Alistair MacLeanTOPOVI S NAVARONEA

Prvo poglavljePRELUDIJ: NEDJELJA 01,0009,00ibica je glasno kresnula o ravi valoviti lim barake, zaitala i rasprsla se u treptavu mrlju svjetlosti, a reski zvuk i nenadana iskriava svjetlost djelovali su podjednako strano u tiini pustinjske noi. Mallory je mehaniki pogledom pratio kako kapetan odreda prinosi ibicu cigareti koja je provirivala iz njegova potkresana brka; primijetio je kako se svjetlost zaustavila nekoliko centimetara od njegova lica i ujedno zapazio neobinu ukoenost tog lica, neodreenu prazninu u oima ovjeka koji se potpuno predao oslukivanju. Tada se ibica ugasila i nestala u pijesku pored piste za uzlijetanje.ujem ih, ree prigueno kapetan odreda. ujem ih, dolaze. Jo pet minuta, ne vie. Noas nema vjetra sletjet e na Br. dva. Hajdemo, priekat emo ih u sobi za dogovore. Zastao je, ispitivaki pogledao Malloryja i kao da se nasmijeio. No tama je varala jer mu je glas bio ozbiljan. Budite strpljivi, mladiu jo samo malo. Noas se stvari nisu najbolje odvijale. Bojim se, dobit ete na sve odgovor, ranije no to ste moda oekivali. Naglo se okrenuo i uputio prema skupini zgrada koje su se neodreeno ocrtavale na blijedom sivilu neba iznad horizonta.Mallory slee ramenima i krene polagano, s noge na nogu, uz treeg lana grupe, krupnog i zdepastog ovjeka koji se naglaeno gegao u hodu. Mallory se mrzovoljno pitao koliko je vremena i vjebe trebalo Jensenu da postigne taj mornarski nain kretanja. Naravno trideset godina na moru, a Jensen je upravo toliko imao za sobom, bilo je dovoljno da ovjek izvodi uda u hodu, ali stvar nije bila u tome. Kao izvanredno uspjean ef Odjela za subverzivnu djelatnost u Kairu, kapetan James Jensen, pretvorio je svoj ivot u neprekidan niz intriga, zavaravanja, pretvaranja i preruavanja. Kao agitator meu levantinskim lukim radnicima stekao je golemi ugled u svim lukama od Alexandrette do Aleksandrije; kao goni deva i vodi karavana pobijedio bi u takmienju sve beduine, nije bilo prosjaka koji bi uvjerljivije od njega izazivao samilost na bazarima i trgovima cijelog Istoka. Noas je Jensen napokon bio obian, jednostavni mornar. Odjeven sav u bijelo, od kape do platnenih cipela, a svjetlost zvijezda meko se zrcalila na zlatnim epoletama i dugmadi njegove uniforme.Njihovi koraci udrueno odjekivahu po asfaltiranoj pisti za slijetanje. Kapetan grupe ve je bio nestao u tami ispred njih. Mallory duboko uzdahne i iznenada se obrati Jensenu:ujte, gospodine, o emu se tu zapravo radi? Svi samo nagaaju a emu zapravo ta tajnovitost? I zato sam ba ja umijean u to? Zaboga, ta jo juer sam bio na Kreti, a u roku od osam sati su me prebacili ovamo. Rekoe mi da sam dobio mjesec dana dopusta, a pogledajte to se dogodilo.No, promrmljao je Jensen, to se dogodilo?Nema dopusta, ree Mallory ogoreno. Nisam se ak stigao ni naspavati. Proveo sam sate i sate u tabu i odgovarao na bezbroj glupih i besmislenih pitanja o mojim planinarskim izletima po junim Alpama. Zatim me u pono izbacie iz kreveta, dovedoe k vama i strpae u dip koji me satima vozio po prokletoj pustinji zahvaljujui ludom kotlananinu koji je vozio, pijano pjevao napitnice i postavljao jo vie glupih i besmislenih pitanja!Mislio sam da je to jedna od mojih najboljih toaka preruavanja, nacerio se Jensen. Meni je putovanje bilo vrlo ugodno i zabavno.Jedna od vaih... Mallory se zagrcnuo, sjetivi se to jesve rekao postarijem kotlananinu sa zulufima koji je upravljao tabnim dipom. Ja... ja se ispriavam, gospodine. Nisam ni pomiljao da ...Naravno da niste! prekinu ga odsjeno Jensen. To nitko nije ni oekivao od vas. Samo sam htio vidjeti da li odgovarate poslu koji vam je namijenjen. Siguran sam da odgovarate bio sam u to uvj eren i prije no to sam vas povukao s Krete. No, zaista ne znam otkud vam ideja o dopustu. Zdrav razum S.O.E.-a* ve je nekoliko puta dolazio u pitanje, no ak ni mi nismo toliko ludi da poaljemo hidroavion samo zato da bismo omoguili niim oficirima jednomjeseno troenje u raskonim arima Kaira, zavrio je suho.Jo uvijek ne znam ...Strpljenja, mome, strpljenja kao to je maloas savjetovao na dobri kapetan. Vrijeme je beskrajno. ekati i samo ekati to na Istoku znai postojati.Za etiri sata sna u posljednja tri dana to ne znai nita, ree Mallory uzbueno. A to je sve to sam ... Eno ih, dolaze!Obojica su istovremeno stisnula oi reagirajui na blijesak reflektora s uzletita koji su ih zaslijepili arajui svojim zrakama po nebeskom svodu. Za nepunu minutu sletio je prvi bombarder. Kotrljajui se nezgrapno pistom, zaustavio se pokraj njih. Siva boja avionskog trupa bila je izgrebena mecima i topovskim rapnelama, popreno kormilo slomljeno, a jedan motor pokvaren i sav obliven uljem. Pleksiglas na prozorima kabine bijae izbuen poput saa.* S.O.E. engl. kratica za tab subverzivne operacijeDugo je Jensen zurio u rupe i ogrebotine oteenog aparata, a tada odmahnu glavom i skrene pogled.etiri sata sna, kapetane Mallory, ree tiho. etiri sata. Sve mi se ini da se moete smatrati avolski sretnim to ste uope imali vremena za spavanje.Soba za dogovore, osvijetljena jarkom svjetlou dviju golih arulja, bila je neudobna i zaguljiva. Sadraj su sainjavale izlizane i poderane zidne tapete i grafikoni, nekoliko isto tako dotrajalih stolica i stol sklepan od obinih jelovih dasaka. Kapetan odreda, kojem su se pridruili Jensen i Mallory, sjedio je za tim stolom kad se iznenadno otvorie vrata i unutra nahrupi posada bombardera, mirkajui pri svjetlu na koje nije navikla. Predvodio ih je tamnokosi pilot sa ljemom i avijatiarskim odijelom prebaenim preko lijeve ruke. Na glavi je imao nemarno zabaen pjeadijski ljem, a na ramenima njegove uniforme bila je ispisana rije Australija. Namrgoen, bez rijei i ne traei doputenja, sjeo je pored njih, izvadio kutiju cigareta i zapalio ibicu na hrapavoj povrini stola. Mallory kriom pogleda kapetana odreda. Kapetan je izgledao ravnoduno, ak mu je i glas tako zvuao.Gospodo, ovo je voa eskadrile, Torrance. Torrance, voa eskadrile, je Australac, nepotrebno je dodao. Mallory je imao utisak da je kapetan time nastojao poblie objasniti neke stvari a meu njima i vou eskadrile Torrancea.On je vodio noanji napad na Navarone. Bili, ova gospoda kapetan Jensen iz mornarice i kapetan Mallory iz pustinjskog odreda komandosa neobino su zainteresirani za Navarone. Kako je bilo noas?Navarone! Zbog toga smo ovdje, pomisli Mallory. Navarone. Znao je dobro za taj otok, bolje rei, uo je o njemu. Svatko tko se borio na istonom dijelu Sredozemlja, uo je o njemu; o sablasnoj i neprobojnoj elinoj utvrdi nekoliko milja od turske obale. Bio je to jedan od malobrojnih otoka u Egejskom moru kojeg je, pretpostavljalo se, mijeani garnizon Nijemaca i Talijana uspjeno branio od svih napada Saveznika ve od samog poetka rata... Zauo je Torrancea ktiko govori glasom punim suzdranog bijesa.Odvratno, kapetane. Bilo je krvavo; samoubilaki pohod. Naglo zastade, zurei kroz oblak duhanskog dima i steui usnice. Ali, htjeli bismo poi jo jednom, nastavio je. Ja i moji momci. Jo samo jednom. Razgovarali smo o tome na povratku. Mallory razabere dubok bruj glasova u dubini sobe, bijae to znak suglasnosti. Dogovorili smo se da povedemo tipa koji je izmislio tu alu i da ga istresemo iznad Navaronea s visine od tri hiljade metara bez padobrana i slinih pomagala.Ba tako gadno, Bille?Ba tako gadno, kapetane. Nismo imali nikakve anse. Ve od samog poetka. Prvo, vrijeme je bilo protiv nas oni tipovi iz meteorolokog pogodili su i ovog puta kao obino ko s prstom u pekmez.Rekli su da e biti vedro?Aha. Vedro. Morali smo se spustiti na petsto metara iznad cilja. Istina, to nam nije nita pomoglo. Da smo mogli ii nie, recimo hiljadu metara ispod morske povrine pa naglo izroniti, moda bismo neto i postigli. Ona prokleta stijena potpuno zaklanja cilj. Onoliko topova koliko je naikano na toj stijeni nema valjda ni u itavoj junoj Evropi. Nemogue je doi do cilja, ak ni pribliiti mu se. Russa i Conroya su bogme poteno udesili. Nisu bili ak ni na pol puta do luke ... Nisu imali nikakve anse.Znam, znam, potvrdio je mrano kapetan, uli smo. Radio-veza je bila izvrsna... A Mcllveen se sruio neto sjevernije od Alexa?Aha. Ali s njim je sve u redu. Stara krinja je jo plutala kad smo je nadlijetali. Izvukli su amac, a more je bilo mirno kao ulje. Izvui e se, ponovio je Torrance.Kapetan je ponovo kimnuo a Jensen ga upita.Mogu li porazgovarati s voom eskadrile?Naravno, kapetane. Ne morate ni pitati.Hvala, Jensen skrene pogled na snanog Australijanca i osmjehnu se jedva primjetno.Samo jedno malo pitanje, voo eskadrile. Vi ne biste ponovo na Navarone?Prokleto tono. Ne bih! zagrmi Torrance.Zbog?Zbog toga jer ne vjerujem u samoubojstvo. Zbog toga jer ne vjerujem u rtvovanje dobrih momaka nizato. Zbog toga jer nisam bog i ne mogu uiniti nemogue. Bilo je u Torranceovu glasu jednostavne odlunosti toliko uvjerljive da se oko toga nije moglo prepirati.Kaete da je nemogue? navaljivao je Jensen. To je vrlo vano.I moj ivot je vrlo vaan. I ivoti ovih momaka. Torrance je pokazao palcem preko ramena.Nemogue je, gospodine. Bar to se nas tie. Umorni je rukom protrljao obraz. Moda bi Dornierov hidroavion s jednom od onih novih radio-dirigiranih bombi mogao obaviti cijeli posao. Ne znam. Ali znam da ovo s ime mi raspolaemo ne moe imati nikakvog efekta. Naravno, dodao je ogoreno, ako vam ne padne na pamet da napunite jedan moskito* T.N.T.-om i naredite nekom od nas da se zaleti u utvrdu. Na taj nain uvijek imamo anse.Hvala vam, Torrance i svima ostalima. Jensen ustade. Znam da ste uinili sve to ste mogli. Nitko ne bi uinio vie od vas. I ispriavam se .. . Kapetane?Odmah se vraam, gospodo. Kapetan je dao znak oficiru iz obavjetajne slube, koji je sjedio iza njih, da zauzme svoje mjesto i otiao kroz pokrajna vrata u svoju sobu. Vratio se s bocom gina i aama, otepio bocu i natoio. Eto, sad znate kako stoje stvari. Morat ete to prihvatiti kao konano, Jensene. Eskadrila Billa Torrancea je najstarija i najiskusnija u Africi. Bombardirali su naftonosne izvore u Ploetiju kao od ale. Ako je itko mogao neto uiniti, onda je to Bill Torrance, a kad on kae da je nemogue, vjerujte, kapetane Jensen, da je tako.Da, znam, Jensen se zabrinuto zagledao u zlatni rub ae u svojoj ruci. Sad znam. Gotovo da sam i prije znao, no nisam bio siguran; htio sam se potpuno uvjeriti... teta to je est ljudi poginulo dokazujui da sam bio u pravu... Sada preostaje jo samo jedan nain.Da, samo jo jedan, ponovi kapetan odreda. Podie au i mahne glavom. Pijmo za Keros!* Tip engleskog lovakog aviona f Trinitrotoluol, vrst snanog eksplozivaNeka je sa sreom Kerosu, odvrati Jensen s mrkim izrazom lica.Sluajte! zaklinjac Mallory. Ja se vie tu ne snalazim. Moda bi mi netko mogao objasniti...Keros, prekine ga Jensen. To je lozinka za vas, mladiu. Sav svijet je pozornica, itd. i tu vi stupate na pozornicu gdje se odvija ova mala komedija. Jensenov osmijeh bijae prilino tugaljiv, ao mi je to ste propustili prva dva ina, no nemojte se zbog toga previe uzrujavati. To nije epizodna uloga; vi ete biti zvijezda htjeli to ili ne. Sad smo tu. Keros. in trei, prizor prvi. Ulazi kapetan Keith Mallory.U posljednjih deset minuta obojica nisu progovorila ni rijei. Jensen je upravljao velikim tabnim automobilom jednako sigurno i leerno kao to je radio sve ostalo u ivotu. Mallory se nadvio nad mapu na koljenima; bila je to detaljna geografska karta junog dijela Egejskog mora. Prouavao je u slabom svjetlu instrumenata s kontrolne ploe podruje oko Sporada i sjeverne Dodekaneze koja bijahu uoljivo osjenana crvenom olovkom. Napokon se uspravio i stresao. ak i ovdje u Egiptu noi su krajem studenoga bile odvie hladne da bi se ovjek osjeao udobno. Pogledao je Jensena.ini mi se da sada shvaam, kapetane.Odlino! Jensen je ukoeno zurio u vijugavu sivu traku pranjave ceste, koja se pruala du bijelih automobilskih farova to su probijali pustinjsku tminu. Zrake svjetlosti su jednolino i omamljujue poskakivale dok se automobil valjao po neravnom putu. Odlino! ponovio je.Sad pogledajte jo jednom i zamislite da stojite u samom gradu Navaronea to vam je u ovom gotovo sasvim zatvorenom zaljevu na sjeveru otoka. Recite mi to biste vidjeli odande?Mallory se osmjehnu.Nije potrebno, kapetane, etiri milje prema istoku vidio bih obalu Turske koja se u luku protee prema sjeveru i zapadu doseui krajnju toku sjeverno od Navaronea to je vrlo iljasti rt jer se linija obale vraa otro prema istoku. Nekih esnaest milja sjeverno, odmah iza tog rta, nalazi se rt Demirci, zar ne? A u produenju te linije ugledao bih otok Keros. Napokon, est milja zapadno nalazi se otok Maidos, prvi iz otoja Lerades. Otoje se prostire sjeverozapadno od Navaronea, nekih pedesetak milja u duinu.ezdeset, primijeti Jensen. Eh, u vas je dobro oko, mome. Imate hrabrosti i iskustva ovjek bez toga ne moe preivjeti osamnaest mjeseci na Kreti. Posjedujete jo neke posebne odlike koje e uskoro doi na red. Zastade na trenutak i lagano odmahne glavom. Bogami, nadam se da ete imati sree to vie sree. Jer samo bog zna da e vam i te kako trebati.Mallory je iekivao nastavak, ali Jensen utone u vlastita razmiljanja. Prooe tri minute, moda i pet, a ula se samo kripa guma, i zatomljeno brundanje snanog motora. Jensen se napokon promekolji i nastavi, ne podiui pogled s ceste.Sada je subota bolje rei nedjelja ujutro. Na otoku Kerosu nalazi se tisuu i dvije stotine ljudi tisuu dvjesta britanskih vojnika i svi e izginuti ili biti zarobljeni do slijedee subote. Veina e poginuti. Prvi puta pogleda Malloryja i nasmijei se; kratak osmijeh, kratak i lukav. Tren kasnije vie ga nije bilo.Kako se osjeate drei u rukama sudbinu tisuu dvjesta ljudi, kapetane Mallory?Nekoliko dugih asaka Mallory je zurio u Jensenovo bezm izraajno lice, a zatim skrenu pogled. Ponovo se zagleda u kartu. Tisuu dvjesta ljudi na Kerosu eka smrt. Keros i Navarone. Keros i Navarone. Kako je ono bilo u pjesmi, onom malom napjevu koji je prije mnogo godina nauio u planinskom selu, na panjacima nedaleko Queenstowna? Chimborazo tako je. Chimborazo i Cotopaxi, u okove mi srce baciste...Keros i Navarone bijahu isto tako povezani, zvuali su poput neobine romanse koja osvoji ovjeka i nikad ga ne naputa. Rebus se polako, rije po rije, poeo odgonetati.Jensen narui tiinu.Prije osamnaest mjeseci, sjeate se, nakon kapitulacije Grke, Nijemci su zauzeli gotovo sve otoke Sporada; Talijani su ve drali vei dio Dodekaneza. Tada smo poeli , osvajati otok po otok zahvaljujui odredima komandosa koje je predvodio va Pustinjski odred ili Specijalni odred iz desantnih jedinica. Do rujna osvojili smo gotovo sve vee otoke osim Navaronea bio je to prokleto tvrd orah koji smo jednostavno zaobili. Tako su se neki nai garnizoni nali daleko ispred glavnine snaga. On se naceri. Vi ste u to vrijeme sjedili u nekakvoj spilji u Bijelim planinama, no sjeate li se kako su na to odgovorili Nijemci?estoko?Jensen potvrdi.Upravo tako. Veoma estoko. Politiki znaaj Turske nemogue je zapostaviti ona je oduvijek bila mogui saveznik silama Osovine i nama. Veina ovih otoka lei svega nekoliko milja od turske obale. Nijemcima je postalo hitno i neophodno da vrate ugled koji su poeli gubiti u tom dijelu svijeta.I?I zato su u bitku ubacili sve padobrance, avione, alpinske brigade, itava jata tuka uo sam da su povukli sve lake bombardere s talijanskog fronta zbog te operacije. Uglavnom, ubacili su sve to su imali. Za nekoliko tjedana izgubili smo preko deset hiljada ljudi i sve otoke koje smo osvojili, izuzevi Keros.A sada je doao red i na Keros?Da. Jensen je istresao dvije cigarete i utio dok ih Mallory nije pripalio izbacivi ibicu kroz prozor prema srebrnastoj povrini mora to se bljeskalo sjeverno od ceste. Da, Keros je slijedea rtva. Nita ga ne moe spasiti. Nijemci imaju na Egejskom moru potpunu nadmo u zraku...Ali, kako moete biti sigurni da e to biti ovoga tjedna?Jensen uzdahne.Mome, Grka je puna naih agenata. Samo u atensko-pirejskoj zoni imamo ih preko dvije stotine a...Dvije stotine! prekine ga Mallory s nevjericom. Rekli ste ...Jesam, naceri se Jensen. No uvjeravam vas da je to bijeda ,u usporedbi s hordama pijuna koji se kreu meu naim saveznicima i domainima u Kairu i Aleksandriji. Odjednom se uozbilji. U svakom sluaju, informacija to smo je dobili je tona. Cijela armada brodovlja krenut e iz Pireja u utorak u zoru i prebaciti se od otoka do otoka na Keros. Na otocima e se zadrati preko noi. Interesantna situacija. Mi se ne usuujemo ploviti Egejskim morem danju jer bi nas njemaki bombarderi zaas udesili, a Nijemci se ne usuuju ploviti nou jer se boje naih razaraa i patrolnih amaca koji ulaze u Egejsko more tek kad se spusti mrak. Kad se razdani, nai se razarai povlae na jug a patrolni amci se zavuku u duboke i skrovite uvale po otocima. Meutim, ne moemo sprijeiti Nijemce da se prebace do Kerosa. Stii e tamo u subotu ili nedjelju, istovremeno kad i njihove zrane, desantne jedinice. Na stotine junkersa-52 nalazi se nedaleko Atene. Keros nee izdrati ni tri dana. Bilo je teko sluati Jensenov miran i odrjeit glas, njegovo hladnokrvno izlaganje koje se sastojalo od samih injenica, i ne povjerovati mu.Mallory mu je vjerovao. Gotovo cijelu minutu promatrao je odsjaj mora, titravu svjetlost zvijezda na tamnoj morskoj povrini. Odjednom se okrenuo prema Jensenu.Ali mornarica, kapetane! Evakuacija! Mornarica bi sigurno mogla...Mornarica, prekine ga ogoreno Jensen, mornarica je slaba. Dosta joj je istonog Sredozemlja i Egejskog mora, dosta uzaludnog rtvovanja za sve ostale. Dva bojna broda su nam oteena, osam krstarica onesposobljeno etiri ih se nasukalo i vie od dvanaest razaraa uniteno ... Ne znam ni broja manjih brodova koje smo izgubili. A sve to ni zbog ega! Samo zato da bi se na vrhovni tab mogao igrati lovice, andara i lopova s onim dekima u Berlinu. Dobra zabava za sve osim, naravno, za nekih tisuu mornara koji su se utopili za vrijeme igre i za desetak tisua saveznikih vojnika to izginue na tim otocima i ne saznavi zbog ega.Jensen je vrsto stegnuo volan i ljutito se ugrizao za usnu.Mallory je bio iznenaen, gotovo zgranut njegovim arom i, dubokim osjeajima; to nije bilo njemu nalik. Ili moda jest moda je Jensen zaista mnogo znao o tome to se dogaalo iza kulisa ...Rekoste tisuu dvjesta, kapetane? upita tiho Mallory. Na Kerosu se nalazi tisuu dvjesta naih ljudi.Jensen ga kratko pogleda.Da. Tisuu i dvjesta ljudi. Uzdah. Naravno, u pravu ste, imate pravo, mome. Ja samo brbljam, govorim u prazno. Naravno, da ih neemo ostaviti tek tako. Mornarica e dati sve od sebe. to su dva, tri razaraa vie ili manje oprostite, opet ja poinjem staru pjesmu... No, sluajte me sada, i to paljivo.Evakuacija e se morati izvesti nou. Nemamo nikakve anse danju dok dvije stotine tuka moli boga da se pojavi makar i sjena nekog britanskog broda. Morat emo stvar obaviti razaraima transporteri i tenderi su odvie spori.Osim toga, no je kratka pa ak ni razaraima neemo stii oploviti otoke Leradesa sa sjeverne strane.Ali, ti su otoci nanizani u dugakom lancu, primijeti Mallory. Zar se razarai ne bi mogli provui izmeu ...Izmeu njih? Nemogue. Jensen odrjeito odmahne glavom. Sve je minirano. Svaki i najmanji prolaz. Ni ibica se ne bi provukla.A to je s kanalom izmeu Navaronea i Maidosa? Sigurno je i on miniran.Ne, to je slobodan prolaz. Voda je tu preduboka za polaganje mina.Znai, tim putem morate proi, zar ne? S druge strane su turske teritorijalne vode i mi...Proli bismo mi sutra kroz turske teritorijalne vode kad bi nam to bilo od neke pomoi, ree Jensen. Turci to znaju i Nijemci takoer. Odluili smo se za zapadni kanal jer je put ?krai i nema nikakvih meunarodnih komplikacija. to se ostalih stvari tie, potpuno nam je svejedno kojim kanalom plovili.Koje su to ostale stvari?Topovi s Navaronea. Jensen utihnu, a nakon dueg vremena polagano i bezizraajno ponovi te rijei poput ovjeka koji se prisjea svog starog i vjenog neprijatelja. Topovi s Navaronea. Zbog njih nam je potpuno svejedno. Oni dre na nianu ulaze u oba kanala. Evakuirali bismo jo noas nae ljude kad bismo mogli uutkati te topove.Mallory je utio. Sad dolazi ono najvanije, pomislio je. To nisu obini topovi, nastavi tiho Jensen. Nai pomorski strunjaci tvrde da su im cijevi spiralaste i oko devet ina* u promjeru. Meni se ini da je to jedna verzija 210-milimetarskih topova koje Nijemci koriste u Italiji nai vojnici ih se boje vie od samoga vraga. Strahovito je to oruje granata je spora, ali avolski precizna. Kako bilo da bilo,Vi su topovi udesili Sybaris za ciglih pet minuta.Sybaris? Mislim da sam uo ...Bila je to krstarica s topovima od osam ina koju smo poslali prije etiri mjeseca da sredi vabe. Mislili smo da je to samo formalnost, rutinska vjeba. Sybaris se naprosto razletio. Ostalo je sedamnaest preivjelih.Isuse! Mallory zinu od iznenaenja. Nisam znao da ...Prije dva mjeseca pokuali smo se iskrcati na Navarone s velikim brojem amfibija. Jensen nije ni primijetio Malloryjevu upadicu. Bili su to komandosi, mornariki komandosi i Jellicoeov specijalni odred borbenih amaca. Znali smo da nemamo anse obala je oko itavog otoka sasvim okomita. Meutim, to su bili specijalni ljudi. Danas vjerojatno najbolji vojnici na svijetu. Jensen zastade i nastavi vrlo tihim glasom. Udesili su ih. Poklali su ih, do zadnjeg ovjeka.

* In (inch) engl. mjera za duinu 2,54 cmNapokon, dva puta u proteklih deset dana vidite, mi ve odavno znamo za napad na Keros poslali smo padobrance-sabotere; nae najsposobnije ljude. Bespomono je slijegao ramenima. Naprosto su nestali.Samo tako nestali?Upravo tako. I noas posljednji pokuaj kockara, sve ili nita. Jensen se suho nasmije. Vidjeli ste me kako sam bio tih u onoj sobici. Kaem vam, ja sam onaj tip kojeg bi Torrance i njegovi momci htjeli izbaciti iznad Navaronea. Ne krivim ih. Ali morao sam to uiniti, morao sam. Znao sam da nee koristiti, ali morao sam pokuati.Veliki automobil je usporio tiho prolazei kraj poruenih kueraka i koliba to su leale du zapadnog prilaza Aleksandriji. Nebo je pred njima ve poelo blijedjeti s prvim nagovjetajima zore.Mislim da mi padobran ne bi mnogo pomogao, ree Mallory sumnjiavo. Da vam iskreno kaem, ja ne znam ni kako izgleda padobran.Bez brige, priklopi Jensen. Nee vam ni trebati. Vi ete na Navarone mnogo teim putem.Mallory je oekivao da e jo neto uti, ali Jensen je utio. Svu panju posvetio je izbjegavanju rupaga koje su postajale sve brojnije. Nakon nekog vremena Mallory upita:Zato ba ja, kapetane Jensen?Jensenov se osmijeh jedva nazirao u sivoj polutami. Naglo je okrenuo volan kako bi izbjegao golemu grabu na cesti, a zatim ga izravnao.Bojite se?Naravno da se bojim. Bez uvrede, gospodine, ali s vaim nainom govora prestraili biste svakoga... Ali nisam tako mislio.Znam da niste. To je samo moj smisao za humor... /.ilo ba vi? Imate nekih posebnih odlika, mome, kao to * sam vam ve rekao. Govorite grki kao Grk. Govorite njemaki kao Nijemac. Vjet ste diverzant, prvorazredni organizator a imate iza sebe osamnaest mjeseci provedenih u Bijelim planinama na Kreti to je uvjerljiv dokaz vae sposobnosti da preivite na neprijateljskoj teritoriji. Jensen se smijuljio.Vi biste se iznenadili da znate koliko podataka imam o vama.Ne bih, odgovori Mallory malo pogoen tim rijeima.Ali postoje, koliko ja znam, jo barem tri oficira s istim kvalitetama.Ima drugih, sloi se Jensen. Ali ne postoji drugi Keith Mallory. Keith Mallory, ponovi Jensen retoriki. Tko nije uo za Keitha Malloryja iz sretnih, predratnih vremena? Najbolji planinar kojeg je Novi Zeland ikada imao a pod tim Novozelanani, naravno, misle najbolji na itavom svijetu, ovjek-muha, pobjednik nesavladivog akrobata na okomitim stijenama i nemoguim preprekama. itava juna obala Navaronea zapravo je jedna takva nesavladiva prepreka, ree Jensen veselo. Okomita stijena bez ijedne rupe za ruku ili nogu.ad mi je jasno, promrmlja Mallory. Sasvim jasno. Najteim putem do Navaronea. Tako ste rekli.Da, tako, potvrdi Jensen. Vi i vae drutvo jo etvorica. Malloryjevi veseli planinari. Specijalno odabrani. Svaki ovjek strunjak. Upoznat ete ih sutra to jest danas poslije podne.Vozili su se utke itavih deset minuta. Automobil je najprije skrenuo iz luke etvrti, protandrkao po dombaStoj kaldrmi ulice Soeurs, obiao Trg Muhameda Alija, projurio kraj Burze i skrenuo niz Ulicu arif-pae.Mallory pogleda ovjeka za upravljaem. U svitanju je mogao jasno razabrati njegovo lice.Kamo emo, kapetane?Idemo do jedinog ovjeka na Srednjem istoku koji bi vam sada mogao pomoi. To je monsieur Eugene Vlachos od Navaronea.Vi ste hrabar ovjek, kapetane Mallory. Eugene Vlachos je nervozno vrtio iljasti vrh svog crnog brka.Hrabar i budalast, rekao bih no ne moemo smatrati glupanom onoga tko samo izvrava nareenja. Podigao je glavu s velikog crtea na stolu i pogledom potraio Jensenovo ravnoduno lice.Zar nema drugog naina, kapetane? ree moleivim glasom.Jensen polako odmahnu glavom.Ima. Ve smo ih sve isprobali, gospodine. Ni jedan nije vrijedio. Ovo je posljednji.Dakle, on mora ii?Na Kerosu je preko tisuu vojnika, gospodine.Vlachos utke pogne glavu, zatim se osmjehne Malloryju.On me zove gospodinom. Mene, siromanog Grka, bijednog hotelijera naziva kapetan kraljevske mornarice, Jensen, gospodinom. To jednom starcu godi. Uutio je i prazno se zagledao preda se. Poluzatvorene oi i umorne crte lice odraavale su duboku sjetu. Da, sad sam starac, kapetane Mallory, starac, puki siromah i nesretnik. Ali nisam to oduvijek, ne oduvijek. Nekad sam bio mlai, mnogo bogatiji i sretniji. Nekad sam posjedovao divnu zemlju, stotinu kvadratnih Inilja najljepe zemlje koja je ikad stvorena da ovjek njome napasa pogled. O, kako sam volio tu zemlju!Nasmijao se vrativi se u sadanjost i provukao prste kroz gustu, sijedu kosu. Naravno, sve ovisi o tome kako se gleda. Ja kaem: divna zemlja. Kapetan Jensen kae: ta prokleta stijena. Tako je barem govorio dok mene nije bilo u blizini. Osmjehnuo se primijetivi Jensenovu nelagodnost. Ali obojica taj komad zemlje nazivamo Navarone.Mallory iznenaeno pogleda Jensena. Jensen potvrdi:Porodica Vlachos bila je generacijama vlasnik Navaronea. Prije osamnaest mjeseci morali smo hitno evakuirati monsieura Vlachosa. Nijemcima se nije svidjelo to s nama surauje.Moj poloaj je bio kako vi ono kaete prilino kakljiv, nadoda Vlachos. Rezervirali su za mene i moja dva sina tri specijalne elije u tamnici Navaronea... No, dosta o porodici Vlachos. Htio sam vam samo rei, mladiu, da sam proveo etrdeset godina na otoku i gotovo puna etiri dana nad ovom kartom, pokazao je kartu rasprostrtu na stolu. Moete se pouzdati u nju kao i u podatke koje vam budem dao. Naravno, mnogo se toga promijenilo, ali ima nekih stvari koje se nikad ne mijenjaju. Planine, zaljevi, prolazi, spilje, ceste, kue i, prije svega, sama utvrda. Sve se to ve stoljeima nije promijenilo, kapetane Mallory.Razumijem, gospodine. Mallory paljivo presloi kartu i spremi je ispod kaputa. S ovim emo uvijek imati anse. Hvala vam.Znam da je to premalo. Vlachos zabubnja prstima po stolu i pogleda Malloryja . Kapetan Jensen mi je rekao da veina vas govori grki, da ete biti odjeveni u grke seljake i nositi krivotvorene dokumente. To je dobro. Tako ete biti kako se ono kae sposobni da se sami snalazite, da sami vodite akciju. Zastao je, a zatim povjerljivo nastavio.Molim vas, nemojte traiti pomo od stanovnika Navaronea. To morate izbjei po svaku cijenu. Nijemci su nemilosrdni. To znam. Ako vam tko pomogne, a oni ga otkriju, upitit e ne samo njega ve i itavo selo mukarce, ene i djecu. To se ve dogaalo. I dogodit e se ponovo.Dogodilo se i na Kreti, potvrdi tiho Mallory. Vidio sam to svojim oima.Tako je, sloi se Vlachos. A narod Navaronea nije vjet ni iskusan u gerilskoj borbi. Nije nikad imao prilike da pokua Nijemci su na naem otoku bili naroito okrutni.Obeaj em vam ... zapoe Mallory.Vlachos podie ruku.Samo trenutak. Ako vam pomo bude doista neophodna, postoje dva ovjeka kojima se moete obratiti. Pod prvom platanom, na malom trgu u selu Margarita to je na poetku doline, otprilike tri milje juno od utvrde nai ete ovjeka po imenu Louki. On je mnogo godina bio sluitelj u mojoj obitelji. Louki je i prije pomagao Britancima to e vam Jensen potvrditi moete mu vjerovati. Njegovu je prijatelju ime Panajis; i on je ve suraivao.Hvala vam, gospodine, upamtit u to. Louki, Panajis i Margarita prva platana na trgu.I neete prihvatiti niiju tuu pomo, kapetane? zabrinuto upita Vlachos. Louki i Panajis samo njih dvojica, mol jae on.Dajem vam rije, gospodine. Osim toga, to manje pomagaa, to bolje za nas i vae ljude. Malloryja je iznenadila stareva upornost.Nadam se da e biti tako, uzdahnuo je Vlachos.Mallory ustane i prui ruku, spreman na polazak.Ne brinite vie o tome, gospodine. Nitko nas nee vidjeti, obeavao je uvjerljivo. Nitko nee vidjeti nas, niti emo mi vidjeti ikoga. Nama je stalo samo do jedne stvari do topova.Da topovi, ti grozni topovi. Vlachos je tresao glavom. No pretpostavimo ...Molim vas. Sve e biti u redu, prekine ga mirno Mallory. Neemo nikog ugroziti, a najmanje nekog od vaih otoana.Neka bog bude uz vas noas, proapta starac. Neka bog bude uz vas. Kad bih barem i ja mogao poi.Drugo poglavljeNEDJELJA NOU 19,0002,00Kavu, gospodine?Mallory se mekoljio i gunao borei se s dubokim snom koji ga je onako iscrpljenog, brzo srvao. Bolno se opustio na eljezom uokvirenom, udubljenom sjeditu, zlovoljno se pitajui kad e ve jednom avijacija podstaviti te neudobne naprave. Ve se potpuno razbudio i mehaniki bacio umoran pogled na osvijetljene kazaljke runoga sata. Sedam sati. Samo sedam sati spavao je svega nekoliko sati. Zato ga nisu postili da spava.elite li kavu, gospodine? Mladi mitraljezac je jo uvijek strpljivo stajao kraj njega drei pet alica kave na preokrenutom poklopcu kutije za municiju.Oprosti, mome, oprosti. Mallory se iskobeljao iz sjedita, dohvatio alicu iz koje se puilo i znalaki primirisao. Hvala. Hej, ovo mirie kao prava kava.I jest prava. Mladi se ponosno nasmijei. Imamo aparat za kavu u avionu.Oni imaju aparat za kavu u trupu! Maliory s nevjericom odmahnu glavom. Da, to su te strahote ratovanja u kraljevskim zranim snagama Britanije! On se nasloni i s uitkom otpi gutljaj uzdiui od zadovoljstva. Ve idueg trena skoio je prolivi vrelu kavu po golim nogama dok se naginjao prema prozoriu. Pogledao je zatim mitraljesca i s nevjericom mu pokazivao planinske predjele koji su se u polumraku vidjeli u dubini.Do avola, to se to dogaa? Trebalo je da krenemo dva sata nakon prvog mraka, a sunce tek to je zalo. Da nije pilot.;.?To je Cipar, gospodine. Mitraljezac se naceri. Na horizontu upravo moete vidjeti Olimp. Gotovo uvijek kad idemo u Castelrosso letimo zaobilaznim putem preko Cipra. To je zato da nas nitko ne primijeti i da se ne pribliimo odvie Rodosu.Da nas nitko ne primijeti, kae on! Glas s osjetnim amerikim naglaskom dopirao je iz stolice s druge strane prolaza; njegov vlasnik leao je srvan to bijae jedina odgovarajua rije u sjeditu, gotovo dodirujui bradu svojim koatim nogama.Da nas ne primijete, Isuse. Zaobilaznim putem preko Cipra, ponavljao je ogoreno. Najprije nas amcem prebace dvadeset milja od Aleksandrije, na otvoreno more, kako nitko ne bi vidio da odlazimo avionom. I onda to? S mukom se uspravio na sjeditu, bacio pogled preko ruba prozora i ponovo se survao, oito iscrpljen ovim naporom. I onda to? Onda nas utovare u neki stari sanduk obojen najbjeljom bijelom bojom koju moete zamisliti. ak bi je i slijepac primijetio naroito sada kad se smrkava.To je zbog vruine i sunca, objasni mitraljezac.Mene vruina ne smeta, sinko. Glas mu bijae umorniji, rijei je izgovarao s naporom. Ja volim vruinu. Meutim, ne volim one grdne granate i metke koji mogu prozraiti ovjeka na sasvim pogrenom mjestu. Nekako se uspio spustiti jo za centimetar; umorno je sklopio oi i inilo se kao da je zaspao.Mladi je dobroduno mahnuo glavom i nasmijeio se Malloryju.Prokleto je zabrinut, zar ne, gospodine?Mallory se nasmije gledajui za momkom koji se vratio u pilotsku kabinu. Pijuckao je polagano kavu promatrajui usnulog vojnika prekoputa. Njegov blaeni mir bio je velianstven; kaplar Sjedinjenih Amerikih Drava, Prani Miller podoficir pustinjskog odreda komandosa svakako je bio dobrodoao ovjek.Osvrnuo se zatim oko sebe i zadovoljno kimne glavom. Svi e oni biti dobrodoli. Osamnaest mjeseci na Kreti razvilo je u njemu nepogreiv osjeaj za ocjenjivanje ljudske sposobnosti da preive u neravnopravnim uvjetima ratovanja u kakvim je i sam opstao dugo vremena. Kad bi se morao okladiti, dao bi sve da e preivjeti. U izboru ekipe, kapetan Jensen, zakljuio je, uinio mu je veliku ast. Nije je, dodue, jo osobno poznavao, ali je marljivo prouio iscrpne podatke koje je Jensen imao o svakom lanu. Ako nita drugo, ti su podaci bili ohrabrujui.Moda je ipak postojala neznatna sumnja u Stevensa? Mallory je razmiljao o tome, promatrajui crnokosog, mladog ovjeka koji je radoznalo zurio kroz prozor preko svjetlucavog avionskog krila sunderlanda*. Porunik Andy Stevens, dobrovoljac rezervist Kraljevske mornarice, bio je izabran za ovaj zadatak iz tri razloga. On e upravljati amcem kojim e se prebaciti do Navaronea; prvorazredni je alpinist s nekoliko izvanrednih sportskih podviga, a kao proizvod filolokog fakulteta s bogatom tradicijom upravo je fanatini poznavalac starogrkog i modernog grkog jezika. Prije rata proveo je ak dvije ljetne sezone kao turistiki vodi u Ateni. Ali mlad je, odvie mlad, mislio je Mallory odmjeravajui ga pogledom, a mladost bi mogla biti opasna. Cesto je u tom gerilskom ratovanju po otocima mladost bila pogubna. Zanos, ar i mladalaka revnost nisu dovoljni ili, bolje rei, bile su potpuno nepotrebne kvalitete. Ovo nije bilo ratovanje uz ponosne zvuke trublji i brujanje motora ili velianstveno junaenje u aru bitke; bio je to rat strpljenja, izdrljivosti i mirnih ivaca, rat lukavtine, umijea i sakrivanja a te vjetine mladost obino nema. No, inilo se da bi Stevens mogao biti darovit uenik.

* Sunderland tip engleskog ratnog aviona iz drugog svjetskog rataJo jednom Mallory kriom pogleda Millera; Prani Miller je sve to ve odavno nauio. Miller na bijelom konju, s trubom na usnama ne, njegov razum jednostavno nije htio prihvatiti taj nesklad. On naprosto nije bio nalik na sir Lancelota*. Izgledao je naprosto kao ovjek koji je ve dugo, dugo u borbi i koji vie nema iluzija.Podoficir Miller je zapravo bio u borbi ve punih etrdeset godina. Bio je rodom iz Kalifornije, porijeklom tri etvrtine Irac a jednu etvrtinu negdje iz srednje Evrope. Proteklih se etvrt stoljea borio i probijao kroz ivot kao malo tko na ovom svijetu. Bio je rudar u rudniku srebra u Nevadi, bua tunela u Kanadi, bua nafte po cijelom svijetu, a kad je Hitler napao Poljsku, zatekao se u Saudijskoj Arabiji. Jedan od njegovih gotovo zaboravljenih predaka s majine strane ivio je poetkom stoljea u Varavi, to je bilo dovoljno da uzburka Millerovu irsku krv. Odletio je prvim avionom u Britaniju i progurao se u avijaciju gdje su ga, na njegov uas, zbog starosti strpali u stranju kupolu jednog wellingtonaf.Njegov prvi let bio je ujedno i posljednji. Jedne sijeanjske noi 1941, deset minuta nakon uzlijetanja sa aerodroma pokraj Atene, kvar na motoru doveo ga je do konanog iako sretnog kraja u nekom polju rie sjeverozapadno od grada. Ostatak zime proveo je kip tei od bijesa u kuhinji vojne baze kraj Atene. Napustio je avijaciju poetkom travnja bez prethodnog obavjetenja i eljan borbe krenuo na sjever prema albanskoj granici. Na putu je susreo Nijemce koji su ili na jug. Kako j e kasnije ispriao, zamaknuo je u luci Nauplion za prvi ugao u asu kad su ulazile njemake tenkovske divizije. Tamo ga je prihvatio trasportni brod Slamat, koji se zatim nasukao, tako da ga je preuzeo razara Wryneck koji se takoer nasukao. Napokon je stigao u Aleksandriju na nekom prastarom grkom brodiu bez iega svoga, ali sa vrstom odlukom da se vie nikad ne uputa u pustolovine u zraku i na moru. Nekoliko mjeseci kasnije ve se nalazio meu komandosima koji su se borili u Libiji iza neprijateljskih linija.

* Sir Lancelot jedan od vitezova okruglog stola na dvoru kralja Arthura, odlikovao se velikom hrabrou* Wellington engleski bombarder dvomotorac iz drugog svjetskog rata, proizvod firme Vickers poznate po mnogim konstrukcionim inovacijamaSuta suprotnost poruniku Stevensu, zakljui Mallory. Stevens je bio mlad, svje, oduevljen i besprijekorno odjeven a Miller tih, mrav, ilav, nevjerojatno otporan i gotovo bolesno alergian na sjaj i latilo. Kako mu je samo pristajao nadimak Prani. Teko bi bilo pronai dva ovjeka s vie suprotnosti. Na primjer, Miller se za razliku od Stevensa nikad u ivotu nije popeo na neku planinu, a jedine grke rijei koje je znao neete nai ni u jednom rjeniku. No te injenice uope nisu bile vane. Miller je bio izabran iz samo jednog razloga: kao genije u baratanju eksplozivima, svestran i hladnokrvan, precizan i smrtonosan u akciji; obavjetajna sluba u Kairu preporuila ga je kao najboljeg sabotera u Junoj Evropi.Iza Millera sjedio je Casey Brown. Nizak i vrst, tamnoputi podoficir telegrafist rodio se na Clydeu*. Za mirnih vremena bio je tehniar za ispitivanje strojeva u poznatom brodogradilitu u Garelochu. injenica da je bio roeni i ispitani strojarski strunjak, bijae tako oigledna da je mornarica uope nije zamijetila i dodijelila ga odjelu za veze. Brownova nevolja bila je za Malloryja prava srea. Brown e na brodiu biti strojar, a ujedno e odravati vezu s bazom. Imao je, osim toga, i preporuku kao prvorazredni gerilski borac. Za pothvate u Egejskom moru i uz obalu Libije, gdje se borio kao lan posade patrolnog amca, dobio je ve dvije medalje za hrabrost.

* Clyde rijeka u kotskoj i fjord na uu u morePeti i posljednji lan ekipe sjedio je iza Malloryja. Mallory se nije morao okrenuti da ga pogleda. Ve ga je poznavao znao ga je bolje no ikog na svijetu, bolje od vlastite majke ... Andrea bijae njegov porunik sve vrijeme u onih beskrajnih osamnaest mjeseci na Kreti: Andrea golemog rasta, uvijek nasmijana lica i tragine prolosti, s kojim je jeo, stanovao i spavao u spiljama, procijepima i naputenim pastirskim kolibama dok su ih njemake patrole i avioni neprestano progonili taj Andrea postao je njegov drugi ja, njegov dvojnik; pogledati Andrea za njega je bilo kao da gleda u ogledalo, kao da gleda samoga sebe ... Nije trebalo ni pitatati zato se Andrea nalazi meu njima. On nije krenuo na taj zadatak samo zbog toga to je bio Grk koji odlino poznaje jezik otoana, njihove obiaje i nain miljenja, niti zato to je odlino suraivao s Malloryjem, iako to bijahu korisne stvari. Ne, on je tu bio i zbog sigurnosti i zatite koju je pruao. Bio je beskrajno strpljiv, tih i toan, nevjerojatno brz unato svom rastu, izdrljiv i neumoran borac savren borbeni stroj. Andrea je bio njihova polica osiguranja protiv neuspjeha.Mallory se okrene da ponovo pogleda kroz prozor i zadovoljno protrlja ruke. Jensen ne bi odabrao bolju ekipu da je proeljao cijelo Sredozemlje. Malloryju odjednom padne na pamet da je upravo to i uinio. Millera i Browna pttzvali su u Aleksandriju prije mjesec dana. Malo kasnije stigao je na Maltu i poziv za Stevensa. Da se njihov oklopni automobil nije survao niz onu provaliju u Bijelim planinama i da njihovu kuriru nije trebalo tjedan dana da stigne preko snijegom zavijene planine do prve veze i jo pet dana da ih ponovo pronae, Andrea i Mallory bili bi u Aleksandriji najmanje etrnaest dana ranije. Malloryjevo visoko miljenje o Jensenu postade jo bolje. Zacijelo je Jensen, dalekovidan kakav je bio, izvrio sve pripreme mnogo prije prvog od ona dva neuspjela pokuaja padobranskog desanta na Navarone.Bilo je osam sati i u avionu se potpuno smrailo. Mallory ustade i uputi se u pilotsku kabinu. Glavni je pilot, obavijen oblakom duhanskog dima, srkao kavu; njegov zamjenik mu mahne rukom u znak pozdrava i nastavi s dosadom promatrati nebo ispred sebe.Dobro vee, pozdravi Mallory sa smijekom. Smetam li?Dobrodoli u svako doba u moj ured, doeka ga pilot. Ne morate ni pitati.Mislio sam da ste moda zaposleni... Mallory zastade i ponovo se zagleda u dvojicu lijenina. A tko molim vas, upravlja ovim avionom?George. Automatski pilot. On mahne alicom prema crnoj, metalnoj kutiji koja se jedva nazirala u mraku. Vrlo marljiv tip, a, bogami, potkrada mu se mnogo manje greaka nego ovom ljenivcu koji je deuran ... Htjeli ste neto upitati, kapetane?Da. Kakva su vaa uputstva za noas?Samo da vas iskrcamo u Castelrossi kad se dobrano smrkne.Pilot zastade a zatim nastavi prostoduno: Ja to ne kopam. Ovoliki hidroavioni za svega petoricu ljudi i stotinjak kilograma opreme. I to upravo u Castelrossu. I jo kad padne mrak. Posljednji avion koji se tamo spustio naprosto je produio na dno. Bila je neka podvodna stijena to mu ga ja znam. Dvojica preivjelih.Da, znam. uo sam. ao mi je, ali i ja imam nareenje. to se tie ostalog, zaboravite sve mislim to ozbiljno, jednostavno zaboravite. Poruite posadi da ne pria. Nikad nas nisu vidjeli.Pilot zlovoljno potvrdi. Ve su nam zaprijetili vojnim sudom. ovjek bi pomislio da je nekakav prokleti rat u toku.Ba tako... Ostavit emo nekoliko sanduka. Iskrcavamo se u drugoj odjei. Netko e preuzeti te sanduke kad se vraite.Razumijem. I mnogo sree, kapetane. Vojna tajna ili ne, predosjeam da e vam trebati.Ako je tako, mogli biste nam omoguiti dobar poetak. Mallory se naceri. Spustite nas itave, ako je ikako mogue.Bez brige, bratac, ree mirno pilot. Umirite se i ne zaboravite i ja sam u ovom prokletom avionu.Grmljavina snanih avionskih motora jo im je odzvanjala u uima kad je mali motorni amac izronio iz tame i meko pristao uz blistavi bok hidroaviona. Nisu gubili vrijeme i uzalud troili rijei; za nepunu minutu petorica vojnika i njihova oprema bili su u amcu. Nakon dvije minute amac je ve pristao uz kameni molo Castelrosse. Dva ueta poletjee u zrak, a iskusne ruke privezae ih za stup. Izmeu brodovlja nazirale su se rave, eljezne stepenice koje su strale prema zvjezdanom nebu; kad se Mallory uspeo njima na obalu, iz mraka izroni neija pojava.Kapetan Mallory?Da.Pjeadijski kapetan Briggs. Recite vaim ljudima da priekaju ovdje. Pukovnik bi vas htio vidjeti. Unjkav i izvjetaen glas nije bio srdaan. Mallory se srdito trgne, ali ne ree nita. Briggs je djelovao kao ovjek koji jamano oboava din i svoj krevet a njihova kasna posjeta odvukla ga je i od jednog i od drugog. Rat je pakao.Vratili su se za deset minuta u pratnji jo jednog ovjeka. Mallory se zagledao u tri vojnika koji su stajali na rubu pristanita, prepoznavajui jednog po jednog.Gdje li se Miller zadjenuo? upitao je.Tu sam, efe, stenjae Miller, umorno se podiui iz sjenke drvenog stupa za vezanje brodova na koji se bio naslonio. Samo sam se odmarao, efe. Oporavljao od mukotrpnog putovanja, moglo bi se rei.Kad svi budete spremni, ree Briggs zajedljivo, Matthews e vas odvesti u vae odaje. Matthews, vi ete ostati da budete pri ruci kapetanu. Pukovnikovo nareenje. Briggsov ton odavao je da pukovnikovo nareenje smatra potpunom besmislicom. I ne zaboravite, kapetane dva sata. Pukovnik je tako rekao.Znam, znam, odgovori umorno Mallory. Bio sam tamo kad je to rekao. Meni je govorio, sjeate se. U redu, momci, jesmo li spremni?Nae stvari, kapetane? upita Stevens.Ostavi ih tamo. Dobro. Matthewsu hajde, povedi nas.Matthews ih je poveo du mola, pa uz dugako izlizano stepenite. Ostali su beumno u koloni po jedan koraali za njim. Na kraju je otro skrenuo udesno, produio uskim, zavojitim hodnikom, uspeo se kripavim, drvenim stepenicama i otvorio prva vrata na gornjem hodniku.Stigli smo, gospodine. Ja u biti ovdje na hodniku.Bolje je da eka dolje, savjetova ga Mallory. Bez uvrede, Matthews, ali to manje bude znao, to bolje za tebe.Uao je u prostoriju za ostalima i zatvorio vrata. Bila je to nevelika, sirotinjska sobica s debelim, tekim zavjesama. Stol i nekoliko stolica zauzimali su gotovo sav prostor. U najudaljenijem kutu zakripale su opruge eljeznog kreveta kad se porunik Miller izvalio na njega i podboio glavu rukama.O, la, la! promumljao je zadovoljno. Hotelska soba. Kao kod kue. Malo je golo, istina. Odjednom mu je palo na pamet. Gdje ete vi momci spavati?Neemo spavati, a nee ni ti, ree kratko Mallory. Za nepuna dva sata kreemo dalje. Miller zastenje. Hajde, vojnice, di' se na noge, nastavi Mallory nepopustljivo.Miller ponovo zastenje, prebaci noge preko ruba kreveta i znatieljno se zagleda u Andrea. Veliki Grk mehaniki je hodao prostorijom, otvarao ladice, zagledao iza slika, zavirivao iza zavjesa i ispod stola.to to ovaj radi? upita Miller. isti prainu?Trai aparate za prislukivanje, odgovori strogo Mallory. To je jedan od razloga zato smo Andrea i ja jo uvijek ivi. Zavukao je ruku u unutranji dep tamnog mornarskog kaputa bez oznaka i epoleta, izvukao karte koje mu je dao Vlachos i rasprostro ih na stolu. Svi oko stola! Znam da ste posljednjih nekoliko tjedana pucali od znatielje i postavljali sebi stotine pitanja. E pa, ovdje su svi odgovori. Nadam se da e vam se svidjeti... Predstavljam vam otok Navarone.Malloryjev sat pokazivao je tono jedanaest sati kad se konano opustio, naslonio na naslon stolice i smotao pomorsku kartu. Ispitivaki je odmjerio etiri zamiljena lica oko stola.Gospodo, sad znate sve. Divna inscenacija, zar ne? suho se nasmijao. Kad bi ovo bio film, morao bih sada rei: 'Ima li kakvih pitanja?' No moramo odustati od toga jer naprosto nemam ni jedan odgovor. Svi vi znate isto toliko koliko i ja.etvrt milje gole stijene visoke etiri stotine stopa i on to naziva jedinom rupom kroz koju se moemo uvui na otok. Miller se zamiljeno nadvio nad svoju kutiju s duhanom i nastavio spretnim rukama motati cigaretu. Pa to je ludost, efe. Ja, ja se ne mogu popeti ni na ljestve a da ne padnem s njih. Otpuhnuo je gust oblak dima. To je samoubojstvo. Da, tu sam rije traio, samoubojstvo. Kladim se za dolar naprama hiljadu da se nikad neemo pribliiti na pet milja tim prokletim topovima.. Jedan naprama hiljadu, a? Mallory ga je dugo promatrao bez rijei. Reci mi, Milleru, koliko dolara polae na one momke s Kerosa?Da, sumorno potvrdi Miller. Da, momci s Kerosa. Zaboravio sam na njih. Neprestano mislim na sebe i naA onu prokletu stijenu. Pun nade, pogleda preko stola u krupnog Andrea. Moda bi me Andrea mogao nositi. Dovoljno je velik.Andrea ne odgovori. Oi mu bijahu napola zatvorene. Misli su mu odlutale tko zna kamo.Zavezat emo te za noge i ruke i odvui do vrha, ree Stevens grubo. Trudit emo se da naemo vri konopac, doda bezbrino. Rekao je to aljivim tonom, ali izraz njegova lica odavao je da mu nije do ale. Uz Malloryja, jedino je Stevens bio svjestan golemih tehnikih tekoa prilikom nonog uspona uza strme i nepoznate litice. Pogledao je Malloryja i upitao: Idete li sami gore, ili...Oprostite, molim vas. Andrea je odjednom priao stolu i progovorio dubokim glasom, pravilnim kolskim engleskim jezikom koji je nauio za dugotrajnog prijateljevanja s Malloryjem. Brzo je neto nadrljao na komadu papira. Imam prijedlog kako da se popnemo na tu stijenu. Ovo je crte. Kapetane, mislite li da je to izvedivo?Dodao je papir Malloryju. Mallory ga je pogledao i vratio u djeliu sekunde. Na njemu nije bilo crtea. Velikim tampanim slovima bile su ispisane samo dvije rijei: Nastavite govoriti.Shvaam, ree zamiljeno Mallory. Vrlo dobro, Andrea. To je zaista izvedivo. Okrenuo je papir i drao ga tako da svi mogu vidjeti rijei. Andrea je ve bio ustao i majim se korakom primicao vratima. Dobro smiljeno, zar ne, porunice Miller, nastavio je bezbrinim glasom. To bi moglo rijeiti nae tekoe.Aha, izraz Millerova lica se nije mijenjao, mirkao je napola zatvorenim oima kroz cigaretni dim, dok mu je cigareta visjela na donjoj usni. Mislim da bi nam to zaista moglo pomoi, Andrea vano je samo da se itav doepam do vrha. Nasmijao se i paljivo nastavio privrivati cijev neobinog oblika na svoj automatski revolver koji mu se neobjanjivo i nenadano stvorio u lijevoj ruci. No, nije mi sasvim jasna ova ...Sve bijae gotovo za cigle dvije sekunde. Andrea je nevjerojatnom lakoom i mirom otvorio vrata, jednim pokretom uvukao kroz uzan otvor nekog momka koji se divlje koprcao u zraku i ponovo zatvorio vrata. Brzo i bez rijei ist posao. Uhoda, neki Levantinac otrih crta lica u loe krojenoj koulji i plavim hlaama stajao je nepokretno, nervozno mirkajui nenaviknut na svjetlost u prostoriji. Tada, nenadano zavue ruku ispod koulje.uvaj se! resko povie Miller, a ruka s automatom poletje naprijed. Mallory ga u posljednji as zadra.Pazi! ree prigueno Mallory.Ljudi za stolom zapazili su samo blijesak elika kad je ruka s noem nevjerojatnom brzinom poletjela prema rtvi. Ukoila se u zraku svega dva ina od Andreovih prsiju. Zauo se krik bola i zlokobno pucanje kostiju dok je Grk stezao zahvat. Ve idui tren Andrea je prstima prihvatio otricu i njenim pokretom, paljivo izvukao no poput roditelja koji spaava voljeno, ali zloesto dijete od opasnosti. Otrica se zaas nala pod grlom Levantinca, a Andrea se blago smjekao tom nasmrt prestraenom uljezu.Miller duboko uzdahne to je zvualo poput zviduka.Hm, da. Moglo bi se pomisliti da je Andrea ve radio ovakve stvari?Hm, da. Zbilja bi se moglo pomisliti, rugao se Mallory. Nego daj da pogledamo taj izlobeni primjerak, Andrea.Andrea je donio uhodu do stola gdje je svjetlo bilo jae. Mravi ovjek, s tipinim licem njukala i crnim, strahom ispunjenim oima, nijemo je stajao pred njima steui zdravom rukom polomljeni runi zglob.to misli, Andrea, kako je dugo prislukivao ovaj tip? Andrea se krupnom akom poee po crnoj kovravoj kosi proaranoj sjedinama na sljepooicama.Nisam siguran, kapetane. Prije deset minuta, uinilo mi se da ujem neki um, no zakljuio sam da me ui varaju. Onda sam prije nepune minute ponovo zauo isti suanj. Bojim se da ...Prije deset minuta, a? Mallory je zamiljeno kimao glavom a zatim pogleda zarobljenika. Kako ti je ime? to radi ovdje? strogo je upitao.Nije bilo odgovora. Nijem pogled i utnju odjednom je zamijenio bolni uzvik kad ga je Andrea epao za kosu.Kapetan te neto upitao, ree on pouno. Ponovno ga je povukao ovog puta mnogo snanije. Odgovori kapetanu.Nepoznati stade urno govoriti, uzbueno maui objema rukama. Rijei su bile potpuno nerazumljive. Andrea uzdahne i prekine tu bujicu zgrabivi mravog za vrat.Mallory upitno pogleda Andrea. Div zatrese glavom.Kurdistanski ili armenski, mislim. Ali ne razumijem ni rijei.Bogami, ni ja, priznade Mallory. Govori li engleski? upita ga strogo.Engleski, engleski? Nemono je uzdigao ramena i okrenuo dlanove, to je trebalo znaiti da nema pojma o emu se tu radi.Ka engleski!Kae da ne razumije, proguna Miller.Moda ne razumije, a moda razumije, ree Mallory slijeui ramenima. Sve to ja znam jest da je bio pred vratima i da ne smijemo nita staviti na kocku. Previe je ivota u pitanju. Glas mu odjednom otvrdne, a pogled postane strog i nemilosrdan. Andrea!Da, kapetane.Ti ima no. Neka bude brzo i isto. Izmeu lopatica.Stevens krikne s uasom u glasu. Skoio je na noge oborivi pri tom stolicu.Gospode boe, kapetane, ta ne moete ...Zastao je u udu usred rijei, ugledavi kako se zarobljenik itavim tijelom baca u udaljeni ugao sobe; zgrio se tamo podigavi ruke u obrambeni poloaj dok mu se na licu odraavao panini strah. Stevens polako skrene pogled i primijeti Andreovo slavodobitno cerekanje i odobravanje na licima Millera i Browna. Odjednom shvati da je ispao budala. Naravno, prvi je progovorio Miller.He, he, tko bi to rekao! Moda momak ipak razumije engleski.Moda, prizna Mallory. ovjek se ne zadrava pred vratima s uhom na kljuanici ako ne razumije ni jedne rijei od onoga to uje ... Pozovi Matthewsa, Brown, zapovjedio je.Nekoliko sekundi kasnije straar se pojavi na vratima.Dovedi ovamo kapetana Briggsa, Matthews, naredio je. I to odmah.Vojnik oklijevae.Kapetan je otiao na spavanje, gospodine. Strogo je naredio da ga nitko ne uznemirava.Moje srce pati zbog kapetana Briggsa i njegovog naruenog sna, ree zajedljivo Mallory. On se danas vie naspavao nego ja u posljednjih tjedan dana. Pogledao je na sat i namrtio guste obrve. Nemamo vremena za gubljenje. Dovedi ga odmah ovamo. Razumije? Odmah!Matthews je salutirao i urno otiao. Miller proisti grlo i tuno cmokne jezikom.Svi su ovi hoteli jednaki, to se sve tu dogaa ne bi ovjek povjerovao vlastitim oima. Sjeam se, bio sam jednom na zboru u Cincinnatiju...Mallory umorno odmahne glavom.Ti ima maniju hotela, potporunie. Ovo je vojna ustanova i to su oficirske prostorije.Miller htjede odgovoriti, ali se predomisli. Amerikanac bijae iskusan poznavalac ljudi. Bilo je onih koje je mogao bockati i onih koje nije mogao. Ovo bijae gotovo beznadna misija, smatrao je potajno Miller i, premda veoma znaajna, vodila ih je u sigurnu smrt; ali, poeo je shvaati zato su za njihovog vou izabrali upravo ovog snanog, suncem opaljenog Novozelananina.Sjedili su utke pet minuta, a onda se otvorie vrata. Kapetan Briggs bijae gologlav, a oko vrata umjesto bijelog okovratnika i kravate, nosio je bijeli, svileni al. Bijela boja upadljivo je odudarala od njegovog zagasitocrvenog vrata i lica. Mallory je ve ranije primijetio tu boju uzrokovanu vjerojatno visokim krvnim pritiskom i nainom ivota; sada je crvenilo poprimilo jo tamnije, purpurne tonove koje je zacijelo uzrokovao Briggsov glup osjeaj da se netko poigrava s njegovim ponosom. Bilo je dovoljno zapaziti srdbu to je sijevala iz njegovih oiju, iz ta dva svijetloplava raia u moru tamnog crvenila njegova lica, da se to potvrdi.-Mislim da je ovo ipak malo previe, kapetane Mallory! Glas mu je bio kretav od ljutine i jo nazalniji no ranije. Ja nisam neko trkaralo, znate? Imao sam prokleto teak dan...Zadrite to za svoju autobiografiju, odgovori suho Mallory, i pogledajte malo onog tipa u uglu sobe.Briggsovo lice postade jo tamnije. Zakoraio je u sobu stegnutih pesnica i naglo zastao kad mu je pogled pao na zgreno i isprebijano tijelo u kutu.Boe! uzviknuo je. To je Nikolaj!Poznajete ga. Bijae to tvrdnja, a ne pitanje.Naravno da ga znam, frktao je Briggs. Svatko ga poznaje. To je Nikolaj, on se brine o naem rublju.Tako, dakle! A je li njegova dunost da se mota nou po hodnicima i prislukuje tue razgovore?Kako to mislite?Kao to kaem. Mallory bijae veoma strpljiv. Uhvatili smo ga dok je prislukivao pred vratima.Nikolaj? Ne vjerujem!Pripazite, kapetane, zarei Miller. Koga vi to nazivate laljivcem. Svi smo ga vidjeli.Briggs je zapanjeno buljio u crnu cijev revolvera koja se lagano njihala pred njim. Progutao je slinu i brzo skrenuo pogled.Pa to, ako ste ga vidjeli? Nikolaj ne govori ni rijei engleskog.Moda ne, pristade Mallory. Ali ga dobro razumije. Podigao je ruku. Nisam raspoloen da se s vama svaam cijele noi, a nemam ni vremena. Molim vas da uhapsite ovog ovjeka i zadrite ga u potpunoj izolaciji jo najmanje tjedan dana. To je od velike vanosti. Bio on pijun ili samo znatieljno njukalo, ve je previe saznao. Nakon toga radite s njim to hoete. Moj prijedlog je da ga izbacite iz Castelrosse.Va prijedlog, zaista! Briggsu se povratilo purpurno crvenilo, a s njim i hrabrost. Tko ste vi, do avola, da dajete prijedloge i nareenja, kapetane Mallory? Naroito je naglasio rije kapetan.Dobro, onda vas molim da mi uinite uslugu, zamoli ga mirno Mallory. Ne mogu vam sada objasniti, ali vrlo je vano. Stotine ivota ovisi...Stotine ivota! prosikta Briggs. Melodramatine gluposti. Neugodno se naceri. Zadrite to radije za svoju fantastinu autobiografiju, kapetane Mallory.Mallory ustade, zaobie stol i zaustavi se pred Briggsom. Pogled mu bijae miran i veoma hladan.Mogao bih otii i posjetiti vaeg pukovnika. No umoran sam i nije mi do svae. Uinit ete tono kao to sam vam rekao ili u otii u mornariki tab i uspostaviti radio-vezu s ? Kairom. A, ako se to dogodi, nastavi Mallory, kunem vam se da ete se nai na prvom brodu koji plovi kui u Englesku i to kao obini redov.inilo se da e njegove posljednje rijei beskonano odjekivati u maloj prostoriji; nastao je tajac pun napetosti. I tada, kao to se nenadano pojavila, napetost iznenada nestade, a Briggsovo blijedo-crveno lice mlohavo se opusti. Priznao je poraz.U redu, u redu, rekao je. Nije potrebno da mi tako glupo prijetite ako vam je toliko stalo do toga. Bilo je tuno gledati kako pokuava povratiti svoje dostojanstvo, ili ono malo to je od njega ostalo. Matthews, dovedi straare.Torpedni amac. Snani avionski motori grmili su as duboko, as resko u monotonom ritmu dok se brod s pola brzine u blagom luku okretao prema sjeverozapadu. Po stoti put te noi Mallory pogleda na sat.Kasnimo li, kapetane? upita Stevens.Mallory potvrdi.Trebalo je da se ukrcamo na ovaj brodi odmah po dolasku, ali je dolo do nekog zastoja.Brown promumlja: Kladim se da su motori zakazali. U njegovu se glasu osjeao jaki kotski naglasak.Da, to je istina. Mallory ga iznenaeno pogleda. Kako, si pogodio?Uvijek je tako s tim prokletim motorima torpednih amaca, promrmlja Brown. Muiavi su poput filmskih zvijezda.U maloj, zamraenoj kabini nastupi tiina koju je naru? avao tek povremeni zveket aa. Mornarica je jo jednom pokazala svoju tradicionalnu gostoljubivost.Ako kasnimo, zato kapetan ne da gas? Rekli su mi da te krntije mogu postii i pedeset vorova na sat.Ve si ionako zelen, ree Stevens bezobzirno. Oito da nikad nisi bio u jureem torpednom amcu na otvorenom moru.Miller je neko vrijeme utio. Vidjelo se da pokuava odvratiti misli od svojih eluanih problema. Kapetane?Da, to je? odvrati pospano Mallory. Leao je ispruen na uskoj klupici drei gotovo praznu au u ruci.To se, naravno, mene ne tie, ali recite mi da li biste ostvarili onu prijetnju u vezi s Briggsom?Mallory se nasmije.To te se zaista ne tie, ali rei u ti... Ne bih, potporunie. Ne bih zato jer ne bih mogao. Nemam ja toliko autoriteta. Osim toga, ne znam ak ni da li postoji radio-stanica na Castelrossi.Da, da. Znate, to sam nekako i pretpostavljao. Potporunik Miller protrlja obraslu bradu. A da vas je nazvao bleferom, to biste uradili, efe?Ubio bih Nikolaja, odgovori tiho Mallory. Kad bi me i pukovnik iznevjerio, ne bih imao drugog izbora.I to sam znao. Zaista vjerujem da biste ga ubili. Po prvi puta poinjem vjerovati da imamo anse... mislim da je trebalo da ga ubijete i onog malog prljavca Briggsa. Nije mi se svialo njegovo lice kad smo naputali onu rupu. Imalo je zloban izraz, i jo gore od toga. Onog asa vas je mogao ubiti. ?Zgazili ste mu sav ponos, efe a za takvog prljavka nita drugo na svijetu nije vano.Mallory ne odgovori. Ve je tvrdo spavao, a aa mu bijae ispala iz ruke. ak ni kloparanje strojeva pod punim gasom, kad su uli u mirnije vode Rodoskog kanala, nije moglo poremetiti njegov duboki san.Tree poglavljePONEDJELJAK 07,0017,00Dragi moj, vi me zaista uasno zbunjujete. Oficir je zlovoljno udario trskom za ubijanje muha o svoju, besprijekorno saivenu nogavicu i ulatenom kapicom na cipeli prezirno pokazao na prastaru, iroku brodicu s dva jarbola privezanu o jo starije i tronije drveno pristanite. Doista se stidim. Klijenti Rutledgea i Comp., uvjeravam vas, naviknuti su samo na najbolju robu.Mallory zatomi smijeh. Major Rutledge iz istonokentske pukovnije, po akcentu sudei, kolovan u Etonu i Sandhurstu, imao je milimetarski precizno potkresan brk i kaki-uniformu savreno skrojenu i saivenu kao da potjee iz Savile Rowa*. Djelovao je toliko apsurdno u divljoj ljepoti ove stjenovite, drveem obrasle, zavojite draice da se njegovo prisustvo inilo neizbjenim. Majorevo samopouzdanje i velianstvena ravnodunost bijahu toliko nadmoni da se inilo kako je upravo draica, ako nita drugo, nevjerojatno apsurdna.ini se da je proivjela i bolje dane, priznade Mallory. Meutim, to je upravo ono to nam je potrebno.Ne shvaam vas. Doista vas ne razumijem. Razdraljivim, dobro odmjerenim udarcem major usmrti bezazlenu muhu koja je sluajno tuda letjela. U proteklih osam ili devet mjeseci opskrbljivao sam ljude svim i svaim brodicama, amcima za spasavanje, jahtama, ribaricama ali jo nitko nije zatraio najstariju i najtroniju ragu koju mogu pronai. A nije je ni bilo lako pronai, kaem vam.* Savile Row - ulica u londonu s najpoznatijim krojanicamaBolni izraz preleti mu licem. Ljudi znaju da ja takvo to ne uzimam.Koji ljudi? upita znatieljno Mallory.Oh, ljudi s otoka, znate. Rutledge neodreeno mahne prema sjeveru i zapadu.Ali ti su otoci u neprijateljskim rukama!I ovaj je. ovjek mora negdje udariti svoj tab, objanjavao je strpljivo Rutledge. Odjednom mu se lice razvedri. Nego, stari moj, imam ja neto ba za vas. amac u kojem vas nee zapaziti ni zaustaviti rekoe mi oni iz Kaira. to kaete na jedan njemaki desantni amac u odlinom stanju, promijenio jednog vlasnika? Mogao bih za njega u Engleskoj dobiti deset hiljadarki. Dobivate ga za trideset est sati. Moj prijatelj prijeko u Bodrumu...Bodrum? upita Mallory. Bodrum? Zar to nije u Turskoj?Turskoj? Pa, jest, zapravo, mislim da jest, priznade Rutledge. ovjek se mora odnekud snabdijevati, znate, branio se on.Hvala, no ipak emo uzeti ovu brodicu. Upravo nam takva treba, a i nemamo vremena.Neka bude, na vau odgovornost! Rutledge uzdigne ruke, priznajui da je poraen. Dozvat u nekoliko ljudi da vam ukrcaju stvari.Mi emo to sami uiniti, gospodine. Radi se, ovaj, o specijalnom teretu.Imate pravo, potvrdi major. Zovu me povjerljivi Rutledge. Ne postavljam nepotrebna pitanja. Odlazite li uskoro?***Jaja sa slaninom i kava za deset minuta, moe li?Hvala vam! Mallory se nasmije. To emo vrlo rado prihvatiti. Okrenuo se i polako odetao do kraja pristanita. Duboko je udisao opojan egejski zrak zasien mirisom primorskog bilja. Svitalo je i u zraku se osjeao vonj slanog mora pomijean sa slatkim mirisom lavende i otrijim, svjeijim dahom metvice. Sve je to sainjavalo opojnu, arobnu i nezaboravnu cjelinu. S obje strane zaljeva, naikane zelenim pinijama, borovima i boikovinom, uzdizale su se strme obale sve do visokih planinskih panjaka s kojih su, noeni blagim povjetarcem, dopirali melodini zvui zvona ovaca. Bijae to nostalgina muzika i jedini istinski simbol bezbrinog mf ra kojeg vie nije bilo na ovim otocima.Mallory gotovo nesvjesno zatrese glavom i pouri prema kraju pristanita. Ostali su jo uvijek sjedili tamo gdje ih je neto prije svanua iskrcao torpedni amac. Miller se, naravno, ispruio koliko je dug i irok i nabio kapu na lice kako bi se zatitio od kosih zraka izlazeeg sunca.Oprostite to vam smetam i tome slino, ali za pola sata diemo sidro; doruak je za deset minuta. Ukrcajte stvari na brod. Obrati se Brownu i predloi: Mogao bi pogledati motor.Brown se podie na noge i mrzovoljno zagleda u istroenu i oguljenu brodicu.Imate pravo, kapetane. Ali, ako je i motor kao ova olupina ... Zatrese nezadovoljno glavom i vjeto uskoi s mola na palubu.Mallory i Andrea pooe za njim, hvatajui stvari koje su im ostala dvojica dobacivala. Najprije su ukrcali vree sa starom odjeom, zatim hranu, pe i gorivo, teke planinarske ?cipele, ekie, sjekirice i kolutove icanog ueta za penjanje, zatim radio-prijemnik i odailja, aparat za miniranje sa staromodnom ruicom na pritisak. Tada je na red dolo oruje dva majsera, dvije bren puke*, jedan mauzer i jedan kolt zatim sanduk s neobinom zbirkom svjetiljki, ogledala, isprava i naj ne vjerojatnije, boca Hocka, Moselle, ouza i retsimef.Napokon, veoma paljivo ukrcae dva drvena sanduka u prednje potpalublje. Jedan je bio zelene boje, srednje veliine i okovan mjedi, a drugi manji i crn. U zelenom se nalazio snaan eksploziv T.N.T., amatol, nekoliko obinih ipki dinamita, granate, pamuni fitilj i platnene cijevi. U kutu su leale jo dvije vreice sa smirkovim prahom, staklenom prainom i dobro zaepljena staklenka kalija. Potonje tri stvari trebale su posluiti u sluaju da se Pranom Milleru ukae prilika da iskua svoj jedinstveni diverzantski talent. Crni sanduk sadravao je samo detonatore; udarne, elektrine, osjetljive i super-osjetljive koji su reagirali ve i na dodir obinog perca.Upravo su ukrcali posljednji sanduk kad se iz matinog otvora pojavi Brownova glava. Polagano je razgledao"jarbol to se uzdizao iznad njegove glave, a zatim isto tako polagano odmjeri prednji jarbol. Potrudio se da mu lice bude bezizraajno i upitao Malloryja:Imamo li jedra za ove stupove?Mislim da imamo. Zato?Zato jer e nam, bogami, i te kako trebati! odgovori ogoreno. Rekli ste da pogledam strojarnicu. To nije strojarnica nego skladite starog eljeza. A najgori i najstariji ?komad gvoa spojen je s propelerom. to mislite kakav? Tu ragu sa dva cilindra napravili su tamo negdje u mom kraju prije najmanje trideset godina.* Tip karabinske puke nazvane po gradu Brnu u ehoslovakoj, gdje je prvi puta proizvedena.* Vrst alkoholnog pia; jaka vinaBrown je oajniki mahnuo glavom, a lice mu je izraavalo razoaranje kakvo moe osjeati samo strojar iz Clydea kad ugleda tipian primjer zloupotrebe voljenog motora. Ve se godinama raspada u toj rupi, gospodine. Strojarnica je krcata otpacima i rezervnim dijelovima. Vidio sam u mom kraju, po brodogradilitima, smetlita koja su pravi parkovi u usporedbi s ovim dolje.Major Rutledge ree da je motor jo juer radio, primijeti blago Mallory. No, hajde sad na obalu. Vrijeme je doruku. I podsjeti me da na povratku ponesemo nekoliko tekih kamenica.Kamenje! uasavao se Miller. Na toj splavi?Mallory potvrdi smijeei se. Ali to prokleto korito ve sad tone! protestirao je Miller, to e nam kamenje?Strpi se i vidjet e.Tri sata kasnije Miller je saznao. Brodica je polako plovila po mirnom moru prema sjeveru, svega milju od turske obale, kad je nevoljko privezao kamen na svoju plavu uniformu smotanu u klupko i prebacio itav zaveljaj preko ograde. Odjee je nestalo za svega nekoliko sekundi.Mrzovoljno se pogledao u ogledalo objeeno na prednjoj strani kormilarnice. Osim tamnoljubiaste marame ovijene oko mravog struka i areno izvezenog prsluka koji je, sreom, ve izblijedio i izgubio svoj nekadanji sjaj, bio je odjeven u crno. Visoke, crne izme, crne, iroke hlae, crna koulja i crni kaput: ak je i svijetlosmedu kosu morao obojiti ?crno.Stresao se i okrenuo.Hvala bogu da me moji prijatelji kod kue ne mogu vidjeti, rekao je, tuno promatrajui ostale koji su manje-vie doivjeli iste promjene. No, moda i ne izgledam tako strano ... Nego, emu sad ovo maskiranje, efe?Rekli su mi da si dva puta bio iza njemakih linija, jednom kao seljak a drugi put kao mehaniar. Mallory prebaci svoj kamen s uniformom preko palube. E, sad vidi kako izgleda dobro odjeven stanovnik otoka Navaronea.Mislio sam na dvostruko presvlaenje. Jednom u avionu, a jednom sada.Ah to. Smee pjeadijske i bijele mornarike uniforme u Aleksandriji, plave uniforme u Castelrossi i sada grka nonja. U Aleksandriji, Castelrossi i na Rutledgeovom otoiu je sigurno bilo pijuna. Zato smo i presjedali s amca na hidroavion, pa na patrolni amac i na kraju na ovaj brodi. Da zametnemo trag, porunice. Naprosto ne smijemo nita riskirati.Miller kimne glavom, pogleda na vreu s odjeom do njegovih nogu i zbunjeno podie obrve ugledavi meu odijelima neke bijele predmete. Izvukao je dugake, zlokobno bijele krpe i podigao ih u zrak.Ovo emo navui kad budemo prolazili kroz seoska groblja, pretpostavljam. Glas mu bijae ironian. Presvueni u duhove.Kamuflaa, kratko objasni Mallory. Odjea za snijeg.to!?Snijeg. Ono bijelo to pada na zemlju. Na otoku ima prilino visokih planina koje moramo prei, i zato nam treba kamuflaa za snijeg.Miller je glupavo blenuo u Malloryja, zatim se izvalio na palubu i sklopio oi. Mallory namigne Andreu.Slika i prilika ovjeka koji se eli nauiti sunca prije neke polarne ekspedicije... Ideja nije loa. Moda bi i ti mogao malo odspavati. Ja u uvati strau.Jo pet sati brodica je plovila uz tursku obalu na udaljenosti od najvie dvije milje. Oputen i ugrijan toplim novembarskim suncem Mallory je sjedio na tupom pramcu i promatrao nebo na horizontu. Miller i Andrea spavali su na sredini brodia. Casey Brown je jo uvijek odbijao da izie iz strojarnice. Pokatkad, veoma rijetko, izvirio bi da udahne malo svjeeg zraka, no ti su izlasci postajali to rjei to se kotlananin vie trudio da stari stroj odri u pokretu. Najvie ga je muilo podmazivanje i sapnica za zrak koju je morao neprestano podeavati. Kao bogodani mehaniar bio je nesretan zbog motora, a povrh toga muili su ga mamurluk i glavobolja jer kroz uzan otvor uope nije dopirao svje zrak.U kormilarnici, koja se kao nekim udom nala na tako malenom brodu, stajao je Andy Stevens i promatrao kako obala polako klizi pored njih. I on je poput Malloryja promatrao oko sebe, ali njegov pogled bijae nemirniji; skakao je s obale na pomorsku kartu, s karte na otoke ispred pramca koji su polako izvirali iz plaviaste maglice, a iji se poloaj neprestano i varljivo mijenjao, sputao se na stari brodski kompas, kojemu se igla gotovo neprimjetno njihala na zaralim prstenovima, i ponovo vraao na obalu. Ponekad bi se zagledao u nebo ili osvrnuo unaokolo pregledavi 180 stupnjeva istog horizonta. No, jedno je paljivo izbjegavao da pogleda. Bijae to napuklo i prljavo ogledalo koje se ponovo nalo u Rabini, a za njegove oi kao da je predstavljalo suprotni magnetski pol; nije se usudio zaviriti u nj.Ruke su ga boljele. Dva puta su ga zamijenili na kormilu pa ipak su ga gadno boljele. ake su mu pobijeljele od vrstog stezanja kormila. Neprestano se pokuavao opustiti da suzbije napetost koja mu je strujala miiima, ali ake su mu se uvijek iznova stezale kao da njima vlada neka nezavisna sila. U ustima je osjeao neki udan, gorak i slan okus i ma koliko puta je vlaio ispucane usne vodom iz uturice, okus je ostajao. Nije ga mogao izbjei kao ni onu skakutavu, zgrenu lopticu to je poskakivala negdje u podruju eluca i pleksusa ili povremeno podrhtavanje koje se neizbjeno javljalo u desnoj nozi.Porunik Andy Stevens se bojao. Ovo mu je bila prva akcija u ivotu, no nije se radilo o tome. Nije ovo bilo prvi puta da se bojao. Bojao se cijelog ivota, otkad je znao za sebe.Sjeao se jo onih davnih dana svog djetinjstva, kad ga je njegov slavni otac, najpoznatiji istraiva i planinar svog vremena, bacio u bazen rekavi mu da je to jedini nain da naui plivati. Jo se sjeao kako je usta punih vode mlatarao i praakao se traei u paninom strahu rub bazena. Stomak mu se tada grio od onog bezimenog i uasavajueg bola koji je kasnije tako dobro upoznao. Pamenjem su mu promicale slike oca i dvojice starije brae, krupne i bezdune, koji su ga istog asa kad se naao na suhom ponovo bacili u vodu i smijali se kao luaci.Njegov otac i braa... Tako je bilo kroz itavo njegovo djetinjstvo. Njih trojica zaista su mu zagorili ivot. Ti vrsti, srani i otvoreni tipovi, koji su oboavali atletiku i ivote posvetili stjecanju fizike kondicije, nisu mogli shvatiti da netko ne nalazi radosti u skakanju sa petmetarske skakaonice, u dresuri lovakog psa, u pentranju na visoke stijene ili u jedrenju po olujnom moru. Na sve su ga to prisiljavali, premda mu nita nije polazilo za rukom. Ni otac ni njegova dva brata nikako nisu mogli razumjeti zato je zamrzio te grube sportove, njima tako drage, ne zato to su bili grubijani ili to nisu bili dobronamjerni, ve jednostavno stoga to su bili glupi. I tako se njegovom fizikom strahu koji je, prirodno, ponekad osjeao, pridruio i strah predAeuspjehom, strah da e propasti svaki poduhvat kojeg poduzme, strah od ismijavanja i podrugivanja; a kako je bio osjeajan djeak i iznad svega se bojao poruge, u njemu se razvio osjeaj straha od svega to je izazivalo njihovu porugu. Na kraju se ve stao plaiti i samog straha, a upravo se zbog toga da pobijedi taj dvostruki strah poeo baviti planinarenjem. U tome je postigao tolike uspjehe i stekao toliku slavu da su ga otac i braa smatrali sebi ravnim i izrugivanje je prestalo. Meu-tim, strah je ostao. Cesto je na naroito tekim usponima gotovo poginuo zahvaen uasnim i nerazumnim strahom kojeg je, dodue, uvijek uspijevao sakriti. Tako je i sada nastojao pobijediti, prikriti taj strah. Bojao se neuspjeha nije jo bio siguran u emu bojao se da nee ispuniti oekivanja; bojao se svog straha, a iznad svega je oajniki strepio da e ostali primijetiti, saznati da se boji.Tamna, zapanjujua modrina Egejskog mora; meke, titrave siluete Anatolijskih planina na istom plavetnilu neba;arobno pretapanje plavih, ljubiastih i purpurnih boja na suncem obasjanim otocima koji su lijeno klizili kraj njih; sedefasta, namrekana morska povrina uzbibana svjeim jugoistonim povjetarcem; tiina na palubi, umirujue i neumorno tam-tam tam-tam starog motora ... Sve je bilo tiho i mirno, toplo i nekako sneno, te se inilo nemogue da tko osjea strah. Svijet i rat bili su veoma daleko tog poslijepodneva. No moda rat ipak i nije bio tako daleko. S vremena na vrijeme neto bi ih podsjetilo na njega. U dva je navrata njemaki hidroavion znatieljno nadletio brodicu, a savoia* i fiat to su letjeli u zajednikoj formaciji skrenuli su s pravca i obruili se da bi izbliza pogledali njihov amac. Odletjeli su oigledno umireni. Ovim talijanskim avionima, koji su se vjerojatno vraali u bazu na Rhodosu, zacijelo su pilotirali Nijemci, nakon to su svoje bive saveznike strpali u koncentracione logore, kad je Italija kapitulirala. Ujutro su proli na pola milje od njemakog broda na njemu se vijorila njemaka zastava, bio je naoruan mitraljezima i jednim topom koji je strio na pramcu. Poslije podne je brzi njemaki patrolni amac projurio tako blizu da se njihov brodi opasno zaljuljao na valovima; Andrea i Mallory prijetili su akama, glasno i sono psovali njemake mornare koji su stajali na palubi, cerei im se. Meutim, nitko ih nije zaustavio, ni uznemirio. Ni Nijemci ni Britanci nisu prezali od neprestanog upadanja u neutralne turske vode, no po nekom neobinom, preutnom dentlmenskom sporazumu brodovi u prolazu gotovo se nikad nisu sukobljavali. Poput ambasadora zaraenih zemalja u nekom neutralnom gradu, njihovo je ponaanje variralo od besprijekorne, ukoene ljubaznosti do naglaenog, meusobnog ignoriranja.To su, dakle, bili podsjetnici, ma kako neopasni susreti s neprijateljskim avionima i brodovima. Druge opomene da je taj mir tek privid, tek kratkotrajna i krhka iluzija, bijahu trajnije prirode. Kazaljke na satovima neumoljivo su kruile, a svaki otkucaj pribliavao ih je onoj golemoj litici uz koju e se za nepunih osam sati morati nekako popeti. Gotovo tono pred njima, na udaljenosti od pedesetak milja, ve su se nazirali tamni, nazubljeni vrhovi Navaronea, to su izbijali na svjetlucavoj liniji horizonta i, onako crni na svijetloplavom nebu, djelovali usamljeno i neobino zastraujue.* Tip talijanskog lovakog avionaU dva i po popodne motor se ugasio. Nije prije toga ni zakaljao ni prekinuo svoj ujednaeni i umirujui klopot, ve je iznenada, potpuno neoekivano zavladala tiina.Mallory se prvi naao kod otvora strojarnice.to se dogodilo, Brown? Glas mu bijae otar i zabrinut. Motor je zatajio?Nije posve, kapetane. Brown se jo uvijek bavio motorom, a glas mu bijae priguen. Upravo sam ga ugasio. Uspravio se, umorno se ispentrao kroz otvor, sjeo na palubu i stao udisati svje zrak. Lice mu je bilo vrlo blijedo.Mallory ga pogleda izbliza.Izgleda kao da si se nasmrt preplaio.Nije to, Brown odmahne glavom. Ve dva-tri sata se polako trujem dolje u onoj rupi. Tek sad sam to shvatio. Otro je rukom elo i promumljao. Glava mi puca, kapetane. Ugljini monoksid ba i nije zdrava stvar.Ispuna cijev napuknuta?Da, samo sada je ve i vie nego napuknuta. Pokazao je dolje prema motoru. Vidite li onu okomitu cijev to podupire veliku eljeznu kuglu iznad motora hladnjak na vodu? Ta je cijev tanka kao papir i sigurno ve satima proputa plinove. Malo prije pojavila se golema rupa na njoj. Frcale su iskre, dim i plamen. Morao sam odmah zaustaviti tu krntiju.Mallory kimne, polako shvaajui.I to sada? Moe li je popraviti?Ni govora, kapetane, zanijee odluno Brown. Trebalo bi to zalemiti ili zavariti. Ali ima dolje meu otpacima rezervna cijev. Dodue, rava je i stara kao i ova, no pokuat u.Ja u mu pomoi, javi se dobrovoljno Miller.Dobro, hvala ti. to misli koliko e potrajati, Browne?To samo bog zna, kapetane. Dva sata, a moda i etiri. Vijci su se zaglavili zbog re; morat emo ih odbiti ili prepiliti a onda traiti druge.Mallory ne ree nita. Polako se okrene i prie Stevensu koji je napustio kormilarnicu i pregledavao spremite za jedra. Kad mu se primakao, Stevens ga upitno pogleda.Mallory kimne. Izvuci ih i razapni. Brown kae da e potrajati etiri sata. Andrea i ja uinit emo sve da pomognemo.Dva sata kasnije motor je jo uvijek bio pokvaren, a oni su plovili dobrano izvan turskih voda, primiui se polako velikom otoku koji se nalazio nekih osam milja dalje na sjeverozapad. Vjetar, vru i vlaan, okrenuo je prema istoku gdje su se pojavili crni, olujni oblaci. Samo pomou floka i jednog etverokutnog jedra nisu ga mogli uhvatiti. To je bilo svo jedrilje koje su nali na brodu. Mallory je odluio da zaplove prema otoku tamo je postojala vea mogunost da ostanu neprimijeeni nego na otvorenom moru. Zabrinuto je pogledao na sat, a zatim stane promatrati kako se udaljuje turska obala koja im je do tada pruala sigurno utoite. Odjednom se ukoio i paljivo zagledao u tamnu liniju mora, kopna i neba na istoku.Andrea! Vidi li...Vidim, kapetane. Andrea je ve stajao uz njega. Manji brod. Tri milje. Plovi ravno prema nama, dodao je tiho.Plovi prema nama, prihvati Mallory. Reci Milleru i Brownu. Dovedi ih ovamo.Kad su se svi sakupili, Mallory nije gubio vrijeme.Zaustavit e nas i pretresti, rekao je brzo. Ako se ne varam, to je onaj njemaki brod koji nas je jutros mimoiao. Bogzna kako, ali neto su nanjuili i bit e prokleto sumnjiavi. To nee biti obina inspekcija ili puka formalnost. Nita im nee izmai, budimo s tim nacistu. Bit e naoruani do zuba. Zato, ili oni ili mi na dno nikako ih ne moemo prevariti s tolikim orujem i teretom koji imamo na brodu. A tu opremu ne smijemo rtvovati. Uurbano je objasnio svoj plan. Stevens, naslonjen na prozor kormilarnice, osjeti onaj stari bol u elucu, osjeti kako mu krv nestaje iz lica. Bio je sretan to mu zid kormilarnice prikriva donji dio tijela ono dobro poznato drhtanje u koljenima ponovo se vratilo. ak mu je i glas podrhtavao.Ali kap-kapetane ...Da, to je, Stevense? Premda je bio u urbi, Mallory zastade ugledavi njegovo blijedo lice i jo bjelje ake kojima je stezao prozorsku dasku.Ne ne moete to uiniti, kapetane! Glas mu je zvuao nekako kretavo zbog uzbuenja i napetosti. Trenutak je usnama micao bez glasa, a onda brzo nastavi: To je pokolj, kapetane. To je to je obino ubojstvo!Dosta, mome! zarei Miller.Ne mijeaj se, Milleru, ree Mallory strogo, polako odmjerivi Amerikanca. Zatim se okrene Stevensu i hladno ga pogleda. Porunice, uspjeh i svrha jedne ratne akcije jest da neprijatelja stavimo u podreeni poloaj i ne dopustimo mu ravnopravnu borbu. Ili emo mi njih ubiti ili oni nas. Ili oni ili mi i jo tisuu ljudi na Kerosu. To vam je ba tako, porunice. To ak nije ni pitanje savjesti.Nekoliko trenutaka Stevens je bez rijei buljio u Malloryja. Osjeao je da ga svi promatraju. Toga je asa mrzio Malloryja, mogao bi ga ak ubiti. Mrzio ga je jer je odjednom shvatio neumoljivu logiku svega to je rekao. Pogledao je svoje zgrene ruke. Mallory, taj idol svih mladih planinara predratne Engleske, iji su planinarski podvizi ispunjavali novinske stupce 1938. i 1939; Mallory kojeg je zla srea dva puta osujetila da iznenadi Rommela u njegovu tabu u pustinji; Mallory koji je tri puta odbio unapreenje kako bi ostao meu voljenim Kreanima koji su ga oboavali poput boanstva. Te misli zbrkano su jurile Stevensovom glavom i on polako podie pogled, zagleda se u suhonjavo, suncem opaljeno lice, lijepo oblikovane, kao dlijetom izrezbarene usne, u guste, crne obrve to su se nadvile nad dva smea oka, oka koja su umjela biti nevjerojatno hladna ili opet neobino suosjeajna. Odjednom se posramio; shvatio je da Malloryju ne moe suditi ni shvatiti ga.Oprostite, kapetane. Osmjehnuo se. Kao to bi rekao potporunik Miller, govorio sam tako zbog uzbuenja. Pogledao je prema brodu koji im se pribliavao s jugoistoka. Ponovo je osjetio strah, no glas mu je, kad je progovorio, ostao miran i vrst. Neu vas iznevjeriti, kapetane.Dobro. Nisam ni pomiljao na to. Mallory se nasmijeio i pogledao Millera i Browna. Izvucite stvari i pripremite se. Budite oprezni i krijte oruje; sigurno nas ve promatraju dalekozorom.Okrenuo se i otiao na pramac. Andrea ga je slijedio.Bio si veoma strog s mladiem. Nije to bila ni kritika ni pohvala jednostavno navoenje injenice.Znam, Mallory slegne ramenima. Ni meni se to nije svidjelo. Ali morao sam tako postupiti.I meni se ini, ree polako Andrea. Da, morao si to uiniti. Ali bio si doista otar... to misli, hoe li upotrijebiti onaj veliki top da nas zaustave?Moda oito su nanjuili da neto smjeramo, jer se inae ne bi vratili. Ali ne vjerujem da e nas upozoriti. To su tosovi pomorskih kola.Andrea namrti obrve ne shvaajui.tosovi...Nije vano, nasmijei se Mallory. Vrijeme je da zauzmemo svoja mjesta. Upamti, ekaj mene. Moj znak e biti jasan i glasan, zavrio je suho.Pjenuavi pramani val pretvori se u valie, brundanje snanog diesela zamre i njemaki se brod zaustavi uz bok njihova brodia. Mallory je sjedio na drvenom sanduku za ribu i marljivo uivao dugme na starom kaputu to mu je leao do nogu. Sa svog mjesta mogao je vidjeti estoricu vojnika odjevenih u uniforme njemake mornarice. Jedan je uao iza otkoenog mitraljeza iji se tronoac ustoboio odmah kraj topa. Trojica su stajala na sredini broda uperivi svoje majsere prema amcu. Kapetan, vrst, hladnokrvan i mlad porunik sa eljeznim kriem na bluzi stajao je na otvorenim vratima kormilarnice. esti vojnik znatieljna lica virio je kroz otvor strojarnice. S mjesta na kojem je sjedio, Mallory nije mogao vidjeti krmu njemakog broda veliko jedro, koje se beskorisno napuhavalo na nestalnom vjetru, zatvaralo mu je pogled. Meutim, po pomicanju mitraljeza na pramcu, ija se cijev gladno etala samo po prvoj polovici ?njihova amca, zakljuio je da na krmi njemakog broda vreba jo jedan mitraljezac.Hladnokrvni mladi porunik tipini proizvod hitlerjugenda, pomisli Mallory izie iz kormilarnice i savije dlanove oko usta.Spustite jedra! uzvikne.Mallory se ukoi. Igla mu se snano zabola u lijevi dlan, no on to i ne primijeti. Porunik je progovorio engleski! Stevens je bio mlad i neiskusan. Nasjest e na taj trik, pomisli Mallory ve potpuno uvjeren u to nasjest e.Ali Stevens nije nasjeo. Otvorio je vrata, iziao napolje, prislonio ruku na uho i irom otvorenih usta zabuljio se u nebo. Bila je to izvrsna imitacija ovjeka koji ne razumije ni rijei dobaene zapovijedi. Mallory poeli da ga zagrli. Ne samo ponaanjem ve i otrcanom odjeom i crno obojenom kosom, Stevens je potpuno nalikovao tipinom, polaganom i sumnjiavom ribaru s egejskih otoka.Ha? zakretao je.Spustite jedra! Dolazimo na palubu! Ponovo engleski, primijeti Mallory; bijae to neki uporan tip.Stevens ga je tupo gledao a zatim se bespomono okrenuo prema Andreu i Malloryju, na njihovim licima takoer se oitovalo potpuno nerazumijevanje. On beznadno slijee ramenima.ao mi je, ali ja ne razumijem njemaki, viknu on. Moete li govoriti mojim jezikom? Stevensov grki bio je tean i pravilan. Bio je to jezik Atike, a ne otoka, no Mallory bijae uvjeren da porunik nee primijetiti tu razliku.Zaista nije. Razdraeno je mahnuo glavom i povikao mucavim, grkim jezikom: Smjesta zaustavite amac! Dolazimo k vama. , Da zaustavim amac?! Njegov uvrijeeni glas bio je toliko iskren, a bujica bijesnih psovki tako autentina da je ak i porunik za trenutak zastao. A zato bih ja zaustavljao amac zbog vas. Vi... vi...Imate deset sekundi, prekine ga porunik. Ponovo je to bio onaj hladni i proraunati Nijemac. Nakon toga pucamo.Stevens kimne priznajui poraz i okrene se Andreu i Malloryju.Nai osvajai su progovorili, ree ogoreno. Spustite jedra.Hitro su odvezali jedra s kuka na palubi. Mallory je povukao flok, sakupio ga u ruke i mrzovoljno sjeo pored sanduia za ribu. Znao je da ga promatra tuce neprijateljskih oiju. Sjedio je tako pognute glave s rakama meu koljenima, dok su ga jedro i stari kaput prekrivali sve do pasa. Djelovao je kao da je zaista potiten. Glavno jedro, otealo zbog debljenjaka na vrhu, sruilo se poput kamena. Andrea zagazi na njega, napravi jo nekoliko neodlunih koraka a onda zastade, nevoljko opustivi ruke niz tijelo.Iznenadno prigueno drndanje motora, okret kormila i njemaki brod se oee bokom o njihov amac. Hitro, ali dovoljno oprezno kako se ne bi nali na liniji vatre svojih mitraljeza jedan se sada ukazao i na krmi kao to je Mallory oekivao tri vojnika oboruana majserima skoie na njihovu palubu. Jedan je odmah otrao naprijed do prednjeg jarbola i odande stavio pod pasku itavu posadu. Na nianu cijevi nali su se svi osim Malloryja, no njega je ve pokrivao mitraljezac na pramcu neprijateljskog broda. Mallory je u sebi nehotice odao priznanje preciznosti, pravovremenom i 6 tonom izvrenju manevra. Podigao je glavu i polagano, seljaki ravnoduno, pogledao uokolo. Casey Brown uao je iznad strojarnice, popravljajui veliki metalni priguiva na poklopcu ulaza u strojarnicu. Prani Miller dva koraka dalje, marljivo je rezao komad lima, pomaui pri popravku. Namrtio je elo, ali njegova panja nije bila usredotoena na posao; drao je noice za rezanje lima u lijevoj ruci, a Miller je Mallory je to znao bio denjak. Ni Stevens ni Andrea se nisu micali. Vojnik kraj prednjeg jarbola stajao je mirno, gotovo ukoeno. Ostala su se dvojica uputila polako prema pramcu, proavi pored Andrea. Spustili su oruje i hodali oputeno i mirno poput ljudi koji su svjesni da su potpuni gospodari situacije, da je ak i pomisao na otpor smijena i besmislena.Paljivo, hladno i savreno, Mallory ispali hitac kroz jedro i stari kaput i preko brisanog prostora ustrijeli mitraljesca na njemakom brodu, zatim okrene mainku i raznese rafalom prsa vojniku koji je stajao uz jarbol. Prije no to je Nijemac pao na palubu, dogodile su se istovremeno etiri stvari: Casey Brown je dohvatio Millerov automatski revolver s priguivaem to je itavu jednu minutu leao sakriven ispod kutije priguivaa. etiri je puta pritisnuo obara, jer je elio da posao bude sigurno obavljen; mitraljezac na krmi umorno se prevalio preko svog tronoca, dok su mu beivotni prsti stezali otponac na mitraljezu. Miller je noicama za rezanje lima aktivirao kemijski detonator i ubacio kutiju s eksplozivom u strojarnicu neprijateljskog broda, Stevens je ubacio runu granatu u kormilarnicu, a Andrea je svojim golemim rukama, hitrim poput kobre, dohvatio glave dvojice vojnika na palubi i tresnuo jednom o drugu. Tada se sva petorica bacie na palubu, a snana eksplozija raznese njemaki brod, sukljajui plamen i dim i raznosei polomljene daske. Odjeci eksplozije utihnue i puinom je odzvanjalo jo samo tektanje mitraljeza na krmi, koji se beskorisno praznio prema nebu; tada se pojas s mecima zaglavio i Egejskim morem ponovo avlada tiina kao i prije. inilo se tiim no to je ikada bilo.Polako i bolno, oamuen snanim udarom i zagluen jainom dvostruke eksplozije, Mallory se podie s drvene palube i nesigurno uspravi. Njegova prva svjesna reakcija bilo je iznenaenje; gotovo nevjerica. Snana eksplozija granate i nekoliko povezanih ploica T.N.T.-a djelovali su ak i iz ovakve blizine mnogo razornije nego to je oekivao.Njemaki brod je tonuo i to doista brzo. Millerova bomba domae izrade zacijelo je iupala dno strojarnice. Brod je gorio poput baruta i Mallory smjesta pomisli na guste oblake dima, na neprijateljske izviake avione. Prepao se bez razloga; daice i pregrade bile su suhe i smolaste. Izgarale su bez traga dima. Nagorena paluba ve se opasno nagnula; brod e potonuti za nekoliko sekundi. Lutao je oima po razbijenom kosturu kormilarnice, zaustavivi dah kad je ugledao porunika nadvijenog nad ostatke kormila. Bijae to odvratna, iznakaena karikatura onoga to je Viekad bilo ljudsko bie bezglava i uasavajua. Mallory je neodreeno, tek djeliem svog mozga, registrirao zvuke guenja, krkljanja i povraanja koji su dopirali iz kormilarnice. Bio je svjestan da je i Stevens vidio porunikovo iznakaeno tijelo. Iz utrobe broda, koji je tonuo, zaula se priguena lomljava rezervoara; oblak crnog i masnog dima probio je iz strojarnice, a brod se, kao da je zaaran, ponovo uspravio dok mu je more dopiralo do samog ruba palube. Idueg trena voda je pitei preplavila palubu i liue plamenove. Brod je nestao s povrine, a njegovi vitki jarboli okomito su tonuli pod zapjenjenu i uzburkanu povrinu punu arenih mjehuria ulja i nafte. Egejsko more ponovo se smirilo i uspokojilo kao da potonuli brod nikad nije plovio njegovom povrinom. Nekoliko nagorjelih dasaka i jedan preokrenuti ljem lijeno su plutali svjetlucavim morem.Mallory se prisili da pogleda svoju brodicu i svoje ljude. Brown i Miller bili su na nogama i zapanjeno zurili u mjesto gdje je trenutak ranije bio neprijateljski brod; Stevens je stajao oslonjen na vrata kormilarnice. I on je takoer bio neozlijeen, no lice mu bijae pepeljasto. U vrijeme kratkotrajne akcije nadmaio je samog sebe no, kad je sve bilo gotovo, pogled na unakaenog porunika strahovito ga je potresao. Andrea je krvario iz posjekotine na obrazu i nepomino zurio u dva vojnika sa majserima do svojih nogu. Lice mu je bilo bezizraajno. Mallory ga je dugo promatrao, polako shvaajui njegove misli.Mrtvi? upitao je tiho.Andrea potvrdi pognuvi glavu.Da, primijeti oporim glasom. Prejako sam ih udario.Mallory se okrenuo. Od svih ljudi koje je ikad poznavao, Andrea je imao najvie razloga da mrzi i ubija svoje neprijatelje. I zaista ih je ubijao spretno, uasnom preciznou. Ali gotovo nikad nije ubio, a da kasnije nije zaalio i gorko se kajao, jer nije vjerovao da je na njemu da oduzima ivot svoje subrae. Taj razoritelj ivota volio je ljude iznad svega. Jednostavan ovjek, dobar ovjek, ubojica dobra srca, patio je od neprestane grinje savjesti, od stalnog unutranjeg razdora. No, usprkos ovim sukobima i predbacivanjima, Andrea bijae obdaren neobinim potenjem i bistrim umom koji su proisticali iz njegove priroene jednostavnosti i odavali je. Andrea nije ubijao iz osvete, ili iz mrnje, ili zbog nacionalizma ili bilo kojeg izma koje su sebinjaci, budale i hulje obiavali koristiti da prikriju i opravdaju prave razloge klanja i istrebljenja miliona mladih i nevinih bia koja nisu shvaala o emu se zapravo radi. Andrea je ubijao zato da bi bolji ljudi mogli ivjeti.Je li jo tko povrijeen? Malloryjev glas bio je namjerno vedar i svje. Nitko? Odlino! A sada da nestanemo to je bre mogue. to prije odemo odavde, to bolje za nas. Pogledao je na sat. Skoro e etiri sata vrijeme za na redovni kontakt s Kairom. Ostavi na trenutak taj otpad, Browne. Pokuaj uspostaviti vezu s njima. Pogledao