20.2.2009

1

Dr.sc. Hrvoje Šimović

Sustavi socijalnog osiguranja i skrbiSiromaštvo i nezaposlenost

Sustavi socijalnog osiguranja i skrbi

Sustavi usmjereni na smanjivanje siromaštva, preraspodjelu dohotka, osiguranje za vrijeme bolesti ili starosti te na zakonsku i institucionalnu zaštitu slabijih i nemoćnih.

Četiri su sustava socijalnog osiguranja i skrbi koji uvelike pridonose poboljšanju socijalne slike društva:

Mirovinsko osiguranje,

zdravstveno osiguranje,

prava za vrijeme nezaposlenosti te

socijalna skrb.

Preraspodjela dohotka i siromaštvo

“Umijeće vladanja sastoji se od uzimanja što više novca od jedne klase

građana za davanje drugoj”

Voltair

20.2.2009

2

Povijest Pomoć siromašnima, kao i osiguranje za slučaj siromaštva stari su

gotovo kao i čovječanstvo.

U povijesti to se najčešće provodilo kroz privatne humanitarne programe ili zakonske odredbe o obveznoj pomoći siromašnima.

Pomoć siromašnima uobičajeno je bila različitog utjecaja, razlikovala se od područja do područja, te ovisila o darežljivosti i hirovitosti donatora ili blagonaklonosti nadležnih javnih službenika.

Suvremeni sustavi Mnoga obilježja modernih sustava socijalne zaštite širom svijeta

temelje se u značajnoj mjeri na iskustvima skandinavskih zemalja u

kojima je sustav omogućavao široko rasprostranjenu zaštitu i bio uspješno prihvaćen u cjelokupnom društvu.

Velika kriza 1930-ih godina pokazala je da kapitalističko tržišno

gospodarstvo prepušteno samo sebi teško može savladati teškoće.

Siromaštvo je višedimenzionalno Ono je dinamično, složeno, odreĎeno s postojećim institucijama,

te prostorno i spolno uvjetovano

Uvjeti i pojavni oblik siromaštva razlikuju se po socijalnim skupinama, vremenu, mjestu i zemlji.

Siromaštvo se može razlikovati po spolu, etnitetu, rasi, dobi, mjestu (ruralno nasuprot urbanom), te izvoru dohotka. (npr. SAD Crnci i Hispanoamerikanci)

Obično su u kućanstvima djeca i žene više izložene siromaštvu od muškaraca. (npr. kućanstvo gdje je žena glava obitelji i u kojoj nema supruga).

ZaraĎeni dohodak – ovisi o tjelesnoj snazi, inteligenciji, zdravlju itd. (glavni uzrok siromaštva- razlike u dohocima što ga zaraĎuju glave obitelji)

Obrazovanje

20.2.2009

3

Kako mjeriti siromaštvo? (1) Jedan je mjeriti raspodjelu dohotka, te je tako u SAD-u 1996.

godine najbogatija petina cjelokupnog stanovništva ostvarivala je 49% ukupnog dohotka, dok je udio najsiromašnije petine iznosio samo 4%. (Tablica 8.1. u knjizi- Rosen)

Izračunavanje broja ljudi koji su ispod granice siromaštva(poverty line), što je utvrĎena razina realnog dohotka koji se smatra dovoljnim za osiguranje minimalno doličnog životnog standarda. Procjena minimalno troškova prehrane uz odgovarajući prehrambeni

standard

OdreĎivanje dijela dohotka koji za hranu troše obitelji različitih veličina

Korisna polazna osnovica za daljnje razmatranje

Kako mjeriti siromaštvo? (2) Da bi politike ublažile siromaštvo, treba znati koliko je

stanovništvo udaljeno od granice siromaštva

Povezani pojam - jaz siromaštva (poverty gap) odreĎuje iznos novca kojim bi se razina dohotka svih siromašnih kućanstava podigla do granice siromaštva (procjena za 1996. $ 80 mlrd. u SAD)

Stopa rizika od siromaštva, kako se naziva relativna mjera siromaštva koju koristi EU i izračunava se kao udio stanovništva koje raspolaže s manje od 60% medijana dohotka,

Pokazatelji siromaštva i nejednakosti

Hrvatska EU-25 EU-15 EU-10

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2003. 2003. 2003.

Stopa rizika od siromaštva

(u %)17,2 18,2 16,9 16,7 17,5 16 16 15

Stopa rizika od siromaštva

prije socijalnih transfera

(mirovine uključene u

dohodak) (u %)

34,7 33,7 33,3 33,7 34,9 25 25 27

Stopa rizika od siromaštva

prije socijalnih transfera

(mirovine isključene iz

dohotka) (u %)

42,9 40,0 42,3 41,4 43,2 40 39 44

Relativni jaz rizika od

siromaštva (u %)22,7 23,2 21,1 22,4 22,9 22* 22* 21*

Ginijev koeficijent 0,28 0,29 0,29 0,29 0,29 0,29 0,29 0,29

20.2.2009

4

Siromaštvo u Hrvatskoj Razmjeno nisko u usporedbi s tranzicijskim zemljama (oko 10% s

manje od 5,30 USD dnevno što se prema Svjetskoj banci smatra

odgovarajućom granicom za Hrvatsku)

Stopa rizika siromaštva je nešto niža od EU, ali ne odstupa bitno

PROBLEM – u Hrvatskoj je siromaštvo trajne prirod: oni koji

jednom postanu siromašni treba dulje vremena da iz njega izaĎu

Struktura i dominantne skupine: starije i slabije obrazovani, nezaposlene i neaktivne osobe, tamo gdje je “glava obitelji”

nezaposlena

Siromaštvo u zemljama u tranziciji Siromaštvo je u najvećoj mjeri odreĎeno nezaposlenošću, odnosno

nesudjelovanjem u službenom gospodarstvu.

U bivšim socijalističkim zemljama vladao je vrlo nepovoljan odnos prema siromašnima, jer se smatralo da je siromaštvo isključivi proizvod kapitalističkog sustava.

Siromaštvo je u zemljama SIE u najvećoj mjeri odreĎeno nesudjelovanjem pojedinca na službenom tržištu rada i njegovom niskom obrazovnom i kvalifikacijskom razinom.

Granica siromaštva Granica siromaštva –razina realnog dohotka koja se smatra

dovoljnom za osiguranje minimalno doličnog životnog standarda. Može se odrediti na više načina: granica apsolutnog siromaštva -razina dohotka koja omogućava zadovoljavanje

samo nužnih egzistencijalnih potreba poput hrane,odjeće, obuće i nužnog smještaja. Ne ovisi o blagostanju ostalih članova društva.

granica relativnog siromaštva - odreĎeni dio prosječnog dohotka društva. Ona ovisi o dohocima ostalih članova društva i mijenja se tijekom vremena.

Međunarodna granica siromaštva –radi usporedbe siromaštva izmeĎu različitih zemalja, Svjetska je banka 1990. ustanovila granicu siromaštva u iznosu od 1 US$ po osobi po danu u cijenama prema paritetu kupovne moći iz 1985. godine.

Subjektivna granica siromaštva - iznos dohotka za koji sami graĎani smatraju da im je dostatna za podmirenje nužnih životnih potreba, što se ustanovljava putem ankete,

dohodovni cenzus za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć -može se smatrati implicitnom granicom siromaštva za potrebe socijalne službe tj. socijalne politike. Slična granica koja otkriva društvenu predodžbu o siromaštvu može biti visina neoporezivog dijela dohotka.

20.2.2009

5

Metodološke poteškoće Popisni podaci o dohotku odnose se samo na gotovinski dohodak u

obitelji (zanemaruju se primici u naturi).

Službeni podaci zanemaruju poreze. Svi podaci o dohotku odnose se na dohodak prije oporezivanja.

Službeni podaci ne obuhvaćaju transfere u naturi koje daje država (npr. bonovi za hranu, stanovi na korištenje, subvencionirana medicinska zaštita)

Dohodak se izračunava godišnje. Godišnje izračunavanje ne mora nužno odraziti stvarni ekonomski položaj pojedinca. Idealno bi bio dohodak ostvaren u cijelom životi, ali preveliki problemi u njegovoj procjeni.

Postoje problemi u definiranju jedinice promatranja. (dohodak pojedinca ili kućanstva)

Promjena vrijednosti, navika i stavova (nešto što je nekada bio luksuz, danas se smatra neophodnošću).

Razlozi za preraspodjelu dohotka (1) Uobičajena ekonomika blagostanja navodi da je društveno blagostanje utvrĎeno blagostanjem

njegovih članova. Drugim riječima, društveno je blagostanje W funkcija F pojedinačnih korisnosti U pojedinaca u društvu.

W = F (U1, U2,U3,...Un) → UTILITARISTIČKA FUNKCIJA DRUŠTVENOG BLAGOSTANJA

porastom korisnosti nekog člana društva povećava se društveno blagostanje.

Utilitarizam govori da država treba preraspodjeljivati dohodak sve dok to povećava društveno blagostanje (to ne navodi na jasan zaključak!)

može se pokazati da, uz zbrojnu funkciju društvenog blagostanja (gdje je W = U1 + U2 +U3 +...+Un),

Država treba preraspodijeliti dohodak tako da se postigne potpuna jednakost uz pretpostavke: ako je vrijednost raspoloživog dohotka fiksna (OO’),

ako pojedinci imaju jednake funkcije korisnosti koje ovise samo o razini njihova dohotka (Petar i Pavao), i

ako funkcije korisnosti pokazuju smanjenje granične korisnosti

Razlozi za preraspodjelu dohotka (1) Uobičajena ekonomika blagostanja navodi da je društveno

blagostanje utvrĎeno blagostanjem njegovih članova. Drugim riječima, društveno je blagostanje W funkcija F pojedinačnih korisnosti U pojedinaca u društvu.

W = F (U1, U2,U3,...Un) → UTILITARISTIČKA FUNKCIJA DRUŠTVENOG BLAGOSTANJA

porastom korisnosti nekog člana društva povećava se društveno blagostanje.

Utilitarizam govori da država treba preraspodjeljivati dohodak sve dok to povećava društveno blagostanje (to ne navodi na jasan zaključak!)

može se pokazati da, uz zbrojnu funkciju društvenog blagostanja (gdje je W = U1 + U2 +U3 +...+Un),

20.2.2009

6

Razlozi za preraspodjelu dohotka (2)

Država treba preraspodijeliti dohodak tako da se postigne

potpuna jednakost uz pretpostavke: ako je vrijednost raspoloživog dohotka fiksna (OO’), ako pojedinci imaju jednake funkcije korisnosti koje ovise samo

o razini njihova dohotka (Petar i Pavao), i ako funkcije korisnosti pokazuju smanjenje granične korisnosti

Model optimalne raspodjele dohotka

Pa

vlo

va

gra

nič

na

ko

risn

ost

Petr

ov

a g

ran

ičn

a k

ori

sno

st

Pavlov dohodak Petrov dohodak

0 0’

MUPavleMUPetar

a

e

c

d

f

I*b

Pavlov

dohodakPetrov

dohodak

Uzmemo ab

Petru i damo

Pavlu

Povećanje

Pavlove

korisnosti

Gubitak

Petrove

korisnosti

Neto dobit

za društvo

Maksimizirana

društvena

korisnost

Razlozi za preraspodjelu dohotka (3)

Kako u stvarnosti “pronaći” točku I*?

nemoguće je odrediti imaju li pojedinci jednake funkcije korisnosti

pretpostavka o smanjivanju granične korisnosti dohotka je takoĎer upitna, kao i

pretpostavka o fiksnoj veličini dohotka (porezi i potpore koji

utječu na preraspodjelu će promijeniti odluke ljudi o radu i dokolici i time smanjiti ukupni realni dohodak)

20.2.2009

7

Maximin kriterij Ako je funkcija društvenog blagostanja W = minimum (U1, U2,U3,...Un) , društveno blagostanje ovisi o koristi koji

ostvaruje pojedinac koji ima minimalnu korisnost. (dosad je društvo bilo ravnodušno prema raspodjeli korisnosti, jednostavno uzeli Petru da bi dali Pavlu)

Maksimin kriterij–društveni cilj kod kojeg se nastoji maksimizirati korisnost pojedinca koji ima minimalnu korisnost u društvu. John Rawls (1971) smatrao je da je maksimin kriterij važan moralni zahtjev.

On je uočio da u početnoj poziciji, ljudi, uplašeni činjenicom da bi mogli završiti na dnu ljestvice raspodjele dohotka, prihvaćaju maksimin kriterij funkcije društvenog blagostanja jer žele da razina dna ljestvice bude što je moguće viša (Maksimin kriterij dopušta razlike u dohotku; Petar-Pavao).

Rawlsova je analiza proturječna i naišla je na kritike –ne čini se privlačnim da se pogorša položaj mnogih da bi se poboljšalo blagostanje najsiromašnijih.

Razlozi za preraspodjelu dohotka (4)

Neki mislioci smatraju da raspodjela dohotka treba biti neovisna o pojedinačnim sklonostima (neidividualistički nadzori; npr. Platon tvrdio kako u dobrom društvu dohodak najbogatijih treba biti najviše 4 puta veći od dohotka najsiromašnijih…).

Tobin(1970) predlaže da neke robe moraju biti dostupne svima –egalitarizam u robama.

Neki tvrde da je pravedna raspodjela dohotka utvrĎena procesom njegova stvaranja –ako svima na raspolaganju stoje jednake mogućnosti, te ako je proces stvaranja dohotka pravedan, nema razloga za preraspodjelu dohotka (obrazovanje, zdravstvo).

Učinci državnih programa preraspodjele (1)

Utjecaj politike rashoda na raspodjelu realnog dohotka zove se prevaljivanje rashoda.

Ako npr. država odluči dati potporu za stanarine osoba s niskim dohocima, pod utjecajem povećane potražnje za stanovima, mogu porasti cijene stanarina. Korist od državnih potpora tada se dijeli izmeĎu osoba koje koriste potpore, i vlasnika stanova. TakoĎer, istodobno se mogu povećavati dohoci radnika u graditeljstvu, cijene graĎevinskog materijala i sl.

svaki državni program potiče lanac promjena cijena koji utječe na dohotke ljudi, bilo da je riječ o njima kao potrošačima dobara ili kao ponuĎačima dobara i usluga.

Teško je pratiti sve promjene cijena koje nastaju zbog odreĎene mjere, pa ekonomisti često pretpostavljaju da neka mjera koristi samo primateljima, dok su ostale promjene cijena u raspodjeli dohotka neznatne.

20.2.2009

8

Učinci državnih programa preraspodjele (1)

Utjecaj politike rashoda na raspodjelu realnog dohotka zove se prevaljivanje rashoda.

Ako npr. država odluči dati potporu za stanarine osoba s niskim dohocima, pod utjecajem povećane potražnje za stanovima, mogu porasti cijene stanarina. Korist od državnih potpora tada se dijeli izmeĎu osoba koje koriste potpore, i vlasnika stanova. TakoĎer, istodobno se mogu povećavati dohoci radnika u graditeljstvu, cijene graĎevinskog materijala i sl.

svaki državni program potiče lanac promjena cijena koji utječe na dohotke ljudi, bilo da je riječ o njima kao potrošačima dobara ili kao ponuĎačima dobara i usluga.

Teško je pratiti sve promjene cijena koje nastaju zbog odreĎene mjere, pa ekonomisti često pretpostavljaju da neka mjera koristi samo primateljima, dok su ostale promjene cijena u raspodjeli dohotka neznatne.

Učinci državnih programa preraspodjele (2)

Često se misli da transferi u naravi imaju za korisnike isti učinak kao povećanje dohotka u istom iznosu. To nije nužno točno.

U ovisnosti o preferencijama korisnika, transferi u naravi mogu se vrednovati jednako ili niže od transfera u gotovini. Vrijednost transfera u naravi je niža ako bi primatelji željeli trošiti manje dobara koje se dobiva transferom u naravi.

Osim toga, transferi u naravi često zahtijevaju značajne administrativne troškove.

Postojanje transfera u naravi može se opravdati npr. nastojanjem da neka dobra budu dostupna svima (egalitarizam u robama) ili paternalizmom. Osim toga, transferi u naravi mogu pomoći u sprečavanju prevara sa socijalnom pomoći.

Transferi u naravi su politički privlačni jer ne pomažu samo korisnicima, već i proizvoĎačima robe koja se dodjeljuje.

Zašto je siromaštvo prijetnja gospodarskom

rastu?

Jer pojačavaju krize vezane za vanjske šokove te konflikti bogatih i siromašnih u raspodjeli dohotka mogu ugroziti funkcioniranje pogotovo novostvorenih demokracija.

Veća nejednakost može dovesti do znatno većeg nasilničkog kriminala zbog razmjerno veće koristi što ga od njega imaju siromašni.

Nejednakost uvjetuje narušavanje (ionako malog) socijalnog kapitala i nižeg sudjelovanja građana u političkom životu i društvu, što siromašnima povratno smanjuje mogućnosti utjecaja na donošenje odluka.

Npr. zemlje Latinske Amerike

20.2.2009

9

Ekonomska nejednakost Ekonomska nejednakost označava razlike s obzirom na imovinu

– imovinska nejednakost, s obzirom na ostvareni dohodak – dohodovnanejednakost i s obzirom na potrošnju – nejednakost potrošnje. Što uzeti u obzir? – npr. umirovljenik koji ostvaruje razmjerno malu mirovinu

ima mali dohodak, ali ako je vlasnik velikog stana, onda je njegov imovinski položaj uvelike drugačiji. Nadalje, osoba koja ostvaruje mali dohodak može, zahvaljujući radu i plodovima iz vlastite okućnice, imali razmjerno visoku razinu potrošnje.

Velika ekonomska nejednakost dovodi do: socijalnih napetosti i smanjenja učinkovitosti gospodarskog sustava,

demotivira ulaganja,

otežava i smanjivanje siromaštva jer zahtijeva veliku preraspodjelu u društvu (što demotivira bogate za veće radne napore) te

stvara političku nesigurnost.

Što se može učiniti u ublažavanju

siromaštva?

Poticati gospodarski rast,

Stvarati mogućnosti za zapošljavanje,

Poboljšati ljudski kapital,

Pospješiti učinkovitost sustava socijalne skrbi,

Provesti fiskalnu i organizacijsku decentralizaciju,

Ograničiti korupciju i

Razvijati institucije.

Tri osnovna obrasca socijalne politike (te

politike zapošljavanja i socijalne skrbi)

liberalni tip (naglasak na učinkovitosti tržišta, restriktivnoj politici pomoći i velikoj društvenoj stratifikaciji - to su npr. SAD, Kanada i Australija, a u širem smislu Švicarska i Velika Britanija),

korporatistički tip (u kojemu težište nije toliko na učinkovitosti tržišta već na očuvanju postojeće društvene strukture kao što je u Austriji, Francuskoj, Njemačkoj i Italiji), te

socijalno-demokratski tip (koji je pretežito nastao političkim djelovanjem srednje klase, a težište mu je na ostvarivanju što veće društvene jednakosti, a zastupljen je u Švedskoj, Norveškoj te djelomično u Danskoj i Finskoj).

20.2.2009

10

Zaključak (1) Ne postoji jedinstveni model rješavanja siromaštva, ekonomske

nejednakosti i socijalne isključenosti koji bi bio optimalan za sva društva.

Država može pružiti stabilan zakonodavni okvir, socijalnu infrastrukturu te u suradnji sa svojim graĎanima ustanoviti vladavinu prava. Nije presudno stvarati nove zakone i stalno mijenjati organizacijske strukture, nego treba poboljšati poštivanje postojećih zakona.

U cilju ostvarivanja vladavine zakona, presudni su politička volja i odlučnost vodstva.

Zaključak (2)

U cilju pospješivanja gospodarskog razvitka i smanjivanja siromaštva u Hrvatskoj ističe se potreba veće samostalnosti i jačanja sudstva,

osnivanje i poticanje rada nevladinih neprofitnih organizacija i udruga (koje su uglavnom smještene u velikim urbanim središtima, a vrlo malo prisutne na selu i manjim gradovima), te

potrebe stalnog pozornog praćenja kretanja broja i strukture siromašnih kako bi se spriječilo jačanje siromaštva.

Zaključak (3)

Podjednako je bitno osnaživanje graĎana - pogotovo siromašnih - i

njihovo puno sudjelovanje u političkom procesu.

Postoje razlozi za optimizam: Hrvatska ostvaruje visoke stope rasta, nezaposlenost se smanjuje ili barem stagnira, a zaposlenost

se blago povećava.

20.2.2009

11

Pitanje (ne)zaposlenosti

Nezaposlenost društvena pojava ili stanje u kojemu se dio radno sposobnih graĎana ne

može zaposliti primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama, uz

uobičajenu plaću, najamninu ili kakvu drugu zaradu.

2 izvora podataka:

Administartivni (HZZ)

Anketni

Stopa nezaposlenosti (u HR oko 17%, a anketna prosječno ispod 14%)

Struktura nezaposlenosti (prema razini obrazovanja, prema čekanju na

posao...)

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.

Radno sposobno stanovništvo

(15 i više godina) 3.653 3.514 3.680 3.700 3.571 3.590 3.636 3.631

Aktivno stanovništvo 1.686 1.679 1.729 1.749 1.722 1.719 1.708 1.720

Ukupno zaposleni 1.364 1.320 1.348 1.359 1.392 1.410 1.400 1.427

Nezaposleni-prema

administrativnom izboru 322 358 380 390 329 310 307 293

Stopa zaposlenosti-procjena 37,4 38,2 36,6 36,7 36,5 39,2 43,3 42,6

Stopa administrativne

nezaposlenosti 19,4 21,1 22 22,3 19,1 18 18 16,9

Stopa anketne nezaposlenosti 13,6 16,1 15,8 14,8 14,3 13,8 13,1 11,8

Broj zaposlenih i nezaposlenih osoba: administrativni i anketni podaci

(apsolutni iznosi u tisućama)

20.2.2009

12

Stope administrativne i anketne

nezaposlenosti u 2003.

Stope nezaposlenosti i dugotrajne

nezaposlenosti u 2003.

Mjere na tržištu rada (1) Aktivna politika zapošljavanja

Usmjerena na povećanje zapošljivosti nezaposlenih osoba

Prekvalifikacija, dokvalifikacija, osposobljavanje, doškolovanje itd.

Hrvatska ima socijalističko nasljeĎe

Privremene mjere (češće sufinanciranje zapošljavanja, javni radovi)

20.2.2009

13

Mjere na tržištu rada (2) Pasivna politika zapošljavanja

Radi se o mjerama materijalno-pravne zaštite nezaposlenih

Novčane naknade, pomoći, naknade troškova za vrijeme

obrazovanja, jednokratne novčane pomoći, naknade putnih i selidbenih troškova itd.

Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ)

javna ustanova čija je djelatnost posredovanje pri

zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, materijalno

osiguranje za vrijeme nezaposlenosti i obrazovanje za

zapošljavanje

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (upravni

i stručni poslovi…)

Aktivna politika zapošljavanja u Hrvatskoj

Nacionalni akcijski plan zapošljavanja za razdoblje 2005-

2008 Aktivne i preventivne mjere za nezaposlene i neaktivne, otvaranje novih

radnih mjesta i razvoj poduzetništva, promoviranje razvoja ljudskog kapitala i

cjeloživotno učenje…

Preventivne mjere

Poboljšanje kvalitete usluge i djelotvornosti HZZ-a

Aktivne mjere

Sufinanciranje zapošljavanja mladih, dugotrajno nezaposlenih i

starijih nezaposlenih

20.2.2009

14

Pasivna politika zapošljavanja u Hrvatskoj

Novčana naknada

Imaju pravo nezaposlene osobe koje u trenutku prestanka radnog odnosa imaju 9 mj rada u posljednja 24 mj

IzmeĎu 887-1000 kn (blizu ¼ prosječne plaće)

Drugi oblici pomoći

Novčane naknade za troškova za vrijeme školovanja, troškove javnog prijevoza, selidbe…

Hvala na pozornosti!