a brief review. Nutr Food Sci. 33(6) 254-260, 2003.

10. Schramm, D.D.; Karim, M.; Schrader, H.R.; Holt, R.R.; Cardetii, M. & Keen, C.L. Honey with high levels of antioxidants can provide protection to healthy human subjects. J Agri Food Chem. 51:1732-1735, 2003.

11. National Honey Bord: Antioxidants and Honey – A „Radical“ Discovery, http://www.aaccnet.org/FuncFood/content/releases/Honey-antioxidant.htm, 26-11-2003.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

13

12. Miller, A.L. Antioxidant Flavonoids: Structure, Function and Clinical Usage. Alt Med Rev. 1(2):103-111, 1996.

13. Kenjerić, D. Određivanje botaničkog podrijetla nekih vrsta monoflornog meda na temelju flavonoidnog profila dobivenog RP-HPLC metodom. Disertacija. Prehrambeno-biotehnološki fakutet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 2004.

14. Robinson, R.K. Formulations for yogurt and other fermented milks. Food Ingr Anal. 22(2):1519, 2000.

15. Gibson, G.R. & Roberfroid, M.B. Introducing the concept of prebiotics. J Nutr. 125:1401-1412, 1995.

16. Weston, R.J. & Broclebank, L.K. The oligosaccharide composition of some New Zealand honeys. Food Chem. 64:33-37, 1999.

17. Oddo, L.P.; Piazza, M.G.; Sabatini, A.G. & Accorty, M. Characterization of unifloral honeys. Apidologie. 26:453-465, 1995.

18. Z. Ustunol: The effect of honey on the growth of bifidobacteria, Summary of a research project funded by the national Honey Bord and conducted at Michigan State University, www.nhb.org, 20-05-2006.

19. Haffejee, I.E. Honey in the treatment of infantile gastroenteritis. Br Med J 290:1866-1867, 1985.

20. Jeffrey, A.E. & Echazarreta, C.M.: Medical uses of honey. Rev Biomed. 7:43-49, 1996.

21. Kulier, I. Uloga ugljikohidrata u prehrani vrhunskih sportaša s posebnim osvrtom na hipoglikemiju. U: Živković, R.; Ebling, Z.; Jurčić, Z., urednici, Ugljikohidrati u prehrani i dijetetici, Osijek, travanj 27., 2002; str. 131-140. Osijek, Akademija medicinskih znanosti Hrvatske.

22. Kreider, R.; Rasmussen, C.; Lundberg, J.; Cowan, P.; Greenwood, M.; Earnest, C. & Almada, A. Effects of ingesting carbohydrate gels on glucose, insulin, and perception of hypoglycemia. FASEB Journal. 14:A490, 2000.

23. Rasmussen, C.; Kreider, R.; Lundberg, J.; Cowan, P.; Greenwood, M.; Earnest, C. & Almada, A. Analysis of the glycemic index and insulin response index of various carbohydrate gels. FASEB Journal. 14:A489, 2000.

24. Lancaster, S.; Kreider, R.; Rasmussen, C.; Kerksick, C.; Greenwood, M.; Almada, A. & Earnest, C. Effects of honey supplementation on glucose, insulin and cycling performance. FASEB Journal. 15:LB315, 2001.

25. Republika Hrvatska – Državni zavod za statistiku, Statistički ljetopis 2007.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

14

SUNCOKRETOVA PAŠA U VOJVODINI 2007

Živoslav Stojanović

Po ukupnom pašnom kapacitetu, suncokret je u Vojvodini godinama bio sigurno prva, glavna paša. To je i vreme najdekorativnijeg vojvođanskog pejzaža kada iz mora zelenila raznih ratarskih kultura izranjaju velike i male table zlatno žutih latica suncokreta. Tako je obično bilo dugi niz godina, ali ne i na posljednjoj suncokretovoj paši 2007. godine. Razloga ima više.

Koje su glavne karakteristike suncokretove paše za 2007. godinu?

1) Redukcija sjetvenih površina.

Ranije je u Vojvodini suncokret sijan i na preko 200.000 ha. Međutim posljednjih godina ta se brojka počela smanjivati za po nekoliko desetina hiljada hektara godišnje, a 2007. godine je zasijano jedva negdje oko 125.000 ha. Najbolja ilustracija ove tvrdnje je da je prosjek sjetvenih površina za razdoblje 2001/2005. godina bio 179.888 ha. Zašto je to baš tako, pitat će se većina pčelara, ali jedan od glavnih razloga je povećanje površina pod kukuruzom i uljanom repicom zbog proizvodnje eko goriva. Za pčelare je blaga utjeha da su mnogi prošle godine dobro iskoristili pašu uljane repice vrcajući i po 25-30 kg/koš. Drugi razlog, ništa manje značajan, je da država Srbija do ove godine nije davala nikakve subvencije za sjetvu suncokreta dok je to uobičajena praksa u većini zemalja gde se ova kultura uzgaja (u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Grčkoj podsticaj je 250-300 eura/ha, u Hrvatskoj 284 eura/ha, u BIH 204 eura/ha, u Mađarskoj 160 eura/ha, a u Srbiji ravno 0,0 eura/ha). Dakle, prvi problem je bio brižljiv odabir mjesta zbog realne opasnosti prenaseljavanja, odnosno prebukiranja određene regije.

2) Klimatske promene

Lipanj mjesec 2007. godine, ostat će upamćen po izuzetno visokim, tropskim temeperaturama ne zabilježenim do sada u Srbiji. Tropski toplotni val je trajao 10-11 dana u kontinuitetu. Probijen je apsolutni temeperaturni maksimum od kada postoje mjerenja. Naime, do sada je najviša temperatura bila zabilježena u Kraljevu 22.07.1939. sa 44,3 °C, a prošle godine u čak 3 grada taj apsolutni maksimum je bio veći: u Sm. Palanci 44,9 °C, u Zaječaru 44,7 °C i u Ćupriji 44,6 °C. U isto vrijeme u Vojvodini, gde su uglavnom sve površine interesantne za suncokretovu pašu, lipanjski tropski dani 2007. godine bili su dvostruko više zastupljeni nego za čitavo razdoblje od 30 godina, 1961.-1990. godine. Drugi važan klimatski faktor je suficit vlage u tlu u vreme cvjetanja suncokreta, odnosno smanjenje količine atmosferskih padavana, sa prosječnih oko 60 mm, na 25-30 mm. Posljedice ovako žarkog lipnja mjeseca su bile skraćeno razdoblje cvjetanja i smanjeno lučenje nektara.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

15

3) Zabriwavajući gubitak pčela

Tijekom lipnja mjeseca 2007. godine, u vreme suncokretove paše pojavio se još jedan dodatni problem, a to je značajan gubitak pčela. Razloga može bite više (nosemoza cerana, ili varoa), ali je činjenica da opasna kemijska sredstva postaju sve prisutnija i za tretman suncokreta i za tretman kukuruza. Do nedavno je gotovo jedini proizvođač sjemena suncokreta bio Institut za ratarstvo iz Novog Sada. Do 2007. godine nije koristio opasni insekticid Gaučo za zaštitu suncokreta, a sada po prvi put je to uradio, doduše po specijalnoj narudžbi jedne zadruge iz Bele Crkve kod Vršca. Posljednjih godina, pojavile su se nove kompanije koje pakiraju i prodaju sjeme suncokreta stranih proizvođača i ima ozbiljnih nagovještaja da je njihova sjemenska roba tretirana Gaučom koji je Francuskoj krajem devedesetih godina prošlog stoljeća desetkovao pčele i da je zato jedino u toj zemlji zakonom zabranjena njegova primjena bar na određeno vreme. Ni primjena furadana nije nimalo bezazlena, a istim se tretira i sjeme suncokreta i sjeme kukuruza.

4) Prisutni hibridi suncokreta

Prema podacima Instituta za ratarstvo u Novom Sadu, 2007. godine su tržištu bili ponuđeni sledeći novosadski hibridi:

a) Na parcelama gde ima volovoda (Orobanche cumana): Bačvanin, Perun i noviji hibridi Šumadinac i Baća,

b) Na parcelama gde nema volovoda (Orobanche cumana): NS-H-111, Velja, Krajišnik, NS-H-45, noviji hibridi Sremac, Somborac i Pobednik i najnoviji hibrid Kazanova

Poslednjih godina sve su prisutniji i strani, uvozni hibridi. Prvi su se pojavili francuski hibridi Favorit i Diabolo, a ove godine ima ih i iz drugih zemalja. U odabiru hibrida mora se povesti posebno računa kao i u odabiru parcele.

Velika dilema kod većine pčelara je koji hibrid odabrati (ako je 2007. godine uopšte bilo mogućnosti izbora)? Biću slobodan i navesti svoja skoro 20-togodišnja iskustva, a i iskustva svojih kolega. Od gore navedenih hibrida moja najbolja iskustva su sa sledećim hibridima suncokreta:

a) NS-H-45,b) NS-H-111,c) Diabolo (francuski)

Osrednji su:

c) Bačvanin,d) Velja,e) Krajišnik,f) Favorit (francuski)

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

16

Od ostalih hibrida koji su u opticaju ovih godina najviše očekujem od novog, domaćeg hibrida Baća, jer je njegova izmjerena nektarnost u 2005. godini od svih ispitanih genotipova, pokazala najveće lučenje nektara. S druge strane, moje osobno iskustvo sa domaćim Perunom je krajnje negativno, jer sam 2005. godine nalazeći se između table sa francuskim Diabolom i domaćim Perunom, uočio da je rijetko koja pčela odletala prema Perunu, nego su gotovo sve odabrale ovaj francuski hibrid. Opet kada su u pitanju strani hibridi, treba voditi računa o zaraženosti parcele volovodom, jer isti na njega nisu otporni (logično jer tamo gde su selekcionisani ne postoji problem volovoda). Ovde još smatram značajnim da napomenem da vrijeme popularnih hibrida NS-H-45 i NS-H-111 polako ističe ili je već isteklo i da saglasno važećoj zakonskoj regulativi (jedan hibrid se može koristiti maksimalno 15 godina) narednih godina ih neće biti ili će ih biti zanemarljivo malo. Nove pčelarske nade su njihove kćerke hibridi pod šifrianim nazivima HA -74A i HA-74B, odnosno HA-98A i HA-98B. U budućoj komercijalnoj upotrebi vjerojatno će dobiti neka milozvučnija imena, ali po podacima o ispitanoj nektarnosti tokom 2002. i 2003. god. bili su uvjerljivo najizdašniji.

5) Kako odabrati parcelu?

Još prije desetak godina uočio sam jednu zanimljivu pojavu o uticaju količine atmosferskog taloga i vrste tla sa geomorfološkog, odnosno hidrogeološkog aspekta na lučenje nektara kod suncokreta. Osnovni zaključak je bio da u vremenu sa suficitom atmosferskog taloga (prosječna količina taloga za lipanj je oko 60 mm na većem djelu Vojvodine gde se sije suncokret) treba birati regiju Severne Bačke, Titelskog brega i tzv. greda u Banatu, odnosno tamo gde je nadmorska visina nešto višlja i gde je tlo od makroproznog lesa koje mnogo lakše i brže propušta vodu. Ujedno to su i tereni sa većom dubinom podzemne vode. Suprotno, tj. kada je deficit atmosferskih padavina, bolje je birati parcele lesnih terasa Južne Bačke i većeg dela Banata, prije svega zbog nešto manje vodopropusnosti terena i pliće razine podzemne vode. Nekoliko godina kasnije otišao sam korak dalje i pokušao da saznam koja je to optimalna vlažnost tla koja omogućuje maksimalno lučenje nektara. U tome su mi najviše pomogli podaci o vodnim konstantama:

5.1.Poljski vodni kapacitet (PVK) – 26%, koji predstavlja najveću količinu vode koju zemljište može da sadrži poslije procjeđivanja gravitacijske vode.

5.2.Lentokapilarna vlažnost (LKV) – 17%, koja predstavlja granicu između lako pristupačne i teže pristupačne vode za biljke.

5.3.Vlažnost venjenja (VV) – 13%, predstavlja sadržaj vode pri kojoj biljke venu.

Iz navedenih podataka je jasno da moramo pronaći parcelu gdje je vlažnost tla negdje između lentokapilarne vlažnosti tla (LKV) i poljskog vodnog kapaciteta (PVK), najbolje u rasponu između 20-24%. Od također sušne 2000. godine, uvek nastojim da prije seobe na suncokretovu pašu, najprije pronađem odgovarajući hibrid

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

17

i da potom ispitam vlažnost tla do dubine 60-100 cm. Evo kakvi su bili ti rezultati za nekoliko lokacija u sušnoj 2000. i optimalnoj 2005. godini (sl.1-4) i podaci o kretanju vlažnosti tla u toku čitavog vegetacijskog perioda za 2000. i 2001. godinu prema podacima Instituta za ratarastvo u Novom Sadu.

sl.1 Bačka Topola 2000.

sl.2 Stari Žednik 2000.

sl.3 Gabrić 2000.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

18

sl.4 Krivaja 2005.

sl.5 Dinamika vlage u zemljištu kod hibrida suncokreta

Sigurno nije teško zaključuiti koja lokacija, odnosno koja je godina bila najbolja. U sušnoj 2000.-toj godini odabrao sam lokaciju Gabrića i imao ukupan odnos od 22 kg na vagi, a 2005. godini kada sam bio na Krivaji u uvjetima idealne vlažnosti tla i dobrih hibrida Diabola i NS-H-111, ukupan unos je bio 68 kg (2 vrcanja). Prošle 2007. godine, ukupan unos na vagi mi je bio samo 18 kg i to je moj apsolutni minimum unosa odkako sam počeo da koristim vagu. Ujedno to je jedina godina u kojoj nisam uopšte vrcao suncokret.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

19

Evo kako su se kretali ukupni unosi na suncokretu u razdoblju od 1996-2007. godine:

Slika 6. Ukupni unosi na suncokretu u razdoblju od 1996-2007. godine:

Na osnovu svega navedenog, možemo zaključiti da su vremenske nepovoljne prilike, primena kemijskih sredstva u zaštiti bilja i redukcija sjetvenih površina bili glavni uzroci nepovoljne suncokretove paše u 2007. godini. Ubuduće moramo mnogo ozbiljnije povesti računa na koji hibrid selimo naše pčele i moramo unapred saznati čime je vršena zaštita sjemena i suncokreta i sjemena kukuruza, jer u završnoj fazi cvjetanja suncokreta, počinje cvjetanje kukuruza na koji pčele odlaze po pelud. Po onoj našoj narodnoj da nakon kiše dolazi sunce, nadam se da će ova 2008. godina donijeti bolje rezultate.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

20

ORGANIZOVANA PROIZVODNJA MATIČNE MLIJEČI

Ferid Velagić, pčelar praktičar iz BiH-a

Odabir pčelinjih društava za proizvodnju

Ova pčelarska proizvodnja je veoma specifična i zahtjeva kompletnog, vrijednog, odgovornog, pedantnog i educiranog pčelara. Ovi uvjeti su potrebni pri profesionalnoj proizvodnji. Zbog toga se planski i organizirano treba prići odabiru pčelinjih zajednica za ovu proizvodnju. Na jednom manjem ili većem pčelinjaku sve pčelinje zajednice, iako su približnog brojčanog stanja i imaju: približno istu količinu legla, hrane, satrosnu strukturu pčela, matice iste starosti a kada se zaposle da proizvode matičnu mliječ, ne daju ni približno iste rezultate. Pri tome postoje velike razlike u vrijednosti ishrane matičnih ličinki. Za ovu proizvodnju potrebno je odabrati najbolje tj. one koje pod istim uvjetima proizvedu najviše matične mliječi. Takve pčelinje zajednice su nam zanimljive za racionalnu i ekonomičnu proizvodnju, kako za uzgajivačke zajednice pri uzgoju matica tako i za proizvodnju matične mliječi. Potrebna kvaliteta tih pčelinjih zajednica ne može se dobiti praćenjem tijekom jedne godine. Na našim pčelinjacima taj odabir mi smo radili pet godina prije početka organizirane proizvodnje. I dalje u toku proizvodnje ponekad vršimo manje korekcije tj. sa pčelinjaka koji je namijenjen za ovu proizvodnju uklanjamo one pčelinje zajednice koje ne ispunjavaju zahtjevane rezultate a na njihovo mjesto dovozimo druga provjerene i odabrane pčelinje zajednice.

Priprema pčelinjih zajednica za zimovanje

Naši pčelinjaci nalaze se na tri lokacije koje predstavljaju tri zasebne proizvodne jedinice. Oplodna stanica za uzgoj matica, seleći pčelinjak za proizvodnju vrcanog meda i pčelinjak za proizvodnju matične mliječi. Ovaj poslednji je ciljano postavljen na lokaciji gdje je jaka peludnaa paša a nektarna konstantno nadražajna. Na lokacijama gdje je jaka nektarna paša nema ekonomski i planski organizirane proizvodnje matične mliječi.U razdoblju jakih nektarnih paša pčelinje zajednice su aktivnije na sakupljanju nektara nego na proizvodnji matične mliječi. Pčelinje zajednice u razdoblju dok su uključene u ovu proizvodnju konstantno svaku noć dobivaju obogaćenog sirupa u količini od 0,75 lit. Iz ovih košnica nikada se ne vrca med. Potrošnja hrane u ovoj proizvodnji je velika. U borbi protiv varoe lijekovi na bazi kemije izbačeni su iz upotrebe već četiri godine. Saće iz tih košnica zamjenjeno je sa satnim osnovama dobijenih od sakupljenih: zaperaka, mednih poklopaca, ramova građevnjaka.

Na osnovu našeg proizvodnog iskustva iznijet ću sledeće: pčelinje zajednice koje su uključene za razne potrebe na oplodnoj stanici, potroše dvostruko više hrane za godinu dana nego one koja su u proizvodnji vrcanog meda. Ali pčelinje zajednice koja se koriste za proizvodnju matične mliječi potroše čak tri puta više hrane od onih za proizvodnju meda. Svaku pčelinju zajednicu namijenjenu za ovu proizvodnju

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

21

uzimljavamo pod istim uvjetima, ali sa većom rezervom hrane od oko 30 kg. Ovu proizvodnju počeli smo s jednomatičnim pčelinjim zajednicama, a danas to radimo isključivo s dvomatičnim u L R košnicama. Za tu proizvodnju pčelinje zajednice treba dovesti na vrhunac razvoja, tj. da stalno imaju višak energije a da se ne zaroje. Za ovakvu razinu razvoja i konstantan stupanj održanja na vrhuncu ali bez razrojavanja presudnu ulogu imaju matice koje se planski proizvode i mjenjaju početkom svakog rujna za narednu godinu. Taj višak energije je presudan uslov za dosta matične mliječi. Zadržavanje na vrhuncu snage pčelinjih društava postižemo različitim prirodnim stimulativnim srestvima. Uzimljavamo samo jaka dvomatična pčelinja društva.

Stimulativna sredstva koja koristimo

Konzervirana pelud (perga) glavna je hrana mladih pčela pri većoj proizvodnji matične mliječi. Za tu proizvodnju osiguravamo rezervu perge na pčelinjaku gdje proizvodimo vrcani med. Pune okvire perge dodajemo po potrebi u pčelinja društva kojima je to potrebno. Svjež pelud kojeg pčele unose u košnicu najčešće se odmah troši. Veća rezerva osigura se samo u razdoblju voćne paše i vrijeme cvatnje bagremca (amorfa). Sirup koji redovno dodajem, svako predvečerje obogaćujemo svježim peludom i medom a konstantno je prisutna stimulativna pogačica.

Proljetni razvoj do početka proizvodnje

Bogata rezerva kvalitetne hrane koja se osigura pčelama u kolovozu predhodne godine najbolja je stimulacija za uspješan proljetni razvoj sledeće godine. Razvoj dodatno stimuliramo obogaćenim pogačicama. Maticama osiguramo dovoljno saća za polaganje jaja prevješavanjem okvira a poslije rotacijom nastavaka. U ovoj proizvodnji svi nastavci u jednoj košnici imaju funkciju plodišta. Dodatna stimulacija ostvaruje se povremeno spuštanjem punih okvira s medom u nastavak ispod onog u kojem se u tom razdoblju nalaze matica i leglo. Najčešće to primjenjujemo u drugoj polovini ožujka kada se pčele počnu spuštati u donji nastavak, a to je uglavnom kada u plodišnom nastavku ima 6-7 okvira legla različite starosti. Nakon toga slobodan prostor do legla prvo ispunjavamo okvirima sa izgrađenim saćem a poslije dodajemo satne osnove na izgradnju. Te okvire dodajemo u plodišne nastavke ali sa južne strane. U tom nastavku pčele moraju imati neprekidan kontakt s krajnjim okvirima u kojima je glavna zaliha hrane. To je jako važno zbog iznenadnih zahlađenja koja su moguća u travnju. Najčešće do početka travnja ne dijelimo kompaktnost legla odabranim i dodanim praznim okvirima. Sve se isto radi kod obje pčelinje zajednice koje uzimimo na jednoj podnjači i pod jednim krovom. Namjera je da do početka proizvodnje matične mliječi u košnici bude što više pčela u 4 raspoloživa plodišna nastavka, što više legla različite starosti, dovesti oba pčelinja društva na vrhunac razvoja a da se ne zaroje i održeti pčele u radnom raspoloženju. To je trenutak kada pčelinje zajednice imaju višak energije, koju treba početi iskorištavati u proizvodnji za koju su i pripremane.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

22

Pribor koji se koristi za proizvodnju matične mliječi

Većinu pribora, alata i sva pomagala koja koristimo pri presađivanju ličinki za uzgoj matica koristimo i za proizvodnju matične mliječi. Tu spadaju: okviri sa letvama za ugradnju početaka matičnjaka, stalak za presađivanje, igle za presađivanje, profesionalna povećala pri presađivanju, šprice za ukapavanje matične mliječi pri presađivanju larvi, kineske lopatice za kupljenje matične mliječi, vakum pumpice i ostali sitni pribor neophodan za rad. Početke matičnjaka izrađujemo od najčistijeg voska kojeg sakupljamo od zaperaka i mednih poklopčića. Izrađujemo ih pomoću deset ugrađenih drvenih kalupa. Identični su i za uzgoj matica. Sav pribor je spakovan u višenamjenski plastični koferčićsa više podeljaka. U svakom od ovih podjeljaka raspoređen je uvijek sterilan pribor koji koristimo. Prostor u kojem se obavlja ovaj posao mora biti besprijekorno čist. Bočice koje se koriste za smještaj matične mliječi moraju biti dobro oprane, osušene a poslije sterilizirane. U njih staje po 10 gr. matične mliječi.

Priprema pčelinjih zajednica za početak proizvodnje

Sa prvim presađivanjem ličinki za ovu proizvodnju počinjemo oko petnaestog travnja. Do tada su pčelinje zajednice stimulativno isforsirane. U svakoj dvomatičnoj LR košnici namjenjenoj za ovu proizvodnju nalazi se oko 12 okvira legla u svakom plodištu koje se nalazi u dva nastavka. Kako su pčelinje zajednice zazimljene brojčano jake njihova snaga se u ovom razdoblju najbolje oslikava po brojnosti pčela i legla različite starosti u svakoj košnici. Kako su obje matice za plodište koristile po dva nastavka prvi put kada se košnice pripremaju za početnu proizvodnju potrebno je više vremena zbog pronalaženja svake matice. Od tada matice ograničavamo na po jedan plodišni nastavak LR. Posao nam olakšava jer su sve matice obilježene i lakše ih je pronaći u tolikom broju pčela. Redoslijed radnji je sljedeći:

1) skida se gornja pčelinja zajednica tj. dva gornja nastavka i sa snelgrovom razdjelnom daskom i stavlja na izvrnuti poklopac košnice.

2) Pronađe se matica u pčelinjoj zajednici koje se nalazi na podnjači. Okvir na kojem se nalazi matica stavljamo u prvi plodišni nastavak koji se nalazi na podnjači. U tom nastavku ostavimo samo dva rama sa zrelim leglom. Krajnji ramovi u tom nastavku trebaju biti sa medom i pergom. Ostali prostor u tom plodišnom nastavku popunimo sa izgrađenim kvalitetnim praznim saćem i okvirima sa ugrađenim satnim osnovama. Sve preostale okvire sa leglom i pčelama od te matice u drugom nastavku uklonim u stranu. Na satonoše plodišnog nastavka na podnjači odmah stavim po dvije stimulativne pogačice. Oko tog plodišta više ništa ne radim u narednih tri sedmice. Prije ove pripreme snelgrova razdjelna daska bila je iznad drugog plodišnog nastavka a sada je stavljam iznad prvog tj. plodišnog. Matica u njemu ima dovoljno prostora za naredna tri tjedna.

3) Vratim kompletnu gornju pčelinju zajednicu koja će se i dalje nalaziti u dva plodišna nastavka na snelgrovu razdjelnu dasku. Pri tome se vadi poneki izgrađeni

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

23

okvir iz svake košnice i dodaju satne osnove na izgradnju. U plodištu iznad snelgrove daske pronađem po neki okvir sa što mlađim leglom i pčelama i stavim u odvojeni plodišni nastavak od prve matice. Poslije popune gornjeg plodišta sa okvirima preko njega stavljam uokvirenu matičnu rešetku na kojoj ima izlaz za pčele. Plodište iznad snelgrove daske i dalje ostaje u dva plodišna nastavka LR. Matica slobodno šeta kroz cijelo plodište i cilj nam je da ona polaže što veći broj jaja. Pčelinje društvo iznad snelgrove daske od tada je konstantno stimulirano svako veče sa obogaćenim sirupom u količini od 0,75 lit. Preko matične rešetke stavljam ranije odvojeni nastavak kao četvrti u kojem je pretežno otvoreno leglo.

4) U četvrtom nastavku krajnji okviri su sa nepoklopljenim medom i sa pergom. U njemu treba da ima ukupno devet okvira. Deseto mjesto ostavljamo za okvir sa nosačima matičnjaka. Otvoreno leglo sa prenešenim mladim pčelama u četvrtom nastavku ima zadatak da privuče još više mladih pčela iz bogatog i neokrnjenog plodišta ispod matične rešetke. Pri rasporedu ramova u četvrtom nastavku u sredini ostavimo prazan prostor da se u njemu sakupe mlade pčele. A sa jedne i druge strane tog praznog prostora postavimo ramove sa najmlađim leglom kao mamac.U sljedeća dva do tri sata taj prostor bude ispunjen sa željenim pčelama. Košnica se poklopi a neke opasnosti zbog prenošenja i miješanja okvira i pčela iz dva plodišta nema jer su pčele i ranije kroz žičanu mrežu izjednačavale mirise. Svaka od košnica je slučaj za sebe. Nema pravila i šablona da u svakoj treba isto uraditi.Neka se veoma brzo pripremi a neka zbog novog rasporeda ramova zahtjeva mnogo više posla.

5) Novim rasporedom plodišta i nastavaka a i postavljanjem matične rešetke poremećeni su raniji izlazi za pčele.Zbog toga je na prednjim stranama košnica čitava uzbuna ali ni pčelar se ne treba zbog toga zbunjivati jer se to brzo normalizra. Donja pčelinja zajednica privremeno oslabi jer mu je oduzeto svo raspoloživo leglo osim dva rama. Ali ono pokupi sve svoje pčele izletnice. Širinu izlaza za pčele treba podesiti prema snazi pčelinjih društava.

6) U naredna dva do tri sata u nastavku iznad matične rešetke ostaju uglavnom najmlađe pčele. Ali one su iznad matične rešetke i počinju se osjećati poluobezmatičene.U tom periodu ponovo otvaramo pripremljene košnice i u prazan prostor dodajemo okvire sa počecima matičnjaka na sterilizaciju. Kod tako jakih pčelinjih društava pčele završe sterilizaciju i feromoniziranje za oko jedan sat. Svaki okvir kao nosač matičnjaka obilježen je i oni se posle prve sterilizacije u razdoblju proizvodnje matične mliječi uvijek stavljaju u istu košnicu. Ako bi se zamjenila mjesta tih okvira presađene ličinke bi bile lošije prihvaćene.

7) U periodu dok su okviri na sterilizaciji vrši se priprema prostora i raspored pribora za presađivanje. Svaki član ekipe dobro zna svoj dio posla. Obogaćeni stimulativni sirup pripremljen je plastičnim bocama od 1,5 lit. Jedna boca je za dva pčelinja društva. ako su visoke temperature iznad košnica postavljamo suncobran koji po potrebi prenosimo.Ali on nam nekada koristi i kao kišobran.Kada počne ova proizvodnja svaki posao se mora obaviti u tačno određeno vrijeme. Zbog toga nekada i pokisnemo.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

24

Sve je spremno za prvo presađivanje

Ličinke za presađivanje koristimo iz jedne pomoćne košnice namjenjene samo za njihovu proizvodnju. Svaki treći dan iz te košnice vadimo po jedan okvir sa najmlađim larvama koje plivaju na matičnoj mliječi. Vadimo po dva okvira sa nosačima matičnjaka po redoslijedu i stavljamo ih na pripremljen stol. Osoba koja presađuje ličinke vadi letvice iz okvira i reda ih po redoslijedu po kojem će u njih i presađivati i ponovo ih po redoslijedu vratiti na svoje mjesto u svaki ram.Osoba koja vadi i vraća okvire u košnicu za to vrijeme vadi okvir s ličinkama, obriše pčele sa njega, prekrije ga sa vlažnim ručnikom i nosi do specijalnog stalka za presađivanje. Okvir se stavlja u stalak koji stoji pod uglom u položaju da se lako iz njeg mogu odabirati i prenositi ličinke. Ugao pod kojim stoji okvir mijenja se i on se podešava do onog položaja dok se ličinke najbolje vide. Samo mali dio tog okvira sa stanicama i najmlađim ličinkama je nepokriven a ostala sva površina okvira je umotana u ručnik. Ovaj okvir posebno treba čuvati od jake sunčeve svjetlosti. Poslije presađivanja svaki okvir po broju se vraća u košnicu iz koje je izvađen. Za razdoblje dok je taj okvir bio van košnice u njegovom slobodnom prostoru u košnici pčele su već ispunile prostor. Okvir je širine 18 mm i kada ga vraćamo u košnicu ne dolazi do gnječenja pčela. Odmah se po satonoše i pčele poprskaju sa pripremljenim sirupom i vrati poklopna daska. Nasipa se 0,75 lit. neprokuhanog obogaćenog sirupa u hranilicu. Ovo se napravi i pri najintenzivnijem izlijetanju pčela i nema opasnosti od grabeži. Presađivanje ličinki i oduzimanje matične mliječi vršimo u poslijepodnevnim satima. Onaj dan kada oduzimamo matičnu mliječ i ponovo presađujemo lličinke sirup sipamo odmah po dodavanju presađenih ličinki a naredna dva dana sirup dodajemo kasno navečer. Ovo je objašnjenje za početak proizvodnje odnosno prvo presađivanje.

Problemi koji se javljaju nakon prvog presađivanja

Pčele u nastavku u koji dodajemo presađeni materijal su u stanju poluobezmatičenosti.To znači da u nekoj košnici pčele mogu početi izgrađivati prisilne matičnjake iz velikog broja larvi koje imaju na raspolaganju. Iako mi njima ponudimo presađeni materijal pčele se ponekad odluče na prisilne matičnjake. U tom slučaju postotak dodanih presađenih ličinki nekada može biti ispod očekivanja. Zbog toga je neophodna kontrola i to treći dan tj. može se uraditi prije nego što se počne sa oduzimanjem matične mliječi ili istovremeno što je lošija varijanta. Ako ostane i jedan najmanji matičnjak u tom prostoru rezultat će opet biti upitan. Za nas su samo interesantni oni matičnjaci koje smo mi pčelama ponudili da ispune svoju biološku potrebu. U nekim košnicama neće se naići na ovaj problem. Poslije drugog presađivanja ovaj problem se rijetko dešava. Praktično kako leglo stari pčele se usmjeravaju samo na dodate i najmlađe larve. Odnosno pčele treba naučiti ili dresirati da proizvode matičnu mliječ jer smo ih zato i pripremali. U njima med za nas nije interesantan. A zbog toga i jesmo postavili košnice na lokaciji gdje su paše

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

25

stalno nadražujuće. Prvi put pčele nedovoljno napune matičnjake. Po našem iskustvu pravi rezultati se dobiju treći i svaki naredni put. Planove pčelara nekada može da pokvari i neka zalutala tuđa matica koja uleti u prostor gdje mi dodajemo presađeni materijal. U tom slučaju pčelar može uporno dodavati presađeni materijal a pčele ne prihvaćaju dodate ličinke zbog prisutne matice.

Oduzimanje matične mliječi iz matičnjaka

Matičnu mliječ oduzimamo 72 sata nakon svakog presađivanja.Redoslijed radnji je sličan prethodnom. Okviri se vade i oslobađaju od pčela a iz njih se vade nosači matičnjaka i stavljaju na stol. Nosači matičnjaka se uzimaju po redoslijedu i skalpelom se podrezuju do visine iznad larvi a to je najčešće do visine oko 10 mm. Steriliziranom iglom vade se ličinke iz matičnjaka. Namjenskom japanskom lopaticom vadi se matična mliječ iz matičnjaka i odmah pakira u sterilizirane bočice. Kada se povadi matična mliječ iz prvih nosača matičnjaka odmah se u iste matičnjake ponovo presađuju pripremljene šestosatneličinke. Tako se redom uradi i sa kompletna dva okvira koji se odmah vraćaju u svoje košnice. Odmah se dodaje sirup kako je ranije objašnjeno. Obično iz jedne košnice iz presađenih 30 matičnjaka dobije se oko 10 gr matične mliječi. Kada se bočice napune do vrha sa matičnom mliječi odmah se zatvaraju gumenim čepom i stavljaju u prenosivi frižider pošto se svi ovi poslovi obavljaju na terenu. Prihvat ličinki je bolji kada se presađuju u korištene matičnjake jer u njima ostane po malo matične mliječi a i pčele su ih dobro obradile i učvrstile za nosače.

Konzerviranje i čuvanje matične mliječi

Svaki put poslije završetka posla oko oduzimanja matične mliječi i ponovnog presađivanja napunjene bočice se moraju ripremiti za dugotrajno čuvanje. U manju posudu rastopi se najčistiji vosak. Manja šprica se napuni sa 96 % alkoholom i u svaku bočicu se ukapa po tri kapi alkohola i odmah zatvori sa gumenim čepom. Poslije se samo vrh bočice kratko potopi u rastopljen vosak do dubine od suženja za čep. Svaku bočicu treba potopti po četiri puta i radi se sve u krug. Dok se vosak na prvoj potopljenoj bočici hladi isto se po redosledu uradi i sa svakom narednom bočicom. Kada se sve potope po jednom ponovo se prva bočica potapa po drugi put i to manje za oko 2 mm. Svaka bočica poslije voskarenja pojedinačno se umotava u aluminijsku foliju koja se koristi u domaćinstvu.

Odmah se stavlja u vrećice a one u zamrzivač, odnosno zaleđuje i tu čuvaju do upotrebe. Sve do stavljanja bočica u zamrzivač vodimo strogo računa da sačuvamo neokrnjenu vrijednost matične mliječi odnosno onaj kemijski sastav koji je bio u matičnjacima prije nego što smo ga oduzeli.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

26

Kako obnavljamo starosnu strukturu pčela

Pri ovoj proizvodnji pčele se mnogo iscrpljuju. Nakon pet presađivanja tj. petnaest dana potrebno je u nastavak gdje se odvija glavni posao ponovo osigurati mlade pčele i mlado leglo. Prvi put samo izvršimo zamjenu mjesta nastavaka gornjeg pčelinjeg društva.

Redoslijed je sljedeći :

Skinemo nastavak u koji smo dodavali presađeni materijal i postavimo ga na izvrnuti poklopac.

Sklonimo matičnu rešetku. Ispod su dva plodišna nastavka koje je matica koristila prethodnih petnaest dana. Pronađemo maticu i privremeno je sa tim okvirom ostavimo u nukleus. Od dva raspoloživa nastavka ponovo kompletiramo svo najmlađe leglo, krajnje okvire sa nepoklopljenim medom i pergom. Ostavimo jedno prazno mjesto u nastavku a ako još ima slobodnog mjesta prenesemo okvire sa zrelim leglom. Iz nastavka u koji smo dodavali presađeni materijal vadimo ram sa nosačima matičnjaka i postavljamo ga u novo formirani nastavak između najmlađeg legla. Poslije izvršimo raspored okvira da matica ponovo ima dosta slobodnog prostora za rad. Zbog konstantnog stimulativno prihranjivanja pčela već ima umjetnog meda na raspolaganju u okvirima koji smeta. Takve ramove rasporedimo u jedan nastavak. U ovom slučaju snelgrovu dasku ništa ne sklanjamo niti kontroliramo maticu ispod. Na redu je ponovno kompletiranje košnice. Na snelgrovu dasku postavljamo nastavak u kojem je umjetna hrana. Na njega postavljamo nastavak u koji postavljamo okvir s maticom iz nukleusa. Postavljamo matičnu rešetku i na nju nastavak u kojem se nalazi kompletirano najmlađe leglo i uzgojni matičnjaci. Ovo najčešće napravimo isti dan kada oduzimamo matičnu mliječ, ali ujutro. Najčešće u najgornjem nastavku imamo kompletno i uopšte neokrnjeno leglo od matice koja je konstantno svaki dan bila stimulativno forsirana. Naredno obezbjeđivanje mladog legla i pčela koristimo od one matice koja je odvojena na podnjaču i to posle oko 25 dana a 10 dana nakon prvog rotiranja plodišnih nastavaka. Od tada svako naredno rotiranje plodišnih nastavaka uradimo svakih 10 dana. Na ovaj način ekonomičnost u proizvodnji je daleko veća nego sa jednom maticom u košnici kako smo nekada počeli proizvoditi. Kada se čita i prati tekst možda će čitaocu izgledati komplicirano ali kada se jednom pokuša to je tako lako i jednostavno čak jednostavnije nego proizvoditi med.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

27

PRILOG POZNAVANJU AMERIČKE GNJILOĆE PČELINJEG LEGLA – DIJAGNOSTIKA I SUZBIJANJE

Ivana Tlak Gajger, Željka MatašinZavod za biologiju i patologiju riba i pčela, Veterinarski fakultet Sveučilišta u ZagrebuHeinzelova 55, 10000 Zagreb, e-mail: ivana.tlak@vef.hr

Sažetak

Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna bolest pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae, raširena posvuda u svijetu. U nepovoljnim uvjetima uzročnik stvara jako otporne spore koje zadržavaju vitalnost više desetljeća. Zbog otpornosti spora, tvrdokornosti bolesti i utvrđivanja u 21,93 % do 78,94% pozitivnih uzoraka saća, od ukupno dostavljenih na pretrage na Zavod (posljednje tri godine 46,80% do 70,30%), naređenim mjerama za 2008. god. naređen je pregled pčelinjih zajednica na svim pčelinjacima u Republici Hrvatskoj. Smatramo da bi se stručnim i detaljnim pregledom pčelinjih zajednica na terenu, brzom i točnom dijagnozom, te brzim i stručnim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pčelinjih zajednica od američke gnjiloće pčelinjeg legla trebao smanjiti.

Američka gnjiloća pčelinjeg legla je zarazna bolest pčelinjeg legla uzrokovana bakterijom Paenibacillus larvae (White, 1906; Genersch i sur., 2006). Zbog visoke otpornosti spora uzročnika i posebnog načina suzbijanja, jedna je od najtežih pčelinjih bolesti raširena posvuda u svijetu. Uzročnik uzrokuje ugibanje pojedine zaražene ličinke, ali zbog tvrdokornosti i infektivnosti uzročnika uvijek ugiba i cijela pčelinja zajednica. Bolest nanosi velike ekonomske gubitke pčelarstvu, a štetu poljoprivrednom gospodarenju, izravnim gubitkom pčelinjih zajednica i/ili neizravno, manjom proizvodnjom pčelinjih proizvoda i gubicima u poljoprivrednoj proizvodnji zbog manjeg oprašivanja većine samoniklih i kultiviranih biljnih vrsta (Williams, 1994).

P. larvae je štapićasta bakterija koja u propaloj ličinki zbog nastanka nepovoljnih uvjeta za umnažanje stvara spore. Spore su jedini infektivni oblik kojima se širi bolest. Vrlo su otporne. Sačuvanu vitalnost, a time i sposobnost zaražavanja imaju i nakon više desetljeća. Genersch (2007) je utvrdila postojanje najmanje četiri ERIC serotipa koji se međusobno razlikuju oblikom (morfološki), biokemijski i virulencijom (patogenosti), odnosno među njima postoji razlika u brzini napredovanja bolesti, stupnju uklanjanja uginulih ličinki, broju proizvedenih spora, brzini širenja unutar pčelinje zajednice i propadanju same pčelinje zajednice. Također, utvrđeno je postojanje i kratkoživućih i dugoživućih spora (Ashiralieva i Genersch, 2006).

Za zarazu su primljive mlade ličinke najčešće dobi 12 do 36 sati dok uzimaju hranu i dok je za infekciju potrebno svega desetak spora (Woodrow, 1942; Woodrow i Holst, 1942; Genersch i sur., 2005), a uvjeti i raspored rada pčela radilica unutar pčelinje zajednice su idealni za širenje bolesti. Mlade pčele radilice najprije čiste

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

28

košnicu i stanice u kojima su uginule ličinke, prilikom čega se onečiste sporama uzročnika. Sljedećih dana te iste pčele postanu hraniteljice mlađeg pčelinjeg legla, pa prenose spore uzročnika bolesti. Ličinke se zaraze uzimanjem hrane onečišćene sporama uzročnika. Progutane spore u lumenu srednjeg crijeva pčele proklijaju i počnu se umnažati tek kad se u crijevu ličinke promjeni aktualna kemijska reakcija vodikovih iona, tj. kada se pH promjeni u kiseli. To se događa kada se ličinka prestane hraniti matičnom mliječi i počne se hraniti mješavinom meda, peluda i vode, a to je i vrijeme kad se ličinka ispruži, pčele je poklope i kad počinje preobrazba. Do uginuća ličinke prije poklapanja stanice može doći samo izravnim unošenjem spora uzročnika u tijelo ličinke, a to se najčešće događa pri jakoj invaziji nametnikom Varooa destructor (Sulimanović i sur., 1995). Vegetativni oblik P. larvae prolazi kroz stjenku crijeva i umnaža se u tijelu ličinke što dovodi do propadanja tkiva koje se pretvara u smeđu rastezljivu masu (Davidson, 1973). U propalom tkivu ponovno dolazi do stvaranja velikog broja spora (Gregorc i Bowen, 1998). U odraslih pčela uzročnik ne uzrokuje nikakve promjene, jer nakon što pčele pojedu zaraženi med spore iz mednog mjehura prolaze u srednje crijevo te na taj način izgube značenje u prijenosu bolesti jer pčele balegaju prilikom izlaska na pašu u prirodu.

Otpornost nekih sojeva pčela na zaražavanje uzročnikom američke gnjiloće temelji se na brzom pronalaženju stanica s bolesnim ličinkama i jakom nagonu za čišćenjem prije raspadanja ličinke, čime sprečavaju klinički vidljivu (manifesnu) bolest. Naša autohtona siva pčela ima između ostalih dobrih uzgojnih i proizvodnih osobitosti i dobro izražen nagon za čišćenjem saća, pa bi se selekcijskim radom moglo poboljšati prirodne osobitosti. Međutim, takve pčele ne bi bilo ekonomski opravdano koristiti u praktičnom pčelarenju jer im proizvodna svojstva ne bi zadovoljavala (Sulimanović i sur., 1995).

Sumnju na bolest moguće je postaviti na osnovu kliničkog nalaza pri pregledu pčelinje zajednice, a sigurnu dijagnozu postavlja se nalazom spora uzročnika u propalim ličinkama određenim laboratorijskim metodama, u za to specijaliziranim laboratorijima.

Klinički vidljivi znakovi bolesti su nepravilno raspoređeno poklopljeno i nepoklopljeno leglo, a poklopci naborani, udubljeni i s rupicama nepravilno izgriženih rubova jer pčele pokušavaju skinuti promijenjene poklopce. Ličinka mijenja izgled i konzistenciju, boja se mijenja u smeđu, postaje ljepljiva i rastezljiva, a starenjem procesa se suši i prilijepi za dno stanice saća. Nakon dva mjeseca masa propale ličinke je potpuno osušena, pa stanica izgleda prazna. Da bismo saznali koliko značenje pčelari pridaju bolestima, a i samoj američkoj gnjiloći, proveli smo anketiranje. Rezultati provedene ankete su prikazani u tablici 1.

Iznenađujući su podaci prema kojima je samo 1,76% pčelinjih zajednica po mišljenjima pčelara uginulo od bolesti, a 3,0% od ostaloga tj. loših tehnoloških postupaka i nebrige pčelara. Zanimljiv je podatak da niti jedan pčelar od njih 102 koliko ih je anketirano nije mislio da mu je pčelinja zajednica uginula od američke gnjiloće, a zna se sigurno da svaka bolesna pčelinja zajednica sigurno ugiba. To je

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

29

vjerojatno zbog toga što ih je samo 2,9% smatralo da na svom pčelinjaku ima američku gnjiloću. No, pregledom pčelinjih zajednica koje je izvršio dr. vet. med. i uzeo uzorke saća za laboratorijske pretrage, rezultati laboratorijskih pretraga su pokazali pozitivan nalaz u 40% pčelinjih zajednica. Nalaz pozitivnih uzoraka na američku gnjiloću podrijetlom iz 90% stacionarnih i 10% selećih pčelinjaka pokazuje nebrigu o pčelama u stacionarnim pčelinjacima koji su najčešće mali pčelinjaci i najčešće predstavljaju izvor zaraze. Seleći pčelinjaci su profitabilni, najčešće veliki, pa je briga pčelara o pčelinjim zajednicama i njihovom zdravlju opravdana.

Tablica 1: Broj i postotak pčelinjih zajednica obzirom na uzroke uginuća prema podacima prikupljenim anketiranjem.

UZROK UGINUĆA PČELINJE ZAJEDNICE

BROJ 1 % BROJ 2 %

BOLESTIVAPNENASTO

LEGLO 30/3400 0,8 30/163 18,4

VAROOZA 30/3400 0,8 30/163 18,4

UKUPNO BOLESTI 60/3400 1,76 60/163 36,8

OSTALO

GUBITAK MATICE 46/3400 1,3 46/163 28,2

GRABEŽ 35/3400 1,0 35/163 21,5

GLAD 22/3400 0,6 22/163 13,5

UKUPNO OSTALO 103/3400 3,0 103/163 63,2

UKUPNO BOLESTI I OSTALO 163/3400 4,7 163/163 100,00

1= brojnik označava broj uginulih pčelinjih zajednica, a nazivnik ukupan broj pčelinjih zajednica anketiranih pčelara.

2= brojnik označava broj pčelinjih zajednica uginulih zbog bolesti ili drugih uzroka, a nazivnik broj ukupno uginulih pčelinjih zajednica.

Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je ovlašteni laboratorij za utvrđivanje američke gnjiloće u Republici Hrvatskoj (Anon, 2007). Iz evidencije Zavoda sastavili smo tablicu (tablica 2) u kojoj su prikazani broj i postotak pozitivnih i za laboratorijske pretrage neprikladnih uzoraka saća po godinama dostavljenih u razdoblju od 1998. do 2007. god.

Uz najmanji postotak pozitivnih nalaza 2004. god. (21,93%) utvrđen je najveći postotak uzoraka neprikladnih za laboratorijske pretrage (59,65%). Iako je tijekom našeg istraživačkog razdoblja postotak iznosio od 21,93% do 78,94%, visoki postotak pozitivnih nalaza posljednje tri godine pobudio je razmišljanja o potrebi posvećivanja veće pažnje i uključivanja dr. vet. med. u utvrđivanje američke gnjiloće na terenu,

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

30

a zatim određenim programom i propisanim mjerama suzbijanje američke gnjiloće. Također, na pretrage je pristigao velik broj uzoraka koji su neprikladni za izvođenje laboratorijskih pretraga (saće s medom, nepoklopljene stanice saća, vrlo mali uzorci bez ijedne poklopljene stanice, nepravilna ambalaža, itd.), zbog čega je bilo nemoguće izvršiti pretrage.

Tablica 2: Broj i postotak pozitivnih i za laboratorijsku pretragu neprikladnih uzoraka saća po godinama, dostavljenih na Zavod u razdoblju od 1998 – 2007. godine.

UZORCI SAĆA

POZITIVNI NEPRIKLADNI

Godina Broj % Broj %

2007. 123/175 70,30 4/175 2,30

2006. 14/28 50,00 3/28 10,72

2005. 36/77 46,80 38/77 49,35

2004. 25/114 21,93 68/114 59,65

2003. 20/62 32,25 0/62 0,00

2002. 5/15 33,33 5/15 33,33

2001. 16/34 47,05 0/34 0,00

2000. 19/38 50,00 2/38 5,26

1999. 48/103 46,60 0/103 0,00

1998. 45/57 78,94 4/57 7,01

1 = brojnik označava broj pozitivnih nalaza, a nazivnik ukupan broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage.

2 = brojnik označava broj dostavljenih neprikladnih uzoraka, a nazivnik ukupni broj uzoraka dostavljenih na laboratorijske pretrage.

Ovaj visoki postotak pozitivnih nalaza s područja cijele Republike Hrvatske (svih županija) rezultirao je naređenim mjerama za 2008. god. (Anon, 2007), a koje se odnose na područje cijele države. Ovlašteni veterinar je dužan tijekom proljeća (ožujak/travanj) klinički pregledati pčelinje zajednice na svim pčelinjacima u RH, radi pretrage na američku gnjiloću. Na pčelinjacima u kojima je 2007. god. utvrđena američka gnjiloća mora se pregledati sve pčelinje zajednice, a na onima na kojima američka gnjiloća nije utvrđena pregledati treba određeni broj pčelinjih zajednica na pojedinom pčelinjaku sukladno Naredbi za 2008. god., a što smo prikazali u tablici 3.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

31

Tablica 3: Veličina uzorka za klinički pregled pčelinjih zajednica na pojedinim pčelinjacima, u kojima 2006. god. nije utvrđena američka gnjiloća.

VELIČINA UZORKA

UKUPAN BROJ PČELINJIH ZAJEDNICA NA PČELINJAKU

BROJ PČELINJIH ZAJEDNICA KOJE SE MORA KLINIČKI PREGLEDATI

1 - 10 Sve pčelinje zajednice

11 - 20 16

21 - 50 19

51 i više zajednica 22

Ukoliko veterinar prilikom kliničkog pregleda posumnja na bolest mora uzeti službeni

uzorak saća s poklopljenim pčelinjim leglom, te ga poslati na laboratorijsku pretragu u ovlašteni dijagnostički laboratorij. Svaki službeni uzorak mora biti uzet iz svake pojedine sumnjive pčelinje zajednice, veličine 10 x 10 cm, na kojem su dobro vidljivi znaci bolesti i treba biti umotan u zrakopropusnu ambalažu.

Na pčelinjacima za uzgoj i prodaju matica je potrebno tijekom proljeća i jeseni klinički pregledati sve pčelinje zajednice, te iz zajednica sumnjivih na bolest uzeti uzorak poklopljenog pčelinjeg legla i poslati ga na laboratorijsku pretragu.

U nekim zemljama provodi se rutinsku kontrolu uzoraka meda na prisutnost spora uzročnika jer je utvrđeno da se spore može utvrditi u medu nekoliko godina prije vidljivih kliničkih znakova bolesti na leglu. Gdje se utvrdi pozitivni nalaz pregledava se sve pčelinje zajednice na pčelinjaku.

Bolest je od interesa za RH, a suzbija se sukladno važećim normativnim aktima: Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2008. godini (N.N. 41/07) i Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti (N.N. 114/04). Napominjemo da je američka gnjiloća pčelinjeg legla pobrojana na B listi prenosivih zaraznih bolesti koje su od socio – ekonomskog i opće zdravstvenog značaja sukladno s međunarodnim propisima o životinjskom zdravlju Međunarodnog ureda za epizootije, te da su sve naše zakonske odredbe sukladne navedenim međunarodnim propisima.

U većini zemalja se primjenjuju radikalne mjere koje se odnose na uništavanje žarišta, spaljivanjem zaraženog pčelinjeg legla i kontaminiranog pčelarskog pribora što također uzrokuje nastanak velikih ekonomskih šteta gospodarstvu pojedine zemlje.

Smatramo da bi se stručnim i detaljnim pregledom pčelinjih zajednica na terenu, brzom i točnom dijagnozom, te brzim i stručnim mjerama suzbijanja tijekom nekoliko godina broj bolesnih pčelinjih zajednica od američke gnjiloće pčelinjeg legla trebao smanjiti.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

32

Za liječenje pčelinjih bolesti pa tako i američke gnjiloće u EU i RH zabranjena je upotreba antibiotika zbog ostataka štetnih tvari u pčelinjim proizvodima i mogućih posljedica za zdravlje ljudi. Da bi se zaštitilo zdravlje ljudi koji konzumiraju med, posebno vrijednu namirnicu životinjskog podrijetla nužna je dobra i stručna suradnja pčelara i veterinarske struke.

Literatura:

ANON (2007): Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2008. godini. N.N. 41/07.

ANON (2004): Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti. N.N. 114/04.

ASHIRALIEVA, A., E. GENERSCH (2006): Reclassification, genotypes and virulence of Paenibacillus larvae, the etiological agent of American foulbrood in honeybees – a review. Apidologie 37, 411 – 420.

DAVIDSON, E.W. (1973): Ultrastructure of American foulbrood disease pathogenesis in larvae of the worker honey bee, Apis mellifera. J. Invertebr. Pathol. 21, 53 – 61.

GENERSCH, E. (2007): Paenibacillus larvae and American foulbrood in honeybees. Berl. Munch. Tierarztl. Wschr. 120: 26-33.

GENERSCH, E., A. ASHIRALIEVA, I. FRIES (2005): Strain- and genotiype- specific differences in virulence of Paenibacillus larvae subsp. larvae, the causative agent of American foulbrood disease in honey bees. Appl. Environ. Microbiol. 71, 7551 – 7555.

GENERSCH, E., E. FORSGREN, J. PENTIKÄINEN, A. ASHIRALIEVA, S. RAUCH, J. KILWINSKI, I. FRIES (2006): Reclassification of Paenibacillus larvae subsp. pulvifaciens and Paenibacillus larvae subsp. larvae as Paenibacillus larvae without subspecies classification. Int. J. Syst. Evol. Microbiol. 56, 501 – 511.

GREGORC, A., I. D. BOWEN (1998): Histopathological and histochemical changes in honeybee larvae Apis mellifera L. after infection with Bacillus larvae, the causative agent of American foulbrood disease. Cell Biol. Int. 22, 137 – 144.

SULIMANOVIĆ, Đ., LJ. ZEBA, J. MARKOVIĆ (1995): Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. PIP. Zagreb.

WHITE, G. F. (1906): The bacteria of the apiary with special reference to bee disease. USDA, Bureau of Entomology, Technical Series 14, 1 – 50.

WILLIAMS, I. H. (1994): The dependence of crop production within the European Union on pollination by honey bees. Agricul. Sci. Rev. 6, 229 – 254.

WOODROW, A. W. (1942): Susceptibility of honeybee larvae to individual inoculations with spores of Bacillus larvae. J. Econ. Entomol. 35, 892 – 895.

WOODROW, A. W., E. C. HOLST (1942): The mechanism of colony resistance to American foulbrood. J. Econ. Entomol. 35, 327 – 330.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

33

STVARANJE NOVIH PČELINJIH PAŠA

Jadranka Mustapić-Karlić i Nada Parađiković

SAŽETAK

Stvaranje novih pčelinjih paša je osnova razvoja pčelarstva, koje u posljednjih nekoliko godina zahvaljujući klimatskim uvjetima doživljava velike promjene. Pčelari jako dobro znaju, da pojedine biljne vrste koje su bile dobra pčelinja paša nestaju, a neke biljne vrste kao bagrem razvijaju se i sve više šire. Stoga na tržištu imamo veću količinu bagremovog meda i amorfinog ili bagremcovog meda koji je blagog okusa i sporije kristalizira. Iz Amerike također potječe i zlatošipka, koja se jako proširila u našim prostorima i koja dobro medi u jesen.

Postoji plan za akciju sadnje medonosnog drveća na našim prostorima, kako bi se povećala i iskoristila pčelinja paša. Zbog kontinuiteta pčelinje paše potrebno je saditi različite vrste medonosnih biljaka, koje cvatu u različito vrijeme. Pčele rado posjećuju cvijet evodije i moguće ih je naći i po 10 na jednom cvijetu. Dobro mede i sofora, katalpa, i kelreuterija, čije sadnice bi se mogle posaditi uz Bosut umjesto topola, te postaviti 1-2 jake pčelinje zajednice u prostorima uz Poljoprivrednu školu koja ima pčelinjake. Kemijske analize boje, sastava meda, omjer šećera, postotak peluda u biljkama i ostala svojstva proveo bi veterinarski Zavod. Napravljen je pokus klijanja sjemena evodije, koji nije dao očekivane rezultate. Potvrđena je značajka sjemena, koja se odnosi na njenu neujednačenost klijanja u umjetnim uvjetima, a koji za nju nisu optimalni. Prije sjetve sjeme je potrebno držati na hladnom (u hladnjaku) do kasnog proljeća, a zatim ga preliti toplom vodom i posijati u toplo i vlažno tlo na otvorenom.

POKUS KLIJANJA SJEMENA EVODIJE

Sjeme evodije je sitno, ovalno, tamnosmeđe boje, s čvrstom ovojnicom, promjera od 2-3mm. Masa 1000 sjemenki je 10g. Dozrijeva u listopadu i studenom.

Sl.1.Sjeme evodije

Tijekom pokusa klijanja sjeme evodije stavljeno je preko noći u hladnjak, a zatim

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

34

je podijeljeno u tri dijela:

- prvi dio namočen je 14 sati prije sjetve,

- drugi dio preliven je toplom vodom,

- treći dio ostavljen je netaknut.

Sjetva je obavljena 7. studenog 2007.g. u zatvorenoj prostoriji, pri konstantnoj temperaturi i prirodnoj svjetlosti, uz prozor.

Prvi dio sjemena, koje je bilo 14 sati natopljeno u vodi posijano je u:

- 20 čaša od 2 dl, s 10 sjemenki u svakoj, na dubinu 1- 1,5cm,

- 20 čaša volumena 0,5 l, s 30 sjemenki po čaši

Drugi dio sjemena koje je zbog naklijavanja preliveno toplom vodom posijano je u pet plitica:

- tri plitice za cvijeće veličine 15 x 80 cm, u tri reda po 300 sjemenki na dubinu 0,5 cm,

- ostale dvije plitice s posijanim sjemenom bez nekog reda, koje je prekriveno s nekoliko milimetara pijeska.

Sjeme bez naklijavanja posijano je u:

- kašetu za povrće s 40 mjesta, s po 10 sjemenki na dubinu 1cm.

Orošavanje se za sve dijelove pokusa obavljalo 2 x na dan: ujutro i u 14h, ustajalom vodom sobne temperature.

Posebno smo izradili dvije klijalice:

- s vatom namočenom u vodi,

- s vlažnim pijeskom na kojem je papir sa sjemenom.

Pažljivo su odabrane zdrave sjemenke od onih šturih (bez jezgre).

U svaku klijalicu stavili smo 100 zdravih sjemenki, te ih izložili sobnoj temperaturi i vlazi, kako bi proklijale. Nakon 7 - 21 dana su proklijale samo dvije sjemenke, što znači da je energija klijavosti 2%. Karakteristika sjemena evodije je neujednačenost klijanja.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

35

REZULTAT

Nakon 21. dana pogledali smo klijanje sjemena u posudama.

Dio sjemena koje je namočeno 14 sati prije sijanja nije dalo očekivane rezultate, niti jedno sjeme nije izniklo.

Dio sjemena, preliven toplom vodom u tri plitice za cvijeće, izniknulo je, ukupno 6 sjemenki.

Sjeme koje nije uopće tretirano, nije izniknulo.

Nakon 36 dana izniknulo je još 7 sjemenki, koje su bile namočene 14 sati prije sijanja u čašama od 2 dl, na dubini od 1-1,5cm.

Sveukupno je izniknulo samo 13 sjemenki.

U klijalištu smo pratili klijavost sjemena nakon 7.-21.dana. Proklijale su samo 2 sjemenke, što znači da je energija klijavosti 2%.

ZAKLJUČAK

Nije primjećeno da je dubina sjetve sjemena od presudne važnosti za klijavost.

Sjeme koje nije tretirano, nije isklijalo.

Sijanje sjemena u umjetnim uvjetima nije dalo očekivane rezultate.

Preporuka je stratifikacija, odnosno držanje sjemena u hladnjaku do kasnog proljeća, a zatim prije sjetve sjeme prelijemo toplom vodom i posijemo u toplo i vlažno tlo, imajući u vidu opasnost od kasnih mrazeva.

Tijekom pokusa ostalo je još oko 30 – 40 % sjemena, koje držimo u hladnjaku i planiramo posijati kasnije, te pratiti klijanje u prirodnim uvjetima.

Od 13 mladih biljčica evodije, kojima nije odgovaralo vrijeme sjetve i uvjeti klijanja, nakon prijenosa u rasadnik, jedan dio uništio je mraz na kojeg su one izuzetno osjetljive.

Sl. 2. i 3. Sjeme evodije u klijalištima

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

36

EVODIJA – Evodia danielli

Porodica: Rutaceae

Porodica Rutaceae obuhvaća oko 50 vrsta. Medonosna biljna vrsta, podrijetlom iz sjeverne Kine i Koreje, u naše krajeve stigla je iz Mađarske. Uspravno listopadno drvo s razgranatom krošnjom, u našem podneblju može narasti 5m, a u toplijim krajevima i do 7m.

Izrazito je dekorativno drvo, koje brzo raste i koje pčele rado posjećuju cijelog dana, jer daje mnogo nektara i peluda, (daje 2-3 puta više nektara nego bagrem). Cvjeta u lipnju i kolovozu, cvijet je otvoren četiri tjedna.

List je neparno perast s nasuprotnim rasporedom listova, duljine je 5-12cm, 7-9 listova nalazi se na crvenkastoj lisnoj dršci. List je okruglasto izduženog oblika s izraženom središnjom lisnom žilom. Za vrijeme listanja je aromatičan.

Jednospolni cvijet je bijele do bijeložućkaste boje grozdastog cvata. Cvat čini 4-5 cvjetova i ima 4-5 prašnika. Cvjetne drške su crvenkaste boje. Sjeme crvenkastosmeđe boje slično je grahoricama i sabire se u rujnu. Za sadnju, sjeme nema posebnih zahtjeva glede kvalitete tla, te podnosi i suha tla. Najbolja je proljetna sjetva od 15. travnja – 15. svibnja, treba izbjeći kasne mrazeve. Sjeme da bi prije proklijalo namačemo u toploj vodi. Nakon 3-4 godine biljka će procvjetati.

Evodija se može razmnožavati i reznicama od poluodrvenjelih mladica, starih dvije godine. U osmom mjesecu uzima se vršna reznica dužine 5-6cm i uranja se u hormon za oživljavanje, a zatim se stavlja u vlažni perlit. Ako nabavimo sadnice otporne na vremenske nepogode rasti će 50-60cm godišnje. Evodija voli vodu i sunce, ali ne poplavna područja.

Hektar zasada evodije može donijeti prinos više od 500kg meda. Med je svijetle boje i sličnog okusa kao bagremov. Sporo se kristalizira.

Zbog velike količine nektara i peluda, lijepog izgleda, poželjno je ovu biljku saditi i njegovati u što većem broju u parkovima, okućnicama, zapuštenim mjestima, rubovima šuma i dakako blizu pčelinjaka.

SOFORA, JAPANSKI BAGREM- Sophora japonica

Porodica: Fabaceae

Porijeklo ovog lijepog listopadno drveta je Azija (Kina i Koreja). Prvo drvo donijeto u Europu nalazi se u Parizu, i staro je 200 godina.Stablo je uspravno i visoko do 25m, ima srednje zbijenu kunu. Cvate u srpnju i kolovozu, ima jak i ugodan miris i osim nektara daje i cvjetni prah. Za pčele su interesantni i otpali i uveli cvjetovi, koje s tla skupljaju cvjetni prah.

List izgledom podsjeća na list bagrema, sastavljen je od 7-17 listića, koji su duguljasto jajoliki i nasuprotno poredani. Izražena je središnja lisna žila.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

37

Cvijet je duga vršna metlica, sastavljena od grozdova svjetložute boje, ima 10 slobodnih prašnika. Plod je mahuna duga 10 cm, s crnim sjemenkama u ljepljivoj masi. Mahuna ne puca i ostaje na stablu preko zime. Sjeme sabiremo u rujnu i listopadu, koje čuvamo do sijanja na otvoreno, u proljeće. Sjeme ima sposobnost klijanja i nakon 5 godina. Preko noći namočimo sjeme kako bi nabubrilo, a zatim ga sijemo na pripremljenu podlogu na otvoreno, u kanaliće širine i dubine do 15 cm u umjereno vlažno tlo. Prve presadnice presađujemo nakon dvije godine. Ako sjeme sijemo u kontejnere (sandučiće sa perlitom ili pjeskom), moramo održavati stalnu temperaturu, a nakon nicanja presadnja je najbolja u jesen.

Stablo cvate 2-3 tjedna i daje do 7kg meda. Prinos od jednog hektara je do 300kg meda.

Sofora je otporna na sve uvjete, osim na mraz i to prilikom sadnje treba imati na umu.

Ima ljekovita svojstva i upotrebljava se kod raznih vrsta krvarenja.

KATALPA, CIGARAŠ – Catalpa bignonioides

Porodica: Bignoniaceae

Ime u narodu – cigaraš, katalpa je dobila zbog ploda u obliku dugačke mahune. Zemlja podrijetla ovog lijepog listopadnog drveta je sjeverna Amerika i Azija. Može narasti do 15 m visine, ima krhke grane, grana se vrlo nisko i ima široku okruglastu krošnju.

List je srcolik, zelene do zelenožute boje, koja u jesen dobiva zlatnožutu boju. Veličina lista je 10-20 cm, koji je cjelovit, valovitog ruba i dugačke peteljke. Miris lista djeluje odbojno na insekte posebno na komarce. Katalpa cvjeta od lipnja do srpnja, cvatnja traje oko dva tjedna. Cvijet je bijele boje, koji na donjoj usni ima dvije žute mrlje i brojne crvenkastosmeđe pjege. Više mirisnih cvjetova tvori uspravni, dugi metličasti cvat. Nakon sadnje, biljka cvate u vremenu od 6-8 godina. Pčelama daje nektar i malo cvjetnog praha.

Plod je dugačka, tanka, kožasta, tamnosmeđa mahuna, koja sazrijeva u jesen i ostaje visjeti na stablu cijele zime. Sjeme se sabire u rujnu, a dozrijeva u drugoj polovini kolovoza. Sjeme se čuva na suhom i hladnom mjestu, i sije se ljeti na otvorenom. Hladna stratifikacija poboljšava klijavost sjemena. Za klijanje sjemena potrebno je toplo, vlažno, hranjivo tlo i sunčani položaj. Korijen katalpe nije jak i otrovan je. Sve češće se sadi kao ukrasno drvo oko okućnica ili kao drvored u parkovima, gdje se krošnja da lijepo oblikovati. Brzorastuće je drvo, koje može biti staro i do 100 godina. Osim razmnožavanja sjemenom, razmnožava se i vegetativnim načinom, zelenim izdancima iz žila.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

38

KELREUTERIJA – Koelreuteria paniculata

Porodica: Sapinaceae

Podrijetlo ovog dekorativnog, listopadnog drveta je Kina. Visina drveta je oko 15m. List je zelen, a u jesen dobiva lijepu crvenkastu boju. Poredano je nasuprotno 7-15 jajastih listića, rubovi listića su pilasti. Cvijet je sitan i žut, tvori metličasti cvat dug 30 cm, cvate od lipnja do kolovoza, oko četiri tjedna i omogućava pčelama dobru i sigurnu pašu. Na hektar nasade pčele sakupe do 300 kg meda. U velikim mjehurastim plodovima nalaze se sitne, okrugle, tamne sjemenke. Sjeme, koje posijemo mora biti na zaštićenom i sunčanom mjestu. Tlo za sadnju sjemena ne mora biti kvalitetno. Postoji i vegetativni način razmnožavanja zelenim biljčicama.

Literatura:

Umeljić, V.: U svijetu cvijeća i pčela, Split, 2004.

Belčić, J., Katalinić J., Loc D., Lončarević S., Peradin L., Šimić F., Tomašec I.: Pčelarstvo,

Nakladni zavod znanje, Zagreb, 1979.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

39

Varooza – sekundarne virusne infekcije, kontrola stupnja invadiranosti pčelinje zajednice i efikasnost ljetnog tretmana (rotenonom uz test flumetrinom i coumphosom)

Damir Šekulja’ i Zdravko Laktić*Veleučilište u Rijeci, Trpimirova 2/V, Rijeka

Unatoč svemu što se o njoj zna, varroa uzima svoj danak iz godine u godinu, te su štete koje prouzročuje ogromne i to kako u neposrednom gubitku pčelinjih zajednica, tako i u izmakloj dobiti koju bi stradale zajednice proizvele u obliku pčelinjih proizvoda i u oprašivanju biljaka. U našim krajevima borba protiv varroe uzima pčelarima više vremena nego borba sa svim ostalim pčelinjim bolestima zajedno, a greške u tretmanu, odabiru termina za liječenje, te naravno odabiru sredstva, često su kobne. Pčelarima praktičarima najvažnije je znati da se varroa relativno jednostavno i relativno jeftino može staviti pod kontrolu. U našim uvjetima, najvažnije je provesti učinkovito tretiranje sredinom kolovoza. To tretiranje je važno, jer se njime znatno smanji broj prisutnih varroa u košnici, te se time zapravo stvore preduvjeti da zimska pčela dočeka zimu, odnosno da se ima što tretirati zimi. Proljetno i jesenje tretiranje vrši se samo po potrebi, ako se ustanovi da stupanj invazije to zahtijeva.

Najvažnije je da se svaki postupak radi pravovremeno i kontrolirano, te da pčelari uzmu u obzir činjenicu da se varroa lako i brzo širi reinvazijom na već tretirane pčelinjake. Isto tako ne treba zaboraviti da varroza nije jedina bolest od koje mogu pčele stradati, te treba paziti da se prilikom pregleda pčelinjih zajednica, prate simptomi ostalih bolesti pčela.

Ugriz ovog krpelja ulazni je put za uzročnike drugih bolesti pčela, prvenstveno onih virusne etiologije. Nerijetko se događa da sama varroa nije neposredni uzrok stradavanja zajednice, već su to sekundarne virusne infekcije.

Virusi su sitne nukleoproteinske čestice, koje sadrže ribonukleinsku (RNK) ili dezoksiribonukleinsku (DNK) kiselinu. Nisu vidljivi običnim mikroskopom i prolaze kroz sve bakterijske filtere. Tek modernim metodama elektronske mikroskopije i ultracentrifuge, došlo se do saznanja o njihovoj veličini i obliku. Virusi su po svojim biološkim osobinama na granici između žive i nežive prirode, jer im je razmnožavanje, zbog nedostatka vlastitog metabolizma moguće samo parazitiranjem u stanicama viših organizama (biljaka, životinja, ljudi, ali i bakterija).

Virus mješinastog legla je okruglog oblika, veličine 28 nm i spada u RNK viruse. Preživljava samo u živim stanicama pčelinje ličinke ili pčele, dok u kašastoj masi uginule ličinke, preživljava oko tri tjedna. U medu na sobnoj temperaturi preživljava 3 do 4 tjedna, ali već na 70°C, ugiba za 10 minuta. nije serološki jedinstven, pa je primjećeno da se pčele priviknu na pojedine lokalne sojeve tog virusa, od kojih pak brzo oboljevaju pčele koje se dosele na to područje (i obrnuto). Starije pčele radilice

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

40

su otporne na bolest. One su najčešće kliconoše, jer u njima virus preživljava preko zime. Stare pčele su se zarazile u mlađoj dobi, kada su pokušavale izbaciti uginule ličinke iz košnice. Virus se razvija u mliječnim žlijezdama i ganglijama glave odraslih pčela, koje tako zaražene prilikom hranjenja ličinki prenose na njih virus. U samoj uginuloj ličinci dolazi do specifičnih promjena, na kutikuli, jer se razvoj virusa preklapa sa periodom metamorfoze ličinke u kukuljicu. Stoga dolazi do izostanka lučenja enzima hitinaze, koji je trebao razlučiti hitinsku ovojnicu ličinke, koja tako zaostaje, uz istovremeno stvaranje košuljice kukuljice, pa tako u jednom trenutku uginula tvorba ima dvije ovojnice koje obavijaju uginulu masu ličinke, između kojih se postupno nakuplja serozna tekućina. Vanjska ovojnica mješinice je žilava i čvrsta, te ju se može uhvatiti pincetom bez da pukne, po čemu se bolest na terenu najlakše razlikuje od drugih bolesti legla.

Bolest se javlja kada u pčelinjoj zajednici ima otvorenog legla, jer su prijemljive ličinke u dobi od 2 do 4 dana, dok one starije od osam dana nisu osjetljive na infekciju. Smatra se da je virus prisutan u većini zdravih pčelinjih zajednica, no one ne pokazuju uvijek i simptome bolesti. Budući da se javlja i rezistencija pčela prema pojedinim sojevima virusa, jedna od najvećih opasnosti u širenju bolesti, vezana je uz seljenje pčela. Naime, ukoliko se pčele dosele u preveliku blizinu lokalnih pčelinjaka, velika je vjerojatnost da će zalijetanjem pčela doći do širenja sojeva virusa na koje pčele nisu razvile otpornost, i to kako sa selećeg pčelinjaka u stacionarni, tako i obrnuto. Zanimljivo je da je virus mješinastog legla utvrđen i na ženkama varroe, te se smatra izvjesnim da i ova krpelj indirektno sudjeluje u širenju zaraze, na način da prijelaskom sa bolesnih na zdrave pčele povećava koncentraciju potencijalnih kliconoša u košnici.

Virus akutne paralize pčela je izometričan RNK virus, okruglastog oblika, veličine 25 do 30 nm. Sojevi virusa izolirani u različitim područjima serološki su jedinstveni. Veće količine virusnih čestica nalaze se u mednom mjehuru pčela. Smatra se da je važan vektor u prenošenju virusa varroa. Virus je relativno otporan na više temperature, a ulaskom u organizam pčele, prvo prodire u živčano tkivo. Prilikom razmnožavanja, virus tvori u stanicama jednoobrazne citoplazmatske acidofilne inkluzije, a do njegove aktivacije često dolazi kada varroa mehaničkim putem ošteti kutikulu zdravih pčela i omogući mu doticaj sa hemolimfom. Varroa ne samo da može inicirati pojavu bolesti, već, kada se bolest razvije u pčelama, ona služi kao vektor njenog prijenosa iz zaraženih jedinki na zdrave, i to kako u košnici, tako i na pčelinjaku, kada zalijetanjem ili grabežom pčela bude prenesena iz zdrave u zaraženu košnicu. Prvi znaci bolesti najbolje se zapažaju ujutro, kada se mogu naći skupine uginulih pčela na dnu košnice, na poletaljci i na tlu ispred košnice. Iako pčele za razliku od kronične paralize brzo ugibaju, ponekad se nađu i žive bolesne pčele, koje šetaju oko košnice, te budući da ne mogu letjeti, penju se na vlati trave, gdje ubrzo ugibaju. Bolest obično traje jedan do tri tjedna. Akutna paraliza u velikoj mjeri sudjeluje u jesenjim i zimskim gubicima pčelinjih zajednica. Zanimljivo je da ako se pčele istovremeno invadiraju virusom akutne i kronične paralize, obole od akutne paralize, dok kod istovremene infekcije sa virusom mješinastog legla, virus mješinastog legla inhibira razmnožavanje virusa akutne paralize.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

41

Virus kronične paralize je RNK virus, elipsoidnog oblika, veličine 20 do 27 x 45 do 70 nm. Virus je serološki jedinstven. Otporan je na djelovanje niskih temperatura, tako da u smrznutom materijalu uginulih pčela na minus 70° C preživljava šest mjeseci, na minus 15° C preživi mjesec dana, a na minus 4° C tri do četiri dana. Iako je otporan na djelovanje etera i kloroforma, ne podnosi dobro visoke temperature, te ga se može lako uništiti kuhanjem ili opaljivanjem zaraženog materijala. Isto tako, nije otporan ni na sunčane zrake, koje ga inaktiviraju za 1 sat. Razvijajući se u zaraženim stanicama, virus obrazuje citoplazmatske uklopine različitih oblika i veličine, u vidu bazofilnih zrnaca sa crnim pigmentom (tzv. Morisonova tjelešca). Nastanku bolesti pogoduje naglo zatopljenje i pregrijavanje plodišta, naročito nakon dužih kišnih i hladnih perioda, tijekom kojih je pčelama otežana opskrba bjelančevinastom hranom (peludom). Takve su prilike česte u svibnju, po čemu je u narodu bolest i dobila ime (svibanjska bolest). Zajednice ne ugibaju direktno od bolesti, već do uginuća dolazi zbog oslabljenja zajednice (i često nedostatnih zaliha hrane), kasno na jesen i zimi. Kod jačih invazija, na poletaljkama se nalazi na desetke takvih sitnih pčela, sa crnim i sjajnim zatkom, koje iako još mlade, izgledaju kao da su iscrpljene radom i da su na kraju svog životnog vijeka. Bolesne pčele se kreću otežano, široko razmaknutih nogu, (pojedine noge su im ukočene), dok su im krila ili ukočena, ili raširena i trepere.

Unutar košnice virus se prenosi socijalnim kontaktima, te naročito zaraženim peludom, dok se između košnica istog pčelinjaka bolest prvenstveno širi zalijetanjem pčela i trutova, odnosno to čini i sam pčelar manipulacijom sa okvirima, priborom i sl.

Na veće udaljenosti bolest se širi trgovinom pčelama, slanjem paketnih rojeva i matica, te seljenjem pčela. Smatra se da i ovaj virus može biti unesen u tijelo pčele ugrizom varoe, no ipak je njena uloga ovdje manje značajna nego kod akutne paralize.

Varroa je posredno ili neposredno djelovala i na neke druge pčelinje bolesti. Tako je na primjer brauloza, nekada vrlo učestala parazitarna bolest, gotovo nestala, jer su sredstva koja se primjenjuju protiv varroe usporila ili onemogućila njen razvoj. Slično se dogodilo i sa akarapidozom (akarozom), koja je ne tako davno bila jedina pčelinja bolest uzrokovana grinjama. Učestalom uporabom akaricida, posredno je stavljena pod kontrolu, te se danas rijetko ili uopće ne javlja u kliničkom obliku.

Jedna od najvažnijih stavki u tretmanu varroe je precizno utvrđivanje stupnja invadiranosti zajednice ovim parazitom. Kod nas je to najčešće i najslabija karika u suzbijanju varroe. Naime, tek manji broj pčelara zaista prati što se događa u košnici prije i nakon tretiranja, a uspješnost provedenog tretmana najčešće se ni ne provjerava. U najboljem slučaju, stavi se podložak na podnicu, pa se ustanovi da je sredstvo efikasno, jer varroa pada. Međutim, tu se zanemaruje činjenica da podatak koliko je varoe otpalo, možda zvuči zanimljivo, ali je sa praktičnog stajališta, puno važniji podatak koji pokazuje koliko je varroa bilo u zajednici prije tretmana, a koliko ih je ostalo nakon provedenog tretmana.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

42

Postupak utvrđivanja broja varroa u pčelinjoj zajednici provodi se na jednostavan način. Iz pčelinje zajednice istrese se u plastičnu čašu oko 30 g pčela. Količina se relativno lako utvrdi vaganjem prvih nekoliko uzoraka. Iz čaše, pčele se pretresu u vrećicu za duboko zamrzavanje, istisne se zrak, i obilježi uzorak, da se zna iz koje je košnice potekao. Uzorke se nakon sakupljanja pohrani u škrinju za duboko zamrzavanje do obrade, gdje mogu ostati i nekoliko mjeseci. Obrada je relativno brza i traje oko 1,5 do 2 minute po jednom uzorku.

Na digitalnu vagu preciznosti 0,1g stavi se uzorak zajedno sa vrećicom. Izvaže se sve zajedno, pčele se ubace u staklenku sa vodom, a vrećicu bez pčela izvaže se na istoj vagi, koju se baždari tako da ubuduće važe samo netto pčele. Broj pčela u načelu se dobije iz podatka da u 1 g ima 10 pčela, no taj faktor treba provjeriti, jer varira u ovisnosti o ispunjenosti mednih mjehura hranom, te ga po potrebi treba korigirati. Uzorak ostaje u staklenci sa vodom najmanje 15 minuta, kako bi se varroa odlijepila od pčela. Sadržaj se na kraju dobro promućka i sve se istrese na dvostruko sito (npr ono za med). Sve pčele ostanu na gornjem dijelu sita, a odlijepljena varroa propadne kroz pore i zaustavi se na donjem situ. Radi lakšeg prebrojavanja, dobro je staviti na donje sito bijelu pamučnu krpu na koju se može ucrtati mreža od nekoliko kvadrata ukoliko se primijeti da ima puno varroe, jer to kasnije olakšava brojanje. Postotak invadiranosti pojedine zajednice lako se dobije iz odnosa broja pčela i broja varroa u pojedinom uzorku.

Kako bi se dobio podatak o efikasnosti tretmana pojedinim lijekom, potrebno je uzorak uzeti neposredno prije stavljanja lijeka, a zatim postupak ponoviti nakon predviđenog vremena tijekom kojeg je lijek trebao djelovati. Uspoređivanjem stanja prije i poslije tretmana može se odrediti uspješnost tretmana, odnosno može se vidjeti da li je potrebno ponavljanje tretmana na pojedinim zajednicama ili na cijelom pčelinjaku.

Efikasnost ljetnog tretmana rotenonom (uz test flumetrin-om i coumaphos-om u kolovozu i rujnu 2007. godine).

Pčelari, koji su se nerijetko više puta „opekli“, i osjetili što znači nepravovremeno ili neučinkovito tretiranje varooze, često posežu za ne registriranim sredstvima, koja najčešće stižu iz susjednih zemalja (BiH, Srbije, Slovenije, Mađarske...) To nije specifičnost Hrvatske, već se događa i u brojnim zemljama EU. Tako su primjerice mravlja i oksalna kiselina učestalo korištene kao sredstvo za suzbijanje varroe u Austriji i Njemačkoj znatno prije nego su zvanično registrirane kao legalno sredstvo koje se smije koristiti u pčelarstvu tih zemalja. Jedan od lijekova koji se posljednjih godina znatno proširio po Hrvatskoj je biljni alkaloid neugodna mirisa, poznat po imenu rotenone. Sredstvo se inače koristi kao otrov za ribe, a kod nas je došlo iz Slovenije. Nije registrirano ni u zemljama EU, a Europi se navodno koristi samo u Švicarskoj. Slovenski pčelari, a sve više i naši, godinama ga koriste, jer dolazi u obliku kartonskih traka, koje se jednostavno objese u sredinu plodišta. U praksi se pokazao

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

43

vrlo efikasnim, a nema ni naznaka o pojavi rezistencije, pa se u nekim dijelovima regije, ustalio kao rutinsko sredstvo u držanju varroe pod kontrolom.

Na tržištu se u legalnoj prodaji nalaze pčelarima dobro poznate Bayvarol trake, (aktivna tvar je flumetrin), a lani se pojavio i Bayerov preparat CheckMite+ (aktivna tvar je coumaphos).

Kako bi se odredilo stupanj učinkovitosti rotenona u suzbijanju varoze, unutar Studija Mediteranske poljoprivrede, Poljoprivrednog Odjela Veleučilišta u Rijeci, prošle je godine izvršeno nezavisno istraživanje efikasnosti rotenona. Kao testna sredstva korišteni su Checkmite+ i Bayvarol trake, što je dalo uvida i u njihovu efikasnost.

Pokusi su vršeni na 5 većih pčelinjaka smještenih u okolici Rijeke, na ukupno 185 pčelinjih zajednica. Tretiranje je provođeno krajem kolovoza, odnosno početkom rujna, nakon što je izvrcan posljednji ljetni med. Pčelinjaci su u proljeće ušli sa ujednačenom invadiranošću varoom, ali su u trenutku tretmana uglavnom zbog reinvazije iz susjedstva imali vrlo nejednaki stupanj invadiranosti varoom od 4% do impresivnih 34,52%!. Sve pčelinje zajednice na pojedinom pčelinjaku, bile su usporedive snage i sa mladim maticama. Od ukupnog broja zajednica, 162 zajednice bile su uzimljene na jednom nastavku, koji je u prosjeku imao 9 do 10 ulica pčela. U pokusu je sudjelovalo i 23 zajednice na dva nastavka, sa 18 do 20 ulica pčela, koje su bile smještene na zasebnom pčelinjaku, kako bi se provjerilo ima li veličina zajednice utjecaja na efikasnost tretmana.

Na zajednicama uzimljenim u jednom LR nastavku, rotenone se pokazao vrlo učinkovitim sredstvom. Od prosječne invadiranosti od 17,09%, nakon tretmana ustanovljena je invadiranost od samo 0,55%. Na testnim zajednicama, Bayvarol trake bile su manje učinkovite i spustile su invadiranost na 1,02%, dok se CheckMite+ pokazao najučinkovitijim, spustivši prosječnu invadiranost na samo 0,13%. Zanimljivo je da je na pčelinjaku sa najvećom početnom invadiranošću od 34,52%, rotenone spustio prosječnu invadiranost na samo 0,32%, dok je na istom pčelinjaku prosječna invadiranost kod zajednica tretiranih sa CheckMite+ pala na 0,14%.

Kod zajednica uzimljenih na dva nastavka, korištena je dvostruka doza svakog lijeka, ali rezultati su bili vrlo različiti u odnosu na zajednice uzimljene na jednom nastavku. Od početnih 25,01% invadiranosti, rotenone je uspio spustiti invadiranost na još uvijek alarmantnih 7,35%, dok je CheckMite+ spustio invadiranost na samo 0,32% (u ovom dijelu pokusa Bayvarol trake nisu korištene, pa za njihovu efikasnost nema podataka).

Navedeni pokusi najbolje pokazuju da jedino podatak o tome koliko je varroa preostalo u zajednici, ukazuje na potrebu za eventualnim dodatnim tretmanom. Rotenone se pokazao efikasnim sredstvom u zajednicama uzimljenim na jednom nastavku i to bez obzira na prethodni stupanj invadiranosti, ali kod onih uzimljenim na dva nastavka, djelotvornost mu nije bila dostatna, dok je CheckMite+ bio efikasan u oba slučaja.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

44

Prema konceptu suzbijanja varroe kojeg preporučuju njemački instituti – 2007. godine, navodi se kako štete od varroe ovise prvenstveno o stupnju invadiranosti pčelinjih zajednica, uz napomenu da ukoliko se u srpnju registrira stupanj invadiranosti od 1% ili više, svakako pčele treba tretirati narednih tjedana, dok u kasnu jesen, kada prestane leglo, stupanj invadiranosti prije zimskog tretiranja treba biti ispod 2%. Sama borba protiv varroe podijeljena je u dva, odnosno tri perioda. U prvom periodu, od kraja ožujka do kraja lipnja, predlažu korištenje bioloških metoda suzbijanja varroe (izrezivanje trutovskog legla i formiranje novih zajednica). U ljetnom i jesenskom periodu predlažu korištenje sredstava koja su djelotvorna i na varrou u leglu, dok zimi preporučuju korištenje sredstava koja efikasno uništavaju varrou na pčelama. Kemijsko tretiranje varroe podijeljeno je u period sa leglom i onaj bez njega. U periodu kada je u zajednicama prisutno leglo preporučuje se korištenje mravlje kiseline, preparata na bazi timola (Apiguard i Thymovar), ali i Bayvarol traka (flumetrina). Za Bayvarol trake navedeno je da je u cijelom svijetu došlo do rezistencije varroa na flumetrin, te se ne preporučaju kao redovito sredstvo za suzbijanje varroe. Od sredstava za suzbijanje varroe na pčelama bez legla, preporučuju mliječnu i oksalnu kiselinu, ali i Perizin, iako napominju da nije preporučljiv zbog rezidua coumaphosa u vosku, te upućuju na oprez, jer je registrirana pojava rezistencije u brojnim zemljama.

Literatura:

ALEKSEENKO, F.M., REVENOK, V.A., ČEPURKO, M.A. (1988): Spravočnik po boleznjam i vrediteljam pčjol. Urožanj, Kiev. (rus).

Arbeitsgemeinschaft der Institute für Bienenforschung e.v. (2007): Varroa unter Kontrolle. Passavia Druckservice Gmbh & Co.KG Passau.

BAILEY, L. (1981): Honey bee pathology. Academic Press, London. (eng.).

BAILEY, L., BALL, B.V. (1991): Honey bee pathology. Academic Press, London.(eng.).

BAILEY, L., FERNANDO, E.W.F. (1972): Effects of sacbrood virus on adult honey bees. Ann. Appl. Biol. 72, 17 - 35. (eng.).

BORCHERT, A. (1974): Schädigungen der Bienenzucht durch Krankheiten, Vergiftungen und Schädlinge der Honigbiene. Hirzel, Leipzig. (njem.).

DE JONG, D., MORSE, R.A., EICKWORT, G.C. (1982): Mite pests of honey bees. Ann. Rev. Entomol. 27, 229-252. (eng.).

GROBOV, O.F., LIHOTIN, A.K. (1989): Bolezni i vrediteli pčel. Agropromizdat, Moskva. (rus.).

RITTER, W. (1996): Diagnostik und Bekämpfung der Bienenkrankheiten. Gustav Fischer Verlag Jena. Stuttgart. (njem).

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

45

PROPOLIS

Dragan Bubalo1, Maja Drazic2 Nikola Kezić11Zavod za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju, Agronomskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu. Svetošimunska 25. Zagreb 2Hrvatski stočarski centar, Ilica 111, Zagreb

Pčelari ne vole propolis. Prlja odjeću i ruke, smeta prilikom otvaranja košnica i vađenja okvira. Iako je u posljednje vrijeme propolis tražen pčelarski proizvod, još uvijek većina pčelara nije spremna strugati i/ili ciljano ga proizvoditi. Kod nas su dugo vremena odabirane pčele koje skupljaju manje propolisa. Danas se sve veći broj pčelara odlučuje specijalizirati u proizvodnji. Ne postoji jedinstvena tehnologija proizvodnje, nego se na razne načine pokušava proizvesti što veću količina propolisa.

Za propolis pčele skupljaju smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta, prije svega drvenastih (Slika 1.). Specijalizirane radilice, tijekom zadnje faze života skupljaju smolaste tvari u košaricama zadnjih nogu i dodaju vlastite izlučevine. Prema nekim istraživanjima one se isključivo posvećuju skupljanju i preradi propolisa prekidajući tu aktivnost samo u slučajevima povećane potrebe za skupljanjem nektara.

Slika 1. Pčele sakupljaju smolaste tvari koje obavijaju pupove različitih biljnih vrsta

U košnici propolis ima dva važna zadatka: graditeljsku ¬ zatvara pukotine i učvršćuje pojedine dijelove košnice, i higijensku - održava mikroklimu.

Mikroklimu “sterilizaciju” prostora u košnici pčele održavaju presvlačenjem s propolisom unutarnje površine.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

46

Osim što je bitan za normalno funkcioniranje pčelinje zajednice, svojim je zanimljivim odlikama postao predmetom istraživanja njegovog korištenja u različite svrhe (farmacija, kozmetika, poljoprivreda i dr.).

Kemijski sastav propolisa varira ovisno o biljnim smolama koje su pčele skupljale, općenito je pronađeno oko 300 sastojaka, od toga na biljne smole i balzame otpada 50 %, vosak 30 %, esencijalna i aromatska ulja 10 %, pelud 5 %, i različite organske tvari 5%, uključujući i strane primjese. Velika varijabilnost u kemijskom sastavu propolisa objašnjava se velikom raznolikošću njegovih fizikalnih odlika, kao što su boja, miris i okus.

Konzistencija ovisi o temperaturi, tvrd i krhak je na hladnom, a prema 30 oC postaje rastezljiv i lako se oblikuje. Na višim temperaturama postaje ljepljiv i viskozan, a topi se na 65–70 oC. Propolis se slabo otapa u vodi, a u etilnom se alkoholu otopi oko 50 %. U potpunosti se otapa u eteru, acetonu i benzenu.

Među mnogim komponentama propolisa grupa polifenola i flavonoida je sigurno najznačajnija, te je zbog svojih osobina i najviše istraživana.

Na tržištu se nalaze uglavnom dva tipa propolisa: strugani dobiven struganjem drvenih površina košnice (okviri i nastavci) i propolis dobiven sa mrežica (slika 2 ).

Slika 2. Propolis na silikonskoj mrežici

Strugani se dobiva povremenim čišćenjem košnice i rezultat je normalne aktivnosti pčelara. Ne zahtijeva posebnu spretnost ni alat. Struganjem se dobiva ograničena količina propolisa, ne više od 50-100 g/god. po košnici, često oskudne količine jer je pun nečistoća (ostaci mrtvih pčela i komadića drva) zbog čega mu je vrijednost na tržištu puno manja nego onog skupljenog pomoću skupljača.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

47

Da bi se dobila veća količina propolisa potrebno je stimulirati prirodnu težnju pčela da propoliziraju sve otvore koje one smatraju opasnim za gubitak topline ili mogući ulazak štetnika. U tu se svrhu prave skupljači propolisa od uskih letvica tvrdog drveta u obliku rešetke, s razmacima između letvica 3 mm (slika 3). Skupljač se postavlja iznad satonoša, tako da pčele, nastojeći da zatvore prostor između letvica, isti popunjavaju propolisom. Kao skupljač propolisa može poslužiti i uokvirena žičana mreža od nehrđajuće žice ili plastična (prehrambene kvalitete, najčešće silikonske) s otvorima do 3 mm.

Slika 3. Postavljanje silikonske mrežice na košnici nastavljači

Važno je naglasiti da razmak između okvira i skupljača propolisa (prazan prostor) treba biti 8 do 10 mm. Ako je razmak suviše mali, pčele skupljač zalijepe propolisom za okvire pa prigodom njegovog skidanja može doći do lomljenja, a ako je veći, pčele manje zatvaraju otvore na skupljačima.

Na ovaj se način može skupiti 100-400 g propolisa godišnje po košnici ovisno o snazi zajednice, tendenciji propolizacije i tipu vegetacije.

Skladištenje propolisa ne traži posebnu pozornost. Dovoljno je koristiti tamnu ambalažu postavljenu daleko od topline da se izbjegne njegovo sljepljivanje.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

48

Slika 4. Iskustva iz Brazila u ciljanoj proizvodnji propolisa za trziste.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

49

Neke od metoda uspješnog čuvanja matica tijekom duljih razdoblja u vrijeme aktivne pčelarske sezone kao i u vrijeme zimskog perioda

Dr.sc. Zdravko Laktić, Dr. sc. Damir Šekulja

UvodČuvanje više matica tijekom godine u jednoj pčelinjoj zajednici obično nazivamo

„bankom matica”. U banci se čuva uvijek nešto vrijedno bilo da se radi o novčanim sredstvima, vrijednim papirima, zlatu i sl. Za pčelara sačuvane matice kroz određeno vrijeme i mogućnost da ih koristi upravo kada mu trebaju također predstavlja vrijednost.

Matice se prema potrebi moraju nekada čuvati tijekom aktivne sezone, što traje 10 – 15 dana, ali i 6 mjeseci preko zime.

U svakom slučaju pčelar bi morao voditi svoju pčelarsku proizvodnju tako da u svako vrijeme ima na raspolaganju potrebnu količinu oplođenih matica.

Kako se kod nas malo radi na rješenju te problematike želja nam je skrenuti pažnju na modele, kojima se pčelarski svijet služi u svojoj proizvodnji.

Čuvanje i upotreba matica tijekom aktivne pčelarske sezone

Čuvanje i upotreba oplođenih matica u pčelarskoj sezoni ne predstavlja veći problem, ako se pozna tehnologija.

1. Poznato je da su se vršili pokusi još prije sedamdesetak godina i da su se čuvale matice u malim kavezima s dvadesetak pčela. Te su pčele njegovale matice. Naravno bila je jedna matica u jednom kavezu. Po toj tehnologiji uginule pčele zamjenjivane su s mladim novim pčelama. Ovako držane matice koristile su se nakon nekoliko mjeseci. Kada su vraćene u pčelinje zajednice normalno su se ponašale i nesle jaja i pokazale svu svoju vitalnost.

2. Pčelar nabavi veći broj oplođenih matica za potrebe zamjene, formiranje novih zajednica, a radi raznih razloga nije ih mogao ugraditi prema prethodnom planu. Što napraviti? Treba ih smjestiti u posebne drvene ili plastične kaveziće i to tako da svaka matica bude u svojem kaveziću. Veoma su pogodni plastični kavezi, koji izgledaju kao ženski vikleri. Saloži se 30 – 40 kavezića u okvir s kojim se pčelari na dotičnom pčelinjaku. Odabere se jaka pčelinja zajednica, medište se odvoji od plodišta matičnom rešetkom. U medište se stave dva okvira sa otvorenim leglom i pčelama. Između tih okvira stavi se okvir s maticama. Naša iskustva govore kako je sasvim dobro držati te matice oko 15 dana do upotrebe. Pčele hrane te matice kroz žičanu mrežu i gubitci se u to vrijeme veoma maleni.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

50

Ovaj način čuvanja rezervnih matica dobro dolazi i kod uzgajivača, koji u datom momentu nisu u stanju poslati matice na tržište.

3. T. Jevtić (1959) postavio si je pitanje da li držanje matica u izoliranim kavezima djeluje štetno na njenu vitalnost i nosivost. Zadatak pokusa bio da se vidi kako će pčele njegovati matice u kavezima, koji su zatvoreni matičnom rešetkom. Pčele mogu kada god žele ulaziti u te kaveze i hraniti maticu. Cijeli pokus rađen je tako da je u jednoj jakoj pčelinjoj zajednici između matične rešetke stavljen okvir s 7 matica u kavezima. U početku pokusa matična rešetka kavezića bila je pokrivena pa tada nisu mogle pčele ući u kaveze k maticama nego su je hranile kroz mrežu.

Nakon 7 dana skinuti su pokrivači matičnih rešetki sa kavezića. Tada su pčele mogle ulaziti u kaveziće k maticama i hraniti ih direktno. Nisu nastali nikakvi problemi ni onda kada su dodane nove matice u istim takovim kavezićima. Ove nove matice bile su pokrivene svega 3 dana s gustom mrežom. Kada je nakon tri dana skinuta mreža pčele su kroz matičnu rešetku najnormalnije ulazile u kaveze. Nije ni tada bilo nikakvih problema.

Pokus je dalje vođen na taj način da je maknuta matična rešetka između dva nastavka te pčelinje zajednice. Tako se je matica mogla kretati po oba nastavka. Ni tada se nije ništa promijenilo. Pčele su nastavile hraniti i njegovati matice u kavezićima iako je slobodna matica bila u kretanju iz donjeg u gornji nastavak.

Dakle po ovome možemo zaključiti, da pčelar može smjestiti po jednu maticu u kavezić, koji je obložen matičnom rešetkom. Pčele će ulaziti u kaveziće i njegovati te oplođene matice i neće prisutnost oplođene matice te velike zajednice ometati ishranu matica u kavezićima.

Do sličnih iskustava došao je i E.R. Harp (1967).

Možemo sa sigurnošću zaključiti da danas osposobljen pčelar ne može imati nikakvih problema u čuvanju stotinjak oplođenih matica u Banci matica do njihove upotrebe. U Banci matica preporučljivo je u pčelarskoj sezoni držati matice oko 15 dana.

U koliko nema izdašne paše za vrijeme primjene navedene tehnologije potrebno je zajednicu hraniti.

Posebno je pitanje kako da u jednoj pčelinjoj zajednici prezimi veći broj oplođenih matica?

Postoji danas više modela, koji nam govore kako da nam preživi zimu jedna matica ili recimo 48 matica u jednoj jakoj zajednici.

Pokušati ćemo opisati svoja iskustva i neke literaturne podatke.

1. Uobičajeno je savjetovati pčelare da moraju nužno imati uz svoj pčelinjak i veći broj nukleusa s 5 - 7 okvira pčela, hrane i maticu. Ti nukleusi koristiti će za obnavljanje zajednica u proljeće, ili za dodavanje matice iz nukleusa

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

51

zajednicama koje su ostale preko zime bez matice. Čuvanje tih nukleusa ili kako ih još zovemo pomoćne zajednice tijekom 6 mjeseci veoma je skupo. Potrebno je imati košnicu za tu pomoćnu zajednicu, okvire, saće, hranu pčele i maticu. Na koncu i taj nukleus može uginuti ne dočekavši proljeće. Pčelarska proizvodnja traži tehnološke metode, koje će pčelaru omogućiti jeftiniju oplođenu maticu u proljeće. Tako ima pčelar mogućnost da si izabere onu tehnologiju, koju će moći savladati i koja će biti financijski pogodna.

U daljnjem tekstu navesti ćemo dio tih tehnoloških metoda i naših iskustava.

2. Oplođene matice čuvaju izvan pčelinjih zajednica u malim kutijama. Te kutije imaju slijedeće unutrašnje dimenzije: 80x80x80 mm. Debljina daščica je 10 mm. Daščice su spojene s čavlićima, a poklopac i podnica nisu fiksirane, nego se pridržavaju gumenim prstenom.Kutijice se ventiliraju uskim prorezom ispod krova. Prije naseljavanja pčela i matice u tu kutiju stave se komadić saća s medom i komadić saća bez meda. Oko 100 komada pčela stavlja se u kutiju sa oplođenom maticom. Kutija s maticom i pčelama čuva se preko zime na temperaturi od 17 - 20 °C. Zamjena uginulih pčela se radi tako da se pčele koje će se dati matici puste na temperaturu od 5 - 6 ° C. Dovedene su u stanje obamrlosti. Obamrle pčele se raspoređuju u prazne kutije, koje se zatim stavljaju ispod kutija u kojem je matica. Između dvije kutije stavlja se novinski papir na kojem je u sredini napravljena rupa. Obamrle pčele se brzo oporave i prelaze k matici. Donja kutija se ukloni, a gornjoj se zatvori dno. Kada se u kutiji potroši hrana na nju se stavlja nova kutija s hranom i između te dvije kutije ne stavlja se nikakva pregrada. Matica s pčelama preseli se u novu kutiju s hranom. Ova metoda preživljavanja matice tijekom zime smatra se ekonomski opravdanom, jer se potroši od jeseni do proljeća 200 -220 grama meda i 50 - 60 grama pčela.

3. Vršeni su pokusi kod nas u stvaranju takovih uvjeta da oplođena matica uspješno preživi zimski period i bude sposobna u proljeće za upotrebu (Z. Laktić). Matice s pčelama stavljene su u rekonstruiran oplodnjak. Taj oplodnjak ima 3 okvirića čija ukupna površina iznosi površinu jednog LR okvira i ima hranilicu. Rekonstrukcija se sastoji u tome da se ispod podnice napravi prostor petnaest centimetara dubok. Taj prostor je ograđen s žičanom mrežom i ima svoju podnicu. Na podnici oplodnjaka probuši se rupa s promjerom od 10 mm, koja služi za komunikaciju pčela iz gornjeg dijela oplodnjaka s donjim novim dijelom. Naravno da oplodnjak nema otvorenog leta pa ova rupa omogućuje i cirkulaciju zraka. Prema potrebi, radi uginuća pčela moraju se dodavati najčešće dva puta tijekom zimovanja pčele. U svakom slučaju i ovom modelu preživljavanja matice mora se nozemoza prevenirati. Ovi oplodnjaci s maticama i pčelama moraju se držati u prostoriji čija tempera ne smije pasti ispod 12°C. Slično se tako mogu matice čuvati i u oplodnjacima tipa Apidea. Tijekom zime i tu se dodaju jednom ili dva puta nove pčele. Ta istraživanja su rađena Kirchhainu i drže da je tehnološki postupak uspješan, ali je potrebno puno rada ako se matice drže do proljeća.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

52

4. Navesti ćemo iskustva D.Šekulje (2006). I ovdje se matice s pčelama čuvaju u prostorijama na sobnoj temperaturi. On je 30 matica stavio u transportne kaveziće sredinom kolovoza. Matice su bile s 10 – 15 pčela pratilja. Držane su u kutiji na sobnoj temperaturi. Hranjene su s mednim tijestom (šećer u prahu i med). Pčele i hrana mijenjane su svaka 2 – 3 tjedna do sredine siječnja. Postupak zamjene je trajao 1 – 2 minute po matici. Pčele pratilje su vraćane u istu košnicu iz koje su uzimane druge nove pčele. Nakon 15. siječnja pčele su zamjenjivane svakih 10 dana. 20 matica je preživjelo do sredine ožujka, odnosno do početka travnja, a uginuća koja su se događala bila su uglavnom fizičke naravi (pčela bi uginula u hrani i tijelom bi zapriječila dostup hrane ostalim pčelama). Nakon uspješnog prezimljavanja matice su iskorištene za formiranje zbirnih nukleusa , ili za saniranje bezmataka. Nije bilo problema sa prihvatom tih matica niti je primijećeno da su išle u tihu izmjenu. Nukleusi su se normalno razvijali i nisu zaostajali u razvoju u odnosu na ostale zajednice slične snage na pčelinjaku. Ovdje je prilika da iznesemo i iskustva H. Pechhackera. Najme on je stavio 25 matica u transportne kaveziće krajem ljeta. Držao ih je na radnom stolu na sobnoj temperaturi. Pčele i hrana mijenjani su kada se pokazalo potrebnim. Većina matica dočekala je proljeće. One koje su bile iskorištene do pojave mladih matica u prirodi bile su prihvaćene na sličan način kao kod D. Šekulje. No one koje su dodane kasnije išle su u tihu izmjenu. Oba ova iskustva stečena su paralelno i nezavisno. Pokus H. Pechhackera tekao je dulje, te se može pretpostaviti da bi i u prvom slučaju došlo do povećane tihe izmjene matica. Oba istraživanja su pokazala da ako se matice pravilno hrane i drže u dobrim uvjetima, njihovo preživljavanje nije bitno drukčije od onog u prirodnim uvjetima.

5. Veoma složena istraživanja o preživljavanju matica zimi tijekom 6 mjeseci izveli du M.H.Wyborn, M.L. Winston i P.H.Laflamme (1993). Ustanovili su da se banka matica može upotrijebiti kao zaliha oplođenih matica kroz 6 mjeseci. Košnica u kojoj žive te matice mora biti prepuna radilica i hrane. Isto tako mora biti dobro toplinski izolirana. Na kraju skladištenja tih matica većina radilica je bila stara oko 6 mjeseci. Autori su posvetili i značajnu pažnju kod praćenja kako se te matice ponašaju nakon vađenja iz banke matica. Našli su da nema razlike u težini matice i težini ovarija. Po tome su zaključili da ovo šestomjesečno držanje matica preko zime ne djeluje na potencijalnu produktivnost matice. Nisu nalazili razliku u površini legla, broju radilica , spremanju meda i peludi između matica koje su zimovale same u nukleusima i ovih koje su bile u velikom broju u jednoj košnici. Najbolji ekonomski efekt imali su kod onih pokusa kod kojih su držali 48 matica u drveno žičanom kavezu. Matice su držane u kavezima sa žičanom mrežom preživljavale su kod dva zimska pokusa 60%. Naravno bilo je tijekom raznih pokusa i manjeg

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

53

i većeg preživljavanja. Tehnologija čuvanja matica kod ovih hladnih kanadskih uvjeta dosta je složena i ovaj prostor ne dozvoljava da ju se iznosi. Na koncu važno je da se poštuju tri uvjeta u organizaciji košnice za preživljavanje matica preko zime. To su:

1. veliki broj radilica2. odgovarajuća zaliha meda3. sprečavanje formiranja zimskog klupka ( velikim brojem pčela ).4. u košnici nema slobodnih matica.

Zaključak

Razlikujemo dvije vrste banaka matica. Jedna se upotrebljava tijekom aktivne proizvodne sezone, a druga čuvanjem jedne ili više matica u jednoj zajednici tijekom 6 mjeseci do proljeća.

Ako pčelari imaju u rano proljeće mlade oplođene matice moći će riješiti niz proizvodnih problema. Znamo kada sustiže na tržište redovna proizvodnja matica.

Vrlo je važno prevenirati nozemozu u zajednici koja čuva matice preko zime.

Niz istraživanja stručnjaka pokazuje da je biološki i ekonomski ovaj posao izvodiv.

Mnogi pčelari traže mogućnosti da im proizvodnja bude ekonomičnija. No moramo ipak reći da bez visoke produktivnosti matice, zatim bez ikakve mogućnosti da kod nas pčelar može nabaviti umjetno oplođenu maticu ili da ima na raspolaganju tehnologiju čuvanja matica tijekom zime nećemo se maknuti iz provincijalnog razmišljanja. Očito da struka iz raznih naših znanstvenih organizacija nije našla put ka unapređenju pčelarske proizvodnje.

Literatura

Ćerimagić, H, Pčelarstvo. NIRO Zadrugar , Sarajevo

Harp, E.R. 1967. Storage of queen bees. American Bee Journal 107 (7)250-251.

Jevtić, T. 1959. Život i gajenje pčela. Zadružna knjiga Beograd.

Laktić, Z. i sur. 2004. Pčelarski priručnik. Grafika Osijek.

Laktić, Z.1999.Gospodarska opravdanost uzgoja selekcioniranih matica. Hrvatska pčela

Rihar, J. 2003. Vzrejajmo boljše čebele. Pansand. D.o.o. Ljubljana

Relić, B. 1988. Pčelarstvo i ekonomika pčelarenja. Sremska Mitrovica.

Wyborn, M.H. i sur. 1993. Storing Matet Queens During the Winter in Managed Honey Bee Colonies. American Bee Journal . (3) 201-205.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

54

UTJECAJ RAZLIČITE PRIHRANE PČELA NA BRZINU POTROŠNJE VODE

G., Mirjanić

Sažetak

Cilj naših istraživanja bio je utvrditi utjecaj različite vrste pčelinje hrane na brzinu potrošnje hrane, a time i na produktivnost pčelinjih zajednica. Pčelinje zajednice su hranjene pčelinjom hranom različite kvalitete, što potvrđuju i dobiveni rezultati. Bitne razlike u rezultatima naših istraživanja posljedica su i godišnjega doba u kojem se eksperiment obavljao.

Ishrana pčelinjih zajednica medom, kao kontrolnom skupinom i enzimski invertiranim sirupom pokazala je da ima najveći utjecaj na potrošnju vode, što upućuje na zaključak da je enzimski pripremljena hrana za pčele, po kvaliteti najsličnija medu i time adekvatna zamjena istog u ishrani pčela.

Ključne riječi: prihrana, hrana, med

Uvod i pregled literature

Pčele pod normalnim uvjetima u prirodi sakupe dovoljne količine nektara, polena i vode, koji su neophodni za rast i razvoj legla i pčelinjeg društva uopće. Vodu medonosne pčele dobivaju iz dva izvora: višak vode iz nektara i unos vode posebnim izletom pčele u vanjsku okolinu. Voda joj služi kao glavno otapalo organskih tvari, posebno ako hrana sadrži preko 50% šećera (Simposon, 1964). Tijekom godine najveće potrebe za vodom su u proljeće, prilikom ishrane velike količine legla (lučenje mliječi). Prema Altmanu (1952) hormoni mogu utjecati na potrošnju vode, pa tako npr. ekstrakti corpora alati mogu povećati razinu vode u krvi, dok će je ekstrakti corpora cardiace znatno smanjiti. O količini potrošene vode po jednoj košnici nema preciznih podataka, ali je Farrar (1973) ustvrdio da je pčelinjak od 50 košnica unio za tjedan dana oko 190 litara vode.

Značaj kvalitetne ishrane pčela uz dovoljne količine pitke vode je veliki, pogotovo ako se uzme u obzir ishrana mladog pčelinjeg legla i raznolikost u njihovim potrebama za hranjivim tvarima. Prema Standifer et al. (1971) izolovane matice hranjene glukozno-fruktoznim sirupom živjele su 68 dana, uz prisustvo dovoljnih količina svježe vode.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

55

Tablica 1. Uticaj vrste hrane na težinu šestodnevnih ličinki i jednodnevnih pčela (Crane, 1975)

Sastav hraneTežina 6. dan. larvi Težina 1. dan. pčela

mg % mg %

Med-kontrola 152,22 100,0 108,1 100,0

Šećerni sirup 150,46 98,8 99,5 92,0

Pogača 151,66 99,6 101,9 94,3

Pogača+kvasac+ml.u prahu 152,16 99,9 107,1 99,1

Značaj vode za medonosnu pčelu se ogleda i u činjenici spremanja kvalitetne hrane za ishranu pčela, pa je tom pravcu interesantan pojam invertiranja šećera. Invertiranje šećera je proces pri kome se molekula saharoze pod utjecajem enzima invertaze ili kiseline vezuje sa molekulom vode i razlaže na dva molekula jednostavnih šećera (glukoza-grožđani šećer i fruktoza-voćni šećer). Ovako dobivena mješavina jednakih količina grožđanog i voćnog šećera naziva se invertni šećer. Samo invertiranje saharoze se može izvršiti na dva načina:

- korištenjem koncentrata očišćenog enzima invertaze (dobiven mikrobiološkom tehnologijom),

- uz pomoć neke od kiselina uz zagrijavanje otopine saharoze (jabučna, limunska, vinska, mliječna, oksalna).

Svi šećeri nisu jednako interesantni za medonosnu pčelu. To potvrđuju i rezultati Rogers-a, 1995, da su visoko fruktozni sirup 55 (HFCS 55) i visoko fruktozno kukuruzni sirup 42 (HFCS 42) jednako interesantni za pčele i daleko više primamljivi od čiste saharoze.

Šećerni sirupi, koji su proizvedeni kiselinskom hidrolizom, mogu biti i smrtonosni za pčele. HMF (hidroksimetilfurfural) je nusprodukt procesa kiselinske hidrolize koja razdvaja molekulu saharoze na jednostavne šećere, fruktozu i dekstrozu. Za razliku od ovog kemijskog procesa, enzimska hidroliza šećera preoblikuje molekulu tako da razdvajanje ne rezultira formiranje HMF-a. Najznačajnija smrtnost pčela je jesenskom prihranom pčela kiselinski hidroliziranim invertnim sirupom. Studija u Njemačkoj je pokazala da je koncentracija hidroksimetilfurfurala (HMF) u šećernim sirupima zaista čimbenik koji utječe na smrtnost pčela. Utvrđeno je da HMF razine ispod 3 mg/100 g sirupa ne ubija pčele. HMF razine od 15 mg/100 g sirupa, kod kiselinski invertnog sirupa, uzrokuju značajno povećanje smrtnosti pčela. Smrtnost je bila uzrokovana stomačnim trovanjem i cijepanjem probavnog trakta u cijelosti (Jachimowicz et al., 1975).

Prema Ivanov et al. (1995), kao rezultat ishrane pčela sa invertnim šećerima, povećan je sadržaj proteina, masti i glikogena u pčelinjim tkivima, a sve u cilju manje fiziološke iscrpljenosti pčela.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

56

Tablica 2. Sastav ugljikohidratnih proizvoda za pčele (Ivanov, 1995)

Proizvod Voda (%) Red. šećer(%) Saharoza(%) HMF mg./100g

Enzimski sirup 34,60-37,20 45,60-57,30 5,70-17,00 0,00

Invert sirup (HCL) 27,60-30,50 61,80-68,60 3,80-7,70 5,76-11,42

Invert sirup (limunska kis.) 36,00-38,60 37,50-51,20 12,70-26,50 1,73-4,42

Materijal i metode rada

U našim istraživanjima koristili smo sljedeće izvore pčelinje hrane: med (kontrolna grupa), šećerni sirup, fdm (visokofruktozno-kukuruzni sirup), kiselinski invertni sirup i enzimski invertni sirup (eksperimentalne grupe). Laboratorijska istraživanja su obavljena na pčelama, sa kojima su naseljeni mini kavezi kapaciteta oko 200 pčela. Kavezi su se punili u tri razdoblja: veljači, svibnju i srpnju mjesecu, tako da su bile zastupljene tri vrste pčela, gledajući po strukturi u toku godine. Svi kavezi su imali zamrežene otvore kroz koji dobivaju svakodnevno svježu hranu i vodu, a dodatna ventilacija se uspostavlja i sa donje strane (zamrežen pod). Osobina koja je pri tome praćena je dnevna potrošnja vode. Svi navedeni parametri su svedeni na jednu pčelu, tako da su se dobijeni rezultati mogli statistički obraditi

Rezultati istraživanja i diskusija

Tablica 3. Brzina potrošnje vode od strane pčela u zimskom periodu (Mirjanić, 2003)

Vrsta hraneKoličina

gr./pčeli/dan %

Med (kontrolna grupa) 0.0206 100

Šećerni sirup 0.0180 87.4

FDM 0.0278 134.9

Invertni sirup 0.44 213.6

Enzimski invertni sirup 0.0910 441.7

U zimskom razdoblju ishrane vodu su najbrže konzumirale pčele u kavezima hranjenih sa invertnim sirupom 0,44 g/pčeli/dan, a najsporije pčele hranjene sa šećernim sirupom 0,018 g/pčeli/dan. Ostali oblici pčelinje hrane (izuzev kiselinski invert sirupa), nisu imali uticaj na brzinu uzimanja vode, tako da su pčele konzumirale vodu u zimskom razdoblju ispod prosjeka, koji je iznosio 0.0944 g/pčeli/dan.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

57

Tablica br. 4. Brzina potrošnje vode od strane pčela u proljećnom periodu (Mirjanić, 2003)

Vrsta hraneKoličina

gr./pčeli/dan %

Med (kontrolna grupa) 0.0711 100

Šećerni sirup 0.1302 183.1

FDM 0.1205 169.5

Invert sirup 0.1415 199

Enzimski invert sirup 0.0888 124.9

U proljetnom razdoblju vodu su najbrže konzumirale pčele hranjene sa invertnim sirupom (oks.kis.) 0.1415 gr./pčeli/dan, a najsporije pčele hranjene sa medom (kontrolna gr.) 0.0711 gr./pčeli/dan.

Tablica br. 5 Brzina potrošnje vode od strane pčela u ljetnom razdoblju (Mirjanić, 2003)

Vrsta hraneKoličina

gr./pčeli/dan %

Med (kontrolna grupa) 0.0470 100

Šećerni sirup 0.1120 238.3

FDM 0.1132 240.9

Invertni sirup 0.2300 489.4

Enzimski invertni sirup 0.0817 173.8

Od ljetnih pčela najbrže su vodu konzumirale one koje su hranjene sa invertnim sirupom (oks.kis.) 0.2300 gr./pčeli/dan, a najsporije pčele hranjene sa medom 0.0471 gr./pčeli/dan.

Zaključak

Na osnovu naših istraživanja i dobijenih, statistički obrađenih podataka, može se zaključiti, da različita vrsta hrane za pčele nema uticaja na brzinu potrošnje vode kod pčela, bez obzira na godišnje doba. Međutim, ako se promatraju rezultati ovog pokusa

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

58

u pogledu potrošnje vode od strane pčela hranjenih istom hranom, ali kroz različita godišnja doba, uočit će se kako postoje bitne razlike, što nas navodi na zaključak da postoji statistički značajna razlika između aritmetičkih sredina iste vrste hrane, ali kroz tri različita godišnja doba. Također treba uočiti da u ovim uspoređivanjima aritmetičkih sredina potrošnje vode pčela nema razlike u pogledu eksperimentalnih grupa hranjenih sa medom i enzimskim sirupom, što nas još više približava početnoj hipotezi u pogledu kvaliteta enzimski invertiranog sirupa i njegove upotrebne vrijednosti u pčelarstvu.

Literatura:

1. Altman, G., “Die Lokalisation der Sexualwirkstoffe bei der Honigbiene”, Z. Bienenf. 1; 124-127: 1952.

2. Crane, E., “Honey a comprehensive survay Heinemann”, London, 1975.

3. Farar,C. L., “Productive management of honybee colonies”, Am. Bee J. 113; 416-417; 1973.

4. Ivanov, Ts., Ivanova, T.,: “A comparative study on feeding the honeybees with various kinds of carbohydrates”, Apimondia Luzana 1995.

5. Jachimowicz, T., Ei, S. G.,: “Zur Problematik der Verwendung von Invertzucker für die Bienenfütterung”, Apidologie 6 (2), 121-143; Les Ulis Cedex A, 1975.

6. Mirjanić, G.: “Uticaj različite prihrane na razvoj pčelinjih društava”, magistarska teza, Beograd, 2003.

7. Rogers, R. E. L,: “Feeding honey bees: Chose carbohydrates carefuly”, 1995.

8. Simpson, J., “Dilution by honeybees of solid and liquid food containing sugar”, J. Apic. Res. 3; 37-40; 1964.

9. Standifer, L. N., H. K. Pool and K. M. Doull,: “Egg production, oviposition, and survival of isolated qoeen honey bees fed experimental diets”, Ann. Ent. Soc. Amer. 64; 228-232; 1971.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

59

UTJECAJ TIPA KOŠNICA I PODRIJETLA MATICA NA RAZVOJ BOLESTI PČELA

Marin Periškić1, Zvonimir Tucak2, Mario Škrivanko1, Tanja Tušek3

1 Hrvatski veterinarski institut Zagreb, Veterinarski zavod VInkovci2 Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku3 Visoko gospodarsko učilište u Križevcima

SAŽETAK

Cilj istraživanja bio je utvrditi čimbenike koji utječu na razvoj bolesti pčelinje zajednice u istim ekološkim uvjetima: utjecaje tipova košnica (LR, DB i AŽ), materijala od kojega su građene i podrijetla matica (prirodno uzgojene ili selekcionirane). Istraživanja su provedena tijekom 2005. godine u 687 košnica kod 13 pčelara s Vukovarsko-srijemske županije. Sve pčele koje su korištene u istraživanju pripadaju europskoj rasi pčela Apis mellifera carnica i najrasprostranjenije su u pčelinjacima na području Slavonije. Istraživanja bolesti pčela provedena su u skladu s Pravilnikom o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti, a kakvoća meda iz istraživanih košnica određena je u skladu s Pravilnikom o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda. U tri tipa istraživanih košnica određena je vrsta materijala (drveta) od kojega su građene i istovremeno je praćena zastupljenost podrijetla matica. Pretragama nije ustanovljena američka gnjiloća pčelinjeg legla, etinioza i tropileloza niti u jednoj istraživanoj košnici. Najmanje nozemoze i varooze je utvrđeno je u košnicama AŽ tipa izrađenim od jelovog drveta. Najviše nozemoze utvrđenio je u DB košnicama izrađenim od lipovog drveta. Najviše varooze je u LR košnicama izrađenim od drveta topole, a najmanje je u AŽ košnicama izrađenim od jele. Pčelinje zajednice koje imaju sekelcioniranu maticu manje su podložne pojavi nozemoze i varooze. Rezultati istraživanja ukazuju da različiti tipovi košnica i podrijetlo matica te materijal od kojega su građene, utječu na razvoj bolesti pčela.

UVOD

Pčelarstvo postaje sve značajnija gospodarska grana i u Republici Hrvatskoj. Razlozi tome su izuzetni ekološki uvjeti koji omogućuju život i opstanak brojnom raznolikom medonosnom bilju, koje pčelinja zajednica koristi za prehranu i proizvodnju meda i drugih pčelinjih proizvoda, potrebitih za vlastiti život ali i život drugih bića. Kao gospodarska grana u razvoju, pčelarstvo je izloženo uvođenju novih tehnologija u procesu proizvodnje s ciljem povećanja proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Brojne tehnologije pčelarenja uključuju uporabu novih tipova košnica, izrađenih od različitih materijala te korištenje matica različitoga podrijetla.

Uporabu novih tehnologija u pčelarenju prati intenzivan porast bolesti pčela u košnicama i posljedična promjena kakvoće meda.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

60

Naš rad je usmjeren na istraživanje utjecaja tipova košnica i materijala od kojega su građene na razvoj bolesti pčela i njihovog legla u košnicama. Tipovi košnica korišteni u ovom istraživanju bili su: Alberti-Žnideršić (AŽ), Dadant-Blatt (DB) i Langstroth-Root (LR). Materijal od kojih su građene ove košnice su tri vrste drveta: lipa, jela i topola. Istraživan je utjecaj podrijetla matica u različitim tipovima košnica na razvoj bolesti pčela, Matice koje su praćene u istraživanju bile su prirodno uzgojene ili selekcionirane.

Pčele korištene u istraživanju pripadaju europskoj rasi pčela Apis mellifera carnica.

Istraživanja su se odvijala na području Vukovarsko-srijemske županije.

Ovisnost svake biološke jedinke o mjestu obitavanja kojeg nazivamo staništem i hrani koju koristi u prehrani, iskazana je njenom duljinom života, zdravljem i produktima koje luči. Ova pretpostavka bila je vodilja u našim istraživanjima, tj. utvrđivanju ovisnosti bioloških jedinki pčelinje zajednice: matice (prirodne ili selekcionirane), radilica i trutova o mjestu obitavanja (raznih tipova košnica građenih od različitoga materijala) i hrani (raznolikog medonosnog bilja) na zdravlje (odnosno bolesti) pčela i produkata koje luči, od kojih je svakako najvažniji med.

Ta hipoteza nagnala nas je da u istraživanjima koristimo različite tipove košnica: AŽ, DB i LR, izrađenih od različitog materijala tj. drveta: jele, lipe i topole, gdje obitava pčelinja zajednica i pri tome pratimo njihov utjecaj na razvoj bolesti pčela. Pretpostavka da kakvoća meda i vitalnost pčelinje zajednice nije samo u ovisnosti o medonosnom bilju, već i o drugim čimbenicima: mjestu obitavanja (košnica) i različitom podrijetlu matica (prirodne i selekcionirane), bit će vodilja u našem istraživanju.

MATERIJAL I METODE

DIJAGNOSTIKA PČELINJIH BOLESTI

Prema Pravilniku o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti iz 2004. god., istraživano je kretanje bolesti pčela čije je suzbijanje određeno veterinarskim propisima, u pčelinjacima sva tri tipa košnica.

Pestis apium - američka gnjiloća pčelinjeg legla

Mikroskopski nalaz gram-negativnih štapića i prozirnih spora u pretraživanom materijalu, dokaz je nazočnosti uzročnika američke gnjiloće.

Nosemosis apium - nozemoza

Ovu bolest može se sigurno utvrditi samo nalazom truski nametnika Nosema apis u izmetu bolesnih pčela.

Varroosis apium - varooza

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

61

Grinja je uočljiva golim okom, njenu nazočnost otkrivamo direktnim pregledom u pčelinjaku i to odraslih pčela te pčelinjeg legla, najbolje trutovskog.

Tropilaelosis - tropileloza

Postupci pretraga s ciljem pronalaženja nametnika Tropilaelaps clareae u pčelinjoj zajednici isti su kao i kod pretraga na varoozu.

Aethiniosis - etinoza

Prilikom pregleda košnica kada pčelari u pčelinjaku nađu sumnjive ličinke koje im nalikuju na ličinke kornjaša Aethina tumida, trebaju ih uputiti u laboratorij.

STATISTIČKA OBRADA PODATAKA

Rezultati istraživanja obrađeni su pomoću statističkog programa Statistica v7.1.30.0 (StatSoft.Inc 1984.-2005.). Rezultati istraživanja prezentirani su na tablicama i grafikonima. Od statističkih parametara prikazana je aritmetička sredina ( ), standardna devijacija (s) i standardna pogreška aritmetičke sredine (s ). Ispitivanje značajnosti razlika između skupina obavljeno je pomoću t-testa ili jednostruke analize varijance (ANOVA). Izračunata F vrijednost uspoređena je s kritičnom teoretskom F vrijednošću i to na tri razine značajnosti (5% P<0,05, 1% P<0,01 i 0,1% P<0,001). Ukoliko je utvrđen statistički značajan utjecaj istraživanog svojstva (P<0,05), značajnost razlika između srednjih vrijednosti skupina određena je pomoću Fischer-ovog LSD-testa i prikazana u tablicama pomoću odgovarajućih slova. Utjecaji nozemoze i varooze na istraživane košnice utvrđeni su pomoću testa atributivnih obilježja.

REZULTATI

a, b P<0,01

Grafikon 1. Učestalost nozemoze u različitim tipovima košnica

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

62

Nozemoza se pojavila u 24,7 % AŽ, 31,2 % LR i 37,6 % DB košnica (vidi grafikon 1). U košnicama AŽ tipa zabilježen je statistički značajno manji (P<0,01) udio oboljelih od nozemoze nego u košnicama DB tipa. Razlike u oboljelima od nozemoze između LR i AŽ te LR i DB tipa košnica bile su slučajne (P>0,05).

Najmanje oboljelih pčelinjih zajednica od nozemoze pčela, ustanovljeno je u košnicama AŽ tipa.

a, b P<0,05 Grafikon 2. Utjecaj različitih građevnih materijala na pojavu nozemoze

Utjecaj različitih materijala od kojega su košnice građene na pojavu nozemoze prikazan je na grafikonu 2. Nozemoza je zabilježena kod 34 % košnica napravljenih od topole, kod 24,1 % košnica od jele i 40,3 % košnica od lipe. Statistički značajne razlike (P<0,05) utvrđene su između košnica od jele i topole te između košnica od jele i lipe. Razlike u pojavi nozemoze nisu zabilježene (P>0,05) između košnica napravljenih od topole i lipe.

U pčelara koji imaju košnice izrađene od jelovog drveta ustanovljeno je znatno manje oboljelih pčelinjih zajednica od nozemoze, u odnosu na košnice izrađene od ostalih vrsta drveta.

a, b P<0,05 Grafikon 3. Učestalost nozemoze kod matica različitoga podrijetla

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

63

Na grafikonu 3. prikazana je učestalost oboljelih pčelinjih zajednica od nozemoze s obzirom na prisutnost prirodnih ili selekcioniranih matica u košnicama. Nozemoza pčela zabilježena je kod 25 % košnica sa selekcioniranom maticom, a udio oboljelih pčelinjih zajednica od nozemoze u košnicama s prirodnim maticama bio je 32,7 %. Razlike između pojave nozemoze bile su statistički značajne (P<0,05).

Pčelinje zajednice koje su imale selekcionirane tj. odabrane i umjetno uzgojene matice, znatno su manje obolijevale od nozemoze.

a, b P<0,05

Grafikon 4. Učestalost varooze u različitim tipovima košnica

Varooza se pojavila u 69,7 % LR košnica, 48,4 % AŽ košnica i 60,8 % DB košnica (vidi grafikon 4). U košnicama AŽ tipa zabilježen je statistički značajno manji (P<0,05) udio oboljelih od varooze nego u košnicama LR i DB tipa. Nisu utvrđene statistički značajne razlike (P>0,05) između pojave varooze u košnicama LR i DB tipa.

Znatno manje oboljelih pčelinjih zajednica od varooze pčela ustanovljeno je u košnicama AŽ tipa.

a, b P<0,01

Grafikon 5. Utjecaj različitih materijala od kojega su građene košnice na pojavu varooze

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

64

Na grafikonu 5 prikazan je utjecaj različitih materijala na pojavu varooze u košnicama. U košnicama izrađenim od topole utvrđena je varooza kod 72 %, u košnicama od jele 49,1 %, a u košnicama od lipe 68,2 %. U košnicama izrađenim od jele varooza je statistički visoko značajno (P<0,01) manje nazočna, nego u košnicama izrađenim od topole i lipe. Razlike u udjelima pojave varooze u košnicama izrađenim od topole i lipe bile su slučajne (P>0,05).

Pčelari koji su izradili košnice od jelovog drveta imali su znatno manje varooze pčelinjih zajednica smještenih u takovim košnicama.

a, b P<0,01

Grafikon 6. Pojava varooze kod pčelinjih zajednica s maticama različitoga podrijetla

Udio košnica u kojih je zabilježena pojava varooze pčelinjih zajednica prema podijetlu matica, prikazani su na grafikonu 6. Oboljelih pčelinjih zajednica od varooze s prirodno uzgojenim maticama bio je 68,8 %, dok se navedena bolest pojavila u 43,1 % košnica sa selekcioniranim maticama. Razlike u udjelima pojave varooze u košnicama s različitim vrstama matica bio je statistički vrlo visoko značajan (P<0,01).

Znatno manje bolesti varooze pčela, ustanovljeno je u pčelinjim zajednicama koja imaju selekcioniranu maticu.

RASPRAVA

Ovim istraživanjima ispitan je utjecaj tipa košnica, materijala od kojega su građene i podrijetla matica, na bolesti pčela i pčelinjeg legla u tim košnicama. Istraživani čimbenici imaju važan utjecaj na razvoj bolesti pčela i kakvoću meda (Tucak, 2003.). Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti propisuje mjere suzbijanja i određuje sljedeće bolesti pčela koje se obvezno moraju suzbijati u našoj zemlji: američka gnjiloća pčelinjeg legla, nozemoza, varooza, etinioza i tropileloza. Tijekom ovih istraživanja nisu dijagnosticirane bolesti pčela: američka gnjiloća

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

65

pčelinjeg legla, etinoza i tropileloza. Do sada, nazočnost etinoze i tropileloze nije utvrđena na području Republike Hrvatske (Kokan i sur., 2004.).

Utjecaj tipa košnica na nozemozu pčela prikazan je na grafikonu 1. Nozemoza pčela pojavila se u pregledanih 24,7 % AŽ tipa košnica, 31,2 % LR tipa i 37,6 % DB tipa košnica. U košnicama AŽ tipa zabilježen je statistički značajno manji (P<0,01) udio oboljelih pčela od nozemoze, nego u košnicama DB tipa. Razlike u oboljelima pčelinjim zajednicama od nozemoze između LR i AŽ te LR i DB tipa košnica bile su slučajne (P>0,05). Najviše ili 37,6 % oboljelih društava od nozemoze ustanovljeno je u košnicama DB tipa, a najmanje u AŽ tipa košnica. Tucak i sur. (2004.a) to objašnjavaju konstrukcijskim osobitostima ovoga tipa košnica, koje daju pčelaru bolji pristup i rukovanje okvirima te omogućavaju lakši pregled košnice i liječenje pčela.

Utjecaj materijala od kojega su košnice izrađene na nozemozu pčela prikazan je na grafikonu 2. Nozemoza pčela zabilježena je kod 24,1 % košnica napravljenim od jele, 34 % košnica napravljenim od topole i 40,2 % košnica od lipe. Statistički značajne razlike (P<0,05) utvrđene su između košnica od jele i topole, te između košnica od jele i lipe. Razlike u pojavi nozemoze pčela nisu zabilježene (P>0,05) između košnica izrađenih od topole i lipe. Iz prikazanih podataka vidljivo je da košnice izrađene od lipe imaju najviše nozemoze, a upravo je drvo lipe kao građevni materijal košnica najcjenjenije u naših pčelara.

Na grafikonu 3 prikazana je učestalost oboljelih od nozemoze s obzirom na nazočnost prirodnih ili selekcioniranih matica u istraživanim košnicama. Nozemoza je zabilježena u 25 % košnica s pčelinjim zajednicama koja imaju selekcioniranu maticu, a znatno više 32,7 % oboljelih pčela od nozemoze bilo je u pčelinjim zajednicama iz košnica s prirodnim maticama. Razlike između pojave nozemoze bile su statistički značajne (P<0,05).

Provedenim istraživanjem dobili smo rezultate pojavnosti varooze pčela u sva tri tipa košnica. Utjecaj tipa košnica na varoozu prikazan je na grafikonu 4. Varooza se pojavila u 69,7 % LR košnica, 48,4 % AŽ košnica i 60,8 % DB košnica. U košnicama AŽ tipa zabilježen je statistički značajno manji (P<0,05) udio oboljelih pčela od varooze nego u košnicama LR i DB tipa. Nisu utvrđene statistički značajne razlike (P>0,05) između pojave varooze pčela u košnicama LR i DB tipa.

Utjecaj materijala od kojega su izrađene košnice na varoozu prikazan je na grafikonu 5, gdje je vidljivo da u košnicama izrađenim od topole varooze ima 72 %, u košnicama od jele 49,1 %, a u košnicama od lipe 68,2 %. U košnicama izrađenim od jele varooza je statistički visoko značajno (P<0,01) manje nazočna, nego u košnicama izrađenim od topole i lipe. Razlike u udjelima pojave varooze u košnicama izrađenim od topole i lipe bile su slučajne (P>0,05).

Možemo zaključiti da je najmanje varooze ustanovljeno u košnicama izrađenim od jelovog drveta. Zato je za preporučiti pčelarima izrađivanje košnica prvenstveno od jelovog drveta.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

66

Istražujući utjecaj podrijetla matica na varoozu, našli smo da je udio košnica u kojih je zabilježena pojava varooze u pčelinjih zajednica s prirodnom uzgojenom maticom bio 68,9 %, dok se ova ista bolest pojavila u 43,1 % košnica sa selekcioniranom maticom (prikazano u grafikonu 6). Razlike u udjelima pojave varooze u košnicama s različitim vrstama matica bio je statistički vrlo visoko značajan (P<0,01).

ZAKLJUČCI

• Niti u jednom tipu pretraženih košnica nije utvrđena američka gnjiloča pčelinjeg legla.

• U košnicama AŽ tipa zabilježen je statistički visoko značajno manji (P<0,01) udio oboljelih od nozemoze, nego u košnicama DB tipa.

• Statistički značajne razlike (P<0,05) u pojavi nozemoze utvrđene su između košnica od jele i topole te između košnica od jele i lipe.

• Statistički značajno (P<0,05) je veći udio oboljelih pčelinjih zajednica od nozemoze u košnicama s prirodnim u odnosu na košnice koje imaju selekcionirane matice.

• U košnicama AŽ tipa zabilježen je statistički značajno manji (P<0,05) udio oboljelih od varooze, nego u košnicama LR i DB tipa.

• U košnicama izrađenim od jele varooza je statistički visoko značajno (P<0,01) manje nazočna, nego u košnicama izrađenim od topole i lipe.

• Košnice sa selekcioniranim maticama visoko statistički (P<0,01) manje su podložne pojavi varooze od košnica s prirodnim maticama.

7. POPIS LITERATURE

1. Anon. (2004.a) :Pravilnik o mjerama suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti. NN 114/2004 (5329-5331).

2. Anon. (2004.c): Naredba o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2005. godini. NN 189/2004.

3. Anon. (2001.): Zakon o zaštiti zdravlja stoke. NN70/97, 105/01, 172/03.

4. Anderson, D.L., Treuman, J.W.H. (2000.): Varroa jacobsoni, more them one species. Exp Appl Acarol 24, 165-189.

5. Ash, C., Priest, F.G., Collins, M.D. (1993.): Molecular identification of rRNA group 3 bacilli ( Ash, Farrow, Wallbanks and Collins) using a PCR probe test. Antonie van Leeuwenhoek 64 (3/4), 253-260.

6. Ball, B.V. (1986.): Varroa jacobsoni: A vector of honey bee viruses. Varroa-Workshop, Luxenburg, CEC, 241-244.

7. Belčić, i sur. (1990.): Pčelarstvo (sedmo dopunjeno i dotjerano izdane), Nakladni zavod Znanje, Zagreb.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

67

8. Car, N., Kokan, B., Crnjac, J., Sulimanović. Đ. (2004.): Aethina tumida- ozbiljna prijetnja europskom pčelarstvu. 3 hrvatski veterinarski kongres, Opatija. Zbornik referata, 250-256.

9. Delaplane, K. S. (2003.): The Small Hive Beetle, Aethina tumida, Anew beekkeeping pest. http://www.bugwood.org/factsheets/small_hive_beetle.html, (preuzeto 15. kolovoza 2005.)

10. Dražić, M. (2003.): Opasnost od novih parazita. Hr pčela 3, 58-60.

11. Dražić, M. (2004.): Varroa destructor. Hr pčela 7-8, 150-154.

12. Ellis, J.D.Jr., Hepburn, R.,Delaplane K.S., Neuman, P., Elzen, P.J. (2003.): The effects of adult small hive beetles, Aethina tumida (Coleoptera:Nitidulide), on nests and flight activity of Cape and European Honey bees (Apis mellifera). Apidologie 34, 399-408.

13. Fijan, N., Križanec, V., Sulimanović, Đ. (1977.): Dijagnostika bolesti pčela u 1976. godini. Pčela 96 (6), 157-163.

14. Grupa autora. (1984.): Priručnik za laboratorijsku dijagnostiku, standardizacija dijagnostičkih metoda za bakterijske, virusne i parazitarne bolesti životinja, Nolit, Beograd.

15. Hachiro Shimanuki, Knox, A.D. (1991.): Diagnosis of Honey Bee Diseases, The United States Department of Agriculture (USDA). Beltsville.

16. Kokan, B., Car, N., Crnjac, J. (2004.): Da li je veterinarska struka spremna spriječiti dolazak etinioze i tropileloze? Stručni skup “Pčelinje bolesti danas i sutra” Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja , 54-68.

17. Laktić, Z., Tucak, Z,; Bračić, I., Bodakoš, D. (2005.): Pčelarski priručnik, Grafika d.o.o. Osijek.

18. Marinculić, A. Sulimanović, N. Sulimanović, Đ. (2004.): Nozemoza, bolest k o j u jedino veterinari mogu suzbiti. Stručni skup “Pčelinje bolesti danas i sutra” Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja, 41-53.

19. Periškić, M., Kovač, Z., Balić, D., Škrivanko, M. (2005.): Raširenost pčelinjih bolesti na području Slavonije i Baranje u razdoblju od 1997. do 2005. godine. 2. Pčelarski dani Vinkovci.Zbornik plenarnih predavanja,5-9.

20. Qudemans, A. C. (1904.): On a new genus and species of parasitic acari. Notes Leyden Mus. 24, 216-222.

21. Račić I., Lolin, M., Sulimanović Đ. (1976.): Nova parazitarna bolest pčela uzrokovana grinjom Varroa jacobsoni. Praxis vet 24, 243-246.

22. Sanford, M. T. (1998.): Aethina tumida: a new beehive pest in the western h e m i s p h e r e . Apis 16 (7), 1-4.

23. Sulimanović, Đ.(1990.): Veterinari u suzbijanju bolesti pčela. Vet stanica 21, 319-320.

24. Sulimanović, Đ., Ljerka Zeba, Marković J. (1995.): Prepoznavanje i suzbijanje pčelinjih bolesti. PIP, Zagreb.

25. Sulimanović, Đ., Željka Matašin, Ljerka Zeba, Sulimanović N. (2003.): Potreba jačeg uključivanja veterinara u suzbijanju pčelinjih bolesti, Vet stanica 34, 233-229.

26. Sulimanović, Đ. (2004.): Varoa: jučer jakobsoni, danas destruktor, a sutra? Etina... Stručni skup “Pčelinje bolesti danas i sutra” Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja, 12-19.

27. Šver, Z. (2004.): Suzbijanje američke gnjiloće u veterinarskoj praksi.(2004): Stručni skup “Pčelinje bolesti danas i sutra” Zagreb. Zbornik plenarnih predavanja, 29-40.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

68

28. Tomljanović, Z.(2004.): Američka gnjiloća pčelinjeg legla. Hr pčela 10, 202-205.

29. Tucak, Z.; Bačić, T.; Horvat, Sl.; Puškadija, Zl. (2004.a): Pčelarstvo. Poljoprivredni fakultet Osijek.

30. Tucak, Z. (2003.): Effects of the Beehive Type and Queen-Bee Descent on the Development of the Bee-Diseases at Apiaries.Coll Antropol 27/1, 387-390.

31. Tucak, Z., Periškić, M., Krznarić, M., Feher-Belaj, V., Ozimec, S., Ivana Tucak. (2002.): Influence of the beehive types on the development of some diseases at apiaries. 10th Internacional Symposium “Animal Science Days” Pecs, Act Agr Kaposvar, 6, (2), 93-97.

32. Tucak, Z., Periškić, M., Škrivanko, M., Tanja Tušek. (2005.a): Utjecaj seljenja pčelinje zajednice (različitog porijekla matice) na razvoj bolesti u različitim tipovima košnica. 2. Pčelarski dani Vinkovci. Zbornik plenarnih predavanja, 9-13.

33. Tucak, Z., Periškić, M. (2005.b):Effect of Honeybee Broods (Queen-Bee Different Lineage) Moving on Disease Development at Various Beehive Types and Allergy Reaction Cause in Humans. Coll Antropol 29, 337-340.

34. White, B. (2004.): Small Hive Beetle. Apiacta 38, 295-301.

35. Zander, E. (1921.): Krankheiten und Schadlige der erwachsenen Bienen. Eugen Ulmer, Stuttgart.

36. Zeba, Lj., Sulimanović, Đ.(1992.): Pretrage na bolesti pčela. Pčela 111(2), 43-44.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

69

Višegodišnji program selekcije domaće karnike u Srbiji

M. Mladenović, S.Rašić, N.NedićPoljoprivredni fakultet Beograd

Kontrolirani uzgoj medonosne pčele je novijeg datuma. Tek sa otkrićem tehnike umjetnog osjemenjavanja u pčelarstvu počela je organizirana i ozbiljnija selekcija pčela. Od tada pa do danas, selekcijski rad u pčelarstvu postigao je velike uspjehe. Kao rezultat selekcije stvorila se mogućnost da se uzgoje pčele sa različitim osobinama, npr. rezistentne ili tolerantne na pčelinje bolesti kao što su američka trulež legla i virusne bolesti. To isto važi i za vapneneasto leglo i neke druge bolesti. Također, selekcijom se može utjecati i na produktivne osobine, temperament, rojivost.

Uzgojno-selekcijski programi imaju za cilj genetsku promjenu i poboljšanje neke ili više osobina pčela. Zahvaljujući suvremenim uzgojnim metodama sve zemlje svijeta sa razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom imaju svoje programe selekcije mednosne pčele.

U Srbiji se posljednjih trideset godina razvija program selekcije domaće karnike koji ima za cilj zaštitu autohtone domaće medonosne pčele (Mladenović i sur, 2004), (Kulinčević i sar. 1994). U programu se poseban naglasak stavlja na poboljšanju proizvodnih osobina i otpornosti prema bolestima pčela i pčelinjeg legla (Mladenović i sur, 2007).

Pored postojećeg Apicentra iz Beograda, u poslednjoj deceniji u Srbiji su u saradnji sa odeljenjem za pčelarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu osnovani Centri za selekciju i reprodukciju domaće karnike »Timomed« u Knjaževcu, »Medoprodukt« u Vranju, »Pčelica Stojanović« u Kraljevu i Zadruga “Med” u Vršcu.

Ključne reči: selekcija, domaća karnika, proizvodne osobine, bolesti pčela

Uvod

Do pojave Dulitlove metode uzgoja matica tj. do 1915. godine neka sistematska selekcija u pčelarstvu nije ni postojala. Od tada pa do današnjih dana čovek postaje odlučujući faktor u oblikovanju budućih generacija pčela, odnosno on odlučuje od koje će se matice uzeti genetski materijal.

Postoje različiti oblici selekcije: masovna selekcija koja je i najzastupljenija na našim pčelinjacima, a bazira se na fenotipu odnosno na vanjskom izgledu pčelinjeg društva bez opisa njegovih srodnika. Drugi naziv za ovaj tip selekcije je individualna selekcija. Međutim, vrlo često se događa da i zajednice slabije genetske konstitucije pod izuzetno povoljnim uvjetima sredine odlično izgledaju i mogu se dobro razvijati. Međutim, ova odluka bazirana samo na fenotipu može vrlo često biti pogrešna. Da bi se izbjegle takve greške kod odabiranja se mora voditi računa o porijeklu zajednice. Drugi tip selekcije se obavlja po porijeklu matica i srodnika tzv. selekcija po pedigreu.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

70

Postoje još nekoliko tipova selekcije: selekcija između inbrid linija, povratna selekcija (ova dva tipa selekcije odvijaju se samo u uvjetima gde je moguće VO matica) i linijska selekcija koja se provodi u Centrima za selekciju domaće karnike u Srbiji.

Osnovni problem u selekciji i reprodukciji kvalitetnog genetskog materijala je sadržaj genetskog materijala i njegovo poboljšanje. Ovo je zasnovano uglavnom na subjektivnom mišljenju i na pouzdanim dokazima o vrijedostima pojedinih pčelinjih društava odnosno linija. Pčelari mogu održavati dobar genetski materijal i mogu unijeti i neke željene promjene uz ulaganje velikog rada i truda jer je selekcija pčela zaista visoko specijaliziran i tehnički najsofisticiraniji aspekt u pčelarstvu. Očuvati genetski material “čistim” je iznad mogućnosti najvećeg broja pčelara. Poboljšanje genetskog materijala zahtjeva dodatna znanja iz biologije i ponašanja pčela, iz nasljeđivanja osobina uopće i dobro poznavanje specifičnosti nasljeđivanja kod medonosne pčele. Pčelinje zajednice moraju biti istražene, opisane i procijenjene, a posebno su važni podaci o matici, porijeklu zajednice, njenim karakteristikama i osnovnim performansama.

Selekcija medonosne pčele u Srbiji

Domaća medonosna pčela ili domaća karnika (Apis mellifera carnica Poll) je autohtona rasa. Ona potiče sa područja bivše Jugoslavije i jugoistočnih Alpa, a centar njenog geografskog rasprostranjenja obuhvata upravo područje Srbije. Prisutna je na celom Balkanskom poluotoku i u Podunavlju.

Postojanje različitih varijeteta kod naše medonosne pčele navodi se još u XIX stoljeću (Živanović, 1893). Prva biometrijska istraživanja populacije medonosne pčele na našim prostorima izvršio je Grozdanić (1926) koji ističe postojanje posebne rase pčela Panonske nizije A. m. banatica. Ova pčela je spominjana i na međunarodnim kongresima u Pragu 1937. godine i Cirihu 1938. godine. Goetze (1940) ističe da pored A. mellifera ligustica, Apis mellifera mellifera i Apis mellifera caucasica postoje i rase koje nisu detaljno proučene i mišljenja je da su te rase lokalne forme glavnih rasa i sa našeg područja izdvaja Banatsku pčelu. Krunić (1967) navodi da pčele Panonske nizije po svojim morfološkim karakteristikama predstavljaju homogenu cjelinu, pa se stoga mogu izdvojiti kao posebna rasa za koju uvodi naziv Apis mellifera panonica.

Ispitivanja su vršena i na užem području Republike Srbije. Vlatković (1957) navodi da je kubitalni indeks, jedne od najznačajnijih karakteristika za određivanje rase, u pčela Pešterske visoravni iznosio 2,88, dok je za pčele sliva Zapadne Morave iznosio 2,65. Prema Konstantinoviću (1965) pčela sliva Zapadne Morave pripada rasi Apis mellifera carnica, ali se na osnovu morfoloških odlika i drugih bioloških osobina mogu smatrati posebnim sojem.

Ispitujući pčele Sjeničko-Pešterske visoravni, Roza Stojanović (1992) navodi da je kubitalni indeks varirao od 2,58 do 2,69 i da se statistički značajno razlikuje od kubitalnog indeksa pčela iz Makedonije.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

71

Georgijeva i Mladenović (2000) su ispitivali medonosnu pčelu na području Timočke krajine i utvrdili da ona predstavlja specifičan i u datim uvjetima sredine, najbolje prilagođeni ekotip.

Poslednjih godina se u svim istraživanjima jasno uočavaju razlike između ekotipova koji se proučavaju i izdvajaju u Srbiji (Mladenović i sar. 2006, 2008).

Program selekcije domaće karnike u Srbiji

U Centrima za selekciju i reprodukciju matica u Srbiji sprovodi se linijska selekcija otvorenog tipa. Počev od 2008. godine, vršiće se ispitivanja i pronalaženje geografski izoliranih sparivališta koja će omogućiti povećanu kontrolu linija matica trutovskih majki. Međutim, selekcijom pomoću pedigrea na majčinoj strani može se obezbediti veoma značajan napredak u mednoj produktivnosti. Takođe je poznato da u sparivanju jedne matice učestviju 20-30 pa i više trutova, što daje veoma heterogen sastav pčelinjeg društva i od značaja je za umanjenje inbridinga i povećanje otpornosti prema nekim uzročnicima pčelinjih bolesti.

U selekcionom programu u Srbiji zastupljeno je pet selekcijskih centara. Svi Centi su tehnički i stručno osposobljeni za vođenje selekcije, a osim Apicentra preostala četiri (“TIMOMED” Knjaževac, “MEDOPRODUKT” Vranje, “PČELICA STOJANOVIĆ Kraljevo i Zadruga “MED” Vršac) su pod direktnom kontrolom odeljenja za pčelarstvo Poljoprivrednog fakulteta iz Beograda. Glavnu matičnu knjigu za pčelarstvo u Srbiji vodi odeljenje za pčelarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu.

Na oglednom dobru Radmilovac Poljoprivrednog fakulteta, formiran je Centar za pčelarstvo i pčelinjak sa stotinak pčelinjih društava. Genetski materijal iz svih Centara se svake godine sakuplja i čuva na pčelinjaku u Radmilovcu koji je prerastao u svojevrsnu banku gena domaće karnike u Srbiji.

Svaki Centar za selekciju domaće karnike ima po osam selekcijskih linija. Svake sezone četiri selekciijske linije nalaze se u prvoj, a četiri u drugoj godini testiranja na mednu proizvodnost i tolerantnost prema vapnenasto leglu i prema pčelinjem parazitu Varroa destructor. Pored ovih ispitivanja u laboratoriju za pčelarstvo Poljoprivrednog fakulteta vrše se ispitivanje morfometrijskih parametara uzoraka pčela uz pomoć morfometrijske geometrije i poslije ovako dobijenih rezultata odabiru se matice majke za sljedeću selekcijsku generaciju i masovnu reprodukciju matica za pčelare.

Ukoliko se neka linija pokaže lošom i ne zadovolji što se od nje očekuje, isključuje se iz programa selekcije i zamenjuje drugom maticom majkom odabranom iz neke od postojećih linija ili iz drugog pčelinjaka na terenu. Na ovaj način se svake godine od četiri linije dobija nova selekcijska generacija i vrši reprodukcija selekcioniranih matica namijenjenih pčelarskoj proizvodnji.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

72

Komercijalana proizvodnja matica

Proizvodnja matica za pčelare vrši se svake sezone po propisanoj i ustaljenoj tehnologiji. Pored reprodukcije i proizvodnje matica na pčelinjacima Centara, u program su uključeni i proizvođači matica, tzv. kooperanti Centara. Svaki proizvođač matica koji je registriran i koji se obavezao da poštuje propisanu tehnologiju proizvodnje matica, u mjesecu svibnju dobiva maticu majku koja će služiti za komercijalnu ili masovnu proizvodnju matica za tržište. Kooperanti imaju obavezu da svaku dobivenu selekcioniranu maticu majku vrate sljedeće godine u proljeće kada im Centar isporučuje drugu. O tome koja će se matica dodijeliti kooperantima odlučuju na osnovu selekcijskih rezultata stručnjaci sa Poljoprivrednog fakulteta i iz Centra za selekciju. Tako se izbjegava mogućnost pojave inbridinga. Obilježene sparene matice u standardnim Bentonovim kavezima sa pčelama pratiljama, opsrbljene čvrstom hranom dopremaju se u centre za selekciju gde se prije distribucije vrši još jedna vizualna provjera kvalitete.Treba napomenuti da kavezi još kod proizvođača matica dobivaju etiketu sa serijskim brojem i porijeklom matice.

Danas u Srbiji postoji 26 kooperanata-proizvođača matica za tržište i u organiziranoj i kontroliranoj proizvodnji se proizvede više od 25.000 matica. Posljednjih godina povećava se zanimanje za naš materijal i izvan granica Srbije. Od 2004. godine neki od naših Centara izvoze matice u Evropu i Afriku.

Zaključak

Zbog širokog areala rasprostranjenosti medonosne pčele, u Srbiji se formiralo nekoliko ekotipova domaće karnike. Najznačajniji su svakako banatska žuta pčela i siva domaća karnika koje su i predmet našeg proučavanja. U sjevernom dijelu Srbije, u Centru za selekciju u Vršacu se bavimo isključivo zaštitom lokalnog ekotipa banatske žute pčele, a u brdsko-planinskom dijelu izdvajanjem autohtonog materijala srebrnasto-sive domaće karnike.

Selekcijski rad u pčelarstvu je jedan od najvažnijih zadataka stručnjaka kako u zemlji tako i u inozemstvu sa zadatkom očuvanja biodiverziteta usaglašen sa zahtjevima proizvođačke prakse. Pravilnim izborom programa selekcije mogu se očekivati veći proizvođački rezultati uz zaštitu i usavršavanje autohtone domaće pčele.

Literatura:

1. Georgijev A. (2000): Biometrijske karakteristike medonosne pčele /Apis mellifera carnica Pollman/ timočkog regiona. Specijalistički rad, Poljoprivredni fakultet Beograd.

2. Goetze G. (1940): Die beste Biene. Yuchtungs und Rassen Kunde der Honigbiene nach dem heutigen Stand von Wissenschaft und Praxis. Verlag Liedloff, Loth und Michaelis, Leipzig.

3. Grozdanić S. (1926): «Žuta» banatska pčela. Glasnik entomološkog društva 1: 1-16.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

73

4. Konstantinović B. (1965): Uticaj priprema društva medonosne pčele (Apis mellifica L) na iskorišćavanje pčelinje paše sliva Zapadne Morave. Doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet, Beograd:1-144.

5. Krunić M. (1967): Varijabilitet Apis mellifica L. u Jugoslaviji sa posebnim osvrtom na diferencijaciju populacija u Panonskoj niziji. Doktorska disertacija, Prirodno matematički fakultet, Beograd.

6. Kulinčević J., Aleksovski S., Rašić S., Tišma M (1994): Selekcija i reprodukcija pčelinjih matica u okviru naučnog programa HK ,, Agroekonomik,, dd. VIII Savetovanje agronoma i tehnologa 16, 17, 18 februar, Smederevo 21-27

7. Mladenović M. (2006): Medna produktivnost nekih selekcijskih linija matica u Srbiji XIV naučno savetovanje sa međunarodnim učešćem „Zaštita i proizvodnja domaće pčele i meda“,11-12. februar, Beograd, 7-13

8. Mladenović M., Nedić N., Rašić S. (2007): Kontrola matica iz selekcijskih centara u masovnoj proizvodnji. XV Naučno savetovanje sa međunarodnim učešćem »Proizvodnja i promocija meda i pčela», 10.-11 februar, Beograd: 1-6

9. Mladenović M., Nedić N., Rašić S. (2004): Selekcija medonosne pčele u Srbiji. Prva Evropska konferencija apidiologa, Udine, Italija, 19-23 Septembar: 44

10. Mladenović M., Renata Radoš (2008): Morfometrijske karakteristike žute medonosne pčele u Vojvodini, XVI Naučno savetovanje sa međunarodnim učešćem „Kvalitetom i selekcijom u pčelarstvu ka Evropi“, 9-10. februar, Beograd, 21-25.

11. Mladenović M., Valentina Simeonova (2008): Variranje morfometrijskih osobina domaće karnike u repro stanicama na jugu Srbije XVI naučno savetovanje sa međunarodnim učešćem, 9-10. februar, Beograd 1-6

12. Roza S. (1992): Izučavanje biometrijskih karakteristika elemenata spoljašnje morfologije medonosne pčele /Apis mellifica L./ sa različitih geografskih područja naše zemlje. Magistarska teza, Veterinarski fakultet, Beograd.

13. Vlatković B. (1957): Pčele Sjeničke kotline i visoravni Peštera i uslovi pčelarenja. Acta Veterinaria 7(2): 3-18.

14. Živanović J. (1893), Srpski pčelar, pp 298.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

74

BIOPOLINACIJA U HORTIKULTURI

Tomislav Vinković i Nada ParađikovićSveučilište J. J. Strossmayera, Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Uvod

U prirodi se nalazi veliki broj organizama čija uloga nije posve definirana. S druge strane, neki organizmi su se počeli iskorištavati u komercijalne svrhe prepoznavanjem njihove dobrobiti. Jedni od tih organizama su bumbari (Bombus terrestris, B. impatiens, B. occidentalis, B. lucorum, B. hypnorum). Uvođenjem bumbara kao oprašivača u poljoprivrednu proizvodnju uvelike doprinosi ne samo unapređenju proizvodnje nego i očuvanju ove ugrožene vrste. Razvojem poljoprivredne proizvodnje i industrije tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, došlo je do uništavanja prirodnih staništa ovih i sličnih kukaca. Iz ovog razloga, sve je češći slučaj pojava nedovoljnog oprašivanja pojedinog bilja uključujući i poljoprivredne kulture. S obzirom na to da su pčele već odavno domesticirane, poljoprivredni proizvođači se često javljaju pčelarima kada primijete nedovoljan broj zametnutih plodova, niske prinose itd. Na ovaj način se problem rješava samo djelomično te je za neke kulture potrebno pronaći bolje rješenje. Bumbari su se počeli koristiti kao oprašivači u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji 1988. godine u Belgiji i Nizozemskoj. Prva opažanja i mogućnosti domestikacije iznio je F.W.L. Sladen 1912. godine. On je istaknuo kako je glavni problem domestikacije bumbara kontrola njihovog razmnožavanja s obzirom da imaju jednogodišnji ciklus. Sljedeći njegovo iskustvo brojni znanstvenici poput H.H von Hagena (1975) i E. von Hagena (1986) otkrili su nove tehnike u uzgoju bumbara temeljene na 30 godina iskustva. Nakon njihovih otkrića uslijedila su laboratorijska istraživanja i uzgoj bumbara u takvim uvjetima u cilju proizvodnje komercijalnih bumbara oprašivača. Oko 1985. godine R. de Jonghe, belgijski veterinar, opazio je korist bumbara u oprašivanju rajčice. Plodovi rajčice su nakon oprašivanja sa bumbarima bili veći, ljepšeg oblika i ujednačeniji. Nakon toga, de Jonghe utemeljuje tvrtku Biobest NV, Westerlo, Belgija. U isto vrijeme, u Nizozemskoj se formiraju tvrtke Bunting Brinkman, Koppert Biological Systems te još nekoliko manjih sličnih tvrtki. Nakon nekoliko godina, većina proizvođača rajčice je koristila bumbare oprašivače. Do danas se upotreba komercijalnih bumbara raširila po cijelom svijetu.

Kratak opis biologije bumbara

Za razliku od svojih srodnika, pčela, bumbari nemaju stalnu koloniju. U jesen ugiba cijela zajednica, a u tlu prezimljuje samo mlada oplođena matica. U proljeće matica formira novu koloniju. Formiranje kolonije započinje polaganjem prve skupine jaja iz kojih se izlegu ličinke za 4-5 dana. U početku, matica mora posve sama hraniti ličinke sa mješavinom nektara i polena. Kada se pojave prve radilice, matica više ne napušta gnijezdo ili košnicu. Radilice počinju sa skupljanjem hrane i brigom o

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

75

leglu. Nakon što je odgojeno 150-400 radilica, izlegu se trutovi i mlade matice. Od ovog trenutka, aktivnost kolonije se smanjuje te stara matica prestaje polagati jaja i naposljetku umire. Sa novom i oplođenom maticom može početi novi ciklus.

Hranjenje bumbara

Bumbari se hrane polenom koji im služi kao izvor proteina za izgradnju kolonije. Isto tako, potreban im je cvjetni nektar kao izvor ugljikohidrata tj. energije. Kako cvijeće nekih biljnih vrsta kao npr. rajčice, ne sadrži nektar, kolonija mora biti opskrbljena sa šećernom otopinom. Jedan od takvih proizvoda je BIOGLUC® proizvođača Biobest (Slika 1), koji je pripravljen za direktnu upotrebu. Sastoji se otopine šećera, tvari za konzerviranje i bojila. Bojilo omogućava nadzor nad razinom otopine u košnici. Ovakav proizvod se može čuvati oko 6 mjeseci na hladnom i tamnom mjestu.

Slika 1. Hranilica koja se nalazi u košnici

Košnica

Primjenjujući najnovije tehnologije, proizvođači bumbara oprašivača kao što je Biobest, stvorili su košnicu (Slika 2) koja ne traži nikakvo održavanje, a nadzor nad kolonijom i količinom hrane vrlo je jednostavan. Isto tako, košnica je potpuno prilagođena prirodnim potrebama bumbara i njihovim navikama te se oni u njoj ne osjećaju kao u zatočeništvu. Hranilica je smještena na dnu košnice ispod plastičnog gnijezda koje sadrži leglo (jaja, ličinke i kukuljice). Zahvaljujući dobro osmišljenom sustavu hranidbe, bumbari se u ovakvoj košnici hrane samo kada su u odjeljku sa leglom. Sustav sadrži svojevrsni tampon koji zbog svog dobrog kapilariteta transportira otopinu iz kontejnera u unutrašnjost košnice, ali bez dodatnog gubitka otopine. Poklopac i gnijezdo imaju nekoliko ventilacijskih otvora što osigurava dobro prozračivanje i sprječava stvaranje kondenzata.

Kućište je napravljeno od krutog kartona koji je obložen sa vodonepropusnim slojem. Svaka košnica u sebi sadrži oko 2 kg šećerne otopine, što je dovoljno za cijeli životni ciklus kolonije. Invazija osa, divljih pčela, stršljena i mravi potpuno je onemogućena. Na košnici je vidljiv prozorčić koji omogućava jednostavnu provjeru razine otopine. Košnica ima dva otvora. Standardni otvor se koristi pod normalnim okolnostima, dok drugi služi samo za ulazak bumbara i inače je zatvoren. Prebacivanje tj. zatvaranje prvog i otvaranje drugog otvora vrlo je jednostavno, a služi u slučaju kada je cilj zadržati bumbare u košnici iz bilo kojeg razloga.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

76

Slika 2. Prikaz košnice proizvođača Biobest sa svim njenim dijelovima

Oprašivanje

Za optimalno zametanje plodova i dobre proizvodne rezultate neophodno je pravilno oprašivanje i oplodnja cvjetova. U prošlosti, uzgajivači su se oslanjali na pčele, ručno oprašivanje ili upotrebu biljnih regulatora rasta ovisno o uzgajanoj kulturi. Sve ove metode imaju svoje mane. Kao što je otprije poznato, pčele

ne rade dobro u zatvorenom prostoru kao što su plastenici i staklenici jer nemaju dovoljno prostora zbog orijentacije na veće površine i međusobne komunikacije. Isto tako, pčele su efektivne samo iznad 12-15°C te su neadekvatne u uvjetima nižih temperatura tijekom cvatnje kao i za vrijeme oblačnog vremena. Ručno oprašivanje odnosi puno vremena i radne snage te može doći do zakašnjenja u oprašivanju i poskupljenja cijele proizvodnje. Upotreba različitih hormonskih regulatora često rezultira slabom kvalitetom plodova koji se ne mogu prodati (meki, deformirani i besjemeni plodovi).

Prednosti upotrebe bumbara oprašivača

1. Bumbari su aktivni pri niskim temperaturama

Bumbari mogu letjeti pri temperaturama već od 5°C. Bumbari posjeduju osobinu samo zagrijavanja tijela te su samo djelomično ovisni o sunčevoj svjetlosti. U pojedinim regijama, aktivnost bumbara može se opaziti već tijekom veljače.

1. Standardni otvor za ulaz/izlaz2. Otvor samo za ulaz bumbara3. Prozirni unutarnji poklopac4. Gornji poklopac koji se može otvoriti5. Otvor za hranjenje preko tampona6. Razina otopine, vidljiva izvana7. Kontejner sa hranjivom otopinom8. Dio košnice sa leglom

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

77

2. Bumbari ostaju aktivni u uvjetima naoblake

Bumbari ostaju aktivni u dane kada je pokrivenost oblacima i preko 70%. Pčele se orijentiraju prema položaju sunca te su manje aktivne u vrijeme naoblake.

3. Bumbari lete kada je vjetrovito

Bumbari se vrlo uspješno odupiru brzini vjetra do 70 km/h, dok pčele ne lete pri brzinama vjetra većim od 30 km/h.

4. Bumbari nisu agresivni

Razlog zašto je ugodnije raditi u društvu bumbara je upravo njihova neagresivnost. Bumbari će napasti i ubosti u par izvanrednih situacija, ali se u većini slučajeva ne osjećaju ugroženo te ne napadaju.

5. Bumbari ne posjeduju komunikacijski sustav takav kao kod pčela

Oni nisu u mogućnosti predati informaciju o lokaciji gdje ima više atraktivnih cvjetova. Zbog toga, bumbari su više privrženi svojoj trenutnoj lokaciji.

6. Bumbari imaju loše pamćenje

Pomicanjem košnice sa bumbarima npr. na drugo mjesto u voćnjaku, bumbari se brzo reorijentiraju u novom okruženju ne tražeći staro mjesto košnice.

7. Postiže se veća kvaliteta i količina plodova

Zbog svog većeg i dlakavijeg tijela, bumbari bolje prenose polen. Ovo je posebno važno za stranooplodne i triploidne vrste. Također, oni posjećuju sve cvjetove, a ne samo one najatraktivnije. Štoviše, bumbari posjećuju više cvjetova tijekom jednog leta što poboljšava izglede za stranooplodnju.

8. Polivalentni radnici

Bumbari ne samo da su učinkoviti na otvorenom polju, nego i u zaštićenim prostorima kao što su plastenici i staklenici. Difuzna svjetlost u takvim objektima uzrokuje dezorijentaciju pčela.

9. Značajna ušteda rada

Bumbari mogu u potpunosti zamijeniti ručno oprašivanje i tretman sa hormonima. Rezultat je manje uloženog ljudskog rada i lakša organizacija posla.

10. Dodatne prednosti

Bumbari počinju sa radom rano ujutro, a završavaju sa radom kasno uvečer i u slučaju niskih temperatura. Bumbare ne napada uzročnik varooze niti bilo kakav sličan parazit. Za neke usjeve je vrlo važno da se prilikom oprašivanja cvjetovi tresu tj. vibriraju što pčele nisu u mogućnosti. Kolonija bumbara ne traži nikakvo održavanje. Dostupni su tijekom cijele godine te su prikladni i za vrlo rane i vrlo kasne kulture.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

78

Primjena na različitim kulturama

Rajčica

Kod rajčice bumbari u potpunosti zamjenjuju upotrebu ručnih vibratora, ručni rad i primjenu hormona, a biljci omogućuju proizvodnju vijabilnog polena. Dolaskom na cvijet rajčice, bumbari ga čvrsto uhvate te vibriraju svojim prsima što uzrokuje oslobađanje polena. Ovo ostavlja trag na cvijetu u obliku smeđe oznake na prašnicima, što omogućava praćenje aktivnosti bumbara. Jedna kolonija bumbara može oprašiti površinu od 1000 do 3000 m2 u trajanju od 6-8 tjedana. Broj potrebnih kolonija po usjevu ovisi o tipu zaštićenog prostora, sezoni, sorti, broju biljaka po m2 i kompeticiji cvjetova drugih vrsta.

Paprika

Paprika oprašena od strane bumbara sadržavati će više sjemena što će rezultirati boljim oblikom ploda i debljim perikarpom (meso ploda). Jedna kolonija je dovoljna za 3000-5000 m2 tijekom 6-8 tjedana.

Jagoda

Veliki bumbari sposobni su prenijeti velike količine polena. Bumbari slijeću na bazu cvijeta jagode te oprašuju sve tučke na taj način. Baza cvijeta će se razviti u pravilan plod. Zahvaljujući aktivnosti bumbara, dobiva se manje deformiranih plodova.

Voćnjak i sjemenska proizvodnja

Manja ovisnost bumbara o vremenskim uvjetima omogućava im oprašivanje cvjetova pri oblačnom i vjetrovitom vremenu. Za voćnjake je prikladna posebno dizajnirana košnica koja je otporna na vanjske uvjete. Bumbari su vrlo prikladni i primjenjuju se u sjemenskoj proizvodnji različitih ratarskih i povrćarskih kultura, a povećavaju prinos sjemena.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

79

Maline, brusnice, borovnice, crni i crveni ribiz

Kod ovih vrsta, oprašivanje bumbarima osigurava odlično zametanje plodova, pogotovo kada pčele nisu aktivne. Kvaliteta plodova je poboljšana, a komercijalni prinos se povećava. Za oprašivanje borovnice je naročito važno vibriranje koje bumbari proizvode svojim tijelom, dok pčele nemaju tu mogućnost.

Slika 3. Bumbar posjećuje cvijet luka (Foto – T. Vinković)

Tikvenjače

Bumbari su vrlo efektivni u oprašivanju vrsta iz ove porodice. Nakon uklanjanja kontejnera sa hranjivom otopinom, bumbari će posjećivati muške cvjetove kako bi prikupili cvjetni prah (polen), a ženske zbog prikupljanja nektara.

Zaključak

Iz svega dosada navedenoga i opisanoga može se zaključiti kako upotreba bumbara osigurava povećane prinose i bolju kvalitetu plodova kod većine kulturnih biljaka. Isto tako, bumbari se vrlo uspješno primjenjuju u sjemenskim proizvodnjama zbog povećanog prinosa sjemena. Treba napomenuti da svaka regija posjeduje određenu vrstu bumbara specifičnu za to područje te se pri njihovoj introdukciji mora

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

80

paziti kako ne bi došlo do narušavanja prirodne ravnoteže. Na kraju, introdukcijom bumbara u proizvodni proces poljoprivrednog bilja ne samo da se postižu bolji prinosi, nego se direktno osigurava povećavanje broja ovih ugroženih kukaca tj. očuvanje ove vrste.

Literatura

Brodie, L. 1996. Bumblebee foraging preferences: differences between species and individuals. Doctor thesis in Ecology – University of Aberdeen, UK.

Velthuis H.H.W. 2002. The historical background of the domestication of the bumble-bee, Bombus terrestris, and its introduction in Agriculture. Kevan P & Imperatriz Fonseca VL - Pollinating Bees - The Conservation Link Between Agriculture and Nature - Ministry of Environment / Brasília: 177-184.

www.biobest.be

www.greenmethods.com

www.koppert.com

www.wikipedia.org

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

81

KAKO POSTATI USPJEŠAN PČELAR

Zvonko Čondić,dipl.oec.75000 Tuzla, Š.Zahirovića 5, Bosna i Hercegovina, 00387-35-271-340 i mob. 00387-61-427-904

Smatra se da je uspješan pčelar onaj ko zna da stvori jake pčelinje zajednice, da ih održi jakim u pašnom razdoblju i, naravno, da iskoristi glavnu pašu.

Kako se to postiže?

Dobro uzimljenje i prezimljenje pčelinjih društava je prvi uvjet za brži proljetni razvoj. Da bi zajednica dobro zimovala, prema najnovijim istraživanjima, treba imati cca. 20.000 pčela izleženih u kolovozu i rujnu koje trebaju biti zdrave, s dovoljnim zalihama kvalitetne hrane – meda i peluda, te sa mladom kvalitetnom maticom. Ovako zazimljena društva postat će jaka i spremna za glavnu pašu, s tim da se odmah poslije izimljenja počnu nadražajno prihranjivati i do bagremove paše razvijati na maslačku, uljanoj repici, voćnoj paši i slično.

Jake pčelinje zajednice mogu se stvarati i dvomatičnim načinom pčelarenja. Naime, nakon zadnje glavne paše, pčelinja zajednica u jednoj košnici se podjeli na dva dijela, pa se onom dijelu koje nema maticu doda mlada i oplođena matica. Tako dvije zajednice u istoj košnici ostaju do pred glavnu pašu naredne godine kada se lošija matica odstrani, pregrada ukloni i od dva napravi jedno jako pčelinje društvo.

Jake pčelinje zajednice mogu se stvarati i na taj način što se uz svaku osnovnu zajednicu uzgaja i po jedan nukleus. Pred glavnu pašu pčele iz nukleusa dodaju se na bazi spajanja s osnovnim zajednicama s tim što se predhodno odstrani lošija matica. Na taj način stvori se jedna jaka pčelinja zajednica.

Koja je optimalna jačina pčelinje zajednice?

Prema profesoru Lebedovu (Rusija) 7 kg. odnosno oko 70.000 jedinki optimalan je broj pčela za uspješnu glavnu pašu. Kod društva koja su imala više pčela od ovog broja krivulja je padala odnosno prinosi su bili manji tvrdi ovaj profesor.

Potrebno je, međutim, napomenuti da je prema najnovijim istraživanjima snaga tj. brojnost pčelinjih zajednica, kada je u pitanju kranjska pčela, znatno manja o čemu piše časopis za pčelarstvo „Pčelar“ Beograd u broju od rujna 2005. godine. Naime, prema tvrdnji Fridricha Rutnera društva tijekom sezone broje od 32 – 48.000 pčela. A stručnjaci iz Instituta za pčelarstvo Liebefeld (Švicarska) tvrde da je prosječna snaga zajednice za uvjete ove zemlje od 25 – 40.000 pčela i da pčele ne žive i do šest tjedana, kako neki misle, nego znatno kraće. Naravno, konačnu riječ o ovome treba dati znanost.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

82

Stvaranjem jakih pčelinjih društava učinjene su predpostavke za uspješnu pčelarsku sezonu. Međutim, ni najbolja zajednica s najsuvremenijom košnicom ni povoljne vremenske prilike ne znače mnogo ako u prirodi nema dovoljno paše za pčele. A pošto je malo mjesta gdje na istom lokalitetu imamo više izrazitih medonoša, pčelari su prinuđeni da pčele voze sa jedne paše na drugu jer uzalud se ne kaže da je med na kotačima.

Kad su društva dostigla potrebnu snagu treba ih održati jakim odnosno ne dozvoliti da se izroje. To se postiže pravovremenim proširenjem pčelinjeg gnjezda odnosno ubacivanjem već izrađenih ili novih neizvučenih satnih osnova. Naravno, u pčelarskoj literaturi i praksi poznate su metode čiji je cilj sprečavanje rojenja.

Ako je naprijed navedeno ispoštivano, velika je vjerovatnoća da ćemo imati uspješnu pčelarsku godinu kad je u pitanju proizvodnja.

Ali med i ostale pčelinje proizvode treba prodati odnosno robu pretvoriti u novac.

Kako to najbolje učiniti?

I ovdje je uloga pčelara izuzetno važna jer uspješan pčelar treba od svojih proizvoda stvarati brend. Da bi to mogao mora znati:

- da nema tehnologije koja može zamjeniti rad pčela i njihove proizvode umjetno spravljati,

- da je med prirodna hrana, stimulativno sredstvo i lijek,

- da je kristalizacija meda normalna i prirodna pojava,

- kako se na najjednostavniji način vrši kontrola kvaliteta meda,

- da je 720 ml. meda teško 1005 g. do 1050 g. neto i da med sazreo u košnici ne može imati specifičnu težinu manju od 1,38,

- da je pelud čudotvorna prirodna tvar koja sadrži sve što je neophodno za život,

- da je pelud vrlo osjetljiva i promjenljiva tvar koja do 6-og mjeseca gubi do 30% od ljekovitih svojstava, nakon godinu dana do 75%, a da poslije dvije godine postaje nekoristan,

- da u prirodi nije pronađena tvar koja sadrži toliki broj vitamina kao što ih ima matična mliječ,

- da većina stručnjaka smatra da mliječ ne treba konzervirati u medu jer fermenti meda razaraju matičnu mliječ. Ali ako se želi na ovaj način konzervirati mlječ, med se prvo zagrijava na temperaturi većoj od 40o C da bi se uništili fermenti a zatim se dodaje mliječ,

- da je propolis prirodni antibiotik i da je njegova superiornost u tome što nije škodljiv za bilo koji dio čovjekovog organizma,

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

83

- da je apitoksin ili pčelinji otrov prirodno sredstvo za liječenje mnogih bolesti,

- da pčelinji vosak zauzima počasno mjesto u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji i

- da su u prirodi oko 80% biljaka entomofilne i iste se oprašuju unakrsno tj. pomoću kukaca među kojima medonosna pčela zauzima najznačajnije mjesto.

Naprijed navedeno treba da zna uspješan pčelar, ali to treba da se prenese i na potrošače. Dakle, i njih – potrošače treba educirati jer educiran potrošač je zaštićen potrošač. To je najteži, ali i najsigurniji put da se stekne povjerenje potrošača i da se sa tržišta eliminiraju razni surogati i falsifikati koji se pod firmom meda i ostalih pčelinjih proizvod nude i prodaju.

Kako to postići?

Pod broj jedan potrebno je organizirati više predavanja o pčelinjim proizvodima kao hrani i lijeku najprije za pčelare, a potom i za potrošače. Pošto se radi o edukativnim emisijama koje se u pravilu ne plaćaju, potrebno je putem radija, a naročito televizije isticati značaj pčelinjih proizvoda za ljudsko zdravlje, te kako se na najjednostavniji način vrši kontrola kvaliteta ovih proizvoda.

Uspješan pčelar će u kontaktu sa potrošačima naprijed navedeno stalno isticati i na taj način sticati povjerenje kupaca.

Dakle, protiv neznanja potrebno se boriti znanjem. Ja kao pčelar sa značajnom proizvodnjom često ističem da mi je ljudsko neznanje najveća konkurencija. Uostalom kako objasniti da se u Bosni i Hercegovini prodaju ogromne količine falsificiranog meda?

Naravno, pomoć treba tražiti i od nadležnih organa tj. inspekcijskih službi, ali znanje odnosno edukacija potrošača je najsigurniji put da bi pčelinji proizvodi, kao netaknuti darovi prirode, zauzeli ono mjesto koje im i pripada.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

84

SELO ZNANJA I MOGUĆNOSTI (SEZAM)

Snježana Tolić

UVOD

U posljednjih godinu dana S. Tolić izradila je nekoliko modela umrežavanja u interesno-poslovne organizacije s ciljem ubrzanijeg razvitka ruralnih područja i intenzivirala aktivnosti oko operacionalizacije svojih modela. Oni su nastali kao rezultat njezinih dugogodišnjih znanstvenih istraživanja ruralnog gospodarstva, znanstveničkog promišljanja kao i poduzetničke prakse.

S. Tolić vodi udrugu pod nazivom Agroturistička zajednica Valpovštine koja je poznata po združenom marketingu i promociji malih seoskih gospodarstva. Cilj takvih aktivnosti je porast samozapošljavanja i povećanje broja samoodrživih seljačkih gospodarstava kroz razvijanje raznovrsnog programa autohtonih, ekoloških i tradicionalnih proizvoda i usluga. Ove proizvodnje ujedno čine temelj za povećanje samodostatnosti hrvatske poljoprivrede, kao i osnovu za razvoj selektivnih oblika turizma za koje Hrvatska ima izuzetne prirodne potencijale.

Početkom 2008. godine, koristeći naputke Europske komisije za financiranje ruralnog razvoja, S. Tolić osniva Hrvatski inforur savez - mrežu inforur udruga s ciljem razvitka jedinstvenog „klastera znanja“. Mreža predstavlja samoorganizirani i neovisni sustav kojeg uglavnom čine mlade stručne osobe iz seoskih naselja uz voditeljstvo S. Tolić, koja putem ovakve organizacije namjerava osigurati transfer znanja, kao i stručnu operativnu pomoć od Sveučilišta J.J.Strossmayera prema najugroženijem socijalnom i gospodarskom području.

„SEZAM“ - PROGRAM RAZVOJA SELA

Početkom 2008. godine S. Tolić je definirala programa rada HIR mreže pod nazivom „Selo znanja i mogućnosti“ koji sadrži 10 ciljeva od interesa za širu društvenu zajednicu u ruralnim i manjim urbanim područjima.

To su:

1. Zadržavanje mladih i stručnih ljudi u selu, demografska i gospodarska obnova

2. Povećanje obrazovne strukture u selima, demokratizacija seoskih zajednica

3. Stvaranje predpostavki za dugoročno programiranje ruralnog razvoja

4. Predlaganje i provedba operativnih programa razvoja sela, posebno malih gospodarstava

5. Stručna i operativna pomoć selu za socijalna i gospodarska pitanja – transfer znanja

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

85

6. Burza proizvoda malih poljoprivrednih proizvođača i malih seoskih poduzetnika

7. Izgradnja kanala prodaje za autohtone, ekološke i tradicionalne proizvode

8. Razvoj klastera malih gospodarstava /npr. agroturistički klaster kojeg razvija S. Tolić u okviru udruge Agroturistička zajednica Valpovštine

9. Stvaranje geografskih marki ekoloških, autohtonih i tradicionalnih proizvoda

10. Stanovnici sela- čuvari prirode i održivog ruralnog razvitka

Za izradu ovog programa korišteni su naputci Europske komisije za kreiranje i provedbu razvojnih projekata u skladu s načelima ruralnih (/EC/ No 1257/1999; /EC/ No 1698/2005) i regionalnih politika treće i četvrte generacije. To su načelo programiranja, načelo partnerstva, načelo adiciranosti, načelo subsidijarnosti, načelo koordinacije (Fröhlich, 1999.; Grčić, 2001). Nadalje, u oblikovanju organizacijskih modela za provedbu operativnih razvojnih projekata korištena su iskustva i znanja recentnih znanstvenih istraživanja (Cifrić, 2002.; Tolić, 2007.; Tolić-Lončarić, 2006.; Tolić-Štefanić-Majić, 2004.; Tolić 1998.).

Programiranje se sastojalo iz više razvojnih procesa. U prvoj fazi postavljen je model interesno-poslovne mreže (IPM) u obliku agroturističkog prstena s namjerom povećanja razine komunikacije, tolerancije i solidarnosti u ruralnim zajednicama. Postavljanjem ovog modela uočeno je niz nedoslijednosti institucijalnog okvira koji definira i prati ruralni razvoj.

Opreracionalizacijom prvog modela IPM-a u vidu udruge „Agroturistička zajednica Valpovštine“ (ATZV) postignuti su brojni uspjesi kako u ostvarivanju pozitivnih sinergijskih učinaka među članovima udruge tako i u povezivanju više jedinica lokalne samouprave što je doprinijelo prepoznavanju i oblikovanju brojnih projektnih ideja, ali i prepoznavanja ograničenja vezanih za njihovo ostvarenje.

Ograničenja su proizašla iz nepostojanja „kapaciteta“ odnosno stručnih timova koji ih mogu realizirati, što je oprečno s dosadašnjim tvrdnjama da je nedostatak projektnih ideja razlog sporog gospodarskog razvitka navedenog lokalnog područja.

U cilju stvaranja kapaciteta pod voditeljstvom S. Tolić osnovana je nova mreža koju čini savez tridesetak inforur udruga pod nazivom Hrvatski inforur savez (HIR). Udruge su instalirane i razmještene po ruralnom području Slavonije i Baaranje. Najveći broj udruga registrirano je na području Osječko-baranjske županije. HIR mrežu uglavnom čine mladi i stručni ljudi bez zaposlenja, apsolventi i studenti. Razvoj mreže, njezino povezivanje i prožimanje sa svim društvenim skupinama i fizičkim osobama koje traže stručnu pomoć treba u budućnosti razviti jedinstven sustav info&poduzetničke mreže za razvoj seoskih naselja i manjih urbanih područja. Pri tom bi idealno bilo kreirati lokalne razvojne agencije kako bi se lakše teritorijalno definirali dijelovi ovog jedinstvenog sustava.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

86

FINANCIRANJE PROJEKATA

Razvitak ove mreže kao i edukacija njenih članova planira se izvesti putem projekata financiranih iz domaćih i EU-fondova. Hrvatskoj su od 2007-2013. stavljeni na raspolaganje IPA fondovi namjenjeni sufinanciranju gospodarskih i infrastrukturnih projekata u manje razvijenim lokalnim i regionalnim sredina. Pomoć je namijenjena projektima koji se odnose na razvoj samoorganizirajućih struktura (eng. bottom up), povećanje samozapošljavanja i zapošljavanja, snaženja građanske koheziije i sveukupan razvoja ruralnih područja.

Za ruralni razvitak posebno je interesantan program predpristupne pomoći LEADER u okviru IPARD-a. Prednost u odabiru za financiranje iz ovog programa imat će projekti koji uvažavaju načelo „područja“. Ovo načelo podrazumjeva svestrani razvoj partnerstava JLS s građanskim sektorom. U okviru njega dane su smjernice razvitka Lokalnih akcijskih grupa (LAG) putem kojih se treba osigurati visoka održivost i provedba razvojnih projekata u manje razvijenim ruralnim područjima vodeći pri tome računa da ne postoji „jedinstveno rješenje za jedinstveno okruženje“. Stoga svaka zemlja, odnosno lokalno i regionalno područje treba realno percipirati vlastite razvojne resurse.

Imajući sve navedeno u vidu, S. Tolić je osmislila niz projekata koje priprema s članovima HIR-a. U pripremi su projekti za program PHARE koji se odnosi na razvoj demokracije u zajednici i provedbu pravnih stečevina EU. Nadalje u pripremi je projekt za program IPA koji se odnosi na istraživačke projekte upoznavanja medija s dostupnim izvorima informacija i alatima.

Osim ovih izvora financiranja za projekte ruralnog razvoja osigurana su sredstva u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja kao i ukviru poticajnih programa drugih ministarstava. HIR mreža je kvalitetna organizacijska struktura koja može jamčiti provedbu brojnih operativnih programa. Jedan od takvih je osiguranje stručne pomoći Udruzi mljekara Osječko-baranjske županije za koju je započet projekt ustroja baze proizvođača mlijeka. Paralelno provodi se ustroj baze malih poljoprivrednih gospodarstava povezanih u agroturistički prsten u okviru ATZV-a. Za svaku ovu bazu izrađuju se on-line registri s on-line evidencijskim listovima za praćenje količina raspoloživih tržišnih viškova po vrstama proizvoda što predstavlja temelj za postavljanje on-line burze. Redovitim ažuriranjem dobit će se stvarna i očekivana proizvodnja na temelju kojih je moguće učiniti projekciju tržišnih viškova unaprijed što će zasigurno animirati poduzetnike da usustave kanale otkupa, skladištenja, transporta i prodaje poljoprivrednih proizvoda čime bi se ubrzao proces razvitka tržišta poljoprivednih proizvoda, ali i povećala motivacija seoskog stanovništva za samozapošljavanje u postojećim i novim nišama poljoprivredne proizvodnje. Ovi projekti već su započeti u Osječko-baranjskoj županiji, a vjerojatno je da će se intenzivirati i proširit na ostale županije u skladu s pritjecanjem financijskih sredstava. Za sada se ovi projekti financiraju iz vlastitih sredstava članova udruga uz skromnu financijsku potporu Osječko-baranjske županije.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

87

UMIJESTO ZAKLJUČKA

Provedba programa SEZAM putem projekata HIR mreže trebaju pokrenuti značajne promjene u organizaciji života i rada ljudi na selu, posebno malih poljoprivrednih gospodarstava. U realizaciju ovih aktivnosti uključeni su mladi i stručni ljudi, pretežito iz seoskih naselja. To znači da bi riječ ‘SEZAM’ što je skraćenica za naš program „SELO ZNANJA I MOGUĆNOSTI“ mogla postati čarobna riječ za ubrzaniji razvoj ruralnih područja.“

Svjesni smo da je pred nama velik izazov i mukotrpan posao. Ohrabruje činjenica da za sve ove aktivnosti imamo dovoljno mladih, obrazovanih i informatički osposobljenih ljudi u našim selima koje na ovaj način želimo uključiti u kreiranje i provedbu socijalnih i gospodarskih razvojnih programa i tako zadržati na selu. Tu je i niz manjih projekata koji se financiraju iz programa udruga u lokalnim zajednicama, ali i velikih projekata koji se odnose na razvoj kapaciteta – odnosno stalno educiranje i specijaliziranje stručnjaka, informatizaciju u ruralnom prostoru, podizanje obrazovne strukture na selu, razvoj demokracije u ruralnim naseljima, ekološku održivost ruralnog prostora i sl.

5. LITERATURA

Cifrić, I. (2002): Okoliš i održivi razvoj. Zagreb: Razvoj i okoliš, 261 p.p.

Fröhlich, Z. /urednik/(1999): Koncepcija regionalnog gospodarskog razvitka Republike Hrvatske. Zagreb: Ekonomski institut, 232

Grčić, B. (2001): Modelska potpora upravljanju razvitkom regije, u: Sundać, D. /urednik/ Kakav regionalni razvitak treba Hrvatskoj. Rijeka: Ekonomski fakultet, str. 91-102

Tolić, S. (2007): Samozapošljavanje u funkciji razvoja regije /doktorska disertacija/, Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, 380 str.

Tolić, S., Lončarić, R (2006): Influence of transformation trends on entrepreneurial potential in east Croatia, ISHS Acta Horticulturae 699: 423-429

Tolić, S., Štefanić, I., Majić, D. (2004): New Perspective in Agriculture and Food Industry in Osijek-baranja County, Proceedings of International Congress, 4th Croatian Congress of Cereal Technologists, Opatija, Croatia, 19-22. 11. 2003., 2004: 328-337

Tolić, S. (1998): Mješovita gospodarstva u sustavu obiteljske poljoprivrede Slavonije i Baranje /magistarski rad/, Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku, 106 str.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

88

PRIRODNA SREDSTVA U BORBI PROTIV VAROE

Mato ZubacAKADEMIJA IZUMITELJA SRBIJE, Novi Sad, Pećka 1, Srbija

Svakog dana je prisutnija tendencija primjene preparata i sredstava koja su nastala iz prirodnih izvora. To su brojne aromatske ljekovite i medonosne biljke, koje pre¬dstavljaju lijek za pčele i leglo. Primjenjuju se u zvaničnoj i narodnoj medicini, a zapažanja pčelara, da pčele koje posjećuju lokacije s takvim medonosnim biljem, ne boluju ili ima vrlo malo oboljelih pčela.

Radi toga, pojedini stručnjaci iz ove oblasti, sve više skreću pažnju o potrebi korištenja prirodnih preparata i sredstava za poboljšanje zdravstvenog stanja pčela i legla.

Navode se neka iskustva na osnovu ispitivanja u pojedinim Institutima za ovu oblast kao:

• U Italiji Antonio Nanetti ističe da se Timol u esencijalnom ulju dobro pokazao za bolest nozemoze i varoze,

• U Sloveniji, a i u Austriji koriste otopina Timola za učinkovitu borbu protiv varoe , a Franc Šivic iz Ljubljane ističe da se učinkovitost kreće i do 95%, jedino da je preparat skup.

• Prof.dr. Zoran Stanimirović iz Srbije ističe u učinkovitost organskih kiselina u borbi protiv varoe u određenim dijelovima godine / kasno ljeto/.

Mogao bih navoditi i druge stručnjake iz ove oblasti, ali sve se svodi na isti zaključak. Samo sveobuhvatnim pristupom sa znanstvenim, stručnim i praktičnim znanjem, možemo se uspješno boriti protiv bolesti pčela i pčelinjeg legla pomoću preparata i sredstava od prirodnih sastojaka.

Na tržištu se polako pojavljuju preparati i sredstva od prirodnih sastojaka koji su bazirani na biljnim ekstraktima, eteričnim uljima i pomiješani sa ljekovitim i medonosnim biljkama. Zbog toga što su to prirodni preparati, oni ne nose sa sobom nikakav rizik za ljude, pčelu i ne ostavljaju rezidue aktivnih tvari u pčelinjim proizvodima.

Jedna od provjerenih alternativnih metoda primjene prirodnih sredstava protiv varoe, moljaca i dr., je upotreba briketa od navedenih sastava za rad sa pčelama pri pregledu i pri tretiranju pčela zadimljavanjem. Ova sredstva su napravljena od kombinacije raznih aromati¬čnih, ljekovitih i medonosnih biljaka sa naglaskom na lavandu i mentu koja ima antivarozno djelovanje. Ova sredstva se koriste tijekom cijele godine. Na pčele djeluju umirujuće i preventivno za određene bolesti (koje?),

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

89

obara varou i dezinficira košnice. Sredstva nisu štetna, za ljude niti za pčele. Osim toga, pčelari mogu na navedene brikete stavljati i organske kiseline i druga prirodna sredstva u otopini. Posebno ovdje ističem otopinu Timola koji ima veoma dobar učinak u obaranju varoe.

Brinite o zdravlju pčela jer pčela zna kako uzvratiti. Zato pčelari ne trujte sebe, pčele i pčelinje proizvode. Vratite se prirodnim lijekovima i neka vam bude imparativ opstanak naše planete i nas na njoj.

Umjesto zaključka

Ogledom je obuhvaćeno 100 košnica od kojih su 50 u dva navrata sa razmakom od dva dana tretirane dimljenjem ovim briketima a 50 kontrolnih su tretirane Hemovarom (amitraz). Praćen je učinka dima na pčele pri pregledu pčelinjih zajednica i broj otpalih varooa na zamašćenom papiru na podnici košnica .

Rezultati ispitivanja

OGLEDNA DRUŠTVA KONTROLNA DRUŠTVA

R.Br. I tretiranje II tretiranje Tretiranje hemovaromj

ZBROJ 90 71 67

Primjenom preparata, utvrđeno je da izgaranjem ovih briketa nastaje dim aromatičnog mirisa, koji pri pregledu umiruje pčele i time olakšava pregled. Pošto nismo zapazili da pčele ugibaju pod djelovanjem dima nije toksičan za pčele a ni za ljude.

Zapaženo je da je broj otpalih varoa, veći u prvom tretmanu nego u drugom tretmanu, kao i da je taj broj približan broju otpalih krpelja u kontrolnim društvima koja su tretirana hemovarom (amitraz). Napominjemo da se radi o pčelinjaku koji se redovno zdravstveno prati i održava tako da ni broj otpalih varoa nije veliki.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

90

Obveze medara u primarnoj proizvodnji

mr.sc. Nevenka GašparacHRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA - Centar za kvalitetu

Sažetak

Proces prihvaćanja europskih propisa u području sigurnosti hrane, donio je nova zakonska rješenja i obaveze za subjekte u poslovanju s hranom u području sigurnosti hrane. Subjekti u poslovanju s hranom moraju preuzeti odgovornost za sigurnost svojih proizvoda, ( koje proizvode, prerađuju ili distribuiraju) koje stavljaju na tržište. Proizvodi nesmiju niti kratkoročno niti dugoročno prouzročiti štetne posljedice na zdravlje ljudi.Zakonske obaveze ( Zakon o hrani NN br. 46/01) i provedbeni akti ( Pravilnik o higijeni hrane NN br.99/07; Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla NN br.99/07) uzimaju u obzir implementaciju higijenskih mjera koje podržavaju sustave sigurnosti hrane «od farme do stola» i uključuju sudionike u primarnoj proizvodnji jednako kao i sve ostale subjekte u poslovanju s hranom.

Pokrivanjem cjelokupnog prehrambenog lanca »od farme do stola» intencija je postići odgovornost za potrebnu razinu higijene odnosno poduzimanje svih higijenskih mjera kako bi se moguće opasnosti koje s pojavljuju u primarnoj proizvodnji svele na prihvatljivu mjeru.Jednako tako zakonodavac propisuje i pojednostavljenu implementaciju zakonskih uvjeta za mala i srednja poduzeća, poduzetnike, primarne proizvođače ili subjekte u poslovanju s hranom kako bi omogućio lakšu provedbu sustava i nadzora nad opasnostima ne dovodeći u pitanje kompromitiranje osnovnih načela higijene hrane za sve sudionike u prehrambenom lancu.Pavilnik o higijeni hrane ( NN br. 99/07) upravo na tragu pojednostvljenih zakonskih uvjeta preporuča izradu tzv. sektorskih vodiča za dobru proizvođačku i higijensku praksu.

Subjekti koji proizvode med i namjeravaju ga izvoziti na tržište EU i ostala tržišta moraju biti odobreni u skladu sa EU uvjetima.

Ključne riječi: primarna proizvodnja, higijena hrane, vodiči, izvoz

Pravilnik o higijeni hrane ( NN br.99/07) u dodatku I dio A upravo se primijenjuje na higijenu i provođenje higijenskih mjera u primarnoj proizvodnju i pripadajućim djelatnostima ( prijevoz, skladištenje i rukovanje primarnim proizvodima na mjestu proizvodnje, pod uvjetom da se time bitno ne mijenjaju svojstva navedenih proizvoda, prijevoz živih životinja,te prijevoz u svrhu isporuke primarnih proizvoda, čija se svojstva nisu bitno promijenila, od mjesta proizvodnje do objekta.

Subjekti u poslovanju s hranom moraju osigurati da primarni proizvodi budu zaštićeni od kontaminacije, uzimajući u obzir sve postupke prerade kojima će primarni proizvodi biti naknadno podvrgnuti te moraju postupati u skladu s odredbama posebnih

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

91

propisa koje se odnose na kontrolu opasnosti u primarnoj proizvodnji i pripadajućim djelatnostima, uključujući:

a) mjere za kontrolu kontaminacije do koje dolazi iz zraka, tla, vode, hrane za životinje, gnojiva, veterinarskih lijekova i veterinarsko-medicinskih proizvoda, sredstava za zaštitu bilja i biocida te zbog skladištenja, rukovanja i zbrinjavanja otpada,

b) mjere vezane uz zdravlje i dobrobit životinja i biljno zdravstvo koje imaju implikacije na zdravlje ljudi, uključujući programe praćenja i suzbijanja zoonoza i njihovih uzročnika.

Kako bi udovoljili propisanim uvjetima i subjekti u primarnoj proizvodnji moraju na odgovarajući način i tijekom odgovarajućeg razdoblja voditi i čuvati evidencije o mjerama koje poduzimaju radi kontrole opasnosti, razmjerno vrsti i veličini subjekta u poslovanju s hranom.Iste moraju na zahtjev nadležnog tijela kao i subjektima u poslovanju s hranom kojima dostavljaju proizvode staviti na raspolaganje kao i relevantne podatke iz tih evidencija.

Subjekti u primarnoj proizvodnji proizvoda životinjskog podrijetla – primijenjivo na proizvođače meda, minimalno moraju voditi evidencije o:

(a) vrsti i podrijetlu hrane za prihranu plčela, podrijetlu pčelinjih zajednica, korištenim pčelinjim pašama,

(b) veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima ili drugim vrstama liječenja kojima su bile podvrgnute pčele, datumu primjene lijekova odnosno liječenja i karenciji,

(c) pojavama bolesti,

(d) rezultatima svih analiza koje su obavljene na uzorcima uzetim od pčela ili drugim uzorcima u dijagnostičke svrhe koji su važni ,

(e) svim relevantnim izvješćima o obavljenim pregledima pčela ili meda ili proizvoda od meda

U vođenju evidencija, subjektima u poslovanju s hranom mogu pomagati druge osobe, kao što su veterinari, agronomi te veterinarski i poljoprivredni tehničari.

Sustavi sigurnosti hrane temeljeni na analizi rizika ( HACCP)

Iako se sustav higijenske i zdravstvene ispravnosti prehrambenih proizvoda predložen na razini primarne proizvodnje temelji na riziku, formalna provedba HACCP sustava nije obavezna. Praktična primjena i iskustva u implementaciji HACCP načela, moraju biti tek procjenjna kroz učinke koje će obavezna primjena propisanog u Pravilniku o higijeni hrane za primarnu proizvodnju donijeti.

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

92

Isti pravilnik daje u svojim odredbama ( članci 7. do 9.) preporuke za izradu Vodića za dobru higijensku praksu koji bi imali za cilj olakšati primjenu sustava kontrole nad opasnostima u primarnoj proizvodnji.

Vodići dobre higijenske i proizvođačke prakse omogućuju dovoljnu fleksibilnost u odnosu na veličinu, vrstu i obim proizvodne djelatnosti kojom se subjekt u poslovanju bavi, ne dovodeći u pitanje postizanje cilja više razine zaštite zdravlja ljudi implementacijom kombinacije različitih higijenskih mjera i postupaka utemeljenih na analizi rizika.Upravo stoga zakonodavac potiče širenje i primjenu nacionalnih smjernica odnosno vodiča dobre ( pčelarske prakse) proizvođačke ili higijenske prakse jačajući tako sektorski pristup za primjenu higijenskih i drugih mjera koje su zajedničke istoj vrsti proizvodnje, prerade ili distribucije.

Izvozni uvjeti za izvoz meda postižu se udovoljavanjem EU uvjeta propisanih Zakonom o hrani, (Uredba 178/02/EZ),Pravilnikom o higijeni hrane (Uredba 852/ 04/ EZ),Pravilnikom o higijeni hrane životinjskog podrijetla ( Uredba 853/04/EZ), te Direktivom 96/93/EZ članak 29. o obaveznonim garancijama o provedenom monitoringu rezidua.

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

93

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

94

POLJOPRIVREDNA PČELARSKA ZADRUGA

“PČELICA“Jošine bb, VINKOVCI

Adresaa poslovanja:J. S. Reljkovića 17

IVANKOVO

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

95

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

96

5. PČELARSKI D

ANI 2008.

97

5. P

ČELA

RSK

I D

ANI

2008

.

98