r '

-..

(V .... G> 0-.-&; ev -G) '-" 0 ~ .--.-ev .... -as '-Q) ... c 0 u ... ~ .c .... ...

C'O

arthur . conte

jalta iii podjela svijeta

ARTHUR CONTE / JALTA

., ' .'

MATICA HRVATSKA

Glavni urednik

VLATKO PAVLETIC

SVJETSKI USPJESI

• Naslov izvornika

YALTA

OU LE PARTAGE DU MONDE

(11 F£VRIER 1945)

Robert Laffont 6 place Saint'Sulpice, 6

Paris VI

Stamparski zavod . Ognjen Prien_, Zagreb 1968.

ARTHUR CONTE

JALTA ILl

PODJELA SVIJETA

Preveo s francuskoga

IVO KLARIC

.. .. MATICA HRVATSKA ZAGREB 1968

Nedjelja 11. veljace 1945. Podne. U Livadiji, neda­leko od Jalte, Franklin Delano Roosevelt, predsjednik Sjedinjenib Americkih Drfava, mar~al Josip Visariono­vic DZuga~vili Staljin, predsjednik· savjeta narodnih ko­mesara SSSR-a, i Winston Spencer Churchill, predsjed­nik vlade njegova velieanstva Georgea VI, kralja Velike Britanije - u prisutnosti svojih glavnih suradnika sastali su se osmi i posljednji put na konferenciji koja je pocela jo~ pro~le nedjelje u plesnoj dvorani Velike palace, biv~e ljetne rezidencije cara Nikole II.

U Washingtonu je toga casa 5 sati ujutro, u Lon­donu i Parizu 10 sati, u Berlinu II, u Manilli 20 a u Tokiju 21 sat.

U cijelom iIi gotovo cijelom svijetu vlada taj dan veliko nevrijeme: kBa iIi jaka studen. Ali na Krimu je vee osam dana krasno vrijeme. Rusi su Cak htjeli dati ime tome izvanrednom vremenu pa su ga nazvali . Rooseveltovo vrijeme •.

Konferencija - za koju je Staljin nastojao da se slufbeno nazove . Krimska konferencija« i koju cerno kasnije u memoarima sretati pod imenom . Jaltske konferencije«, iako se uglavnom odrZavala u Livadiji - zavr~ena je tacno u podne i 50 minuta po lokalnom vremenu.

5

Osim mar~ala Sta ljina i Winstona Churchi lla, pred­sjednik Roosevelt u 13 sati poziva na rucak i Molotova - narodnog komesara za vanjske pos love SSSR-a; Anthonyja Edena - d rzavnog sekretara za vanjske poslove Velike Britanije ; gospodina Archibalda Clarka Kerra - ambasadora Velike Britanije u Moskvi; go­spodina Alexandera Cadogan a - s talnoga drlavnog podsekretara za vanjske pos love Velike Britanije; m a­jora Birsea - engleskog tumaca i M_ Pavlova - rus­kog tumaca_

Rucku pr isustvuje i pet Amerikanaca : drlavni se­kretar M_ Edward R_ Stettinius mladi ; seE predsjed­nikova ~taba admiral Elote William D_ Leahy; predsjed­nikov Iicni savjetnik Harry L. Hopkins; W_ Averell Harriman - ambasador Sjedinjen ih Drlava u Rusij i i Charles E. Bohlen - americki tumae i pomocnik dr· zavnog sekre tara.

Cetrnaest Ijudi s jeda za dug pravokutni stol biv~e dvorane za bilja r, lijepe prostorije u tjudorskom stilu s velikim kaminom, takoder u engleskom stiJu.

Dok se pripremala jedina sluzbena fotografija toga dogadaja , Averell Harriman je bio u susjednoj dvorani , gdje je s visokim funkcionerima, odredenim da sastave zakljucne dokumente, diskutirao 0 nekim delika tnim stavkama. Zbog toga je, u slufbenoj hagiografiji , naj ­viSih ucesnika konferencij e u Jalti »Trinaest za s tolom«.

Posluzuju ruski konobari u crnim bluzama i crnim leptir-kravatama pod hladnim pogledom nekoliko s luz­benika protokola Foreign Officea. Pola tuceta clanova am ericke »Taj ne slufbe«, a isto toliko clanova ruskih tajnih sluzbi bdije uz vrata i prozore. Dzepni revolver je veoma karakteristican za njihovu slufbu. S engleske strane sigurnost naoko jamci jedino casni i uceni W. H. Thompson - Churchillov lieni cuvar, bi v~ i Iicni tjelohranitelj L10yda Georgea i biv~i inspektor Scotland Yarda, vrlo postovan i diskretan slufbenik koji svoga gospodara cuva jo~ od 1921, od vremena kad je ovaj - vee tada eudlj iv i nagao - kao ministar avijacije obilazio Egipat i Srednji istok u pratnji lorda Tren­charda, sira Archiba lda Sinclairea i Lawrencea od Arabije.

6

Jelovnik je is ti i za sve os tale obroke u toku sed­mice: crni kavijar, crveni kavijar, losos, moruna, sled s umakom, suseni sled sa sunkom, s lana moruna, kra­stavci i rotkvice kao Wadno predjelo. Gljive s kiselim vrhnjem, te jaja kuhana bez Ijuske kao toplo predjelo. Borsc, meso; osvjezavajuce voce, votka, vino i kavkaski sampanjac. Narocito mnogo kavijara. Bio je sluzen za svaki obrok. Prica lo se eak da ga Churchill narucuje u svoju sobu za uvijek obilni dorucak. Konferencija uz kavijar.

To je isto tako konferencija zdravica. U osam dana Trojica velikih mora li su ih izreCi oko dvije s totine. Ceremonijal danas ponovo pocinje uz samp~njac, a na­rocito votku. Zbog toga je atmosfera kao I oblcno sr­dacna pa cak i vesela. . . . ..

Oko 15 sati u blagovaonicu ulaze funkclOnen CIJI je zada tak bio da redigiraju dokume~te. Tekstovi s~ vee definitivno sastavljeni i prevedem na engleskl I ruski. Ispred Trojice velikih se uklanjaju tanjuri i case. Svaki ce svojim vlastitim perom staviti potpis na za­kljueni komunike namijenjen objavljivanju. Razumlj.ivo je da ee tri sekre tara za vanJske po~love, StettlO!US, Molotov i Eden jo~ iste veceri u 18 satl, nakon pos lJed­nje sjednice posvecene uklanjanju preostalih nesugla­s ica, potpisati protokol koj i mora os tati tajan.

Rucak se produzuje do IS sati i 45 minuta. Predsjednik vrlo jednostavno, bez ikakvih cere­

\} monija predaje Staljinu visoka americka od li kovanja za viSe oficire sovjetsk ih orufanih snaga.

Sta lj in kratko zahvaljuje, a odmah zatim Trojica velikih se razilaze .

15 sa ti i 55 miu ta. Konferencija na JaJti je zavrsena. U lorn istom trenutku milijuni vojnika na cijelom

svijetl.l bore se, pate, umiru . Nikada se toliko Ijudi nije borilo u istim bitkama. r Nikada toiiko vaznih Iicnosti - sefova drlava iii

I vlada , minis tara, generala, uce~j~ka , spiju~a, novina:a, pisaca, crkvenih poglavara, pohtieara - OlJe tako utJe­calo savjetima iii napisima na neku konferenciju kao na ovu, a ne prisustvujuci i ne znaj uei gdje se odrlava,

7

jer je slmbeni komunike radi sigurnosti objavio u toku sedmice, i to vrlo ~krto, da su »Trojica velikih na oba­lama Crnog mora odrlali konferenciju«_

Nikada se toliko doga<1aja i problema nije na~lo za jednim jedinim stolom_

Winston Churchill je zaista mogao reci da nikada sudbina tako velikog broja ljudi nije zavisila od tako malo njih.

Nikada neki datum nije oznacio tako veliku raz­liku - poput udarca sjekirom - izme<1u duge epohe koja je nestajala sa svojim maskama i mitovima i pot­puno nove epobe s olujama i pitanjima sarno njoj svojstvenim.

11 . veljace 1945. je veoma ozhiljan i tezak dan, ali na cijelom svijetu bilo je malo onih koji su to OSjetiY

8

PRVI010

SVIJET

PRVO POGLAVUE

NA RUSKOM FRONTU

VBarem sluibeno, pr¥i zadatak laltske konferencije bio je da utvrdi strategiju i potrebna sredstva kako bi se sto je moguce prije dokrajcio rat, a drugi, da odredi sudbinu Njemacke nakon svrgavanja Hitlera.

Fuhrer se me(lutim jos uvijek znatnim sredstvima groznicavo odupire, a Njemacka postaje prava tvr­(lava, armije Trojice velikih moraju pokazati svu svo­ju snagu i na Rajni i na Istocnom frontu.

Poslije artiljerijske pripreme koja je doslovno skrsila njemacku obranu, sovjetska ofanziva, koja je pocela 12. veljace od Baltika do Karpata bila je kraj­nje zestoka. Na cijelom frontu vode se krvave bitke.

Prema rijecima marsala zukova to je »bitka za Berlin«. To je isto tako borba s blatom, narocito u Istocnoj Prusiji i u mocvarnoj oblasti Kiistrina (polj­sid: Kostrzyn) na stavama Odre i Warte. Blato zasipa rovove, blokira gusjenice tenkova i otezava kretanje pjesadiji.

Strategijska zamisao sovjetske komande vrlo je jednostavna: potisnuti neprijatelja na svim frontovi­rna upotrebljavajuci sto je vise moguce oruije koje je po Staljinovu miSljenju jos uvijek kraljiCa oruija: artiljeriju. Rusi sad raspolafu prvor,airednim materi­jalom i do krajnosti iskoristavaju Cop »Molotov« od

11

180 = i »Kaeu~u« poznatiju pod imenom »Staljinove orgulje«, ali isto tako i novi tenk »Kutuzov« eiji top probija eelieni oklop Pantera i Tigra, te dva lovca naj­novije izrade Jak 1 i Jak 7 i novi juri~ni avion » Ilju~in«.

Komandant Lenjingradskog froota Gooorov, ko­mandant 3. baltiekog fronta Masleojikov i komandant 2. baltiekog froota Jeremenko eiste posljedoja upori­~ta koja brane leojiogradski opsjedatelji.

U Istoeooj Prusiji vom se trostruka ofanziva oa vrlo ~irokom frootu. Komandant 1. baltiekog fronta Bagramijan napada Koenigsberg (sada Kaliojingrad ), komandant 3. bjeloruskog fronta Cernjakovski oapada Elbing, a komandant 2. bjeloruskog fronta Rokosovski oapada Gdansk. Odupire im se trideset njemaekih di­vizija pod komandom geoerala Rendulica koji vee pet­naest dana zamjenjuje smijenjenog generala Rhein­hardta. Ooe se sastoje od 3. oklopne armije geoerala Raussa, 4. armije generala Mlillera, koji vee deset dana zamjenjuje smijenjenog general a Hossbacha i 2. armije generala Weissa.

NapredujuCi od Koenigsberga prema jugu, Bagra­mijanove trupe zauzimaju Marauneo, Hussehnen, Bou­bitzen, Wokelleo, Bandau, Wagten, Basieo, Wusen i pri­blizavaju s~ Zintenu i Wormdittu .

Jedan od oajveeih vojskovoda Crvene armije, Cer­njakovski, bori se u sektoru Eylana gdje zarobljuje golem plijen: 4200 vozila, 400 teokova, 500 motocikla, stotine kamiooa, milijun mina, topovskih granata, vel ike zalihe opreme i municije za !ieno oaoruzanje. Cernja­kovski je jedini :2:idov medu trinaest sovjetskih mar­~ala. Mar~al je postao u trideset i drugoj godini. Ele­gantan je, privlaean, crne kose i ociju. Voli da se po­kazuje s knjigom u ruci.

Iz vojoe ~kole je iziSao uoci rata. Kao tenkovski oficir izumio je sistem ukopanog teoka, pretvorenog u tvrdicu. U lipoju 1941. bio je samo major bataljona. Oficiri njegova staba pricaju da je same jo~ jedan oficir na svijetu tako brzo i blje~tavo napredovao u karijeri: Eisenhower.

Rokosovski je zauzimao polozaj lijevo od Cemja­kovskog i desno od :2:ukova. Jedan od njegovih profeso-

12

l.

ra oa generalStabnoj akademiji zvao ga je . oas Masse­na«. Forsirao je rijeku Narevu, iziSao u JuZnu Prusiju, presao Vislu da bi osvojio Graudeotz i Kulm, a zatim mar~irao oa Gdansk i Gdioju. On je Poljak, roden u :2:itomiru, sto kilo me tara od Kijeva. Otac zeljeznicar htio je da mu sin bude kameoorezac. 00 je medutim radije po~ao u carsku vojsku kao obican vojrnk, zatim je prihvatio ideje revolucije. Trocki mu je dao cio po­rucoika nakoo cega se pod komandom marsala Blliche­ra na Dalekom istoku borio protiv trupa mandzur­skog diktatora Cang Cao-Lina. Metodican je i striktoo ostvaruje sve svoje plaoove. Proslavio se kod Voronje­fa i Moskve. On otvoreno priznaje da bi Hitler dobio rat da je umjesto oapada na Moskvu mo svojih sjevemih snaga koncentrirao oa Leojingrad i da je svojim sna­gama na jugu presjekao dovoz nafte.

~ - Prvi bjeloruski front pod komandom marsala :2:u­kova jos na pocetku opee ofanzive dobio je zadatak da osvoji Berlin. U sijeeoju su na lijevoj obali rijeke iz­gradena cetiri mostobrana: dva mala blizu Flirstenberga, jedan juzoo od Frankfurta, a cetvrti blizu Goeritza -juZno od Kostrzyna. Na tom su se sektoru odvijaJe zaista krvave borbe, jer je ulog bio od oajveeeg zna­cenja te su Nijemci oVamo doveli svoje elitne trupe. Operacije vom osobno Guderijan - vrbovoi koman­dant Istoenog froota. Nijemci su izgradili obranu u dubini od 100 kilometara, te su i sami Rusi morali pri­znati da je izvrsno organizirana. Sam teren im ide u prilog. Pun je jezera, vodenih kanaJa, suma i utvrda. Napadac je tu u vrlo nezgodnoj situaciji jer oem a mjesta za manevre i strategijsku akciju. Teokovi jem­no mogu da pridooesu snazi udara svih armija u zorn takticke obrane. Rezultat toga su ceste borbe prsa 0

prsa i borbe h1adnim oru:l:jem. Njemacke lioije brani Arolljska grupa Centra, koja

broji 70 divizija pod komandom generala Schoemera, koji zamjenjuje smijenjeoog geoerala Harpa. Grupa se sastoji od 9. Busseove armije (Busse je zamijeoio smijenjenog von Luttwitza), Graeserove 4. oklopne ar­mije i 17. Schulzove armije koja pokusava da se odrZi u Sleziji.

13

Ali i Rusi su isto tako ubaciJi svoje najelitnije snage na ovo osjetljivo mjesto. Njihova je artiJjerija tak pet puta jaca od neprijateljske. Narocito 2. oklop· na armija Garde pod komandom Bogdanova i 5. udar­na arrnija general a Berzarina.

Marsal :lukov je okruien najvrsnijirn strucnjacirna sovjetske arrnije: general-pukovnik Malinjin, kornan­dant artiljerije general-pukovnik Kazakov, komandant avijacije general-pukovnik Vedenjejev i komandant tenkovskih jedinka general-lajtnant Sukov. l ake Ni­jemci izrnedu usca Odre i Frankfurta raspolaiu sa sez­deset sedam bataljona i dvije tisuce dvjesto topova, i to na frontu od 64 kID, Rusi ipak pocinju prodirati. Najprije zauzimaju gradove Deutsch Krone i Maer­kirsch Friedland, vaine centre komunikacija i bitne elemente obrambenog sistema Porneranije. Podnevni izvjestaj Radia-Moskve najavljuje da su pjesadijske je­dinice uz pomoc tenkova zauzele Deutsch Krone i da Hitlerove trupe nisu mogle izbjeci »kotao«. zukov ta­koder osvaja oko tridesetak mjesta i snaino napada Posen i Schneidernlihl, gdje se opkoljeni garnizoni po specijalnom Hitlerovom naredenju i dalje moraju boriti. Samo po sebi se razumije da je jedna tako gi­gantska borba morala imati odjeka na hIli. »Svaka od nasih i najmanjih pobjeda, izjavio je :lukov, sve viSe jaca autoritet Generalisimusa.«

:lukov je sutljiv covjek. Say se posvetio vojnickorn pozivu. Ne voli ni kazaliste ni muziku. Voli jedino da plese ruske narodne plesove, narocito kamarinskaju. Oboiava Gustava Adolfa Svedskog. Izurnio je manevar dvostrukog opkoljavanja koji je spasio Moskvu od ar­mija von Bocka i omoguCio pobjedu kod Staljingrada (danas Volgograd).

Na juinom sektoru ruske trupe naglo prodiru. Desno krilo 4. ukrajinskog fronta pod vodstvom

Petrova, potiskuje u Slovackoj I. oklopnu armiju ge­nerala Heinricija.

Marsal Konjev pod cijom se komandorn nalazi I. ukrajinski front, sastavljen od biranih jedinica kao sto su: 3. oklopna armija Garde (general Ribalko). i 52. armija (general Korotojev). pokusava osigurati prilaze

14

Ceskoj visoravni. On nailazi na rnnogo manji otpor nego :lukov. Toga jutra ponovo zapocinje ofanzivu, te sam njemacki radio priznaje da su ruske oklopne je· dinke usle u Legnicu, udaljenu sarno sezdeset kilome· tara od glavnog grada Slezije. Razbijeni odredi 17. Schulzove armije povlace se u neredu. Konjev je zau· zevsi Legnicu presjekao put Berlin-Wroclaw i vrlo brzo - jos istog dana - zauzeo Steinau, Lueben, Hay­nau, Neumarkt i Kant, kao i pet stotina malih naselja: Priedemost, Gramschutz, Friedenstragen, Quaritz, Primkenau, Kotzenau, Grensdorf, Neudorf, Gross Tinz, Gross Bandiss, Kostenblut, Rahmfeld i Breitenau ... U utvrdenorn gradicu Steinau nadeno je preko tri ti­suce ubijenih Nijemaca. Zarobljen je golem plijen: stotine bojnih kola, velika kolicina orufja, Cak i nea­steceni mesersmiti i stuke kao i velike zalihe odjece i hrane.

Ivan Stepanovic Konjev je zaista neobicno inte· resantna licnost. Vojnici ga nativaju "Pobjednik kod Kurska« ili radije »stepski marsak Pravi prototip Kozaka, Patton Crvene armije. Voli piti, narocito azer­bejdfunsko vino i konjak, a pusi same .Diplomat« cigare. Svakog se dana pola sata sunca. Nicega se ne boji. Vrlo cesto zalazi u prvu liniju fron ta te sam puca poput Romrnela i Pattona. Njegova je strategija sa­zeta u recenici: . otkrij one cemu se neprijatelj nada od tebe pa onda uCini suprotno«. Jednom prilikom je rekao nekom svom pukovniku: . U ratu je, dragi moj, junak onaj tko se bori kad mu se zapovjedi i tko se povlaci kad se to od njega trazi.« I Konjev je, po mi· sljenju mnogih, jedan od onil1 koji je svojim pobjeda­rna igrao priUcnu ulogu u raspletu Jaltske konferencije.

U Madarskoj, Juzna armijska grupa generala Fries· snera ima zadatak da zaustavi sovjetski prodor. Ona se sastoji od 8. armije generala Kraysinga, 6. armije generala Balka, 2. oklopne armije generala d'Angelisa i 3. madarske armije. Sve te jedinice zajedno broje oko cetrdeset di,~zija i moraju se suprotstaviti 2. ukra· jinskom frontu pod komandom marsala Malinovskog i 3. ukrajinskom frontu pod komandom marSala Tol· bultina. Budimpes ta je opkoljena i svaki Cas moze da

15

padne. Otpor proia jos sarno nekoliko upori§ta. Ko· mandant garnizona Peter Wildenbruch sa svojim §ta· born bori se u kanalirna grada. U Elbingu Rusi zarob· Ijavaju 2700 oficira i vojnika i osvajaju golem ratni plijen: 33 tenka, 25 oklopnih vozila, 200 top ova, 790 rno­toriziranib vozila, velike zalihe hrane i rnunicije.

Za Staljina zaista nije moglo biti pogodnijeg tre­nutka za odrlavanje konferencije sa sefovirna zapad­nih sila: njegove trupe napreduju na svim frontovima, bore se u Budimpe§ti, eak i prije saveznickih Eisenho­werovih vojnika rnogle bi uei u Bee, Prag i Berlin. Ta pobjednicka armija pruia Staljinu zaista veliki oslo­nac i snagu u ovoj situaciji.

16

DRUGO POGLAVWE

NA ZAP AD NOM FRONTU

Nakon pet mjeseci mar§a, anglo-amerieke snage na Zapadnom su frontu prije nekoliko dana ponovo kre­nule u ofanzivu. Njima ee se suprotstaviti madal von Rundstedt eiji je glavni §tab smje§ten u dvorcu Zie­gensberg, zapadno od Bad Nauheima. Komandanti sa­vezniekih trupa se jo§ uvijek dobro sjecaju njegova munjevitog protivudara koji je u prosincu izveo u Ardenima.

Mar§al raspolafe s tri vrlo snafne armijske grupe. Grupa H, pod zapovjednistvom generala Blasko­

witza s 1. armijom padobranaca general-pukovnika Studenta, drli sjeverni sektor.

Grupa B, pod zapovjedni§tvom mar§ala Modela, treba da brani centralni sektor. Model je u najnezgod­nijoj situaciji zbog toga §to je njegovih dvadeset i pet divizija te§ko stradalo u borbama u Ardenima, a uz to cijela grupa ne raspolaZe s vi§e od dvjesta oklopnih vozila.

Grupa G je pod komandom SS-generaI-pukovnika Paula Haussera, biv§eg komandanta poznate d.ivizije Das Reich.

Rundstedt je uznemiren. Obeshrabren je jo§ od besmislene ofanzive u Ardenima koja se odvijala pod nevjerojatnim uvjetima.

2 Jall n iii podjela 5vij elIl 17

-

Ne raspolaie nikakvom rezervom goriva. Njegove zalihe municije tek su trecina onoga sto

bi mu bilo potrebno. Kad je ofanziva zapocela, od viSe je komande tra·

Zio ovlastenje da svojim operacijama samo zaus tavlja neprijatelja, kako bi sacuvao svoje snage p rije povla­cenja iza cvrste prirodne prepreke kakvu je preds tav­Ijala Rajna. Hitler medutim nij e htio nj cuti 0 povlace­nju. Prigovorio je starom marsalu da bi to bilo samo »pomicanje mjesta propasti«. Njemacke su trupe tako po Hitlerovu naredenju pokusale oddati fron t na tom mjestu.

Rundstedt se bori bezvoljno. U stvari on vidi da se pr iblizio kraj jednoga dugog sna , iako se nitko drugi nije barem simbolicki vise od njega suprots tav­Ij ao nezadrZivim napadima jednog 2ukova ill Konjeva. On je bez sumnje posljednji predstavnik jedne duge epohe. Rodio se prije sedamdeset godina u Arschersle­benu u jednoj od najaristokratskijib starib pruskih po­rodica. Jos sasvim mlad je usao u vojnu skolu. BuduCi da se kao komandant 271. pjesadijske pukovnije za vri­jeme prvog svjetskog rata is takao na alzaskom frontu , pozvan je u generalS tab kod Ludendorffa i Hindenbur­gao Ni nakon zavrsetka rata nije skinuo uniformu. U razdoblju izmedu dva rata bio je veoma povucen. Nije bio clan poznatog Kluba gospode (HerrenkIub) u Ber­Iinu, koji je htio uspostaviti vojnicku drZavu baziranu na politicko-militaristickim principima Velike Njemac­ke. Nije pokazivao narocitu simpatiju ni prema nacio­nalsocijalistickom pokretu. Stavise, njegovi su se po­liticki prijatelji okupljali u vodeeim krugovima socijal­demokratske partije; bio je iskreno oZaloseen kad mu je kancelar von Papen naredio da ih u ime ratnog za­kona - uhapsi. On je to uradio 5 toliko takta da je odmab nazvan »prvim dzentlemenom njemacke armi­je«. Rat je medutim pokazao njegovu pravu vrijednost. Za vrijeme kampanje na Poljsku, on je na celu Juine armijske grupe u nekoliko dana osvojio Galiciju. Za napada na Francusku njegove su se trupe probile kod Sedana. U toku napada na Rusiju, jos jednom na celu Jume armijske grupe, njegove trupe u Ukrajini raz-

18

bijaju Budonjja , osvaJaJu Kijev i prodiru prema Kri­mu. Prvi put je smijenjen kad ga je Timosenko zau­stavio kod Sevastopolja i Rostova. God . 1944. preuzima vrhovnu komandu na Zapadnom frontu , sa zadatkom da suzbije iskrcavanje Saveznika, ali nakon gubitka Francuske, po drugi put je smijenjen. Opet j e pozvan da upravlja ofanzivom u Ardenima j sad mu ponovo prije ti smjenjivan je. On uostalom i sam osjeea da je sve go tovo. Vg e to i ne krjj e i svojim prija teljima sve otvorenije priea »0 ludostima austrij skog kaplara« koji Njemacku i Evropu vodi u propas t. On je medu tim danas na frontu jos jedini od poznatib Iicnos ti koje su pruzale Hitleru slas t nj egovih prvih pobjeda. Smijenje­rri su von List, von Bock, von Kleist, Halter, von Brauchitsch, Rommel . . . On zna da njegovo mjesto nij e medu avanturistima koji su po njegovu misljenju u cijeloj armjji zauzeli mjes ta pravib vojnika. Izgubio je svaku nadu. Ovu nedjelju provodi u dvorani 5 kar­tama, satima razmisljajuei 0 Nemogucem i Nevjero­jatnom ...

Pred njim se nalazi Eisenhower koji raspolaie 5

osamdeset pet mnogo snainijib divizij a, a i gospodarj nebom. Eisenhower pocinje ofanzivu prije nego sto je predvidio, zbog toga sto su ga tajne sluibe izvijestiJe da Nijemci veoma brzo napreduju u izgradnji mlaznih aviona. Vrlo je zabrinut. Proizvodnju treba zaustaviti pod svaku cijenu. To je razlog zbog kojega njegove su­pertvrdave vee nekoliko dana neprestano bombardi­raju Messerschmidtove tvornice u Regensburgu, a sve zracne snage bombardiraju svaki aerodrom cija je pis ta neuobicajeno duga, buduCi da je mlaznim avionima za uzlijetanje potrebna duza pista.

Morao je jos posredovati u vrlo nezgodnoj pre­pirci koja vee sedmicama traje izmedu vrhovne ame­ricke i bri tanske komande i koja je u izvjesnim mo­men tima mogla uniStiti i ono malo prijateljstva koje je vezalo Churchilla i Roosevelta. Diskusije su bile vrlo zucne. Umijesale su se eak britanska i americka stampa i bilo je ooto da su se zaostrili odnosi izmedu americkih general a BradJyja, Hodgesa, Deversa, Pat­tona i Montgomeryja. Posljednji je uz podrsku vrhov-

2' 19

DOg komandanta britanskih snaga marsala Alana Brooka namjeravao otvoriti »mali front«. Htio je po­stiCi od Eisenhowera da umjesto opce ofanzive na Za­padnom frontu koncentrira sve snage za prodor na sjever, ne obraeajuci pafuju na ostale sektore. Eisen­hower je teskom mukom i uz podrsku generala Mar­shalla USp!O nametnuti svoju koncepciju. U jednom je trenutku Cak prijetio i ostavkom.

Konacno je ipak uspio da nametne svoju strategi­ju, strategiju sirokog fronta, potvrc:lenu prosle sedmice angio-americkom konferencijom na Malti.

Strategijski plan je zamiSljen u tri faze: najprije unistiti neprijateljske snage zapadno od Rajne, zatim na viSe mjesta prijeci rijeku i konacno prodrijeti u ravnice. Prva faza je u toku. Cine je tri glavna napada.

Montgomery, na celu 21. i 1. armijske grupe na sjeveru, mora izmec:lu Rajne i Meuse ubaeiti 1. kanad­sku armiju generala Crerara i zatraZiti da 9. armija general a Simpsona napadne u pravcu sjeverozapada kako bi na rijeci stigla Kanac:lane. Druga britanska ar­mija pod komandom sira Milesa Dempseyja prodirala bi u eentru.

Montgomery je u saveznickoj armiji izazvao vise svaCla nego svi generali zajedno. Malen rastom, mrsav, dinamican i veoma strog. »Nezamisliv kad gubi, nepod­nosljiv kad pobjec:luje«, govorio je 0 njemu Churchill. Cak ni fizicki ni najmanje nije bio nalik na Engleza. Moralno je posjedovao najljepse osobine, ali i najvece nedostatke: smion i osjetljiv, ponosan, vise impulzivan n~go smiren, vise covjek inspiracije nego metodiean. NJegovo je misljenje 0 samom sebi, mec:lutim, sasvim suprotno. Sa svojim strogim crtama, tankim nosom i usnama,. malim rastom ima u sebi DesIo azijatsko, cas mal~ taJ~oV1to, cas nejasno uznemireno, naprasito. Na glavl nOSI emu beretu, u ruci palicu. Obucen je u kaki bluzu. Neki smatraju da je najveCi genij britanske ar­mije kOj.i bi, zamijenivsi Eisenhowera, zavrsio rat na zapa~u JOs ,Proslog ljeta. Za neke je tvrd, nemilosr­dan I ogranlcen. Komplimenti ga zabavljaju vise nego uvrede. Jednog se dana povjerio marsalu Tedderu: .Covjek treba da bude pomalo niStarija ako feli da

20

uspjeti u armlJ).« Danas ga nema u kolima koja mu sluze kao glavni stan i u kojima vise portreti Rommela, Modela i Kesselringa. Citav dan provodi u inspekciji prvih Jinija fronta.

Armija mladog, zivahnog i inteligentnog generala Simpsona ima veoma delikatan zadatak: da prijec:le rijeku Ruhr. Zbog toga je i sastavljena od tri gotovo najelitnija armijska korpusa Sjedinjenih Drlava: na lijevom krilu 16. korpus general-majora J. B. Ander­sona, u centru 13. korpus general-majora Alvana C. Gillema mlaCleg, a na desnom krilu 19. korpus poznatog artiljerca general-majora Raymonda S. Mac Laina.

Drugi glavni napad povjeren je americkom gene­ralu Omaru Nelsonu Bradleyju, koji zapovijeda Ar­mijskom grupom centra s 1. americkom armijom ge­nerala Hodgesa i pozna tom 3. americkom armijom generala Pattona. Ta tri covjeka tipicni su primjerci nove Amerike.

Toga je dana cak i mimi Omar Nelson Bradley nervozan. Plan se ne odvija bas najbolje. Bijesan zbog poplave Ruhra, nestrpljivo koraca hodnicirna barokne palace svog staba u Namuru. Bogati salon provincij­skog namjesnika pretvoren je u generalov ured. Gole­rna karta od sedam kvadratnih me tara prekriva zidne freske. 0 stropu visi kristalni lus ter. Udarce koraka ublaZava meki istocnjacki sag. S prozora se pruza divan pogled na Meusu, ali sad a nije vrijeme za pjesnicka mastanja. Osim toga sto je bijesan zbog neocekivanog otpora koji pruZa Model , jos se viSe ljuti na britansku s tampu koja ga je u posljednje vrijeme uzela na zub. Veoma je radin. U karijeri je napredovao postepeno. Bio je Eisenhowerov pomocnik pri iskrcavanju u Sje­vemoj Arnei. Igrao je veoma vaZnu ulogu u bitkama u Tunisu, na Siciliji i u Normandiji. POVllcen je, Cak i pomalo stidljiv. Voli base-ball , izvrstan je igrac golfa i bridZa, te voli dobru kapljicu, a najdraZa knjiga mu je »Ivanhoe«, koju svake godine bar jedanput procita. Novinar Lorelace opisuje ga kao mirna covjeka koji je vise nalik na profesora. Vojnki ga oboZavaju zbog nje­gove jednostavnosti, a njegovi pretpostavljeni - Eisen­hower, Marshall i Roosevelt - imaju u njega neogra-

21

nice no povjerenje. Zbog toga se i jednih i drugih vrlo neugodno doimaju napadi engleske s tampe na .,po­bjednika kod Bizerte«.

General Courtney H. Hodges sin je Georgije i je­dan od malobrojnih zapovjednika a rmije koji ni su diplomirali u West Poin tu. Nije se mogao upisati jer je bio »105 u matematici«. Tada je kao obiean vojnik usao u 17. pjesadijsku pukovniju koj a se nalazila u Fort Macphersonu. Napredovao je od cina do eina i prozivio najveee trenutke suvremene amerieke povije­sti. Posljednjih nekoliko sedmica morile su ga velike brige. Rundstedt je u prosincu razbio upravo njegove trupe i trebalo je da ga otmu Skorzenyjevi Ijudi. Ci­nilo mu se da je to kraj. Eisenhower mu svaki dan te­lefonira u njegov glavni stab koji se nalazi u gradi6u Spa, u hotelu u kojem je nekad Vilim II potpisao ab­dikaciju .

General George S . Patton j e kauboj u uniformi . Mrzi kancelarij ski zivot i uvijek se nalazi sa svojim celnim tenkovima, rumen, s ijevajuCi oeima, s dva pi­stolja 0 pojasu. Jos u zoru je napustio svoj glavni stab koji je smjestio u jednom s taraekom domu u Luxembourgu. 2ivi u neposrednoj akciji. Cak lieno po cijeli dan puca. Roden je na raneu u San Gabrijelu u Californiji. Moglo bi se reCi da je cijeli 'livot proveo na konju i s orufjem u ruci. Od mnogih nadimaka koje je dobio najeesee su ga zvali . The Old Man« (Sta­ri) o lako je imao punih sezdeset, nitko mu ne bi dao viSe od eetrdeset godina. Nikad nije pres tao da upo­trebljava sablju i da jase. Malo tko zna da je stra­stveno proueavao velika strategijska djela i da je po­sjedovao jednu od najbogatijih kolekcija svjetske voj­ne literature. Napamet je poznavao sve pothvate Leea, Napoleona, Friedricha Velikog i komentirati ill nikad ga nije umaralo. Sastavlja i drzi ohrabrujuee govore svojim vojnicima kao sto su to obieavali konzuli u starom Rimu. Dosta cudno, ali se dogadalo da je izme­d.u dva napada pisao stihove. Na njemu se vide jedino s~roka ramena, uski kukovi, smion pogled koji ga stav­IJa uz rame holivudskih junaka poput Garyja Coopera i Johna Waynea. Prica se da je znao maltretirati svoje

22

vojnike i da su se neki zbog njegove brutalnosti 'lalili visoj kornandi. Poznato je da nije birao izraze ni u govoru ni u izvjestajima koje je slao visoj komandi. Eisenhower ga je zato zarnolio da se kloni nezgodnih izraza bar u sluzbenim dokumentima. Patton je vee liZivao u lijepom raportu, Cistorn i akadernskorn koji ee poslati Eisenhoweru i MarshalJu 0 borbi koja je bila u toku. Na kraju izvjestaja se potpisao, a onda ipak nije mogao odoljeti da ne doda svoj post-scrip­tum: . Veeeras sam pisao u Rajnu ...•

TreCi glavni napad povjeren je generalu Jakobu Loucksu Deversu 'koji zapovijeda Juznorn arrnij skorn gruporn i 7. americkorn armijom Patcha, te I. francu­skorn armijorn De Lattre de Tassignyja. Operacijarna svoje vojske upravlja iz Vittela. On u uskladenoj of an­zivi s desnim krilom Pattonove arrnije treba da unisti njernacki garnizon koji drZi porjecje Sarre. Artiljerac je i bivsi ucenik West Pointa. Olac mu je bio skrornni draguljar u Jorku i sina je navodio da se bavi trgovi­nom. Nitko ne zna kako se u njemu rodila zelj a za vojnicklm pozivom. Svoje trupe vodi oprezno i mrzi r iskantne pothva te.

Otada se, kao i na istoku, borbe vode na cijelom frontu.

U sektoru Nimeguea, na sjeveru, izmedu Meuse i Rajne, I. kanadska armija napada veoma snafno iako je teren vrlo teZak. Ona is to tako pokusava da prodre u pravcu Clevesa i Gocha, ali udara i po solidn im upo­riStirna njemacke obrane, kao sto su Forts de Venlo, Goch, Geldern i Weeze, juino od Clevesa. Prvi redo"i koji napreduju prema jugu stiiu vee do zapadnog ruba sume Reichswald. Padaj u Schottheide i Millingen. Sarno jednog jutra zaroblj uj e tri hiljade zarobljenika. Prve borbe pocinju i u pustim predgradima Clevesa.

Avijacija neprestano nap ada artiljerijske poloZaje, koncentracije trupa, zelj ezni6ke evorove na jugu i ju­goistoku od Reichswalda, kao i izmedu Gocha i Gel­derna. U tim napadima sudjeluje tisueu i petsto apa­rata svih kategorija. Nes to dalje, prema Ruhru, borben; avion i napadaju koncentracije vojske i ratne tvorn:ice blizu Wessela i Bochoita, zatim saobraeajne cvorove u

23

Xantenu i Borkenu, kao i u Guterslohu i Bielefeldu. Zauzeti su gradovi Middelaar, Ottersum i Zelderheide iako ~ocvanw tlo veorna otezava brzo napredOvanj~ oklopnih vozda. Ipak, neke jediniee na jugu Nirne­guea uspijevaju da prodru u prolaz izrnedu Meuse i Rajne. Kranenburg je svladan. Dempseyjevi Englezi herojski prelaze WaaI, jufuu pritoku Rajne.

. Prvi Bradleyj~vi kornandosi u zoru zauzimaju Stemmehlen 1 Wemsfeld dok os tale grupe stizu na sjevernu tacku brane Sehwamrnenauel, usprkos zesto­koj obrani te~ke neprijateljske artiljerije. Brana ostaje netaknuta iako su Nijemci digli u zrak ustavu. Ali i ka­nali brane Urftalsperre i brane Schwamrnenauel raz­bijeni su te su vode Ruhra pocele plaviti. U tako tes­kim uvjetima napredovanje je veorna oteZano. Ipak, vee navecer pad a grad Hasenfeld, a sjeverno od Eehternaeha patrole vee stifu do Fersehweilera.

Dok se borbe vode u Willwerathu na sjevernom s,:k~oru Pru~I?a, ~ee je zauzet Neuendorf. Ostale je. dimee vee pnJete 1 samom Pruernu. U istocnim Ardeni­rna I. americka armija sjeverno od Schmidta prelazi Kall. U predgradima Harseheidta - u sreu drugog i glavnog obrambenog polozaja linije Siegfried - vode se zestoke borbe.

U sek.~oru Nieder Mehlen odbijena su dva protiv­napada tnJu. p)e~adijskih jediniea potpomognutih s pet tenkova .. ~ettn tenka su uniStena. Saveznicke jedinice prelaze nJeku Sauer i mar~iraju na Bollendorf.

Saveznicka laka avijacija i tesld bombarderi napa­daju vazni zeljeznicki cvor Kempen. U Bergu, Glad­baeh.u i Muenstereifelu napadnuta su skladiSta auto­mobila. Borbeni avioni razaraju utvrdene polozaje Metten.dorfa, .Krueht~na, Bettingena i Peffingena. . . Bhzu RaJne, na Jugoistoku Haguenaua, saveznicke J~din.tee prelaze rijeku Moder i zauzimaju jednu ze­IJezrucku stanicu na sjeverozapadu od Oberhoffena. I kO.d Drus~henhei;Da. traju zestoki okr~aji. Njemacki prottvnapadi podrzaru tenkovima prisiljavaju Ameri­kanee na povlacenje.

U sektoru Colmara Franeuzi zarobljavaju velik broj neprijatelja.

24

Borbeni aviooi napadaju zeljeznicke cvorove Kaj· serlauterna, Zweibriickena i Freiburga.

Laka avijacija bombardira grad Hanover. U cetvorokutu Cleves-Rajna-Hamm-Koln savez­

nici citav dan napadaju njernacke trupe u pokretu. Posebni izvje~taj BBC-a najavljuje da je sto dva­

deset i pet Liberatora B-24 8. americke zracne flote u pratnji Mustanga P-51 napalo skladiSte benzina u Duelrnenu - jugozapadno od Miinstera i da je dvjesta pedeset Mustanga P-51 bornbardiralo saobraeajniee na sjeverozapadu Njemacke, uni~tiv~i ~est lokomotiva, sto osamdeset vagona, eetrdeset pet benzinskih cisterni i jedan konvoj kamiona. U napadu je nestao sarno je· dan saveznicki avion.

Izvje~taj Vrhovne komande Wehrrnachta potvrdu­je gotovo u cijelosti izvje~taj koji je objavio Glavni stan saveznickih snaga, dodajuCi naprosto da se za odmazdu bombardiranje Engleske s V-2 nastavlja kao obicno.

Toga dana ne cuje se ni~ta 0 njemackim podrnor. nieama, nj u Atlantskom nj u Indijskom oceanu, gdje je u utorak jedna U-862 kapetan-Iajtnanta Timrna po­topila americki parobrod Peter Silves ter koji je pre· vozio trupe iz Melburnea u Colombo. Saveznicki pa­trolni camci upravo spa~avaju brodolomce. U tom daJe­kom sektoru opazeno je pet-~est podmornica narocito U-86\ i U·\83.

U arkticldrn vodama smijenjeni su kapetan Peters koji zapovijeda grupom od deset . Isegrimma« - speci· jalista za napade na saveznicke konvoje kojirna je cilj Rusija, i kapetan fregate Suhren zbog toga ~to je po­sljednja cetiri rnjeseca pro~Jo sedam konvoja pre tr· pjev~i tek neznatne gubitke. Od pocetka godine kon· voje prate dva britanska nosaea aviona. Admiralitet je cjelokupnu operaciju povjerio jednorn od svojih naj­boljih oficira - viceadmiralu Rodericu Mac Grigoru.

Jedan london ski izvjestaj objavljuje da je proslog dana posada parobroda Nathan Towson oborila dva njernacka aviona u napadu. BuduCi da je prolaz Me­dvjedih otoka postao vrlo opasan, admiral Donitz na·

25

reduje .nje~aekim I?0dmornicama da konvoje od sada saeeku~u blizu. po.slJednje stanice za Rusiju. . SVl savezrueki laboratoriji su mobilizirani u groz­

n~eavom. radu unistavanja efekata .Schnorchela« koji lIJemaekim podmornicama omogucava da stalno budu pod n;t.orem o~etajuci usput valove radara i da budu ner~Jl~e ~ad ih traZe prateci nosaei aviona i avioni staclOruram na kopnu .

. Citav.a njemaeka armija na moru kao i na Rajni iii Odn bon se odlueno i ne oeituje nikakvu znaeajniju sla?o~t, te se. na JaJti Trojica velikih mogu zapitati kOJa Je ~o taJanstvena nada, kakav je to tajni razlog zbog kOJega Adolf Hitler odbija da uvidi svoj slom. Da mozda ne zeli dobiti na vremenu.

26

TRECE POGLAVUE

EISENHOWEROV DAN

Glavni stan savezniekih snaga (S. H. A. E. F-a - Su­prema Headquarter AJJied Expeditionary Force - Vr­hovni stab savezniekih ekspedicionih snaga) eiji je vrhovni komandant generaJ Dwight Eisenhower, srnje­sten je u Versaillesu u Trianon Palaceu. Eisenhower je kao osobnu kancelariju izabrao veliku sobu u spo­rednoj zgradi. SpecijaJna odjeljenja Glavnog staba na­laze se u Grandes Ecuriesu, a stab avijacije u Petitesu. Jedan stab se eak naJazi u Gueuxu, nedaJeko od Reim­sa, na putu za Laon.

Eisenhower cijelu tu nedjelju provodi u krevetu u svojoj viii u Saint-Germain-en Layeu. Tu, po narede­nju svoga engleskog Jijeenika mora da provede tride­set i sest sati, kako bi maJo odmorio koljeno koje je povrijedio prilikom ateriranja na normandijskoj pla­zi prije sest mjeseci. Ponovo su se pojaviJe teSkoce pri hodanju i zato su mu potrebni odmor, oblozi i injekcije.

Narertenja za novu ofanzivu izdaje telefonom koji mu se nalazi uz uzglavlje, proklinjajuci usput glupu slueajnost koja ga je tako nenadano vezaJa za krevet. Naroeilo ga zabrinjava veoma lose vrijeme. Poplavljeni teren oleZava kretanje kanadskim trupama. Ljudi se bore gotovo do grudi u vodi, tenkovske gusjenice

27

zaglibljuju. Prigovora cak i optimist Patton. Da bi prikrio nervozu, Eisehower se igra sa svojim foksterie· rom Telekom.

Oko ojega su svi oni koje 00 naziva my otfical family (sluibena porodica): engleska sekretarica dra­iesna Kay Summersby - biv~a manekenka, zatim mor­naricki porucnik Harry C. Butcher, u isto vrijeme nje­gOY prijatelj, ojegov ministar pro pagan de i covjek o kojem on voli reCi: »Njegov je zadatak jednostavan. Treba da me sprijeci da ne poludim.« Tu je jo~ nared· nik Mickey MacKeogh - biv~ i natkonobar Hotel Plaza u New York Cityju, koji svake sedmice piSe pismo Ma­mi Eisenhower obavje~tavajuCi je 0 kUCanskim poslovi­rna. Njemu pomaiu dva crna vojnika Chef Hunt i Wai­ler Moaney i konacno adutant »Tex« Lee, zaduzen za sekretarijat.

Eisenhower svako jutro ustaje u 7 sati i 30 minuta. Zatim pije dvije do tri ~alice vruoe kaye. Nakon toga doruckuje. Nije velik izbirac jela. Kay kaie da jede sve ~to mu se dade.

Istina je da ga sarno koljeno boli, ali on vr lo cesto pati od teskih glavobolja. PreviSe pu~i. Najmanje dvije kutije cigareta dnevno.

Danas se sastaje sa svojim pomocnikom mar~alom Tedderom i generalom Bedellom Smithom.

Oko 11 sati prima generala Freda Andersona koji mu obja~njava kako bi , da se kopnena armija nije us­pjela iskrcati u Normandiji i direktno ugroziti Rajnu , sada~nja proizvodnja njemackih letecih bombi mogla onemoguCiti floti od tisucu bombard era u pratnji osam­sto lavaca zadatak bombardiranja Njemacke, nanijev~i joj teske gubitke u ljudima i materijalu.

Ne~to kasnije, raduje se zajedno s Butcherom ko­ji ce dobiti na raspolaganje volkswagen - rodaka ame· rickog dzipa - s motorom od samo dva cilindra i zrac­nim hladenjem. Prednost je toga vozila ~to ima dobre gume i trosi manje goriva. To je zapravo dar Pattona, koji je zarobio njemackog general a s tim volkswage· nom.

Navecer igra bridi , a zatim otpu~ta svoje Ijude da bi os tao sam.

28

DoZivio je veliku radost: proslog utorka je mogao provesti nekoliko sati sa svojim sinom porucnikom Eisenhowerom, pripadnikom 12. armijske grupe.

Duboko u sebi skriva ponos, osnovan na cinjenici da ce ga povijest spominjati kao pobjednika »Norman­dijske bitke«, naslov koji mu nitko nikada neoe moCi osporiti, pa cak ni rijeci britanskog marsala Alana Bro­okea koji rado prica da je »Eisenhower mnogo toga nauCio u toku rata, ali da taktika, strategija i koman­diranje nikada niSl,l bile njegove jake tacke., ni rijeci njegova bivseg ~efa generala MacArthura: »to je apo­teza osrednjosti«, nikada to nisu mogle zanijekati.

Moze biti miran eak i kad je sam. ZahvaljujuCi podr~ci generala Marshalla kojeg je

sreo u Marseilleu na putu za Maltu i Jaltu, na strate· gijskom planu dobio je privolu za vlastiti plan: Bitka na Rajni bit ce sarno njegova.

Ipak, pomalo je uznemiren. S jedne strane svakodnevne brige, koje se nepre·

stano nagomilavaju, postaju cak nezgodnije od jednog velikog isku~enja: Monty traii dvije dodatne divizije koje su dosad bile u rezervi za centralni front; jedan americki list upada u zamku nacisticke pro pagan de pre· porucujuci the terror bombing (teroristicko bombardi­ranje) njemackih gradova; nezgodna afera s americkim kamionima za snabdijevanje ukradenim u Colmaru pri­jeti jo~ veoim razbuktavanjem, jer se arnericki i fran· cuski vojnici medusobno optuiuju za kradu.

S druge strane jo~ nije sasvim zaboravio poslje­dice njemackog protivudara u prosincu koji je poceo tacno dan nakon sto je on primio petu zvjezdicu najvise odlikovanje domovine za ameriekog vojnika. ViSa americka komanda bila je cin i se, uznemirena. Monty je likovao. De Gaulle je zestoko intervenirao kako ne bi dopustio da neprijatelj ponovo zauzme tek oslobodeni Strasbourg. Gorcine je jo~ bilo.

K tome jo~ taj covjek, koji pod svojom komandom ima cetiri milijuna i petsto tisuCa ljudi, vee punu go­dinu dana obavlja zaista pakleni zadatak. Driati u istoj ekipi i vezati u istoj borbi zajedljivog Montyja, naglog Pattona, svojeglavog De Lattrea i podmuklog Deversa,

29

iscrpilo bi snage bilo kojeg vrhovnog komandanla. Ali i na diplomatskom planu treba podnijeti ispade cudlji­vog ChurchiUa, Rooseveltu pruZali sarno umirujuce cinjenice i pregovarati s de Gaulleom.

Brilanska ga slampa napada, ne bez zlobe, SIO slra­legijski nije iskoristio pobjedu od srpnja i kolovoza i SIO je dopustio Nijemcima da ispred Rajne reorgani­ziraju novu obrambenu liniju. Napada ga i americka

tampa koja mu predbacuje da se prepustio Churchillu i Montgomeryju - zavidnim na svakoj uspjeloj opera­ciji - koji rade na ustrb americkih generala pod svo­jom komandom. Pocinju da ga uznemiravaju i reakcije brilanskog slanovniStva, preplasenog zbog bombardira­nja s V-I i V-2. Sam se bavi golemim problemima snab­dijevanja tako velike armije, jer je uvijek brizljivo bdio da njegove trupe ni u cemu ne oskudijevaju. Na­pokon za razliku od sovjetslcih zapovjednika koji se ne moraju brinuti zbog pisanja stampe, te od jutra do mraka obavljaju jedino svoju vojnicku duznost, on mora ispunjavati nezavidnu ulogu domaCina. Mora oboljeti kako bi mu se pruZiia moguenost da misli. Is­crpljuju ga s)uzbeni posjeti. Diplomati, ministri, dnav­nici, emisari ratnih zarobljenika (kao grof Bemardot­te), prijatelji u pro)azu (Winant, Murphy, Hopkins), senatori i poslanici (jednog dana bila su dvadeset i dva), generali, general-lajtnanti, novinari, direktori li­Slova, svedski konzul, koji rjesava neke zablude pariS­kog komiteta oslobodenja, ruski ambasador koji zeli pregovarati 0 ruskim zarobljenicima sto su ill saveznici oslobodili; svi oni dolaze jedan za drugim u Trianon Palace. Tu cak mozete sresti Freda Astaira, Binga Crosbyja, Madelaine Carroll ...

Say taj skup zadaje veliku brigu. E isenhower je bezgranicno strpljiv. I najteze udarce podnosi neobic­no mirno. Pokazuje da savrseno pozna sebe kad tvrdi da mu je najomiljeniji junak Cincinat. Kad ga pitaju koja mu je najdraZa knjiga, on ne spominje ni Leea ni Napoleonove ratove, vee Pilgrima, Conana Doylea, a narocito .Jenkija iz Connecticuta na dvoru kralja Artura. od Marka Twaina. Ne voli rat. Odgajala ga Je majka koja mu je svako ju tro iz biblije citala Never

30

forget that they who live by the sword will perish by tile sword (Tko se maca laea od maca ee i poginuti). Upamtio je tu pouku. Odatle i neprestana briga da poziv posrednika i smisao za sve oblike kompromisa ne uniSti nepolrebnim zrtvama. Ta misao ga neprestano progoni i on je povjerava specijalnom izaslaniku Predsjednika - Harryju Hopkinsu: .Mi moramo ostvariti jedino dobru volju, strpljenje i trpeljivost, sto je jednako vazno na medunarodnom kao i na osobnom planu .•

Promatrajuei dogadaj u cjelini, on iz iskustva i na­gonski inla sarno tri zelje: da zavrsi sto je moguee prije rat protiv Nijemaca, da skine s Evrope - koja je kri­va za toliko malih ratova i dva svjetska - veliku od­govornost svjetslcih poslova i da uspostavi duboki i traj­ni sporazum s Rusima za koje kate da su . mnogo viSe patrioti nego komunisti. i cijem se samoprijegoru u borbi iskreno divi.

Roosevelt veoma postuje .mudrost« i .iskustvo. vrhoVDog komandanta Zapadnog fronta. Njegovu poli­tickom stavu u casu Jaltske konferencije veliki udio daje Eisenhowerov uspjeh.

31

CETVRTO POGLAVUE

HITLEROV DAN

Berlin je zavijen u crno. Wilhe!msplatz je pust i hladan. Razru~eni zidovi,

gomile kamenja, razvaljeni prozori, brda ru~evina od kojih vecina jo~ uvijek gori. Prekrivene snijegom te rane izgledaju jo~ sumornije.

Od biv~e zgrade predsjedngtva vlade, tako drage kajzeru, tako ljupke u svojoj baroknoj arhitekturi, ostao je samo unutra~nji dio. I on je medutim te~ko ostecen. Cvjetni vrt je pokopan pod rusevinama. Grad. koji odsada bombarderi svakodnevno nadlijecu, na­pus tile su i posljednje ptice. Proeelje nove zgrade pred­sjedniStva vlade ostalo je nekak'vim cudom sacuvano, te se i sada moze vidjeti mali balkon s kojega je Hit­ler najavljivao berlinskom stanovnistvu svoje pobjede pozdravljane iz bezbroj grla pozna tim . Heilk

Major Gerhard Boldt je najprije promatrao zgra· du i onda usao. Mozda se cak i gorko nasmije~io. sje­tiv~i se da upravo danas - 11. veljace - katolici Nje­macke i cijelog svijeta slave »Svetog Adolfa • .

Na grudima mu visi zlalna medalja te~kih ranje­nika. Nakon ~to se borio na liniji Maginot, u Toul usao sa sabljom u ruci, pucao u snjeznim meeavama De­mijanska, mocvarama Pripjeta i jugoistoku jezera 11· !men, nakon ~to je pet puta bio ranjen i slufio u ~ta-

3 JaJln iii podje la svij eta 33

bu za vezu u Madarskoj - u 4. madarskoj konjiekoj ctiviziji - postavljen je za prvog adutanta general-pu­kovnfra Guderijana, ~efa vrhovnog ~taba s kojim se mora sastati u 16 sati na prvoj svakodnevnoj Fiihrero­voj popodnevnoj konfereneiji. Druga se uvijek odria­vala nakon veeere.

Zgrade Fiihrerovog predsjedni~tva via de dui Vos­strasse izmedu Wilhelmplatza i uliee Hermanna Goe­ringa, jo~ uvijek nisu izgubile svoj gotovo kobni sjaj. Vojniei berlinskog garctijskog bataljona izabrani zbog atletske snage i visokog stasa jo~ uvijek obavljaju svoju eeremonijalnu duinost pozdravljajuCi oficire sa svojib drvenib postolja_

Celieni kapci koji za vrijeme zraenih uzbuna za­tvaraju pristup skloni~tima sad su poluotvoreni. U toku posljednjih mjeseci ovdje su stotine zena i djeee kao .Fiihrerovi gosti« na~li spas od bombardiranja. On je medutim u sijeenju napustio svoj glavni stan u Rastenburgu - poznatu .Vucju jamu«, te se s oCici­rima i suradnieima preselio u svoje skloni~te.

SetajuCi gore-dolje zaokupljen tuznim rnislima, Ger­hardt Boldt oeekuje kola svoga ~efa. MoZda rnisli da bi se Rusi i Anglo-Saksonci u posljednji trenutak mogli posvadati, iii mozda 0 onoj Keitelovoj izjavi koju je euo za stolom samog mar~ala: .Ako njemacki teritorij ne bude okupiran u 1945. goctini, Wehrmaeht ce nared­ne godine raspolagati novim oruijem takve snage da ce protivnik morati da prihvati mir.«

Napokon su se pojavila Guderijanova kola stizuCi iz glavnog stana u Zossenu.

M1acti ofieir ulazi u predsjedngtvo vlade slijedeCi energicnog ~efa vrhovnog ~taba i njegovog adutanta majora barona Freytaga von Loringbovena.

VOjna liea koja dolaze na .svakodnevnu konferen­eiju 0 situaciji na frontu« ulaze kroz monumentalna hrastova vrata na desnoj strani, uokvirena gigantskim cetvrtastim stupovima.

Lijeva krilna vrata su rezervirana za partijske ru­kovoctioee.

Tri oficira najprije stiZu do goleme dvorane za primanje koju osvjetljava nekoliko skromnib lampi.

34

Dvorana je izgubila say svoj sjaj. Stolovi, sagovi, gobe­lini, sve je to sklonjeno na sigurnija mjesta. Vise nema stakala na eetiri velika prozora. Na stropu i jednom zidu duboke pukotine. Od bivseg bljestavila os tala je jos sarno posluga u livrejama.

Na svakim vratima SS-ovci provjeravaju identitet posjetilaea.

, Vrata ispred posljednjeg predvorja euvaju SS-ovci i straza naoruzana masinkama. Cak i Guderijan mora odloziti revolver i dopustiti da mu provjere sadriaj torbe.

15 je sati i 45 minuta. U predsoblju ispred Fiihrerove radne sobe smjes­

ten je mali buffet u kojem se visoke lienosti Reicha sluze kavom i konjakom. Tu su gotovo svi koji su Hit­lera okruiivali u posljednjim danima. Mar~al Keitel, poznat po svojoj odanosti Hitleru tako da su ga eesto nazivali .La Keitel« (Laquais - tel - lakej). Zatim general Jodi, koji kao i Keitel stanuje u jednoj viii u Dahlemu, u Kronprinzallee; admiral Donitz, Him­mler, Fegelein - zapovjednik Waffen SS i surjak Eve Braun. Tu je i sef sigurnosti Kaltenbrunner, Austrija­nae porijeklom i gorostas od dva metra s dugim ru­kama i lieem izbrazdanim oZiljcima. Zatim Sturmbann­fUhrer SS Giinsehe i momentalni Hitlerov miljenik Reiehsleiter Borman, eovjek eetrdesetib godina, sred­njeg rasta, okrugla lica. Svojim prcastim nosom i azi­jatskim jagodicama, djeluje viSe surovo nego ener­gieno.

Tu je i Hermann Goering sa dva stabna oficira, ge­neralima KoUerom i Christiansom, ali vrhovni koman­dant Luftwaffe ne paradira vise.

Ne nosi viSe plavu krznenu odoru s eizmama od ruske koze. Vee nekoliko sedmiea nosi jedino uniformu Luftwaffe, i to bez ikakvib ordena.

Danas je i Goeringova misao trideset milja daleko od sastanka koji treba da se odrii. Sovjetske trupe ne­zadriivo napreduju i on mora premjestiti svoje blago iz raskosne rezideneije u Karinballu u novosteeeni dve­rae Veldenstein. Sam smatra da njegovo blago broji oko dvije tisuce umjetniekih djela: kipova, namjestaja

3* 35

iz. r~nih epoha, fla~anskih i fTaneuskih tapiserija, per­zljskih sagova, vltraza, umjetnickih predmeta od zlata slika Cezannea, Corota, Degasa, Van Gogha, Renoira: Rube~sa, velikog broja flarnanskih i franeuskih primiti­vaea, !ednog Velazqueza, »Portrait of a Lady« Reynold­sa I jednog Van Goghova autoportreta. U biblloteci ima najpoznatije stare rukopise, jednu od najljep~ih kolekcija knjiga posveeenih Napoleonu i najljep~u po­sveeenu Dzingis Kanu .. . Za prijenos toga golemog blaga predvH1ena su tn speeljalna vlaka. Fiihrerov paJadin je nera~'polozen . . Ja sa~ covjek renesanse, volio je govoriti u ~jeme svoje moC!, u vrijeme kad se mogao ponositi svojom straku za rijetka ornfja i dragulje, od kojih je narocito volio smaragde. Sada cak ne zell da se upotrebljava njegov omiljeni nadimak: :/!:eljezni covjek. U_ ~aJarna berlinskih gradana on je sada sarno »gospo­din Mayer«, nadimak koji mu je os tao nakon ~to je prvog d?D.a rata izgov~rio poznatu recenicu: »Ako je­dan jedinl engleskl aViOn nadleti Njemacku, neka se zovem gosp. Mayer ... «

Tacno u 16 sati pm Hitlerav adutant general Burg-dorf najavljuje: »Fiihrer vas moli da udete.«

Goering ulazi prvi, a za njim svi ostali. Hitler se nalazi u sredini dvorane. Do~ljake prima sarno nijemim i dosta mlohavim

pokretom ruke. Strahovito je ostario. Glava mu lagano drhti. Lijeva mu ruka visi kao da

je paralizirana i neprestano se trese. Usne mu se lagano g;ce o~ nerv?ze. Gerhardt BodJt kao i obicno u njego­Vll1l oClma Vldi »neopisivi sjaj koji je nalik na gotovo neljudsku tjeskobu«.

Dvorana je prostrana, strop veoma visok i gotovo neo~teeen u odnosu na ostalo pokucstvo. Namje~taj je hIadan, a pod prekriven bezlicnim sagom. Na zidu koji gleda u vrt nalaze se vrata i prozori u visini poda. Prozori su uokvireni drvom i prekriveni sivim zavjesa­sarna. Ispred zida nalazi se te~ki i masivni radni stol Hitlerov naslonjac od erne koze postavljen je tako d~ moze gledati u vrt. Na stolu su mnoge olovke, uredska garnitura, novinarski papir, telefon i zvonee. S jedne

36

i druge strane duz zidova postavljeni su okrugli stolo­vi s koznatirn naslonjacirna.

Konferencija pocinje ispred dvije ~labne karte. Jedna prikazuje Balkanski, a druga Kurlandski front.

JodI izvje~tava 0 strategijskoj situaciji na Rajni i frontu na rijeei Po. Spretan je i govori vrlo pazljivo jer zna da Hitlerov nervni sistem viSe ne podnosi povi­~enje glasa.

Sef OKH (Oberkomrnando des Heeres) Guderijan uvijek je vrlo tacan i jasan. Govori trijezno aJi nema obzira. Ponovo zahtijeva da se prekine sa strategijom dugih linija obrane i traii grupiranje snaga i pojaca­nja sa Zapadnog fronta kako bi se zaustavila zahuktaJa ruska ofanziva. U is to vrijeme tran napu~tanje kur­landskog sektora, gdje su opkoljene dvadeset i tri divi­zije 16. i 18. armije, koje se jo~ uvijek mogu spasiti kroz luke Windau i Libau.

Admiral Wagner koji sjedi uz admirala Donitza, podnosi kratak izvje~taj 0 situaeiji na moru. Radi se o snabdijevanju trupa u Kurlandiji i Norve~koj i 0 ne­kim uspjesirna obalskih jediniea.

Nakon kratke napomene Donitza, koji istice da se ne sroije zrtvovati petsto tisuea vojnika opkoljenih u Kurlandiji, mui jedne Hitlerave sekretariee, general Christians, kratko izvjcltava 0 situaciji u zraku.

Hitler u nekoliko rijeCi pobija Guderijanove i DO­nitzove argumente. U Kurlandiji se neee odstupati ni koraka, kao uostalom ni bilo gdje drugdje. Postavlja zatirn nekoliko detaljnih pitanja da bi kao i obicno zavrsio s fiJozofsko-politi ckim komentarom.

Uzdignute ruke vojoiei pozdravljaju i izlaze. Goering ruri u KarinhaJl, JodI i Keitel u Dahrem,

Hirnmler u svoj oklopni vlak, Guderijan u drustvu svog adutanta Gerhardta Boldta odlazi u Zossen - trideset kil~.metara udaJjen od prijestolniee. Svi ce oni ponovo doel na drugu dnevnu konferenciju predvidenu za po­noe, koja ce se odriati u sklonistu zgrade cak i ako bude zracna uzbuna. Nekoliko oficira odlazi na pivo ill na veceru bez ~ampanjea u Hot el Adlon, koji je ne­kim cudom ostao netaknut usred rusevina i eiji sef ku­hinje uziva odJicnu reputaeiju. Tu cesto mozemo sre-

37

sti nasmijesenog Mussolinijeva ambasadora Anfusa, ja­panskog ambasadora generala Osirnu, visokog lapanca koji izvrsno govori njemackL Sve se vise prica kako je on pokusavao posredovati izmedu Reicha i SSSR-a. Zatim tajnovitu priliku velikog jeruzalemskog muftije HadZi Mohameda Aroina el Huseina, vjeCito nasmijese­nog osobenjaka duge brade, uvijek obucenog u crou svecenicku halju i s fesom ovijenim bijelim platnom.

U dvorani su ostali samo Hitler i Borman. Hitler napokon potpisuje neke dokumente i silazi

u skloniste, iduCi vrlo polagano po onih trideset i se­dam stepenica koje vode do bunkera.

SS-ovci naoruZani masinkama nadgledaju sve izlaze. Strop bunkera je od armiranog betona i osam me­

tara debeo. Bunker se sastoji od dva dijela. Prvi dio ima cetiri

prostorije za osobni Fiihrerov boravak. ledna soba za njegova lijecnika Morella, jedna za Hitlerovu kuju Heidi, koja je upravo okotila pet stenaca, zatirn mala obavjestajna centrala, cetiri telefonske centrale i we.

Do drugog dijela vodi dvanaest stepenica. Strop koji dijeli ta dva dijela debeo je tri metra.

Hitler se zatvara u svoj kabinet, prostoriju od pet cetvoroih metara za sivo obojenim zidovima. Say je namjdtaj te sobe jedna smeda 0 zid pricvrscena klupa, stol s kartama i mali uredski naslonjac. Hitleru su jos uvijek na pameti Guderijanove rijeCi: "Protiv pet Rusa borit ce se jedan Nijemac ... Avijacija nas vise ne moze stititi _ .. Treba spasit; armiju opkoljenu u Kurlandiji. .. S divizijom Seppa Dietricha mozemo formirati tridesetak divizija s tisucu petsto tenkova koji bi mogli uhvatiti neprijatelja u klijesta napadajuCi jug Pomeranije i sjeveroistok pocevsi od Glogaua ... Pomogli bismo Berlinu, ponovo zauzeli Sleziju i njene tvoroice i izgradili cvrstu obrambenu liniju. _ .«

Ali Hitlerov mozak sada gleda kroz neku cudnu magIu, zanosi se utvarama umjesto realnim snagama. HHler nije sposoban da uvidi svoje greske. On cak viSe ne razgIeda a1bume s fotografijama koje prikazuju one sIavne dane kad nitko nije sumnjao u njegovu moe.

38

Najveca je njegova greska sto je cije!l svoj sis tern i politiku izgradio sarno na strahu koji je ulijevao. Hitler nikada nije posjetio svoje vojnike u bolnici ili na frontu. Nikad nije stupio nogom u zapovjednistvo neke armijske grupe. Kad je prestao ulijevati strah, say mit se beznadno srusio.

Druga je glavna slabost sam njegov karakter. Ner­vozan je i plah, ne moze podnijeti da vidi krv ill snijeg. U avionu i vlaku navlac; zavjese na prozore da ne bi vidio rusevine bombardiranih gradova. Istrgnut iz za­vicaja, uvij ek je bio i ostao skitnica, progonjena zvijer, dijete slucaja, beskucnik koji se nikada nije uspio smiritL Oko sebe ni u sebi nema niSta sto bi uznosilo : ni osjeeaja za !ljepo, ni vjeroog prijatelja, ni plemenite zene. Privezao se jedino uz psa, a kao svemocni go­spodar zemlje koja ima najslavnije profesore medicine svoje zdravlje povjerava madioniCarlma i sarlatanima. Sni koji ga more ludi su koliko i mutni: cista rasa zasticena Svetirn Gralom - Evropa gospode hranjene mrlnjom nizih rasa - Siegfriedov primat. Taj covjek zeli da slusa Wagnera iako ne voli i ne razumije nje­govu muziku. Kad su ta tjeskoba i nemir pres!l gra­nicu intimnih krugova, oni su ubrzano poceli parali­zirati strasnu njemacku ratnu masinu i narod uvijek odan oddavanju kolektivne discipline_

Uspio je raskinuti lance Versajskog ugovora, ne izazvavsi odmazdu protiv Njemaeke uspostaviti oba­veznu vojnu sluzbu, bez otpora zauzeti demilitariziranu rajnsku zonu, Bee i Prag. Posjedovao je dvije nepobitne osobine: prvu, da u jednoj jedinoj, i to svojoj ruci sakupi sve najgore boli germanske duse, a druga je njegova fanatiena demagogija. Mozemo Ii reei da je i u jednom casu bio onakav kakav mora biti jedan vojskovoda? Samo postavljanje toga pitanja sadrZi vee negativan odgovor.

Pravo zadovoljstvo zapovijedanja ne ogranieava se jedino na zelju da se zapovijeda drugima. Ono se oei­tuje i u moCi da se zapovijeda samom sebi . Prava du­sevna snaga vojnog zapovjednika jest da zna kako sa­mom sebi da bude najbolji vojnik. Hitler je kao silovi-

39

la bujica, bez osjeeaja za mjeru, bez kontrole, pa, iako moze zVllciti paradoksaino, mozemo reCi da je slabic.

Hitler nema osobinu koja je karakteriziraia naj­veee vojne genije od Aleksandra do Napoleona: ne zna saslu~ati savjet koji bi mu pomogao da prebrodi oluju. Okruzen laskavcima, puzavcima i pustolovima bez vje­re i zakona bio je primoran da prezire sve i svakoga.

Posjeduje izvanredno pamcenje. Savr~en je glu­mac. Umjetnik je poJjtickog teatra. On toJjko glumi da u svojoj srdzbi, nemilosrdnoj mrfuji i vizionarskim us­hicenjima vara cak i samoga sebe. Znao je kako ce uspjeti u tom mucnom poslu : kako ce zaboraviti da su svi njegovi govori nakljukani banalnostima, pa cak da i njegov fizicki izgled nije narocit. Posjeduje ne­kakvo znanje buduCi da je citao Clausewitza, Moltkea i SchJjeffena. Neke uspjehe strategijskih planova pri­pisivao je samome sebi: kampanju u Poljskoj, proboj kod Sedana, napad na Jugoslaviju i invaziju na Kretu.

Na karti su gre~ke medutim bile mnogobrojne i te~ke.

Umjesto ~to je svoje oklopne jectinice nakon pro­boja kod Sedana 1940. poslao na Pariz, morao je raz­biti englesku armiju kod Dunkerquea da ona ne bi us­pjela stvoriti prvu cvrstu jezgru otpora.

U rujnu iste goctine trebalo je da prihvati plan admirala Raedera, koji je predvidao da jedna armij­ska grupa von Rundstedta prijede Spanjolsku, zauzme Gibraltar i cijelu Sjevernu Afriku; da von Bockova armija prijede Italiju, zauzme Maltu i bez opasnosti stigne u TripoJjtaniju, te zauzme Egipat; da von Lis­tova armija prijede Jugoslaviju, Grcku i Bugarsku i izide na obale Bospora.

U Jjstopadu je trebalo da obavijesti Mussolinija 0

namjeri da napadne Rusiju. Duce se tada ne bi upu­~tao u grcku avanturu, njemacka vojska na proljece ne bi morala intervenirati na Balkanu, a ofanziva pro­tiv Rusije pocela bi dva do tri mjeseca ranije ...

Od tog vremena pravio je gre~ku za gre~kom sve do dana kad se na~ao u svojem posljednjem utoci~tu, u zemlji vatrom saZganoj i krvlju natopljenoj, nemoean da sprijeci svade svojih adutanata i miljenika.

40

Preostaje mu jo~ jedna jectina nada: tajno oruZje. Zbog toga zahtijeva od svojih generala da se bore

za svaku stopu i nikad ne potpisuje naredenje 0 bilo kakvom povlacenju_

Pod svaku cijenu mora dobiti na vremenu kako bi omoguCio svojim ucenjacima da stvore spasonosno oruzje.

Hitlerova nada nije lazna. Mozda sve zavisi od nekoJjko tjedana. Neki aparati i oruZja cesto su cak i s uspjehom

ispitani. Treba sarno prijeCi na masovnu proizvodnju. Mornarica u svrhu podmorskog rata ispituje i pri­

prema ultramoderne podmornice: ,,21", koja ce s osam­naest cvorova imati dvaput vecu brzinu od uobicajene, a moCi ce da se spusti i do 400 m dubine, te prijeCi petsto kilometara ne izlazeCi na povr~inu , ~to je triput viSe od nesavlactive granice i, na kraju, moci Ce prijeci 30.000 km, a da ne uzima gorivo; podmornice na kemij­ski pogon kOjima nece trebati nikakvo pomocno go­rivo i koje ee prema proracunima izumitelja fizieara Waltera po modelu dvaju upravo dovr~enih prototipova biti prave »nevidljive podmornice« dostiiuc; brzinu od trideset i dva cvora; zatim . morski psi. (Seehund) mali jednosjedni jJj dvosjedni strojevi, nclto izmedu podmornice i zivog torpeda; za god. 1945. predvidena je izgradnja 1000 . morskih pasa • . U veljaci ce bili dovr~ena dva druga tipa dZepne podmornice: . DaZ­devnjak« (Molch) i »Dabar« (Biber), obje na elektricni pogon.

Dalje, na krajnjoj tacki otoka Used om, na u~eu Odre, u laboratorijima Peenemiindea, kojima rukovodi ucenjak von Braun, upravo se ostvaruje veliki raketni program. »Kad bi neprijatelj znao ~to se sprema, umro bi od straha«, govorio je Goering. V-I i V-2 (V je na njemackom prvo slovo rijeci Vergeltung, ~to znaci odmazda) vee lete iznad La Manchea i teroriziraju En­glesku. Predvidene su i mnoge druge: Rheinlochler (kCi Rajne) namijenjena za protivavionsku borbu. Se­rija X - X" X" X, itd. - male protivtenkovske rakete od 9 kg s uspjehom ispitane u okolini Magdenburga. Bomba Hel1schel HS 298, odredena je za protivavion-

41

ske napade. Leteea bomba Schmel/erling (Lepti r) , cija je proizvodnja povjerena Junkersovim tvornicama, moze biti lansirana sa zemlje iii iz aviona, a upravlj a­na iz daljine, i to jako tacno. Pripremaj u se jo~ i mnogi drugi tipovi dirigiranih bombi.

U golemim tvornicama pripremaju se novi tipovi aviona. Velika se sredstva ulazu u razvoj eksperimen­talnih centara za istrazivanje aerodinamike. Infenjeri rade na konstrukciji aparata 5 usavr~enim propeleri· ma, a narocito na vi ~e tipova mlaznih aviona, koj i ce znaci ti pravu revoluciju u zracnim bitkama. Od ozujka, sarno jedna tvornica mora proizvesti 1250 Messer­schmidta 262. To je lovac kojeg je Hitler na navalji­vanj e generala GaUanda izabrao nakon dugog oklije. vanja i protiv Goeringove zamisli, buduci da je Goe· ring uvijek zrtvovao lovce u korist bombardera. Oprem­Ijen 5 dva turboreaktora Jumo 004, razvijat ce brzinu vecu od 900 km na sat. Heinkel 162 je brz aparat, la· gan i zgodan za rukovanje. Njegovu proizvodnju nad· zire Hitler licno. S prvim prototipom izveden je po· kusn; le t 6. prosinca, ni dva mjeseca nakon prvih na· crta! Arado 234 ima dvostruku namjenu: izvidanje i izazivanje, Messerschmidt 163 zvijezda je cijele serije. Vee u svibnju bi morao izie; iz podzemnih tvornica, i to u velikom broju. Na probnim letovima je postiza­vao i vi~e od 1000 km na sat. Bachem Natter (Zmija) jo~ uvijek u fazi ispitivanja, treba da za samo jednu minutu postigne visinu od 10.000 m. Preporod Luft· waffe je znanstveno predviden i organiziran za prolje· ee. Trojica velikih na Jalti su 0 tome savr~eno in for· mirani.

Konacno, ucenjaci rade na apsolutno novim oru· zjima goleme snage od kojih ee neka, po Hitlerovoj staroj zamisli, moCi da bombardiraju cak i americke gradove. Pokusi 5 njima se vrse na jezeru Toplitz u austrijskim A1pama, a dva tipa bi vee od svibnja mo­gla biti upotrij ebljena: Amtibija V·2 i raketa A-9, koja ee krenuvsi 5 pilotom iz Njemacke moc; prijeCi 5000 km Atlantika. Teski interkontinentalni bombarderi Heinkel koji ee bez spustanja moCi da prijedu 12.000 km - od­lazak i povratak Evropa-SAD. Za njihovo slijetanje

42

i uzlij e tanje odreaen je golem aerodrom blizu Osla. Oni se vee proizvode. Atomska bomba, najveea Hi tie· rova nada i san, morala bi vrlo brzo da bude dovr· sena. Da nije poubijao ill protjerao izraelske ucenjake iz Njemacke, vee bi bila proizvedena. Otto Hahn je vee cetrdeset godina radio na njenoj realizaciji. Na­kon sto je otkrio elemente 93 i 94 (nefinij i plutonij ), uspio je da 1940-41. izdvoji elemente 95, 96 i 97, retiri godine prije Amerikanaca. Nijemci proizvode plutonij od 1942, proces koji je tada u Los Alamosu bio tek u zacetku.

Zbog cega je Hitler toliki niz godina kocio svoje ucenjake? Nije Ii mozda bio uvjeren da se pobjeda moze postiei samim klasicnim naoruZanjem? Je Ii se bojao da ne izazove grozne posljedice zbog toga sto je njemacko stanovn1stvo bilo tako gusto naseljeno? IIi moZda nije shvatio golemu moe koju bi mu pruzilo posjedovanje »apsolutnog oruzja«? U svakom slueaju sigurno je da sve do pocetka 1944. nije bio svjestan velike moe; atomskog oruija.

Danas sarno u nj vjeruje. Ako ucenjaci odrle svoja obecanja i uzmognu ra­

diti van opasnosti, ako vojska cvrsto zauzme gran ice koje ih stite, pos toji sansa, sasvim mala ,ansa, da mu tajanstveni bog, koji upravlja zakonima rata , pMi ruku pomirnicu.

43

PETO POGLA VUE

NJEMACKA TOGA DANA

Goebbelsov tjednik Das Reich objavio je te sed­mice na osam stupaca clanak pod naslovom In der harsleslen Probe (U najveeem isku~enju).

Oko velike fotografije koja predstavlja ulicnu bit-ku u Budimpe~ti Une objavljuje clanak pod naslovom Einheit gegen Dreiheit (Jedinstvo protiv trojstva) 0

konferenciji Trojice velikih koja se upravo odrlava negdje na obalama Crnog mora i Goebbelsov uvodnik »Narod u obrani«. Cianci ministra propagande vee ne­koliko mjeseci uopce se ne mijenjaju: .Konjanici Ape­kalipse prelaze istocne i jugoistocne krajeve na~e zem­lje. Tko bi mogao vjerovati da bi njemacka vlada izle­zila svoj narod takvim patnjama, bijedi i strahu, kad bi postojalo neko drugo sredstvo kojim bi se izbjegla opasnost koja se sprema? Val koji nadire iz stepa bit ce zaustavljen u Casu kad opasnost dostigne VThunac i kad ona bude ocita svima. Do tog trenutka mommo sacuvati hladnokrvnost i CVTStinU, Cak ako n~a krv potece iz milijuna rana, eak ako tijelo na~e domovine bude prekriveno bezbrojnim oZiljcima .•

Na ostalim stranicama srecemo reportafe 0 rat­nim podvizima, kroniku 0 Jugoslaviji .Pogreb monar­hije«, clanak 0 prepirci dvaju Rooseveltovih ministara i dugi komunike koji navije~ta razaranje historijskog

4S

svetista - »Napoleonove kuee« na Elbi. Jedna stra­nica je posvecena umjetnosti, literaturi, nauci s istak­nutom pjesmom Herberta Budeka Unsterbiichkeit (Besmrtnost). Ekonomske rubrike ispunjava duga stu­clija 0 financijskim uzrocima englesko-americkog ne. slaganja.

Vi:iikischer Beobachter (borbene novine nacional­socijalistickog pokreta Velike Njemacke) ima sarno jedan list, kao uostalom i svi ostali dnevnici pOdvrgnuti strogoj stednji papira. Broj 10 vrijedi za subotu i ne. djelju. Na prvoj stranici objavljuje uvodnik 0 »mrac. nim uzrocima konferencije Trojice«, kratak komentar o »Poljskoj pod sovjetskim jarmom«, izvadak iz portu­galskih novina u kojem se govori 0 potpunom engles. ko·americkom podvrgavanju ruskim zabtjevima, vijest iz Zen eve 0 teskoeama BonoInijeve vlade u Italiji, te vijest iz Bruxellesa s ironicnim osvrtom na minis tar­sku krizu u Belgiji poslije pad a Pierlotovog kabineta.

Obavjestenje OKW (Das Oberkommarldo der Wehr· macht gibt bekannt - Vrbovna vojna komanda izvje. stava ... ) govori 0 »novim elasticnim povlacenjima« i nastavku ostrih obrambenih borbi u istocnoj Prusiji, o broju unistenih ruskih tenkova, 0 krvavim borbama u Buclimpesti, kanadskim napadima na jugozapadu Nimeguea i 0 zraenim napadima na gradove juzne Nje­macke. Zavdava uobieajenom reeenicom koju ponavlja vee pet mjeseci : »Das Vergeltungsfeuer auf London wurde fortgesetzt .« (Bombardiranja Londona radi od­mazde se nastavljaju .)

Na drugoj stranici je objavljena reportaia 0 heroj­skoj borbi padobranaca i vijest 0 .kaosu koji je nastao u Jugoslaviji poslije odlaska njemaekih trupa«. Tu na· lazimo i rubriku i suviSe vezanu za Berlincane, a i sta­novnike svih gradova: liste najboljih protivavionskih sk1onist~ po eetvrtima, novosti 0 rasprsenim porocli­cama, IIste »pronadenih osoba«, listu sati odredenih za maskiranje i karnuflafu, te vrijeme dijeljenja hrane. Sports kim dogadajima je posveeeno sarno pet redaka. Pogled, medutim, privlaei duga serija osmrtniea uokvi­renih u erno od kojih vecina nosi zeljezne krizeve. Obieno su podijeljene u dvije grupe: najprije imena

46

onih »Fur Fuhrer, Volk und Reich starben den Hei­dentod« (koji su herojski pali za Fiihrera, narod i Rajh), a zatim imena onih koji su »Dem Terrorangritt fieien zum Opfer« (paJi kao zrtve teroristickog bombar­diranja ... ).

Svi najveCi njemacki gradovi su poruseni - ausra· diert - kako kazu saIni Nijemci koji tri eetvrtine dana provode u sklomstima - kao gumom izbrisani.

Pitanje je kako industrija jos moze postojati u tim rusevinama. Ni jedan grad nije posteden. Ham· burg, Koln, DUsseldorf, Essen, MUnchen, Frankfurt, NUrnberg, Berlin sarno su gomile rusevina. Cak i tako mali grad kao Sehweinfurt, centar proizvodnje kugJie· nih lezaja, supertvrdave su osamnaest puta born bar· dirale. Polovica stanovnika je evakuirana u obliznja sela.

Ipak najvecu falost za Njemacku predstavlja Istoc· n; front, narocito Istocna Prusija. Ceste su zakrcene prestrasenim bjeguncima. Goebbels obavjestava 0

pljaekama i silovanjima koje vrsi Crvena arrnija. Vee se euju »S taljinove orgulje«. Ruski avioni napadaju u brisueem letu kao na manevrima. Zbog nedostatka goriva na eestama ostaju tisuce automobila. Konjske zaprege sluze za prijevoz ranjenika, buduei da su am­bulantna kola uniStena. Jarci uz ceste puni su napuste­nih i opljackanih leseva. Starci i djeca novinama po­kriveni umiru od zime. Opkoljena 17. armija se povlaci usprkos Hitlerovoj zabrani.

Bjegunci pune zaledene hangare Gdinje i Gdanska u nadi da ce biti evakuirani preko mora. Om koji upra­vo stizu bore se sa snjemom olujom. Wehrmacht je prisiljen da im dijeli hranu. Cma burza cvjeta. Gra· dovima vladaju bande kradljivaca. Minolovci i trgo­vaeki brodovi pretovareni stotinama zena i djece sr­ljaju u oluju.

Potopljem su mnogi brodovi pOpul Wilhelma Gust· latta - sasvim bijelog luksuznog broda koji je prije rata pripadao organizaciji Kraft durch Freude. Torpe­cliran je prije deset dana zajedno sa sest hiljada ljucli svih dobi. Kako su uvijek prednost imale zene i djeca,

47

mu~karci su se oblacili u zenske haljine. Najgrotesk­nije scene su se mije~ale s najtragicnijim.

Anglo-Aroerikanci bombardiraju luke. Sovjetske podmornice cekaju brodove izbjegJica na izlazima iz luka i potapljaju ih . Mnogi vaZni brodovi zrtvovani su u nemogueim operacijama spasavanja brodolomaca.

Rusi spremaju napad na Konigsberg. Gaulajter Erich Kord je pobjegao prema Pillau. Garnizonom ko­mandira general Lasch, heroj zauzimanja Rige 1941. Nema municije ni hrane. Nema cak ni anestetika. U bolnicama lijecnici odmah amputiraju i ne poku~a­vajuei uspavati ranjenike.

Isti je prizor na cijeloj Iiniji fronta, narocito u Donjoj Sleziji, gdje 3. i 4. sovjetska oklopna armija prolaze vee kroz uporiSte Steinaua. Trideset tisuca sta­novnika je bilo opkoljeno u industrijskom gradicu Striegau, buduCi da su nacisticke mjesne voc1e odbile da ih evakuiraju. Cestom za Freiburg ~ibana ledenim vjetrom vuce se duga kolona izbjeglica. Nema vremena za pokapanje mrtvih. 2ene i djeca se bore, a ponekad i mec1usobno ubijaju, samo da zauzmu mjesto u po­sljednjim vlakovima koji odlaze, dok mitraljezi ~tekcu , artiljerija grmi, a radio-aparati urlaju iz sve snage.

Postoje dvije glavne ceste kojima se moze napu­stiti Slezija: jedna preko planina prema Cehoslovac­kOj, a druga prema Saksoniji.

. Nikada bolj~evicke horde nece prijeCi nase gra­nice«, bija~e izjavio ~Iezijski gaulajter Hanke. 2iva na termometru u Wroclawu je pal a na -150 do -20°. Trupe mar~ala Konjeva napadaju grad kojemu prijete glad i tifus. U gradu je trideset tisuea vojnika svih ro­dova vojske, petnaest tisuea vojnika Volksturma i dvje­sta tisuca civila. Garnizon je dobio naredenje da se bori za svaku kucu, kao Rusi za Staljingrad. Wroclaw cak nema ni utvrda. Sovjetska pje~adija upravo danas pod z~titom velikih tenkova pocinje napad.

U toj panicnoj atrnosferi neki veliki prijatelji Hi­tlerove Njemacke ipak zele sacuvati povjerenje u nju sve do kraja.

Leon Degrelle, voda belgijskih dobrovoljaca anti­bolj~evicke legije Valonije, tog se dana nalazi na pome-

48

ranskom frontu mec1u jedinicama odrec1enim za obranu Stargarda, koje su pod komandom general-pukovnika Steinera, biv~eg zapovjednika estonskog fronta kod Narve i Dorpata ciji je glavni ~tab u Pankeu. Potpo­mognute njemackim oklopnim oruzjem valonske trupe se bore u sn ijegu i blatu. Jucer noeu, Rusi su na pre­pad zauzeIi selo Kriissow, koje sad treba povratiti. Je­dan dvorac gori. Selo je uni~teno hicima artiljerije i oklopnog oruzja. Ali Rusi ostaju uz svoje topove, za­klonjeni ru~evinama koje im slliZe kao utvrde.

Nakon ~to je postao heroj obrane Moskve, dobio orden Lenjina, orden Crvene zastave, medalju za dvade­setgodiSnju slliZbu u Crvenoj armiji, general VJasov je poslije pada u njemacke ruke vrlo brzo predlozio nje­mackom glavnom ~tabu da od ruskih zarobljenika stvo­ri snaznu rusku antistaljinisticku armiju. Cak je uz pomoc Wehrmachla osnovao prvi ruski antikomuni­sticki komitet u Smolensku. Kad je Hitler to doznao, trilla je raspu~tanje komiteta u koji nije mogao imati povjerenja. Vlasov se vratio u zarobljenicki logor. Hit­ler je tek kasnije shvatio vaZnost pothvata. Ponovo je oslobodio ruskog generala, smjestio ga blizu Keite­lovog glavnog ~taba u Dahlemu, zatim u logor ruskih dobrovoljaca u Dabendorfu blizu Zossena. On se i sad tamo nalazi. Mec1utim, viSe nije bilo prija~njeg odu­~evljenja. Ipak je taj seljacki sin odvaZan i zna da igra na sve ili ni~ta. Potpomognut svojim najboljim prija­teljima pukovnikom Kedrovim, kapetanom Ivanovim i porucnikom Davidenkovim, nakon ~to je proglasio nacelo jedinstvene i nedjeljive Rusije i u Pragu osno­vao Komitet za oslobodenje ruskih naroda .kako bi uniStio Staljinovu tiraniju, zavr~io rat i stvorio dna­vu bez bolj ~evika i izrabljivaca., sad osniva rusku oslo­bodilacku armiju, cije su tri divizije, sastavljene isklju­civo od ruskih dobrovoljaca, vee spremne za borbu.

Voc1a francuske narodne partije, Jacques Doriot boravi na otocicu jezera Constance. Tu se smjestio sa svojim ~tabom u dvorcu koji je Nijemcima iznajmio neki ~vedski princ. Nosi oficirsku uniformu dobrovo­Ijacke legije francuskih antibolj~evika. Prije kratkog vremena razgovarao je s Hitlerom u kojega ima puno

4 J3lta iii podje lo. S\'ijelu 49

po~jere.nje. ali ~oje nerna i prema onima koji· okru. ZuJu Filhrera. Ribbentrop? Talleyrand nacizma. u smi. slu da ga izdaje. ali suprotno Talleyrandu. izdaje ga zbog gluposti. Himmler? Volla koji se uzbudi pred ne. korn ntinijaturom dok ispred tisuca le~eva ostaje hla. dan.

Mellunarodna trupa .Clas Reicha« nalazi se na krajnjern sjeveru Wiirternberga u Bad Mergentheimu pod vodstvom Schntidhausena. jednog od velikih cli­rektora njemackog raclija. Smje~tena je u hotelu Kur­haus. Spanjolci. Portugalci. Francuzi. Talijani. Flaman­ci. Valonci. Tu se pripremaju i reaIiziraju sve raclio­-entisije za inozemstvo. Trenutno dominira francuska grupa. Najzesci francuski pronacisti: Jean Herold Pa­quis. Sabiani. Cousteau. biv~i direktor novina Ie suis parto.ttt i j?~ neki. Svi izvjdtaji i komentari toga dana )skon~tavaJu »prosovjetsku igru Anglo-Amerikanaca« i »uplitanje rnellunarodnog zidovstva u svjetske do­gallaje • .

50

SESTO POGLA VUE

»LOGORI SMRTI« I »DVORCI«

Probudio se u 4 sata i 30 minuta ujutro. Obucen je u cudnu pidfamu. bijelo-plavib pruga;

na nogama ima klornpe bez Carapa. O~gan je do koie. Tisuce jednakih prilika srecemo u stotinaroa logo­

ra raspr§enih cliljem cijele Njemacke. Po onim velikim kao ~to SU Buchenwald. Dachau. Mathausen. Ellrich. Bergen-Belsen. Ravensbriick, Neuengamrne. Struthof. Maidanek. Sachsenbausen. ali i onim malim koji mellu­tim nisu i manje stra~ni kao Geroldstein. Glatz. Eppen. Neuen Bremm. Hela. Freudenstadt. Hedersheim. Wiirz­burg. Hersingen ... Toga dana su jedino prefivjeli iz Auschwitza bili oslobodeni.

Bio on Rus iIi Belgijanac. NorveZanin ill Francuz. Poljak ili Slovenac. Srbin iIi Madar. Englez iIi Talijan. Spanjolac iIi Luksemburlanin. za njega je svaki dan najdulji.

Mucenje pocinje prozivkom. U stavu ntirno treba po ui:asnoj hladnoci izdrlati i po vi~e sati. Nadzor osi­guravaju SS-ovci naoruZani korbacima. obueeni u blje­~tave uniforme. Jijepe cizme. s trakaroa na kOjima pi~e Lagerschtttz. zajedno s kapoima. obicno okrutnim i sa­clistickim tipovima. S osmatracnica koje cuvaju SS-ovci naorui:ani ma~inkama reflektori bacaju prodorno svje-

4* 51

tlo. Nitko medu tim robijaSima ne bi mogao razliko­vati svecenike od visokih funkcionera, tvornicke rad· nike od sveucili~nih profesora, novinara i ucenjaka. Politicki se zatvorenici mogu razlikovati sarno po plat­nenom crvenom trokutu koji nose pod brojem na lije· voj strani grudi. Profesionalni kriminalci nose plavi trokut, nepokorni i dezerteri crni, homoseksualci ru· zieasti, a clanovi religiozne sekte Sljedbenici Jehove Ijubieasti trokut. 2:idovi su oznaceni Davidovom zvi­jezdom. Osudeni na smrt nose natpis N. N., slova znace Nacht und Nebel (Noc i Magla), ime posudeno od tajne organizacije holandskog otpora.

Dan je slican svim ostalim danima: dvanaest sati rada lopatama iii pijukom na gradili~tu. Za jelo nema nl kruha ni mesa. U jutro prije rada i navecer poslije prozivke porcija juhe, ne~to neodredeno, bjelkasto. LogoraSi to zovu juha od pljuvacke. Vecernja proziv­ka traje koliko i jutarnja, zavisno od hira derurnog SS-ovca.

Tek kad padne noc vracaju se u blok 16 iii blok 61. To su drvene pravokutne barake. Kreveti su postavlje­ni na cetiri kata, svaki kat je visok 50 cm, tako da se na njima moze sarno lezati. Prije nego ~to zaspu ce~u se zbog gamadi koja ih napada: stjenice, buhe, u~i svih vrsta.

Mrtvi i 2:idovi nestaju u krematorijima. U plinskim komorarna je ubijeno na tisuce Cigana

i 2:idova. Zatvorenici slufe kao pokusni kunici u naucnim

medicinskim eksperimentima. Polrusi s tuberkulozom vr~e se u Neuengammeu. Centar za proueavanje tifusa nalazi se u Buchen·

waldu i najmodernije je opremljen. U RavensbrUcku se proucavaju biolo~ka ratna

sredstva, umjetna oplodnja i lijecenje psihickih bolesti elektro~okovima.

U Struthofu se pokusi sterilizacije vr~e na djeci, kastiriranje se proucava na zarobljenim Ciganima, a otrovni plinovi isku~avaju na kaZnjenim zatvorenicima.

52

Toga dana u Hitlerovim koncentracionim logorima carnl vi~e milijuna mucenika.

* ViSe od trideset milijuna stranaca nalazi se prisil­

no u Njemackoj, ~to Amerikance sprecava da upotri­jebe .orufje totaInog razaranja«.

S njima se postupa razlicito: od mucenja po kon­centracionim logorima do prvorazrednog diplomatskog ophodenja.

Ima viSe milijuna ratnih zarobljenika: oficiri su zatvoreni u Dflags, a podoficiri iii obicni vojnici u Stalags.

Milijuni mladih Ijudi, pokupljenih na prisilni rad, rade u vojnim tvornicama. Njih je iz svih olrupiranih zemalja pokupila organizacija kojoj je Sauckel na Celu.

Ima i ramih zarobljenika koji su na vlastiti zah· tjev »pretvoreni« u civilne radnike, kako bi dospjeli pod manje stroga pravila. Nazivaju ih . Pretvoreni. i oni na ledima ne nose natpis K. G. (Kriegsgefangene) za razliku od obicnih zarobljenika.

Ima takoder nekoliko tisuca . dobrovoljnih radni­ka« koji su U svojoj zemlji potpisali ugovor za rad u Njemackoj i za koje vrijede isti uvjeti kao i za njema­eke radnike. 0 njima se brine Arbeilsamt (Burza rada) .

U Njemackoj se nalazi i viSe stotina osoba od ko­jih su neke vazni drZavoici iii politicari, ali se ne po­stupa prema svima jednako.

U Konigsteinu na Elbi zatvoreno je stotinjak ge· nerala i admirala. Sve rami zarobljenici. Tvrdava je izgradena na osamljenom vrhuncu blizu Dresdena i Pirne, nekih tristo metara iznad rijeke. U XIX st. slu· Zila je kao zatvor za kafnjene oficire, zatim kao sana· torij za umorne oficire. Njene sada~nje goste poslu· wju vlastiti posilni, lruhari i sluge.

Biv~eg predsjednika francuske vlade Leona Bluma strogo cuvaju SS-ovci u maloj viii u kojoj je zajedno sa zenom i 5 cijih prozora moze vjdjeti barake logora Buchenwald.

Edouard Herriot, predsjednik Narodne slrup~tine Francuske zajedno sa zenom Zivi u Babelsbergu, u is· tim uvjetima kao i Blum.

53

Bivsi predsjednici franeuske vlade kao Paul Rey­naud i Edouard Daladier, u drustvu generala Gamelina, Leona Jouhauxa, Jeana Borotrea, talijanskog bankara Georginija, te M. Grangera - brata zeta generala Gi­rauda koji rnisli . da je slueajno zatvoren« - podvrg­nuti su rezimu koji je slican zatvoru tvrdave dvorea Ilter. Dvorae se nalazi na vrhuneu usred doline koja se pruza od Worgla do Sal.zburga, na nekadasnjem au­strijskom teritoriju. Zatvorenici mogu slusati radio i jesti za istim stolom. Danas je rucak uobieajen za nedjelju: telece pecenje, krumpir, eikla, zelena salata i kompot. Nakon vecere igra se sah iii bridz. Paul Rey­naud je jos uvijek dobro raspolozen i optirnizam ga nikad ne napusta. Da bi sacuvao kondiciju svako jutro u drustvu svog sekretara girnnasticira u parku uz zvu­kove ploce sa fonografa. Leon Jouhaux je cesto zami­sljen. Njegova sekretariea gospoda Brueklein organi­zira zabave u dvoreu. Gamelin je melankolican i opsjed­nut svojim neuspjesima iz 1940: svu krivnju za poraz baca na generale Georgea, Corapa, Huntzingera kao i na odmetanje nekih belgijskih i franeuskih divizija, ne zaboravljajuCi Dantryja i general a Colsona kojemu zamjera nedostatke u naoruZanju. Borotra, filozof, igra tenis s bankarom Georginijem. Ovdje se viSe mjeseci nalazio i Albert Lebrun, bivsi predsjednik Franeuske Republike, ali buduCi da je bio tesko boles tan uspjelo mu je da ga vrate u Franeusku.

U bavarskom dvoreu Hirschberg nalazi se regent Horthy, kojega je Skorzeny oteo u Budimpesti upravo kad je ovaj htio prekinuti njemacko-madarsko savez­niStvo.

Belgijski kralj Leopold III smjesten je u stari dvo­rae Hirschstein sjevemo od Dresdena. To je bivsa tvrdava s narusenim zidinama. Tri metra visoka ogra­da izgradena od resetaka natkritih s tri reda bodljikave zice okruzava cijeli park. Straw je davalo 60 SS-ovaea s policijskim psima; zapovijedao im je Gruppentiihrer SS von Alvensleben, koji se nalazio u Dresdenu. Uz kralja je i njegova zena Liliane Baels s kojom se, bez ikakve sveeanosti, vjencao u kapelici dvorea Laeken 1941. Uz njega su i sva njegova djeea, prine Baudoin,

54

prine Albert, prineeza Josephine-Charlotte, koju mu je rodila kraljica Astrid, dvogodiSnji prine Aleksandar, kao i najvjernija okolina: njegov adutant major Gierst, zatim vicomte Gatien du Pare, ucitelj prinea Baudoina, te Weemas, atase kraljevskog kabineta i nekoliko slugu.

U Kitzbiihlu su smjesteni svi bivsi balkanski pri­jatelji Njemacke: Bugari, Jugoslaveni, Rumunji, Al­banai; Nedic koji je s njemackim trupama napustio Beograd, te Pavelic' koji je pobjegao iz Zagreba. Smje­steni su po raznirn hotelima odmaralista. Neki od njih se ponasaju kao da su jos uvijek na vlasti.

U hotelu lten izmedu Rietzlema i MUttelberga, nedaleko od Obersdorfa smjesteni suo bivsi talijanski minis tar Nitti, biv!;i franouski ambasador u Berlinu Andre Franc;ois-Poncet, glavni urednik Soir-a Becker, bivsi sef talijanske Mussolinijeve policije Senise i nje­gov pomoenik Rosa, gradonacelnik Beograda Ivanovic, francuski senator La Grange, komandant Hardy, sef nacionalisticke f1amanske partije doktor Elias, bivsi predsjednik francuske vlade Albert Sarraut, admiral Rizzo, bivsi francuski ministri Bouthillier i La Cham­bre. To je novi hotel elegantne vanjstine i lijepo na­mjesten. Sve su te osobe zahvacene statutom »naroei­tih gostiju« koji trazi diplomatski pos tupak br. I, neka vrsta nadzirane slobode. Toga jutra u 9 sati usprkos snijegu gotovo svi prisustvuju misi u Hirscheggu, u maloj pozlacenoj crkvici u kojoj veCinu posjetilaca sacinjavaju zene u cmini.

Marsal Petain se nalazi u Sigmaringenu. Taj dvo­rac na Dunavu je u stvari utvrda koja nije upoznala ni nemirne godine reformacije, ni haracenje vjerskih ra­tova i koja se sve do danas znala odrlati na udaljenosti od slicnih oluja. Dvorac pripada princevskoj porodici Hohenzollem-Sigmaringen. U njemu je u poeetku ovo­ga stoljeca kraljica Lujza Ijubazno prirnila Tossellija.

Cuveni se zatvorenik 1iftom penje u princeve odaje na sedmom katu. Prostorije su goleme. Hodnik je dug gotovo sto metara i pun vitrina s porculanom. Sa SVO-

• Pavelic je u to vrijeme, veljace 1945, jos boravio u Zagrebu (op. ur.).

55

ga prozora marsal , kojega zena nije napustila otkad je bio zatvoren u Vichyju, moze promatrati snijegom pre­kriveni gradic, crkvu, Dunav i jelovu surnu.

Sva njegova po sluga je 5 njim: sobar Martial, sofer Blanchard, motociklist Santenac, sef policije Sarrazin i kaplar Martineau. U sobama koje okrnZuju njegov s tan nalaze se general Debeney, admiral Bleuhaut i po­rucnik bojnog broda Sacy. Gestapo je prije nekoliko dana zatvorio njegovog Iijecnika Menetrela.

Utvrdom upravlja gospodin Tangstein, austrijski avijatiCar, koji se borio u Italiji i koji roni naciste.

Zracne uzbune su gotovo svakodnevne. U podrumu je izgradeno izvrsno skloniste. Petain tamo nikada nije otiSao. Opozvao je Brinona kad je sastavio vladlnu komi­

siju, a svoj je sluzbeni stav pismom saopCio Hitleru: . Odveden sam u zarobljenistvo u Njemacku. Spomi­njem ovu prisilu koja je nastavak tolikih drugih i konstatiram da nisam u mogucnosti da vrsim funkcije sefa francuske drlave, dumost koju mi je povjerila Narodna skupstina. Odbijam da prihvatim ovaj zahtjev kao sto sam 1940. odbio da napustim Francusku.«

Eto zbog cega je on prekinuo sve slu:tbene odnose sa svim licnostima koje su zivjele u dvorcu. Ne vida ni .aktivne Brinonove ministre« Deata, Luchaira, Dar­nauda, Bridouxa, a ni svoje bivse ministre iz Vichyja Lavala, Bichelonnea, Gabolda, Mariona koji se nalaze u istom dvorcu.

Danas zapocinje dan citanjem nekoliko stranica Talleyranovih Memoires, a zatim lista dvadeset tomova uspomena Mme d'Abrantes. Doruckuje u drustvu zene; nakon toga u maloj kapelici slusa misu, a zatim, pod policijskom pratnjom u plavoj limuzini koju je jos u Vichyju imao, odlazi na uobieajenu setnju.

Izgleda dosta odlucno usprkos udarcu koji je do­zivio saznavsi za pogubljenje admirala Platona u Li­mogesu i za smrt Brasillacha, koji je pogubljen pro­slog utorka.

U lipnju 1944. kaZe Mauriceu Martinu du Gardu: .Samo na jedno mislim: ublaZiti, produZiti i dobiti na vremenu ... Francuzi mi to zamjeravaju ... Potpisuju-

56

Ci primirje, dao sam im slobodan Mediteran. Osigurao sam im bazu za odlazak u Sjevernu Afriku . .. Kad su se u studenom 1942. iskrcali jos nisu bili dobro pri­premljeni ... Vidite do cega bi to dovelo 1940 ... Bio bi zauzet Alzir, 5 Egiptom, Suezom, Gibraltarom i .. . Rekao sam 'h)storija ce prosuditi', ja sam miran . .. "

Jos uvijek se sjeca ovacija kojima su ga doeekali u Parizu 26. travnja 1944, zatim u Nancyju, Epinalu , Lyonu, Dijonu, Saint-Etienneu. Odbija da piSe uspome· ne. oNe osjecam potrebu. Nemam cime da se hvalim, a ni da se branim od cega. Uvijek sam radio prema sa­vjesti, zeleCi najbolje.«

Kad mu kafu da povratkom u Francusku riskira da bude uhapsen i suden, odgovara sa smijeSkom i ci­tira recenicu iz Mrtve kraljice od Montherlanta, koja je 5 uspjehom prikazana u Vichyju: . Rijetko se dogada da covjek koji DesIo vrijedi ne zavr si hapsenjem . . . "

Ali on gotovo i ne priea 0 sebi. Voli da provodi vrijeme slusajuCi ratne vijesti,

slijedeCi kretanja frontova i komentirajuci dogac.1aje. Rusi ga zadivljuju. o Staljinu govori: . Kakav strateg! Kakav diplo­

mat! Kakav politicar! Eto velikana svoga vremena . ..• Vrlo cesto, 5 vise ozbiljnosti nego hurnom, citira

rijeci jednog diplomata: .Rjecnik Larousse i povijest ce kasnije govoriti: Adolf Hitler, voda bande za vrijeme staljinske epohe ... «

57

SEDMO POGLAVIJE

DAN GENERALA ANDERSA

Iz sjeverne ltalije stiZu jedino vijesti 0 aktivnosti patrola na frontu 5. armije. usprkos snijegu koji ote­Zava vidljivost.

BuduCi da nuno vrijeme oteZava bilo kakve ak­cije bombarderi Mediteranean Allied Tactical Air Force napadaju glavne putove za snabdijevanje onlijem mar­~ala Kesselringa. a narocito mostove i saobraeajne cvorove na sjeveroistocnim eestama.

Vr~i se napad na veliku koneentraciju njemackih tmpa u Mantovi. dok laki bombarderi napadaju La Speziju.

Jedinice Mediteranean Coastal Air Force i Balkan Air Force napadaju lucke instalacije i artiljerijske po­lozaje na daimatinskoj obali. kao i zeljeznicke pruge u Jugoslaviji. Strategic Air Force je blokirana na aero­dromima zbog lo~eg vremena. Saveznicke snage su toga dana u svim akcijama izgubile jedan jedini avion.

Nalazimo se u sektoru koji je izazvao o~tre disku­sije izme<1u americke i britanske vrhovne komande i zestoke polemike americke i britanske ~tampe. koje su se odvijale u tri faze.

* Prva datira od prosinea 1942. i sijecnja 1943. i od·

nosi se gotovo potpuno na konferenciju u Casablanci.

59

I \ Roosevelt je. t;aiio. ~bjavljivanje komunikea po ko­

Je?I ce se save~c~ bonll sve do bezuvjetne kapitulacije NJeJ?ack~, .Ita~Je I Jap~a .. Churchill se zestoko suprot­st~VlO tOJ IdeJI!. s~atraJuC! da bi to jos viSe povezalo NJemac~u, 1tahJ':' .. 1 Jap~, da bi produzilo rat koji bi postao JOs krvaVlJI, dodaJ.uci uzgred ne bez osmijeha, da tr~CI savezruk - RusIJa - nije u ratu s Japanom

da Je ~ak s njim sklopila prijateljski sporazum koji su potpisali Molotov i Matsukua. . . N~. kraju je Roosevelt ipak stavio Churchilla i ci­Jeh SVIJ~t pred gotov cin. To se dogodilo 24. sijecnja 1943_ u Jednoj maurskoj viii u predgradu Casablance. U vrtu se nalazil~ n.ekoliko novinara koji su upravo saznah. d~ Chu~c~lll I Roosevelt vee punih deset dana k~n~~nraJu u viii. Predsjednik je viSe-manje uspio po­rruntl ~en~raJa de Gaullea i generala Girauda koji su se. p;ep~rah oko vlasti u Alziru nakon Darlanove smrti. MlslioJe: »To je toliko tesko kao i organiziranje su­sreta Izmedu Granta i Leea.. 1zlazeci iz dvorane za konferencije zajedno s Churchillom nasao se licem u lice s novinarima_ Evo sto je ispricao svom sinu Elliot­tu: ~Konferencija je pocela a da Winston i ja nismo ~ali vrem~na da se pripremimo_ Sve je bilo improvi­Z1r~o. Od~ednom. sam se sjetio da su generaJa Leea zv~ .Stan bezuvJetna kapituJacija« i tad a sam izgo­vo~o poznatu recenicu: Borit cerno se do konacne i be­zuvJetne kapituJacije Njemacke, Italije i Japana. Re­kao sam to a da pravo ni promislio nisarn ...•

T~ko je .n.ajvaznija ratna odluka donesena u jed­nom =provlZlranom govoru. . Rooseveltova prica je u stvari nesto rornansirana Jer se _~ odluci dugo i zestoko cliskutiralo jos prije kon: ferencIJe u Casablanci. Churchill je odlucno zahtijevao da, .. Cak'. ?ko bude donesena, takva odluka nikada ne smlJe bill objavljena.

. Predsj~dnik je to hotimice izveo, znajuci da Chur­~I u p~sus.tvu novinara nece moci ni protivrjeciti m demanti;all, te ~ ce biti prisiljen da sutke pokaie anglo-~~ncku. solidarnost u akciji. Svojim ministrima AttleeJu I BeVInu, koji su mu nekoliko dana kasnije u Londonu u ratnom komitetu predbaciJi sto ih nije

60

upoznao s tako opasnom i nesretnom odJukom, bri­tanski premijer je odgovorio progundavsi nekoliko ri­jeci cije duboko znacenje je jeclino on mogao shvatiti.

Churchill u biti nije bio protiv takve odJuke. Ona je odgovaraJa njegovom temperamentu, aJi je zelio da paZljivije bude izabran trenutak objavljivanja nepo­pustljivosti.

Vise puta je ponovo pokusavao da ublaii formu­laciju i da precizira osnovne zahtjeve saveznika_

On je i na konferenciji u Teheranu, u studenom 1943, potakao diskusiju 0 odJuci, kad je licno StaJjin izrazio misljenje da bi formuJa »bezuvjetne kapituJaci­je. mogla ojacati jeclinstvo i volju za borbu njemackog naroda.

Zatim je jos jednom, u sijecnju 1944. inzistirao, doznavsi da je general Eisenhower pitao Cordela Hulla - tada drZavnog sekretara - preko svog potitickog savjetnika Williama Philipsa, je Ii Roosevelt razmiSljao o Staljinovim primjedbama.

U ofujku je, da bi prisilio Predsjednika da popu­sti, izmistio izgovor: slueaj njemackih satelita kod ko­jih se osjeca popustanje. Sedamnaestog ozujka je Eden zamolio britanskog ambasadora u Washingtonu lorda Halifaxa da u korist satelita traii izricito napu­stanje klauzuJe 0 bezuvjetnoj kapitulaciji.

U travnju, uoci iskrcavanja, pokusao je iskoristiti posjetu generaJa Eisenhowera i Bedela Smitha Pred­sjedniku_ GeneraJi su traiili od Predsjednika da poduz­me nesto kako bi sprijecio dokazivanje njemackog mi­nistra propagande Goebbelsa, koji je u novinskim i radio-kampanjama do krajnjih granica iskoristavao tvrdoglavost saveznika i koji se ideji abezuvjetne ka­pitulacije« suprotstavljao idejorn .bezuvjetnog povje­renja« i razvikanom parolorn Wir kapilLl/ieren nie (Nikad necemo kapitulirati), emitiranom tisucu puta dnevno.

U toku svibnja ponovo je pokusao ali na novim terneljima, buduCi da je Staljin I. svibnja uputio sve­cani poziv svirn zemljama satelitirna ada se otcijepe od svojih tirana •.

61

Ponovo je cvrsto inzistirao u srpnju i kolovozu, kad je u Moskvi 21. srpnja uz Staljinovu dozvolu . Ko­mitet slobodne Njemacke« pod vodstvom kod Staljin­grada pobijedenog njemackog marsala von Paulusa, preko radija emitirao manifest, koji je »Pravda« obja­vila na p rvoj strani_ U njemu se Nijemci pozivaju da • uspos tave pravu njemacku vladu , koja ce odmah pre­kinuti vojne akcij e, povuCi njemacke trupe u granice Reicha i povesti mirovne pregovore odricuci se svega sto su osvojili ___ « Ta ko bi se uspostavio mir i Njemac-ka se nasla u gotovo istom polozaju s ostalim na­cijama_

Sve j e bilo uzalud. Roosevelt je ostao nepokolebiv. Evociranje te zamisli cak ga Ijuti, a ponekad i raz­

bjesni. On se neopozivo drii . bezuvjetne kapitulacije«.

* Oruga faza neslaganja odnosila se na prve mjesece

1943, u trenutku kad su Amerikanci i Englezi konferi­rali 0 ve1ikim strategijskim planovima, i trajala je cije­lu godinu.

Roosevelt i je moguce snainijeg is rcavanJa na sJevernoJ ' s evero-

, zapa OJ 0 ali :raru:US ~ _ tJe su oncen nra ti na­pad na vitalne granice Njemacke .• Nijemca treba na­pasti tamo gdje se nalazi. , govorio je Marshall . • Gadaj­mo divljae u sljepooCicu«, savjetovao je admiral Leahy. Vjerovali su da ce tako bolje odgovoriti StaJjinovim vee ponekad i ostrim pozivima za otvaranjem drugog fronta kako bi se olaksaJa njegova protuofanziva.

Churchill a i njegovi glavni vojni savjetnici general Alan Brooke, lord Mounbatten, general Ismay, smatrali su da bi takva operacija, rna kako bila divna u svojoj jednostavnosti.y>redstavljala preyeliki rizik. Njen bi ne­uspjeh zoaeio pravu propast. Prihvaceni bi rizik bio veci od polozenog uloga. Oni zbog toga i smatraju da bi trebaJo napasti na sektorima juzne Evrope: u !tali­ji, Jugoslaviji, Grckoj, ako bude potrebno i u Bugar­skoj .• ~odil ima veoma op~ njusku ~e

62

_Churchill. - a adnimo a tamo d 'e'e na-ran'aviji --, u trbuh.« n eZI ne sknvaJu a bi tako smanJI bombardiranje Engleske. Oni isto tako ne skrivaju da bi to bio jedini nacin kojim bi se sigurno, bez poveea­nog rizika, brzo uniStile njemaeke snage, a sto je naj­vaZnije, prije Rusa stiglo u Beograd, Prag, Bee i ostaJe glavne gradove istocne ~rope . ~ PrevagnUlo Je rruglJenje jacega.

Englezi su, iako nerado, moraJi popustiti_ . Nezgodno je, rekao je Roosevelt nakon konferen­

cije u Teheranu, s to Winston previse misli na ono sto ce biti poslije rata_ Boji se da Rusi ne postanu previse jaki ... Ne vidim zaSto bismo izIagali opasnosti Zivote ameriekih vojnika samo zato da zas titimo britanske interese na evropskom kontinentu, bili oni stvarni iii nestvarni .. . «

Nezgodno je i to sto Churchill smatra da ga sa­veznici sumnjice zbog imperijalistickih namjera - iz­Dad svega osigurati nadzor putova za Indiju, ali sum­njieenje zbog takvog egoizma lisenoga svakog drugog osjeeaja stvara razdor medu dvjema vrhovnim koman­dama sto pod svaku cijenu treba izbjeCi_

* Treea faza je zapocela nakon uspjelog iskrcavanja

u Normandiji (operacija Overlord) vee krajem lipnja 1944, kada je trebalo izabrati plan opkoljavanja nje­mackih trupa.

Roosevelt i Pentagon su inzistirali da se iskrcava­vanje Izvr~1 na obalama Provence (operaClJa AnviJ) . Urn su pretJerano hvarni r elatlvno umjerenu soluciju »malih klijesta«: na maJom prostoru u nekoliko mje­seci iii sedmica opkoliti elitne jedinice Wehrmachta.

Churchill i Alan Brooke. naprotiv, po~ mladim i briIjantnim americkim aVljaticklln genera-115m Nordstadtom, konste prihkii da proture Tednu -vee zaboravljenu ,deJu: ne Iskicavanl.e na JUgu Fi'lmcu­ske, Vee veUka otanzlva U hall]I, JugoslaVl)1 I Gl'CItoj . Tl) je bda operaclJa »velikih kbJesta. koja se njima cinila bolja i efikasnija.

Rooseveltovo misljenje je jos jednom prevagnulo.

63

Marshall je bio tvrdoglaviji od Churchilla. Konacno je odabrana i izvdena operacija Anvil .

. ~g toga je talijanski front bio najrnirniji od svih velikih sektora borbe, iako je nekoliko mjeseci ranije u doba zauzeea Rima bio toliko ziv.

* To je sad zaspali fTont. Jedino avijacija pod komandom generala Sakera

i Cannona .koristi svoju nadmoe od trideset prema je­dan, te UD1~tava saobraeajne linije.

· Kesselring raspola:ze s dvadeset i sedam divizija visokog morala, ali mu nedostaje benzin da bi se su­protstavio superopremljenim i snabdjevenim Clarkovim diviz!jama (23) koje su sastavljane od britanskih, hin­duskih, kanadskih, americkih, brazilskih talijanskih i poljskih trupa. ' . ~j~~acka ko~anda je u nezgodnom polozaju, jer Je pnsilJena da prihvati borbu oslanjajuCi se na rijeku Po .. ~b~g toga)e Kesselring i zelio napustiti sjevernu ltaliJU. 1 ~vuCt ~e ?a opasne poloZaje Adigea. Hitler je medutim 1 ovdJe lZdao naredenje da se treba boriti za svaku stopu i ne prepu~tati ni centimetar terena.

· G.eneral Mark Clark je tek nedavno prirnio zapo­vJedni~tvo nad 15. armijskom grupom. U prosincu je Alexander zamijenio Wilsona na polozaju vrhovnog koman~anta. Stab je smjestio u ~atorskom logoru, pod kesteruma, na obali jezera Boisena.

· Peta. armija, koja je u nekoliko mjeseci zauzela Flrenzu 1 pre~la Apenine, drli cijeli zapadni sektor.

Na njenom desnom krilu nalazi se 8. armija gene­raIa Mac Greeryja, koji je akcijama uz jadransku oba­lu, nakon z~st0ki!t borbi u oblasti Riminija u Iistopadu, pre~~o. ~.ublk~n 1 sad se naIazi nasuprot cetiri njemac­~e ~.vwJe. NJen zadatak je da se odrli na rijeci Senio 1 ~hti saobraeajne cvorove Faenze i Forlija.

Os~a armija je bez sumnje najraznolikija vojna formaClJa rata.

Desno krilo sacinjava 1. kanadski korpus. . U cen~ se nalazi 5. britanski korpus u kojem se

bon 10. hinduska divizija.

64

Na lijevom krilu, najosjetljivijoj tacki fronta, na· suprot Kesserlingovim trupama nalazi se 2. poljski korpus pod komandom generala Vladislava Andersa. Drugi korpus je sastavljen od dvije divizije koje su odigrale najva:zniju ulogu u bici za Monte Cassino: 5. granicna divizija i 3. karpatska divizija; general je od­govoran za brdski sektor od San Severa na sjeveru do ceste br. 9. To je danas bez sumnje najtjeskobniji i naj­ocajniji korpus, jer se u Jalti rje~ava i sudbina PoJjske.

* PricajuCi zivot generala Andersa, ne smijemo zabo­

raviti patnje njegove domovine, jer je to najbolji rtacin da vidimo kako se poljski ~roblem - u &Heme Jalte - javlja Uocima siiiiiih o!pka, a s ge straiH! u oClffia Trojice ve!ikih i konacno cijeloga svijeta-:---

General Anders je stupio u borbu vee prvog dana nakon ~to je buknuo rat, i to protiv oklopnih jedinica von Bocka. Zavr~io ga je medutim boreei se protiv Rusa. Bio je ranjen i zarobila ga je Crvena annija koja je prijecila poljske trupe da idu na jug prema Madar­skoj .

Bilo je to u vrijeme kad su Rusi vezani paktom o nenapadanju s Hitlerom deportirali mlade Pol jake i poljske vojille na istok. Nakon nekoliko mjeseci pro­vedenih u prljavoj eeliji zatvora u Lavovu, Anders je prebacen u Moskvu zajedno s ostalim vi~im oficirima i funkcionerima. Najprije je bio sam u eeliji, a zatim su ga u zatvoru Lubjanka premjestili u zajednicku ee­liju. Tu je doznao za pad Pariza i poraz francuske vojske.

Promjena je nastala kad je Hitlerova armija napa­la Rusiju. Najprije je poboJj~ana ishrana. Zatim je, 4. kolovoza 1941, nakon ~to se okupao i primio cisto odijeJo, odveden u prostranu i bogato namje§tenu sobu gdje su ga ocekivala dva civil a, . ponudiv~i ga eajem. Bili su to Merkulov i Berija, najprisniji Staljinovi su­radnici. Imamo sarno jedan cilj, govorio je Berija, a to je uni§tenje Reidla, i objavu da ce po britansko-ruskom i rusko-poJjskom sporazumu koji su upravo zakJjueeni

5 JoJta lli podjelB svije ta 65

17 ]

svi Poljaci koji se nalaze u sovjetskim logorima i zat­vorima biti smjesta osloboc1eni. Formirat ce se poljska armija. Vrhovnu komandtf, na trazenje poljske vlade u Londonu, preuzet ce Anders, ciji veliki talent, dodaje Berija, poznaju i Rus;.

Cudo je nevjerojatno, ali istinito. Anders je otada bio obasipan Ijubaznostima. »Za­

~or sam napustio bez earapa, prica on, u gaeama sa Zlgom zatvora NKVD. ali u Jimuzini sefa NKVD.«

Tada u suradnji s generalom 2ukovim pokusava da organizira svoju armiju. TraZi nestale. Uspijeva da izvu­ee Ijude i iz najopasnijih logora, ali uzalud tra:1:i dvade­set ti5\1Ca poljskih oficira koji su nestali u logorima Stavoblelsk, Kozlelsk i Ostaskov.

S.taljina i s7fa poljs~e vlade generala Sikorskog sreo Je u KremlJu 3. prosmca 1941. Staljin je priredio sveeani rueak. Dva Poljaka zele da poljska armija bude prebaeena u Iran. Razgovarali su i 0 poljskim granicama nakon rata. Bili su iznenac1eni Staljinovim neodrec1enim dr:1:anjem ... Pa ~ i. sami ~ste rekli da je Lavov poljski grad? upltao Je SIkorskI. »Da, priznao je Staljin, ali VI 0 to~e morate pregovarati s Ukrajincima.. »Mene se ne. tieu Ukrajinci, vee teritorij«, dodao je Sikorski. ,SaID! ee~o ~dredi~ .nase. zajednieke granice, izjavio je tada Sta.l~m, I t~ pnJe IDIrovne konferencije, cim polj­ska arIDIJa stuPI u borbu, a sada prekinimo diskusiju o tome. Ne uznemirujte se, neeemo vas ostetiti . .. «

R~govo~ j~ vrlo. ka~~k.teri~ti~an za sve rusko-poljske ~IJal<;>ge. SIkorski ~OJI Je blO IStO toliko pronicljiv ko­lik~ I hrabar, v~e J.~ zello d~ osigura kasniji integritet nacl~nalnog tentonJa, dok Je Staljin vee tada bio uz­drllpv ~ svom stavu 0 budueim granicama, praveci r~~. 1ZID~c1u poljskih i nepoljskih stanovnika Lavo­va I clJele Istoene Poljske.

Si~orski i ~taljin su ipak potpisaJi zajednicku de­kJa~aclJu 0 uzaJamnom vojnom potpomaganju sve dok ~raJe rat, d.o dana kad ee .biti ka:1:njenl ratni zloeinci I uspostavlJen pravedan i trajan mir«.

Nest? ka~nije, ~a ~istiranje Londona i Washing­tona, ~oIJs~a Je arIDIJ.a ?Ila prebaeena u Iran, gdje su je Amenkancl naorufall I opremili. Staljin se nije mogao

66

usprotiviti prebacivanju. To je bilo kraj.nje opasno raz­doblje u kojem je ruska vojska pokusavala da sprijeci veliki njemaeki napad. Da bi bolje pokazao svoj osjeeaj za suradnju, Staljin je cak pokJonio dva konja Andersu kad se taj smjestio u svoj g1avni stab u Jangui-JuJu_

U Perziju je evakuirano sto petnaest tisuea Poljaka, vojnika i civila, eak i Bjelorusa, Poljaka ukrajinskog porijekla i 2idova koje su Rusi htjeli zacIrZati . • 2idovi su losi vojnici«. govorio je Staljin Sikorskom. Evaku­irani su preko luka Krasnovodsk i Ashabad. Devetnae­stog kolovoza 1942. iz Taskenta je avi?nom ~enuo Z? Teheran i general Anders. Sveeanom IspraeaJu su pn­sustvovali 2ukov i sovjetski generali.

Anders je na Srednjem istoku stavljen pod zapo­vjedniStvo generala Wilsona, zvanog . Jambo« - ko­mandanta britanskih trupa u Iranu i Iraku, te sira Ha­rolda Alexandera - komandanta sektora Srednjeg is­toka. Stab se smjestio u Pahleviju na obalarna Kaspij­skog mora, a zatim u Quizil Ribat u Iraku.

Kad je svijet preko njernaekog radija 11. travnja 1943. doznao da je pronac1eno jedanaest tisuCa lelieva poljskih oficira, general Sikorski je zatra?o da Mec1~­narodni crveni kriz povede istragu. SSSR Je 25. travnJa izgovarajuci se ovirn zahtjevom kako bi prekinuo od­nose s poljskorn vi adorn izjavio .da sadaJnja poljska vlada, tra:1:eCi sporazurn s Hitlerovom vladom, presta­je u stvari odr:1:avati saveznleke odnose sa Sovjetskirn Savezom, prihvaCajuCi tako neprijateljsko drZanje pre­ma Rusiji«. Tog trenutka stvoren je razdor mec1u Rusima i Poljacirna. Ruska stampa piSe protiv . Iondonskih Po­Ijaka«. Bilteni sovjetske ambasade u Washingtonu, Pravda i Izvestia, kao i neki amerieki progresivni listo­vi poeinju objavljivati elanke, dokazujuCi kako je jedi­na razumna granica izmec1u Rusije i Poljske u stvari .linija Curzon«.

. Linija Curzon. je bila privremeno predlozena na­kon primirja 1920, na savjet lorda Curzona - britan­skog ministra vanjskih poslova, kako bi se smanjilo neprijateljstvo izmec1u ruskih i poljskih trupa kojima su tada pomagale engleske i francuske trupe. Prijedlog nlsu prihvatili ni Rusi ni Poljaci. Linija je ma od Iit-

5' 67

vanske granice, prelazila Njemen kod Grodna ma za­tim na Brest-Litovsk i silazila na Bug do bivie rusko­-.austrijske gr~ce .ili sjeverne granice Galicije, koja JO~ sluZbeno ruJe pnpadala poljskoj drzavi. Kad je lord Curzon .12. ~rpnja 1920. poslao SSSR-u notu u kojoj je s pre~sJedrukom Clemenceauom odredio liniju koja se nalaz~a m~du taekama eventualnog primirja izmedu Rusa I PolJaka, produZio je liniju od 1919. sve do eeho-

i slovaek~ granice, ostavljajuCi przemysl na zapadu a La­vov na Istoku. Nakon poraza sovjetske armije pod Var­~avom ~920: u Rigi je 1921. potpisan ugovor po kojem Je graruca I~la eak sto pedeset kilometara istoeno od »linije Curzon« i po kojem je poljskom teritoriju do­dano sto osamdeset tisuca kvadratnih kilometara. Kako vidimo »Unija Curzon« nikada nije sluzila kao granica. Pronalaz~mo je tek 28. rujna 1939. u izvje~tajima 0 spo­raz~u lZI~ledu Molotova i Ribbentropa, po kojem je polJska drzava prestala postojati, a »Jinija Curzon« je o~naeavala novu granicu izmedu Reicha i SSSR-a. KaV blsmo zeljeli biti taeniji, trebalo bi govoriti 0 »linij" Ribbentrop-Molotov«.

Prestrase~. ~taljinovom osvetom, Sikorski je sma­trao ?a p.ostOJl J~~ s~~ jedna sansa: borba na anglo. :unenekoJ. stram I kraJnJe zalaganje, kako bi te poljske zrtve natJerale zapadne saveznike da im pruze punu podr~ku.

Poljaci su se vee kao avijatieari u sastavu grupe 303 boriU u bici za London. . . 11. Libiji i Tobruku istakia se 3. karpatska lovaeka

dlVlZIJa pod komandom generala Stanislava Kopan­skog. . Anders je dobio naredenje da ubrza pripreme 1 obuku svojih trupa.

Poljsku je na zalost zadesila velika nesreca: 15. srpnja 1943. kod Gibraltara u avionskoj nesreci pogi­nuo je general Sikorski, vracajuci se sa inspekcije na Srednjem istoku.

V Sutradan po njegovoj smrti razdor je ponovo

ozivio. Novog ~efa poljske vlade Mikolajczyka ocekivala

su golema isku~enja: cinilo se da Anglo-Anlerikanci sa-

68

(

da oeituju solidarnost sa Staljinovim teZaDla, buduCi da nisu skrivali izvjesnu ljutnju prema poljskoj nepopust­ljivosti.

Usprkos heroizmu poljskih trupa kod Monte Cassi­na, anglo-americka je stampa nakon konferencije u Te­heranu - od prosinca 1943. - jo~ poveeaJa broj cla-naka u korist »linije Curzon« kao nove istocne granice Poljske, dok sovjetska propaganda nije prestaJa da ro­vari protiv »londonskih Poljaka«.

Dvadeset i drugog veljaee 1944. Winston Churchill je nanio novi udarac Poljskoj obrazlafuCi u Donjem domu mmjenje da bi linija Curzon morala biti ozbilj­na baza za pregovore .• Marsal Staljin i ja se slafemo, dodao je, da dademo nadoknadu Poljskoj na ~tetu Njemaeke i na sjeveru i na zapadu ... «

Vee oeajan, Mikolajczyk je do kraja htio iskoristiti svoje adute.

Generala Andersa je poslao u Rim da razgovara s papom .• Sveti Otac, zapisao je Anders, savrseno ra­zurnije opasnost da komunizam zavlada svijetom. On potvrduje analogiju izmedu bHlerovskog i sovjetskog imperijaJizma.« General je Piju XII poklonio palicu od slonove kosti superiora Monte Cassina. Sve ~to je Sveti Otac trenutaeno mogao uciniti za generala bilo je da mu se oduzi pokionivsi mu medalju .Defensor Civitatis«.

Jedanaestog sijecnja 1944. SSSR objavljuje .da istocne teritorije Poljske pripojene Rusiji 1939. smatra dijelom Sovjelskog Saveza«. U nemogucnosti da diplo­matskim putem izvojuje angloamerieki protest, Miko­lajczyk odlueuje da 0 tome razgovara direktno s pred­sjednikom Roosevellom.

U Washingtonu je docekan svecano i smje~ten cak u Bijelu kucu, u kojoj Amerika prima najuglednije goste .• Ja sam optimist, tvrdio je Roosevelt 7. Upnja 1944, sto se lice konacnog sredivanja poljskog proble­ma i siguran sam da ee Poljska ponovo postati jaka i nezavisna. Staljin je realist 'very def[' vrlo prepre­den i ima smisla za humor.« Roosevelt je tada htio po­kazati kako njegov »jadni prijatelj Winston. nije uvi­jek shvacao Staljinov specijalni humor. Tako u Tehe-

69

}.

/

ranu, do k je Staljin nazdravljao .smrti najmanje pe­deset hiljada njemackih o fici ra«, on, Rooseve lt, odmah je shvatio da Je ~uski m::-rsal nazdravljao un is tenju Junkerskog mJlltan zma. All Wmston nije shvatio bit. Nezadovoljno je odgovorio da ne moze nazdraviti u to ime buduCi da Engleska . nikada ne bi dopus tila masakr ratnih zarobljenika • . Staljin se uvrijedio i Roosevelt j e smijuCi se morao spasiti situaciju sugeri rajuCi je­dan »amandman Staljinovoj zdravici« i predlazuei for­mulu : . Pijem za smrt u borbi cetrdeset devet tisuea i pets to njemackih oficira ... «

Mikolajczyk se Predsjedniku cinio prilicno zbu­njen, kao i poljski ambasador u Washingtonu J an Cie­chanowski koji j e tako<1er prisus tvovao razgovoru.

Rooseve lt je zato brzo dodao: . Ipak s to se Rusa tice, ja uvij ek spavam jednim okom.«

. Sovjeti, primijet i Mikolajczyk, cini se da su sa­svim podredili poljsko-ruski sporazum prihvaeanju uv­jeta nespojivih sa suverenitetom i nezavisnoseu.«

. Slaiem se, prizna Roosevelt, ali ne zaboravite da Rus.a ima pet puta vise nego Poljaka i da je Rusija sus Jed sposoban da proguta Poljsku, ako ona odbije da se podvrgne njenoj volji. Ja ne vjerujem da Sovjeti zele U.rllS tit i Poljsku. Uostalom to bi bilo veoma tesko, cak i za Rusiju. Staljin zna da bi se Sjedinjene Driave i americko javno mnjenje tome odlucno suprotstavi­Ii ... _

r naginjuCi se nad Poljakovo rame doda : »Mi smo o?~jica pOlit.icari. Shvatite me. Ja sam u politickoj go· ~ru . . (Nekohko mjeseci kasnije bili su predsjednicki lzbon.) Nemoguee je da sluibeno interveniram u ko-rist poljskog problema iii da Staljinu predlozim svoje posredovanje . " Ali to s to nisam posrednik ne spreca­va me da budem miritelj u sovjetsko-poljskom sporu. U prezbiterijanskoj crkvi posrednik nije pastor vee clan zupe ciji je zadatak da tumaci svacije misli i olak­sa opei skJad ... «

Mikolajczyk je poduzeo tegobno hodocasee naj-

Jrije u Moskvu, zatim u London, pa opet u Moskvu, gdje

. e 13. listopada u sovjetskom komesarijatu za vanj.ske poslove ponovo vidio Staljina i to u drustvu Church lIla.

70

S ruske strane sas tanku su prisustvovali Staljin, Molo­tov i Gusev, od Engleza Churchill, Eden i ambasador Kerr, a od Poljaka Mikolajczyk, Romer i Grabski. Arne­ricki je ambasador Harriman sastanku prisustvovao kao obiCni promatrac.

Odmah na pocetku StaJjin je napomenuo da u Lu­blinu postoji . Poljski komitet oslobo<1enja« ciji je za­datak . upravljanje slobodnim teritorijima«. Zatim je dodao da je to »stvarnost 0 kojoj ne moze biti disku­sije i, buduCi da u Poljskoj sada postoje dvije supar­nicke vlade, jedini izlaz je da ih se spoji u jedinstvenu vladu<<.

Na iznena<1enje Poljaka Churchill je odmah po­ctrZao Staljina, precizirajuCi ipak da bi Poljska za na­doknadu morala dobiti . Prusiju i Sleziju«.

Staljin je optutio Mikolajczyka zbog imperijaliz­rna, a Molotov dao senzacionalnu izjavu: . Cini mi se da je potrebno podsjetiti prisutne licnosli da se uTe­heranu predsjednik Roosevelt slozio s . linijom Curzone kao poljsko-sovjetskom granicom i da se to rjesenje njemu ciniJo zadovoljavajuee i za Ruse i za Poljake, ali da je trazio da se do nove odredbe ne polaie rono­go na njegovu suglasnost. Mi dakle moramo smatrati da .Iiniju Curzon_ nisu sarno prihvatili SSSR i Velika Britanija, vee i Trojica velikih.« Kako Harriman to nije zanijekao, spor je izgledao zakJjucen. Churchill je vise puta u toku anglo-poljskih razgovora pokusao utje­cati na Mikolajczyka da pristane na sporazum . • Ovaj poljski problem ne smije kompromitirati evropski mir, govorio je .. . Cijeli eu svijet upoznati s apsurd.rllm dr­tanjem poljske vlade i Poljska ee biti odgovorna za novi rat koji ce stajati dvadeset pet milijuna ljudskih Zivota ... Rusi ce poplaviti vasu zemlju i uniS titi vaS narod . . . Shvatite da ee po ovom sporazumu Poljska izgubiti sarno Pripjetske mocvare i pet milijuna s ta­novnika koji su u bili Poljaci ukrajinskog porijekJa.c

Razgovor izme<1u . Iondonskih Poljakae i - lublin­skih Poljaka« nije donio nikakav rezultat.

Mikolajczyk je vise volio ostati pri svom stavu. V Dvadeset cetvrtog studenog 1944. dao je ostavku .

./ \ Svoj je postupak objasnio prigodom mitinga u Chatam

71

House u Londonu: »Prisiljavali su me da pristanem na komprOmis s Rusirna«, uzviknuo je. I tada isprica pricu o paru koji je htio da oboji sobu svog stana. »Mui je huo da soba bude zelena, zena da bude ruzicasta . Na kraju su se nagodili: soba je obojena u ruiicasto ... «

Konac~lO, t.~agedija Varsavskog ustanka mu je za­dala posljednjl udarac. General Bor-KomorowSki pukovnik Monter i 40.000 Ijudi, potajna najjaca i naj: efikasnija arrnija ustanika koja se mogla zamisliti uza­ludje sedmicam.a. cekala pomoe vojnika Rokoso~Skog kOjl su se nalazill s druge strane Visle. Na kraju su se morali predati, ostavsi bez hrane i municije. Cak su i sami Nijemci odali pocast njihovom samoprijegoru.

Za predsjednika poljske londonske vlade tada je /..::.-.. iza~r~n stari sOcijalisticki voda Tomas Arciszewski,

kOjl je nakon petogodisnjeg upravljanja Iijevim krilom ~ tajnih poljskih organizacija, u kolovozu 1944. potajno

engleskim avionom napustio Poljsku. Svi Poljaci su tad a . izgledali izbezumljeno. »Nase su zene i djeca u Varsavi, dobacio je jednog

dana Anders Churchillu, ali viSe ih volimo vidjeti mrtve nego i samu pomisao da bi morali zivjeti pod boljse­vickom vlaseu. ViSe volimo umrijeti u borbi nego nv­jeti pod jarmom.«

Danas se general Anders nalazi u svom glavnom stanu.

Dan ranije je bio u Rimu. Upravo je dobio poziv da sutradan dode u Firenzu

gdje se u prisustvu generala Marshalia, koji se vrati~ s Jalte, treba odrzati sastanak komandanata armijskih korpusa. Inzistirat ce da ga s njegovim divizijama pre­bace na Zapadni front.

Prije nekoliko mjeseci ga je ohrabrila Rooseveltova izjava Rozmareku, predsjedniku drustva Arnerikanaca poljskog porijekla, za vrijeme izborne kampanje u stu­denom. (Arnerikanci poljskog porijekla su veoma brojni i utjecajni u vaznim drlavama kao New York, Pennsyl­vania, IIIionois, Ohio, Michigan.) Rozmarek mu je rekao, da mu je Predsjednik obecao da ce odriati obecanja demokratske stranke u vanjskoj politici i da ee paziti da se s Poljskom pravedno postupa na MiroVDoj konfe-

72

renciji. Zato ee on 7. studenoga ponovo glasati za nje­ga, jer je uvjeren u njegovu iskrenost. Kako je taj puta, suprotno trima proslim izborirna - veeina koju je postigao Roosevelt protiv svog republikanskog su­parnika Deweja bila slaba, Predsjednik bi zaista morao biti zahvalan onima koji su ga podrZali, dobrodusno je mislio general Anders.

Nakon toga je vidio Arciszewskog koji mu je donie uznemirujuee vijesti. »Sve ee se rijesiti na novoj kon­ferenciji«, rekao mu je novi predsjednik, upoznavsi ga s gledistima svoje vlade, koja su 22. sijecnja u obliku memorandum a prenijeta britanskoj i americkoj vladi.

Arciszewski je 3. veljace ambasadoru Winantu po-

Cu'erio telegram za predsjednika Roosevelta.

»Cvrsto vjerujem, pi sao je, da neeete donijeti od­luku koja bi mogla stetiti legitimnim pravirna Poljske iii njenoj nezavisnosti i da necete prihva~ti nikaka~ gotov Cln koji bi se tieao Poljske ... Ako mlr u EvrOPI treba da bude trajan, mora se temeljiti na principu pravde, postovanja i zakona, odnosima dobrog susjed­stva i postenja u medunarodoom fivotu ... Dok piSem ove rijeci, tisuce i tisuee najboljih sinova Poljske su u opasnosti. Takozvana privremena vlada u Lublinu je otvoreno izrazila namjeru da sudi kao izdajicama svim poljskim vojnicima u zemlji i clanovima tajnog polj­skog pokreta ... Vec su pocela masovna hapsenja i de­portacije ... Arnericka i britanska vi ada su priznale :Jar­miju u zemlji kao dio regularnih poljskih snaga koje se bore ... «

Uznemiren je, jer je ambasador Jan Ciechanowski uzalud trmo prijem kod Roosevelta u toku cijelog si­jecnja. Bijela kuca mu je odgovoriJa da je Predsjednik bolestan i zauzet pripremanjem sastanaka Trojice ve­Iikih.

Ambasador je sarno uspio vidjeti Predsjednikova najblizeg suradnika Harryja Hopkinsa koji mu je re­kao: .Mi irnamo toliko drugih vafnih pitanja 0 kojima treba raspravljati.« Ciecbanovski ga je tada upitao slo bi moglo biti vafnije nego da se odmah postave na bali americkih principa i cetiri osnovne slobode. temelji buduce suradoje ... Hopkins je prasnuo u smijeh i od-

73

govorio sv<;>j~ nesmiljenim humorom : . Mj is to tako morru;no Dllslitt na predsjednieke izbore 1948! •

. Sltuaci!a se jos vise pogorsala nakon sto je Komi­tet 1Z Lublma presao u Varsavu pod imenom . Privre­m~ne vlade Poljske Republike., koji je Moskva odmah p=ala. ~t~jin je ohrabren vojnim uspjesima izabrao grubu politiku »gotovog eina •.

. To je razlog zbog kojeg su uznemireni general Vla­dislav.Anders i njegovi vojnici, izagnani predsjednik republike u Londonu Rackiewicz, predsjednik vlade i njegovi ministri, kao i svi poljski demokrati van i unu.tar Poljske: »Na ZaJost! - rekao je jedan od njih - Dll smo sad Jedino besplatni vojnici.. Preostaje jos n~da da Churchill i Roosevelt na Velikoj konferenciji bIlo kako postignu Staljinovo povlaeenje.

74

OSMO POGLA VUE

ZAPADNA EVROPA

De Gaulle, Mussolini i Sveti Otac

Rat nije pustosio NorveSkom, okupiranom evrstom armijom od tristo tisuea vojnika pod komandom gene­rala Reedisa. Zemljom je upravljao strogi guverner i komesar Reicha doktor Terboven - bivsi gaulajter Kalna, koji je svojim zatvorenim Jicem i malim hnir­kavim oeima podsjeeao na zloeudni Himmlerov lik. Terbovenov glavni stan je bio smjesten na vrhu bre­zuljka u dvorcu prijestolonasljednika. Predsjednik via­de i Jider Nacionalne stranke Widkun Quisling smjestio se u odajama kraljevske palaCe u Oslu, odakle vee sedmicama ne izlazi.

U studenom se mec1utim u Finskoj iskreao prvi kontingent norveske vojske. Za njim su uskoro stigle i policijske jedinice formirane u Svedskoj. Ponovo je mogla biti uspostavljena slobodna pokrajinska vlada.

* U okupiranoj Holandiji polofaj civilnog stanovnis­

tva postajao je sve teD, naroeito u pogledu hrane. U AnIsterdamu je ionako malen broj dnevnih kalorija od sesto trideset smanjen na cetiristo i pedeset kalorija. Sedmicni obrok kruha nije veci od petsto grama. Po­sljediea toga su nezapamcena razbojstva, krac1e, pljac­ke, kojih u Nizozemskoj jos od srednjovjekovnih ra-

75

tova nije bilo tako mnogo. Uz to poveean je i broj ra­cija: sest tisuea osoba je deportirano u Hilversum, osamsto u Bussum. 2eljeznicki radnici strajkuju vee cetiri mjeseca. Holandska vlada u Londonu je dala os­tavku. Kraljica Wilibeimina je prihvatila ostavku traZe­ei od profesora Gerbrandyja da »sastavi novu vladu imajuei u vidu oslobodene provincije - oko dva mili­juna stanovnika jufnih krajeva - i da okupi sto veei broj snaga za oslobodenje Holandije, kako bi mogao pripremiti oslobadanje sjevera«.

U BeIigiji kojom upravlja kraljev brat princ Char­les, Van Acker u 11 sati predstavlja vladu koju je us­pio sastaviti nakon duge i teske rninistarske krize i u koju su usIi liberaIi, krseanski socijalisti, socijaIisti i komunisti. Ministarstvo vanjskih poslova je povjere­no Paul-Henri Spaaku. Opskrba stanovniStva zadaje ve­Iiku brigu kao i veorna aktivni komunisti. Novioe izlaze na dvije stranice i malog su formata. Dnevnik nacional­nog jedinstva La nation BeIge - kojorn rukovode Paul Neuray i Joseph Finet - osim izvjestaja ratnih dopi­snika, objavljuje i uvodnik Gerarda de Lantsheerea pod naslovom »Oni u Londonu« u kojem zali zbog ne­smotrenosti bivse vlade, koja je, po njegovorn misljenju, kriva .sto nije upoznala potrebe okupiranih provincija i sto je jos gore, ni njihov mentalitet, pa cini se ni oj i­hoy patriotizam«. Jedna kratka kronika pretpostavlja da je »kralj Lepold zatocen u nekorn bavarskom dvor­cu«, a uokvirena vijest najavljuje »da ee elektricne struje i iduce sedmice vjerojatno biti po danu«. Na unutrasnjirn stranicama nalazimo reportazu 0 ruskorn zauzimanju Hitlerovog glavnog stana u Rastenburgu, zatim studiju .Nijemci se odricu nacizma... u oku­piranim oblastima« i vijest da bi marsal Staljin prili­korn sastanka s Rooseveitom i Churchillom mogao slu­zbeno objaviti vjencanje s tajnom zarucnicom Rosom Kaganovic, sestrom Lazara Kaganoviea, potpredsjedni­ka Savjeta narodnih komesara. Tri osobe su pobjegle iz zatvora Charleroi. Hapsenja kolaboracionista se na­stavljaju. Belgija se ipak brzo snasla u ponovo uspo­stavljenorn miru.

76

Svicarska je mirna, uostalom kao i u toku cijelog rata. Otok mira u oluji.

Njena prva briga je da ponovo nade svoje mjesto u poslijeratnoj medunarodnoj trgovini.

U Neuchatelu se odrlavaju vaZni trgovacki anglo­-americko-svicarski pregovori. Anglo-americke delegate vozi posebni vlak. Dolazi Rooseveltov Iieni predstavnik doktor Currie, a od Britanaca ministar Foot. VIak sti­fe u Verrieres s dva sata zakasnjenja, sto je uvijek bila iznimka u toj zemlji savrsenog reda. Svicarsku delegaciju predvodi Max Petitpierre, sef federalnog po­Iitickog odjela. Sva svicarska stampa fuli zbog od­sutnosti francuske delegacije i zbog stalne napetosti izmedu Berna i Pariza: nakon vise zucnih prepirki -bilo to 0 priznavanju - de jure - de Gaullove vlade iii izrueivanju nekih zatvorenika, jos nijEl imenovan francuski opunomoeeni ministar u Bernu ni.. svicarski ambasador u Parizu. '

Le Journal de Geneve od 11. objavljuje fotografiju .generala Vasiljevskog - sefa Staljinova staba •.

Pierre Beguio u uvodniku protestira sto su fran­cuske vlasti .hermetieki. zatvorile francusko-svicarsku granicu.

Medu savezniekim ratnim izvje~tajima specijalna rubrika je rezervirana .za uVaZenog gosta koji nas na­pusta«: Aga Kan u drustvu princeze i mnogobrojne pratnje napusta Hotel de Ia Paix u Genevi i odlazi za Marseille, odakle avionom zeli u Kairo a zatim u Indiju. MIadi princ, jedinac Age Kana ostaje u Svicarskoj gdje ce nastaviti skolovanje.

Dakle, zemlja daleko od ratoih strahota, sretna zemlja.

Ipak, u njoj five neke, trenutno veoma vafne lienosti.

S jedne strane .Rote Kapelle., kojom rukovodi Madar Rado pod kontrolom sovjetske ambasade, skup­Ija sve tajne podatke 0 Njemaekoj.

S druge strane je tu i veoma vaZni centar Intelli­gence Servicea.

77

U Bernu se vee nekoliko mjeseci nalazi veliki maj­stor americke ~pijunaie Alen Welsh Dulles, ~ef OSS (Office of Strategic Services).

On tu fivi pod skromnim imenom pomoenika opu· nomoeenog ministra Harrisona u americkom pos lan· s tvu .

Njegovi izvje~taji u Washington, a od sada i na Ja l· tu, igraju veoma veliku ulogu.

Aktivnost mu se svodi na dva g1avna podnicja. Prva se sastoji u prikupljanju svih zanimljivih po­

dataka 0 tajnom oruiju. Roosevelt je za veliki njemacki napredak na tom podrucju saznao upravo od Dullesa. Spijunski lanac prolazi kroz Svedsku. Nekoliko mjeseci r anije on je u suradnji s Intelligence Serviceom uspio eak da dobije pm V·2 - citav i netaknut, prije nego ~to je prvi V·2 pao na Englesku. Bio je to primjerak koji je pao u Svedskoj za vrijeme jednog neuspjelog pokusa i koji je zatim avionom bio prebacen u Veliku Britaniju.

Druga se sastojala u ispitivanju njemacke namjere o utvrdenju u bavarskim i austrijskim Alpama i u s tva· ranju pogodnih kontakata koji bi to mogli sprijeciti.

Namjera je ocita iako ne ba~ mnogo jasna. Pripre· me su u toku. Gaulajter Tirola Franz Hofer dobio je zadatak da ~to je moguee brle ostvari radove na utvr· denju juine granice. Civilni komesar za teritorije hr· vatske obale Friederich Rainer da utvrdi juinu granicu. Mar~al Kesselring mora studirati obrambene mogue· nosti vlastitog alpskog sektora. Himmler je poslao u Alpe odjeljenje geologa, pripadnika Waffen·SS kao i clanove Planinske skole Waffen·SS da proucavaju probleme uzrokovane velikim razaranjima i da prema tome pokusaju stvoriti obrambene poloiaje. Ministar industrije Speer dobio je zadatak da vaine austrijske tvornice premjesti u jedan veliki rudnik Tirolskih Alpa. Plan je dakle vee u pocecima ostvarenja.

Dulles pokusava da odijeli Austrijance od Nije· maca.

Pocinje tajne pregovore s general·pukovnikom Alexandrom Lohrom, koji se trenutno nalazi na au· strijsko-jugoslavenskoj granici i general·pukovnikom

78

Lotharom Rendulicem, komandantom annijske grope na austrijsko-madarskoj granici.

Povezuje se s Ijudima pogodnim za pripremanje pregovora 0 sporazumu izmedu zapadnib i njemaekih trupa, naroCito s Bavarcem doktorom Josephom Mill· lerom i isusovaekim generalom koji je pukim slueajem grof Vladimir Hoke von Ledochowski.

Konaeno se povezuje i s talijanskim industrijalcem Luigijem Parillijem, koga poznaju dva Dullesova prija· telja, ~vicarski profesor Max Hussmann i major Max Waibel iz tajne ~vicarske sluibe. Prvi kontakti su us­postavljeni radi eventualnih pregovora s doktorom Rah· nom, njemackim ambasadorom kod MussoJinija i Ss. ·generalom Karlom Wolffom, vrhovnim komandantom SS·trupa i policije u sjevernoj Italiji, hiv~im ~efom Iienog Himmlerovog staba. Kao garanciju za iskrenost Dulles traii oslobadanje dvojice talijanskih partizan· skih voda: Ferruccia Parrija i Usmianija. Operacija je nazvana .Sunrise-crossword« (ukrstena rijee - izlazak sunca). Koliko god je nadzire Hitlerova kontraSpijuna· fa, toliko je nadzire i sovjetska spijunaia, eiji je zada· tak da kontrolira sve pripreme radi eventualnog sepa· ratnog mira izmedu Njemaeke i Anglosaksonaca.

* Oslobadanje Francuske nije potpuno zavrieno. Osim dijela Lorraine, jaki njemaeki garnizoni <ide

jos sest luka: Royan, La Rochelle, Nantes, Saint·Nazaj· re, Lorient i Dunquerque.

Francusku muce ekonomski problemi: opskrba i rekonstrukcija. Ministar za planiranje Jean Monnet potpisuje u Washingtonu ugovor 0 zajmu. Pierre Men· des.France, ministar nacionalne ekonomije - u govoru preko radija zastupa politiku stabilizacije cijena. Mi· nistar industrije Robert Lacoste na jednom sindikal· nom sastanku izjavljuje da . od sada heroizam u radu mora biti jednak heroizmu u ratu • .

Radio-Pariz objavljuje da bi general de Gaulle mo­gao biti pozvan na konferenciju Trojice velikih . koja I

bi u tom slueaju postala konferencija eetvorice •. Shd . I

beni krugovi to kategoricki demantiraju.

79

~ematograti i kazalista pokusavaju uspostaviti :edOVltl progra.m. Ponovo pocinju redovite nogometne I ~gby .uta~mlce. Charles Trenet pjeva u Bobinou ... Edith Plat I Yves Montand u Etoileu ...

. Tjednik Carref?ur donosi naslov: . Buduei da je umJetnost ratovanJa dostigla strahovito savrsens tvo preostaje nam da otkrijemo umjetnost mira.« Vercor~ objavljuje clanak 0 »odgovornosti pisca«, a Pierre Bour. dan posveeuje svoju kroniku sigurnosti Rajne.

Dnevoici ne izlaze nedjeljom. Oni od subote vri· jede i za nedjelju, a tiskani su na jednoj stranici i rna· log su [ormata.

Svi veliki americki i engleski listovi donose fran· cusko izdanje. Ni oni nemaju viSe od jedne stranice. U New York Herald Tribun e, Walter Lippmann svoju poznatu rubriku »To-day and To-morrow« (Danas i sutra) posveeuje sudbini Njemacke kojoj je Hitler sigurno zajamcio propast jos veeu od one 1918. »Not Defeat, btlt Catastrophe« (Ne poraz vee katastrofu) . Jedan clanak zauzima se za Pattonovu armiju koja tra· ti .pravo pivo« kako bi podigla moral. »Pariz, njegovi sampanjci i konjaci su predaleko od momaka koji se bore na liniji Siegfried, gdje mogu naCi sarno lose pivo slicno onome koje su Amerikanci pili za vrijeme prohibicije. Tacno je da ono ima nekakav okus piva, ali nista se ne dogada cak ni poslije desete case.« Daily Mail objavljuje clanak 0 napredovanju Kanadana pre· rna Rajni.

* General de Gaulle je spavao u strasburskoj pre·

fekturi u krevetu koji je za njega bio prekratak. Dan prije u Mulhouseu je odlikovao velikim krizem

Legije casti generala Lattre de Tassignyja, a u Colmaru generale Leclerca i Bethouarda kao i viSe americkih generala.

Ovo jutro pocinje prisustvujuei u katedrali sveca· nom Te Deumu u cast oslobodenja Alzasa.

General je po obicaju zamiSljen. Ipak, on je cvrsto preuzeo vlast i njegov autoritet

vise ne dolazi u pitanje. Nakon Moskve i Washington

80

i London su priznali »privremenu vladu Francuske Re­publike« u zajednickom izvjestaju od 23. listopada 1944, objavljujuei da je general Eisenhower ocijenio kako je sada vee moguee »prenijeti vlast u ruke de Gaulleove vlade na francuskom teritoriju«, na sto je general na jednoj konferenciji za stampu hladno odgovorio: »Francuska vlada je zadovoljna i samom cinjenicom sto je se naziva njenim imenom.« U Francuskoj nije doslo ni do revolucije ni do gradanskog rata, kako se bojao Roosevelt.

Ali, svjetski dogadaji mimoilaze Francusku. To je viSe nego sto moze podnijeti taj ponosni covjek cija je nepopustljivost njegov najveCi zadatak. On vee »pro­klinje dvolicnu i nesloznu raspravu u kojoj ee Amerika, SSSR i Engleska bez nas rjesavati aktualne probleme«. Bez francuskog ucesca vee je odrlana konferencija u Dumbarton Oaksu ciji je zadatak bio da u prisustvu Kine pripremi budueu Organizaciju ujedinjenih naroda. Nije bila prisutna ni na evropskoj konferenciji gdje su vee godinu dana u Londonu Amerikanci, Englezi i Rusi prouCavali sudbinu buduee Evrope. Isto tako nije bila pozvana ni na konferenciju na obalama Crnog mora. Ostala je Velika Odsutna. Fran90is Mauriac je tada napisao: »Talleyrandova i Chateaubriandova fote­lja je ostala prazna. Francuska je cak i poslije nesreea u Ligi naroda zauzimala mjesto koje joj pripada; njeni prijatelji joj danas osporavaju ono sto joj ni njeni najveCi neprijatelji u toku stoljeea nisu odricali ... «

Ceremonija je zavrsena. Sef privremene vlade u pratnji ministra rata Diet­

helma, general a Juina - sefa vrhovnog staba narodne obrane, svog direktora kabineta Palewskog, generalnog vladinog sekretara Louisa Joxea odlazi na trg Broglie gdje odlikuje zastavu jedne streljacke pukovnije.

Zatim posjecuje gradsku vijecnicu. U odgovoru na pozdravni govor gradonacelnika Charlesa Freya izjav· ljuje: »Francuskoj je potrebno iskustvo svih njenih oblasti pa tako i Alzasa.. . Rajna mora biti velika fTancuska avenija . .. «

Nakon mimohoda trupa na trgu Broglie, evo ga u Saverneu, gdje ga docekuju americki generali Devers

6 Jail" iii podjcln s\'ijcta 81

i Patch. Prvog odlikuje medaljom velikog oficira Legije Casti, a drugoga vite~kom vrpcom. Nakon izvr~ene smo­tre trupa, pje~ke, zajedno s masom razgledava Saverne.

U Metz stiZe u 16 sati i 30 minuta. Tu ga prima general Giraud, kojem de Gaulle dugo stBce ruku. Nakon ~to je poloZio vijenac na podnozje Spomenika palih i izvr~io smotru garnizona na trgu Armes, po­javio se na balkonu vijecnice izrafavajuCi svoju radost, ~to se ponovo nalazi u ovom . dragom, plemenitom i velikom gradu Metzu, izmucenom cetverogodi~njom

borbom, ali koji se nikad nije odrekao sebe ni Fran­cuske«. Jo~ je dodao: . Da, mi moramo sluziti dd avi ... Ponovo treba izgraditi francusku ddavu, jaku, za~tit· nicu, bez koje bi nacija sve izgubila .. . « Zavrs io je pjevanjem Marseillaise koju je golema masa u koru prihvatila.

Kad je zavrsen slmbeni prijem u velikim salonima gradske vijecnice i sve ceremonije u cast oslobodenog Alzasa, general de Gaulle povukao se u katedralu gdje ga je pazljivo docekao biskup Metza Mgr. Heintz.

De Gaulle razmBlja. -- Za~to Francuska nije pozvana na konferenciju Ve­

likih? Mozda zato ~to Trojica velikih smatraju da ona nije vise »velika.? Bez narocitog razloga? Iii moida iz drugih slozenijih razloga koji zavise od karaktera pri­sutnih? To je pitanje koje u tom casu postavljaju sebi mnogi Francuzi.

Sigurno je da je i »francuska dekadansa« odigrala svoju ulogu. Predsjednik komisije ministarstva vanj­skih poslova arnerickog senata Connally nedavno je izjavio »kako je Francuska u ovom ratu odigrala ulogu male zemlje«. Predsjednik JUZnoafricke Unije madal Smuts je na jednom prijemu u prisustvu Churchilla i Edena izrazio mi~ljenje svih dominiona: .da Velika Britanija, SAD i Rusija - koje vode narode u ovom ratu - moraju to vodstvo sacuvati i u vrijeme mira. A da bi bio jasniji dodao je: France has gone (Fran­cuska je gotova) i ako joj se ikada pruzi kakva prilika, bit ce potreban velik i dug napor da bi isplivala na povr~inu •. Mnogobrojni komentari anglo-arnericke ~tam. pe su jedinstveni, slafuCi se s tim stavom, iako neki

82

novinari s one strane La Manchea i Atlantika smatraju cak neshvatljivim i opasnim da se sudbina Njemacke rje~ava bez uce~Ca Francuske, g1avne sile s kojom ona ima zajednic!ru granicu. Vrlo Zive polemike je izazvao clanak Georgesa Bidau)ta u Free Wor/du, u kojem minis tar vanjskih poslova Francuske podsjeca . da je Francuska zemlja kojoj prijeti najneposrednija opas­nost. Ona je uvijek prva na udaru. Zbog toga ona i za­htijeva odgovornost za razmjernu opasnost koja joj prijeti.«

----, Sigurno je medutim da su i neki licni razlozi odi­grali ovdje svoju ulogu .

Najprije, Roosevelt i de Gaulle se uzajamno ne podnose. Amerikanac je veoma sveeano primio Fran­cuza u Bijeloj kuci srpnja 1944. Na doee!ru se say pre­tvorio u .osmijeh i srdacnost •. Po njega je preko At­lantika poslao svoj vlastiti avion i smjestio ga u Bijeloj !ruei. Upotrijebio je say svoj ~arm kako bi udobrovoljio sugovornika. Njihovim najprisnijim suradnicima se atmosfera razgovora cinila veoma srdacnom. De Gaulle nikad nije podnosio toga Carobnjaka demag~~je. Roosevelt je u stvari neprestano osporavao . legItim­nost« de Gaullea, i to je prva i g1avna greska koja je sprecavala razgovor. Tu dvojicu je toliko malo stvari vezivalo da nisu usvajali nikakve prijedloge ni savjete koje su izmijenjivali. Sad mozemo zamisliti wto se Roosevelt, uz godinama pojaeavanu nervozu, umor i ra-

"zocaranje, svim svojim bieem vise opirao prisutnosti de Gaullea nego prisutnosti Francuske za stolom Ve­lilti!:L.

, I Ziitim, Churchill i Eden su sarno naoko pokazivali zelju za francuskim ucescem na konferenciji. Na slm­

' benom prijemu Churchilla u Parizu 11. studenoga, raz­, govori su bili mnogo manje uspjesni od same cere­

. monije.l13ritanski premijer je bio nejasan, kad se ras-e pravljalo 0 .';Ilogue~osli. da Francuska do~~je okupacio­

nu zonu i nIJe pruZIO nIkakvu spomena vnJednu pomoc za opremu mocne francuske armije, kao sto nije izjavio nista odredeni]e 0 buducem reZimu u Njemackoj iii Njemackama. Cinilo se da je on vee u duhu Zrtvovao Moskvi Poljsku i Madarsku, a hotimice je bio nejasan

6* 83

i 0 svim problemima Indokine i Dalekog istoka. 0 Bliskom istoku je rekao nekoliko vrlo neodredenih ri­jeci. Churchill je cini se sam zelio da zastupa evropske interese, a francusko prisustvo na konferencij i bi moz­da stetiIo engleskim interesima. \

Staljin je mislio na de GaUl'leovu razdraZljivost i karakter. U Moskvi je krajem studenoga razgovarao s njim punih petnaest sati, pokusavajuCi da postigne od generala priznanje Poljskog komiteta u Lublinu, a ti­me i presutno poricanje poljske vlade u Londonu, koju je u Pariru zastupao ambasador Morawski. General je pristao da primi delegate Komiteta i da porazgovara s njima, ali tri Poljaka su na njega »kao licnosti osta­vile osrednji utisak«. To s Komitetom nije iSlo dalje od odredivanja jednog francuskog oficira, majora Christiana Foucheta, opunomocenog pri Komitetu radi pregovora 0 problemu oslobodeni£ zatvorenika. Odrlav· si zdravicu prije odlaska, de Gaulle je nazdravio »Fran· cuskoj koja sada ima odlucne i uporne vode«.

Uporan je sigurno onaj koji ne zeli ni Roosevelta ni Churchilla. Staljin je reagirao u istom stilu.

De Gaulle se, dakle, nije mogao javno sastati s historijom.

Zato je to ucinio pros log ponedjeljka izjavivsi pre­ko radija:

• Sto se tice pravila buduceg mira, izjavio je, mi smo upoznali nase saveznike i mi smo javno izjavili da Francuska nece biti angazirana ni u cemu, 0 cemu nije diskutirala i sto ravnopravno s ostalima nije odobrila ... Jos jedanput naglasavam da ce definitivno prisustvo francuskih snaga 5 jednog na drugi kraj Rajne, odvajanje teritorija lijeve obale rijeke i Rurskog bazena od onoga sto ce biti njemacka dr:zava iii drlave, nezavisnost poljskog, cehoslovackog, austrijskog i bal· kanskih naroda, prijateljstvo sa svakim narodom cija Ce glavna briga biti odrZanje evropskog mira - biti uvjeti za koje Francuska srnatra da su najvaZniji. Mi fivo felimo da to budu i uvjeti naSih saveznika. Nismo uznemireni sto se tice mogucnosti koju cerno imati u ostvarivanju vecine ovih ciljeva, buduCi da imamo sto

84

deset milijuna zivih ljudi sakupljenih pod francuskom zastavorn u neposrednoj blizini onoga sto nas najdi­rektnije interesira ... «

*

. ~naj koga je Hitler jednog dana nazvao .najveCim TaliJanorn od vremena Julija Cezara« nije vise ni sjena samoga sebe.

Benita Mussolinija je nemoguce prepoznati. Uni· forma fasisticke milicije landara na njemu. Ovratnik erne kosulje je postao presirok za njegov omrsavjeli vrat. Sa svojim blijedim licern, upalim obrazima i osi· sanom glavom, vise je slican nekom robijasu. U nekim trenucima prisiljava samoga sebe da vjeruje u tajna orufja »koja ce zaprepastiti cijeH svijet. . Posjeeuje tvornice. Izra:zava zelju da vidi talijanske divizije koje se formiraju: San Marco u Grafenwohru, Monterosa u Munzingenskorn logoru, Littorio u Heidelbergu i ltalia u Sennelageru blizu Paderborna. Ponajeesce je tmuran i utucen. Cita Platona i stara socijaHsticka dje­lao Jedan od svojih govora legijama naziva: .Gotovo sokratski dijalog«.

. Boravi na obalama jezera di Garda u Gargnanu. ZI:-ot mu se odvija izmedu tri vile. Nedjeljom pod za· stItom njemackih vojnika seta bicikJorn oko jezera .

Porodicu je smjestio u vilu Fellibrini: Ijubomorna :lena, stariji sin Vittorio sa svojorn zenom i djecom, Brunova udovica Gina i njena djeca, najmladi sin Ro­mano, te najrnlada kci Anna Maria. Cijeli mali svijet koji galarni i koji se prepire u prisustvu profesora Zakarije i oficira za vezu, poruCnika Dicheroffa.

U depandansi bivseg d'AnnUDZijevog dvorca Vitto­riale boravi njegova Ijubavnica Clara Pettacci. Kad je posjecuje uzima jedan skromni Fiat, a ne luksuzni Alfa Romeo.

Radne prostorije se nalaze u Villa delle Orsoline. Njegova radna soba je mala i prepuna pokuestva. Sate i sate tu provodi pisuci, gledajuci u vrt, citajuci Tol· stoja, Solohova, Napoleona od Emila Ludwiga i Raz· mi!ljanja a snazi zla.

85

Sve sto uradi na politickom planu, sve je bez uvje­renja.

Utemeljio je .Socijalnu republiku Italije«. Jedva da i sam u nju vjeruje. Nitko uostalom za nju nije CUO

pod njenim pravim imenom. Nazivaju je . Sjeverna Republika« iii .Neofasisticka republika«, zavisno od prilike.

V1ada radi u nevjerojatnim uvjetima: minis tar Biggini (prosvjeta) boravi u Padovi; potpredsjednik Graziani u Desenzanu; Tringali·Casanova (pravosude) u Cremoni; Liverani (saobraeaj) u Veroni; Romano (javni radovi) u Veneciji, dok se ministarstvo vanjskih poslova nalazi u Salou.

U Salou boravi japanski ambasador kojeg se nika­da ne moze vidjeti , kao ni svicarskog otpravnika po· sl?va. To je cijeli diplomatski kor zajedno s njemac­klID ambasadorom Rahnom koji u svojim rukama »drli vlast nad citavom Italijom i koji je u stvari pravi za­cetnik operacije Sjeverna Italija«.

Gargnano je kazaliste sjena. T~ s~ Cak ne komentiraju ni svjetski dogadaji.

. LJudi se zadovoljavaju time sto mogu da prezive, 1Z dana u dan oeekujuei najgore.

.S~? predstavlja u stvari taj fasizam, koji se otopio kao smJeg na suncu_, pita se ponekad Hitler.

* Pio XII je kao i svakog dana ustao u 6 sati i 30

minuta.

Nakon kratke molitve ispred prozora koji gleda na Trg sv. Petra i nekoliko minuta gimnastike, tusira se h1adnom vodom, zatim sam brije, oblaci i odlazi u kapelu ct.a odsl~i misu. U to vrijeme su vee stigli stari sob~ Glovanm Stefanori, sofer Mario Stoppa kao i maJk~ Pasq~ s tri njemacke easne sestre koje se bnnu 0 domaemstvu. Pio XII je visok covjek, uspra­van: mrs~v. strogog izgleda. sa zivim, gotovo grozni­caV1ID oClD1a i jakog orlovskog nosa. Pokreti su mu spori, savrseno prostudirani, a glas jasan i jak iako malo opor i nazaIan.

86

Nakon mise doruckuje salicu bijele kaye, pecivo i malo voea. Igra se sa svojim pticanIa koje mu skaeu po ramenima i kIjuckaju mrvice po stolu. Poslufuje ga majka Pasqualina koju RimJjani u sali nazivaju »pa· pisa« ill Virgo Potens - svemoena djevica. Ona jos od 1917. bdije nad njegovim krhkim zdravljem. lmala je sarno 23 godine kad je usia u slufbu Mgr. Pacellija (tada nuncija u Miinchenu) . Nikad ga nije napustila. Inace je Njemica, rodena u Lehnertu i pripada Kongre­gaciji sestara Svetog KriZa iz Menzingena.

Pio XII je mrzio nacizam. ViSe puta ga je kritizi· rao. Smatra da je Hitler pogazio crkvenu vlast. Ipak, on je dvanaest godina 'livio u Njemackoj kao nuncij. Volio je njemacki narod. Njegova najbliZa okolina su Nijemci: ne sarno sestre iz Menzingena koje ga slufe vee i njegov ispovjednik Mgr. Bea, te dva isusovca koji vode njegov licni sekretarijat - pater Robert Leiber i pater Wilhelm Hentrich. On eak i svojim pticanIa daje sarno njemacka imena. Danas neosporno pati zbog ponora u koji slijepci guraju Njemacku.

Tacno u 10 sati poeeo je da prelistava novine u svojoj radnoj sobi. Tada je stigao i prvi posjetilac Mgr. Montini isto tako mrsav, ozbiljan i asketski tip, a za· tim i debeli, srdacni i veseli Mgr. Tardini. Obadvojica rade u sekretarijatu. Tog dana s obojicom raspravlja 0

sastanku Trojice velikih. Milijuni katolika nalaze se u svakoj zemlji 0 cijoj se sudbini odlucuje: dvadeset milijuna u Njemackoj, trideset milijuna u Poljskoj, 70% cijeloga cehoslovackog stanovnistva, 14% stanov· niStva Rumunije i Mac1arske. tri milijuna katolika i sto dvadeset biskupa u Kini, ne racunajuei tu katolike Filipina, Indonezije, Baltickih drfava, Greke i Jugo­slavije. Pio XII se nedavno sreo sa Harryjem Hopkin· skom koji je bio na putu za 1altu. Nije skrivao golemu uznemirenost koja ga tiSti. Nije okJijevao ni da ga pita je Ii Roosevelt svjestan svoje velike odgovornosti. U boZienoj poruci govori otvoreno, riskirajuei Cak i da naljuti demokratske gospodare Bijele kuee. »Da nije bila ukinuta moguenost kontroliranja i ispravljanja aktivnosti drfavnih vlasti, svijet ne bi bio zahvac%n poraznim kovitlacem rata_, rekao je. Ta reCenica se

87

ne odnosi sarno na fasizam i nacizam . • Covjek i ddava su uzajamno vezani i srasli tako da zajedno opstoje iii propadaju .• Jos jedna recenica koja ne vrijedi sa­mo za Hitlera i Mussolinija. Kornunisti su to jasno vidjeli_ Togliattijev tjedni list Giustizia e Liberta (Prav­da i sloboda) snafno napada politiku Svete stoJiee u seriji clanaka, koji su se prije viSe sedmiea poceli pojavljivati pod naslovom .Vatikan protiv slobode spanjolskog naroda«, i oko krilatiee . Biti neprijatelj komunizma, znaci biti povezan s fasizmorn«. II Quoti­diana, II Popolo i l'Osservatore Romano su se uspro­tivili i iz toga je proizisla veorna ziva novinska pole­mika.

U podne pocinju prijemi. Danas u privatnu posjetu prima viSe talijanskih

biskupa, Gremignija, Brizija, Sibilija, nadbiskupa Ae­quile Mgr. Carla Confalonierija i druge.

Ruea sam, kao i obicno. Hrana je jednostavna. Danas ipak uzima casu bijelog vina i saJieu erne kaye.

Pola sata kasnije pocinje da radi u svom uredu. Otvara i studira tajne zapisnike Pro Pontifice Maximo individualiter. Salva excommunicationis pro allis qui legunt extra pontificem (Za papu licno - pod kaznorn iskijucenja iz crkve za svakog drugog koji bi citao). Poziva sekretare da ih obavijesti 0 nekim pismima i ~govorima. ani su vec godinama njegovi suradniei. PIO XII ne voli mijenjati liea oko sebe. Mrzi eak sve vef!-ke sv~etovne i administrativne odluke. To je papa kOJemu Je lakse nekoga proglasiti za sveea nego za biskupa_

. U.16 sati, nakon vecemje molitve, izlazi 11- uobica­Jenu Jednosatnu setnju vrtovima Vatikana. Zatim po­novo radi do 20 sati, a nakon vecere nastavlja rad duboko u noc.

Rijetko je Pio XII bio tako uznemiren kao sada za vrijeme konferencije na Jalti, ne samo zbog Nje­macke nakon Hitlerova pada vec i zbog Poljske i svih katolickih zemalja istoene Evrope.

Bas nedavno je primio Mgr. Spellmanna - nad­biskupa New Yorka.

88

Spellmann je katolik koji je nakon Marka Pola i Magelana najviSe putovao. Kao giavni dusobriZnik ame­ricke armije i licni papin izvjestilae proputovao je tisuee kilometara diljem eijelog svijeta.

Odlikuje se snagom duha i sirokom kulturom. Veliki je prijatelj Roosevelta, koji ga CeSee poziva

na veceru u Bijelu kuru i rado mu povjerava svoje najveee probleme. Neke vrste ispovijed bez odrjeSenja.

Jos iste veceri, nakon povratka sa konferencije u Quebeeu (2. listopada) *, Roosevelt je nadbiskupa obavi­jestio 0 doga<1ajima koji su ga toliko uznemirili da je odmah odlucio izvijestiti Rim. Te vijesti su razlog zbog kojega je i sam papa danas toliko uzne~n .

• Podjela je jednostavna. , rekao Je Roosevelt. .Krajnji istok - Kini. Pacifik Sjedinjenim Driavarna. Afrika i Evropa Rusima i Britaneima ... Nadam se da ruska intervencija u Evropi neee biti tako ostra . .. Vjerujem da eu se iakse sporazumjeti sa Staljinom nego s Winstonom. Winston je idealist, a St~jin rea­list kao i ja. Sporazum mec:lu nama na realnim osno­varna razumljiv je sam po sebi ... Problem je - iako se to cini nevjerojatno - postiCi od Staljina privolu 0 neprosirivanju njegove vl~sti s druge strane. ~e~e ad­rec:lene graniee. On bi SlgurnO morao doblti Fmsku, Balticke zemlje, polovieu Poljske i Besarabiju. Nema nikakvog smisla protivrjeCi~i tim St~ljin~~ zelj~a kad on posjeduje moe da ih · ostvan SVOJlm vlastitim sredstvima. ViSe vrijedi sloZiti se ... Uz to jos stanov­nistvo istoeke Poljske !eli postati rusko ... Ali kako znati hoee Ii se Staljin zadovoljiti takvim granicama ... c

Spellmann je jos dada,? da je Rusi.ia vee predvidj~!a vlade s komunistickom veemorn za NJemacku, AustriJu i druge zemlje i da bi u tim zemljama moglll; uSJ?Ostaviti reZim koji bi njoi s)uZ!0 .• To ~e moze oeekivatic ,. ~g<>: yorio je Roosevelt. .SlgurnO Je da ee se komurusticki reZimi znamo prosiriti. Ali sta se tu moze? (What can 'l!/! do about it?).

-"' Spellrnann je tada postavio direktno pitanje: . HaCe li Austrija, Mac:larska i Hrvatska pasti pod taj protek-

* Konferencija u Quebecu odrfana je u stvari ad 11. do 16. listopada 1944. (op. ur.)

89

l

torat? Odgovor je bio: da .• Ali, dodao je Roosevelt, motemo racunati s velikim ekonomskim uspjesima Rusije. Njene financije su zdrave. Prirodno je da ce Evropljane prepla~iti ideja da ce se morati adaptirati Rusiji, ali se morarno nadati da ce za deset, dvadeset godina pod evropskim utjecajem Rusi postati manje grubi ... Sto se nas tice, nadarn se da ce prisiIno pri. jateljstvo (a forced friendship) uskoro postati stvarno i trajno prijateljstvo (a real and lasting friendship) ... Konaeno, Rusi ce uzeti 40% od kapitalistiekog urede­nja, kapitalisti ce zadrZati 60% svoga sistema i tu je onda moguce slaganje: u svakom slueaju to je miSlje­nje Litvinova.«

Madarska? .Ja volim Madare. zelim da se izvuku. Spreman sam da ih prihvatim u saveznieke logore .•

Austrija? »Jedini naein da izbjegne komunistima - ako Otto Habsburg uz madarsku podrsku uspije do­ci na prijestolje .•

Hrvatska? .Winston je za status quo ante. Ja sam medutim protiv uskrsavanja Jugoslavije, za Hrvatsku nezavisnu drZavu i Slovensku nezavisnu drlavu .•

. Francuska? »Ona mozda nece izbjeci komunizarn, OSllD ako ne bude imala vladu a la Leon Blum .•

Poljska? »Ako se ponovo uspostavi, dobit ce is toc­nu Prusiju .•

. Njemaeka? .Ona ce biti podijeljena na vge drlava. VIS~ .~ece ~it.i c~ntralne vlade. Bit ce pod dominacijom cetinJu veIikih slla: SAD, SSSR, Velike Britanije i Kine. Cetrdeset godina ce biti razornZana. Nijemcima bi tre­balo zabraniti da upravljaju avionima.«

Zapadna Evropa? .Plebisciti su predvideni za ove drlave: Francusku, Italiju, Nizozemsku, Belgiju, Nor­ve~ku 1 Greku. U Cehoslovaekoj ga nece biti ... «

90

DEVETO POGUVUE

U PRIJESTOLNICAMA TROJICE VELIKIH U Washingtonu, Moskvi, Londonu

Rooseveltova je zemlja - osim porodica koje ima­ju vojnika na frontu - sretna zemlja. KoIiko god se to einilo paradoksaino, rat je u Sje~je~ Drlava~, umjesto da naru~i, pojaeao sve .0bIike Zivota u ffiITU,

umnoZavajuCi sve Zivotne radosti . U industrijskim gradovima npr: Detroitu, Pi~ts­

burgbu, broj stanovnika se u.dvostru60. Ratn~ tvorruce rade punom parom. Nema VIse nezaposlenostl - arne­ricke rak-rane. Zabava ima u izobilju. Ipak postoje neka, ali jedva vicUjiva ograni~enja. J~dino v~o ogra­nieenje odnosi se oa potro~nJu benzma. Vehke auto­strade su puste, a saobraeaj u gradovima ugodan, bez guZve.

LincoInovu zemlju nisu zabvatile velike drustveoe ni ratne oluje koje more .tolike druge zemlje. Ame~ zaokuplja jedna jecli.J?a bn~: !o pe.rse,:,e the Am~-:zcan Way of Life, sacu?ti ~~ncki nacm Ziv~ta, spaslti do­stojanstvo lieoostJ, IDIstiku slobode, vJere, demokra­cije, ali isto tako sretnu kuCi~ sa s~ ko~orom, 5 friZiderom i strojem za pranJe rublJa, radiom da se ubije vrijeme i oovim prijateljem televizorom, te ko­oaeno novinama i knjigama koje ne zamaraju_ Roose­veltovi sunarodnjaci nisu vise pioniri i pustolovi koji su oekad toliko pro~iriIi tu zemlju_ Oni znaju bdjeti

91

na njenim meda~ima, ali odbijaju nepromi~ljene izlete van njenih granica.

Zemlja je dostigla stupanj izvanredne moei. Svojim oruijem oprema vBe od osam milijuna ljudi. Dvadeset i osam milijuna gradana radi u ratnim tvomicarna a ratni budiet iznosi vi~e od sto pedeset milijardi dol~a. P.roizvodnja celika dostigla je devedeset milijuna tona, Vl~e nego ~to. iznosi cijela ostala svjetska proizvodnja. Tvorruce. prOlzvode dvadeset tisuca tenkova godi~nje, pet ratnih brodova dnevno, deset tisuca aviona mje. secno, dvije tisuee petsto topova, sedamdeset tisuca mitraljeza i osamnaest milijuna granata.

livot se ipak nije promijenio. Svake sedmice se­damdeset pet milijuna Amerikanaca ide u kino. Sarno dva dogadaja uzbuduju stanovni~tvo: svake subote u podne s najveceg nebodera u New Yorku javlja se gi_ gants~a sll'e?a za zracne uzbune. Drugi je dogadaj ukr­cavanJe novih trupa diljem Hudsona i East Rivera ko­jemu masa voli prisustvovati. Zbog toga humorist PauJ Gallico i pBe vojnicima: Nothing much happened here at home while you were gone... (NBta narocita se ovdje nije dogodiJo za vrijeme va~eg odsustva ... ) .

Il?ak, ~~godiJe su se dvije veoma vafne promjene: razvoJ radlJa na ~tetu ~tampe i razvoj crnackog pro­blema.

Radio je postao kralj zemJje. Milijuni slu~alaca u sedam sati slu~aju komentar Raymond a Grarna Swinga.

Croci se organiziraju. Postali su veoma vaZan izbor­ni element. Uzmimo sarno jedan primjer na sjeveru. ~ New Yorku ih ima tristo pedeset tisuca glasaca. To Je g~neracij~ kO,ia se mijenja, uskrsava i 0 kojoj odsad svaki predsJednik SAD mora voditi racuna. Nekada su po tradiciji,. kao uspo.menu na Lincolna, bili uz republi­~c~, sad ih ~edutim zanosi napredna Rooseveltova poli~. Orgaruziraju se u jaka udruienja kao sto je NaclO~aJn~ u~zenje za napredak obojenih. Croci su po.stal!: sVJesDl ~to veoma utjeee na intuitivnog i veoma oSJe~Jlvog Roosevelta, biv~eg guveroera New Yorka. On Je politiear koji je uvijek izbliza osjeeao reakcije vlastite pokrajine.

92

r Harlem mora utjecati na Jaltu. Croci ponosno po­cinju nabrajati svoje ljude koji su postigli najveCe uspjehe: Carter Woodson, Du Bois, muziear PauJ Ro­beson, pisci Alain Locke i Richard Wright, atletieari Jesse Owens i Joe Louis. Upravo Croac - Walter White - postigao je da Roosevelt objavi naredbu br. 8802 prema kojoj je zabranjena svaka rasna diskriminacija u javnim slufbama i ratnim tvornicama. Ne smijemo zaboraviti da croacka ~tampa posjeduje vi~e od trista i pedeset dnevnika i povremenih Casopisa u cijeloj zemJji, od kojih neki poput Amsterdam Newsa, New York agea, Crisisa, Negro QuaterlYia izlaze u veoma velikoj nakladi.

U Washingtonu je danas veoma hladno. Ameriku je zahvatila najjaea zima u proslih pedeset godina.

Eleonor Roosevelt, »polovica Predsjednikac cijeli dan ne izlazi iz svojih odaja u drugom katu Bijele kuee. Za nju govore da je najveCi neprijatelj najveeih nepri­jatelja svoga mula, koji joj vraeaju milo za drago, tvrdeCi da Cak i onda kad je Predsjednik ovdje ona zauzima njegovu fotelju. Kako bilo da bilo ona danas, kao i obicno, priprema nekoliko telegrama za Jaltu koji nemaju nikakve veze s kuCanstvom.

Novi potpredsjednik koji je na dumost stupio tek prije nekoliko sedmica, neki Harry Truman, za konfe­renciju na Jalti doznao je iz novina kao i ostali gradani. On jo~ uvijek sa zenom, kcerkicom i punicom Zivi u sasvim malom stanu u aveniji Connecticut, plaeajuCi sto dvadeset pet dolara mjesecno. Stan je toliko skro­man da je potpuno nepodesan za primanja. On je ipak preopterecen pozivima i ne propu~ta ni jedan, buduci da ima celicno zdravlje. Prijem napu~ta jedino ako je pozvan na neki drugi prijem iii veceru. Zato humorist George Dixon kaze da je »no,oj potpredsjednik najbolje hranjena limost Washingtona •.

Kongres trenutno ne zadaje puno brige Roose­veltu. Demokrati su upravo u senatsku komisiju za vanjske poslove umjesto M. Reynoldsa, Gillettea i Clarka - svi izolacionisti - izabrali trojicu pristalica njegove vanjske politike, senatore Hatcha (Novi Mexi­co), Hilla (Alabama) i Lucasa (Illinois). Komisija sada

93

broji eetmaest demokrata, svi .intemacionalisti«, koji imaju vecinu, osam republikanaca i jednog napred­njaka.

Jedini dogailaj koji je malo uzbudio politicke kru­gove i ~tampu jest imenovanje biv~eg potpredsjednika Wallacea sekretarom za trgovinu. Wallace je s Hopkin­son najvi~e kritiziran i najvi~e napadani Rooseveltov prijatelj. On je voila lijevog krila Predsjednikovih pri­sta~a, jedan od glavnih branilaca teorije 0 totalnoj upotrebi radne snage, smatrajuCi da drlava mora pri­skoeiti u pomoc privatnoj inicijativi uvijek kad neza­poslenost prijeti da zavlada. On ce kao sekretar za trgovinu raspolagati s gotovo neogranieenim izvorima dru~tva Reconstruction Finance Corporation. Kao Fe· deral Loan Administrator, on ce moCi pozajmiti koliko ce htjeti, kome ce htjeti, na neodreileni rok i kamate. Njegovi protivnici se boje da rasipnieki ne upotrijebi svoju moe. Oko toga se razvila veoma ziva polemika.

Amerika ne zna ni~ta 0 svjetskoj konferenciji. Biro za cenzuru je tai put bio vrlo strog. Jedino se moglo pretpostavljati. Na godiSnjem Predsjedniekom plesu, na kojem se nije pojavio Predsjednik, glumica Vero­nika Lake je otpjevala: Good speed him home, whe rever he is! (Neka ga bog vrati kuCi, rna gdje bioi).

Tjednik Time, koji uvijek rezervira naslovnu stra­nu za .lienost sedmice«, predstavlja ovaj put u divnom bakrotisku izbrazdano i navorano Staljinovo lice sa sjedinama. Ispod slike sasvim kratko pge: Facts are stubborn things (Cinjenice su tvrdoglave).

Life, meilutim, donosi sliku zgodne ~esnaestogodg­nje kupaeice, studentice Saint-Petersbourga na Floridi , gospoilice Amelije Croossland.

Time je osim toga pun svakovrsnih reklama. Cijela ~tampa veliki uspjeh postize ratnim izvje­

~tajima, od kojih je jedan posvecen mladom porueniku Johnu F. Kennedyju, brodolomcu u vodama Salamon­skili Otoka. Poruenik Kennedy danas lijeei veoma oz­biljne rane u momariekoj bolnid blizu Bostona gdje naprosto guta knjige i Casopise. I sam je napisao knji­gu koja je postigla zapazen uspjeh: .Zbog eega je En­gleska spavala ... ' Sad se nalazi u krevetu i pi~e kratak

94

elanak u kojem predlaZe poslijeratni sporazum izmedu Trojice velikih 0 organiziranom smanjenju programa naorufanja.

Time isto tako objavljuje dosta dugu i temeljitu Staljinovu biografiju, u kojoj se autor otvoreno izra­fava protiv politike slabosti i popu~tanja. Umemiren je oslobadanjem komunista u cijeloj istoCnoj Evropi: Ju­goslaviju vodi Tito, Bugarsku drli Crvena armija i ministar unutra~njih poslova Anton Jugov, Rumunjsku potresaju manifestacije komunistiekih masa, Madarsku i Finsku kontroliraju sovjetski generali, pa Cak i Ceho­slovaeku, eija je tek osloboilena i jedna od najljepfib pokrajina - Rutenija - upravo pripojena Ukrajini.

Dnevni listovi su veoma opsefni. New York Times objavljuje da su Kanailani stigli na Rajnu, Rusi nspr~ dovali prema sjeveru, a B 29 bombardirali oblast To­kija. Na drugoj stranici meilu reklamama objavljuje izvje~taj 308 od 10. veljace SHAEF-a, sve izvjdtaje sa­vezniekih snaga sa svih frontova kao i eitav tekst nj~ maekog izvje~taja i komunikea od istog dana. Mnoge stranice su rezervirane za reportafe 0 glavnim bitka­rna, s mnogo fotografija i karata. Tako sovjetski ratni dopisnik Roman ~rmen .. koji pBe za United P~ess, opisuje napredovanje ruskih trupa na sektoru I. bjelo­ruskog fronta u Brandenburgu: .U njem.aekim ~d~ virna koje su okupirale ruske n:upe ~Ia~ju red I. d!SCl­plina. Mnoge koji su poku~avah pobjeCl zaustavlJaJl su naSi istureni tenkovi. Goebbelsovi izvjdtsji 0 snow­njima i pljaeki hrabrih ruskih trupa puks su izmi§ljo­tina.«

I sportu je posveceno prilicno stranica. NaroCito hokeju, golfu. base-baJlu, rugbyju.

Konaeno ima i jedna tufna stranica: dugs lists poginulih iii nestalih koju Ministarstvo rats obJavljuje rijecima .oni koji su paIi ...•

• Moskva je pod snijegom. Broj stanovnika se poveeao gomilorn izbjeg1ica.

natrpanih po lo~e osvijetljenirn i nezagrijanim stano­virna. Vrlo testo dvije porod ice moraju dije1iti jednu

95

prostoriju. Grad trpi, iako opCi uvjeti Zivota nikad nisu bili tako stra~ni kao u herojskom Lenjingradu. Kako je ugalj rijetkost, za lozenje se dijele drva, koja p re­voze tramvaji i autobusi. Upotreba elektri~ne energije je ograni~ena na jednu farulju po sobi. Koli~ina stru· je je ograni~ena od 16 do 40 kW, ~ to zavisi 0 veli~ini prostorije. Tko se ne pridrlava reda placa globu od tisucu rubalja. Struja se pu~ta sarno ~etiri sata dnevno. Policija vr~i strogu kontrolu. Nalazimo se u zernlj i koja se bori.

Dnevni srednji obrok polubijelog kruha iznosi pet­sto grama, ~etiristo grama maslaca mjese~no i kilogram mesa isto mjese~no (krokodilskog, kafu Moskovljani ), zatim trisla grama ~ecera i kilogram i pol rif e. Obroci su razli~iti - prema drustvenim kategorijama. Postoji cijela hijerarhija. Najbolje je ambasadorima, minis tri­rna i novinarima. Oni imaju pravo na jedno jaje i kilogram kruha dnevno, zatim mjese~no: na tri kilo· grarna maslaca, tri kilograma mesa, pet kilograma ribe i dvije litre mlijeka svakih pet dana. Svaka obitelj pri­ma tri kutije ~ibica mjese~no. Sapun je najrjedi proiz­vod. Doga(fa se da se umjesto ~ecera dobije cokolada i bomboni - made in America, a umjesto mesa salama ili haringe.

Sluzbene cijene SVill tih proizvoda nisu tako velike: kilogram kruha stoji jednu rublju, a kilogram salame dvanaest rubalja. Kilogram secera dvanaest rubalja, kilogram maslaca dvadeset i osam rubalja. Kilogram rize tri rublje, a kutija ~ibica dvadeset kopejki. Kolhoz­nicima se ponekad dopusta da viSak proizvoda prodaju po slobodnim cijenama koje su zaista previsoke, ali i kvaliteta tih proizvoda mnogo je bolja od onili racio­niranih. Kilogram kruha po slobodnoj cijeni stoji sto rubalja, kilogram secera tisucu, kilogram rife pedeset, kutija sibica trideset rubalja, a !itra votke koju je ne· moguce naCi u slufbenim ducanima stoji pets to rubalj a.

Ambasade su se vratile iz KujbiSeva, gdje su se sklonile kad je rat pokucao na vrata glavnog grada.

U Moskvu stize jos jedan slavni povratnik -Lenjin, cije je balsamirano tijelo evakuirano ispred na­pre.dovanja hitlerovskili armija, najprije u Kujbisev, a zatlm u Kazan. Sad se ponovo nalazi u mauzoleju.

96

2:eljeznicke stanice, prostorije sindikata i hodnici melroa puni su izbjeglica koji se vraeaju iz istoCnih provincija Alma-Ate, TaSkenta ili pustinja Centralne Azije i prolaze kroz Moskvu na putu za oslobo(lene po­krajine. Vecina njib je veoma siromaSno odjevena.

Ipak, Moskva ozivljava, obnavlja se za poslijeratno razdoblje. Kolektivne radionice rade punom parom, a tvornice proueavaju na~in obnavljanja.

Sve dvorane za predstave se ponovo otvaraju. Pred· stave se daju ujutro, poslije podne i navecer.

Boljsoj prikazuje Giselu, a njegova filijala . Carevu zarucnicu« od Rimsky-Korsakova, da ne nabrajamo druge predstave.

U dvanaest kino-dvorana prikazuje se novi film . Rodna zemlja«, a u ~est - Ivan Grozni«.

Stampa objavljuje vojne izvjestaje: na prvoj stra­nici izvje~taj Crvene armije, na posljednjoj kratke opi­se doga(faja na Zapadnom frontu. Vidno mjesto daje ~lancima ratnih dopisnika, patriotskim pjesmama, na­ro~ito pjesmama Demiana Biednog. Biedni na ruskom znaci _siroma~an«, pa Moskovljani ~apuCu da je to sa­svim ta~no. Cak pri~aju da mu je Staljin jednog dana, prieajuci 0 Pasternaku, rekao: . On je bogat, a ti bijed­ni.« Agencijski brzojavi izvje~tavaju 0 politickim pot5-kocama zapadnili zemalja. U Belgiji i Holandiji kriza. Svjetskoj sindikalnoj konferenciji u Londonu posveeeni su dugi prikazi. Sportska rubrika je posveeena Zimskoj spartakijadi.

. Pravda« tog dana izIazi na eetiri stranice. Uvodni ~lanak je posvecen . Staljinovom statutu, nepokolebi­Yom zakonu koihoznickog Zivota«. Clanak posveeen ru­nosti Crnomorske konferencije i brzim uspjesima Crve­ne armije koji demantiraju predvi(fanja nekih zapad­nili novinara potpisao je - opservator.

_Izvestia« objavljuje uvodni clanak 0 funkcioni ra­nju _sovjetskog aparata. koji podsjeea na Staljinova i Lenjinova upozorenja 0 ~tetnosti birokracije i kriti­zira razularene vo(fe. Objavljuje i vijest 0 formiranju rusko-jugoslavenskog kulturnog udruZenja u Beogradu i vijest 0 dolasku sovjetskih umjetnika u Sofiju.

7 JaUa iii podjela 5,"ijeUl 97

U netaknutom Kremlju nalazi se jedan od veterana revolucije, predsjednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta i slufbeni ~ef driave - Kalinjin. Clan je i Politbiroa, ali je vrlo star i boles tan. Politbiro ima cetrnaest cla­nova koje je Centralni komitet izabrao 1939. godine: Staljin, Kalinjin, mar~aI Voro~ilov (potpredsjednikJ, Lazar Kaganovic (potpredsjednik) za te~ku industriju, Molotov - za vanjske poslove, Andrejev - poljoprivre­da, l.danov - sekretar Centrainog komiteta Sovjetske partije, Mikojan - vanjska trgovina, Maljenkov -predsjednik Komisije za opusto~ene teritorije, Vozne­senski - za planiranje, Berija - potpredsjednik, za­dufen za unutra~nje poslove i sigurnost; - Serbakov - nacionainosti; Svernik - predsjednik Prezidijuma kongresa i Hru~cov - prvi sekretar Komunisticke par­tije Ukrajine, cija se rezidencija nalazi u Kijevu. U stvari, gotovo apsolutna vlast pripada kolegiju od osam Clanova koji se zove Komitet obrane i u kojem su osim Staljina predsjednika ministarskog savjeta i sek­retara Komunisticke partije Rusije, te vrhovnog ko­mandanta Crvene armije jo~ i Molotov, Voromov, Ma­Ijenkov, Berija, Kaganovic, l.danov i Andrejev. Formi­ran je eak i stalni komitet za pracenje konferencije Trojice velikih na Jalti i u kojem su Berija, Maljenkov, Bulganjin, Voro~ilov i Mikojan_ Staljin na Jalti ima vezu s Kremljom i cetiri glavna pokrajinska centra, te osim ~to konferira s Rooseveltom i Churchillom on upravlja zemljom i rukovodi vojnim akcijama.

.Vojni mozak« koji je organizirao sve kampanje i razradio cijelu strategiju nalazi se u jednom skloni~tu Kremlja, labirintu hodnika od armiranog betona sa ~est velikih uokrug rasporedenih prostorija za sastan­ke_ Sve dvorane su utvrdene oklopljenim vratima. Obra­nu osigurava odjeljenje NKVD-a pod zapovjedniStvom pukovnika Zajceva_

* George VI je napustio strogu i hladnu palacu

Buckingham da bi tu nedjelju proveo u Windsoru, ~e­cuci parkom usprkos kisi u dru~tvu svoje zene i dviju princeza i radeCi u uredu s privatnim sekretarom sir

98

Allanom Lascellesom na srec1ivanju najnovijih vladinih izvje~taja. »Gotovo je nemoguce imati jasnu sliku svega ~to se trenutno dogada., zapisao je u svoj dnevnik koji redovito vodi svakog dana. »Moze Ii Staljin na vri­jeme zaustaviti svoju antidemokratsku politiku na Balkanu? _.«

Kralja ne brine samo medunarodna situacija_ Bri­ne ga i situacija Londona koja iz dana u dan postaje sve teb, buduCi da je grad svakodnevno izloren bom­bardiranju ~to kod stanovni~tva stvara osje6lj nesi­gurnosti 1 straha_

Churchill mu je prije odlaska na Jaltu napisao pismo .za slueaj da on i Eden budu ubijeni za vrijeme puta._ To je prvi put da je stari borac poduzeo takvu mjeru predostroznosti_ .Iznad svega - savjetuje on svom vladaru flegmom engleskog kapetana za vrijeme najze~ce bitke - treba odriavati trenutacni savez cije usluge Va~e velicanstvo sigurno nikada nece zaboravi­ti.. Savjetuje mu jo~ da za premijera izabere jedino »sposobnog i jakog covjeka koji ce podrZavati tu drago­cjenu formulu«, pa makar ne bio politiear iii clan kon­zervativne stranke. Churchill na kraju vrlo neposredno izratava svoje zelje: »Nema sumnje da bi trebalo po­zvati sir Johna Andersona .• Churchill ne zaboravlja ni jednu sitnicu: .Ako slucajno ubrzo dode do izbora i konzervativna stranka pobijedi, konzervativci mogu tratiti da sir John Anderson postane konzervativac, iii da izaberu jednog od svojih perova.. Po premijerovu .skromnom mBijenju« bilo bi suprotno duhu ustava da se poziva netko tko nije blizak strand koja momen­tano ima vecinu u Donjem domu.

London je i dalje izlozen isku~enjima. Rakete V-2 imaju i svoj moralni ucinak_ Stifu tiho, bez upozoravajuce buke, ne poput V-I

koji su se jos iz daljine Cule. Svaki projektil uzrokuje veliku ~tetu . Kuce se tresu i prozori pucaju u pro­mjeru od dvjesta metara_ Londonci su jos od vremena avionskih napada odlazili u skloni~ta_ Avionski napadi su ipak bili kratkotrajni pa ni uzbune nisu bile dugo­trajne, ali sad su postale stalne_

7* 99

Vge se nije odlazilo u skloniSta, sad se u njima provodio dan.

Ojeca se smjeStaju u manje.vise prikladna ali zato najsigurnija mjesta. Spava se kod kuee u neprestanom oeekivanju eksplozije.

London ipak ni jednog trenutka nije izgubio hlad· nokrvnost.

Najoeitiji dokaz te stabilnosti je Times. Ovaj praznieki broj nije uznemiren viSe od onog

u najmimijoj sedmici stoljeea. Prva i posljednja stranica su rezervirane za oglase. Orugom stranicom dominira poruka anglikanske

crkve. Biskup Birminghama se, govoreCi na jednom mitingu, izjasnio za .grubi mir. u pogledu Njemacke. U Canterburyju - na mjestima pogodenim od V·l -pronadeni su rimski ostaci. Zatim, duge reportaze 0

Svjetskoj konferenciji radniekih sindikata koja se upravo odrZava u County Hallu i kronika 0 zrtvama bombardiranja.

Cijela treea stranica je ispunjena izvjeStajima o vanjskoj politici, ali ni jedne rijeei 0 onome sto se odigrava na obalama Croog mora.

Cetvrta je posveeena ratnim novostima uz vijest da je Lloydu Georgeu koji u svojoj rezidenciji u Caer· narvonshireu boluje od gripe - sada vee mnogo bolje.

U rubrici Vijesti 5 Ovora Times objavljuje da je kralj primio generala sir Mosleyja Mainea, general-lajt· n:mta sir Francisa Nosworkyja i M. Haleya, generalnog direktora BBC. Jutros se iz Lisabona vratio portugalski ambasador. Vojni kapelan veleeasni Arthur John Wil­cox imenovan je kapelanom IITaljevske porod ice. Prin­ceza ee posjetiti bolnicu u Staffordshireu, a kraljica Mary, koju vee tjedan dana muei prehlada posjetila je slikarsku izlozbu u Bathu. '

Vrijeme: Kisa eitav dan. Satovi zamraeivanja: od 18 sati 37 naveeer do 7 sati

51 ujutro. Koncerti, kina; zelite li da naucite plesati? Obrati­

te se na adresu .•. 2elite li znati sto se dogodilo istog dana prije sto

godina? Najveea svjetska novost II. veljaee 1845. bilo

100

je otvaranje zeljeznicke pruge izmedu Rochestera i Gro­vesenda.

Trke? Ne propustite utrke pasa u Windsoru i Cattericku.

Rugby? Irska protiv Armije i RAF protiv Civilne obrane.

Citav London je zbijen u tih deset stranica. U sva­kodnevnom Zivotu nista se nije izmijenilo, i kad ne bi bilo paZljivo objavljene liste poginuUh vojuika i frtava bombardiranja Ditko ne bi ni pomislio na rat.

Kisa je danas tako jaka da su uIice potpuno puste. London razmmja. Razmisljaju i drZavni sefovi i vladari koji su u nje·

mu ill njegovoj okoIici nasIi utociSte. London je postao -mala Evropa •.

101

DESETO POGUVUE

DALEKI ISTOK I PACIFIK Gandi, Cang-Kaj-Sek, Mao-Ce-Tung i Hiro-Hito

Rat je na Dalekom istoku isto tako zestok i krvav kao i u Evropi.

Glavni grad Filipioa Manilla pao je prije nekoliko dana u ruke generala MacArthura .• Vratio sam sec mo­gao je ponosno izjaviti general. Prva divizija mehani­zirane konjice pod komandom neustra~ivog general-ma­jora Mudgea forsira novi prolaz za Pasig, cisti podrucje Santa Ana i probija se na jug do aerodroma Nielson.

Trideset sedma pje~adjjska divizija pod komandom strogog Beigbtlera vodi zestoke borbe, nastavljajuei napredovanje na sektoru Ermita.

Na jugu, 11. padobranska divizija general-majora Swioga - koja, s ovim dvjema vee spomenutim, saci­njava 6. armiju generala Kruegera - napreduje du! zaliva preko opasnih podrucja Paranaque i Baclaran. Na sektoru Nicols J apancima su zaplijenjeni te~ki to­povi, lako artiljerijsko oruZje i zalihe municije.

Na sjeveru, u skladu s planom, 8. armija se povla­ci. Oklopni odredi 6. divizije preko Bongabona i Laura brzo napreduju na Baler i Diogalan Bay. Odredi 32. divizije napreduju du! zeljeznicke pruge Villa Verde, a 40. divizija osvaja poloZaje na najniZim obroncima planioa Zambales.

103

Supertvrdave bombardiraju Corregidor i jufne oba­Ie Bataana.

Izvidacki avioni napadaju japanska postrojenja u Bayombongu, Santa Feu, duz ceste Balete Pass i u Ba­guiou.

Laki bombarderi zauzimaju aerodrom Tuguegarao i ruse veoma vaZan most u Naguilianu.

Laki bombarderi i prateCi avioni napadaju koncen­tracije trupa na sjeveroistoku Manille i artiljerijske poloZaje u Fort Mac Kinleyju.

Lake mornaricke jedinice potapaju slabe japanske jedinice u San Fernandu.

Razbijeni golemom zracnom nadmoCi (trideset pre­rna jedan) Japanci ipak tek stopu po stopu prepustaju teren neprijatelju. Na Luzonu ih ima dvjesta sezdeset tisuea, tj. 8. armija sastavljena od pjesadijskih divizija i dvije oklopne divizije. Ta armija se nalazi pod ko­mandom Tomajuki Jamasite, »malajskog tigra«, koji je svoj stab preselio u Baguio, bivsu Ijetnu prijestol­nicu Filipina.

General Douglas MacArthur proiivljava veoma uz­budljive trenutke.

Na konferenciji u San Francisku od I. listopada, upravo na njegovo inzistiranje, Vrhovna americka ko­manda je odbacila plan admirala Kinga, tj. zauzirnanje Formoze i prihvatila njegov plan 0 zauzimanju Luzo­na. »Luzonisti« su ga podrZali jer bi drZaoje Formoze zahtijevalo devet borbenih divizija koje Vrhovna ame­ricka komanda prije predaje njemackih armija nije mogla obeeati. Cinjenice potvrduju da je imao pravo: Manilla je pala brle nego sto je predvideno. Put za Japan je otvoren.

Dalje, savrseno je izveden njegov pla~ napada .~a zauzimanje Luzona. Zahvaljujuei iskrcavanJu 8. arrruJe na jufnoj obali, privukao je na jug veeinu jap,ansk.ih snaga. Kad se to dogodilo, na~lo se .sa. ~'. armlJom l~­krcao na sjevernoj obali, presJekavsI hmJe za snabdl­jevanje s Japanom. Jamasita je bio iznenad~n. Ma~­Arthur uvijek nastoji da gubici budu sto manJI. N~pn­jatelj je masovnih frontalnih napada s mnogo krvl.

104

Toliko je zaokupljen svojom ulogom da gotovo i ne spava. Danas se nalazi u sarnoj Manilli, koju tuee japanska artiljerija, i obilazi trupe, pa Cak i one koje su vrIo blizu prvim linijarna fronta.

General MacArthur je pune dvije godine traZio od Roosevelta da utjece na Staljina kako bi objavio rat Japanu i otvorio drugi front u Mandiuriji_ Njemu je bilo besmisleno da SSSR odrZava prijateIjske od­nose s Japanom koji ratuje protiv ruskih ~av~nika Velike Britanije i SAD. Govorio je da ee RUSI SlgurnO izgubiti Vladivostok i da ee Japanci duboko prodrijeti u Sibiriju, ali da su prostranstva i pustinje toliko veli­ke da Japanci nikad nece moei naskoditi R~ima u borbi protiv Nijemaca. U isto vrijem~, .do~~o ~e, ~.ska intervencija protiv Japana potpuno bl ~Jen?~ cIJeIu situaciju na Pacifiku: Japanci bi smanJih I?ntisa~ ~a kineske armije i Amerikanci bi raspolagah sa slblr­skim zracnim bazama za napad na teritorij samoga Japana. Svoju nllsao je jasno izrazio u tel~gr~u koji je 1941. uputio Marshallu: Entry of RusSta IS enemy greatest fear (Ulazak Rusije u rat - najveei strah za neprijatelja).

Sada je manje kategoriean. Japance vee s~tra pobijedenima. Treba sarno pogledatl k~rtu: prek~ut~ su najvainije linije snabdijevanja glavnih otoka; aVlODl B 29 s baza u Sajpanu, Tirnjanu i Guamu svakodnevno bombardiraju japanske gradove i tvornice; arnericka mornarica kontrolira cijeJi Pacifik, a japanska flota je izbacena iz igre; anglo-arnericka zracna nadmoe je potpuna. Proslog Ijeta je u Pearl Harbouru Cak rekao Rooseveltu da bi se Japan mogao pobijediti i sarno na­padima zrak-more, bez same invazije, sto je potvr­dio i komandant pacificke flote admiral Ninlltz. Sa­da mu se ne narnece toliko kao proslih godina nllsao 0

ulasku Rusije u rat protiv Japana. Medutim, ovdje na Pacifickom frontu 0 tom va!­

nom problemu diskutira ~dino na neslufbenim sastancima i razgovorima,IRoosevelt prije odlaska na Jaltu nije se savjetovao ni s jednim od velikih amerit!!­kih zapovjednika Pacifickog fronta 0 eventualnom ulas-

105

ku Rusije u. rat pr~tiv Japana: ni s general om Mac. Arthurom, m s admiralom Nimitzom ni s admiralom Spruanceom. '

* /1 Indija je bila ozbiljan razlog prepirke izrnedu

1/ Churchilla i Roosevelta.

. S jed~e strane, ~~rikanc~ s~ predbacivali Engle. zuna ~a ,zele zanemanti rnalaJski i burmanski front u n.~J~n da po~to-poto zame Indiju, kljuc svoje irn. p~r:~e , I ~a ~a indijskom teritoriju sacuvaju »zaleden« mtliJun IJudl pod zapovjedngtvom generala Auchinlec. ka. s jedinim ciljem da se odrzi red, dok su u njihovim oCIDla. neke ad elitnih jedinica mogle uspje~no biti angaZlrane na sektorima gdje se borba zestoko razbuk. tala. Engl7~i su vi~7 voljeli izgubiti Cejlon nego da na. puste IndiJu. Amerikanci se pitaju ne zeli Ii Churchill h?timi~e ~slab.iti Kinu neprestanim unutra~njim rata­~a, Jedino IZ straha da poslije rata jedna mocna ~a ~.e poku~~ poremetiti zakon imperije u Kalkuti I .DelhIJu. ~encke novine zamjeraju Englezima da se msu do kraJa zalozili u pacifickoj bici, zrtvujuci jedi­~.o svojoj imperijalistickoj volji mnogobrojne americke Zlvote. Roosevelt nije bio ba~ daleko ad takvog mg. Ijenja.

S druge strane, da bi zamao Indiju, vice-kralj ge­neral WaweU bio je prisiljen da uhapsi glavne vode Kongresne stranke koji nisu zeljeli pobjedu Japana i koji su davali izjave protiv nacistickili okrutnosti ali koji su iznad svega prezirali britansku dominaciju.'

Dzavaharlal Nehru je s ostalim vodarna stranke jo~ ad 9. kolovoza 1942. zatvoren u tvrdavi iz XVI vijeka - Fort Ahroednagaru, dvjesta milja udaljenoj od Bombaja. Upoznao je medutim i druge zatvore kao Naini, Bareilly, Debra Dun. Ovdje ima vrt i moze raz­govarati s ostalim zatvorenicima. Prima mnoge indijske i strane listove. Puna piSe. Osim djela . Otkriee Indijea, pge mnogobrojna pisma lordu Wawellu, Attleeju, arne· rickim novinarima, gospodi Roosevelt koja ga zaista vanredno cijeni.

106

Gandhi je uhap~en istog dana kao i Nehru i zatva­ren u palacu koja pripada ~gi Kanu, ali je p~ten na slobodu u svibnju iste godine. Sada se nalazt u New Delhiju. Usprkos dvije tisuee osarndeset i devet dana provedenib po zatvorima Indije. i dvjes~ Cetrdese~ ! devet po zatvorima Jume Afrike, on Je ~ sV~JoJ sedamdeset petoj godini jo~ uvijek cvrst covJek, ~I~a­kih ramena i zdrave koze. Uvijek je savrSeno cist. NJe­govo lice ne posjeduje nikak~ os?binu k~ja b.i ~o~la pokrenuti rnase, ali njegov utJe~aJ ne .pr~lzlaz! IZ rJe­citosti iii iz njegove osobe. ?n ~e. poslJedic~ dJel.a. ~n ne mora govoriti: on sam Je ZlVl govor: V~~e ~JeruJ~ u djela nego u djelovanje. Ipa~ ~hurchill 1 .Bntanski Imperij vi~e se pla~e toga pustl~Jaka nego .~Jelokupne vojske i sv:ih sarnuraja Hira-Hlta .. Na ~VlJetu. nema stvorenja koje bi zadavalo Churchillu Vl~e bnge ad Gandhija. ... .

I~ eini se da je cijela Amerika IDI: Gat;tdhiJ~voJ. Sn:a~l. I London i Washington vee tJednIDla IZmJenJuJu

mnogobrojne telegrame zbog ~cIijskog pr~blema. Go­spoda Roosevelt je u privatnun. razgov~nma veoma zestoka. Predsjednik Roosevelt I Hopkins traie ad Churchilla da uspostavi .nacionalnu vladu analognu u biti svakoj vladi stvorenoj u svakoj drZavi. ~a~e vlastite konfederacije«. Churchill odgov~ra »da ?:IJe unenov~n za premijera zato da bi izgubIO Impe~J" ,te ~adaJe koliko strogo toliko i tufuo: »Dub ~redsJedni~a Je pun sjeeanja na rat za americku nezaVlsnost. CovJeeanstvo ne moze napredovati bez id.ealizma, .ali u pravu sr.n~ kad mislimo da se taj idealizam ne lzraZava u svoJoJ najviSoj i najplemenitijoj formi k~d .se vjezb~ na ~te: tu drugih ne vodeCi raeuna. 0 po~~~edi~ um~t~nJa I krvoproliea koja bi zahvatiJa mdlJune slrorn~Dlh da­mova.« )

* U Cung-Kingu je danas po kineskom kalendaru 29.

dan XII mjeseca gocline Majmuna, tj . dva dana uoei Nove godine. Kina ee doZivjeti trideset i cetvrtu goclinu svoje Republike.

Hladno je.

107

. Cini se kao da je cijela Kina sakupljena u »Ver­sruUesu« p~e~.sj.ednik~ Cang-Kaj-Seka, koji je najprije morae pobJe~1 l~ Pe~ga.a zatim i iz Nankinga. OVdje se ~ogu CUtl SVI diJalektJ. Cung-King se nalazi na ra­skrcu svega sto se penje od mora i s to silazi s Tibeta.

B.ombardiranja su cesta, zrtve mnogobrojne. Ne postoJe ~k~kva skJonista. Kad posebno za ovu svrhu pnpre~IJem .0bavJestajci daju znak za uzbunu, spas se moze na~l Jedm~ u brdskim pecinama. Grad pod rusevmama Izgleda zalosno kao i ostaJe prijestolnice poput Tokija, Berlina, Londona. '

Generalisirnus Cang-Kaj-Sek - predsjednik Ki­ne.ske Republi~e, predsjednik Centralnog izvrsnog ko. ffilteta Kuo.Mm-Tanga i lief vojnog savjeta naJazi se ~ predsj.ednickoj viii . Niskog je rasta, trokutastog lica, lstaknutih jagodica, zivib ociju i tvrdib pOkreta koji odiSu energijom .

.. Ro?sevelta. uznernirava buducnost Kine koja je naj­pnJe bila presJecena na tri dijela: Kineska Republika s Cang-Kaj-Sekom oko Cung-Kinga; Narodna RepubJika koju je ut~~.eljio Mao-Ce-Tung oko Jenana i koja broji oko sto rmhJuna stanovnika, te dvije mocne i aktivne armije. K?nacno, Kina koju su okupiraJi Japanci i koja J~ u ratu JOs od 1937, a zauzirna gotovo dvije treCine na­cIOnaJnog ~eritorija i glavne gradove Peking, Sangaj i Kanto~. NJu vodi japanski kvisling i bivsi poznati clan Kuo-Min-Tanga - Iicni Cang-Kaj Sekov neprijatelj Vang·Cing-Vei, koji predsjeda nacionalnoj vladi Kine u Nankingu. U stvarnosti dakle postoje tri Kine, a da ne nabrajamo mnogobrojne provincije u kojima su guverneri poslije boga jedini gospodari.

. K?nacn? to je jedini sektor u kojem Japanci po­slJednJih mJeseci vode pobjedonosne ofanzive. Armija Cang-Kaj-Sekove Kine, koja sluZbeno broji trisla dva­deset divizija, nije bila sposobm: da izdrZi napad: ge­neraJ StiweU je u svim izvjestajima prikazuje kao ne­organiziranu, bez valjane vrhovne komande, oslabljenu nedisciplinom, opustosenu epidemijama zbog nedostat­ka Iijekova.

Izvjestaji americke ambasade 0 situaciji u glavnom gradu su isto tako uznemirujuCi. U njima se ne govori

108

o Hcnosti samog »generalisirnusa« u ciju sposobnost i karakter se ne sumnja, aJi Amerikance sablaZnjava porodicni karakter njegove vlade: on sam je u isto vrijeme predsjednik repubJike i generaJisirnus, njegova zena Sveutjecajna i Svemudra Mei-Ling je izvanredni ambasador, jedan surjak mu je ministar vanjskih po­slova, a drugi rninistar financija. Amerikance isto tako zabrinjava borba kJanova za vIas!.

Uznemiren izvjestajirna i novinskim kampanjama, Roosevelt je irnenovao generala Wedemeyera vrhovnim komandantom za Kinu sa zadatkom da reorganizira kinesku armiju, a Pata Hurleyja ambasadorom u Cung­-Kingu sa zadatkom da od komunista i nacionaJista sastavi jednu vladu, kako bi ih barem ujedinio u veli­kim zajednickim zadacima. Ideja je potekJa od WaJla­cea koji se upravo vratio s kratkog putovanja po Sibi­riji i Kini i koji je razgovarao s Maom.

GeneraJ-lajtnant A. S. Wedemeyer je jedan od naj­sjajnijih oficira americke armije, najmJadi general-Iajt­nant u SAD i najmJadi vrhovni komandant jednog rat­nog fronta. 0 njemu se priea kao 0 buducem sefu ge­neralStaba. Odmah po dolasku, od tristo dvadeset ne­organiziranih i slabih divizija, stvorio je trideset devet dobro organiziranih divizija spremnih za borbu.

Arnbasador Hurley je trebao pribliZiti Cang-Kaj-Se­ka i Maoa.

Razgovor je poceo tradicionalnom kineskom ostro­umnoscu. Maov ministar Cu-En·Laj sarno putuje iz­medu Jenana i Cung-Kinga.

Mao predlaZe formiranje koalicione vlade i uspo­stavljanje jedinstvene vojne komande organizirane tako da je i komunisticke trupe mogu slusati. TraZi garan­ciju za narodne slobode i sluzbeni statut za Komuni­sticku partiju Kine, i za druge politicke partije. Cang­-Kaj-Sekovi protivprijedlozi su ovi: sve trupe ce biti sluZbeno priznate nakon sto ih reorganizira centraJna vlada; Mao ce irnati predstavnika u NacionaJnom voj· nom savjetu; Komunisticka partija Kine ce dobiti spe­cijaJni statut kad centra Ina vi ada reorganizira njene trupe; komunisticke trupe ce imati zasebnu komandu,

109

ali pod vrhovnim zapovjednHtvom americkog generala kojem ce pomocnik biti jedan komunisticki i jedan vla­din oficir.

Mao je odbio Cang-Kaj-Sekove protivprijedloge i za traiio generalnu konferenciju svih s tranaka radi us­postavljanja velikog patriotskog fronta u borbi protiv Japanaca.

Ponovo u corsokaku.

* Jenan je selo u mimo] 1 plodnoj ravnici. Mao-Ce­

Tung zivi povuceno u skromnoj kueici nedaleko od radio-stanice koja struju dobiva na rucni pogon.

Jos uvijek je zadrfao moskovski obicaj da radi noeu. Danju spava, seta u dzipu, gaji duban u vrtu , piSe pjesme iii sastavlja novo politicko djelo. Ne voli napusta ti svoju prijestolnicu . Nikad se nije vozio u avionu. Ponekad prisustvuje predstavi, ciji sadrfaj je obicno uze t iz golemog djela »Svi Ijudi su braea« od Sung-Canga i koja uvijek opisuje pobjede seljaka Dad gospodom.

Nosi Sun-Jat-Sen-uniformu koja kao da je tkana od kozje dJake. Say namjestaj njegove radne sobe sa zemJjanim podom sacinjavaju sto, tri zute sjedalice, i stara istrosena karta Kine na zidu. Pusi bez pres tanka_

ZemJjom upravlja uz pomoe vijeea u kojem su od­reda njegovi stari drugovi: Liu-Sao-Ci, minis tar organi­zacije; Lu-Ting-Ji, rninistar propagande; Kang-Seng, sef tajne policije; Lin-Piao, »Nepobjedivi«; Cu-En-Laj, po­rijekJom iz stare mandarinske porodice, koji zbog spretnosti i strogosti svoje dijalektike sluzi kao veza s americkim oficirima_ Na kraju marsal Cu-De »Crvena vrlina«, porijeklom iz vrlo bogate veleposjednicke poro­dice. Zivio je u raskosnoj palaci puseCi opijum, okru­zen s devet kOnkubina sve do dana, kad se »prosvijet­ljen« odJucio da tijelo i dusu preda komunistickoj ideji, postavsi najbolji vojni savjetnik Maoa.

.Komunisticki rat koji traje godinama, pi sao je Mao u svojoj posljednjoj knjizi . Strategijski problemi revolucionarnib ratova Kine«, moze iznenaditi druge

110

zemJje, ali za nas je to samo uvod. Uvod i uvodne oso­bitosti su napisane ali za buduenost nam ostaje jos mnogo divnib paragrafa.«

* Jedanaesti veljace je najveCi nacionalni blagdan Ja­

pana, njegov 14. srpanj, njegov Dan nezavisnosti, tj. godisnjica utemeljenja cars tva_ Ove godine je tuZan_ Tokio je u rusevinarna. Ponosna japanska prijestolnica doZivljava najtuznije trenutke. Zastava iziazeeeg sun­ca slicna je velikoj krvavoj mrlji nasred bijelog platna. Narod viSe ne izraiava ni radost, ni vjeru. Pateticna »bimna mrtvib« odzvanja na radiju sve vise i vise na­javljujuCi izvjestaje 0 novorn porazu : . Ako podem na more, moje ee tijelo progutati voda, ako podem u pla­nine rnoje ee tijelo prekriti rnabovina; umrijet Cu za cara i neeu zaliti niSta! _ . . « Divne cajane su opustje­Ie kao i sva os tala rnjesta za provod. Javne kuee su izgubiJe svoje klijente. Cijela nacija je potistena, a kri­minal i crna burza cvjetaju. Nedostaju osnovne zivotne potrepstine : ugljen, konac, koZa, sapun, sibice. Narocito su srnanjeni obroci brane. Cak se i riza sarno povreme­no dobiva. Danas jedna osoba moze dobiti dvije rnjerice kubane soje, sedamdeset pet grama Ijepljivog graba i sedarndeset pet grama kubanog graska. Francusld novi­nar Robert Guillain koji se nalazi u Tokiju jos od po­cetka rata pita se zasto sluZbena propaganda siri lozin­ku »rnrsavoseu do zdravlja«. Suprotna pretpostavka bi bila nezamisliva. Nema cak ni ribe, te osnovne japanske zivezne namirnice. Zima je veoma hladna i niska tem­peratura jos vise otezava Zivotne prilike_

Kino-program je izabran tako da bi se zaboravila mucna i dramatska atmosfera. Najveee dvorane u gra­du prikazuju . Morskog tigra«, avanturisticki film os­tvaren pod pokroviteljstvorn ministra rata. Radio-pro­gram je vrlo ozbiljan: odJomci 0 moralu sarnuraja, re­citali s bistorijsldm temama, savjeti za zastitu protiv hladnoee, koncerti patriotske muzike u kojima se slave junaci kao general Arima_ Jedina radosna vijest dana: objavljivanje broja sreeke koja je dobila deset tisuea jena na nacionalnoj lutriji.

111

Potis tenost je zahvatila i novine. Sve su u pogreb. nom raspolozenju. Asahi, list s najveeom nakladom izlazi na jednoj jedinoj stranici, objavljujuCi u uvod­nom clanku vijest da su arnericki gubiei u Manilli do. segli vee devetnaest tisuea ubijenih i da su se MacAr­thurove trupe odale najbezobzirnijem pljackanju. Jed­na je reportaza posv~eena pothvatu japanskog koman­do.s.a k~JI se sa s~?IJom u ruci borio protiv cijele ne­pnJatelJs~e ?atenJe u Santomesi blizu Mandalaya, a druga . . oplsuJ.e neuspJeh engleske annije u pokusaju da. p~IJ ede nJeku P~Slgu u Burmi. I njemackom izvjes. taJu Je posveeeno VldnO mjesto. Na drugoj je strani ve. h~ clanak ~ kOJem se zahtijeva »da se svatko sjeti dJela. cara ! .lmmua ~ako bi bolje molio za pobjedu! « kao 1 ~etalJl 0 teskim bombardiranjima cija je zrtva s.Jeverru ~~to, obavijesti 0 dijeljenju obroka, konacna lista dobltnika na lutriji i kratka rubrika 0 predsta. varna.

»J~pan ce jednog dana biti azij ska Svicarska«, rekao Je MacArthur.

OcekujuCi to, medutim, on je jos uvijek Njemacka. Japan Je takoder bombardiran necuvenorn zesti­

~om i, st~ je jos gore, njegovi gradovi su veoma ranjivi , Jer ne~aJu sklonis ta. Gradeni su od drva s prozorima O? paplra. Dovoljno je baeiti male pozarne bornbe da bl . . se lzazvala najveea katastrofa i najstrasnija panika. NIJe potrebno bacati teske bombe kao na Essen iii DUsseldorf.

S~pe~vrdave su vise puta napa dale Tokio. U in­dustrlJskim predgradima i u centru stradale su tisuce Ijudi . . Nijedan Japanac, kao uostalom ni Nijernac, ne usuduJe se dan as izgovoriti svetogrdne rijeci: Nippon maketa (Japan je pobijeden), ali stvarnost se sve vise ~~~ee najsvjesnijim duhovima. Japanci sada, kao I NIJemci, sarno sa strahom gledaju u nebo.

. ~~o-Hito je na najveeoj muei. Taj covjek-bog je bOJazIJlv, a sada mora donositi najteze odiuke. Kad je kopneni rat postao od sekundarne vaznosti, on je os tao bez flote i bez aviona. Vee pocinje misliti kako za Njemacku vise nema nikakve nade, i da s te strane ne moze ocekivati spas. Tu misao mu sve vise narnece

112

njegov oduvijek najdrafi savjetnik carica-majka - Sa­dako, zena sezdesetih godina ciju inteligeneiju i kuI­turu poznaju sve arnbasade.

Pokusava da se izvuce iz osinjaka u koji je upao zbog nepomirljivosti armije i mornarice.

Postigao je da ministar Tojo dade ostavku i zami­jenio ga je vladom od dva konzuIa, generalom Kuniaki Koisom (»Korejski tigaro) sezdeset i cetiri godine sta­rim, postavivsi ga za premijera i admiralom Jonajem <»Bijeli slono) koga je imenovao vice-premijerom. Ja­naj je bio minis tar mornarice. General Koiso je ostar i grub, a bio je vrhovni komandant armije koja je okupirala MandZuriju. Kasnije je postao generaIni gu­verner Koreje u Seulu i bio je veoma strog. Kad je Roosevelt doznao za njegovo imenovanje, mislio je da je to znak zaostravanja i pobjeda fanatizma, a Koiso se u stvari mnogo izrnijenio. Divljak je s godinarna omeksao. I admiral Jonaj je bio isto tako tvrd. Uvijek se izrazavao veoma paZljivo i oprezno i nejasnorn fila­zofijom sintoistickog redovnika. Da je Roosevelt bio bolje obavijesten, znao bi da je japanska rnornarica bila bijesna sto je umjesto njenog obljubljenog volle Jarnamota za vrhovnog sefa flote imenovan njegov su­parnik admiral Sernu Toyoda, velik pristaSa krajnje ofanzive. Tamo gdje je predsjednik Roosevelt vidio neumoljive sarnuraje nalazila su se u biti dva starca bez samopouzdanja. Svi ostali ministri su bili prihvat­Ijivi: za vanjske poslove i poslove Velike Azije wnjere­ni Namoru Sigemicu, za finaneije liberal Sotaro ISi· vata koji se donedavna borio protiv saveza izmeau Nje­macke i Japana.

Danas, u svojoj tuinoj palaci koju ne zeli napusti­ti, odbivsi savjet armije da se skloni u mimi klimatski grad Nikko, Hiro-Hito donosi vaZnu odluku: sazivanje tajnog sastanka za narednu srijedu onih koji sacinjava­ju »Klan mira. : ostroumnog i efikasnog princa Kona­ja; starog cestitog barona Sidebaru; barona Ikedu, predstavnika velikih industrijskih i financijskih tru­stova bez kojih se nBta ne rno~e odiuciti; arnbasadora Josidu, bivseg ambasadora Japana u Londonu, odiucnog pristasu pribliZavanja Velikoj Britaniji i jednu cudnu

8 ] nlta iii podjeln svijelu 113

Iienost kakvu je jedino u Japanu moguee sresti, starca koji u osamdeset godina Zivota nikada nije nosio na­oCale, koji jOg vjezba dfudo i cuva cvrstinu ruke vjez­bama iz kaligrafije: grofa Makina, sina jednog od ute­meljitelja modemog Japana, covjeka koji uZiva opee pogtovanje. Sastanku, za koji ne smije doznati klan »rat do unistenja., prisustvovat ee i carica-majka.

Car i njegovi novi savjetniei uznemireni su Roose­veltovom izjavom u Casablanci: bezuvjetna predaja iIi niSta. Bi Ii odluka 0 polaganju oruzja dovela do slab­Ijenja carstva i abdieiranja carske porodiee? To je glav­ni problem. Prine Konoj smatra da Amerikanci ne zele protjerati cara, ali nista nije sigurno. CiIj sastanka je upravo pronalatenje puta za kontakte s americkim au­toritetima. Preko Svicaraea iIi mozda Rusa, buduCi da su s njima jOg uvijek slufbeno prijatelji. U posljednjem slueaju zadatak bi bio povjeren japanskom ambasa­doru u Moskvi Naotake Satou koji je veoma spretan covjek. Zbog veCe sigurnosti s problemom bi mogao biti upomat i ruski ambasador u Japanu Viktor Malik.

Hire-Hito je say smeten i oklijeva.

* Konacno, toga dana, cetrdeset osam sati nakon

Paragvaja i Ekvadora, Peru odlucuje da objavi rat Njemackoj i Japanu, solidarizirajuei se s eijelim svi­jetom i poduzimajuei sve moguee mjere da »onemo­guCi sva subverzivna njemacka i japanska djelovanja unutar svojih graniea • .

114

DRUG! DIO

DELEGACIJE

8*

PRVO POGUVUE

MJESTO ODRZAV ANJA KONFERENCIJE

U toku Ijeta god. 1944, nakon novog napredovanja ruskih trupa, teskog poraza japanske vojske, a naroci­to nakon uspjesnog iskrcavanja u Normandiji, pobjeda saveznika mogla se predvidjeti za narednih nekoliko mjeseci. Neki su sad Eisenhowerovu armiju vee prije Boziea vidjeli u Berlinu. Saveznici su medutim morali rjeSavati varne politicke probleme: poljski, grcki, ju­goslavenski, ceski, podjelu okupacionih zona u Njemae­koj, zajednicki politicki stav u pogledu Japana, organi­zaciju budueih Ujedinjenih naroda. Na prvoj konferen-ciji, koja je krajem 1943. u Teheranu okupila Trojicu ~ velikih, na dnevnom su redu bili problemi ~ojne stra-tegije. Roosevelt je tacla predloZio plan po kojem bi Njemacka bila podijeljena na pet autonomnih drlava: Prusiju, Hanover, Saksoniju, Hessen-Renaniju i Juinu Njemacku. Churchill se slono s planom sarno je za­htijevao da JuZna Njemacka budu prikJjueena jednoj dunavskoj federaciji. Staljin se zestoko usprotivio tak­voj ideji, tvrdeCi .da ee Nijemci uvijek osjeeati jaku potrebu za ujedinjenjem, te glavni cilj svakoga meduna­rodnog skupa mora biti neutralizacija te teinje, koja

I I. . se moze postici ekonomskim i drugim mjerama, pa ako VC../ bude potrebno Cak i silomc . N.j.emaCki'problem je, dak­

Ie, jos uvijek bio nerijesen, a vremena je bilo jos je-

117

dino da se sloze oni koji su vee sada sebe vidjeli kao pobjednike. --'tJ Roosevelt je prvi predloZio drugu konferenciju

d na vrhu, kako bi se na politickom planu sredilo one ~to je u Teheranu na vojnom planu vee bilo sredeno.

Roosevelt je 17. srpnja brzojavom predlozio Sta­ljinu i Churchillu da se konferencija odni u Skotskoj . »Dogadaji se tako brzo i s uspjehom razvijaju , pisao je , da osjecam kako bi bilo dobro da se vi, Churchill i ja sastanemo.«

Kao mjesto sastanka predlozio je sjeverni ruo Skot­ske, zato ~to je smatrao da je podjednako udaljen od Moskve i Washingtona. Staljin je poslije nekoliko dana odbio prijedlog, ispricavajuCi se svojim zdravstvenim stanjem. Averellu Harrimanu je objasnio da su ga nakon povratka iz Teherana jako boljele u~i i da njego­vi lijecnici smatraju da bi . svaka promjena klime lo~e utjecala na njegovo zdravlje«.

U toku ljeta su zbog odredivanja mjesta sastanka izmijenjeni jo~ rnnogi brzojavi .

»Sta mislite, pi tao je tako Roosevelt Churchilla, da Ii bi Onele 10 mogao doCi u Atenu ili na Cipar?

Mislim da bi, odgovorio je Churchill Rooseveltu, ali ruskim ratnim brodovima je te~ko napustiti Crno more i proCi Dardanele . .. Problem bismo mogli rije­~iti, ako zatraZimo od Turske da navijesti rat Njemac­koj. Mislim da bi ona rado pristala . . . Ali nisam sasvirn siguran da bi Rusi to prihvatili u sada~njoj situaciji.

- Sto mislite, ponovo je pitao Roosevelt bi Ii Onele 10 pristao da dode u Pirej, Solun iii Carigrad?

- Mene pomalo privlaci Ieruzalem, odgovorio je Churchill, ima prvorazrednih hotela. To bismo mu mo­r~li predloziti prepu~tajuCi mu odgovornost za odbija­nJe. Najzad i mi smo takoder ugledne licnosti.

- Nadao sam se, brzojavio je jo~ Roosevelt Chur­chillu, da bi Onele Jo mogao doci u Rim, na Maltu u Taorminu ili Egipat, ali on rni je javio da ne moze napustiti zemJju.« Staljin je obavijestio Roosevelta da n~ moze nal?;tstiti Rusiju, buduei da licno rukovodi voj­mm operaclJama.

118

U listopadu, iako na vrhuncu izborne kampanje, Roosevelt je ponovo poku~ao. Njegov glavni suradnik Hopkins razgovarao je s ruskim ambasadorom u Was­hingtonu, Gromikom. Predlagao mu je da bi se nakon predsjednickih izbora na Malti ili na Cipru mogla odr­futi konferencija. Staljin ih je ponovo obavijestio da se ne moze putovati dalje od Crnog mora.

Kad je 14. studenoga Roosevelt ponovo bio izabran za predsjednika, predlozio je sastanak krajem sijecnja u Rimu ili negdje na talijanskoj obali.

BuduCi da je Staljin ponovo odbio, Hopkins je Gromiku predlozio neki grad na Krimu. Rus je t? od­mah prihvatio i ne obavijestiv~i Moskvu. SI~Ca~ bez presedana u sovjetskoj ruplomaciji. ad KremlJa Je za­trazio jedino da odredi mjesto sastanka.

Krajem studenog Staljin je pre~lo~i~ Odesu. Sada su se Rooeseveltovi lijecnici usprostwih Izboru. ~ Staljin je tada predlozio Ialtu, ~to je pr~vaeen?, 7 ali uz veliko protivljenje Predsjednikove okoline, . kOJ~

se pribojavala da bi tako dug put mogao lo~e u~Jec~.n na ionako slabo zdravlje Predsjednika. Ni Churchill ruJe bio odu~evljen izborom. Sastanak treba poceti .~ nedje­lju, 4. veljace. Roosevelt i Ch~rchllJ s~ odlucilJ da se jo~ prije toga sastanu na Main, k.ako bl . pretho~o sre­dili neke anglo-americke nesuglasJce .• Blo sam slguran, rekao je Hopkins, da ee Predsj~dnik p.rihva.~ti Jal~ kao mjesto sastanka, buduei da Je to ruo ~vIJeta kOJI on nikada nije posjetio, a njegov pustolo~ ~uh ga J~ uvijek tjerao u nepoznate krajeve.« Chw:c~ll Je ne~oh­ko dana oklijevao izgovarajuei svoju 0lD!IJ~lu receruc~: . Svijet je ranjena zivotinja.« Kon~cno Je. Ipak odluc~o da pode u Rusiju odakle se tek b~~. vrano. ~Na kraJu krajeva, bolji je i sastanak u RuslJJ nego nikakav sa-stanak.«

Desetog sijecnja Staljin je poslao sluzbene pozive.

Roosevelt je odmah odgovorio. Churchill je pristao tek 12. sijecnja odgovoriv~i:

. OK i sve najbolje.«

119

On je odabrao i sifru koja ce oznacavati konferen­eiju: »Argonaut«, sjeeanje na grcke junake koji su se laC!om Argo uputili na Halkidiku da osvoje Zlatno runo.

* Jalta je k1imatsko mjesto na is tocnoj obali Krima,

udaljena trista milja od Turske, Rumunije i Bugarske, devetsto milja od Moskve, pet tisuca sedamsto milja od Washingtona i tri tisuee milja od Londona.

U Velikoj ruskoj eneikJopediji - s tranice 553-554, svezak 49, nema datuma njena utemeljena. Poeetkom nase ere, na mjestu danasnje Jalte, postojale su kole­nije Taurida. Turei su 1475. osvojili juinu obalu Krima. Jalta je s Krimom pripojena Rusiji tek 1783. Tada je bila sasvim mali gradiC.

God. 1864. imala je samo tisucu stanovnika, 1884. oko pet tisuea, 1897. vise od trinaest tisuea, 1929. oko dvadeset i devet tisuca. Sada ima vise od pedeset tisuca stanovnika.

Jumi obronei glavnog krimskog planinskog lan­ea -:- obronei koji se spustaju prema moru, oblikujuCi am,fitea~ pre~a j.ugoistoku - stite grad od sjevernih I .~JeverOls~ocnil! vJetrova. Zbog toga je i klima u toku cIJele g~dine :veoma blaga. Snijeg gotovo nikada ne pada, a .J~e IJ.etne vrueine ublaiava morski vjetar.

. ~aJ Je zars~a veoma lijep. Valovite brezuljke pre­krivaJu borove I bukove sume, ispresijecane alejama eempresa.

' Prirucnik za. putnika« koji je 1897. napisao K. Baed~ker vee pOZlva malobrojne turiste toga vremena da nikako ne propuste vidjeti te idilicne krajeve.

. Ja1ta se n~azi u veoma slikovitom kraju, piSe ta­~o, na dnu ~elike .dol~e, na podnozju planina koje su vtsok.e ok? t!~ueu I tnsta metara. Lijep kupaliSni grad u kOJe~ Je. ZlVOt skup, ali ga ruska aristokracija u ko­I~~ozu 1 ruJnu veoma posjeeuje. Na obaIi, koja je veeim diJel?m s.etal~ste, nalazi se mnostvo ducana koje drze Perz.IJanel kOJI govore franeuski . Roba je meC!utim sku­pa, lakO n~ vrijedi mnogo. Isto tako su mnogobrojne prodavaoruce voea svih vrsta. GrozC!e je veoma dobro

120

i s veiikim zrnima. U gradskom parku, na obali, naJazi se gostioniea u kojoj mozete rueati za 70 kopejki a ve­cerati za jednu rublju. Ima i kazaliste i kasino gdje mozete euti dobre koncerte. Po okolnim brezuljeima je smjesten velik broj divnih vila u tatarskom stilu. Izleti u dolinu Jalte su veoma zanimljivi radi njene mediteranske vegetacije, kao i izlet na slapove . Leteea voda« koji su deset vrsta udaljeni od Jalte i visoki sto metara. Isto tako vam topio preporueujemo da po­C!ete u Livadiju, Alupku i Masandru.«

Sezona kupanja pocinje u lipnju, a zavrsava u je­sen. Vlaznost zraka je malena: 60 do 65 %.

Sve te odlike jaltskog podrueja privlacile su careve i prineeve, bogate trgovce i veieposjednike Mos~e, Harkova, Kijeva koji su jos u pocetku ovoga stolJeea ovdje gradili vile i palace od kojili je veeina bila pre­tvorena u sanatorije, kad su sovjeti doSJi na vlast.

Osim tuberkuloze, tu su se raznim terapijama lije­cile sve bolesti disnil! organa, bolesti kardie-vaskular­nog sistema kao i razni nervni poremeeaji. U Jalti se osim toga nalaze i tvornice mlijeenili proizvoda, kombi­nat za preractivanje ribe, filmski studiji. Zat~ mu: zicka skola, medicinska i poljoprivredna skola, VlDarsk! institut kino-dvorane dva muzeja, jedan etnografski a drugi' posvecen Ceh~vu koji je ovdje proveo posljed­nje dane Zivota.

Rat je meC!utim mnogo toga unistio. Velik b~oj ,,!Ja je porusen, najljepse palace osteeene. Rar:e Sl:' JOs vtd­Ijive. 2ivot se u cijelom kraju poceo srectivati tek kad je pocela konferencija.

* Staljin je licno bdio nad ~mjestaj~m svake od ~­

ju delegacija. Za Amerikance Je rezervtrao p:uacu u 1:1-vadiji, za Britance vilu Voroncov, za Ruse vilu KoreJs.

Livadija je grad tri kilometra udaJjen od Jalte, sa Iijepom plaZom, okruien vinogradima vinarskog sov­hoza Massandra. Palaeu je sagradio Aleksandar III, koji je u njoj umro i cije ime sada nosi. Car Nikola II je u njoj proveo mnogo mjeseci. IzmeC!u dva rata u njoj

121

se nalazio sanatorij Centralnog savjeta sindikata. U to-1.-u rata slufila je kao glavni stan nekolicini njemackih generala. Tek su popravljene ru~evine koje su njemac­ke trupe ostavile pri povlacenju.

Vila Voroncov se nalazi u Alupki, udaljena oko pet kilometara od palace u Livadiji. Sagradena je prije sto godina. Cudna kornbinacija vlastelinske, rnaurske, got­ske i ~kotske arhltekturee. J edna od rnalobrojnih vila u okolini koju njernacke trupe nisu opusto~ile. Ima di­van staklenik, sirn~irom ogradene klasicne vrtove, ljup­ke fontane i velikog karnenog lava kojern je jedno oko otvoreno a drugo sklopljeno.

Vila Korejs je bivse vlasniStvo princa Jusupova, ubojice RaspuCina a slicna je vili Voroncov. Srnje~tena je na pol a puta od palace u Livadiji i vile Voroncov.

Izbor je takticki vrlo o~trouman. Odijeliti engle­sku od americke delegacije, buduci da bi vrlo prisno rnogle suradivati i biti jednodusne u stavu prema rus­koj delegaciji, kad bi zivjele pod istim krovorn. Iz vile Korejs, koja se nalazi na putu Alupka-Livadija, moze se isto tako lagano kontrolirati veza izmedu Engleza i Amerikanaca. Staljin zna za razmirice London - Wa­shington. On je imao racuna da organizira odjeljivanje delegacija »koje ee sacuvati odjeljivanje politika«.

Ovaj takticki proracun moramo dodati jos golemoj strat~gijskoj predno.sti ~to je uspio da se konferencija ocrrz.; na ~skom t~.nto~ju. Staljin je u povlastenom po-10ZaJu covJeka. kOJI pnma: Za njegov stol se neee poCi na veceru bez lkakvog dara i izbjegavat ee se uznernira­vanje ~ .ljutnja . »dornaCinova •. Sasvim prirodno da ee gost bltl u delikatnom polozaju .duznika«. Konacno sam izbor Krima je vanredna pobjeda ualeda. Pred oci: rna ci!elo~ svijeta postici da dva tako ~elika covjeka, PredsJe~ svemoe,:"e Amerike i predsjednik vlade naj­. eeeg ~alJev.stv~ s~ vrernena, budu prisiljeni da pri­Jedu tolike tisuce kilornetara u veoma opasnim uvjeti-

J rna, samo zato da se sastanu s ruskim predsjednikom vla~e, zaista nije mala stvar. To je putovanje sarno po sebl za bolesnog Roosevelta veliki dogadaj. Autoritet Sovjetske Rusije se ovdje potvrduje kao i u ratu. Ne

122

srnijemo zaboraviti rijeci Alberta Camusa: »Tragedija je danas kolektivna.«

Nema »mjesta« koje bi bilo pogodnije, a i trenutka. Datum nije izabran slueajno. Da je konferencija odr­zana u ljetu, Anglo-Amerikanci bi imali prednost, na­rocito nakon velikih uspjeha Montgorneryja i Bradleyja u toku borbi u Francuskoj. Oni bi tada riskirali da budu glasniji. Uz to, Roosevelt bi bio u predizbornom razdoblju, dakle energicniji, sabraniji, pa eak i oprez­niji. Staljin je na konferenciju pristao tek u prosincu, tj. kad su Hitlerove arrnije, ponovo pod vodstvorn Rundsteta opasno napredovale na Meusi i kad je vrhov­na anglo-americka komanda bila u veoma nezgodnom poloZaju. On je ocito cekao trenutak kad ce zapadni sa­veznici biti u neprilici. Danas bitke na Rajni blijede pred fantasticnim udarcima Zukova i Konjeva na Vis)j i Odri. Jos jedna prednost. Staljin je znao da ee Roose­velt nakon izbora biti veseo, opus ten i ne bas suvise sumnjicav.

To nije prvi put da Staljin pokazuje osjeeaj za realnost i »pravi trenutak«.

Kad je u kolovozu Roosevelt predlozio konferen­ciju, Rusi su na Visli bili daJje od Berlina nego Anglo­-Amerikanci na Rajni, a vrhovna sovjetska kornanda nije bila u stanju da ocijeni otpor koji ju je cekao u Poljskoj. Oprezni i smioni Staljinov dub je vee bio obuzet _bitkorn za Ber)jn«. Crvena arrnija je pretrpjela takve poraze da je Zukov na jesen srnatrao da Ce mje­secima ostati na mjestu: ruska vrhovna komanda je mogla zakljuciti da ee njernacka vrhovna komanda kon­centrirati svoje najbolje jedinice kako bi sprijecila in­vaziju Prusije i Slezije. Von Rundstetova je o[anziva sve izmijenila. Staljin je od prosinca mogao vjerovati da ee protivudarorn oslabiti njemacki otpor na Visli i predvidjeti da ee uspjesi 2ukova u sijecnju i veljaci biti mnogo veCi od onih koje je predvidao u listopadu. Kad je dao svoj pristanak Rooseveltu, dobro je mao da ee upravo za vnjeme konferencije njegove armije vee osvojiti Varsavu i cijelu Poljsku, sto ce njega do­vesti u vanredno povoljan polozaj pri rjesavanju polj­skog problema, a da i ne govorimo 0 cjelokupnorn nje-

123

mackom problemu. Staljinu je situacija bila loliko ciSla i jasna da je, kad su Roosevelt i Churchill pristali na izbor Jalte i 4. veljace kao datum konferencije, za manje od osam dana priznao Lublinski komitet, koji se 31. prosinca proglasio za "Privremenu vladu Demo­kratske oslobodene Poljske«.

Konacno, Staljin je u zelji da nista ne propusti odmah predvidio raskosni prijem. Rooseveltu je da ne povrijedi njegovo samoljublje supervelikog broj 1 od­redio najraskosniju palacu na Jalti. Iz Bakua je do­premio sesnaest tona kavijara. Delegacije su bile broj­ne. Sami Amerikanci su najavili oko cetiristo ljudi. U Jallu je poslao i sefa kuhara iz Kremlja Sidora Kirilo­vica Kriuckova i njegova dva pomocnika Vasilija Pav­lovica Rubeca i Anastasija Ivanovica Pogorijenca, AI­menea i specijalista za kavkaska jela, kao i svog sefa podruma Livita, bivseg sefa protokola ruske ambasade u Tokiju. On se morao brinuti da uzvanici dobivaju najbolju votku i najbolja kavkaska vina.

* . . Ame~cki mornaricki oficir Norris Houghton bio J~ Jako ~zn~n~den kad su ga u Ijetu 1943. pozvali iz nJegove Jedinice koja se nalazila negdje na Atlantiku I. ?ez odredenog zadatka poslali u jedan logor Missou­nJa.

Tamo je sreo grupu od pet mornarickih oficira cija )~ zajedni~~a karakteristika bila da su govorill ~s.ki ~ d.a ~~ bill Amerikanci ruskog porijekla. Poruc­D1~1 DlIDltnJ P. Keusseff, George Scherbatoff, Michael Kimack, John Cheplick i John Romanof, te sest mor­nara: An?rew Bacha, Andrew Sawchuck, Harry Skle­na:: Ale,?s Nestoruk, Nicholas Korniloff i Russel Koval ~oJ~ su ~sto t~o zn~ ruski i bili izvrsni radiotelegra­fisti. SVl su pnpadali USNR (United States Navy Re. serve .- Reze~a mornarica Sjedinjenih DrZava>. je­~o. J~ p.orucmk Romanof pripadao USN (Mornarici SJedinJenih DrZava). Voda grupe bio je porucnik Scher­ba~o~, roc1en. u. P.etrogradu (danas Lenjingrad). Svi su om .Jos od dJetmJstva u porodici i skoli govorili ruski. Jedino Houghton, roc1en u Indijani od roditelja irsko-

124

cl \

-skotskog porijekla, nije tecno govorio taj jezik. Ali nakon trideset lekcija iz ruskog u skoli Berlitz, i na· kon sto je 1935. pet mjeseci proveo u Moskvi, studira­juci kazalisnu umjetnost, u njegovoj vojnickoj knjiZici - bez pridavanja nekoga narocitog znaeenja tom po­datku, pisalo je da od stranih jezika poznaje ruski.

Iz straha da ne bude kafujen, on po dolasku u 10-gor nije priznao istinu te je ostao u .ruskoj ekipi. pro­vodeci sate i sate s drugovima i knjigama u usavrsa­vanju Toistojevog jezika. U tom su se logoru nalaziJe jos neke sliene ekipe: »njemacka, grcka, kineska ekipa« itd. S tim se ekipama posebno postupalo ...

Na pocetku godine, sest porucnika i sest mornara su privremeno u Napulju ukrcani na krstaricu Catoctin - zapovjednicki brod i brod za vezu. Smatrali su da ce im biti povjeren neki tajni zadatak na Balkanu.

Iznenadili su se kad su culi da Catoctin ide za Crno more, na cijim obalama ce se odrzati konferencija Trojice velikih .• Ruska ekipa« bila je predvic1ena za grupu pomocnih tumaea, a Catoctin je morao osigu­rati radio-vezu izmec1u predsjednika Roosevelta i Bijele kuce.

Poruenik Houghton je jos marljivije poceo uciti rusku gramatiku i rijeci.

Tek nakon prolaska kroz Dardanele, on i njegovi drugovi kao i cijela posada doznali su da ce se konfe­rencija odrzati u Jalti. Vecina njih dotad nije ni cula za to ime. Nijedan clan .ruske ekipe. nije znao gdje se ona tacno nalazi.

Jednog maglovitog jutra krajem sijecnja Catoctin je u pratnji cetiri minolovca PimUlclesa, lmplicila, hl­credib/ea i Incessanta te broda William Blollnt Liberty Ship, pozdravljen salvama obalnih baterija, ponosno uplovio u Sevastopoljsku luku. Bio je to prvi savez· nicki ratni brod koji je od pocelka rata usao u tu luku. Besprijekorno pored ani na obali iii na palubama dva­-tri velika ratna broda, jos iz prvog svjetskog rata, sovjetski mornari i vojnici su odali poeast Amerikan· cima.

Tek sto su bacena sidra. William Blollllt je poeeo iskrcavati veliku kolicinu dZipova. komandnih kola i

125

kamiona kao i gomilu raznog materijala i hrane. Radi· 10 se 0 . Iogistickom*« materijalu americke delegacije na Jaltskoj konferenciji. Deseci strojeva za pisanje i, bogzna za§to, nekoliko strojeva za racunanje.

Sutradan pO iskrcavanju, porucnik Norris Hough-ton doZivio je veliko iznenac:tenje: Rusi su se usprotivili iskrcavanju princa Scherbatof6a kojemu je admiral Hewitt, odgovoran za cijelu operaciju, povjerio vod­stvo specijaJne ekipe. On je odmah nakon toga izisao na kopno s ostalim clanovima ekipe, malom grupom vezista i nekoliko mornarickih oficira. Tada su svi u koloni dZipova i upravo iskrcanib komandnib kola kre-nuli na celu s jednim ruskim kolima po gradskim uli­cama. Prolazili su kroz poru§ene gradske cetvrti, ko je su cak i zene cis tile i poravnavale, vozeci kraj mnogo. brojnih tragova rata - zapaljena vozila, unisteni to­povi, smrvljeni kamioni prekriveni necistim zloslutnim snijeg.om - zat.im su iziSli na vrlo lo§u cestu snijegom preknvenog Krim~kog poluoto~B:' Rusi su im objasnili \j da se Jalta nalazl §ezdeset rrulJa od Sevastopolja. U ~erici bi za taj put bila potrebna dva sata voznje, 1 to za volanom obicnog Chryslera. Ovdje je sve bilo tako poru§~no da je putovanje trajalo gotovo cijeli dan. . . Oko tn. sata popodne kolona je pro§la kraj his to­

nJskoga bOJn~g .~olja kod Balaklave, a zatim se popela na uski gorski VlJenac odakle se pruzao vrtoglav pogled na C~o more. Predvecer je snijeg pres tao padati i ko­lona Je pred sobom ugledala zelenilo. Porucniku Norri­su ~oughtonu (taj je opis uzet iz clank a samog po­rucmka Houghtona, koji je objavljen u The New Yorkeru 23-5-53) pricinilo se da vidi bukve hrastove J?agnoIije, r~dodendrone ... Noe je vee bila' pala, kad Je kolona shgla na odredi§te.

. Houghton i njegovi drugovi na§li su se ispred velike troka~n.ice koja je podsjeeala na internat. PrtJja­gu su odlozih u p~ostranom predvorju, osjeeajuCi se .kao banda srednJo§kolaca na povratku s bozicnih praznika«.

U glavnoj dvorani primio ih je upravnik zgrade Donald Lowry - covjek dostojanstvenog izgleda. obu.

* za kretanje i saobracaj

126

cen u odijelo nalik na uniformu pukovnika americke armije, objasniv§i im da se nalaze u »Livadijskoj pa­laci« - Ijetnoj rezidenciji cara Nikole II, i to u .Maloj palaci« koja je u vrijeme cars tva slliZila za carsku pratnju. "Velika palaca« je rezervirana za predsjednika Roosevelta i njegove glavne suradnike. Sakrivena je stablima i udaljena sto jardi odavle.

Mora da ste gladni, rekao je pukovnik - upravnik palace. Houghton i ostali cianovi kolone - nekih tri­deset ljudi - uvedeni su tada u veliku dvoranu u ko­joj se nalazio dugi centralni stol i jo§ nekoliko okrug­lib stolova sa strana. Stolovi su bili puni najraznovrs· nijib jela. Houghton je s nekoIicinom §tabnih oficira i jednim inspektorom u civilu - Clanom garde zadliZe· ne za Iicnu za§titu Predsjednika - izabrao jedan mali stol i sjeo na pozlacenu sjedalicu. Na svakom stolu se nalazila vaza s cvijecem, boca votke, dvije boce kay· kaskog vina - jedna bijelog druga crnog - kao i veliki broj casa i pehara. _Gosti ste Kremlja«, rece pukovnik - upravnik palace. Jedan starac »cije odijelo je u isto vrijeme podsjecalo na konobara u nekom restoranu i konduktera autobusa. - posluzivao je sva­koga redom velikom porcijom. kavijara, k~ji. su neki uzimaIi po dva a neki i po tn puta. OstaIi, IStO tako stari i na isti nacin obuceni, posluZitelji: bijela kravata, crna uniform a, duge bijele pregaee, nadgIedali su po­slliZivanje: »Svi su konobari dom iz Moskve da budu na§e sobarice«, zakljucio je pukovnik.

Kad je nakon obilne vecere do§ao red na ~oslasti­ce, jedan posluZitelj se nagnu? nad H.ou.ghtona.l rekao: »Sampanjac?« MIadi porucmk se sJetlO da Je .ruS.kl sampanjac vrlo zaseeeren. »Ne, hv~la~, odgo~ono. Je. Vee je napredovao u ruskom. ZatrazlO Je ruSkl konJak . Od pukovnika je doznao da je zadatak cijele ruske ekipe da sluzi kao tumac Ijudima ciji je zadatak da se brinu 0 kuci. Pukovnik je objasnio Houghtonu da on nista neee imati s konferencijom, jer ee . vedete ovog soua« dovesti vlastite prevodioce.

Sve se ovo dogac1alo 29. sijecnja. Ostalo je jos sa· mo cetiri dana za pripremanje smjestaja delegacija. Najprije se pocela uredivati »Mala palaca« odrec1ena za

127

smje~taj niZih oficira, ekipe iz Missourija, clanova Slui­be sigurnosti i cinovnilca. Predvorje je pocelo sliciti na one Statler botela. Prizemlje je bilo rezervirano za oficirsku menzu, za kancelarije ~efova ~taba, njihove pomoenike i glavne savjetnike, za administrativni ured sekretarijata delegacije, kao i za dvanaestoricu iz Hougbtonove ekipe. Prvi kat je bio odrec1en za narnir­nice, arhivu, dosjee i stenografe. Na drugome je Ca­toctin trebao smjestiti svoje kancelarije s kantinom i bolnicom. Tu se smjestio i ruski brijac. Pukovnik Lowry je traiio jo~ i manikera. Na treeem su bile sobe za spavanje. Najnezgodnije je bilo to ~to su postojale sarno dvije, i to stare kupaonice. Sobe i os tale kuene poslove urec1ivala je pukovnija odreda krupnih soba­rica, koje su oko glave nosile bijeH rubac. Na nogama Su imale papuee.

Porucnik Houghton nije imao vremena da se divi borovim ~umarcima, cempresima i bijelim vilarna .• Ve. liku palacu« je posjetio tek sutradan. Njemu se ba~ nije cinila kao palaca. Obicna poljska kuCa, naizgled bogata, cvrsta, trokatnica s proceljem boje meda .• Ma­lu palacu« je procijenio kao spavaonicu »ali spavaonicu cija arhitektura, iako viktorijanska-gotska, ipak ima u sebi ne~to maursko«. Isto je tako ocijenio i malu dvo. katnicu u koju se smjestio centar za vezu - Signa/­Corps - kao i Centar za mornaricku vezu, strojevi za ~ifriranje i teletipove neopbodno potrebne za odrlava­nje veze s Catoctinom koji je zadrlan u Sevastopolju, buduei da Jaltska luka jo~ uvijek nije bila ociSeena od mina. I .Velika palaca« mu se cinila viktorijanskom s primjesarna maurskim.

Krila zgrade su vee bila odrec1ena za kuhinje sluibene prostorije.

Ulazno predvorje je bilo lijepo, prostrano, visokog stropa s t~kim stupovima od bijelog mramora. S desne strane ulaznih vrata bila je mala garderoba, a s Iijeve siroke mramorne stepenice ukra~ene deset stopa visa­kim stablom limuna. Nasuprot stepenicama nalazila su se dvostruka vrata »plesne dvorane«, rezervirane za plenarne sjednice Trojice velikih - dvorana u kojoj se sve trebalo odigrati. I u toj dvorani su bili stupovi

128

od bijelog mramora. Desni zid je bio prekriven te~kim draperijarna. Na lijevom zidu su bili mali francuski prozori s kojih se pruiao pogled na ~iroko unutra~nje dvori~te.

Nasuprot vratima pruiao se dugi bodnik koji je iz plesne dvorane vodio u salon predviden za Predsjed­nikovu blagovaonicu - bivsa biljarska sala - sa sto­lorn predvic1enim za cetrnaest osoba. Predsjednikov ured bio je odmah uz blagovaonicu, a spavaea soba odmah do ureda. BuduCi da nije bilo lifta, Predsjedni­kove su Hcne prostorije morale biti u prizemlju, )er se on zbog paralize rnogao jedino u kolicima kretatJ. Spa· vaea soba jured bili su narnje~teni »kao stare Pullman kabine«: bezizraiajno i te~ko pokuestvo, goleme slike pozlacenih okvira obje~ene 0 zidove na panoima od rna­bagonija; bakrene lampe s abaZurim~ od. n~anCaste svile. U palaci je bilo vrlo malo n~Je~ta~a IZ carske epobe. Za ovu priliku say je narn.Je~taJ blO prenese~ iz Moskve, buduCi da je palaca bIla te~ko. ostee~na ~ trebalo ju je ponovo namjestiti, jer je stan namJe~taJ bio nestao.

Sobe su ovako bile podijeljene: Stettinius je dobio apartman br. 2, dvije sobe koje su se t.tal~zil~ preko puta Predsjednikovih so?a. D~ preds?blJa Je bll~ dva· naest prostorija, jednu Je doblO admiral Leah~, Jednu Hopkins, jednu Byrnes, jedna. je ~ila rezenrtrana za Frumana Mathewsa i Algera HIssa, Jedna soba u Pred­sjednikovu susjedstvu je bila predvic1ena za "!Carte«, jedna za Roosevelto~ ~eer, g?sp?c1u Anu B.o.etttger, ~ Kathleen Harriman Jedinu naJavlJenu Amenkanku. BI~ je najavljen i dolazak CburcI:.ilIove kceri Sarah: a RU~I su govorili da Svjetlana StalJill, oc~va sekretar~ca kO.Ja je znala engleski i njemacki, vee pnprema za nJu .smJe· ~taj u viii Korejs. Uz. ~tettiniusovu. sobu nalaziJa. se soba Predsjednikova liJecnika, admIral a Mac Intrra. Jedna soba je bila predvic1ena za Predsjednikova sekre· tara Stephena Earlyja, a jedna za nepredvic1enog posje· tioca.

Biv~a caricina spavaca soba na prvom katu bila je predvidena za admirala Kinga, a bivsa careva soba za generala Marshalla. Drugi, manje vaini, admirali i ge-

9 1:\110 iii podje ln S\'ijc tn 129

nerali, ali vm po cinu, dobili su dvokrevetne sobe, a ostali vi~ekrevetne spavaonice. Na vratirna soba su bila izvje~ena imena kako bi se izbjegla zabuna i ne­sporazumi.

Predsjednikova licna posluga, daktilografi i maser smje~teni su na treei kat.

Ista neprilika kao i u »Maloj palaci«. Za sva tri kata sarno devet kupaonica, sto je naravno bilo dovolj­no za cara i njegovu pratnju, ali ne i za stotinu Ameri­kanaca i dvije Amerikanke. I kupaonice je trebalo raz­dijeliti. Predsjednik je svoju dijelio s Hopkinson i Leahyjem.

Porucnik Houghton je bio odusevljen. Rusi su pra­viti sve kako bi olaksali smje~taj i ugodili svojim go­stima. Narocito su mu se kubari cinili veliki majstori. Imali su jedan jedini nedostatak. Nikako da shvate po­jam meko kubanog jaja. Smijali bi se kad bi im poku­savali rastumaciti razliku izmedu .jaja koje se kuha dvije, dvije i pol i tri minute«.

Houghton se morao brinuti 0 podjeli »BiljeZaka o Krimu« - prospekta na sedam stranica koji je za americke ucesnike konferencije sastavio neki vasing­tonski funkcioner. Po jedan primjerak je postavio na svaki krevet, pa i na Predsjednikov. Upravo iz tih bi­IjeZaka je saznao da su Ijeto i jesen najbolje vrijeme za posjetu Krirnu.

SluZba sigurnosti je odlucila da u toku konferen­cije, za vrijeme plenarnih sjednica, sve prilazne ceste bu~u zatvorene. Nadgledavanje vrata i vrta, osiguravat ee mspektori Predsjednikove licne garde, inspektori ruske policije i momari sa Catoe tina. Naroeito izabrani sovjetski vojnici bit ee s masinkama u ruci postavljeni na ~ov palace. Dvije milje od palace u Livadiji, na svakih pedeset koraka, nalazit ee se sovjetska straZa. Saputalo se da Skorzenyjevi komandosi po posebnom Hitlerovom nalogu zele izvesti udar i da su neki od njih vee skakali padobranom.

Konacno, porucnik Houghton morao je pomoei ad­miralu Olsenu, koji je s Catoetina licno morao spro-

130

vesti u dvije palace velike kolicine DDT·praska, buduei da se u Washingtonu posljednjih sedmica priealo 0 vi, talnosti i otpomosti krimskih stjenica.

* Dvadeset treeeg sijecnja u Norfolku, predsjednik

Roosevelt se ukrcao na krstaricu Quineey. Trebao je krenuti na Maltu gdje je imao sastanak sa Churchil-10m a zatim 5 Malte avionom za Jaltu.

'Bio je vrlo umoran, pa go~ovo u toku ~ijel?g put<: vanja nije napustao svoju kabmu. Spavao Je, CltaO kri­minalne romane i listao albume 5 markama. Sarno dva­put se pojavio na ~alubi ':1 .dru~tvu. s,:oj~ ~eer~e. Ane. Ni otvorio nije gomilu zabllJeski pnsPJehh lZ mIDlstar­stva vanjskih poslova koje su sadrZavale trenutacne svjetske dogadaje.

S njim su bili njegov lieni Jijecnik a.~ral. ~c Intire sekretar Steve Early, jedan od naJutJecaJnlJih savjetruka vojni ataSe Po Watson, a.dmi~ Leahy i James Byrnes, senator iz Jume Karohn~, lzabran kao simbol svuda prisutnog zakona. Drfavm sekretar Ed­ward Stettinius je sa svojim suradnicima vee o~uto­vao na Maltsku konferenciju koja je trebala pOCetl 30. sijecnja, iako Predsjednik jos nije ~io sti~o .. Njegov dolazak je bio predviden tek za 2. veIJac~. VJeml Ha~ Hopkins napustio je Washington nekolik.o dana pnJe, i to Predsjednikovim licnim avionom. NJe~ov ~d~tak je bio trostruk: umiriti Churchilla kako bl se ~~bJegl~ posljedice eventualnih ispada u toku KonferenclJe, pn­voljeti de GauJIea da se sa~tan~ .5 Rooseve~tom po zavr­setku konferencije (u Alliru III u Marsellleu), te ko­nacno vidjeti papu Pija XII i zatraziti od njega blago-

slov. . ' General Marshall je uzeo vojni aVlOn kako b! se

jos prije konferencije na Malti mogao u Marsellleu sastati 5 Eisenhowerom.

Da hi putovanje preko Atlantika, prolaz kroz Gi-braltar i Sredozemno more bio sto mirniji, poduzete su vanredne mjere sigumosti, tako da eak ni do uzbune

nije doslo. . ' Ova brzojava su naroCito zarumala Roosevelta.

9' \31

Prvi je bio Churchillov: .U deset godina strplji­vog traZenja, na cijelom svijetu se nije moglo izabrati gore mjesto od Jalte ... Klimatsko IjecilBte, narocito za tifus i neku smrtonosnu gamad ... Sto se tice pri­laznih putova oni ne samo da su opasni, vee i nepro­lazni .. . «

Drugi mu je poslao Hopkins na polasku iz Londona za Pariz: .Winston je bio manje buean nego ~to sam ocekivao.«

Quincey je 2. veljace uplovio u La Valettu kroz pro. laz pun protivpodmOrnickib mreza. Na obali se okupila golema masa, pozdravljajuei slavnog posjetioca. Chur­chill je s palube krstarice Sirius isto tako srdacno za. zelio dobrodo~licu. Britanski premijer, Eden i njihovi suradnici, avionom su stigli iz Londona.

Na Malti je Quinceyja ocekivao Staljinov telegram pun jetkog humora: . Rekao sam Jalta, a ne Malta.«

Anglo-americka konferencija bila je posveeena na­rocito pronalaienju rje~enja sp~ra izmec:tu britanske i americke komande na Zapadnom frontu. Na kraju je ipak u potpunosti bio prihvaeen Eisenhowerov plan.

Sve os tale razmirice izmec:tu dvije prijestolnice su ostale po strani usprkos Churchlllo¥im naporima da prije susreta sa Staljinom postigne potpuno slaganje Londona i Washlngtona. Roosevelt je eak izgledao Iju. tit zbog toga inzistiranja britanskog premijera, koji je na kraju, iako nerado, ipak popustio.

Polazak cjelokupnih delegacija s Malte na Jaltski aerodrom Saki otpoceo je u noei izmedu 2. i 3. veljace. Let je trebao trajati sedam sati.

Trideset americkib i britanskib aviona su ponijeli Roosevelta, njegov vojni, mornaricki i diplomatski ~tab, kao i Churchill a i njegove Engleze, polijetajuei jedan za drugim u razmaku od deset minuta.

U toku cijelog putovanja svjetla su bila uga~ena i radio-veza nije radila.

U slucaju napada, napadnuti avion je dogovorenim radio-signalom morao obavijestiti os tale avione koji su zbog opasnosti morali krenuti prema obalama Afrike.

Plan leta je bio temeljito razraden. Najprije tri i pol sata leta na istok. Zatim tacno ispred Krete, koja je

132

jo~ uvijek bila u njemackim rukama, okret od 90 stup­njeva ulijevo. Avioni tada moraju nadlijetati grcku obalu, Egejsko more, Dardanele i Crno more. U subotu ujutro 3. veljace stiCi ee na do.hva~ S~ja. I ate.~iranje je morale biti osigurano: svaki a~on lznad SakiJa ~o­rao je izvr~iti okret od 90 stupnJeva na svom radlO­-oda~iljacu kako bi dokazao da nije >neprijateljskic.

Piste aerodroma Saki su bile od betonskih bloko­va i prekrivene ledom tako da je spu~tanje bilo opaSJ?o;

Predsjednikov avion je pristao tacno u 12 .. sati 1

10 minuta. Predsjednik je izgao pomoeu speclJalnog lifta. S njim su jo~ bili gospoc:ta Boettiger, g~neral ~at: son i admiral Mac Intire. Na aerodromu su ih ocekivah veliki orkestar elitna poeasna pukovnija, Molotov, Vginski, mar~ai avijacije Kudjakov, admir~l Kuznjecov, general Antonov, ruski ambasador u Washlngtonu Gro­miko i Gusev, ruski ambasador u Londonu. Roosevelt je bio iznenaden ~to ga Staljin licno nij: docekao. Od­govoreno mu je da Staljin jo~ niJe sagan na !altu. Roosevelt je odlucio da priceka ~o.la~. Churchillo~~ aviona. Medutim, njegovi SUpUtruCl kOjl su ~ee b.ili si~li odmah su odvedeni pod tri ~atora za pr:manJe, gdje su bili posluieni toplim eajem. Pod ~atonma. s~ bili dugi stolovi pretovareni bocama votke, brandYJa 1

najraznovrsnijim jelima. Churchill je stigao u 12 sa.ti i 30 ~uta. Ro~se~elt

je odmah izgao iz aviona a nJegov tJelom:~lllteIJ ~e Reilly ga je prenio u dZip. !ada.Je u pra~Jl Churc!,ull.a, Molotova i Svill ostalih pnsumih engleskih, ~e.nckib i ruskih licnosti izvr~io smotru trupa. Churchill Je Cak i u toku ceremonije pu~io dugu debelu cigaru. Roose· velt je rekao Moloto~ ~ je ~ericka hlmna veoma dobro odsvirana ~to je zaJsta bilo tacno. . . ..

Nakon kratkog dorucka, svi su napustib Sakl. 1

krenuli za Livadiju. U Predsjednikovim kolima nalazila se jo~ i njegova kcerka. Sva kola u koloni bila su ruska i vozili su ih ruski ~oferi.

Cesta Saki-Simferopolj-JaJta zaista je odgovarala Churchillovim predvic:tanjima, tj. bila je veoma lo~a.

Citav kraj je jo~ uvijek .bio prekriv.en sni~eg?m. Roose· velta su se narocito dOjmile ru~evme kOje Je rat pro-

133

uzroCio. Prvi put je vlastitim ocima vidio uiasne poslje· dice jedne velike hitke. Putovanje je trajalo sest sati. Sovjetski vojnici su straZarili dui cijeloga puta. Anglo· ·Amerikance je narocito iznenadilo sto su medu vojni· cima vrlo cesto vidall i djevojacka lica.

Roosevelt je s cijelom pratnjom u Livadiju stigao u 18 sati. Churchill je sa svojima produzio do engleske rezidencije. Pred palaeom ih je doeekala gospoda Kat· hleen Harriman. Predsjednik Roosevelt je odmah htio u krevet.

Staljin je sa svojom pratnjom stigao vlakom u 1altu u nedjelju 4. veljace ujutro i istog trenutka se uputio u vilu Korejs. Odmah je odriao sastanak sa M~lotovom, . Berijom,. Maljenkovim, ViSinskim, Maj· skim, Gusevun, Grorrukom, kao i s vojnim savjetnici· rna admiralom Kuznjecovim, general·pukovnikom Anto· novim i marsalom Kudjakovim.

Roosevelt je isto tako u 11 sati odriao sastanak sa St~ttiniusom, Harrimanom, admiralom Leahyjem, ad· rruralo~ Kingom, generalom Marshallom, Hopkinsom, generaluna tehnicke sluzbe Deanom, Kuterom i Mac Farlandom, direktorom biroa pri ministarstvu vanjskih poslova za evropske poslove Freemanom Matthewsom, specijalnim pomocnikom u sekretarijatu minlstarstva Charlesom E. Bohlenom.

U istom je trenutku britanski premijer okupio oko sebe Edena, marsala Alana Brookea, marsala avijacije Portala, marsala Alexandera, admirala Cunningharna, generala Ismayja, MM. Cadogana, Klarka Kerra, Brid· gesa, Wilsona i Dixona, sve odreda ambasadore iii vi· ~oke ~cionere u ministarstvu vanjskih poslova. Vec Je naplsao telegram koji svako jutro salje u London vice·prernijeru Clementu Attleeju.

Sve je spremno za veliku igru. Ipak, kako bismo je bolje rnogli slijediti najprije

cerno pokusati upoznati prisutne lienosti.

134

. i ~ '

DRUGO POGLA VUE

STALJIN I SOVJETSKA DELEGACIJA

Josif Visarionovie Drugasvili Staljin je predsjednik Savjeta narodnih komesara SSSR·a, generalni sekretar Komunisticke partije Sovjetskog Saveza, marsal Crvene arrnije, eovjek koji direktno i apsolutno upravlja sa stotinu osamdeset milijuna Ijudi i sto sedamdeset raz· licitih nacionalnosti koje five na sestini cjelokupne povrsine zemljine kugle. Zapovijeda najmocnijom kop­nenom arrnijom svih vremena.

Malog je rasta kao i Napoleon. Noge i ruke su mu nerazmjerno duge prerna kratkom i uskom tijelu. Priea se da su njegovi krojaei obilno punili odijela kako hi jaee i proporcionalnije izgledao. Lijeva mu ruka visi nepornicno kao paralizirana, a desna se automatski njiSe. Ne liei has mnogo na kipove i portrete kojirna su ga predstavljali razni umjetnici.

Kosa mu je sada prosijeda, a lice se na pm pogled eini umorno, nepristupaeno, navorano. Nakon toga se otkriva prepredenost i ironija seljaka, lukavog gorstaka zutih ociju. Nikad se ne smije. Ako mu ponekad i omakne srnijesak ispod teskih prosijedih brkova, tada se mogu opaziti nepravilni od duhana pocrnjeJi zubi okrenuti prema unutarnjoj strani usta. Lice mu je bJijedo, iSarano crvenilom. Boja koju Moskovljani nazi·

135

vaju »boja Kremlja« da bi opisali one koje je Staljin navikao da rade noeu a spavaju ujutro.

. Vidjela sam, pi~e gospoCla Odojevcev, tisuce i tisuce ruskih lica. I sva su nejasna. Ne znam kako bih to protumacila .. . Tacno je da imaju sve ~to im je potrebno: usta, nos, oei ... a ipak... Htjela sam za­misliti jedno karakteristicno rusko lice, ali nisam us­pjela. Ne~to nedovr~eno. Mislim da je taj rasplinuti izgled upravo znacajka ruskog lica. Neodredenost lica, neodreClenost karaktera, neodreClenost Dobra i Zla, to je upravo na~a najveea karakteristika ... «

To je mozda tacno kad se radi 0 Bjelorusima i Ukrajincima, ali Staljinovo lice je sasvim suprotno. Ono osim pronicJjivo~cu i neumoljivom odreCleno~eu , odise jos velikom bistrinom, a ponekad i zacudujucom koncentracijom. Govor polagan, gotovo oklijevajuCi, glas dubok, hrapav, pomalo s naglaskom kavkaskog gorstaka. Ako tome jos dodamo stisnute usne, polu­otvorene oci i bujne obrve, reldo bi se: »NeSto izmeClu macke i sove.« IIi jo~ bolje: »Glava mislioca, lice rad­nika, a nvot vojnika.« Uniformu nije skinuo od prvog dana rata. On je u stvari cvrst : uravnotezen seljak, spor u pronalaZenju rje~enja, ali nepokolebiv kad ga jednom pronaCle, odbijajuei da govori sarno zato da se govori i govoreCi samo onda kad nesto irna da kaze.

Sutljiv je, oprezan i sumnjiCav prema svemu sto je povrsno, prava suprotnost Trockom koji bi se po­nekad usred govora znao zaboraviti i zamisliti. Taj se­Ijak je ipak Citav zivot proveo u zavjerarna, sam ih praveCi ponekad, a ponekad uniStavajuCi ih. Tako reCi, punih cetrdeset godina svakodnevno se igrao glavom. Odatle i njegova tvrdoca i opakost. Vjecita opasnost ga je ucinila okrutnim i neosjetljivim. . Sirov i opasan poput kavkaskog boksaca«, rekao je Victor Serge. Da, ako je Serge mislio na boksaca kao na »hladno oruije«.

On uostalom gaji nasilje, znajuci da izaziva strah nakon toliko mrtvih koji su ostali pod njegovim sto­parna: Uziva da zlostavlja svoju okolinu. Zaboravlja se, pnCajuci sale od kojih se koza jezi kao npr. OVU: .Neki naS vojnik je jednom sprovodio veoma vainu grupu njemackih zarobljenika i poubijao ih sve osim jednoga.

136

I~

Kad je stigao na odrediste, pitali su ga sto se dogodilo s ostalima. Odgovorio je: ubio sam ih buduCi da po nalogu vrhovnog komandanta neprijatelje treba uniStiti sve do posljednjeg. Evo, posljednjeg sam doveo . ..•

Tacno je da ima i Ijudskih osobina. Voli da popije i pojede ako mu se pruii prilika: S~etan je kad m.ore prisustvovati gruzijskom rucku I pltl kavkaska vu,t.a. ViSe puta su ga iznenadili kako pjeva u .druStvu ~vojih drugova u SoCiju polupatriotske poluhaJducke PJ~sme. . Probudite se, probudite se, zaspala braco«, .POZlV na oruzje.... . .

Ne prezire zene. Tri je imao, a poslJednJa, Rosa Kaganovic, bila je veoma lijepa 2idovka.

Ipak, on vrlo dobro zna da je zivot ~oj~ je izabrao neprijatelj svih zabava. Dok su Churcht11 I Roosevelt studirali, prvi u Harrowu a drugi u aristo~ts~om koledfu Groton, njega je vee kao petnaestg~disnJaka progonila policija zbog organiziranja bunto';lih .kruZo­ka. Okrutnost dakle nije bila prirodna, ona J~ b~a po­sljedica nvotnih okolnosti, kao i lukavstvo kOJ~.le pra· va umjetnost na Istoku. »Ja sam tako~er AzIJat. re­kao je 1941. japanskom ministru MazuklJu.

Zavjera mu je razviJa osj~Caj za sitnice i v~os~ najmanjeg detalja u provoClenju nek<;>g Rlan~. ~encki vojni atase u MosJevi, general Deane, IZV1jes~o Je .Roose­velta 0 Staljinovom zacuClujueem pozn~va.nju najb~:.;n.a­cajnijih sitnica, kao sto s~ k~rakt~nstik~ razlicltih oruzja, konstrukcijski detal1~ aVlO~a I tehnicke m~tode cak i u osnovnoj taktici . PnJe godinu dana, za vnJeme diskusija 0 eventualnom bomba~di~ju Nje~ac~e po­lijetanjem iz Londona, bombardiranje?,. B~r1ma I sp~­stanjem u Rusiju, te opet natrag, zad1V10 !e sv~ te~­care pitanjima kao: kakve aparate ~e~kancl . ~sle upotrebljavati, koju dunnu piste predVldaju, kohkl po-stotak oktana u benzinu .. . .

Iz svog zivota, koji je bio neprestana borba, poUl? je naviku da uvijek savrseno zna sto se dogada s arm]­jom, bitnim element.~m svak?g ?o~ti.ckog pothva~. Sam Lenjin je za vnJeme skrivanja '. tzagnans.tva .pn­moravao sve clanove Centralnog komtteta BolJseVlcke partije da prouCavaju vojnu nauku. Strategija za Sta-

137

Ijina nije teZak problem. Sudjelovao je u najze§cim bor· bama gradanskog rata. Za vrijeme poljske kampanje 1920. bio je clan vojnog revolucionarnog vijeea jugo­zapadnog fronta, kojim su komandirali Voro§ilov i Bu­doni. Za vrijeme gradanskog rata u Spaniji neprestano je bio u toku svakog operacijskog plana i napretka ostvarenog i u naorufanju. Nije zaboravio Engelsovu lekciju: .Pobjeda sile se temelji na proizvodnji naoru­ianja, a ono opet na opeoj proizvodnji. pa prema tome na ekonomskoj moei. ekonomskoj situaciji, na svim materijalnim sredstvima koja armiji stoje na raspola­ganju . .. Nisu vojnici·geniji promijenili vojne ideje. vee pronalazak novih oru.zja i promjene u sastavu ar­mije . . . Utjecaj velikih vojskovoda ogranicio se na adaptiranje ratnih metoda novim oruijima i novim borcima .• Dobro je zapamtio rijeci Sapo§njikova: po· bjeda ee pripasti onom koji bude imao najjacu stvarnu snagu vatre. tj. najjacu artiljeriju. r on se poput bivseg carskog oficira protivi teoriji 0 svemoCi avijacije u modernom ratu. Za njega je moderna artiljerija bog ovog rata. Zato je i stvorio tako jaku artiljeriju.

Konacno, zna da gospodari sobom i neustra§iv je u akciji. dok je Hitler nervozan i bjesomucan. U naj­tezim trenucima govori mimo i vedro dok su FUhrerove ri,ieci tada razdrafive i naduvene. Kao ni Churchill. on Dlkad ne umanjuje ozbiljnost situacije. Sestog stude­noga 1941. izjavljuje na radiju: -Nakon cetiri mjeseca rata moram reei da opasnost ne sarno da se nije sma­njila vee je postala jo§ veea .• God. 1942. izjavljuje _da je neprijatelj jo§ snaian i kako ee upotrijebiti i po­sljednje snage da bi postigao uspjeh. Sto se vi§e bude borio bit ee sve okrutniji.. Cuva se naglosti i jednom nogom neprestano pritiskuje kocnicu. 0 Hitleru kaze: oNema sumnje da je on genijalan covjek. ali ima jednu golemu manu: ne zna se zaustaviti na vrijeme .•

* Vjaces/av Mihaj/ovic M%tov. svojim preastim no­

som. okruglim licem i velikom iznad cela proeelavom glavom, dobroeudnim brkovima i drZanjem marljivog

138

i pedantnog birokrate podsjeea na ~Iau~erto~~g biljef­nika . • Najbolji slagar kartoteka u clJeloJ RuslJlc, rekao je jednom za njega Lenjin .• Najbolji moderni robotc, rekao je Churchill u istom smislu i dodao: »stvoren prije svega da bude cinovnik i orude ,nekog .golemo~ stroja •. Nije veseljak, kao uostalom Dl. ostali. clanOVl ruske delegacije. Najveea razonoda mu Je da Igra §ah napamet, bez ploce.

Rodio se 1890. u selu Kukarka blizu Kirova u po­rodici sitnog trgovca Mihaila Skrjabina. k~ji mu j.e mogao omoguCiti solidnu naobr~bu, pa .eak I satove IZ muzike. RevoJucioname ideje prihvatlo Je vee ~~o pet­naestogodi§njak u §koli u ~u i otada se. DlJe pre­stao boriti protiv carskog re~una. Kao. m1adie proveo je poput Staljina mnoge godine u zaV]eraI?,a. pro,g0!l­stvu i zatvoru, Ratni nadimak Molotov (Ce~lc) dobl? J~ za vrijeme ilegalnog Zivota oko 1912. kad Je met<;'~c~ studirao Marxa i Engelsa i bio jedan od utemeIJl~~IJa Pravde. Nakon §to je aktivno sudjelovao u dogac1aJun~ 1917. i 1921. vee je postao mezimee Centralnog ~Offil: teta. Od toga vremena nikad nije .napu~~o. S~JlDa I njegovu borbu protiv trockizma. I. deVlJacloDl~ta, ~~ prestajuCi napredovati polako ali SlgurnO na IJ~~tvicl sovjetske vladajuce hijerarhije, sve d~k 1939. DlJe .za­mijenio Litvinova kao komesar za v~nJs.ke p?~love I ~ tome svojstvu su mu povjeravani naJd~~katruJl zadaCI. potpisivanje njemacko-ruskog pakta 1i,I spo~ sa Sjedinjenim Drlavama 0 zajmu 1942. BriZan knJIgov~ koji se brine 0 svakom detalju. sposoban. da satima razglaba neki tekst, rijee po rijec. Veoma Je. op~. U Americi se nikad pje§ke nije htio .pro§etatt uli~~ Manhattana. Dok se nalazio u WashlD~tonu, ~ BIJeloJ kuCi jedan sluga gospode Roosevelt se lZDenadio n~~­§i revolver i suhe kobasic,:, ~ jedno~ od kovcega .~OJI J~ Molotov zaboravio zatvontl. Govon polako, PaZlJIVO bl­rajuei svaki izraz. Glas mu je pom,alo muka~. Upor~ je, pa cak i pohlepan; kad ra~pravlJa 0 stvaI1:ma od hi­storijske vamosti ostavlja dOJam kao da trguJe.

Andrej Januarevic ViSi~~j .rod?m je iz Od~., R0-den je u gradanskoj porodlcl I pnpada generaClJI 110-likih bolj§evika. Sin progonstva zatvora. Kosa sijeda

139

i cupava, lice ZIlto i hrapavo, naborano, oci male, sive, ?brve guste. Privatno Ijubazan i gotovo preuljudan, ali Javno agresivan, osjetJjiv, gord, pa cak i bahat. Vrlo rano je specijaJizirao pravne nauke. God. 1922. je ime­novan. ja~nim tuZiocem SSSR-a. On je izradio sovjetski pravru slstem, potvrdujuCi svoju ulogu reformatora obj~vljivanje~ vi~e pravnih djela kao »Organizacija SovJetske drZave« - 1937, te . Marx i problem prava i drZave. - 1938. Na Zapadu je narocito poznat po ulozi »s tra~nog t~ioc~« u proce.sima protiv biv~ih drugova Trockog I ZIDovJeva I u cIstki generala. U Rusiji taj profesor prava na Moskovskom sveucili~tu i clan Aka­d~rnije nau.ka uZiva .. ugled ddavnog savjetnika u vaz­rum poslovlma. StalJID se vee nekoliko godina sve vi~e sluZi njime na medunarodnom planu. Vginski je prije dolaska na laltsku konferenciju bio vanredni izaslanik Kremlja u vazn.im diplomatskim zadacima. On je 1940. raspravlJao s Izvanrednim engleskim ambasadorom Sta.-t;fordo.m C?ppsom 0 eventualnom rusko-engleskom zbliZavanJu, blO nadlezan za bugarske i madarske po­slove, predsta,:,ljao R~siju u Saveznickoj komisiji za probleme Mediterana I s Benesom sklopio rusko-ceho­slovacki sporazum.

Andre; Andre;evic. Gromiko je seljacko dijete, ro­den. Je 1.909. u selu blizu MIDska. Pripada novom valu s?vJetskih ~kovodilaca koji nisu sudjelovali u junac­kim dogad~JlIDa. revolucije. Proizvod je komunistickih ~~ola. Studira? Je na Moskovskom poljoprivrednom in­Stltutu,. a zaru:n na Ekonomskom institutu, gdje je dlpl0':l'rao vanJsku politiku i ekonomiju. On je bio, ka­ko k~ze G~:don Yo.ung koji ga je ondje sreo, »ozbiljan mladH~, kOJI ne PU~I: ne pije, ,:ijetko izlazi s djevojkama I.veoma ,?nogo radJ «. Takav Je i ostao. Kad ga je zapa­ZIO moem sekretar Lenjingradske partijske organizacije 2:danov, .naglo ~e poceo napredovati u karijeri, da bi vee u tndesetoJ godini postao savjetnik ruske amba­sa de u W~shingtonu. Po~to je nastavio i ovdje da zivi p.o~ceno. I da radi, izbjegavajuCi koktele i zabave, ame­ncki novlDari su mu odmah dali nadimak: the oldest young man. in W~shington (najstariji mladic Washing­tona) . U trideset I cetvrtOj godini je imenovan za amba-

140

sadora, predvodeCi u tom svojstvu rusku delegaciju na konferenciji u Dumbarton Oaksu. Prica se da su nje­govi najomiljeniji pisci Balzac i Shakespeare i da izvrs­no igra sah. U javnim nastupima je rniran, zatvoren kao medu svojim dosjeima.

Ambasador Ma;ski je Sibirac. Poluvojnicka uni­forma sovjetskih diplomata pokriva covjeka sirokih ramena, kratkih ruku i okruglog trbuha. Kad govori razmahuje se puno svojim debelim rukama. S nekoliko sijedih cuperaka pokusava prikriti celavost. Celo mu je siroko i naborano, oci malene, brkovi padaju. Staljin je ba~ njemu povjerio dosje Organizacije Ujedinjenih naroda. »Mirovna konferencija 1919. dozivjela je ne­uspjeh. Ovaj put ce stvari drugacije krenuti., rekao je Pietru Quaroniju, ambasadoru Bonomijeve vlade u Moskvi.

BuduCi da su svi veliki vojni rukovodioci na frontu, tri oficira, clanovi ruske delegacije, na kOnferenciji su sarno pomoenici s visokim cinovima.

Mar~al avijacije Kur;akov je najbezbojniji od sve trojice, a cini se da Staljin najvi~e cijeni generala kop­nene armije Antonova. Kurjakov je deZmekast covjek, blijeda Iica, plavih ociju, plave kose i veoma sutljiv. Trenutno je ~ef ~taba zracnih snaga. U bitki za Kursk odigrao je veoma vaznu ulogu, koja mu je osim voj­nicke slave donijela jo~ i brzo napredovanje u karijeri.

Admiral Nikola; Gerasimovic Kuzn;ecov roden je 1902. godine nedaleko od Arhangelska. U Crvenu mor­naricu je stupio u sedamnaestoj godini i sluzio u floti Sjever-Dvina. Zbog velike hrabrosti primljen je u mor­naricku akaderniju .Frunze. gdje je diplomirao 1926. godine. Otada je vrlo brzo napredovao u karijeri: oficir na krstarici »Crvena Ukrajina« - stazista u mornaric­koj akademiji »Voro~ilov. za komandante brodova -pomocnik komandanta na . Crvenom Kavkazu., vrhovni komandant pacificke strategijske flote - odlikovan Lenjinovom medaljom i ordenom Crvene zastave _ poslanik u Vrhovnom sovjetu - pm Rus koji je, na­kon ~to ju je revolucija ukinula, ponovo dobio titulu admirala - nazvan komesar za mornaricu. laltskoj konferenciji je prisustvovao upravo zbog toga posljed-

141

njeg imenovanja, kao odgovoma licnost za pet mora i dva oceana koji oplakuju obale prve socijalisticke zem· Ije. Taj sovjetski Darlan je vge birokrat nego momar. Na grudima ponosno nosi kolekciju najraznovrsnijeg ordenja. S visoka gleda na anglosaksonsku flotu .• Svi njegovi brodovi mogli bi se izbrojiti na prste jedne ruke., rekao je Churchill. To je 1940. bilo gotovo taeno, buduei da je Kuznjecov pod svojom komandom imao tri oklopnjaee (»Oktobarska revolucija. , .Marat« i .Pari~ka komuna«), sve tri proizvedene 1911, i sedam krstarica. Ipak, dobio je znatna sredstva za obnovu Cr· vene momarice i sada upravo ostvaruje pet flota: Bal· ticku, Cmomorsku, Kaspijsku, Pacifieku i Arkticku, te dvije rijeene flotile: Amursku i Dunav-Dnjestar.

General Aleksej Inokentijevic Antonov ima pedeset godina, mladolik je, otmjenog drianja. Njegova elegan· cija i otmjenost upadno odudaraju od te~ke pojave Kuznjecova. U arrniji kao i u politici novi val je sasvim razlieit od onog iz slavne epohe 1917. Roden je u ofi· cirskoj porodici, upisan u kadetsku ~kolu, tako reCi roden u unifonni da bi umro u uniforrni. Karijera toga omUjelog ueenika Saporojikova zaista je briljantna: major Akademije .Frunze«, diploma General~tabne aka· demije 1937, od lipnja 1940. general·major i podzapo­vjednik Glavne direkcije za operacije, 1941. general· lajtnant i naeelnik ~taba JUZnog fronta i fronta Sjever. ·Kavkaz, 1943. general·pukovnik pomoenik Vasiljevskog, trenutno naeelnik generalstaba. 1 on je takoder vise administrativac nego vojnik. U vi~e navrata je obavljao delikatne politieke zadatke za Vrhovnu komandu.

To je cijela sluzbena delegacija Saveza Sovjetskih SOcijalistiekih Republika.

Ona je medutim dvaput veea ako joj pribrojimo tajnu delegaciju, koja tako reei ne napusta vilu Korejs i u kojoj su osim Berije, Maljenkova i Vorosilova, jos tri visoka funkcionera za vanjske poslove: Dekanosov, Losovski i Kafdaradze.

Marsal Vorosilov je jedini Staljinov intimni prija· telj u privatnom fivotu. Jedini covjek koji bez kucanja moze uei u Staljinov ured. 1 on je pripadnik slavne generacije iz revolucije. Vge se ipak bavi drZavnim

142

nego vojnim poslovima. Vee je godinama zakleti nepri· jatelj Molotova.

Mar~al Berija je ministar unutraSnjih poslova i driavne sigurnosti, te rukovodilac OGPU, trenutno naj· efikasnije obavjestajne organizacije, koja raspola:ze budZetom od sto milijuna dolara i dvjesta tisuCa age· nata od kojih su petnaest tisuCa specijalisti. Zdepast je, proeelav, lice blijedo, hladnog izraza, vrat debeo. Drianje mu je strogo sluzbeno. Neumoran je radnik, zanirna ga vanjska politika. Strani ambasadori ga mo­mentano spominju kao budueeg velikog nasljednika Staljina. Taj Gruzijac i majstor dijalektike savrseno je svjestan svojih sposobnosti . . .

Maljenkov je roden u Orenburgu, na Uralu. Tlplean Rus s malirn primjesama mongolske rase. Kosa crna, nos jak i spljosten, ispupcenih vilica, sitnog li~, mal~g rasta, ali razvijen i snaian. Brzo napredovanJe .. duguJe godinama kad je vo~io .. St~~in0v. lic~ .~ekretanJat kao i svojoj zivoj i proruclJlvoJ mtebgencIJI. ..

Dekanosov je drugi vice·komesar u mmlst~s~ vanjskih poslova za evropske probleme. Ima profit ~. skog konzula, ali tijelo patuljka. Jaka gla~a kao da ~e usadena na sirokim ramenima. Sve do obJave rata blo je ambasador u Berlinu. Neelastiean je, oprezan i gun· dalo pa eak i sarkastiean. .

Lozovski u Moskvi ima dvostruki zadatak: sekre­tarijat za ~tampu ministar~tva vanj.skih p<:>slova i pro­bleme Dalekog istoka. Stan revol~c~onar Zid.ovsko~ P?, rijekJa koji je mnoge godine prozlVlo u panzu gdJe Je cak bio predsjednik Sindikata kapara. . . ..

Kafdaradze - lijep i otmjen GTUZlJac - specIJa· lista je za anglosaksonske probleme.

143

TRECE POGLA VUE

ROOSEVELT I AMERICKA DELEGACIJA

.Godine 1932. pojavio se veliki voc1a, spasio zemlju od katastrofe, vratio povjerenje naroda u vladu i njene institucije.

»Zatim je buknuo novi evropski rat. Mi smo kao i prije poku~ali da ostanemo neutraIni. Odbijali smo po­misao da bi u njega mogli biti uvuceni. Veliki voc1a je obavijestio zemlju da bi to ipak bilo moguce. Bio je povlacen po blatu, napadan ali nije izgubio hrabrost. Buduci da je to bilo neizbjeZivo ipak smo stupili u rat. Zemlja se konacno razbudila, is tina kasno, ali ipak razbudila i pod vodstvom svoga vode poeela ostvarivati najveCi program ratne proizvodnje u povijesti .

• Snadbio je Rusiju, Veliku Britaniju, Kinu, Austra­Iiju i sve ostale saveznike topovima, tenkovima, avio­nima, necuvenim kolicinama ZiveZnih namirnica; podi­gao, naoruZao i opremio za borbu najvecu f10tu u po­vijesti, naoruiao armiju od osam i pol milijuna Ijudi koji su se borili na dva fronta, dvadeset tisuCa kilo­metara udaljeni jedan od drugog, a pet tisuCa i osam tisuca kilometara udaljeni od maticne baze. Da bi snabdio oba ta fronta izgradio je najvecu trgovacku mornaricu u povijesti ... «

Eto, to su mislili u veljaci 1945. 0 Frankli>lu Delano Rooseveltu, Predsjedniku Sjedinjenih Americkih Dna-10 Jolla iIi podjela svije lll 145

va, svi , osim njegovih najljucih neprijateJja. Te rijeci koje se nalaze u licnim zabiljeskama Harryja Trumana izraiavaju mmjenje svakoga prijateljskog naroda na svijetu. S bilo koje strane gledan, Roosevelt u to vri­jeme predstavlja zaista grandioznu licnost.

Da bi se bolje objasnila njegova vanredna moc, potrebno je sarno citirati brojke njegove pomoCi Ru­siji , usprkos djelovanju podmornica admirala Donitza: ~esnaest milijuna tona materijala prevezenog na vBe od dvije tisuce brodova, gotovo pets to tisuea kamiona, VI~e od deset tisuea borbenib vozila, blizu tri tisuee vozila za transport artiljerije, oko dvije tisuee parnib lokomotiva, oko pedeset diesel-Iokomotiva, devet tisuea teretnib vagona, dvije tisuce furgon-vagona, sto dvade­set vagon-cisterni dva milijuna petsto tisuea tona kon­zerviranog mesa, ~eeera , soli , margarina i ne brojeCi miJijune dolara u intendantskim z~lihama, rezervnim dijelovima i lijekovima. Cijela je jedna tvornica guma s vge od dvadeset tisuca radnika prenesena iz Amerike i montirana u Rusiji. Roosevelta mozerno promatrati kao titan a koji vI ada zernljom bezgranicne moei. On uziva i iznimni historijski' ugled: jedini Predsjednik u americkoj povijesti koji je proveo vg e od osam godina u BijeJoj kuci.

U ovom momentu, medutim, njegov fizicki izgled ne odaje njegovu moe. Veoma je bolestan. Churchill se uznemirio, kad ga je vidio na Malti. Porucnik Hough­t?n. se .veoma iznenadio, kad je po dolasku na Jaltu VldlO nJegovo »opu~teno i navorano lice« izvanredno »zabrinuto i potgteno«, te jos »sitnije i mr~avije nego ~to smo mogJi predvidjeti«. Njegova kCi te~kom mukom skriva . z~brinutost. Toliko je omrsavio da odijelo go­tovo VlSI na njemu. Uvijek je nosio prevelike ko~u1je, ~to sada djeluje groteskno. Siroki crni ogrtac jos vge nag1a~ava njegovu slabost i umor. On je u stvari sjena sarnoga sebe. Bolestan je jos od Bofiea 1943. U Hyde­Parku je zaradio gripu koju je zatim bronhitis jos vise pogorsao i kornplicirao s bolovima u trbuhu. Putova­nje u Teheran ga je mnogo izmorilo. Situacija nije bila takva da se rnogao stedjeti . U toku izborne kampanje morao se suprotstaviti upornorn borcu guverneru De-

146

weyju. Susio se_ Cinio se cak jace paraliziran: teskom mukom pornice svoje duralurninijumom prekrivene noge, otkad je jos sasvim mlad 1921. oboJio od ~jec~e paraJize. Drleei govor na dan svog cetvrtog ustolieenJa u sijecnju (u Washingtonu). neprestano. je ~vokota? od studeni. Ako je tacno da Je za vodenJe vehke poli­tike potrebno snaino zdravlje, ova konferencija je za njega doista opasna.

Po prirodi nemaran, sada radi manje nego ikada. Svaka i najmanja nezgoda ga Iju~i, te je jos vise nego uobicajeno naklonjen da ubrza I zgotoVl ono s to ga smeta u njegovom glavnom cilju. O.dbija da ~aci pogled u jedan jedini dosje, vise se nego ikada p?vJera~a svo­joj intuiciji, pronic1jivosti, sreei. Sklon Je da tmpro­vizira, sarno da bi se manje umarao.

Istini za volju, nije bio narocit talent. U toku cije­loga zivota bio je povdan. Osrednji d~: stu~ent ~~ diplome, advokat bez parnice, on se ~ .Inti ?aVIO p~liti: kom jedino zbog zelje za udobnoseu Iii slDlsla za ~~: uvijek je obOZavao pok~r. Pot«:~vs~ iz bogat~ ~blt.eIJI nikad nije imao novcanili nepnlika I ne sh~atJvsl ~: da u potpunosti ~to moze biti noya,c, ~m Je ~ p~litici osjetio vanredno podrucje ak? ne I Jedino, ~~Je .bl m?" gao utrositi svoju goleID:u V1~OSt, energJ~u I. relJu za borbom. Intuitivan i ImproVJzator ~o pnro?i -:- a uz to zaljubljen u teatar, parade, traiec. ~ moo koliko svoj srnisao toJiko i ukras, na~~I? ve~~o~ maStom i dubokim osjeeajem za org~clJU s~aJnil;t predsta: va u zeml.ii u kojoj je film kralJ: dovolJno c~ da bl do krajnosti iskoristio demagoski ta!e.nt, dovol~no diI_e­tant da bi se zabavljao da bude clruk, . ~ovolJno .s~k tip« da bi samome sebi. s vrem:?a ~a vn~eme d.ozvo!l~ da blefira _ nikad niJe temelJlto IS.trafiO neki v~lilti problem Ne posjeduje nikakvu naroCJ tu kulturu, a I ne trudi se' da je stekne. Ne voli ni knjige, ni slikarstvo, ni muziku. Od filmova voli jedino :,:es tem«:. N«: djeni cak ni dobru kuhinju. Kaze da p~SI I ne 1Dl~leCl na !o. Najveea je njegova razonoda, 0~'lD: pok~~~ 1 ~plJ~­nja po~tanskili maraka, sakuplJa?Je ~mJa~ ~­nja. Posjeduje ili veoma mnogo IZ svih ze~Ja I svih mogueili boja. Taj veliki covjek je eak opsJednut pru-

10' 147

novjerj.em. T~~: nikad ne. krece na put, a da ne pone­se . s.voJu arnaJliJu - dUg! rep konja Gloucestera _ naJIJep~eg konja kojeg je ikada vidjela Amerika. Otkad Je o~olio jo~ :vi~e .daje predno~t zabavi nad mi~ljenjem , lakoJ J.lllprOVlzacIJI nad OZbllJrum razmi~ljanjem, smi­s!u za hazard nad svije~eu - jedinih pravih aduta poli­tlcara.

\

Na !altu slize da ostvari dva glavna cilja: zavr~iti :at ~10 Je mog~ee prije i ostvariti mir za ~to dulje vri­Je':1e. SVI ostall problemi mu se cine sitnice prema tim dVJema.

~GI~vni cilj rata, gospodine Predsjednice _ rekao mu Je Jednog dana u srpnju 1944. njegov sekretar za ob~anu Henry Stimson - jest mir.« S tom mBlju se slaz~. g~ne~al M~rshall i general Eisenhower. To je I naJUltunnlJe uVJerenje Hopkinsa. Roosevel t se stirn slaZ~ .. Za nje~a,. k~o i za njegove glavne savjetnike, po­~tOJI Jedan JedIDI neposredni zadatak: dotuei Hitlera ~ Japan. Sjed~njene Drlave nisu zeljele rat. Japan ih Je .na .to pnsllio u Pearl Harbouru, a Berlin je sluzbeno ObJ~VlO rat W~sh!ngtonu. Roosevelt smatra da Njemac­ka .1 Japan naJpnJe moraju biti kaznjeni i to brzo. Ta ~deJa da to bude ~to bde, neprestano ga progoni. On Je ~uman I zna da ee svaki dobiveni dan znaciti velik ?roJ spa~enih Ijudskih zivota; to je bilno buduCi da ga Je Vrhovna komanda uvjerila da treba racunati sa zrt­varna od dvadeset tisuca americkih vOjnika u nared­~om napadu n~. 1wo Jimu i na gubitak barem pol a mi­hJuna IJudl pnJe po~jede nad Tokiom. Zbog toga je i do~ao s cvrstom namJerom da nagovori Ruse da objave ra~ J~panu. Ko~acno, upoznat je i s nadama koje Hitler pnda}e . fant~stlc?om oruiju koje pripremaju njegovi uCe?J~cl .. Mozda Je to sarno pitanje vremena. Zna da je naclsticki vo~. sposoban da ga upotrijebi, a i sam poz?a ap~k.aliptIC:~U prirodu novoga oruzja koje bi nje­?OVl vla~~ltJ ucenJacl vrlo brzo trebali proizvesli, a da I ne broJI one koji su pod predsjednistvom Georga W. ~~rc~a, s~~cijalno~. pomoenika ministra rata, usposta-

It dtre~cIJu .kemlJskog rata., dajuCi na raspolaganje Vrho~~J ko.man~1 stra~na bakteriolo~ka oruzja. Vge od millJun IJudl I najveCi istrazivaci - doktor Comp-

148

ton, profesor Fermi, sam Einstein, Englez sir James Chadwick, doktor Oppenheimer, Danac Niels Bohr -rade u Americi na projektu atomske bombe. .Plan Manhattan·, je u punom zamahu. Tvrc:!ave novog orui­ja nicu diljem cijeloga americkog teritorija: Los Ala­mos, Harford, Oakridge, Berkeley. Prije nego ~to je napustio Washington, Roosevelt je dugo razgovarao sa Stimsonom koji mu je izjavio da ee pokus s prvom atomskom bombom bez sumnje biti izveden vee u trav­nju. Po opisima koje je dobio 0 novom oruzju, Roose­velt je mogao zarnisliti sto bi Hitler uradio da pn.i proizvede atomsku bombu. Zbog toga i zeli da rat ~to prije zavr~i. Tu furbu inspirira i jedna druga briga: Hitler je sposoban da sklopi separatni mir sa sovjeti­rna u istom duhu kao i 1939. a Rusi bi ga mogli prihva­tili. Uznemirio se, 0 cemu je obavijestio Churchill a i Edena, zbog nedavnih kontakat~ u Stockholmu iz­mec:!u sovjetskih i Hitlerovih emisara za ~to je doznao od svoje obavj~tajne slufbe.

1pak Roosevelt iznad svega sanja da bude Covjek, mira, i u to ime najveCi covjek svih vremena. Bolest jos poveeava tu nadu. Grozni prizori kOj,:, je vidio iz­medu Sakija i Livadije sarno su potvrdih nJegov ple­meniti ponos. Jedini nacin da se postigne dugotrajni mir jest osnivanje Organizacije ujedinjenih naroda, kG­joj ce aktivno prisustvo SAD i SSSR dati autoritet ~to je nedostajao nesretnoj Ligi naroda. Stvaranje takve organizacije u Rooseveltovim oeima predstavlja pobje­du nad pobjedama. Sve ostalo je manje vaZno pored pothvata tako velikih razmjera. Zaista bi bio kukavan kad za takav cilj ne bi zrtvovao sve ~to moze_ Roose­velt je vee od prvog dana spreman da plati bilo kakvu cijenu, samo da bi pridobio Staljina. Nesreea je ~to je Rooseveltov plan previse nejasan, nema nikakve cvr­ste podloge: kuca koju zeli sagraditi bez temelja.

Wilson je imao svoj stay 0 vanjskoj politici koji istina nije bio toliko jasan ali se ipak mogao definirati: uskladiti najvisi interes svoje zemlje s pobjedom pra­va. Zbog toga je to zanovijetalo S talentom misionara poku~alo da odrli svoju zemlju izvan rata u kojem nije mogao razlikovati koji je od boraca .~ampioD

149

prava«, smatrajuci ga istovremeno kao mali evropski rat. Kad je konacno u~ao u rat, uradio je to s alibijem . da je pravo ipak dragocjenije od mira«, proracunav~i na kraju sis tern mira putem demokracije u kojoj bi novi vitezovi okruglog stoIa nosili mac prava i nepobje· dive pravde.

Roosevelt nije imao takav sistem. On ima sarno na­dahnuca, nejasne principe djelovanja. Ponekad i on zeli izgraditi mir putem demokracije, ne znajuCi obja­sniti kako bi u to uveo Staljina, ponekad prihvaca ne­demokratsku ideju 0 Trojici velikih iznad svih ostaJih nacija, a nekad sanja 0 nemogucoj formuli koja bi iz­miriJa pravilo vecine demokratskog sistema i prihvaca­nje principa triju aristokratskih nacija koje bi mogle staviti veto svim nadjarna drugorazrednog znacenja. On je u poloZaju covjeka koji je vanredan religiozni duh, ali ne pripada, nijednoj odredenoj religiji. Doiiv­Ijava lijep ali nejasni san, bez sistema u kojem bi ga

VL mogao otjelotvoriti: duh bez kostura.

Kad je otpocela konferendja na Jalti ni~ta jo~ . nije bilo precizirano u pogledu Organizacije ujedinje-

nih nadja. Prvog sijecnja 1942. Amerikanci su objavili .De­

klaraciju Ujedinjenih nadja« na temelju . Obrane slo­bode«.

Tridesetog listopada 1943. u Moskvi je odrian sastanak ministara vanjskih poslova: Cardell Hulla, Edena i Molotova na kojem je predvidena .potreba sto bdeg osnivanja jedne medunarodne orgaruzacije osnovane na prindpu ravnopravnosti svih miroljubi­vih zemalja • .

~ prosincu 1943, nakon konferencije u Teheranu, ~ve Je opet. do~lo u pitanje, buduCi da je Staljin zahti­Jevao speclJalne garantne klauzule u korist Trojice velikih, trazeCi cak i ~esnaest glasova za ~esnaest so­vjetskih republika.

. ~a konferendji u Dumbarton Oaksu 1944, na kOJoJ su i Kinezi bill prisutni, nije postignuto nista novo.

Problem ostaje otvoren. Vrijeme s jedne strane pokazuje da je Evropa izgubila tisucljetnu nadmoc,

150

a s druge, da snage koje su pozvane da odsad igraju ve­liku ulogu, pripadaju drugim kontinentima, Americi, Aziji, Afriei, Roosevelt je to lo~e analizirao.

GrijeSi ~to ne stvara plan koji bi vodio racuna o promjeni nadmoCi i koji ne riskira da smanji iii iskljuci bilo nacije u opadanju ill pobijedene nacije. On je potpuno smeten. IIi bi svi narodi moraJi igrati jednaku uiogu, i u tom slucaju ne bi smio zabranjti pristup u Organizaciju bilo kojem narodu, ill bi na­ravno, uz opravdanja, trebalo prihvatiti prvenstvo Tro­jice velikih i tako izbjeci laZnu demokratsku surad­nju. Ne ucinivsi nj jedno ni drugo, on riskira da buducu Organizaciju osudi na nemoc.

Roosevelt, dakle, stiZe na Jaltu, znajuCi da ce sku­po platitj svoju ma~tariju bez osnove.

Jo~ vi~e povecava pogre~ku svoga proracuna pO.t­puno pogre~no prosudujuCi Staljina_ Na povratku 12

Teherana rekao je svom ministru rada Francesu Per­kinsu, govoreCi 0 Staljinu: I like him and I think he likes me (On mi se svida a vjerujem da se i ja njemu svidam).

Harriman je rekao Ciechanowskom: . Svjetska re-volucija ne zanirna Staljina.«

General Henry Arnold, ~ef americkih zracnih sna­ga tvrdi: »Ne vidim nikakve ~dne r:azl~e izme~u St~­Ijinove i Rooseveltove ldeolo~Je 1 vJeruJe~ da Je veli­ka greska Staljina promatratl ka? ko~urusta .• .

General MarshalJ kaZe: . StalJID ruJe komurust, vee realist.« Predsjednik Benes je ispred gJavnih arnerickih voda u Hyde Parku tvrdio, a da nit.ko nije pro~es~ao: -Ako Staljin licno dade rijec u nJega se moze lIDati apsolutno povjerenje.« .

Svoje mWjenje 0 Staljinu Roosevelt Je otvoreno pokazao u pomalo nestrpljivom odgovoru upucen~m arnbasadoru Bullittu kad je predlagao opreznost: -Bill, ja ne diskutirarn 0 va~im cinjenicama. One su tacne . Ne diskutiram 0 logici va~eg rezoniranja. Ali imam predosjeeaj da Staljin nije takva vrsta covjeka. Harry (HopkinS) kaZe da on nece i ne zeli nista drugo osim sigurnosti svoje zemlje. A ja mislim, ako mu dadem sve ~to mu mogu dati, ne traZeCi nis ta za uzvrat -

lSI

noblesse oblige - on nece poku~ati da bilo sta doda i prihvatit ce da surac1uje sa mnom u stvaranju mira i svijeta demokracije .•

. Nema sumnje da je Roosevelt ocaran Staljinovom licno~eu .. J?omaCin Bijele kuee nije imao mira dok nije sreo StalJma. Neprestano je poku~avao da ga sretne _ u prolJeee 1942, u sijeenju 1943, u svibnju 1943, u ko. lovozu 1943, zatim je i nakon Teherana poku~ao da ga VIdl. R?osev.elta ka.o da }e zadivio ta j Gruzijac pa ne podnosl savJete onih kOJI mu preporucuju opreznost: PolJacl, Bullitt, de Gaulle, general Deane. Uzda se u vlastitu m~e ocaravanja. Nada se da ee uspjeti privuCi toga S~J.lCavca na put simpatije i povjerenja. Misli ono ~to Je I glasno rekao u svom sijecanjskom govoru, kad Je p~ogl,:,,~en ~ Predsjednika: .Ako zeJi~ prijatelja, s~ budi pt;JateIJ.« U Staljinu vidi neku vrstu velikog brraca lukaVIJeg od ostalih kojeg Jijepim rijecima tre. ba pridobiti i. uvjeriti. Ni jednog trenutka ne pomiSlja da se pre~. nJ~ ne ?alazI covjek, vee dijalekticar u naj­,:"pstrakt.mJ~m I naJstrozem smislu rijeci. Potpuno je IzgublO 1Z VIda marksisticko-Ienjinisticku prirodu svoga sugovornika. On je veoma daleko od toga da tacno pro.cijeni pravo intelektualno drZanje Staljina i pravu volJu SovJeta. On Cak odbija da shvati - buduei da cjelo~pni s~oj po.kusaj gradi na pogodbi 0 prijatelj­stvu I buduCi da ru on sam viSe ne zamislja .americki mir. i~an »svjet~kog mira. - da Staljin vee ima pOtpUDl plru;' :sovJetskog mira«. Jedini koji bi ga mo­~ao nagovonti da promijeni misljenje jest Hopkins, ali I on 0 tome problemu misli isto tako sentimentalno: .Mi bez ikakvih poteskoca raspravljamo s Rusima re­k,:"o je nakon jednog povratka sputa u Moskvu. N~ma ~k~~ sumnje da Rusi vole americki narod. Oni vole SJe.dinJen.e Drlave. Oni imaju povjerenja u Sjedinjene Drzave VI~e nc:go u ijednu drugu silu na svijetu.« U ~eltskoJ psihologiji postoji i jedan drugi element kOJI ne ~?zemo zanemariti: neiskrena koketarija boo gatasa kOJI. pod nikakvu cijenu ne zeli ispasti reakci. o,:,ar, ~eselJe da moze biti drug, udvostruceno postova­?Jem Je~og~ v~likog borca za drugoga velikog borca I zanosru oSJeCaJ sto zajedno s jednim starim revolu-

152

.-I

/

\\

cionarom nastupa antikolonijalisticki i antiimperijali· sticki.

»Bolje se razumijem sa Staljinom nego s Churchil· lom«, mogao je reci. Anglo·americko trenutacno rival· stvo na bitnim podrucjima nije aspekt koji bi se lako smio zanemariti, a nije ni najmanji element koji uMs­cuje Staljinove uvjerenje 0 neminovnoj dekadenciji ka· pitalistickog svijeta.

Glavni sukob izmedu Londona i Washington a O~d t.:) nosi se na kQlo~i.el2!i sistem. Roosevelt svu svoju p 71 drsku daje Gandhiju, izraiava je marokanskom sultan i obeeava Indonezanima: za njega je stari kolonijali-zam prezivljen. Churchill, mec1utim, odgovara da se ne bori zato da bi »predsjedavao likvidaciji Britansko Imperija«. m

Drugi sukob je RO$¢)d. Radi se ~ ~p~djeli utj~caj-- iF: nih zona«. Roosevelt to smatra preZivJehm. Za nJega su uopcavanje problema i stvaranje svjetske politike jedini nacin rjesavanja lokalnih sukoba. Churchill ne prihvaea idilicni san 0 svjetskom raju nakon Hitlero-va pada. Roosevelt ponavlja vjecnu ~ericku pogre~: ku, 0 kojoj tako rado prica Walter LIppman a SastOJl se u »odbijanju priznavanja borbe medu .~vama.kao uobicajenoj pojavi Ijudskog roda«. On Jedmo zeli da igra pape, posrednike, pomirni~e. ~~urchiJl .zna d,:" mi· rovni pregovori isto tako m~~aJu ?IO zestoki ~ao 1 rat. On is to tako osjeca da se sVIJet VIse ne ten:'~IJl. na ray: notezi multilateralnih sila, vee da pOStO]1 blpOJarru sis tern s dvije supersile okruZene satelitima i stieenici-rna. Tu je izvor njegove udvostrucene volje da svojoj zemlji izbori jamstvo u obliku rezerviranih sektora iI~ jasno odrec1enih utjecajnih zona. S mnogo se Zara bon da poslije rata pod britanskim pokroviteljstvom budu Jugoslavija, Grcka, Srednji istok pa Cak i Italija, cemu/£ se Amerikanci ostro OdUPlru, otvoreno mu predbacu-juCi da se vise bori za .cercilovski« imperijalizam nego ~ za antihitlerizam.

TreCi razlog napetosti je ltalija gdje je sasvim mali licni incident izazvao prepirku velikih politickih di· menzija. Kad je krajem studenoga dao ostavku Bono­mijev kabinet, Churchill je javno izjavio da ee se Lon-

153

don usprotiviti imenovanju grofa Sforze bilo za pred­sjednika vlade, bilo za ministra vanjskih poslova _ zato sto ga smatra za velikog prijatelja Arnerike i »in­triganta koji ne zasluiuje ni najmanje povjerenje«. Njegova izjava izazvala je opce negodovanje cjelokupne amerieke stampe, negodovanje koje se jos nije smirilo i koje je prisililo Stettiniusa da hladno izjavi »kako je sastav talijanske vlade unutraSnja stvar Italije«. Arne­rieku srdZbu je jos vise povecala oruiana pomoc koju su u toku posljednjih mjeseci Englezi pruia1i grekoj vladi u borbi protiv partizana ELAS·a: zestoki incident je buknuo lzmedu dva glavna saveznika kada je u si­jecnju admiral King izdao nalog americkim brodovima na Mediteranu da ne pomafu prijevoz engleskih trupa u Grcku.

To su prepirke koje u najmanju ruku onemogu­Cavaju Zapadu savrseno jedinstven front i koji ga slabe.

Zbog toga Staljinu pruzaju pogodne prilike za manevriranje.

Ipak, nitko u Arnerici - pa ni na cijelom svijetu - ne bi uspio promijeniti Rooseveltovo glediSte u ca­su njegova dolaska na Jaltu.

Nitko, osim Harryja Hopkinsa. Medutim, sam Hopkins se duboko slate s idejama

svojega predsjednika i prijatelja.

* .Harry Hopkins vec nekoliko godina spava u Bijeloj

kuci u nekada,snjoj Lincolnovoj kancelariji. Nikakvoga slufbenog naz~va ?ema osim onog koji dobiva kad po zada.tku O~~I u mozemstvo: .Predsjednikov licni po­slamk«: NI Jed~ vaZan posao se ne rjesava bez njego­va savJeta. On Je cak i nesto vise od sive eminencije. Cesto sastavlja i potpisuje najvaZnije predsjednicke tc;le~ame, salje ih sefovima driava, ambasadorima ill vlsoklID vojnim komandantima i ne savjetujuci se s Rooseveltom .• Taj lzvanredni covjek igra odlucnu ulo­gu u razvitku dogadaja«, pisao je Churchill.

154

lpak, ta vanredna licnost najprije je vjeciti sa­mrtnik. Jos od 1939. lijecnici tvrde - pa i admiral Mac Intire - kako mu ne preostaje vise od nekoliko sedmica zivota. Napravili su mu zeludac od srebra. Rak ga je gotovo uniStio. Nekad su ga u nosiljci prenosili u Kremlj Hi u Downing Street da bi zavrsio neki raz­govor. Mora da je potajno gajio uZasn~ volj~ za ~­votom iii barem golemu strast za vladanJem kOJa ga Je fantastieno zanosila, kad je jos uvijek uspijevao da di­se. Uzasno je patio, ali bi bez ikakve s~.i~ vee ~o da je napustio posao. Ci:n:t je - na no.sllJcl - s~~o u Livadiju navecer 3. velJace, odmah Je zbog velikih bolova morao u krevet. Deset minuta kasnije pozvao je Harrimana, Mathewsa i His~a, ~ za.tim Marshalla i Kinga da bi pripremio sutras~J.u sJedrucu.

Na celu americke delegaclJe u tako odsudnom trenutku bila su dva teska bolesnika. Stetti~ius je is.to tako tesko boles tan, a drugi intimni savjetmk PredsJe­dnikov Patson teski je sreani bolesnik. (Umro sutra­dan po zavrsetku konferencije na povratku za Arne­riku.)

Hopkins ipak nije vanredan samo po tome sto pruia davolski otpor svojoj bolesti. .

2:ivalmih pokreta, vrlo visok, mrsav kao do,? Kih?t, mucen poput Hamleta, velikih usiju koje su JOs Vise naglasavale upale obraze ~. silj~stu bradu, .tako tura­ban mozemo reCi da je uVlJek Izgledao popu~ lose h~­njenog konja na kraju naporn.og da~la«. ~OdlO se u SI­oux-Cityju, u IowL Otac mu Je prOlzvodi? ?p~emu ~ kauboje. Majka mu je dala strog mc;t<:>dis?cki <:>d~?J. ZahvaljujuCi upravo njoj, svake vecen ~e eltao blbli.J~, eak i kad je poput Roosevelta postao Jedan cd naJVI­sih framasonskib dostojanstvenika

Do godine 1928. nis~a nije uspio da w:a~, osim sto je bio osrednji ucenik, uzalud P?kusavaJucl da ~ sredi mijenjajuCi razne poslove. AI! od dana kad Je upo~ao Roosevelta, stekavsi odmah njegovo povjerenje i prijateljstvo, sve se lzmijenilo.

Kao direktor DruStva uzajamne pomoei i DruStva za borbu protiv tuberkuloze u drfavi New York, di­rektor fonda za nezaposlene, upravitelj golemih zaj-

155

rnovnih fondova u korist zaraeenih saveznika, on je Amerikanac koji je potro~io najviSe milijuna dolara.

Zbog toga je on i Amerikanac koga najvi~e i naj­ze~ce napada antiruzveltska ~tampa, a i cijela ekipa koja okruruje Predsjednika. Taj vanredno inteligentan covjek, latinskog ~arma, genije diplornacije ima i za­klete neprijatelje. Veeina listova ga nepostedno napada: »NajveCi rasipnik u povijesti«, piSe jedan uvodnicar. .U usporedbi s njim Salamon je niSta.« Preuzima veei­nu napada koji bi prirodno trebali pasti na Roosevelto­va leoa.

I on medutim uzvraea udarce i ne ~tedi nikoga. Uspio je steCi prijateljstvo najnepovjerijivijih kao Mar­quisa Cildsa i Waltera Lippmana i dvojice veoma utje­cajnih radio-komentatora Raymonda Grama Swinga i Waltera Winchella. Takoder je uspio privuCi paznju gotovo svih vaznih Iicnosti kao Churchilla, de Gaullea, Staljina, Cang-Kaj-Seka. Osim Roosevelta, on je tre­nutno jedini poznati americki politicar. Zbog toga Ro­osevelt nije slucajno tako dugo mislio 0 njemu kao o svom nasljedniku.

Konacno, on je Amerikanac koji je u najkraee vrijeme izvr~io toliko vaZnih zadataka ~to su rjesavali sudbinu njegove zemlje. Jedini covjek na svijetu koji je u Moskvi, gdje je vi~e puta boravio, svakog dana mogao posjetiti Staljina u bilo koje vrijeme, a da eak i ne zatrafi prijem. J edino prirodno bice bez priznatog naslova na hijerarhijskoj ljestvici koje je Pio XII pri­mio po protokolu odredenorn za ~efove drZava. J edini stranac koji je s Churchillom u Londonu mogao pre­govarati kao sa sebi ravnirn_ Bas on je u pocetku rata, ~~ Sjedinjene Dnave nisu jo~ bile angazirane, orga­IDzrrao pomoe Velikoj Britaniji, zatim poslao pornoe napadnutoj Rusiji, bio zacetnik Teheranske konferen­dje, a nakon toga i Jaltske, neprestano radeCi na uni­~tenju svoga velikog Iicnog neprijatelja Adolfa Hitlera_

Hopkins je postojan u svojoj mrlnji koja uostalom ne ~tedi ni cijelu Njemacku. Nema nikakve sumnje da je upravo on najvise poticao Roosevelta na odluku o »bezuvjetnoj kapitulaciji., najvise se suprotstavio admiralu Kingu i Nimitzu, Spuanceu i Mac Arthuru,

156

dajuCi prednost antihitler.ovskom frontu nad. ~tijapan­skim frontom; on je ruJna u Quebecu naJV1~e nago­varao Roosevelta da prihvati poslijeratni plan Morgen­thaua po kojem je trebalo onesposobiti citavu nje~ac­ku industriju i dopustiti sarno NJemacku vrtlara I pa­stira. Na njegov savjet i njegovo inzistiranje, Amerik.a je imala samo jedan cilj: .Karta~ki ~r., Germanta delenda est. Prije nekoliko dana, tJ. UOCI ~~sevelt?va polaska na Jaltu, Stimson je poku~ao Otkrltl PredsJed­niku iIuzije i opasnosti plana M?rgenthaua. Roos~velt je, slegnuv~i ramenima, odgovono: . Ja ga eak rusam ni procitao.« . . . •. .

Edward Riley Stett1l11US rnlaol , d~vm .Je se~~­tar i jedna od najpoznatijih osoba arnencke mdustnJe zeljeza_ .. ed .

Bujne crne obrve, tarona kola kontra.st .SIJ .. o~ kosi, jednostavno ali dostojanstveno d~J~ I hJe~1 profil, daju mu izgled vrio vafnog predsJed~ka ~dml' nistrativnog savjeta, a on to nakon svog. dJe~ I o~ i jest, buduCi da pripada je~oj o~ naJstanJih,. naJ­uglednijih i najbogatijih porodica Chlcaga. Jedan Je od najveCih akdonara Morgan ~anke: V~? da igra po~er, kao Roosevelt i Hopkins, ali Je naJbolJI odmor za nJega kao poslovnog covjeka politicki ra~. . .

Tek je stupio na dumost. NJegov Je prethodnik Cordell Hull zbog bolesti dao ostavku u studenom. Roosevelt se nije usudio da ga zamijeni ~~er W~~e­som koga je Hull mrzio. Hopkins ba~ IDJe blO zagnJan za kandidaturu Jamesa Bymesa, koji ima mnogo ne­prijatelja, dakle cudan karakter. Ni j.edan ni w:u~ ni~ su mislili povjeriti tako osjetJjivo mJesto nekoJ JakoJ li cnosti koja bi mogla osporiti njihov zajednicki. ~o­nopol u svim rj~avanjima pr~bl~ma vanJske ~h.tike. Zbog toga je Roosevelt na .kraJu ~enovao .Stettimusa. Stettinius je savjestan covJe~,. kOJ~ do kraJa proueava svoj posao, ali je isto tako 1 mtehgentan te zna zbog kojih je razloga irnenovan. .. . ,.

W Averell Harriman, ambasador u Moskvl 1 blVSl ambas~dor u Londonu, ne uziva samo ugled najelegant­nijeg americkog diplomata. Taj izvrsni igrac poloa, Yeo

157

liki kolekcionar slika franeuskih umjetnika, jednako zaljubljen u skijanje i tenis kao u kubizam iii impre­sionizam, zaista je veoma otmjen tako da ga je Made­leine Carroll vec stavila na listu deset najotmjenijih Ijudi cijeloga svijeta_ Opravdano uZiva ugled vrlo inte­ligentnog i dostojanstvenog ~ovjeka_ Harriman je ne­osporno jedan od Amerikanaca s najvise smisla za psihologiju, iako se ~ini da mu je .abnormalnost« marksisti~ko-Ienjinisti~ke dijalektike jos uvijek apso­lutno nedostupna_ Otae mu je uz to bio jedan od naj­dinamicnijih finaneijera Wall Streeta »koji se nije bojao ni boga ni Morgana«, a i jedan od najbogatijih bankara cijele Amerike, koji je posjedovao velike uloge u 2eljezni~koj kompaniji Illioniosa, Union Pacific Rai­broadu, Western Union Telegraph Company i Guaranty Trust Company_ Znao je odgojiti svog sina prema vla­stitim pogledima_ Prije nego sto je postao ambasador, diplomiravsi na sveucilistu u Yaleu, upravljao je jed­nom od najvainijih banaka u New Yorku_

Alger Hiss je 1939_ u vrijeme njema~ko-ruskog pak­ta bio prijavljen kao ruski spijun_ Potkazao ga je ko­munist Whitaker Chambers, urednik komunisti~kih no­vina Daily Worker i New Masses, bivsi student Kolum­bijskog sveu~ilista, revoltiran sporazumom Hitler-Sta­Ijin_ ZahvaljujuCi pomoCi pisea Isaaca Don Levinea, Chambers je ugovorio sastanak s drlavnim sekretarom Adolfom Berleom otkrivsi mu cijelu sovjetsku spijun­s1.-u mrezu u Washingtonu_ Ali Berle, nakon licne i tajne istrage, nije poduzeo niSta protiv Algera Hissa kao ni protiv njegovog brata, advokata Donalda Hissa, koga je isto Chambers prijavio, ne nasavsi opipljive dokaze na temelju kojih bi mogao pokrenuti postupak, tako da je Alger Hiss mogao nastaviti karijeru koja je na sluz­benom planu vanredno uspjela, postavsi - u trenutku konferencije na JaJti - diplomat ~ije je savjete Roose­vel t cesto slusao_

On je sticenik Deana Achesona, a narocito Felixa Frankfurtera jednog od najbliskijih Predsjednikovih prijatelja_

Rollen je 1904, u Baltimoreu, drlavi Maryland_ 1ma izgled ljubaznog i plemenitog mladog covjeka. Cijela

158

delegacija ga cijeni radi njegovoga otmjenog i radinog karaktera.

Nakon odli~no zavrsenog studija u Powder Point Academy i pravnog fakuJteta na sveu~ilistu u Harvardu radio je kao advokat, zatim kao sekretar pri vrhovnom sudu, sluzbenik u minhtarstvu poljoprivrede, slufbenik u ministarstvu pravde i napokon u ministarstvu vanj­skih poslova. Od 1. svibnja 1944. radi u uredu za speci-jalne politicke zadatke koji je odgovoran za koordina- , ciju ameri~ke vanjske politike i pripremanje dosjea koji su potrebni ameri~kim delegatima na velikim me­dunarodnim konfereneijama. Njemu je povjeren za­datak .Organizacije ujedinjenih nacija«, kao i pripre­manje vise dosjea za konferenciju na Jalti.

On je jedan od najgorljivijih pristaJica prijatelj­stva sa Sovjetskom Rusijom, objasnjavajuci da Sta­Ijin nije komunist vec nacionaJist i da Mao-Ce-Tung nije revolucionar vee poljoprivredni reformator_ Nje­gova soba u Livadiji nalazi se veoma bJizu Predsjedni­kove, a dijeJi je s Mathewsom, ~lanom istog ureda za specijalne zadatke koji je specijaJist za francuske pro­bleme. Da bismo jasno odredili njegovu vaZnost mo­ramo znati da Roosevelt u Livadiji raspoltie telefonom br. 1, Hopkins br. 2, admiral Leahy br_ 3 i Alger Hiss br_ 4.

AdJnjral William D. Leahy rollen je u Hamptonu, u lowi. Taj bivsi guverener Portorica, bivsi ambasador kod marsala Petaina vee vise mjeseci se ne udaljuje od Predsjednika_ Praviean, posten, neumoran radnik_ Stari se mornar prili~no dobro ukiopio u diplomatske poslove. Lice mu je tvrdo, umomo, obrve jake a glas isprekidan. Navikao je da se neprestano drli u Pred­sjednikovoj blizini, tako da vise Ji~i na .psa cuvara. nego na .morskog vuka._ Pretpostavlja se da se on na lazi ovdje radi svoga narocito dobrog poznavanja evropskih problema.

Bohlen je rollen 1904. u Claytonu, u drlavi New York. Ima uJogu tumaca. Diplomirao je na Harvardu_ Mnogo je putovao. Bio je vice-ko::zul u Pragu, Moskvi, Parizu, a drugi sekretar ambasade u Tokiju. lzvrsno govori ruski i franeuski. U privatnom Zivotu je povucen,

159

a u javnom se malo pokazuje. On jc bez ikakve sum­nje jedini Amerikanac u ameriekoj delegaciji koji je mogao osjetiti pravu Staljinovu igru, ali je zaista pre­vge diskretan iii prevge mlad da bi iskoristio ~ansu da istakne vlastito mmjenje.

Steve Early je lieni Rooseveltov sekretar jo~ od prvih Predsjednikovih politick ih borbi i ne igra nikakvu odrellenu ulogu.

General Wat son je zivahni veseljak, gotovo svi ga oboZavaju, ali poneki smatraju da je naivan. Zovu ga . Pa •. Prototip je idealnog adutanta koji vodi racuna i 0 najneznatnijim gazdinim brigama. Rooseveltu je neophodan kao mala osmatraenica na tvrdavici.

Delegaciju americkih vojnih snaga cine: vojni ata­~e u Moskvi general Deane, specijalist za naoruzanje general Mac Farland, avijatiearski general Kuter koji zamjenjuje generala Arnolda, ~eE generagtaba genera l Marshall i admira l flote King.

Vrhovni komandant americke flote i ~eE pomorskih operacija admiral Ernest Joseph King roden je 1878. u Lorainu. Otac mu je bio mehanicar na zeljeznicama Ohija. Prica se da je prvu zelju za morem osjetio slu­~ajuci nekoga s tarog Skotlanllanina kako prica 0 svo­jim putovanjima oko svijeta.

Prije nego ~to se upisao u ~kolu u Annapolisu ra­dio je u tvomici za proizvodnju metalnih cijevi u Cle­velandu. Jo~ kao kadet-porucnik u ~koli je dobio ocje­nu »rodenog ~eEa, mislioca i odlienog druga.. Osim ~to je bio odliean ucenik, odlikovao se cvrs tim i nepo· pustljivim karakterom.

U toku prvog svjetskog rata sluzio je kao allutant u ~tabu admirala Maya koji je bio vrhovni komandant Atlan.tske flote. Kasnije se specijalizirao za podmomi­ce, blO komandant podmornicke baze u New Londonu u Connect.icutu. Nakon toga se odu~evio hidroavijati~ kom zavr~lv~l staz u Pensacoli gdje je i naucio pilotirati.

Kad je 1933. Roosevelt pregledavao Iistu kandidata za m:j.esto hidroavijaticarskog komandanta otkrio je ~a. illJedan admiral ne zna pilotirati. Odbacio je sve 1 lZabrao Kinga koji je tada bio komandant nosaca aviona Lexingtol1.

160

Kad je imenovan za admirala, a zatim i za vrhov­nog komandanta Atlantske flote, u prosincu 1941, zami­jenio je admirala Kimmela na dufnosti vrhovnog ko­mandanta cjelokupne flote, iako je do tad po tradiciji to mjesto zauzimao vrhovni komandant Pacificke flote . Po objavi rata, mornarica je, zahvaljujuei njemu, bila jedina sila stvarno spremna za borbu.

Zastupa zeljeznu disciplinu, nikome ne opra~ta ni jednu gre~ku pa ni samome sebi. Kad pge, izrazava se suhoparno i precizno, ufasavaju ga dugi izvje~taji. Omi­Ijela izreka mu je: . rzbacite pridjeve. , a jedina razo­nod a - Walt Disney. On je momar, vojnik i nacionalist u pravom smislu rijeci koji se nikada nije optereeivao diplomatskim finesama i politickom filozofijom.

General George Catlett Marshall veliki je dZentle­men, toliko dos tojans tven da djeluje pomalo kruto i prestrogo, neuporedivo jasan u svoj im izlaganjima, poslovicno tvrdoglav u odlukama i potpuno svjestan svoje dui.nosti. Njegov intirnni neprijatelj, britanski mar~al Alan Brooke, koji nije uspio da ga uvjeri u stra­tegijske i politicke prednosti napada s juga na hitlerov­sku tvrllavu, i koji se u toku cijeloga rata prepirao 5

njim, ovako ga prosulluje: . Mislim da je on dobar gene­ral za podizanje armija i ucvd6vanje veza izmellu poli­tickog i vojnog svijeta, ali me njegove strategijske mo­guenosti ne irnpresioniraju. On je u biti veoma opasan covjek, ali i jako ~armantan ...• Marshall je 1942. pred­lozio i nametnuo ideju velikog iskrcavanja na zapadu, ne sarno protiv engleskog mBljenja vee i protiv mBlje­nja Kinga i Mac Arthura koji su se bojali da neee imati dovoljno sredstava protiv Japanaca. . Ali - dodaje Alan Brooke - kad sam ga pitao hoeemo li nakon is­krcavanja krenuti na zapad, jug iii istok, on uopee o tome nije razmi§ljao ..•

Ocito je, usprkos okrutnosti Engleza, da je Mar­shall iznad svega veliki organizator. On je Camot ovoga rata. rma dovoljno strpljivosti i ustrajanosti da bi Rooseveltu slufio kao obrana od znatize1je iii kritike Senata. Taj hladni general narnece se senatorima i moz­da je upravo tu pokazao svoj smisao za strategiju.

11 'alln III podjelB ",I jet a 161

Roden je 1880. u Union Townu, u Pennsylvaniji. Imao je dosta zanimljivu karijeru. Najprije nije mogao uti u West Point. Roosevelt ga je 1939. imenovao za vrhovnog komandanta umjesto generala Craiga, i to ispred dvadeset general·majora i brigadnih generala koji su ga nadvisivali po einu.

Antiruzveltske ga novine ga ne vole. Podsjecaju na njegov eudni neuspjeh u West Pointu, a njegovo im se iznimno napredovanje cini jo§ eudnije. Ne oklije­vaju da se zlobno zapitkuju 0 dubokim razlozima nje­govog dolaska u prvi plan: masonsko potpomaganje, prianjanje uz napredne ideje, potpora »klana ljevice«?

DrZi se pognuto i uvijek je zami~ljen, podsjeeajuCi ponekad na redovnika koji moli. Usta uokvirena dugim borama i plave zami~ljene oei povecavaju jo§ vi~e taj utisak. Skroman je, ne voli puno priCati, najveci je pustiojak americke armije. Izvrsno gospodari sobom, zbog cega Mac Arthur 0 njemu kaZe da je »najkruCi inkasator na~e povijesti«.

U ovom trenutku je ipak iznad svega vaZoo da je njegov utjecaj na Predsjednika neosporan i velik. Nje­govo vojno-politicko uvjerenje u ovom trenutku je ko­liko jasno toliko i primarno. Formula koju je Churchill upotrijebio ocjenjujuCi Hopkinsa moze se isto tako pri­~je.njiva.ti i ~a Marshalla. »Njegov cilj je poraz, pad I uru~tenJe HltJera, izuzev~i svaki ostali cilj i angaZira­':lje .• Marshall se kao i Hopkins say posvetio izvr§enju Jedne -smrtne osude • . Veoma je vaZno, dakle, da otada obadva glavna Rooseveltova savjetnika pok~avaju omalovaZiti svaki drugi rad koji bi mogao omesti glavni zadatak.

162

CETVRTO POGLAVUE

CHURCHILL I BRITANSKA DELEGACIJA

-Bilo ~ta da se dogodic, brzojavio je jednom Ro­osevelt Churchillu u toku 1942, u najmracnijim danima rata, zakljucujuCi jednu pesimisticku poruku, .~aljivo je zivjeti u istoj dekadi zajedno 5 vama ... c

Cinjenica je da je britanski premijer - s.in .oca Britanca i majke Amerikanke - sam po sebl tItav spektakl. . . .

On zadivljujucom snagom pr.~ZivIJava rat, s~oJ rat, koji nikada do ovog raspon3: DlJe moga? galva~: rati jednoga velikog covjeka. Nikada se DlSU odVo'J~ tako vaZni dogadaji koji bi sluZili tako vanrednoJ VI­

talnosti. Winston Churchill u nijednom Casu, pa ni u najgorim trenucima, nije odava.o utisak nem~i,. priti­snut tako velikim odgovomosnma. Cak se Cinilo da preko svega prelazi i sve podnosi 5 nekim nepojmJji­yom potajnom radoscu. Jedan jedini put g3: se m~glO vidjeti skrhana i kako place pop~t malog dJeteta, 1 to one veceri kad je doznao za pad Smgapura.

Na njegovim kao u buldoga jakim ustima stalno titra osInijeh. Dusom i tijelom je zaokupljen ovim ra­tom. Uvijek se pokazuje u originalnim zapanjujuCim odijelima. Ponekad u adIniralskoj uniforIni s buboj­skim §esirom, ponekad u Jaganom odijelu kolonijalnog cinovnika, nekad u kombinezonu avijatieara koji je

II" 163

jedna slavna londonska kuca izradila specijalno za njega i koji upotrebljava kao kucnu baljinu nazivaju­Ci ga . moj neglife«. Na Jaltu stife u uniformi pukovni­ka avijacije sa subarom koju su mu poklonili Kana­dani. Bez pres tanka pusi goleme cigare. Dogada se da sastanak odrlava u krevetu, obucen samo u pidia­mu i to s generalima, ministrima, ambasadorima od kojih svi nisu Englezi! .Novinari! vice, pustite ih! Dok se rugaju mojim sesirima, zaboravljaju da kritiziraju moju politiku.« Ipak, nije sasvim tacno da su takve sale samo operaeije kamufliranja. Taj borae posjeduje otvorenost svih velikih simpaticnih einika. Jedanput mu se maIko omaklo pa je rekao: . Dani koje mi pro­zivljavamo nisu nesretni dani, to su veliki dani, naj­vee; koje je nasa domovina ikad dozivjela.« Epopeja je dakle vainija od humanosti.

Cesto ujutro traii od svojih bliskib pomocnika inspektora W. H. Thoompsona koji se brine 0 njego­voj sigurnosti iii sekretariee Phillis Moir, kojoj moze diktirati pisma iii izvjestaje cak dok se nalazi u ku­paonici iii svog adutanta C. R. Thompsona iii pak od svog sobara da mu na fonograf stave neku plocu. Uvijek traii djecje iii folklorne pjesme i vojne marse­v:. Njegove su najdraie melodije, osim franeuskih voj­nih marseva, klasicna melodija sir Harryja Laudera .Idite uvijek pravim putem«, ali i »Jadni stari Joe« i .Draga kuca«.

Obozava kino, narocito ratne filmove. Njegov je omiljeli film koji neprestano gleda Lady Hamilton. Taj je film bio realiziran 1941. s Vivian Leigh i Lau­reneeom Olivierom u uJozi Nelsona.

Nije toliko strpljiv da bi satima mogao izdriati u naslonjacu igrajuci karte. Radije se odmara s kistom u ruci i pucajuc5i iz svog automatskog Colta 45.

Uvijek je u pokretu. Ucenik Harrowa, student u Sandhurstu. Njegova sklonost je jurnjava. Ne moze podnositi zidove. U toku toga rata nikad se nije za­drZao na jednom mjestu. Uvijek u zraku iIi na oceanu. N~a1o cu~o da se dvaput dnevno morao kupati. PTVl put uJutro a drug; nakon popodnevnog odmora. To ne bi propustio ni pod cijenu Imperija.

164

Bio je osrednji ucenik kao i Roosevelt. Nije bio jedan od onih kojima je ;sao od rule latinski. Poku­sava da nauci franeuski, ali uspijeva tek toliko da se moze sporazumijevati. On se takoder oslanja na in­tuiciju, savrsena politick a zivotinja koje se krece je­dino po njuhu .. Ni kao ministar ni kao premijer, ni­kad nije pres tao da bude reporter. Reporter svih opa­snih dogadaja. Kubanskog rata iii ratova u Jufuoj Africi. Jedina promjena je sto sad a svoje reportaie posvecuje samome sebi. Uziva da se vidi u akciji. Sve govore priprema ispred ogledala. Veseli ga da ispisuje iii potpisuje stranke koje njegove sekretari sastavljaju u njegovo ime. To je takav covjek koji bi uspio eak i umiruCi licno opisivati vlastitu smrt.

J.rl/~ Roden je u jednoj palaci u Blenbeimu kod djeda, if'" ...-;::--v0jvode od Malbourgha, navece, uoci blagdana. Plesalo

se. I njegova je majka plesala. Nije napustala dvo­ranu sve dok nije osjetiJa suvise ocite znakove njegove nestrpljivosti. Nije Cak imala vremena ni da stigne do sobe. Svijet je ugledao na hodniku, u pratnji gJazbe. I kasnije nikad nije prestao nagliti, uvijek uz pratnju fanfara. Jedinu mirnu luku je nasao uz svoju zenu. .Ozenio sam se i bio sretan.« Citava njegova braena i porodiena sreca sadrlana je u tih nekoliko rijeei, i to je jedini dogadaj u njegovom zivotu od kojega se nije mogla napraviti senzacionalna reportaia. Nema sumnje da ju je duboko prozivljavao. Jednog dana mu je neka gospoda, promatrajue; njegovog unueica u kolijevci, rekla: »Ab, drag; moj ministre predsjednice, kako yam je vanredno sliean.« .Taeno-, odgovorio je, »aIi znate, sva djeca lice na mene.« Cak i u najvecim neprilikama ostao je Petar Pan: . J am a little boy and J want to have fun. (djeeaeic sam i zelim se zabav­ljati).

Jedino ga je dosada mogla umarati. Toliko je obu­zet svojim poslom da ga je nemoguce vidjeti umorna, iako, na primjer, avionom u najlosijim uvjetima mo­ra preletjeti tisuce kiIometara. Zbog toga su njegovi suradnici pravi mucenici. . Rat je neprestana borba koju treba voditi dvadeset i cetiri sata na dan.« volio je govoriti. Covjek je trebao biti od zeljeza da uzmo-

165

gne slijediti ritam koji je 00 nametao. Nitko to nije uspijevao. Njegota misao 0 ratu je vjecito kljucanje. Alan Brooke, koji je to like godine proveo uz njega poku~avaju6i da slijedi ~to je moguce bolje njegove skokove i doskoke, say iscrpljen rekao je jednog dana: .Njegova se metoda sastoji u naglim gotovo intuitivnim odlukama, bez ikakvog logickog ispitivanja problema.« Kad to kafe jedan Englez, onda se nema ~to dodati. A taj Englez koji voH suditi 0 svojim ljudima poruru. je da doda: .On nikad nije uspio da predvidi poslje­dice akcije kojom se odu~evljajao. On u biti vrlo cesto odbija da ih uvidi.«

Taj vihor, mec1utim, posjeduje dar pojednostavnji­vanja. 00 je umjetnik rijeci koja zanosi. Mogli bismo sastaviti debelu kojigu njegovih historijskih izreka.

Tako su ga pitali tko je pravi zacetnik laburisti­ckog pokreta. Surac1ivao je s Attleejem i mnogo je cijenio Bevina, ali ni najmanje nije bio socijalist. Po­vukav~i dim iz cigare odgovorio je .Kristof Kolumbo«. Pustiv~i da se prisutni cude nekoliko trenutaka, dodao je: .Buduci da Kristof Kolumbo, krenuv~i, nije znao kamo ide, kad je stigao nije znao gdje se nalazi ... A sve je to izveo s tuc1im novceml «

.K.ad su ga Grci nedavno razljutili svojim mnogo­broJOlD1 svac1ama, poslao im je telegram ovakvog sa­drl~ja: ~Britanskoj vladi su na vrh glave va~e gluposti. !o J~ zalsta .mnog?, kad kafe jedan Englez, a telegram Je bJO adreslran bcno na regenta Damaskinosa.

U trenucima nadahnuca sposoban je da izgovori takve rijeci koje u kamen mogu biti uklesane: -Mogu yam obecati jedino mrtve, krv i suze... Nikad tako mal? Ijudi. oije spa silo tako mnogo. Engleska uvijek doblva. ~voJe ratove . . . Sjedinjeoe Drlave se moraju POStaVltl uz na~ bok. Njihova ~ansa da prezive zavisi od uspjeha na~e ~anse.«

Najbolje se snalazi u oluji. U vrijeme mira bi mozda izgledao nagao, neumjereo, gotovo smije~an.

Princ Bibesco je jednom, u toku prvoga svjet. skog rata, kad je Churchill bio vee stupio na dtiZnost u Admiralitetu, zapitao njegovu tetku Leoniju: -Kad ce va~ necak Winston postati ministar predsjednik?«

166

.Nikadal, odgovorila je tetka Leonija ... osim ako se ne dogodi neka katastrofa.«

Katastrofa se dogodila, izdiZuci Winstona na yr. hunac svoga prvog vala.

Danas je svjestan da je izvr~io glavoi dio svog zadatka. Hitler je sada sarno luc1ak pritije~njen u dno svog posljednjeg skrovi~ta. Ne gubi iz vida da se svijet izmijenio i da novi veoma ozbiljoi zadaci oeekuju stare zemlje.

Nema ba~ idilicno mi~ljenje 0 sovjetima. Tacno je da se cuva izraza kojima je prije rata nazivao Sta· Ijina ili izjava kao: »Bolj~evizam nije politicka dok­trina. To je bolest. To nije kreacija vee iofekcija.« Ve· oma se trudi da bude ljubazan i srdacan s rukovodio­cirna u Kremlju, ali nema sumnje da ga neogranieen.o Rooseveltovo povjerenje u Staljioa zabrinjava i Ijuti. Ne sarno da se uznemiruje zbog ambicija koje ocituje onaj koji je u njegovim ocima car novog stila, vee po­cin.ie da se boji da dvojica supervelikih ne pocnu za· sebno surac1ivati, ostavljajuei po strani sve ostale na· cije pa i Britaniju.

Uz to, on ne zeli biti stecajni upravitelj Imperija u kojem sunce oe zalazi. Citavo njegovo biee buni se protiv te pomisli. Svaki udarac zadan Imperiju on osje­ca na vlastitoj kozi. Osjetio je da Imperij maJaksava, najprije pred Hitlerovim oaletom, a zatim pod udar· cern Japana. Cini mu se da nekirn njegovim zemljama prijete sovjeti. Maovi Kinezi bi jednog dana mogli za· mijeniti japansku armiju. Izvanredna flota Sjedinjenih Drlava je vee zasjenila njegovu f1otu. Poeinje ga hva· tati vrtoglavica.

Ipak, on je cijelim svojim bieem os tao demokrat. U toku cijeloga rata po~teno je surac1ivao s parlamen· tom kojem je uvijek izlagao svoje zamisli. Taj zakleti konzervativac mogao je efikasno i prijateljski raditi s laburist/ckim voc1ama u svojoj vladi. Uvijek je otvo­reno svraeao pafnju na slobodu ~tampe. Upravo se priprema da sazove izborno tijelo zbog biranja novih poslanika. Vjeruje u zakon veeine. Cioi mu se da je demokracija klasicnog tipa napadnuta sa svih strana, da komunizam u mnogim zemljama nameee svoja kru·

167

ta pravila a u nekima vee priprema svoj dolazak. Dru­ga vrtoglavica.

Sto da se radi, kad se uvidi sve to? Dokle je stigla njegova misao po dolasku na Ialtu ? Sve ga nagoni na pomisao 0 stvaranju jakog anglo-

saksonskog bloka. Osjecaj povezanosti koji pruZa je­dinstvo jezika - is to nepovredivo postovanje velikih sloboda - mudrost koja savjetuje izgradnju velike po­rodice oko Atlantskog oceana - cinjenica da Staljin vreba zgodu da iskoristi i najmanju razmiricu medu zapadnim saveznicima - veliki strah od americke na­ivnosti - neki osjecaj usamljenosti uz ranjenu Francu­sku, poremeeenu Italiju, gotovo unistenu Njemacku, u Evropi kojoj tisucgodisnja dominacija bjezi iz ruku - instinktivna potreba da se na kraju jednog iscrplju­juceg perioda s povjerenjem osloni na mlado i jako rame.

On je obuzet stvaranjem jednoga takvog bloka. Ali on je i previse "politicar« a da ne osjeti kako

Amerikanci, u svakom slucaju Roosevelt, Hopkins i onaj Marshall koga mrzi, ne smatraju da je iskren. Oni u njemu vide il11perijalistickog Harpagona neizlje­civo lakomog, koji jedino zeli sacuvati svoje blago pa i uz zrtve tisuca njihovih vojnika. Oni se cak boje da se u tome ne kompromitiraju. Zbog toga su oklijeva­juCi pristali na sastanak na Malti prije polaska za Ialtu_ U izvjesnom pogledu mogao bi povjerovati da je saveznik koji smeta, rodak kojeg se izbjegava. U njihovim ocima on je reakcionar; Churchill ne sarno da to osjeea, on to zna_

Kako je dakle odbijen, preostaje mu jedina mogu­ea strategjja, a to je da se sakrije iza egoizma koji mu bas i predbacuju.

On se sam mora zastititL Prema tome on i gradi svoj plan akcije.

\

Prva mu je briga da sto jace i trajnije osigura sam britanski otok. Da taj cilj ostvari ima sarno dva sredstva. Osiguravanje vaz.ne okupacione zone na sje­veru Njemacke, sto je veoma vaZoo za brzo napredova­nje Montgomeryjevih trupa i ucvrSeenje prijateljstva s Francuskom, odakle i potjece odluka da na konferen-

168

oiji cvrsto brani franouske interese u Njemackoj. Po­bjesnio je kad je Roosevelt u Quebecu, ne objaSnjava· juCi, predlozio da sjeverozapadna zona Njemacke bude rezervirana za Sjedinjene Drlave, a Britancima da os­tane jufua okupaciona zona_ U sadaSnjim prilikama on ni za sta na svijetu ne bi odustao od okupacije Hamburga_ Na konferenciji mu je dakle prihvatljiva svaka odluka koja bi rou prepustila kontrolu nad sje-

'-~rd..eYerozapadnom Njemackom. t:JP;';/' Druga mu je briga potpuna sigu'::10st p~to~a za ~.

-Y" diju. Te sigurnosti nema ako se StalJill smJesti na bIlo kojem mjestu mediteranske obale. Buduci da Roose­velt i Marshall tvrdoglavo odbijaju zapocinjanje svake jake ofanzive na jugu, Churchill zarko zell da pokaZe Staljinu kako golemu vaZoost pridaje svemu st~ se tice Mediterana. Da bi to jos bolje pokazao, ne okliJeva da angaz.ira britansku vojsku u Grckoj protiv pa:tiza: na Markosa_ Zato Rusima predlaz.e pogodbu kOJa bl njemu osigurala spasavanje Mediterana: . Iugoslaviju, Grcku i Itallju ostavite pod mojom kontro!om_ U t~m slucaju necu raspravljati 0 vaSoj kon.troh ? o~talim sektorima. Ako toga nema, sve dolazl u pltanJe - - -«

To je jezik koji Staljin moze shvatiti_ Ip~, postoji jedna poteskoca u toj podjell, a to je PolJska zbog

( Cije nezavisnosti i spasa je Velika Britanija i usia u rat. Nema sumnje da Churchillom u trenutku ~tsk~

I konferencije dominiraj tri razlicita osjeeaja u cane: I su na -polJill problem_ Prvi je cini~_ Ako u_ nekoJ ~ podjeli treba dobiti na jednoj stram, ~ drug?J treba

I prepustiti , i to tim lakse, usprkos Casti, bud~~1 da p~. tovi za Indiju ne vode kroz VarSavu_ DrugJ Je fatali­sticki_ Bacivsi pogled na polotaj armija, ako Stalj~ ne dobije traz.eni dio Poljske on Ce ga svakako uzetl, pa mozda cak i vise_ TreCi je iskren: Ako Poljska ne ustu­pi Lavov i mocvare ~~pjeta, riskira ~ bude zbrisana s karte_ Pomognimo JOJ onda da Spasl one sto se dade spasiti, tj_ zastavu i ~drucje oko g1a~og ~, dozvo. ljavajuci joj da doblJe na zapadu, u NJ~ack?J, sv_e.do Odre, teritorij ekvivalentan onome kOJI ce JZgUblti u korist Rusije_

169

Treea briga se odnosi na podrueje Dalekog istoka, problem koji jos vge muei Roosevelta nego Evropa britanskog premijera. Roosevelt risk ira da potpali val neonacionalizma u Aziji. Roosevelt se takoder trudi da evrsto ujedini i dobro naorufa Kinu, dok Britanci­m~UgOgOdiSnje razmWjanje savjetuje da je se pre­pu . dugim gradanskim ratovima. Kad bi Kina postala su se jaka, sve bi se izmijenilo, jer vise ne bi bilo Japanaca da shrle kao protuteza. Churchill je dakle odluean i ni pod koju cijenu ne ze\i pristati ni na kakav sporazum izmedu Sjedinjenih Drlava i Rusije koji bi se odnosio na ve\ike i opasne azijske probleme. I

Sve te brige mu namecu plan eiste defanzive koju on ne voli i koji ce jedino prufiti nove dokaze da ga / i dalje sumnjiee Roosevelt i njegovi suradnici. ../

Isto tako osjeca griZnju savjesti zbog Poljske. Po svom temperamentu jos gore podnosi izvjesne

formule ultimatuma iii politike gotovog eina koju Sta­Ijin tako savrseno zna da upotrijebi.

Konaeno, britanski premijer se prvi put osjeca malen u usporedbi sa ta dva kolosa, slab u odnosu na golema sredstva koja oni mogu pokrenuti.

Osim toga sto smatra da je osuden osarn dana pro­vesti u toj prokletoj dolini, i sto mu jos od prvog dana vila Voroncov u odnosu na palaeu u Livadiji iz­gleda kao depandansa s vrlo losim uvjetima za rad, uz sebe je mogao zadrZati sarno desetak svojih prija­telja dok je ostatak britanske delegacije bio smjesten u dvije ladanjske kuce udaljene oko dvadeset minuta. Winston Churchill je veoma lose volje.

Njegov prijatelj lord Moran koji se smjestio u sobu do premijerove i kCi Sarah nikada ga nisu vidjeJi tako neraspolozena.

* Anthony Eden je neustrasiv kao i uvijek. Covjek

bi pomislio da je upravo stvoren da bolje istakne eruptivnost i zivost ministra predsjednika.

Rodio se 1897. u Windelstone Hollu, blizu Bishop Auclanda, u Durhamshireu, u tihom ali otmjenom skromnom dvorcu gentleman-farmera tija je najveca

170

razonoda bila odgajanje trkacih pas a koji su u cijeloj okolici bili najbolji za loy na lisice. Pohadao je najpo­znatiji engleski koledZ, istieuci se naroeito u nogometu, kriketu i veslanju. Oxford je znatno razvio njegove ve­like sposobnosti. Osim toga, dosta je dobro upoznao pravo i povijest da bi se mogao baciti u politieku ka­rijeru. Sudbina ga je u dvadesetoj godini poslala da se bori na Sornmu, i to upravo u jedinicu koja se bo­rila protiv jedinice u kojoj se nalazi neki Adolf Hitler. Vrativsi se zdrav i citav iz borbe, pozurio je u Oxford gdje je poeeo studirati orijentaine jezike, naroeito per­zijski i arapski. God. 1923. ozenio se Beatricom Helle­nom Beckett, kcerkom jednog od vlasnika Yorskhire Posta i tako ucvrstio svoje veze pa se je mogao kan­didirati za poslanika u okruZju Warwick i Leamington, i to vise puta. Nakon sto se nekoliko godina metodi­eki i potanko brinuo 0 svojim biraeima i nakon sto je izvrsavao vafne zadatke na svim kontinentima: u Kanadi Australiji, Novom Zelandu, CeJlonu, Panzu, Berlinu', Varsavi, Pragu i Moskvi gdje je bio prvi strani nekomunisticki parlamentarac koga je Staljin primio, u trideset i osmoj godini postao je ministar vanjskih poslova u Baldwinovoj vladi. Kad je Chamberlain ~ stao premijer, nakon MiincheDskog sp.or~, l?nh­eno spektakularno podnio je ostavku, lZraZavaJUCt ta­ko svoje neslaganje s »politikom popustanja.. Chur­chill ga je ovamo pozvao. On. je uvije~ sp~~ob:m d~ genijalnom spretnoscu ~~rsl k.lup~~ 1 osv~!eth labl­rinte u koje zna zalutau nJegov SilOVlU prerruJer.

Postovani Alexandre George Montagu Cadogan star sezdeset jednu godinu, sedmo dijete grofa Cadogana koji je bio podsekretar u ministarstu rata ! ~st";1"­stvu kolonija, unuk drugog grofa Cravena, blVSl ueenik Etona i Oxforda, mui lady Teodosije Acheson, keeri eetvrtog grofa Grosforda, ~teza reda svetog ~aela i svetog Jurja, stalni drZavOl po~sekretar. u Fore.l~ Of­ficeu, produkt je eistokrvne bntanske diplomaclJe. Ra­dio je u Turskoj , Beeu, Ligi naroda i kao arn~asad?~ u Pekingu. Kao statni podsekretar on De moZe lZgublti mjesto zbog nekog politiekog razloga vee jedino zbog losega licnog pODasanja. Upravlja uredom za eksperte.

171

ali isto tako i uredom za obavjestenja i tajne fondove. Preuzeo je vaian dio redigiranja Atlantske povelje i ak­tivno je sudjelovao u svim velikim medunarodnim kon­ferencijama posljednjih godina: Dumbarton Oasku, Kairu, Quebecu i Teheranu.

Tipiean Englez, visok, uskih ramena, vedra ali suha lica, svijetlih ociju iz kojih jednako izbija ozbiljnost kao i ironija.

Razumije se da je to tip diplomata, opreznog i hladnog, obazrivog, preciznog, jasnog i koji pari na formu.

Tvrdi se da voli anonirnnost. Sir Archibald Kerr, ambasador Njegovog veliean­

stva u Mosl..-vi, takoder pripada visokim slojevima Fo­reign Officea.

OdJiJruje se otmjenoscu, diskrecijom kao i vjerom u nadmocnost britanske civilizacije.

Roden je 1883. u skotskoj aristokratskoj porodici. U toku duge, savrseno organizirane karijere uspio je da bolje nego itko drugi upozna smijesne iii tragicne razlike medu drugim narodirna i civilizacijama.

Najprije je sluzbovao u Berlinu, zatirn u Buenos Airesu, Washingtonu, Rirnu, Teheranu, Tangeru, Kairu, Santiagu de Chile - gdje je ozenio bogatu seiioritu Mariju-Terezu Diaz Salas - Stockholmu da bi na kra­ju zamijenio Stafforda Crippsa u Moskvi.

Voli drustvo, strastveno pusi lulu, obozava humor iza kojeg lakse skriva svoju stidljivost i osjetljivost.

Skotski tip, atletske grade, jak poput igraea rug­byja, velikih ruku, zvonkog smijeha, lica kao iz hrasta istesana i onog sestog osjetila koje mu dopusta da nepogresivo razlikuje pravi skotski viski od patvore­nog.

SezdesetdvogodiSnji marsal Alan Brooke, koga Montgomery cijeni kao najveceg vojskovodu svih na­cija angafiranih u ovoj svjetskoj bitki, glavni je vojni savjetoik Churchlllov, neke vrste njegov Marshall. Potjece iz plemicke porodice Sjeveme Irske.

Skolovao se u Francuskoj i savrseno govori taj jezik.

172

U toku prvog svjetskog rata sest puta je bio po­hvaljivan zbog svoje hrabrosti u borbi.

God. 1940. bio je zamjenik ekspedicionog britan­skog korpusa na francuskom frontu. Upravo je on u Dunkerqueu uspio organizirati i osigurati spasavanje britanskih trupa. Za vrhovnog komandanta cjelokupnih trupa imenovan je u trenutku kad nijedan Englez vise nije sumnjao u Hitlerovu invariju. .

U prosincu 1941. zamijenio je generala Johna Dilla na duZnosti sefa s taba Britanskog Imperija da bi od­mah zatim postao predsjednik komiteta svih stapskih sefova snoseci otada najvecu odgovomost za sve kOF­nene, zracne i pomorske operacije pod vodstvom Bri-tanskog Imperija. .

Stekao je nadimak - Churchilova desna ruka. Ono sto Eden znaci na politickom, on je na vojn~>II~ planu. Dugo vremena se vjerovalo da ce on upravlJau operacijom iskrcavanja na zapad';l' Kos~u1o ga se, kad je Amerikanac bio imenovan za tzVrsenJe to!!a V~?g zadatka, ali Englez u iskusenju ces~o. postaJ~ RimIla­Din, pa je tako i on znao prebrodlti neuspJeh .. Kod njega je nemoguce postici jednu jedinu stvar: pnzna-vanje stratega tamo gdje ga on ne vidi. .

Okretan je i Zivahan, malo pognutog. drZanJa, uvijek besprijekorno odjeven. Tacnost mu ~e glavna karakteristika u svakidaSnjem zivotu. U vOJnom po­gledu je veoma jasan, dok n~ !,olitick?!D polju ne mole biti jednostavniji: treba braruU ImpenJ. . . . .

Kad zeli da se otarasi nekog razoCaranJa iii bnge, koje ga zaista ne stede ~vih o.l~jnih go~na, .~?sveCuje se onome sto ga cini naJsretruJlm; orrutolOglJI.

Sate i sate moze da provodi u svom vrtu u Londo­nu iii u parkovima: po~savajuei ~a s~ neko gni­jezdo sIavuja. U najdrazoj uspomeDl mu Je ostala me­dunarodna konferencija u Casablanci, buduei da je tao mo u easovima odmora mogao gledati najljepsu mena· zeriju cdljugara, gnnuSa, vrtirepki, bjelorepki, ugara, vivaka i praeki koju neki pticji kol~kcionar mo.re za· misliti. Say je sretan sto mole paCl na Jaltu, Jer su mu obeCaJi da ce tame vidjeti mnoge divne stvan, ali ga je oneraspoloZilo to sto su svi njegovi prijedJozi

173

L-________________ ~ .. J~\----~~h~)~~----------------

o planovima na Maltskoj konferenciji bili pobijeni i odbaceni.

Avijaticarski mar~al sir Charles Portal nosi u Lon­donu jedan jedini nadimak: the portal of the Bombers. Energic:an je i osvetoljubiv . • Uzasno agresivan covjek. rekao je Churchill - kad je u Iistopadu 1940. naslije­dio sir Cyrila Newalla. Londonci su radosno govorill da je njegovo imenovanje znak da ee Engleska nakon ~to je dokazala da zna »primati. od sada biti spremna da dokaze da zna . davati«. U nekoliko mjeseci ospo­sobio je bombardersku avijaciju koja nije oklijevala da bombardira tvomice .Skoda« u Ce~koj, tvomice u MiJanu i tvomice kuglicnih lezajeva Kugelfi5cher u Schweinfurtu. Takoder ga nazivaju »prvi ru~itelj Nje­macke«, ill 'pravi pobjednik nad Goeringom«. Potjeee iz hugenotske francuske porodice. Djetinjstvo je pro­yeo u mimim predjelima Pangsboumea, na obalama Ternze. Ratnik se u njemu prvi put pojavio kad se kao student u Winchesteru poceo odu~evljavati za loy sa sokolima. Od tog vremena je sanjao jedino 0 tim gra­beZljivcima neba i eim mu se pruZiia prilika, tj . prvi svjetski rat, odmah je pohrlio u avijaciju gdje je pilo­tirao 'prvim poznatim aparatima. U oficirskim menza­rna se priea da jede malo kao vrabac ali redovito po­put metronoma, ~to za jednog Engleza moze biti sarno pohvalno. Voli usporedbu koju je izrekao jedan hu­morist, vidjev~i njegov poput kljuna dugi nos, ruke na­Uk na krila, evrste noge poput krilnih upravljaea l nje­goy prijeteCi izraz . Taj momak tamo, to je pravi ratni avionl.

Sir Andrew Browne Cunningham, vrhovni koman­dant mediteranske flote, bolje poznaje more nego svjetsku povijest. Uziva ugled veoma spretnog i vje­~tog eovjeka, pa sve posade tvrde kako je sposoban da svojom krstaricom presijeee jaje na dva dijela. Za njega se jo~ prica da je .efikasan poput ziroskopa i neumoran poput mediteranskog sunca«.

Cak bi se moglo reei da je on na Jalti zato da Churchill zbog eventualne rastresenosti ne bi zaboravio na putove za Indiju, buduci da se Englezima dogada da predvide i ono sto je nemoguce. On lieno predsta-

174

vlja .Put«. Sarno njegovo prisustvo oznaeava Sueski kanal i Gibraltarski tjesnac.

Autoritivan je, nagao, §utljiv i nije preporueljivo da ga se obmanjuje.

Cak i Churchill na to pazi. Marsal Alexander bio je §kolski kolega Montgo­

meryja u Carnberleyju. Skroman je i neupadljiv poput malog einovnika, strpljiv kao kirurg, pazljiv kao takti­car i naraVDO hladan kao Englez. Kao posljednje dije­te bogate i ugledne porod ice bio je obasut svime. Od­gajan je u najboljim skolarna, odredivan u najuglednije pukovnije, stari kavalir, bljestavi kozer, bez straha od bilo eega i bez ikakve sumnje najinteligentniji visi oficir cijele britanske armije. Osim toga on je i umjet­nik . Slika jer mu to prieinja zadovoljstvo. lma smisla za humor, eleganciju i sarm. Tesko je zaista otkriti neku nesavrsenost na tom prototipu sretnog eovjeka, to vi§e §to posjeduje osobinu rijetku kod generala: ni­je Ijubomoran.

Sposoban je da veoma brzo donosi vazne odluke i poduzme veliki rizik. To je vise puta dokazao suprot­stavljajuci se Rommelu iJi Kesselringu. On je isto tako i dobar posrednik, sposoban da smiri i najdelikatnije razmirice . • Ja sve razdraZlijem, a on sve smiruje«, re­kao je Monty.

General-lajtnant sir Hastings Lionel Ismay je se­kretar obrarnbenog komiteta Imperija i §ef Churchillo­vog lienog staba. Jedan od oficira koji najbolje poznaju Indiju, ali isto tako dobro poznaje probleme i psiho­logiju Egipta i Levanta.

Po vanjstini je sliean PUkOVDiku Brambleu. Visok, tanak, njegovan, uvijek spreman na §alu, mrzi tdtinu i lose raspolozenje. Savjestan je pri izradi svakoga veceg strategijskog plana, a sudjelovao je na svim ve­likim vojnim i politiekim konferencijarna posljednjib godina. Na Jalti je zbog svoga diplomatsko-vojnog is­kustva koje ce na toj konferenciji svakako biti potre­bno.

175

TREe! DIO

KONFERENCI]A

12 ]a)(a iii podjela svijeta

r '\

PRVO POGLAVUE

NEDJEUA 4. VEUACE

Prvom susretu Velikih u Livadiji prisustvovali su sarno Roosevelt i Staljin, i to u 16 sati i 15 minuta. Churchill nije bio prisutan. Od Rusa su jo§ bill pri­sutni Molotov i tumac Pavlov, a od Amerikanaca tumaC Bohlen.

Razgovor nije trajao vBe od cetvrt sata, ali je bio znacajan.

»Kakva je va§a situacija na Rajni? bilo je prvo mar~alovo pitanje. To je sad njegova glavna briga isto kao sto je Rooseveltova postici da Rusi objave rat Ja­panu, a Churchillova dobiti jarnstvo za ugrofeni Impe­rij . Sva Staljinova pafuja je sada usredotoCena na Nje­macku.

Odmah zatim je spomenuo vafue uspjehe sovjet­skih trupa na Odri .

Roosevelt je spretno izbjegao temu, prieajuci 0 mnostvu oklada koje su pale na Quinceyju za vrijeme prijelaza preko Atlantika, i to hoce Ii Rusi prije stici u Berlin nego sto Amerikanci stignu u Manillu. Staljin je poput dobrog igraea vrlo Ijubazno - nasuprot nad­menom tonu koji je upotrebljavao u toku prvih susre­ta konferencije u Teheranu - ali s blagom primjesom ironije odgovorio da ce Amerikanci prije stici u Mani11u

12* 179

nego Rusi u Berlin, zato sto »na Odri dozivljavaju ve­oma jak otpor • .

Daljnji razgovor se odnosio na klimu i osobine Krima.

Predsjednik je rekao da je duboko dirnut rusenji­rna koja su izvrSiLi Nijemci . . Ona me prisiljavaju da prema Nijemcima budem mnogo okrutniji (more blo­odthirsty ) nego s to sam to htio prije godinu dana.« Zafelio je da marsal ponovo predlozi zdravicu »za po­gubljenje pedese t tisuea oficira njemacke armije •. Marsal je dodao da je Ukrajina jos vise porusena, bu­duei da je tame razaranje vrseno metodicki, prema planu. Rekao je jos da su Nijemci zaista . divljaci. koji kao da sadisticki mrze djela ljudskih ruku.

Predsjednik je zatim navijestio da ee Eisenhower 8. veljace poceti jaku ofanzivu koja ee u ozujku do­biti puni zamah. Marsal je na to izrazao svoje zado­voljstvo, precizirajuCi da ce, kad jednom budu zauzeti Saar i Ruhr, Nij emci biti liseni snabdijevanja uglje­nom buduei da su ruske trupe vee zauzele slezijske rudarske bazene.

Tada je Roosevelt postavio svoje prvo pitanje bez sumnje da iskusa teren: . BuduCi da su nase armije tako blizu jedna drugoj , ne bi Ii bilo moguee da Eisen­hower saobraea direktno s ruskim glavnim stanom, a ne kao ranije posredstvom stabova u Londonu i Was­hingtonu?«

Staljin se odmah s time slozio. Roosevelt je bio sretan; osje tio je atmosferu koj a

ga je odusevljavala, srdacnost, s to je obeeavalo da je Staljin raspolozen za konferenciju.

. A de Gaulle? upitao je. Staljin je vee rekao Harrimanu u Moskvi da je

predsjednik privremene francuske vlade . tvrdoglav i teZak covjek • . Sad je sarno slegnuo ramenima, dodav­lii s uobieajenom ironijom: . Nije previse kompliciran .• Dodao je da de Gaulleu .nedostaje realizam, kad za Francusku koja se u toku ovog rata nije borila, za­htijeva jednaka prava kao za Amerikance, Ruse i En­gleze koji su na svojim lec1ima izborili glavni dio • . Roos,,:velt je smijuCi se pozurio da isprica kako je de

180

Gaulle pred njim u Casablaci . sam sebe uspore4ivao sa Jeanne d'Arc kao duhovnim vodom Francuske i Clemenceauom kao politickim vodom. . Tada su se obojica nasmijala. . De Gaulle cini se ne sbvaea situ­aciju u Francuskoj, dodao je Staljin, a ni cinjenicu, da je Francuska u biti veoma malo pridonijela vojnim operacijama i da se 1940. uopee nije borHa .• Trenutak je takav da Roosevelt cak ni okom nije trepnuo Cuvsi ovaj datum.

Ipak, zapitao je, sto Rusi rnisle da Francuska even­tualno dobije j ednu okupacionu zonu u Njemaekoj, citirajuCi Churchillovo mmjenje po kojem . to ne bi bila los a ideja« .• Zasto? upitao je Staljin . • Zbog do­brote«, odgovorio je Roosevelt . • To je cini mi se jedini razlog«, prikljucio se razgovoru Molotov koji sve do tad nije otvarao usta.

Staljin je na kraju razgovora bio neSto nervozniji nego na pocetku, potvrdujuei . snafno opiranje. bilo kakvom miSljenju da se Francuskoj dade okupaciona zona, dodajuCi usput da se 0 tom jos moze razgovarati_

Taj kratki razgovor je na tome i zavrsio da bi se nastavio u . plesnoj dvorani. gdje se trebala odrlati prva plenarna sjednica.

Koruerencija je, dakle, poeela. I Roosevelt se Staljinu cinio veseo i srdaean, sto

nimalo nij e iskljucivalo neiskrenu dobrodusnost_ Roosevelt je, odmah na vr atima, zadovoljno povje­

rio Hopkinsu da Staljin iako je jos pomalo oprezan i nepovjerljiv izgleda puno vise spreman na suradnju nego sto se usudio nadati. .

Konferencija na Jalti je slufbeno poeela u ned]e­Iju 4. veljace u 17 sati i 10 minuta oko okruglog stoIa za kojim se naslo petnaest Ijudi, po pet iz svake dele­gacije. Roosevelt, Stettinius , Marshall, Leahy i King s americke strane; Churchill, Eden, Brooke, Portal i Alexander s engleske, te Staljin, Molotov, Kuznjecov, Antonov i Kudjakov s ruske strane. Prvoj su plenar­noj sjednici prisustvovali i ostali delegati kao Harri­man, general Deane, general Ismay, admiral Cunning­ham, ViSinski, Majski, Gusev i Gromiko. To je jedini sastanak na kojem su bili prisutni i vojni sefovi koji

181

I.

ce nadalje svoje sastanke oddavati zasebno. Hopkins je zbog gro=ih bolova morao ostati u krevetu.

Tumaci su bili Bohlen, Pavlov i major Birse. Sve do Jalte prakticki nije bio isku~an sis tern si­

muiativnog prevo<1enja s mikrofonom i slu~alicarna. Prevodila se recenica po recenica. Govornik je morao pricekati da recenica bude prevedena prije nego ~to pocne drugu. To je dugo trajalo i zamaralo.

Eden je, tako<1er, ali uzalud protestirao protiv odsutnosti slufbenog prevodioca.

U toku citave sedmice na nijednoj sjednici nije

~o<1en stenografski zapisnik, pa prema tome nije po·

stojala nikakva potvrda razgovora. Bez ikakve sumnje najvafnija konferencija u povijesti nece imati nikakav slufbeni tekst, osim nekoliko recenica zavr~nog izvje-~taja i nekoliko stranica tajnog protokola. Jedino su vojna lica na svakoj sjednici vodila zabilje~ke koje je trebalo pogledati na pocetku svake naredne sjednice.

Prvi je pri jedlog dao Staliin. On je zelio do kon­ferenciJI od pocetka do J&aja predsjedava Roosevelt, umjesto kompliciranog sistema po kojem se za svaku sjednicu bira drugi predsjednik. Tako je Amerikanac psiholo~ki bio ojacan u svijesti 0 svojoj nadmocnosti. To je bilo na neki nacin i izrafavanje rezerviranosti prema britanskom imperijalizmu. To je konacno i jasno odjeljivanje Engleza od Amerikanca, kojem se zajedno s predsjedni~tvom povjeravao i polozaj arb i­tra, uloga posrednika, ~to ce ga naravno dovesti do toga da vise razumijevanja pokafe prema ruskim prijedlo­zirna. Staljin je tako sam sebi osigurao prednost, nu­deCi je prividno Rooseveltu.

Predsjednik je najprije zahvalio Staljinu »na pri­jedlogu, a zatirn i na sjajnom doceku« koji su Rusi priredili Englezima i Amerikancima na J alti. Potvrdio je da zna kako ruski narod zeli »mir iznad svega osta­log«, dodajuCi usput da su se tri na1UcJ~no­gQbolje nego ikada« i kako ce se s vremenom to »uza­.jamno razumijevanje« jos povecavati. Eto, zbog 'Cega

Je predloh o da se ova konferencija oddi bez velikih ceremonija, iskreno, ~to je najbolji nacin da se uspje­~no rije~e problemi i da se govori otvoreno i slobodno

j 1 .

(frank and tree speaking). On je uvijek tako vodio , mitinge i ministarska savjetovanja. PredlaruCi drugar-sku konferenci ju , on ostaje vjeran sarnom sebl. AIDen -kanac je spreman na ~ koja bolje grije od bilo kakve atmosfere, odu~evljen je ako ga se zove po irne-nu i sposoban da cak i papu prijateljski potap~e po ramenu.

Pro~lo je vrijeme blje~taviJa Beckog kongresa i ceremonijalnih govora Versajske konferencije.

U Livadiji nikada nije izgovorena rijec .V~a Ek­selencijo«.

Odsustvo protokola je is to tako vafna cinjenica Jaltske konferencije.

Nakon Roosveltovog uvodnog govora sastanak se nastavio dvjema iednostavnim i oreciznim izviestaji­.£Da~ Prvi Je 1=10 general Antbnov, 1 to 0 situaciJI na i mocnom frontu, a drugi MarshalJ 0 situaciji na Za- Ii padnom frontu, na Rajni.

U zakljucku izvjestaja Antonov je naglasio da se pet njemackih divizija iz Norveske, dvanaest s Rajne, osam 5 talijanskog fronta vee nalaze na putu prema Istocnom frontu da bi pomogle Guderijanu.

Na kraju strucne, porn ala konfuzne, diskusije -nakon ~to je Roosevelt postavio pitanje a problemima koje stvaraju razlike izme<1u sirine ruskih i njemackih tracnica - uskocio je Staljin, objasnjavajuCi kako je on licno dao odobrenje Antonovu da iznese kompletne podatke a frontu i da je on sam poduzeo tu i?icija: tivu .bez ikakvog pritiska sa stranec. Anglo-Amerikanci su stekli dojarn da je Staljin to iznio vise da obavije­sti ruske delegate nego dvije druge delegacije. Iz toga su zakljucili da on pokusav~ opravdati ~e . pred nevi: dljivim pokroviteljem, Politbrroom na pnmJer, buduCi da su bili obavije~teni od svojih tajnih sluZbi da se Berija i Maljenkov nalaze u viii Korejs. Gruzijac je u stvari i tu pokazao svoju spretnost, ostavljajuci utisak kao da on nije apsolutni gospodar svojih postupaka, da odluka ne zavisi sarno 0 njemu.

Marshallov izvje~taj je zaista bio model za izvje­~taje takve vrste. Brooke mu ni~ta nije mogao pri­mijetiti. Marshall je potvrdio da se Eisenhower nada

da ce oko I. ozujka uspjeti prijeCi Rajnu. Preoizirao je da je sad a glavni zadatak anglo-americke borbene avijacije da ru~i putove, velike zeljeznicke cvorove, buduci da se zracne tvrc1ave cuvaju za strategijske zadatke napada na rezerve goriva. Kako Nijemci poka­zuju znakove ponovnog zapocinjanja poclmornickog rata na sirokom crontu, preporuca se da se bombarcli­raju podmornicke baze. Na jedno Staljinovo pitanje, Marshall odgovara da Eisenhower raspolaZe s osam­deset i devet divizija od kojih je svaka treca oldopna. Zapadni front je raspolagao s deset tisuca tenkova i cetiri tisuce bombardera.

Staljin je tada primijetio da sovjeti na svom fron­tu raspolaZu sa sto osamdeset divizija.

U razgovor se sada prvi put umijesao Winston Churchill, primijetivsi da se anglo-americka nadmoc nikad nije ogledala u broju ljudi vee u sredstvima.

Staljin je prihvatio izazov s detaljnim i veoma uvjerljivo iznesenim izvjestajem 0 sovjetskoj artilje­riji. »Nasa ofanziva nije pocela na zahtjev saveznika ni na temelju obaveza prihvaeenih u Teheranu, govorio je kao da se obraea nekoj nevidljivoj kontrolnoj moei. Nikakav kontakt nije postojao ni s Predsjednikom Sjedinjenih Drtava ni sa predsjednikom vlade Velike Britanije. Sovjetski vode su sami vr~ili svoju dufnost.

Predsjednik je pozurio da odgovori kako u trenut­ku odrtavanja konferencije u Teheranu jos nije bio na vicliku kraj rata, da se on sam nalazio u predizbornom periodu i da su saveznicke armije bile udaljene jedna od druge. Jos nije bilo iSkrcavanja u Normancliji i ruske trupe jos nisu bile potpuno oslobodile svoju zemlju. Sada je, naprotiv, moguee, a i hitno da se ko­ordioiraju operacijski planovi.

Nakon Churchillovog rjecitog hvalospjeva povjere-nju koje on i americki Predsjednik imaju u marsala

~Staljina, u ruski narod i efikasnost ruskog vojnog na­

d ora ~pa¢P9 je donesena odluka da se sastanu sefovi stabo'va triju zemalja radi koordiniranja vojnih pla­nova.

Sjednica je prekinuta u 17 sati 50 minuta.

184

U toku cijele sjednice Staljin je crvenom ill pla­yom olovkom bez pres tanka crtao nekakve hijeroglife po bijelom papiru bez zaglavlja. Churchill je pusio cigaru za cigarom. Roosevelt je izgledao umoran, po­nekad i odsutan duhom. Nije cak ni pusio. Jedan je­dini put je izvadio kutiju cigareta, i to da bi ponuclio Staljina koji je veoma volio svijetli duhan.

Nijednom nije bio povisen ton. Mirno na svim linijama. Cak pomalo sumoma atmosfera. Porucnik Norris Houghton, koji je oko 6 sari, ne­

sto kasnije nakon sto je posluzen caj, iz znatiZelje svratio ovamo, jako se iznenaclio mirom koji je vla­dao .kao da se bdjelo Dad bolesnikom«. Slufbenici Foreign Officea koji su skupljali salice hodali su na vrscima prstiju, a ruski posluZitelji koji su ih od njih preuzimali bili su jos paZljiviji. Lose je ucinio sto je napustio Svitski korpus. Opazio ga je general Mac Farland i odmah mu dao da prevede dvanaest stranica Antonovljeva izvjestaja. I to sto prije.

Navecer je Roosevelt u sali za biljar prireclio vece-ru za petnaest ljudi. .. . .

Osim kavijara, sva jela su blla nplcno amenc~a: pile u salati, mljeveno meso i makaroni, peeeno pile - na juZni nacin i voce u konze:varna. . .

Nakon toga su slijedile zdravlce. Prvu vecer ih Je odrtano oko dvanaestak. One su takoc1er sastavni clio novih formi u cliplomaciji. One predstavljaju prijatelj­stvo a i dvoboje: dvoboje duha, ~ronije, E:;1.okvenciJe, otpora. Upotrebljavaju ih. se da bl se u nJih .uba~e rijeci ili replika zaboravlJen.e u. t?~U radne s~ednic:e. Pomoeu njib se cak mogu IzraZltl I prava uVJerenJa. Pocelo ie u Teheranu, Jalta ih ie blagoslovila.

Za ·Staljina koji mora imati specij~nu .votkuc, ~j. bocu izdasno razrijec1enu vodom, zdraVlce predstavlJa­ju odrec1enu predn~st .. P~kazuju prave. namje~e neo­preznih koji tada pnCaJu J ono sto ne bl trebali.

Prvu zdravicu na konferenciji je odrtao Churchill koji je pio za .stogoclisnji miT«.

Staljin mu je odvratio, pijuci isto tako za mir, dodajuei da bi sarno Veliki trebali bdjeti nad njim.

185

Zar u buducoj Organizaciji ujedipjenib oacija oe bi bilo smijeSno da ATbanija ima is to pravo Rao i ttnsija? Dodao je da neke oslobodene zemlje cini se vjeruju da su .velike sile« bile prisiljene da prolijevaju krv za njihovo oslobodenje i protestiraju sto ove .velike sile« zele sada braniti svoja prava .• Ja sam spreman, potvrdio je, da u sporazumu sa Sjedinjenim Drlavama i Velikom Britanijom branim prava malih naroda, ali nikada neeu prihvatiti da bilo kakva odluka ili akcija, bilo koje od velikih sila bude podvrgnuta sudu maiih naroda .•

- - .Jugoslavija, Albanija i ostaie male slicne zemlje, nastavio je Staljin, nemaju pravo da budu za ovim stolom. Zar vi zelite da AJbanija ima isto pravo kao i Sjedinjene Driave? Sto je ucinila AJbanija u ovom ratu da bi zaslufila to mjesto? Nas Irojica moramo od· luciti kako odrlati svjetski mir, a on nikada neee biti odrlan ako ga ne odrlavamo sva trojica .•

Churchill je prasnuo u smijeh. .Orao, progovori Staljin strogim glasom, mora do­

pustiti pticama da pjevaju i ne smije ga uznemiravati razlog zbog kojeg pjevaju .•

Bohlen se pribliZio svom susjedu Visinskom: .Americki narod nikada ne bi dopustio .. . ' • Americki narod bi morao znati da slusa svoje

vode,. prekinuo ga je Rus. • Pozivam vas u Sjedinjene Drlave da mu to

kaZete!. • Zasto ne?, mimo je odgovorio ViSinski. NeSto kasnije, jos uvijek u razgovoru 0 malirn

zemljama, pocelo se diskutirati 0 odbijanju Argentine da suraduje sa saveznicirna. -~ .Treba je kazniti, savjetovao je Staljin. U svakom

slucaju ima sreeu da se ne nalazi u ruskoj hemisferi.« Roosevelt je dugo objasnjavao kako problem malih

zemalja nije tako jednostavan kako se cini: .U Ameri­ci, na primjer, ima mnogo Poljaka, koje veoma zanima buducnost POljske .•

.Ali od vasih sedam milijuna Poljaka, omakJo se Staljinu, sarno sedam tisuea njih glasa .•

186

Winston Churchill je ocijenio da bi bilo zgodno promijeniti temu razgovora.

Svoju zdravicu je posvetio »proleterskim masaP.la svijeta«.

Diskusija se dosta konfuzno nastavila 0 pravu na· roda da raspolaZe sa samirn sobom, a jedan glas je u vee zagrijanoj atmosferi poceo ironizirati zdravicu kon· zervativca posvecenu proleterima.

Lav je riknuo. .Cijeli zivot su me smatrali reakcionarom, a od

nas trojice ovdje jedino ja mogu biti zbacen u bilo kojem trenutku opcim glasanjem moga naroda .•

.Cini se da se plasite izbora., primijeti Molotov.

.Ne, ja ih se ne plasim, ja ih slavim. Ponosan sam sto moj narod u svakom trenutku moze da mijenja vladu ako smatra da je to dobro.«

Kad je Roosevelt na kraju vecere isprieao Staljinu kako su ga u tajnim telegramima on i Churchill nazi­vali sifrom .oncle Jo •• kao da ste clan porodice«, Sta­Ijin je g1umio da je uvrijeden. Roosevelt se cak htio isprieati. Na svu sreeu intervenirao je Molotov: » e dajte se varati. On to vee dvije godine zna, a i cijela Rusija s njim .•

Vecera je zavrSila u 23 sata. Svi su bili veseli . Prvi dan konferencije je bio zavrsen . Roosevelta su prenijeli u bolesnicku stolicu koju

je uvijek gurao njegov cmi sluga Arthur Prettysrnann . Odmah je posjetio Hopkinsa da bi jos prije nego sto legne samao njegove dojmove. Nakon toga je, kao i svake veceri, ogrnut u stari sivi dZemper s cigaretom u ustima, poeeo citati kriminalni roman.

Churchill je gundajuCi krenuo s britanskom kara· vanom prema viii Voroncov, gdje ee jos popiti jedan pravi skotski viski koji je izabrao i donio ambasador Kerr.

Staljin se uputio u vilu Korejs, gdje ce po obieaju raditi sve do pet ujutro, a zatim spavati do podne. Tacno u pono<!. kao i uvijek, razgovarat ce s glavnim stabovima na frontu i sa Stovkom u Moskvi.

187

Hopldns je isprieao Rooseveltu prieu ~to ju je euo od sovjetskog premijera: .Znate Ii da je Nikola II na dan svoje abclikacije htio postiCi odobrenje da se po­vuee u svoje vrtove u Livadiji? . . Ali revolucije se ne diZu za to da bi carevi postali vrtlari . .. « Roosevelt se jako smijao.

188

DRUGO POGLAVLIE

PONEDJELJAK. 5. VEUACE

Konferencija je zapravo poCela u ponedjeljak, i to 5 tri vaZna sastanka. Prvi vojni trojni sastanak ~ fov~labova poeeo je u podne u palaci Jusupov*; radni .doruCaK. trojice ministara vanjskih poslova islo tako u palaci Jusupov, a u 16 sati p!enarna sjednica; da ne nabrajarno mnogobrojne interne sastanke svake dele­gacije, kao izmjenu mmjenja izmec1u engleskih i arne­rickih vojnih strucnjaka, te n~to nakon 12 sati gotovo trosatni truh!! sastanak Roosevelta, Hopkinsa, Mathew­sa i Bohlena u Rooseveltovom uredu: rano ujutro je stigao paket pisarna iz Bijele kuce 5 datumom od 31. sijecnja.

Gotovo svakog dana su se odrlavala ta tri va£na sastanka: sastanak vojnih strucnjaka, poIitickih struc­njaka koji su imaIi zadatak da pripreme lekst izvje­~taja 0 sporazumu trojice ~efova te plenarna sjednica. Nije bilo b~ mnogo vremena za odmor.

Nakon sto su odlucili da se sastanu svakog dana u 1 podne, svaki put 5 drugim predsjednistvom, vojni stru­cnjaci su poeeJi proueavanje vojnih dosjea. Sastav de­legacija se nije mijenjao sve do posljednjeg dana. S arnericke strane: admiral Leahy i King, viceadmiral

* slufbeni naziv vile Korejs

189

1

Cooke, generali Marshall , Kuter, Deane, Bull, Hull , Anderson i Mac Farland. S ruske strane: admiral Kuz­njecov, viceadmiral Ku~erov, mar~al Kudjakov, general Antonov i komandant Kostrinski. S engleske strane: Brooke, Portal, Cunningham, Alexander, Ismay i vice­admiral Archer. Tumaci su bili kapetan Lunghi, kape­tan Waer, porucnik Chase i M. Potrubach.

Kad je konacno zavdena ~a strucna diskusija o evropskim frontovima, u toku koje su Brooke 1 Mar­shall podnijeIi izvjdtaje 0 velikim ~tetama nanesenim njemackim tvornicama, Antonov ponovio Staljinov hva­lospjev velikoj nadmocnosti ruske artiljerije (Bull je na to odgovorio da sjeverna armijska grupa u sektoru Nimeguea sarna broji tisucu pets to topova od 105 rom i da je u toku tri dana prije ofanzive tisucu ~esto te~­kih bombardera zasipalo njemacke polotaje s tisucu pets to tona bombi svakog dana), vojni strucnjaci su dotakli problem direktne veze Eisenhower-Vasiljevski. Antonov je, na iznenadenje Anglo-Arnerikanaca, bio opreza.n, obja~njavajuCi kako jo~ ima vremenna za to, budu6 da su dva fronta jo~ uvijek dosta udaljeni je­dan od drugoga. Nije htio raspravljati 0 direktnoj vezi na jufuom frontu izmedu Malinovskog i Alexandera . ~udjakov je podrlao takav stay Antonova, pa su Leahy 1 Brooke morali popustiti odbijanju. Druge glavne ras­pra~e su se vodile 0 pomorskoj podrki kopnenih ope­racIJa, upotrebi avijacije i datumu zavr~etka rata. L~ah~ je ~ada zapitao Ruse moze Ii po njihovom mi­~IJenJu NJemacka kapituIirati do 1. srpnja. General ~tonov je o.~gOV?rio da - dok istocna i zapadna of an­Zlva ne otkriJu ~lroke strategijske perspektive - rus­ka vrhovna komanda ne moze reCi cak ni priblifni da­tum. ~ad..ie Leahy inzistirao, Antonov je s neskrive­nom IroDlJom dodao da sovjetska vrhovna komanda ulaZe sve napore »da ~to prije pobijedi Nijemce«. Na ~arshallovu intervenciju da je ipak potrebno odrectiti Jed~ datum barem racti naoruZanja i brodova, Anto­nov Je konacno ocijemo »da bi to najranije moglo biti u ljetu, a najkasnije zimi« i 1. srpanj mu je bio pri­hvatljiv .uz uvjet da svi napori budu usredotoceni u tom pravcu«.

190

Na radnom rucku trojice ministara vanjskih po­slova popi jeno je dosta zdravica .za pad Manille. , za koji se upravo saznalo, a da Molotov - potpisnik rus­ko-japanskog pakta 0 prijateljstvu - nije pokazao ni­kakav znak stida. Na tom sastanku je ruski ministar objavio Staljinov prijedlog da se ova konferencija sluf­bene nazove . Krimska konferencijac_ Eden i Stettinius su odmah prihvatili prijedJog_ Takav brzi pristanak ga ipak nije razvedrio. ViSe puta je bio dosta neugodan_ ViSe to nije bio onaj prijazni sinocnji Molotov_ Stetti­nius je, medutim, bio zami~ljen_ Roosevelt je jutros zatraZio od njega da razmisli 0 izboru grada kOjlOjce predloziti za buducu Organizaciju ujedinjenib naroda LI J ) i 0 imenima senatora, demokrata iii republikanaca, i tV ministara koji ce sacinjavati americku delegaciju u Organizaciji.

Plenarna sjednica je poeela u 16 sati. Sastav dele­gacija se gotovo i nije mijenjao do kraja Konferencije_ S americke strane: Roosevelt, Stettinius, Hopkins, Lea­hy, Byrnes, Harriman, Mathews, Hiss i Bohlen_ Od Rusa: Stalj in , Molotov, ViSinski, Majski, Gusev, Gro­miko i Pavlov. Od Engleza: Churchill, Eden, Kerr, Ca­dogan, Bridges, Jebb, Dixon, Wilson i major Birse_

Predsjednik je predJozio da se na sastanku ras­pravlja c:0ednom jedinom problemu, i JQ..Q.J>udutem_ postupku s Njemackom_ .MJsllm da ne bi bilo zgodno raspravljati 0 cijelom svijetu, na primjer Dakaru iii Indokini.« Roosevelt je tada po svom obicaju direktno postavio pitanje o..akupac.ionQj.klliu- traZi Fran-_ cuska, dodav~i usput da pitanje zona za podjelu ne povlacilo i stalni tretman (the permanent treatment) Njemacke.

Staljin, koji je na toj sjednici bio mrzovoljan i .!!!adan kao i u Teheranu, prije svega je htio postaviti

~cetin vazna pttan~_ KaKav -Ol5Ji1Cce1mati ~1iva­nJe NJemacke? H e Ii vladu u Njemackoj uspostaviti tri velike sile, a ako Njemacka bude poctijeljena na l.

viSe zona, hoce Ii svaka zona imati svoju vladu? Ne • bi Ii trebalo preciznije objasmti pitanje . bezuvjetne kapitulacije. ? Kako, a naroeito koliko ce iznositi re-.., paracije koje treba traZiti od Njemacke? Zar Roose-

191

J

velt u Teheranu nije predlozlo od 'elu N 'e acke na pet autonomnih drzava: Prusiju bez jednog dijela nje­nug-teritorij"a-= Hanover i Istok-Zapad-Saksoniju i Leipzig - Hessen-Darmstadt, Hessen-Kassel i JuZnu Rajnu - te Bavarsku i Baden-Wiirtenberg, dok bi Kiel­ski kanal: ~ru:nburg, Ruhr, Sa~, tr~bar '~n­tI:olom-lJ.,jedenih naroda. Stan sovJetski voCla govono je napamet, be~a, bez pres tanka crtajuCi ne­kakve hijeroglife na komadu papira. Jos jedanput je dokazao da savrseno pozna svaki dosje, cak i najma­nju sitnicu_ U toku cijelog izJaganja nije se savjeto­vao ni 5 jednim od suradnika. Cak nije bacio pogled na kartu Njemacke koju mu je pruZio Roosevelt.

Churchill je mislio da ta podjela zahtijeva i pre­viSe kompleksne odluke. Kako je to za sest dana ne- ' moguce rijesiti, bilo bi bolje da se time pozabavi je­dan specijalni kornitet sa zadatkom da utvrdi seriju preciznih i konkretnih prijedloga. Ni on sam u biti o tome nema neko deftnitivno rnisljenje, osim sto sma­tra da je potre.bno stvoriti jednu m _cmuirlavu u cen­t~ kojoj bi Bee bio glavni grad. I 0; je;-me­dutun, posravio.rekOlTlCo pitanja. Bill se odmah mo­g~a 0ct:e~~! sudbina nekih njemackih teritorija i k-oji bl tentonJi eventualno trebali biti rezervirani za Po­ljake? Mogu Ii Ruhr i Saar doCi pod francusku domi- ' naciju, da Ii da se od njih stvori nezavisna drZava iii da jedan dugi period budu pod kontrolom neke svjet­s~e or_~anizacije? Mora Ii Prusija biti podijeljena na vise diJelova? Svakako, dobro bi bilo cuti misljenje ~ra?c~~e, zemJje koja 5 obzirom na svoj polozaj mo­ze JasDlJe raspravljati 0 njemackim problernima. _

StaJj~ je ~ada ,?onovo dotakao pitanje .bezuvW­~ed~e. ~oJe se Isticalo Dad svim ostalim .njemac­kim proDleIDlma«. Sto ce se dogoditi ako, na primjer, neka grupa Nijemaca uspije svrgnuti Hitlera i prihvati b.eZ';lvje~';l predaju? Hoce Ii Trojica velikih rasprav­lJati 5 nJlma kao sto se to dogodilo 5 Badogliom u Italiji?

Churchill je odgovorio da bi se u tom slucaju sa­veznici odmah morali posavjetovati da saznaju moze Ii se razgovarati 5 jednom takvom grupom iii da na-

192

stave rat do konacne okupacije cijele Njemacke_ Po njegovom rnisljenju nezarnislivo je pregovaratl 5 rat­nim zlocincima poput Hitlera i HimmJera, pa cak i 0 pitanjima bezuvjetne predaje.

Vidimo da je konferencija od pocetka dobila karak­ter od kojeg viSe nece odstupiti: neka vrsta razgovo~ bez reda i logike. I PredsJedItik je poniitlo za to blO odgovoran, vodeCi dosta labavo debate, a ponekad eak i nehajno. Staljinu je to odgovaralo, jer mu je taj ne­red dopustao da u svakom trenutku izmakne poteSko­cama i izbjegne corsokake. Churchillu se nije mogJa pruZiti bolja prilika da plasira svoje hvalospjeve iii da, kad mu padne na pamet, otvori vatru iz svojih baterija.

~ Razgovor je ipak dosta dugo uspio da se odrZi na

traZenju Francuske da dobije dio Njemaeke_ 1:. Moglo bi se poceti, omakJo se Englezu, 5 podjelom r njemaekog teritorija na tri zone, a Anglo-Amerikanci

bi mogli prepustiti Francuskoj jedan dio zone predvi­dene za njih.

. 1 druge drZave ce traziti zone, promrmljao je Staljin. Oelto je bilo da ga taj problem ljuti. To vise sto ce Francuska, kad jednom dobije svoju zonu, htjeti da sudjeluje u kontrolnom mehanizmu koji O1oramo izgraditi. D~vam F.!"~.9!~, ~!gij~~i i~

.~ pomazu u odgovomostuna kOJ_e 9.0nClR.ok_\!.Ea­cija ali nemoguce lID Je pnznati pravo u or!l3lliza:Q.i.! Kontrole_ Sto bi pornislili Englezi i Amerikanci, kad bl

"ltUsl ~sali napraviti isto sa zemJjama 1stoCne Ev­rope?« CUdnO je da ga u tom trenutku ni Roosevelt ni Churchill nisu zapitali 0 kojim se to zemJjama radio Nije li mozda mislio na Poljsku kad je izgovorio tu pretpostavku iii je to mozda bila prijetnja?

Churchill nije eovjek koga se lako dade zbuniti_ Cvrsto se prihvatio problema_ I ne pomiSIja da ga os­tavi po strani, a da prije toga ne dobije precizan oct­govor. .Francuska ima veliko iskustvo 5 Njemackom, rekao je. Ne znamo koliko vremena ce se amenl!ki voj­nici zaddati na njemackom teritoriju. Veoma je vaZoo dakJe, da francuska armija poveca svoju-snagu i su(ffe:

-tuJe u teSkotama okupacIJe .• -13 Jalrn iii podjela svijcta 193

'> T.

v

Staljin se naglo okrenuo Rooseveltu: .Koliko vre· mena, Predsjednicke, namjeravate drlati okupacione snage u Njemackoj?

Roosevelt: »Od naroda i Kongresa mogu postiCi pUDU podrsku i suradnju radi odrlavanja mira, ali ne· moguee je postiCi da oni prihvate zadrlavanje armije u Evropi duie od dvije godine .•

Kad je Churchill ponovo inzistirao da francuske trupe dobiju okupacionu zonu, Staljin se naljutio: .lli ~ zelite dati jednu zonu Francuskoj. Ne protivim se. Ali t se apsolutno protivim da Francuska ude u me('IUllar~-1bt-(,1( nu kontrolnu kOIDlSIJU. Ona na 0 nema pravo. Ca iiliiiiJe od Poljske ili JugoSiav,Je. GdJe su te bitke koje je vodila? Ne zaboravite da je u ovom ratu ona otvo-rila vrata neprijatelju. Rusija i Velika Britanija ne bi imale tolike gubitke i ne bi bile toliko razorene da su Francuzi odlucili da prihvate borbu. Jedino sUe kOj

u su se o~ pocetka rata suprotstavile neprijatelju mogu kontrolliati i upravljati Njemackom. Francuska cak i dan as ima sarno devet divizija na frontu. Lublin ih ima deset.«

Nitko nije ni pomislio da ga zapita sto je mislio s onim »od pocetka«, ni da gl!. podsjeti da_se je pred '

~\ \ qva mjeseca sporazumlO S de Gaulle.Q.ID ·...£!a u...Malo-_ ~l' \' tov .l (korge BldaUlt potpisali francusko·ruski pakt 0

, .t nenapadaniu i nrijateljstvu. \ -~--~ .

• Ja sam yam to vee rekao«, sapnuo je Harriman Rooseveltu. Americki ambasador u Moskvi je jedini ~ogao potvrditi da ~j~nikad nue l'restala smatrati I sao~Cati s Francuskom kao s pobijedenom zem· !jom.

Te Staljinove rijeci ipak nisu obeshrabrile britan· skog premijera. .Dopustiti Francuskoj da okupira, a ne dati joj mjesto u kontrolnoj komisiji bilo bi bes· potrebno poniZavanje i izvor neprestanih komplikacija. Ne mozete prijeei preko cinjenice da Francuska o~taje naJviihiiji susjedNjema:&re. :lato je nemogUee donositi vitaIlle zaJcljucke za evropski sektor, a da je ne konzul· tiramo. Francuska sto je moguee prije mora zauzeti svoje m~o u krugu veIik1h nacija .•

& 194 ,! <{/.) (e. r (:(C~ (

Staljin je ponovo poceo raspravljati, )Ie odstu2a· ·ueilii""Zali\ilimetar. Na kraju je smijeseei se dodao: » rOJlca ve I orali osnovati veoma zatvoren klub u koji bi mogli pristupiti samo oni iznad pet mi· lijuna vojnika .•

.Tri!« Odmah ga je ispravio Churchill koji je poz· navao svoje moguenosti.

Hopkins je iskoristio taj kratki predah dobrog raspolozenja, naskrabao nesto na papir i hitro dodao Rooseveltu.

»Gospodine Predsjednice, obecajte jednu ZOI1U ••. ali zar l1e biste mogli do­

dati da se 0 trancuskom ucescu u kontrolnoj komisiji moze raspravljati nesto kasnije? Harry.«

Roosevelt nije oklijevao ni jednu sekundu. Odmah je predJozio Hopkinsov kompromi~: »Dajma ~) okuEonu zonu Francuskoj, a ostavuno l:!!.J~asruJe pl. =:--" tanje njena sudjelovanja u kOntroInOm-urgamt ..... zattm \1"o{ je dodao: .J<!,..na £!'!l!tkr, s~ cia: b.i nr~e zemJje trebalo prep,ustiti b.ol:mdsJru;n ~el.JaclIDa kOJI su

I. , upropa!iteni sruserum naslpuna. ~I li zbog t~_Ho-110 '1:.qIIanwla morala dobiti mjesto u kontrolnom orgaruzmu?«

ChurchiIlse bez swiii:ije htio pojesti ad bijesa. Zato je Eden odgovorio umjesto njega. ~o .i;;­

kljuciti Francusku iz kontrole od trenutka kad doblJe okupacionu zonu? To je iracigoa1no Kako se tada mo­gu ontrolirati operacije u njihovoj 20ni?

Staljin: »VelesUom koja joj je daJa taj ~ek.tor.« Eden: »Nemoguee je 5 na!ie strane. Mi nikad ne

bismo mogli zamisliti da iz bilo kojeg razloga pod. vrgnemo Francusku britanskoj kontroli:«

Konacno je ipak prevladao Hopkins-Rooseveltov komproIDls. ..

Ta disKUsija je tipicna za veeinu problema 0 kOJI' ma se raspravljalo. Francuski ~tjev j~ ip~ bi,? tipi· Can slucaj na kojem s~ ~nglezt .1 Amen~C1 n.aJ~ mogli pokazati zajednicki stay I potvrditi svOJU soli· damost. IIi zbog cinjenice sto je predsjedavao sjedni· cama i odIucnosti da pod svaku cijenu igra uIogu ar· bitra ili iz nepovjerenja prema Londonu, Roosevelt je

13* 195

pustio Churchilla da se sam bori za francusku stvar, na~av~i se na kraju gotovo na Staljinovoj strani, jer upada u oci da sovjetski premijer uopce nije popustio, pristav~i da Francuska dobije okupacionu zonu, tj. zonu koja bi bila izdvojena iz vlastitih Anglo-Americ· kih zona ...

Bilo je vrijeme da se prijede na drugi problem dnevnog reda: ratna pusto~enja i reparacije.

OtvarajuCi diskusiju, Roosevelt je odmah naglasio da on medu nacine reparacija nikako ne moze uklju­cili upotrebu radne snage.

Osnovnu je studiju iz!9ZiO~On je vrlo jas­no i temeljito pripremio taj dokument .

. Svoj plan je raspodijelio oko dvije glavne zamiJi:) ,S Jedne strane: u toku dvije go dine oduzeti Njemackoj '1 sve tvornice, te~ke mMme, alatne strojeve, zalihe voz-~ . V l;' nih sredstava i njene investicije u inozemstvu. S dru-_ •

1. ge str~ne:.u toku de~et .godina nametnuti joj godHnja -:- . otplaCJvanp u tvorDlcklm ili priroonun proizvodima. .,-,­Prema ti~ ~ah~jevima trebalo je jo~ za osamdeset po-sto. ~ma?Jltl n}emack.~ te~ku industriju te intemacio- ~ nahzlrati sva mdustnJska poduzeca koja su radila u <"""

~atne s~rhe, uspostaviti strogu kontrolu nad cijelom ~ mdustnJskom proizvodnjom i zabraniti Njemackoj bi-

l lo. kakvu prOlzvodnju municije i sintetickog benzina. Bl~ ce ':lkinute. sve tvomice vojnog karaktera, tvornice aVlOna I tvorDice automobila. ...

Majski je izracunao da od Njemacke treba traiiti de~et milijardi dolara reparaCIJa, ndto u- obliku-· pr~ dUJma, a n:s~o~ obfiku godjsnjeg otplacivanja u roku OcI(feset goruna.

.. Churchill je odmah primijetio da su osim velikog dlJ~la rus.kog .. teritorija is to tako mnogo pretrpjele VelIka BntaDlJa, Francuska, Belgija, Holandija, Nor­ve~ka .. Ne bi. Ii ~ilo dobro podsjetiti se afere s dugo­vuna lZ poslJednJeg rata? Da Ii to sada sve iznova tre­b~ ponoviti? Konacno, tko ce preuzeti brigu da hrani NJemacku pritije~njenu gladu i ru~enjem? Treba bit" realan.

»Kad se zeli da konj vuce kola, pomislio je da mora dodati. onda mu najprije treba dati da jede .•

196

/

.Ali ako se zivotinja okrene i naglo poene ritati?

/

prigoyorio je Staljin. Suocen s tako delikatnim, za buducnost zastraJu·

jucim, problemom Churchill nije vidio drugog izlaza osim da se konacna odluka povjeri posebnoj komisiji koja ce zasjedati u Moskvi.

~'y'elL ... j.e. dugo izlagao ameriCko miSljenje. ~ ne feli ponovo zapoceti tufuo iskustvo s du­govima. Ona ne traii reparacije ni u radnaj. SlllW.. niR ~am~ ill u tyomlcama: ana to ostaylja narodima

J koji su pretrpjeIi najvece ~tete. MoMa hi . !DoglUn-\,~ svojitI nJematka ti06ra u -SjeCf'lDjenim Ddavama. On. .~ Rooseve!t bi ih mogao nekom pravnom smicalicom u 'l> formi dekreta - nacionalizirati. ~goye namjere tu \l ~vr~ava.i!l. Ali nikako ne bi olllko trebalo prijeci pre­

KO njegovog najdubljeg osjecaja: »JI4j mjjilarno misliti na buducnost Njemacke. Uvijek ~Jll.Q I ,PTemeDiti posre1ISlVom na~eg Crvenog kriZa. Mi ne. Zelimo u1mi

\l nJemalli narod. 2elimo da Njemacka Zivi, ali ne fe ~. limo da njen Zivoffilsrahdard DUcre vIsr oasovjefskor. ~~ Ja zamHljam Njemacku koja se moze odrZati na vIas­

tillm nogama 1 ne llIIlire od gIadi. Ostavimo joj dakle toliko da hi se mogla saeuvati od gladi .• ~ je ponovo morao braniti svoj prijedlog.

Sta Je to deset milijardi dolara? Deset posto g~njeg budzeta Sjedinjenih Ddava. Niti ~estmjeseCna ratna potro~nja Velike Britanije .• Mi takoder zelimo da nje­macki zivotni standard ne bude vi~i od standard'! ze­malja centralne Evrope. To ne mati da je zelimo iz­gladniti. Ona ce slobodno moei razvijati svoju poljo­privredu rTaIruTndiisfnj"u; ·Chiiiclimove sumnje nisu osnovane. Nj.rnIackl! .ci~i voditi pristojan fivot, to

-vrne ~to ne~e biti opterecena vojnfm izaacima.. -sfilljln }e dodao aa"Se lIe sIde da Francuska ima

S{ prionfetno pravo r~ra.£lla. . NJegova opaska je izazvala novo ukr~tavanje oru·

zja izmedu sovjetske i britanske delegacije. Na kraju su se svi slozili s odlukom da se sastavi

.~ara.EiQ!!!Lkomisiia. sa sjedglem u Moskvi. I to Je~ino od delegata lri velike zemlje.

197

I Majski i Staljin su izjavili na kraju da je broj od deset milijardi dolara izabran kao osnova za prou­Cavanje.

Sjednica je prekinuta kao i dan ranije u 20 sati manie 15 minuta.

Kad je porucnik Norris Houghton ponovo posjetio .Veliku palaeu« atmosfera je bila sasvim drugaCija od one prije dvadeset i eetiri sata. Lica su bila zamislje­nija. U zraku se osjecao »dah historije«. Veoma su ga zabavljala nervozna lica elanova sluzbe sigurnosti rus­ke i americke delegacije dok su se otvarala vrata foto­grafima. Sest fotografa i filmskih snimatelja amerieke armije, tri engleska i jedno cetrdesetak ruskih.

Staljin i Churchill su veoma brzo napustili Liva­diju u pravcu svojih stanova. . Amerikanci su vecerali zajedno, pitajuCi se naro­cl~ sto ce biti, .~~<.>. Staljin .~vakoga narednog dana bu­LtU~ sve razdraZIJIVlJI, a s nJIID Molotov i Antonov. »Vi

\ mi nikada niste htjeli vjerovati, povikao je general .. Deane, kad sam yam govorio da mi je cetrdeset i osam \ sati nakon zucne rasprave sa generalom Antonovim

moja dvorkinja vee prkosila.« Amerikanci su is to tako bili iznenadeni zestinom

kojOin e Churchill braruo fI'ancuske interese. »Boril! su se.yao t!gr0'i~, P!¥llii~tlO Je l;lOp=. »Pre~se

liji1iaIJIVO«, zakJjuCio je Leahy. Roosevelt se kao i svake -veceri prepustio rukama

svog masera, bivseg mornarickog bolnicara Georgea Fo~a. ?anas mu nije bilo tako ugodno kao jucer. Opu­sta~u6 se Roosevelt je ponovo poceo razmiSljati 0 svom velikom snu. Hoee Ii uspjeti saopCiti Staljinu svoju v.rueu zelju z~ organiziranjem »dugotrajnog mira«? Je Ii moguee da Jedan eovjek, eija je domovina razrusena, ne pokaZe nimalo entuzijazrna za tako plemenit i human plan? Zar to nije toIiko dirljivo da gane cak i ceIicno ~rce, ka? i. s~ce bolesnog starca, sefa najmoenije dr­zave kOJa Je Ikad postojaJa, koji je poduzeo opasni i rnukotrpni, pravi kri.Zni put da bi u carstvo .nepo­vj::ljiYi?« donio poruku mira i ponudu povjerljivog pnJatelJstva? .Mislim da cerna uspjeti«, rekao je Hop­kinsu prije odlaska na spavanje.

198

TRECE POGLAVUE

UTORAK 6. VEUACE

Dame su otiSle u setnju. Gospoda Boettiger rodena Roosevelt, gospoda Sa­

rah Oliver rodena Churchill i gospoda Harriman u pratnji gospodina Spamana kolima su otiSle sve do Sevastopolja da pogledaju luku i roSevine_

Pjeske su lutale gradom. Gospoda Boettiger je nekoj djevojcici ponudila

komad cokolade. Odmah nakon sto su se vratile u Livadiju jedna

mlada Ruskinja u uniformi vratiIa je cokoladu uz ri­jeei: .Malim Rusima ne nedostaje hrane _ .. c

Roosevelt je s Churchillom rueao u Livadiji. Ruc­ku su jos prisustvovali Hopkins, Harriman, Byrnes i Cadogan. RazgovaraJi su sve do 3 sala Kako je sjed­nica pocinjala u 4, kao i obicno, Churchill nije imao vremena da se vrati u vilu Voroncov i malo admori pa su mu admiral Brown i general Watson ponudili svoju sobu.

Vojni Strlicnjaci su se u 10 sati sastali kod En­gleza, i to pod predsjednistvom admirala Lea.hyja. Sjednica je tekla mirno, kao i prethodna, i uglavnom se govorilo 0 strucnim pitanjima. Antonov je bio jed­nako h1adan kao i prosli put. Kuznjecov je napomenuo da je Staljin u isto vrijeme sef staba i vrhovni koman-

199

\

Elant svih operacija, upozoravajuCi tako Anglo·Arneri· kance da nijedna odJuka vojnog sadrlaja ne moze biti donesena bez njegova pristanka. rva ras rava se od· nosila na pobolj~anje veza mec1u dvjema arm Kako hi se· iZl3Teglo bombarruranje prijateljs1dh jedi· niea, Antonov je predJozio da se uspostavi linija born· bardiranja koja bi se protezala od SeeCina preko Ber· !i!!.'!=-13eca do Zagreba. Tako bi se utvrdiJa linija"ga. danja. Kuter je primijetio da je to dosta krut sis tern h i da bi bolje bilo uspostaviti svakodnevnu vezu s ofi· Y' cirima koji vode i odrec1uju akcije strate~kih anglo­·americkih bombardera, uskladiv~i tako operacije s razvojem sovjetske kopnene ofanzive. I Englezi i Arne­ri~an~i su se siozili da Antonovljev siSfem ne . do~sta aVlOmma zapadnih savezmka bombardiranje veoma vaz-nih strateskih objekata kao ~to su petrolejski cen· tx:L.:£olitza i tvorniee Dresdena. Na kraju je izabrano srednje rjesenje izmec1u Antonovljeva i Kuterova pri· JedJ?ga: .~sirati lini~.!9l!:.. ce o~ti dva-!,olj!,..2a­~ ab 1 pobnnutl se za usku vezu izmedu dViJe yr.

hovne Komande da ne bi doslo doo metanja IzniIml o vatnih operacija. Izabrana je i komfsija u kojoj su se nalazili Kudjakov, Kuter i Portal. Njen zadatak je bio da preciznije prostudira odJuku. -

edni su razgovori bili posveceni _ ostvarivanju . plana }~.oordinaclJe 0 aDZl -operacija predvide;;TI;. za '2.

-< ot ujiik i travanJ, lzmJem miSljenja -0 veolJla vainom t~hnickom problemu, tj. »prijelazu rijeka« i odrediva· nJ.Y-~aza za stratdku americku avijaciju za:.lwrnbar-

_ d!!an)e sektora Bec-Budimpesta. Kudjakov je pristao da pripremi svoje aerodrome

za prijem britanskih bombardera noeu, ako oni na ne­sreeu ne bi irnali vremena da se vrate u svoje zapadne baze.

Antonov je takoder tratio da americka avijacija .l1.gj¥a svoju aJfciju prohv 0. 6lITopne SS·annije, bu· _ 3 . du6i da su tajne sluzbe najavile njen pokret od zapada prema istoku.

Sjednica je zavrSila dugim izlaganjem admirala Kinga 0 operacijama na Pacifiku, izvje~tajem Kutera o bombardiranju japanskog teritorija aparatirna B-29

200

te Portalovirn izvjestajem 0 kampanjama u Burmi i Kini. £inilo se da su sovjetsl9 vgjni struenjaci ostali E.r!lieno hIadm prema probieIl11ma Dalekog 1stoka. Te­runo je general Antonov zapitao jesu li operacije u Burmi bile glavnog iii sekundamog p1ace~ Kuznje· COy je pitao openraju Ii americke poCliiiorruce i u Ja·

..... panskom moru. ~t~nov je ponovo zapitao neee li IIlD­). fda po·acani..E.ritisa protlv T~anaca usponti pobiedu

.• DaglavnorrLsektoru..Nftko nije ni okom trepnuo. kad -c. >l je Marshall spomenuo napore generaJa Wedemeyera \ da ujedini sve kineske vojne snage. ~ Kako je dnevni red bio iscrpljen, sefovi stabova su ~, odlucili da se vi~e ne sastanu osim ako to ne zatraZe ~ I\; sefovi delegacija.

i\'- Ministri vanjskih poslova su odrZali svoju redovnu \, ~\'\ podnevnu- sjeonicu u solariju .Velike palace. a zatirn J' ~ su zajedno rueali. . ., .. . ~ , Pokusavali su defimratl tekst kOJI bl odgQJuu:ao '-- E'amisli Trojice veTiKi1'l()podJeli !'Ijemacke. Kako je __

Molotov pre<!!.2.Z~o_ narednu reeenicu: u namjeri da sa· .~. cuvamo mir- i sigurnost Evrope, bit ce poduzete !ll.iere '~ ~ podjelu N"emaeke., Edenje prlmijetio ~ bi ~v tekit p.rejjscL aJUillZirao In SllejOS pnTe ?ego sto )~ problem duboko prostudiran. Ne .. ..!lI~avsl se sloZitl, tri su ministra na kraju odJucilil da 5 - tim llPomaj1! n~orga1ie. . •

Medu tim vrlo brzo su se sloZili 0 .11.rihvaeanju _ iz· vjestaja za sfampu putem ~oJeg ~yijet ~~eb!l sazn~ti ~ ~ dogadaju" Kad su ga nekollko satl kasm)e pokazali se:<;;... fovirna delegacija, oni nisu promijenili ni jednu njec. -;.::­To je jedini sluzbeni tekst objavljen za vrijeme Jwn. ~e,~._ d~~tonjs!U_vri~dnost. mada _ rnu je prvotna n~Je~a bda da se SUp[Otsta".':"BJ~C.~

Yoj propagandi ~~ ~ l'~oturaJa svakakve VI)estl. -;FredsjidOik Sjedinjenfh ArnerlCkTh Drfava, pre-mijer Sovjetskog Saveza i ministar predsjednik Velike Bntanije u pratnji svojih stabnih sefova. trojice mini· stara vanjskih poslova i drugirn savjetnicirna. sastali su se a ob a Cmog mora. --=

Njiho cUj e ogovor 0 utvr~n.hLPlanova za do­krajcivanje po~ zajednickog neprija.!.el~ i ~stav·

201

Ijanje cvrstih os nova trajnog mira sa saveznicima. Sa­, stanei su se o~avaIioez pres tanka.

~' .. 1S0~eren.£i.j.~.je_!20~..£.azgoyoD:ma 0 vojnim. pita-I II v ~ astavlJena Je pregledom aktualne situacije i

, I potom izmjenom informacija. ostignut je jedinstven ~orazum 0 principu kombinira' v ih operacija

,-" u posljednjoj fazi rata protiv nacisticke Njemacke. Sta­bOvi triju vlada sada zareano raznu:tuju detaljne pIa- _ nove.

PoceIi su razgovori 0 problemima koje sadrii utvr­divanj~ sigurnog mira. RazgovaraUe_ se 0 zajednickirn r PlanoVlID. a okuEacije i kontro e u . Njernackoj, 0 eko- Iyt( nomskirn ~ politiCkim proDremima oslobodene Evrope, t ~JedIozuna..za sto ·e. mo.~ce brZem.fo~anje slah ' t'{)',}t-~~d~ orgarnzaclJe za odriavanJe mira. ..,. r;

Na kraju konferencije bit ce objavljen izvjestaj.« \ Plenarna sjednica je :gocela nesto poslije 4 sata. '\

Ista slika kao . prvih dana koniereneije. - - -

Staljin je nosio kaki uniformu s visokirn ovratni­kom i sarno jednim ordenom. Bez pres tanka je nesto sarao po papiru, pusio ruske cigarete s kartonom na kraju, iIi Rooseveltove.

Churchill je bio rumeniji nego ikada. Obrazi su mu se Zarili. Kad bi se uzbudio naocale bi mu skIiznuJe na vr? nosa~ Nervozno bi ih namjestao i nastavljao da g~von - uz~sno su ga smetali prekidi zbog prevode­nJa - tresuC! se na stolici iIi udarajuCi sakom po sto­lu, ~o~ Je Anthony Eden sve to mirno promatrao. Kad drZi Clgru:u u ~stirna ostavlja utisak kao da je jede, a ne da Je pus!. Nemoguce ga je zamisliti bez cigare ~oJu J;'re~ce s kraja na kraj velikih usta. Ta cigara Je b~IJe =.aZavala njegove osjecaje od njega sarnoga. Ot;ta.Je gnnJela, smijala se, izazivala, smirivala, bjesnila, rruslila ...

. Roosevelt je izgledao raspoloieniji nego obicno. OSJecao se sj~j u njegovim ocima. Ovo je bio njegov dan: ra 10 se 0 Or anizaciji ujedinjenih narodJ II D.ok su tum.aci prevodili, on se inJac>prema susje-dlilla, Harm;nanu, Hissu iIi Bohlenu, komentirajuCi neku Churchillovu grimasu iIi Cadoganov strog izgled.

202

Stettinius je imao cast da izlozi veliki Roosevel­tOY san.

Prepirke izmedu Rusa i Anglo-Amerikanaca jos od konferencije u Durnbarton Oaksu odnosile su se je­dino na problem primjene veta.

Rusi su traZiIi da se veto moze prirnijeniti na ne­ki prijedlog cak i prije nego sto stigne na dnevni red Organizacije. Zabranjujuci tako svaku diskusiju, oni su kanili po svojoj volji zabraniti i svako pravo na sa­mostalno glediste, eventuaIno ispitivanje i svaku mo­gucnost jaYne kritike u debatama za koje se moglo pretpostavljati da bi imale vrlo sirok odjek.

I Englezi i Amerikanci su smatrali da se u pravoj demokraciji ne moze zabraniti javno raspravljanje 0

bilo kome problemu. Po njihovu misljenju veto se ma­gao uloiiti tek nakon debate i glasanja u skupstini. Isto tako su govorili da iz cistog postovanja demokrat­skih zakona, jedna od velikih sila ne moze imati pravo veta, ako se problem odnosi direktno na nju samu. Ipak, Roosevelt je krajem prosinca pismom obavije­stio Staljina da je spreman na ustupak u toj posljed­njoj tacki: htio je prihvatiti da ~to J>ez ijalkvoe im-

~tk.!. l1l!..de stamo pravQ,. Stettinius je, dakle, prema anglo-americkoj tezi

" podnlo sVOJ dugi izvjestaj. ~ Churchill ga je odmah poclrZao.

Svim svOjlill zarom. -Svim svojim urnijeeem. .Tri velike sile imaju plemenitu dumost da se pe­

nosno podvrgnu pravima malih naroda... Nacinit Ce­rno pravnu gresku ako uredbe .De budu takve da male zemlje otvoreno mogu izlagati svoje stavove... Tri velike zemlje ne smiju zauzeti poloZaj gospo<lara svi­jeta ne dopustajuei drugim narodima iznosenje vlasti­tog glediSta. U slueaju Hong-Konga, na primjer, ne bi bilo pravedno da se Kini ne dozvoli da otvoreno iznese svoje stanoviste ...•

6taljin).Ne razurnijem ... JeT Kinu ne zanima di-skusija 0 Hong-Kongu vee odluka kojom bi joj even-

I tualno bio pripojen Hong-Kong. Mi smo kao i Kina. t Nas viSe zanimaju odluke diskusije .•

~. ~~~'~ 203

Churchj]]: »S va~im sistemom ne samo da ne bi bilo odluka vee ni cliskusija.«

Staljin : »Kina ee u spomenutom slueaju htj eti povoljnu odluku i nista drugo. A i Egipat takoder za Sueski kana!.«

Atmosfera se odjednom naelektrizirala. Roosevelt je morao oeinski intervenirati da bi

smirio uznemirene dubove. Ali je svatko potpuno zadriao svoje stajaMte. Amerikan<:i i Englezi su nastavili podrlavati pra­

vo ~aroda da diskutiraju 0 bilo kakvim yoslo­viOta-;pa ma na koju se to naciju direktno odnosilo.

Staljin je upozorio na to da glavn i razlozi za rat odsada poeivaju na neslaganjima izmedu tri veLike sile, a ne na earkama malih naroda. Dakle, najprije treba poceti s razradom evrs tog sporazuma da bi se izbjegao sukob izmedu tri vel ike sile, a ne s organiziranjem svih svjetskih nacija.

Roosevelt je bio dotueen. Ta je izjava pokopala cijeJi njegov plan. Staljin

I nije mogao bezobzirnije izraziti da ne shvaea ozbiljno ovakve utopije.

Uz to je, da ne bi ostavio nikakve sumnje u od luenost svoga stava, dodao da »nije imao vremena, otvoriti dosje 0 Ujedinjenim narodima koji mu je Ro­osevelt poslao 5. pros inca. Nitko to nije mogao povje­rovati, jer su svi u Livacliji znali da Staljin pozna i najmanju sitnicu svakog dosjea. IIi je mozda sovjetski premijer, svjesno ili nehotice ranjavajuCi, htio poka­zati da do takvih stvari ne ddi mnogo.

Trebalo je, dakle, prekinuti diskusiju i ostaviti je za kasnije. Nakon toga je u veoma muenoj atmosferi poeela diskusija 0 najozbiljnijem problemu: Poljskoj.

Roosevelt je poeeo prvi, i to vrlo oprezno. Rekao je da je amerieki arod spreman da pri-

/ hvati linih!. Curzon za istoenu...,grarucu PolJske_ .)a, mellutlm, osjecam Cia bi - ako soVfetska vla<la zeli

/ napraviti ustupak ostavljajuCi joj Lavov i naftna polja oko Lavova - to imalo veoma koristan ueinak. Ja ne in~istiram, sarno sugeriram.« ~~ Ee ~ira zalsla _parlamentarna poljska vlada kako bl lffiala po-

204

drsku svih velikih sila. l'4£gao bi se, na pr!m.je.r, u~o­staVlu 1?rei'lsJednieki savjet od ~llikil!.. voc:la koji bi nakon toga formiraIi vliiClU'OcIlld~~~t g!avnjh poli­i~Kin -stranaka: Na svaki naein veoma je poteljno da PQijska odrii p i'il:rreljll1reT"s'uradii'ickFOilftosesa So­vjetskim Savezom_ U'zgred jedodao da ne pozniije"ni­jednog CIana sadasrtre Vlade u Londonu, a ni u Lubli­nu. ad vaznih Poljaka Q.0znl! k!!in~ Mikolajczyka koji mu se eini posten i iskren.

Ghurchill je podsjetio na to da je sVeC~javio u parlamentU da ce bntanska vlada podrtati liniju

K. ClirzolI, maXa! se Lavov morao prepustlt1 SovJetskom ~-On je kao i Anthony Eden zbog takvog stava

zestoko bio kritiziran, ali je osjeeao da nakon svih htava koje je podnijela Rusija u toku rata, linija Cur­zon ne bi bila »odluka sile« vee »odluka pravac _ Nor­malno, ako moeni Sovjetski Savez moze ueiniti nesto u korist slabije nacije, kao sto je neprihvaeanie Lav<t va, takva velikodusnost bi mogla biti samo pozdravlje­

"1lll.Ali ako Sovjetski. Sall.f"Z i "zme Lava.WQ_P.2... njego­vu mHljeoju ne bi trebalo biti razlog za drarnu_ NJega

1?ct - su mnogo vise zanimali .nezavisnost i suverenitet polj­-'4'1 ske drlave od samih njenib granica_ On svakako !eli

VI} ~ Poljaci organiziraju tivot oniiko, kako to ~!i!}i0Ce-'" To je uostalom cilj koji je Staljin eesto potvrdlvao ~ u svojim izjavama, a u koje on ima puno povjerenje_ ./) <At,., lpak ne bi trebalo zaboraviti da je Velika Britanija 'V-;(.' usia ~ rat da bi zaS~oljsku od hi'tlerovske agreslje

., u vrijeme kad je to bilo vrlo riskantno. Zbog to~je <J za Veliku Britaniju potpuna nezavisnost l,)aIjske pitlk

, nJe ~asti:- Najveca Je zelja britanske vlade da vidi ka­~ka ponovo postaje .gospodar u svojoj kuei •. S obzirom oa to, nitko u Londonu ne bi smio dozvoliti da jednog dana sloboda Poljske posluZi prikrivanju neprijateljskih namjera iii neugodnih intriga protiv Sovjetskog Saveza. lako je britanska vlada priznala poljsku vladu u progonstvu, ona s njom nije imala nikakav tjeSnji odnos. Upoznao je Mikolajczyka, Grab­skog i Romera i smatra da su dobri i posteni Ijucli koji bi se mogli upotrijebiti za formiranje poljske vla-

205

de. Najprije bi trebalo uspostaviti privremenu vladu koju bi kasnije, nakon izbora, mogla zamijeniti vlada formirana na demokratskim principima. On, dakle, moze same podrlati Predsjednikov prijedlog.

. Sovjetska j~ delegacija nakon toga zatrafila pre­kid od"deset mmuta da bi se posavjetovala, a zatim Je StalJill uzeo rijec.

. Za njega je poljski problem u isti mah predstav­l!!!o)illiiPiITas . pitanje_siguIJ:losti. Casti, zato sto je SovJetski Save~ htio likvidirati sve pros e ne_suglasice 5 PolJskom. Slgurnosti, zato sto je u toku povjjesti pO.ljski teritorij tLvijek bio hodnik kojiIll".Sll-~i . SVI agresori .k~~je cil' bio Moskv<!.; "freba se, na

c(j.'{ '. pnmJ r , sJ~!iti da su se sarno ~dnjih godina nje-• rnacke armlJe dvaput koristile tim hodnikom i to zato

€l(.e sto je ~oljska bila slaba. Upravo zbog toga Rusija zer I ~a PolJska sada bude Jaka, nezavisna i demokratska

'y '7)- u a~o=~ ~~~~gu~~e1~;=~krr:tSs~:,Sj=~: ~b~::vi~~ P~~~ .• !-a R';lsiju ~o nije. samo_ pitanje.. cas!i....:'ec i p.'t~Je z~vo!a I smrtJ. Eto, zbog cega se njegova pol} tlKa razlikuJe od carske politike koja je htjela sarno podjapniti i asimilirati Poljslq.J:-- - -

Prern~. t~me, kad se sve to dobro razmotri, nije tesko. doruJeti odluku. Sto se tice linije Curzon i even­t~a1nih ustupaka u pogledu Lavova, koji bi po rnHlje­nJu gosporuna Churchill a bili .akt nase velikodusno­s~i~( , p0t:ebn~ je sjetiti se da liniju Curzon nisu odre­dill Rusl vec Englez Curzon i Francuz Clernenceau. Rusi u to vrijeme nisu bili konzultirani i linija je od-

/' rede?a prot~v njihove volje. Lenjin je cak protestirao

"

1\. p:~tJv odvaJanja provincije Bjalistok, koja je tom Ii­ruJ~m dana Poljskoj .• Mi smo, dakle, vee s Lenjinovog staJalista skuceni. Moramo Ii mi biti veCi Rusi od CtLT­zona i Clemenceaua?« Kako ee se vratiti u Moskvu, ako prihvati slican prijedlog, i suociti se s narodom koji ce reCi . da su Staljin i Molotov manje sigurni branitelji ruskih interesa od Francuza i Engleza«. Eto Zb~g ce~a j~ }I.em~gue~ .d~ovj~acija_ prista­ne na rnodlficlranJe 1mlje. On bi viSe volio nastaviti

206

rat, rnakar koliko krvi da se proIije, da Poljacima osi­gura naknadu u njemackom teritoriju. On Cak predlafe konferenciji da se odmah na liniji Odra-Nisa odreili zapadna poljska granica.

Sto se tice poljske vlade, kako se moze prihvatiti , .:( ChtLTcliillov 'prijedlog i uspost:avitt-puljska~-ovd.le, .., t"

'n:rrarti? GospodTh. .,\;JlUrchlTI je bez sumnk, poeinio ~ /(ijjS';:iSfinguae. I previSe je ocito da ie nemoguCe stvo­nlLP.o!.IskU vlacf'u bez koiizUIiiranja samih Poljaka . .:Ll C . Nazivaju me iliktatorom, ali ja imarnttovoljllo demo­kratskog osjecaja da odbijem takvu ideju .• Prosle je-seni, u Moskvi se pruiila dobra prilika da se stvori vlada od razlicitih poljskih stranaka i gospodin Chur-chill se sigurno sjeea da je na sastanku izmed:u Mi­kolajczyka, Grabskog i lublinskih Poljaka postignut sporazum. Na zalost, cim se je Mikolajczyk vralio u London Poljaci u Londonu su ga opozvali i on je mo-rao dati ostavlru na poloZaj predsjednika vlade, a Arti­eszewski i predsjednik Republike Raskiewycz ne sa-rno da su neprijateljski raspolozeni prema sporazumu s Lublinom, vee i prerna samoj pomisii na takav spa-razum. Artieszewski lublinske Poljake smatra »ban-rutima« i »zlocincima • . Zaista bi teilko bilo nagovoriti ih da prihvate sastanak s njim. Bierut i Osubka-Mo-rawski, Poljaci iz Lublina, koji su sada u Varilavi, ne zele ni cuti 0 spajanju s londonskom vladom. U naj-gorem slucaju oni bi razgovaraJi s Ielikowskim ili Grabskim ali ne i s Mikolajczykom i Artieszewskim. Nema smisla da se problem kornplicira. <>n' S~, pristasa je sadasnje vlade u Varlavi kojllje1larem tonka legitimna'-kao i privremena francuska vlada ge- ~ nenua de Gaullea. On jedino u tu vladu Una potpUnr p.ovJe. re!!Je, buatrCt' aa a~n~ loo.liollske poJjske vlade SVU'Svoju aktivnost posveCuju ubijanju vojuika Crvene armije i .~botiranju baza za snabrujevaJUc sovjetSla trilpa.

Staljin je govorio hladno, cesto spu~tajuei pogled. Ook je izgovarao posljednje reeenice, Hopkins je

gurnuo Predsjedniku u ruke na brzinu napisanih ne­koliko rijeci.

207

. Gospodine Predsjednice, zaSto da ne prekinemo ovaj razgovor danas, kad

je Staljin u takvom stanj" i kazemo da cemo sutra ponovo 0 tome razgovarati? Sad je 7 sati i 15 m inuta

Harry.« Churchill je primijetio sovjetskom premijeru da

bi trebalo povjerovati kako britanska i ruska · .. lada nemaju u Poljskoj iste izvore informacija za tako ra· zlicite poglede na situaciju. On, medutim, po najvjero­dostojnijoj licnoj informaciji, ne moze zamisliti da bi lublinska vlada mogla predstavljati vise od trecine sta~( novnistva i odrZati se na vlasti kad bi poljski naro bio slobodan u izrazavanju svog misljenja. Jedan 0

~loga zbog kojeg Englezi tvrdoglavo zahtijevaju spo­Eazum Jest upr liVo slIa:1n1~jna oljska annija pe sUkobl s luo1lnsKom Via om s to bi uzrokovalo lITVo­.w:aliCa, hapsenja i deportacije, a to bi veoma lose utj ecalo na cjelokupni poljski problem. On se apso­lutno slaze s time da se kazni svatko ' iko napadne vOJD! e Crvene armije, ali on jos jednom odlucno po-

I navlja da britanska vi ada ne moze pristati na prizna­. van'jeli:jlillns1i:e vlaile.

I Staljin je odmah htio odgovoriti, ali Roosevelt je ./. ~ savjetovao da se diskusija odlozi za narednu sjednicu

, i tako je odluceno . . n't.; Sal' " . r , . t Jill Je n~ povratku u vilu bio veoma mrzovo-

-/.' If ' IJan, a hca ostalih Rusa cini!a su se kao kamen hladna. V. l{ Churchill je, vrativsi se medu zidove palace princa

" I' Voroncova, poput oluje uletio u blagovaonicu, pod za-\ t' cuc1e~ .pogledima clanova porod ice Herberta de Wi!­,\J' tona kO)1 su ga promatrali sa slika objesenih po zido­

virna. Princ Voroncov ozenio se iz te porodice i na povratku u Rusiju ponio sa sobom ove slike. Zatim se, say uzbuc1en, pojavio Portal, rekavsi da je u velikom akvariju u predvorju vidio mnostvo crvenih ribica! ... Dva dana ranije on se u prisustvu Rusa iznenadio sto u. tako lijepom akvariju nema ni vode. ni biljaka, ni ri­blca. Njegovo otkrice je vrati!o Britancima dobro ra­sp?lozenje. Netko je ispricao dogac1aj u kojem je ru­ski tumac Pavlov bio glavni junak. U nedjelju, dok se pia caj, admiral Leahy je u prisustvu Pavlova uzalud

208

tndio krisku limuna. Sutradan ujutro admiral je ispred vrata ugledao veliko siroko vedro s visokim stablom limuna ...

Roosevelt je vecerao u drustvu gospode Boettiger. Byrnesa, Leahyja, Harrimana, gospoc1e Harriman i svo­jih sekretara. Nakon toga su ga u naslonjaeu odvezli do sobe Hopkinsa koji je u krevetu pripremao Ii(!no Rooseveltovop1Snro-5taljirnr. t:r-l'mno se pfi!ll!lij!ilm Sta:J)illU da u Ime ffi· veI'iKe sile pozove na Jaltu Bieru­ta i Osubka-Morawskog, clanove lublinske vlade. i dru­ge Poljake kao krakovskog nadbiskupa Sapiehu, Vi­centa Witosa, Zurlouskyja, profesora Buyaka i pro­fesora Kutzebu. Tako ce se moei prouciti kako bi se Sjedinjene DrZave i Velika Britanija ,mogle odvoji~ od londonske vlade i prik10niti novoj privremenoJ vladi«.

To te zalsta bio najbolji na~ se JID uCvrsti u uvjerenju kako je taktika koju je izabrao najbolja.

Roosevelt je odmah potpisao pismo koje je po­sebni kurir odnio u vilu Korejs.

14 J.lIa W podJ'" .vlJe .. 209

CETVRTO POGUVWE

SRIJEDA 7. VEUACE

Svakodnevna sjednica ministara vanjskih poslova odrZala se u vrijeme rucka. i to u ruskoj palacio

Tog je jutra vrlo rano stigla vijest iz ministarstva vanjskih poslova u Washingtonu da je u avionskoj nesreci smrtno stradao Konstantin A. Umanski. sovjet­ski ambasador u Meksiku i biv~i ambasador u Sjedi­njenim Drfavama. Predsjednik i Stettinius su odmah izrazili sauceUe Staljinu i ponudili da tijelo unesre­cenog ambasadora americkim vojnim avionom bude prevezeno u Rusiju. Cinilo se da se Rusima veoma svi­dio taj gest.

Ali ni divni krajolik. ni taj izraz prijateljstva nisu ublazili napetu politicku atmosferu.

Razgovori trojice ministara su bili mucni i neu­godni.

----elvaj radni rucak je dozivio veoma mali broj zdra­vica.

Sastanak je otvorio Molotov prilicno suhoparnom izjavom da 0 svim pitanjima procedure glasanja u Organizaciji ujedinjenih naroda nije imao vremena da pripremi dosje.

Pitanje podjele Njemacke Zl!...~Ld.qgjm -- -'1 fuznim govoranc!jama. MalQl~(!lQ1!o da se u . [ondonu uspostavi~komisija u sastavu Eden-!-W~:

14' 211

Gusev koja bi proucavala taj problem prije nego sto ga preuzme Evropska savjetodavna komisija koja je djelovala vee godinu dana. Eden je primijetio da ee, ako pitanje stigne pred Evropsku savjetodavnu komi­siju, i Francuzi sudjelovati u radu, ~ konferencija jos pije donijela odluku 0 francuskom uceseu u kontroli Njemacke. Stettinius je poku~avao naCi Komprorrus. ~ju su n'illL0_sto odlucili da na plenarnoj sjednici predloze izvjestaj kojim bi Francuskoj bila dana oku-

T p"lrclona zona s Um 1\a- bi tri velike sile medusobno odlucile 0 francuskom sudjelovanju u kontrolnoj ko­misiji. . U povodu problema njemackih rs>araci'a Moloto.L­Ie preaJ6ZiOaa oi ods tete najprije trebale naplatiti one zemlje koje su iznije glavni teret rata, da ods tete u

~ IilitUff bliQU tralene u obliku golliSnjih fsporuka- u ..r.ok!:Lod deset godina, da se predujmi ostvare u soku od dvije godine 0 nacionalnih dobara Njemacke -u unutrasnjosti kao i van nacionalnog teritorija - u o~liku industIi'ske 0 reme, alatljik<L-hrOdova, voznog materijala, ukljucujuCi vojno i ekonornsko razoruianje bivseg Reicba i da cjelokupna suma njemackih odsteta

. u obliku predujrna u nacionalnirn dobrima Njemacke, "Rao i u o15liku godisnjih otplata u Rroizvodima, bude nakon rata odredena na dvadeset rnilijardi dolara. De­set Sovje skorn Savezu, osam Britaniji i Sjedinjeniro Drfavama, a dvije svirn ostalirn zemljarna. Eden je za­trafio da bolje prouci taj dokument prije nastavka diskusije, a Stettinius je izrazio isto misljenje, tako ,d:;je pr~blem ostavi"en za plenarnu sjednicu.

{)I. Ona Je ponovo odrZana u 6Siifj u Livadiji. ~ tJ:' Znacajoa Je zbog jednoga velikog iznenadenja. Ru-

V- ,\~ si suo i1;ja~~ da u potpunosti prihvaeaju jucerasnji <}if arnencki pnJedlog 0 organizaciji i funkcioniranju Vi­d' jeca sigurnosti, govoreCi da im on posve dovoljno ga-

rantira sporazum triju velikih sila. Molotov je izgovorio nevjerojatne rijeci: .Slaferno

sec. .. najrjede rijeci u ustirna jednog Rusa kad bi se obracao Anglosaksoncirna.

Ipak, urnjesto sarno jednog glasa za Sovjetski Sa­vez zatrafio je jos --1ri dodatna glasa za Ukrajinu, Lit-

212

vu i Bjelorusiju, tri republike koje su podnijele naj­strasnije ratne strahote i koje su u veljaci 1944_ bile osnovane kao .autonornne drlave s posebnim vladarna i vlastitim rninistrorn vanjskih poslovac. On bi bio sretan kad bi barem dvije od ovih drlava, ako ne i sve tri, mogle biti smatranekao Clanovi utemeljitel~i

\A - Organizacije ujedinjenih narod.a. K.ako da s~. ne p~-vatr taxav prijedlog, lead SovJetski Savez DlJe staVIO

nikakvu prirojedbu da ne smatra takvim drlavarna neke britanske dominione, na primjer, Kanadu i Au­straliju?

Roosevelt na kraju ipak nij~J>iQ. !oliko odus~vlj~~ ~ii'im::l\ito1:Q.toll<Clroliko na ~oCet.ku. Kako obJaslli~ " er . arnerickorn narodu da ce SovJetskl Savez raspOlagatl

r;(c, .~ Is vise glasova? Ne riskira li prihvaeanjem toga pri: _t jedloga da Kongres odbaci cij~li ~je~ov y~ko drag!

plan? Ali pristajanje na sovjet~kI pnnclp .ClDllo mu se toliko vafnim dogadajem da bI ga uznerruravale pos~~ drugorazredne bojazni koje su se pO~Savaie UCvrStItl na lako premostivim prepr~~.ama. O~ Je ~~e srdacno zahvalio sovjetskoj delegaclJt: . To Je ve~kl korak na­prijed koji ce pozdraviti svi narodi. na ~vIJetu .• ~

, zatim j~ datum..llI.Ye ~dlllce OrgaruzaclJe ""Uiea:iIiTenih naroda: oZu'alkJakoder je izjavio da .ga veoma zanima- 01otovljev izvje1itaj 0 ucescu sovJet-skih republika. Sjedinjene Drlave. k,:,je imaju .sarno jedan jezik i jednog ministra vanJs~ ?<,slovac . savr: seno shvaeaju da druge velike z.emlJ.e, ~a? SovJetskl Savez iii Velika Britanija, mogu lIDati ongIDalnu ut;Iu­trasnju strukturu. Molba zahtijeva da je se poblile prouei. Spomenuo je razJike koje .vla.daju medu nru:o­dima na cijelom svijetu, naglaSavaJuCt da .neke z~~Je, kao Brazil, mogu biti veoma rijetko naselJene, al~ ~­ti veei teritorij od Sjedinjeoih Drlava, a neke ImaJu velik broj stanovnika na vrlo malom prostoru, kao Honduras, iii Haiti. Neke opet, iako p'-';jateljice ~je­dinjenih naroda, kao Cile, Peru, Para~aJ, I~lan~, DlSU bile angafirane u ratu. Treba raeun~ti ~a. SVlID ti~ ~ alnostima i zbog toga predlafe da tn IDlllistra vanJskih poslova, sto je moguce prije, prouee prijedlog gospo­dina Molotova.

213

\ \

Churchill je isto tako mislio da jedan tako ve1ik korak naprijed moze samo obradovati i umiriti svijet, ali da zahtjev, koji je Molotov ovdje prvi put imio, zaslufuje ozbiljnije proueavanje. Sto se tice dominion a, koj~)e naveo sovjetski ministar, Oni vee dvad"e"S'eri."}let goama sami sobom upravljaju i vee odavna imaju svoje mjesto u svjetskim dogadajima, rade za mir i odmah su na pocetlfu stu ili' ural uz Veliku Britaniju. Uopee se ne postavlja pitanje njihove potpune neza­visnosti. Ne slafe se s datumom prvoga sastanka. Ozu­jak mu se cini previse blizu. Borhe ee dostiCi vrhunac a u bitkama ee sudjelovati vi~e vojnika nego ikad~ dosad. Evropski narodi zbog mnogobrojnih briga jo~ neee biti spremni. Nije sigurno da ee u to vrijeme de­legati na takvoj konferenciji predstavljati vitalne sna­ge svojih zemalja.

Hopkins je opet gurnuo papirie Rooseveltu.

.Gospodine Predsjednice, tu se nesto krije ... /za njegovih rijeci stoji nesto

sto mi ne poznajemo dobro ... Mo zda bi bi/o dobro da pricekamo i vidimo, sto krije njegova misao ... Sve je to gnji/o!... Sad sam sasvim siguran da on misli na iduce izbore u Velikoj Britaniji. Harry. «

Kad je procitao, Roosevelt je uzeo olovku, pre­krifio . gnjilo« i napisao »da, lokalna politika«, a zatim papirie vratio Hopkinsu.

Razgovor se nastavio 0 velikoj bijedi u nekim zemljama i pomoCi koju bi im trebalo profiti. Pred­~jec!nik je naveo veliko siroma~tvo u Holandiji. Tada Je ponovo primio papirie od Hopkinsa:

.Gospodine Predsjednice, kad cete im spomenuti vaS TVA za Evropu? Harry« (TVA: Tennesssee Valley Authority - Americko dru~tvo za opskrbljivanje, veo­rna moeno. U Sjedinjenim Drlavama je izvodilo gigant­ske radove.) Rooseveltu se tada profila prilika da po­kafe svoju elokvenciju, iznoseCi obiman program op­skrbe evropskih zemaJja koje ee se nakon rata sukobiti s velikim zadacima obnove.

214

Britanska deleg~cija je nakon toga zatrafila kraci odmor od deset minuta, prije nego sto se nastave raz­govori 0 poljskom problemu.

Kad je Churchill ponovo sjeo na svoje mjesto, ni­je primijetio da je zaboravio zakopeati blace. Sir Ca· dogan ga je na komadieu papira upowrio sasvim kratkom recenicom: .Pafnja! Krletka yam je otvore­nat. Nakon sto je zakopcao blace, Churchill je na istom papiricu odgovorio: .Ova ptica i tako ne moze pole­tjeti.« Sir Cadogan je britanski dostojanstveno iskiclao papir na cetiri dijela, stnijuei se u sebi poteSk~ koje ee imati ljudi iz tajne sovjetske slufbe za deS1' friranje koji su redovito pregledavaJi kosare za papir.

S. ~vnu_ diskus!iu 0 Poljskoj. o~orio. je StaJj~, . ;O"'r. izrafuvajuCi svoje zadovoljstvo ~ licIl1~ p1smom kOJe t - 'ct_ mu je uputio Roosevelt. Rekao Je cia ~ telef~~~ r"\ \ku~ao dobiti poljsku vladu u Var§aVl, aa ruJe USp10. ""~Q . - Mbrotov je ' tada proCitao 'sovjet~k~ prljedToge ~i

_) / su u ~est taeaka u stvari predstavlJaJ1 odgovor na pl' smo. .Linija Cunon. moze preds.ta~~jati istoCn~ polj· sku griiiiiCus ~rum odstupanJUDa U nekim po-

raJ mama od pet do ~sam kilom~~ U korist Polj~ke. Zal?ac!na I!oJjska gr@lca ce p~ti sJevemo od S~~a: koji ee~pasti Poljskoj, ~tiIl) Ce. ~ dio ~ OurOare. a pa jUga dui Nise, PolJskoJ pnvremenoJ . vlaai ae ~ dodati nekoliko voda iz dem?kratskiIi ~­gova Poljaka u emigraciji. Tako p';oE.reou ~. f" !

rivremenu vladu "p"riznat ce savezrucke zeml~ . Ta \ vlada ee ~to.ie mo.&J,i&.e llIW:.-0Qpmmmb Q~']zbore \ na ko.,i,inla bi_se~brala stalna ~ Yladll, Ko~, \ P.ITinJe prosiIivanja privrems:ne po!Jske ~~~~ l?ovjerenokoDJ.is.ijLU saslavu.Mo1otol4 1Jam?!a~ 1 S1l" ArCTiibald Clark k.Qja e svoje rijedloge izruJeti pred

sve tri Y.lal1e..

\

Ocito da 'e StaJjin pristao na Rooseveltov rijed-log 0 OrganlzaC1J1 uJe Jen naro '"ra unaJu 1 ~ ee time pOStU~l prihvacanJe vlashBh pnJedloga 0 PoIJ­skoj, a iznad svega svoje strategije koju je prc:dstavl!~-10 priznavanje Bierutove vl.ade .. Ponu~ razIDJene ruJ~ mogla biti jasnija. Forma Je blla sasV1ffi malo maskl-

215

rana prijedlogom Molotova u korist Ukrajine, Litve i Bjelorusije.

Predsjedillk je konstatirao da prijedlozi Molotova predstavljaju znatan napredak. Zatim je smije~eci se i veoma mirnim glasom rekao da ga jedna jedina rijec u tekstu smeta: emigranti. Jo~ je izjavio da je spreman da diskutira na bazi toga teksta.

Churchill je bio rnnogo o~triji. Njemu ne sarno da se nije svidio izraz »emigranti« koji potjece od vre­mena francuske revolucije i kojim se u Engleskoj na­zivala svaka osoba koju je vlastiti narod protjerao iz zemlje. On je predlozio da se ta rijec zamijeni izrazom

tl. I »Eoljab pnvremeno u- iiiozemstvu«. a drugo]raCki sovjetskog prijedloga, tj . 0 zaRadnim gr11nicamaPolj­~ rekao je kako smatra da Poljskoj ne treba crati

.~~ viSe. teritorij~ neg~_~ to Q.Ila m.oze n'ime upravl.iE-ti. ~ # »Zalsta bl ?ila velika ~teta da poljsku gusku toliko I.

J klJukamo nJemackom hranom da joj na kraju pokvJ 1/ rimo zeludac._ To bi jo~ znacilo stvaranje problema

»deportiranog stanovniStva«. Vecina Britanaca bi bila neprijatno iznenadena tako veliklm pomicanjem nje­mackog stanovni~tva.

StaJjin: »VeCi dio Nijemaca iz tih pokrajina je po­bjegao ispred Crvene annije.«

Churchill, medutim, nije odustajao. On se toga pre­seljenja stanovniStva bojao jedino zbog nemogucnosti Poljske da ga zadrii ili nemogucnosti Njemacke da ga primi.

Staljin se namr~tio. Opet papiric od Hopkinsa. Gospodine Predsjednice, ja mislim da bisle vi

ovo mogli pokuSati prenijeti na ministre vanjskih po­slova prije nego sto izbije svalta. Harry. «

f\~, . !aj put je stigao papiric i od Stettiniusa: »~ OV JUpi patrebna ovla~tenje da tako raspravljamo 0 pita-7 nju granice i da dajemo garanciju?

Nakon novog zaJaganja Churchilla 0 potrebi pot­punog pristajanja demokratskih lidera »unutar Polj­ske«, Roosevelt je pozurio da ka:ie kako bi bilo dobro prespavati taj problem i sutra ponova nastaviti di­skusiju.

216

" I ~'2~~ se i 0 s~djel~vanju F.ran.cu~ke ~ kontrol-nOI komislJl. a on SIO Je podillo lZVJeStaJ o. mdu sjednice ministara vanjskih poslova, ~ Je po­

ovio da bi stvarno bilo moguce dati Francuskoj jednu okupacionliZOIiU;" ne dozvoljavajucr joj, medntim, da

-smIJelaje u @ntroli. Churchill je dodao da bi Francu­zr-ako ~ to bude prihvaceno, mogli praviti neprilike.

- hancusko sudjelovanje, po njegovom m1STjenju, potre-l2Po je zbog-;'uniformnos i zona-, a ono Francuzima ne

_ bi davalo nikakvo pravo da sudjeluju na nekoj konfe­~op_ut K!:.i!mke. . ~ Predsjednik je smatrao da je besko~isno ~~?as~n­fed to pitanje Evropskoj savjetodavn~J kOIDlSIJI, Je~ bi se ona tada nasla u corsokaku. S Jedne strane bl bili Britanci i Francuzi, a s druge Sovjetskl Savez i Sjedinjene Driave. Pitanje mora biti rijeSeno D? laUj,

_ iako jos uvijek zahtijeva podi05ruJe proue~vanJe . .Q.Q... barem zasad ne zeli da Francuska bude prihvacena u ada~nji »zatvoreni kJub., ali zaista bi nesto trebafo

J) odlueiti u toku posljednjib sjedillca,. p~j.e neg.o sto se "l( I rastanu, 0 ulozi kQia ce FrancuskoJ bltl povJerena u

" J emaekoj. - Sjednica je zavrSila vrlo kasno.

TrajaJa je gotovo pet sati. Staljin je veeeras izgledao manje .~sel?, a s ~ji-?l

i cijela sovjetska delegacija. U LivadiJskoJ pala~~ Je primijecen i Nikita Hruseov, komesar za UkraJIDU. Staljin je odmah napustio Veliku palaeu.

Vrativ~i se u svoje odaje britanski premijer je, nakon dobre veeere kao i svakog dana, p~slao C,le­mentu Atlleeu dugi telegram 0 toku dogada~a. Zatim je otvorio kuvertu s izvjestajima 0 DaJekom Isto.ku.

Roosevelt je bio zadovoljan. Nak?n masa:ie J~. raz­govarao s Hopklnsom 0 izboru ameneke dele~aC:IJe ~ prvu konferenciju Ujedinjenib naroda. StettlIUus J~ predlozio senatore ConnaJlyja i Vandenb.e~ga, posl~­ke Blooma i Eatona, Harolda Stassena I Jednog hbe­ralnog republikanca iz Midwesta. P~dsj~dni~ je we­lio da u komisiji bude i njegov stan pnJatelJ Warren Austin.

') 217

Diskutirali su i 0 popodnevnoj sjednici. Razmi51ja­juCi 0 problemu dodatnih glasova koje je Rusija tra­nla, Predsjednik je izjavio kako je uvjeren da Stalji­nov polofaj u Ukrajini nije baS lak i tako siguran_ U Washingtonu se, za vrijeme napredovanja njemackih trupa, pricalo 0 ukrajinskim nacionalistickim manife­stacij~a. Treba, dakle, znati ocijeniti tu bojazan Ru sa_ Roos~velt je isto tako bio uvjeren da je Staljin trazlO tn glasa za SSSR u Ujedinjenim naroclima i zbog pridobivanja clanova Politbiroa koji su se najviSe o~irali tome velikom planu.

Predsjednik je lagano vecerao, a zatim je dugo razgovarao s Hopkinsom, koji mu je ispricao zanimlji­~ ~egdotu. pOk se clijelio caj, izmijenio je nekoliko nJeCl sa StalJIDom, prieajuci mu 0 svom posljednjem putu u L~ndon, Pariz, Rim. Kad je isprieao koliko je blO zapanJen papinom licn05cu, Staljin je promrmljao: . Ah, papa, papa! S koliko clivizija raspolafe?

218

PETO POGLA VUE

CETVRTAK. 8. VELJACE

Taj je cetvrtak bio !@.jsadrZajniji i bez ikakve sumnje i najaktivniji dan cijele konferencije.

-- Dva sastanka anglo-ameriCkih sefova stabova ... _sa-

I ~stara ~skih.-EQ.slm,a, rusko-americki sa-

. stanak3e.f.o31a stab031a. sastanak.. sefova..staba.. sastanak rJ.!-AM '\ utetiri oka_ Staljin::-Roosevelt, plenarna ~jed,nica i ve­

(jI- 1 &ra kOJu Je Staljrn II ·viIi JUSUpOV pnred.o u Cast (' Dvojice velikib.

Prije nego 5tO se uputio Ru&ima, gdje se po obi-caju o~vao s~ak ~'1!st!l~~ .. vanjski~ pos~va: Stettinius Je posJetio H01!kinsa kOjl Je zatraZlO da IJudi ~-sra e Departementa 5to prije pocnu pripremati izv'estaj za budutu konrereociju 0 svjetskoj sigurno-

sa. .Ako to ne ucinimo mi. primijetio je tdko bolesni Hopkins, Winston Ce to jednog jutra u krevetu za tren oka zavrsiti.. Hopltins je jos dodao da zna iz iskustva kako je tesko prepravljati vee napisani izvjestaj_ Stet­tinius se slofio i odmah izdao nalog svom osoblju da pripremi preUrninarni plan. ./ t?1'1/ ~ri ministra vanjskib poslova zapol!eli su svoju sje- ~ \.. ~c~ u p<>dne pod predsjednistvom Anthonyja Edena. -:-.;;:

- Poeeo je Stettinius. Svojim kolegama je izRl~ plan slufbenog poziva americke vlade velikim savezni-cima, buduei da ce se prva konferencija Ujedinjenih

219

naroda odrlati u nekom americkom !l!]!du. On smatra da pozive treba ograniciti na nar.2de kOjiSu-obfavili

J ---ratZiljednickom nepr ija telju i potpisali »DeKraradJtI Ujedinjenih nacija •. Eden je primijetio da je s retan sto ~e .se prva konf~rencija odrlati u Rooseveltovoj zemlJI, lakO mora reCi da se u Londonu jos nij e odrla­la ni jedna velika medunarodna konferencij a . Kako je on m islio da je ofujak preblizu za konferenciju, StettlDJUs je predlozio srijedu 25. travnja , s to je i prihvaceno. ----- --------------------

~ ~aen Je zatim potvrdio da se s laZe sa sovje tsk[; -

~ zahtJevom 0 ukljucivanju ~publika u <) sVJ e.t.sku org~nizaciju i da j~ ~reman da to, cim se

pruZI pogodnl trenutak, i javno izjavi. Molotov: . Sto prije, to bolje.« Nakon prilicno zategnute diskusije odluceno je da

se . . pitanj~ lis t~ nacija koje treba pozva ti, kao i s lucaj tnJu sovJetskih republika koje zele da ih se uvrsti ~edu .clanove u temeljitelje« svaka s vlas titim glasom, !Znese pred plenarnu sjednicu .

. 's . su nakon to a diskutirali 0 r blemima Irana, a ' u aVI ' e kontrolno ' komisl ' i u

adars o · . Bu arskoj i na kra'u onovo 0 repa­racijama. . en j~ izjavio .da Iran mora os tati svoj gos odar

0) I da saVe~D1CI moraJu odustati od mijesanja unjegove 't,}{..... unu~ra~nJe posl.ove. London neee braniti Rusirtlaoa

"fA. doblvaJ~ naftu IZ sjevernog Irana. Bilo bi pametno da I (.~ save~mCi po~ul<u svoje .!.ru..E.e 2 z Irana jos prije ne go M sto Je. predvHleno . Iranskom OeRliii'aCijom«. Molotov

Je odbiO da diskutira 0 povlacenju trupa, podsjeeajuCi na oteskoee koje su iranske voae pr avile Rus ima kad su trazl 1- onCesije za naffi:l."Eaen i Stettinius su u viSe .navrata potvrdili da London i Washington uopee ne vide prepreke zbog kojih bi Iran u skratio Sovjet-skom Savezu koncesije za naftu. --

. U pogledu odredivanja granica izmedu Jugoslavije s .Je~e str~n~, ~ustriie. • .i...rtalije s dru~e! Eden Je pod­DlO pl~meDi IzvJestaj inspiriran pitanJima koja ee is­krsn~tl kad Crvena armija okupira austrijskl teritorij . ZahtlJeva da okupacione zone u Austriji budu podije--- ------220

1ljene tako da britanske trupe mogu kontrolirati cijelu austrijsko-jugoslavensku granicu. On - se nada eta bi .§.£?r~m jzmedu Troi jce vehKIh mogao ~>osredovati lb- ( (~u odrzavanju l.austrijsko-jugoslavenske gramce na lini-

1 .ii od 1937 i da ee Jugoslavija to p riznati.

[

Problerni kontrolne komislJe u Madarskoj ikon-( ,t' trome omisije u Bugarskoj izneseni su u okviru en­V gleskog iZVJeStaja.-

Eden i Ste-ttiIiiiiSSu izjavili da njihov stav u po­r;J1 gledu reparacija jos nije potpuno odreden, ali cia bi V ,--vee sutra mogao biti.

Kao i obicno, diskusije izmedu Edena, Stettiniusa i Molotova nastavljale su se za vrijeme rucka kojem su jos prisustvovali Amerikanci Hiss i Matthews, En­glezi sir Cadogan, sir Archibald Clark Kerr, gospodin Jebb i major Theakstone, te Rusi ViSinski, Gusev, Golunski, Gromiko i Pavlov.

Sefovi engles og. i. americkog, staba su...se ~ put

() sastali u Llvaaiji u 10 sag, ~puh%podne. cia bi se gogQYorili Q IIp.Qtrebj (!:Skih radio-teledirigiranib pro­jektila protiv japanskih i njemackin ciljeva, procije­niJj zalihe naftnih proizvoda na svim operacijskirn tac-kama. proutili brzo prebacivanje prevoznih flota s evropskog sektora na Daleki istok, proucili probleme ratnih zarobljenika i poduzeli mjere za opremu grckih vojnih snaga. Sir Alan Brooke je podnio veoma uvjerljiv i dokumentirani izvjestaj 0 ovom poslje­dnjem pitanju. Uvjerio je americke sefove da taj na­por ne smeta opremanju snaga na sjeverozapadu Evrope. General Marshall je govorio 0 trenutnirn kop­nenim i zracnirn operacijama na Zapadnom frontu gdje je Eisenhower otpoeeo veliku ofanzivu.

r /.:l Vrhovna americka komanda ,-- admiral Leahy, J Marshall, aaIDiral King, Kuter -- i vrhovna sovjetska

komanda __ Antonov, Kudjakov i Kuznjecov -- sastale su se u 3 sata popodne u viii Jusupov. Leahy je poeeo objasnjavati da Amerikance veoma zamma -tUSKo mi­sljenje 0 nekim problemima kako bi se sto aktivnije

-mogli boriti protiv Japana nakon poraza Nijemaca. Ti su planovi narocito interesirali Ruse zbog toga sto je na ruskom teritoriju bilo predvideno instaliranje

221

nekill ameriekill operaci jskill baza. Leahy je Antonovu I predao memorandum, traieCi suradnju ruskih lokalnih vlasti s ameriekim trupama. Antonov je primijetio da bi Japanci, ako im Rusi objave rat, mogli .onesposo-biti« transsibirsku prugu i upitao bi Ii Amerikanci s jedne strane mogli drlati otvorenim velike zraene i morske putove preko Pacifika, a s druge snabdijevat' sovjetske sibirske armije gorivom i namirnicama. Marr shal i King su to potvrdili. Kad su velike strates~­mjere bile utvrdene, Antonov je izrazio svoje divljenje ameriekim planovima. Ipak, on ne moze donijeti ko­naenu odluku prije nego sto dobije pristanak vrhov nog komandanta, tj. Staljina. ~stanak na vrhu .J,zmedu Roosevelta i Staljina

odrlan je u Predsjednikovom uredu, u I:ivaaijl, 0 0 15 sati i 30 minuta. Prisutna su bila jos sarno eetiri co-vjeka: Molotov, Harriman, Pavlov i Bohlen. .

Roosevelt je o9J:!1~h na pocetku iznio situaciju na ~ PacifiCKOrilfrontu koja je, nakon paBa MaruIle, 1105ila

noVi znacaj. Arnericke trupe su odmah uspostavile ba­ze na Boninskim otocima i na otocirna u blizini Formo­ze_ Doslo je vrijeme da se utvrdj jaCina bombardira-

:L nja Japans gr adova. On lieno se nada da nece biti potrebno osvojiti japanske otoke i frontalno napasti armiju od eetiri milijuna Ijudi. Pojacavanjem zraenih bombardiranja mogu biti saeuvane tisuee ameriekih zivota. Isto tako je vazno da Rusija sto je moguee

j prije objavi ~panu.-Sporazum se mora posfici u I OVlln tackarna: ~usija ee objaviti~t Japanu tri mje­

seca nakon pada Njemacke; prisustvo Sjedi11;1lmth Drlava bit ee dragocjeno sovjetskoj arrniji naroeito u Sibiriji i u obrani Kamcatke; vrhovni komandant ee biti Vasiljevski. Arnerieke zraene baze mogu vee sada biti uredene u Komsomolsku, Nikolajevsku i na rijeci Arnuru, pod uvjetom da amerieki geometri, eiji je za­datak da vode topografska ispitivanja, obuku unifor-

~ \

me, koje ee ruski krojaci specijalno za njih izraditi. Staljin je htio znati kakvim naknadarna se moze

nadati u zarnjenu za preuzeti Tizik: Roosevelt je odrnah nabrojio niz naknada. Rusija

e~~iiuZnu ~ovicu Sahalina ~

222 \ \ ,. "'-"'l tv ()\, i\J\ (f'\,ffJ- ~ -

- \~

,

(V\."'- \,/..J-'U>I cte. ~e (osamsto kilometara dugi arbipeIag pod ja­panskiiiil vlasti koji se proteze od Karneatke sve do sjevernog Japana). Da bi joj se pruZio izlaz na toplo more, dobit ee jednu luku na kraju juZno-manc:lur-skog zeljezniekog puta, moZda Dairen, na poluotoku Kvantungu. Kako bi se olaksali pregovori sa Cang-Kaj­Sekom, koga treba pridobiti, bilo bi bolje da Staljin ne anektira Dairen, vee da ga prihvati kao slobodnu luku u obliku bilo kakvog medunarodnog statuta. Tako ee se lakse postiCi da Churchill isto napravi s Hong­-Kongom. Prednost koju ee Cang-Kaj-Sek dobiti s Hong-Kongom olaksat ee sporazum 0 Dairenu.

Staljin je priznao da Rusi pridaju golemu vamost posjedovanju mandZurskih zeljezniekill putova. Carevi su kontrolirali liniju Mansuli - Harbin i Jiniju Har­bin-Dairen-Port Arthur, kao i Jiniju od Harbina do Nikolsk-Usuriska i liniju od Habarovska do Vladivo­stoka. Jasno je da bi njemu i Molotovu bilo tesko opravdati pred narodom objavljivanje rata Japanu. kad Sovjetski Savez ne bi dobio takvu naknadu. Ruski narod dobro shvaea rat protiv Njemaeke. koji je doveo u pitanje opstanak Sovjetskog Saveza, ali ~e bi. shva.~o objavu rata zemlji koja im barem u. pos.IJe~Je vnJe­me nije nanijela nikakvu stetu. Da bl uVJeno narod a

fL i da bi Vrhovni sov)et donio ~akvu odluku, treba poka­~ zati da je to u nacIOnalnom mteresu.

l.reds· ednik je onda iIDiQ...jednu pateftocu. Ako se Cang- aJ-SeK"15OavijeStlo mandZurs~om. ~roblemu. cijeli svijet ee to u roku od dva~eset I .Cetiri sata s~­znati. Hoee Ii se Staljin, bez savJetovanJa s Cang-KaJ­-Sekom. zadovoljiti jednostavnim sporazumom izme(fu Trojice velikih?

Staljin: .Da. ako je sporazum pismen .• Roosevelt: .U tom slucaju mozemo pristupiti

1POSI~~ nekoliko minuta zakljucen je neobican spora- I

~ zum. Samo zato da objavi rat, mozemo reei vee pobi-

• je(fenoj zemlji za. ~oju t~ tajna .~I~Da vee. obavjes~­vala da zeli poloz)tl oruzJe. StalJm Je bez lkakvog m­zistiranja postigao pismeni sporazum 0 dobivanju naj-

d 223

2c.£f I\. ltv ~ (jq lotJL

~I boljeg dijela otoka Sabalina, Kurilskih otoka, svih mandZurskih zeljeznickib putova i luke Dairen.

Sto se tice ~je, Predsjednik je mislio da bi u .7r' njoj trebalo uvesti . mandatni« sistem s tri lica. Vlada N,) ?i .bila sastavljena od. Jednog ~usa, Jeetnog Amerikanca

I Jednog Kineza. 1st! pokus Je dao odlicne rezultate _r,na Filipinima. Formula je bila vrijedna da se ostva­

rio Imala je same jedan nedostatak. Rizik da povrijedi I Engleze, ostavljene po strani.

Staljin : »To je vi~e nego sigurno. ChurchHl ce nas ubiti. Bolje bi bilo da i on sudjeluje.«

I t ~oosevelt . je z.~ ~u predvidao isto rjesenje

kao I ~reJu. NIJe, meauhm, skrivao da treba oceki­vati zestoki otpor Engleza koji bi se pobojali da se i s

jurmom ne postupi na isti nacin. Indokinezi nisu ra­

toborni kao ni Burmanci, ni stanovnci Jave. Francuska nB.ta nije uci~~a »na razvoju domorodaca otkad posje­dUJe tu koloDlJU«. Dodao je jo~ kao informaciju da je de Gaulle trafio brodove od saveznika da prebaci fran­cuske trupe u Indokinu.

Staljin: »Gdje ce on nati trupe?« Roosevelt: »Rekao je da ce naci trupe ako ja nje­

mu nadem brodove.« Predsjednik je isto tako smatrao da treba obavi­

jestiti Staljina 0 razvoju Kine koja se sad moze na­dati da ce »sacuvati zivot«. Vanredni oficir, general Wedemeyer i novi ambasador Patrick Hurley postizu vece uspjehe nego njihovi prethodnici. Cak su uspjeli da dovedu na sastanak Mao-Ce-Tungove komuniste i v~adu Cun~-~nga. Ako se ne uspije ~staviti vlada n~­clOnalnog edinstva s r avnicima svih arti 'a, od­govomos e vi e ash na Kuo- m-Tan ung-

\.: mga nego na .ta ozvane komuniste«. StalJm: »Imate pra"W:-Kineski su komunisti ko-

munisti od margarina.«

~ Dodao je da ne razumije z~to se Kinezi nisu

'I. ujedinili otkad se bore protiv zajednickog neprijatelja,

1

tJ. Japana. Tome je bez sumnje uzrok Cang-Kaj-Sekova zelja za cjelokupnom vlascu.

»Dva diva« su se onda rastala, sarno ~to je Pred­sjednik jos zatrafio da se dozvoli zracnim snagama

224

/

Sjedinjenih Driaya. da mogu upotrebljavati neke aero-1Jn1me blizu Budimpe~te u strate~kim operacijama bombardiranja NjemaCke. Upravo sada supertvntave bazirane u Italiji treba da izvedu dugi i opasni let radi napada na njemacki teritorij. Ovoj molbi se pri­druZila i jedna druga: dozvola za americke strucnjake da u zemljama koje je okupirala Crvena armija ispi­taju posljedice bombardiranja pod istim uvjetima pod kojima su ispitivali ~tete u Ploestiju. Staljin je prihva­tio obje molbe, obecav~i da ce izdati potrebna nare-

I~ denja. I Plenarna sjednica je mogla poceti tacno u 16 sati t kao i svakog dana.

Roosevelt je bip zadovo!ian. Duboko 'e v.l.e;::ov'M> \\, da ]e pOStIga.o_ Qva. velika cilja; uspostav 'anje Organi-'I zacije ujca!injeJlih..naroda i uvlaeenje Rusije u rat p~o-

~~ tiv Japana. Sve ostalo je u njegovim oeima bilo IIlIlOgo

J: manje yaZoo.

Staljinove zute oci sijale su od zadovoljstva. Bio . r Je uvjeren da nije uzalud gubio vrijeme, a i njegova , I okolina je izrafavala dobro raspolozenje. I Churchill se nije doimao kao Covjek napu~ten pred

vratima dvojice Supervelikih. MoZda je predvidio pri­rodu sastanka pa nije inzistirao da preuzme dio odgo­vomosti. Bolje receno, nije se pridru:!:io poslu koji nije »osjeeao« iz razloga - povjerio ga je Alanu Brookeu _ sto mu se »cijeli sporazum 0 Kini cinio kao velika farsa« .

_ _ _ --..!:P:!rS<ed~s:.Jjednik..je otvorio sjednicu. ~ed.laZu.C. ~~­siiu 0 Organizaciji sv~ si&l,rngsh' 25.. ttaYaIlJ Je sl;'zbeno p'rog)a~en kao da.l\II!L1!Q:QIL§astanka. Eden iR"oosevelt su se zauzeli da ce p'odrlati pred skupliti­~ij;;YSovjetskOuave~ da s~ve dldje rel2ublike pribllllte. .k.aIl-.-Clano'lll;- u.t~~IJI. . ( Eden je predioi:io ~ZIJl ~~~oduna koji su potpisaljf.DekJaracl}u. l!Jedmj.enih_ naro~aC) bilo 1. sijecnja l'94z:. kao SJedmJene Drlave, Vehka Britanija, Rusija, Kina, AustraJ~j~, Beigija, Kana~, Kostarika, Kuba, Gvatemaia, Haiti, Honduras, IndiJa, Luxemburg, Hoiandija, Novi Zeiand, Nikaragua, Nor­velika, Panama, Cehosiovacka, Dominikanska Republi-

15 Jalla JIl podjelo svijern 225

./

ka, Salvador, Grcka, Polj ska, J uina Afrika, i Jugosla­vija; bilo 5. Iipnja 1942. kao Meksiko; 26. srpnja 1944. kao Filipini, Etiopija, lrak, Brazil , Bolivija, Iran, Ko­lumbija. Liberija i Francuska; te 7. veljace 1945. Ekva­dor (Peru je potpisao 11. veijace).

Staljin je primijetio da bax:e.rn..ru:set ocLnaveaenib zemalJa nelDa di 10lDatske oclnose sa Sovjetskim Sa­vezom. a 0 Rusi mogu proueavati budueu sv'etsku sigurnost -slrZe Jama oJe mjecu n ' ihovo postojanje?

• Roos7velt . je p?ku~~o objasniti da sve te zemlje »zeie.«. pnz~ati SovJetski Savez, ali se ne usuduju na­pra~tl prv) korak . To bi se lako moglo urediti , buduei da J~. SSSR vee sreo neke od tih zemalja na korue­re~cIJ) u Breton .Woodsu, na primjer, gdje je osnovana SVJetska banka ) Medunarodni monetarni fond. Kona­cno, jedino na savjet Sjedinjenih Drlava veeina latin­sko-ame'"!ckih republika nije objavila rat Njemackoj i Japanu, Jer su SAD od njih traiile sarno da prek inu oclnose s Berlinom . Washington je htio izbjeCi porast ekonomskih pote~koca.

Staljin : »A Argentina?«

~oosevel~: . Ona nije ni prijatelj ska zemlja ni sa-vezmk. Cak Je pomagala Osovinu. Turska je is to tako

lPO~~ban slucaj. Moramo pozvati jedino one narode kOJ) suo se. b.oriJi protiv Njemacke. Sto mislite 0 ideji cnrlrUJ~cJ?l:tene .narooe budu prim jeni sarno oni koji su obJavil) rat N~j...E.!ii£.. 1. ozujka 1945?«

" ako 'e i odJuceno. Ste ttinius je odmah, los ZJ \ vnJeme kon eren, javio pomoenom driavnom J sekretaru N7lsonu. Ro~kefelleru, .traieCi od njega da

bez. od~adanJa savJetuJe Peruu, Cdeu, Paragvaju, Uru­gvaJu ) Venezueli da ~to prije objave rat Njemackoj, u svakom slucaju prije 1. ozujka 1945.

Don~o 6jd i2! UeJ>.! lik.o odluka. Danska ec bit~ po~v~a .ka u e ~siobodena. Turska i Egipat ee biti"2. priml~eru, ~.ko potp)~U Deklaraciju ujedinjenill na roda . SlucaJ ItahJe ee biti posebno razmatran, a is to tako i ~ lrske na cijem teritoriju su jo~ bila njemacka i ja- 'l p~s~ poslanstva. Sto se tice Ukrajine i Bjeloru5ije, J SJedmJene Drlave i Velika Britanija su podrlale nji-

226

\;

,j.P, e '.U '>w rtell.'

hovo primanje jos prvog dana konferencije. ViSe se nije postavijalo pitanje Sovjetske Republike Litve.

Tada je do~la na red druga tacka clnevnog reda: PoljSKa:

-,- Americka delegacija je iznijela pismeni protivpri­jedJog u ~est tacaka: suglasnost s linijom Curzon koja bi na nekim mjestima bila pomaknuta pet do osam ki- , lometara u korist Poljske; da Poljska dobije kompen­zaciju u njemackom teritoriju bilo dio lstoene Prusije sa SeeCinom i Sleziju do Odre dok sporoa linija na Nisi jo~ treba biti proucena; prijedlog da se uspostavi troclani predsjednicki komitet i to Bierut, Grab~ki i biskup Sapieha : da se tome komitetu povjeri sastav vlade od predstavnika privremene varsavske vlade, os­talill demokratskih Iicnosti koje f ive u Poljskoj i voda poljskih demokratskih partija koji se privremeno na­laze u inozemstvu; toj vladi treba povjeriti sto skoriju organizaciju slobodnih izbora u Poljskoj radi uspostav­Ijanja ustavotvoroe skupstine koja bi donijela novi ustav; Trojica velikih treba da priznaju vladu poljskog nacionalnog jedinstva cim bude forrnirana.

Kako vidimo, na poeetku toliko suprotni stavovi su se iz redakcije u redakciju sve vise pribliZavali i Hopkins je eak mislio da bi Staljin odmah, na Hcu mjesta, mogao ne mijenjajuei nista prihvatiti cijeli tekst.

Molotov: . Hoee Ii londonska vlada nestati ipso facto?«

Churchj)j : . Naravno.« Staljin: . A njena dobra? Churchill: . Pripast ee vladi nacionalnog jedinstva .• Molotov: . Mi se ne slaiemo. Bolje bi bilo da se

jednostavno prosiri vlada koja sada uiiva u Poljskoj i Varsavi velila ugled i golemu popuJamost. Njeni vo­de su usko povezani s oslobodenjem Poljske, dok Mi­kolajczvk i Grabski niSta nisu za to uradiH. Ponavijam, postoj( jedan jedini izlaz, a to je pro~irivanje varSav­ske vlade .•

Churchill: .Nikada neeu priznati lublinsku vladu, pa cak nl u izmijeii]eiloj formi. Poljska armija u Ita­fiji hi u tome vidjela izdaju Poljske. Postoji sarno je-

15* 227

~l \J.J \., .£'

c!' If r/ '\ dan nacin da se dode do pravilnog rjesenja, Obje stra. ~rJ ,-' ne moraju krenuti s novog stajaliSta pod uvjetima koje

,,}y predlaie Predsjednik, te da sto prije provedu tajne i ~ opee izbore,«

Staljin: . Ali zbog cega se Bierut ne bi mogao pri. hvati ti kao i de Gaulle?«

Na kraju je odluceno da se ponovo iskrslim proble, mom pozabave ministri vanjskih poslova,

/I _/ ~eru:ncu ,ie ,zavrsio Staljin pitanjem kako je s f j,04 formrran jem Jedmstyene vlade u Jugoslavi ji i sto se

\..~ada u Grckoj. Churchjl! mu je odgovorio,

1 U Jugoslaviji je kralj bio nagovoren da prihvati

:egent~tvo . Subasie se" vee sprem~ da odredi regenta , I formira vladu, POStO]1 nada da ce se ostvariti spora. rum iz~ed,u njega i Tita, Ako kralj bude pravio pote. ( skoe,~, nskI,ra d~, bu~e s:n-~ut: Churchill se nada da ee Stal]IP reCi dVl]e·tn rI]eCi Titu kako bi ubrzao Spo-j rarum, I

Staljin: »Tito je ponosan covjek, a sada je i voda narodne drlave, Takav savjet bi ga mogao uvrijediti,« )J~

Churchill je smijeseCi se dodao kako osjeca da bi ! I

»marsal Staljin to ipak mogao riskirati«. -, Ozbiljni iz~jes taj 0 situaciji u Grckoj »satiml'.« bi

tra]ao, Churchill se jednostavno nadao da ee mir biti sI.c10pljen na osnovu opee amnestije, ali je sumnjao da

r t bI,se m?gla ~spostaviti vlada uz ucesee svih partija \ r' ko]e se I preVlse mrze, Nedavno su sir Walter Citrine

i tri el~na Trade unionsa poduzeli dosta mukotrpno putovan]e po Grekoj i stekJi na kraju ohrabrujuCi do. Jam kao da se marsal Staljin nije previSe mijesao u grcke unutrasnje poslove,

Sjednica je zakJjucena nesto prije 8 sati. Tacno u 9 je pocela gala·veeera koju je priredio

Staljin u viii Jusupov. Najraskosnija u ovom stoljeeu, Sluieno je 20 jela, od sivog kavijara do kavkaskih

kolaca, a sva su bila pripremljena s najveeom painjom. Veceri je prisustvovalo trideset ljudi,

, Jedanaest Rusa: Staljin, Molotov, Berija, Visinski, tn sefa staba, Gromiko, Gusev, Majski i Pavlov,

228

Deset Engleza: Churchill, Eden, sir Alan Brooke, sir Charles Portal, Cunningham, Alexander, sir Alexan­der Cadogan, sin Archibald Clark, general Ismay i go­spoda Oliver.

Devet Amerikanaca: Roosevelt, Stettinius, Leahy, Byrnes, Harriman, Flynn, Bohlen, gospoda Boettiger i gospoda Harriman,

Jedina vecera na kojoj se pojavio Berija, I Hopkins je bio pozvan, ali je zbog bolova morao

ostati u krevetu u Livadiji. General Marshall i admiral King iz neobjaSnjivih

razloga nisu bili pozvani, J edinu nezgodu predstavljali su mnogobrojni ko­

marci koji su narocito napadali Ui pozvane dame, Cetrdeset i pet zdravica. Svatko tko je htio nazdraviti morao se pomaknuti

da bi pio s onim ili onom koju je htio pocastiti. Pred­sjednik, naravno, nije morao. Votka je toliko tekla da je neke neoprezne eak i iznenadila.

Staljin je digao CaSu u zdravlje britanskog premi· jera .najsrcanije politicke licnosti svijeta •. Izjavio je da EngJeska uvelike moze zahvaliti Cburchillovoj bra­brosti sto se u vrijeme, dok je bila sarna, suprotstaviJa moCi njemaeke armije, a ostaJa je Evropa poklekoula pred Hitlerovom najezdom, .Pijem u east smionog vojskovode gospodina Churchill a, moga borbenog dru­ga, jer su malobrojni primjeri u povijesti u kojima je smionost sarno jednog covjeka bila tako vafna za bu­duenost cijelog svijeta,u

Churchill je odgovarajuCi pio u zdravlje . moenog vode moene zemlje koja je podnijela puni udarac snat· ne njemaeke ratoe masine, unistivsi je i protjeravsi iz svoje zemlje •. On je siguran da ce u miru kao i u ratu marsal Staljin nastaviti da .vodi svoj narod iz uspjeba u uspjeb •.

Staljin je pio s Rooseveltom .glavnim pokretacem svjetske mobilizacije protiv Hitlerac, Rekao je da su on lieno a i Churchill odigrali relativno jednostavne uloge, buduCi da su branjJj vlastitu egzistenciju protiv Hitlerove Njemacke, dok je . Treei cO"jekc (the third man) poveo zemlju u rat u kojem nije irnao nikakvoga

229

nacional~og inter~sa. Narocito je odao pocast sporazu­mu 0 zaJmu I naJmu.

. Roosevelt je nazdravio u cast »porodicnog raspolo­ze?Ja« na ovoJ veceri, potcrtavajuCi zatim velike pro­m!ene kOJ~ ~u se ?ogodile u svijetu u toku posljednJe tn godme 1 JOS vece promjene koje treba ocekivati. Pe­deset godina su na golemim prostranstvima zemaljske kugle mnogobrojni narodi zivjeli u oskudici i beznatlu. Sad, met1utim, kad je napredak tako ve li k, svakom co· v)eku, svakoj zeDi, svakom djetetu treba dati garanciju slgurnosti i blagostanja.

Staljin se jos jednom digao slaveci »saveznistvo tri velike silea. Jedino je Churchill bio sposoban da s CaSom u ruci ponosDo primijeti: »Svi mi stojimo na vrhu brezulJka odakle otkrivamo slave buducih mo­?Ucnosti.:. Mi smo vode pozvani da izvedemo narode IZ mracruh sum~ pr7ma sirokim, suncem obasjanim r~vmcama mira I srece ... Mi tu velicanstveDu moc dr­hmo u ~~ojim .rukama i da je zbog nebrige iii nepo­k~etoostl ISpuStlffi~ bila bi tragediju koju Dam pO'Jijest ~ikad. ne bl opr~stIla.« Sudac Byrnes je pia u zdr~vlje prosJecno~ ,:ovJeka«. Gospoda Harriman je uz opce odobra~~nje Isplla Casu u zdravlje svih onih »koji su se. trudili za tako ugodan prijem na Krimu«, usorkos SVIffi »razaranjima koje su prouzrokovali Nijemci,;.

T~ vanre~a vecera se produzila sve do 1 sat uju­tro. Sigurno bl se produZiia i do zore da iZDureni Roo­sevel t niJ.e ~ao znak da se zeli povuci.

St~~m Je .~putio . ~hurchilu jedini saucesnicki po­~Ied kOjl su nJib dvoJlca mogli izmijeniti rekavsi : »On je sretan sto barem netko postoji ovdje tko zna kad treba prekinuti . .. «

230

SIlSTO POGLAVLIE

PETAK 9. VELJACE

J:!...Mtak ujutro sastaIe su se vrhovna ameri~ka i - tJ.'t engTeska komanda. S amerwICe strane Roosevelf, 1Wii'­I' f) snarr:-Kfng. Kuter i Mac Farlan. s engleske Churchill.

Brooke. Portal. Ismay. Cunningham i general Corn­wall-Jones. Nakon toga su Churchill i Roosevelt zajedno rucali. Roosevelt je bio veoma veseo. Cim se ujutro digao. povikao je: .Postigao sam sve zbog cega sam dosao ovamo i nisam platio previse skupo.. .. Englezi i Amerikanci su naroeito razgovaraIi 0 prednOslima KOjeoaju redoviti sastanci kotDbiiilianih ~tabova. tako da su odlucili da ib zadt!e jo~ nekoIili:o godioa naion pada Njemacke i Japana. ProuCavaIi suo me4utim. i J;leke druge probleme: kao liovl~avalije ~a na ~jeverozapadu Evrope. pola~tlllilre svih otirambenih ~ntipodmorniCKih sreilstava u slueaju da Donitz pojli&

'\l rsvoje napade. buduci da su im tajne obavje§tajne shd­be dojavile ubrzanu proizvodnju novih podmomica; pojacanje akcije .l1!0tiv postavljaea mina; intenzivnije bombsxcHnlfije njemllckIli podmomickih oam: I!!:ije­voz na Rajnu nekih jedinica s taIijanskog fronta; pD-

. jaeano bombardiranje japanskog teritorija; daljnj~ -inaganje Kine sto bi omogucilo ponu upotrebu njenih golemih izvora u borbi protiv japanske armije na kj­

neskom teritoriju; ~atranje 0 prosirivanju indo-

231

-burmanskog fronta i prihvaeanje planova koje pred­laiu general Stilwell i lord Louis Mountbatten_ Dvije vrhovne . kom.ande su na kraju izmijenile rnHljenja 0

naJvJeroJatnlJem datumu zavrsetka borbi. Obje su srnatrale da ee Njemacka kapitulirati najranije I. srp­nja, ~ n.ajkasnije 31. prosinca, a da Japan neee poloziti oruZJe JOs osamnaest mjeseci nakon pada Njemacke.

Oko 15 sati i 30 minuta Marshall, King i Kuter su se sastali sa svojim sovjetskim 0 egall!a Antonovim, Kudjakovim i Kuznjecovim. Antonov je podnio izvje­staJ 0 sovjetskim jedinicama koje ee biti upotrijebljene na frontu Dalekog istoka. On je inzistirao na apsolut­noj potrebi - morem i zrakom doturene - americke pomoCi u hrani , naoruZanju i gorivu. Takoder je izvije­StlO da . ~u ruski oficiri vee dobili nalog da odrede naj­pogodruJe terene za izgradnju velikih aerodrorna 1I sek­toru Komsomolsk-Nikolajevsk_ Nasiroko je pricao 0

p;'prernnim operacijama - utvrdivanju zaliha, prima­n!u. ,.~skladistenj';1 cijelog vojnog materijala u istocnoj SlbJn!I, mstalac.IJI benzinskih rezervoara, postanskim putovlffia - tIJe ostvarivanje je vee pocelo_ Ruske trupe ee u ~~oj~j prvoj V~!~oj operaciji _ uz pomoe amencke ~~IJacIJe - OSVOJltl Sahalin. Marshall i King su potvrdIlI sve zamisli predvidenog plana.

Marsal avijacije Kudjakov i avijaticki general Ku­ter su se nakon toga sreli u cetiri oka i puna dva sata razgovarali 0 americkoj zracnoj podrSci u buduCim so­vJetskim operacijama na Dalekom istoku. Cijela jedna grupa tesklh bombardera - supertvrdava B-29 _ bit ee smjestena u sektoru Komsomolsk-Nikolajevsk. ~ericki tehnicari ce rukovoditi izgradnjom instala­cIJa za benzinske rezervaore od 100% oktana. Teski bombarderi B-17 i B-24 bit ce bazirani na sektoru Vla­div?~toka ~~ dva aerodroma koja ee Kudjakov odmah ~ah lZ~aditl. Americki transportni avioni tipa C-47 bit ce stavlJem na raspolaganje Crvenoj armiji i to u pr­Vlh sest mjeseci 1945. sto aparata, a svaki naredni mje­sec po cetrdeset aparata.

Za vrijeme uobicajenog radnog rucka tri ministra vanjskih poslova proucavali su viSe dosjea.

232

U povodu poljskog problema, Stettinius je izjavio da je americka delegacija odlucila da zbog ruskih pri­mjedbi »napusti« ideju 0 stvaranju predsjednickog ko­miteta. »Vjerujem da nakon toga nasa tri stajalHta ne­ce biti toliko udaljena u pitanju sastava vlade .• Molo-Jl..,! tov'e redlozio rosirivan'e varsavske vlade, BLitanCi

~ stvaran]e po JS e pnvremene v a e, a pre sjednik Roo­;.--- sevelt vladu naclOnainog ]edfustva. To su staJaigta ko-

Ja se mogu pnbliilh, to viMe sto svi mi smatramo da jedino Poljaci nakon slobodnih izbora definitivno mo­gu 0 tome odluciti. Ja Yam, dakle, predlaiem ovaj

I tekst: »sadaJnja privremena poljska vlada ce bili reor­ganizirana i dopunjena svim demokralskim poljskim ~ snagama, ukljucivsi lu i demokralske poljske vol1e u /L inozemslvu. ana ce se zvati Privremena vlada nacia-..L= nalno~ jedinslva. i ona ce kad je jednom pnznaju sve tn na e via de, biti sastavljena na zadovoljavajuci na-cin .• Eden je odrnah ponov? ,Potvrdio ga Velika Brita­nija rcfjela Evropa sumnjaju u pIedstavnicki karakter Tuolinske vlade i zahtijevao da se krene s . novog sta­jaIiffa na nOVO] osnovi., kako je dan prije predloZio gospodin Churchill. Jos jednom je sve trebalo iznijeti pred plenarnu sjednicu_

Na plenarnoj sjednici je donijeta odluka da ce SjecllliJene Drlave, Velika Britanija, Sovjetski Savez, Kina i Francuska potpisati poziv svim zemljama »po­zvanim« na prvu sjednicu Organizacije ujedinjenih naroda. Molotov niSta nije napomenuo. . Francuska ima velik utjecaj i ugled kod malih naroda, jer im nje­no prisustvo ulijeva povjerenje_ Ona nam je potrebna zbog prodaje (selling) nase robe .•

V pogledu jugoslavenskog pitanja Molotov je za­traiio da se prije razmatranja cjelokupnog problema It. saceka do definitivnog sporazuma llio-Subas\c. Eden g;:.' je zatraiio od Trojice velikih dva amandmana tom spo­razumu, preporucajuCi u jednom da AVNOJ bude pro-siren clanovima posljednje Narodne skupstine koji se \ V\ nisu kompromitirali suradujuCi s Njemackom. V dru- I gom je zahtijevao da svi zakonodavni akti te privre-mene skupstine budu podvrgnuti kasnijoj ratifikaciji u ustavotvornoj skupstini.

233

Sporazum a »reparaci jarna« mogao se ostvariti dvojako. Stete ce najpr ije naplat iti zemlje »koje su podnijele najveci teret rata, najveee gubitke i organi· zirale pobjedu«. Obes teeenj a u naturi »trenu tno osta· vivsi po strani upotrebu njemacke radne snage kao element obestecenja, bi t ce proucavana kasnije«. -Njemacka ee rnorati o tpl aCivati godisnjim isporu kama proizvoda u roku ad deset godina nakon zavrsetka ra· ta i davan jem svoj ih naciona ln ih dobara odmah po· slije rata . Molotov ipak n ije uspio da Amerikanci i E nglezi prihvate veti; ci fru od dvadeset rnilijardi do· lara kao ,osnovu za d isku sij u «.

Poslije pod ne su prij e uobicajene p lenarne sjedni· ce stigJi fotografi i filmski snimatelji.

T roj ica velikih su dugo dopustali da ih fo tografi­raju i snimaju kako bi se ovjekovjecio taj povijesni dogadaj .

Porucnik Norris Houghton bio je sretan s to je rno­gao prisustvovati ci jeloj ceremoniji .

On j e nekoliko sa ti u »dvorani za ples« nadgledao instaliranje kabJova, tronozaca i reflektora koje je na­rnjes tao cijeli odred tehnieara pod budn im okorn naj­boljih obavjestajaca Kreml ja i Bijele k uee. Cinilo mu se da prozivljava najveCi trenutak u zivotu.

Churchill je bio bijesan sto su svi reflektori bili u smjereni u Roosevelta.

Roosevelt je pokazivao da ga flesevi smetaju, pa se cas okretao desno pricajuCi sa S tet tiniusom, a cas lij evo srnijeSkom odgovaraj uCi na Bohlenov smijesak. Ponekad j e dobrostivo spus tao glavu na des no rame, kao da bolje zeli cuti neku povjerljivu primjedbu Hopkinsa koj i se na lazio iza njega - rnrsav i nemiran poput Lorenzaccia· .

Staljin je b io ozbiljan , cak tmura n. Cin ilo se da ga ta predstava, koju je i Molotov proma t rao hladnim okorn, pomalo gnjavi.

~e1nica · e ocela tek u 4 sata i 30 minll-ta. o otov je predIozio l}Qvi te~st 0 rj esava~ju ..E!:9.

blerna sastava polJ ske vlade: »Sada nja -pi'ivremena ----------- -• Junak istoimene drame Al freda de Musseta.

234

" Iada Polj ske Republike bit ee reoganlZlrana na siroj Oelnukra-tsR15j osno"i III nj u ee uCi cak 1 poT]sld demo­kratsld v ooe u in<5zemstvu . Sa o~ ctodatkom vlada ce se zvat i P rivremena poljska vlada - nacionaInog je­dinst"a.«

- Zatrazio j e da . demokratske« stran ke budu na­zvane »nefasis ticke ili an ii fas istieke« ~ je Stet­~u~~ambasadori trij u velikih sila kon- / t rollraj uJZ.bore. Takva zarnl sao- bi mogla . uvrijediti· ...:C

"l'oljake. --Churchill : »Grijesimo !ito zelimo sve preokrenu ti. Izbjegavajmo da sve zavrsimo navrat-nanos. Ne poku· savajmo ubrzati dogadaje. Bilo bi pame tno da jos ma­Io razrnislimo.«

Poljski p roblem je taka ostavljen za kasnije. U pogledu reparacija, konaeno je pribvacena cifra

od dvadeset milijardi dolara koju j e predlozila s.ovjet­• Il..SKa delegacij'a. Otl te sume bi pedeset posto doblO So­

I I. v'jetsk i Savez. Prihvacen j e i prijedlog Majskog da obe­s teeenja budu odredena prema cij~nama iz 1938. 5 , tim

l da se dopus ta moguenost poveCaoJa o.d .IS do 20.~o na • t cijenu reparacionih art;ikala. Kako vldimo, sovJetska

,. delegacija niSta nije prepustila slueaju. .

____ Ijin i"ClItfrclill su se ~ os tro s~obi1i na pit~nju je W T, +0 l'l:ilrroa:i tator- i1i nije. Ipak sve Je dobro zavrsJio kad V _ -::: Je Slai}in izj avio da m£ze l'rihva ti ti dva Edcnov~

Diskusija 0 Jugoslaviji nijc bila tako mlrna. Sta1rt-r~

• amandmana i na kraju uz opeu suglasnost da se naJ: prije pozovu Tito i Subasie da odt?ah proved~ svoJ sOraZum i da im se zatim preporuc l prilivacanJe dva-JU am andmana koje.!u Brlt.~c:i 'pr~dloz~Ji. ..

~ StettIffiiis JC Otio podruJetl 1~.JestaJ .~gera. H lssa

po kojem bi se pet stalnih delegaclJa. u VIJec:u S l~o­sti moralo savjetovati prije prve sVJetske. sJedni~. da bi se u Svje tskoj povelji predvidio m~han~. kOJI. bl

r.:l~ se brinuo 0 teri tori j ima pod stara telJst"om III tente-vp r ij irna pod manda tom. .

Churchill je odmah eksplod, rao:

1 , Necu prilwatit i ni jednu r ijee slienog teksla. Uo­

s talom nitko se eak nij e udostoj io da me pita za sa­vjet. Nikada necu dopustiti da se eetrdeset iii pedeset

235

naroda mijesa - ni u kojem slucaju - u nacin zi­vota Britanskog Imperija_«

Uzalud je Stettinius pokusavao objasniti da pred­lozeni mehanizam nema nista sa Britanskim Imperijem i da je zamiSljen sarno za Koreju, Indokinu i sye ~­en Jeske teri tori" e ko · e trebii"'Oslobo . . . a a s u­pacl]e. urchj!! se i previ e dobro siecao Roosevel­tovih ri jm koje su ga godinu dana prije u Teheranu

crtihoko 0 odile: . $..nglezi hi pnsvoJill zeml~ilo Je se na azile i makar se radilo 0 ohm hndinam

pJe arum nanOSlJDa.« redsjednik Je tako er re­, 1 taJ put govoreCi 0 Indokini: »Bijeli covjek

ovdje ne moze biti ponosan na svoje djelo.« Britanski premijer je reagirao kao da je pogoden u podvodni dio broda.

Staljin je pokusao da ga slDln. Churchill : . Gospodine marsa le, zamislite da se od­

luci da Krim padne pod medunarodni mandat iii da od njega naprave Ijetno odmaraliste?«

Predsjednik je pozurio da prekine sjednicu na ne­koliko trenutaka, povjerivsi Algeru Hissu da sastavi tekst koji bi potpuno umirio Engleze.

Nakon toga ponovo je otvoren poljski dosje. Roosevelt je imao primjedbu na izraz »Privremena

vlada« koji je predlozio Molotov. On bi vise volio da se kaZe: »Vlada koja trenutno postoji u Poljskoj .« In­zistirao je na potrebi da se u Poljskoj provedu slo­bodni izbori. Zbog toga i trazi da ih nadgledaju amba­sadori triju velikih sila.

Churchj!! je predlozio ovu nap~u: »Nova si-~Koja je nastala time sto je ~Io­

bodila Polj.sktLZahtije styax:a~de koj~mati podrsku na siroj osnovi nego sto je ima tre utna vla­era:;. Zatim se slozio s Predsjednikom da ambasadori

tu Varsavi kontroliraju pravilnost izbora, pa cak i da -stul5OO~ izvjestaje svojim vladama. Pozalio se sto ga je gotovo potpuna sutnja sprijecila da nema tacne informacije 0 dogadajima u Poljskoj. Zar se ne iovori da lublinska vI ada namjerava suditi kao izdaji­cama svim clanovlJDa aJne poljske M mije - i njenim partizanskim snagama. On je siguran da Tito ne I)i od--236

bio prisustvo stranih romagaca za vrijeme izbora u .:!,!;!gos aVll.!.:... romatraci iz svih zemalja mogu prisustvo­vati izborinla u GrckCfj i Ttaliji. ZaSlo se Sovjetski Sa-

.. vez protivi slanju engleskih i americkih promatraca u Poljsku? Ne radi se 0 uvredljivom iii nepromisljenom zahtjevu. U Egiptu, na primjer, vlada j~ zaduz~na da

_jlIovede iz60re ItOJI t e Je lZiozlbs vim mogycim udar-cima, ako se ne uspostavi malo reda.

Staljin: . U Egiptu politicari provode vrijeme pot­kupljujuCi jedni druge. Egipat ne moze biti usporeden s Poljskom u kojoj je nivo obrazovanosti rnnogo visi.«

Churchill: »Hoce Ii Mikolajczyk moei sudjelovati u izbornoj kampanji?«

Staljin: . Hoce, buduei da je clan Seljacke stranke, koja nije fasisti cka.«

Churchill: . Kontrola pravilnog odvijanja postupka je neophodna.« .. . .

Staljin: »To je uvreda za narod kOjl DIje nazadan i koji je nekada davao velike ucenjake poput Koper-nika.« .

Nemoguce je bilo naCi zajednicki jezik, to ,?s~ sto je i Roosevelt ovaj put upomo podrlavao mlsljenje britanskog premijera. ..

Suprotno tome, bez teskoCa je bio p.~vacen pn­jedlog americke delegacije, tj. illeklaraclla 0 oslob?­denoj Evropb iz koje cemo citirati nekoliko glaVnib facaka: . .

( »Premijer Sovjetskog Saveza, premijer Veltke BT"I­

tanije i Predsjednik Sjedinjenih Drzava ~~vletovall. su su u zajednickom interesu naroda viastttl~ .zemalla . I naroda oslobol1ene Evrope. Oni zajednickl Izrazavalu Llzajamnu volju da u toku prolaznog razd.o!,lja l7est?­bi/nosti oslobol1ene Evrope usklade poltllku SVOJlIt

trijLl vlada Ll ci/ju pomaganja l7arodi'~ .oslob.ol1emm od nacisticke domil7acije i narodima btvstlt ~rzava sa­telita Osovine u Evropi kako bi demokratsktm p'Lltem

rijeSili bitne politicke i ekol7omske problem~ .ovth dr­zava i naroda. Uspostavljanje reda u Evropt t obnova ekonomskog nacionalnog zivota bit ce os~varem pr~ce­som koji ce dopt/stiti oslobol1emm narodlma da uniSle posljednje ostatke nacizma i faSizma i stvore demo-

237

k ratske illstitucije po svom i zboru. Jedan je od l e­meljnil! pr incipa Atlar11ske povelje da svi narodi imaju pravo da izaberu oblik vlade pod ko j om ce i ivjeti, ponovo usposlave suverena prava i autonomiju ko j ih su silom i agresijom bili liseni... Tri velike sile ce u smislu zajedllickog sporazuma pomagati svim naro­dim a oslobodene Evrope da uspostave uvjele za svoj unutrasnji mir, primijene mjere hitne pomoei siro­maSnima, formiraju privremene predstavnicke vlade svih demokralskih elemenala koji ce se sto prije slo­bodnim izborima prihvati/i uspostavljanja vlada u skladu sa slobodnom voljom naroda . .. "

Sjednica je zavrsila izmjenom misJ"enja 0 r~ rr ~ ~ zlocincima. C urchllJ je smatrao da Q' se cak na samoj

CA..(.'\.v !alB mOgla sastav$ lista.. ratnih zlocinaca kojibl od­r i, l!.. .mah nakon toga moralLbiti strijeljani. Staljin se ne

'--- ( ~ ~interesirao ;za...sudbinU-.Ru~ ess·a . Churchill: .On ce biti zahvacen dogadajima.« Roosevelt je u nekoliko rijeci informirao Stalj ina 0

razvoj u anglo-americke ofanzive na Zapadnom frontu. Nakon sto je Staljin izrazio svoje zadovoljstvo.

sjednica je prekinuta oko 8 sati. Sovjetski i b ritanski premijer su se vratili u svoje

rezidencije. Roosevelt je na brzinu vecerao a zatim otvorio

postu koju je porucnik Kloock donie iz Bijele kuce. Norris Houghton je s cijelom »ruskom ekipom iz

~ Missourija« otiSao u kino u Jaltu.

. . ~ Generali i admirali su organizirali partiju pokera. ? Trojica mjnistara vanjs.kih-poslova su se sastala

• I u viii JUSUPOY oko 10 sati i 30 ~inuta gd,iJ:...su do po- -('t\)-.» shl~ pola.noci- ponovo I<!2'ravljali 0 Poljskoj. -'/' Nakon dosta neugodne i zucljive disKuslje uspjeli

su se sloZiti u ovom tekstu: ") Posto je Crvena armija po/puno oslobodila Polj-

\tl sku. slvorena je sasvim nova situacija. Ta situacija V zahlijeva uspos/avljanje privremene poljske vlade na

osnovama koje sada mogu bili mnogo sire nego prije nedavnog oslobodenja zapadne Poljske. Sadasnja vlada u Poljskoj bit ce reoganizirana na mnogo sirim demo­kratsk im temeljima. ukljucivanjem demokratskih voda

238

II Poljskoj i voda koji budu izabran i medu onima koji se nala;:.e u inozemstvu. Ta nova vlada ce se zvati...f!±. vremena poljska vlada nacionaillog jedinstva. Gospo­am-M7:J11mn:r,-goS"jJodin Harriman i sir Archibald Kerr su ovlasteni da prvom prilikom razgovaraju u Moskvi s clartOvima sadaSnje privremene vlade i drugim de mokratskim vodama koji se nalaze II Poljskoj ili in zemSIVLl, kako bi reorganizacija vlade tekla po ovdje navedenim direktivama. Ta vlada ce organizirati slo­bodne izbore, sa Slo je moguce manje spulavanja, na temelju opceg i lajltOg glasar1ja. U izborima mogu su­dje lovati sve demokralske i ant inacisticke stranke sa svojim kandidatima. Cim ta vlada bude otormljena u skladu s navedenim direktivama. tri velike sile ce je priznali.

Medutim. ni'e Qstignut nikakaY~OIaZUm-d2-am­basaOoi=rTrlJu velikih sila nadg!edava ·!L!z~re. Plenar­na sJednlcii ce donijeti konacnu odluku.

,/<AT1IO I ' (JUu

239

SEDMO PDGLAVUE

SUBOTA 10. VELJACE

Porucnik Houghton dobio je zaclatak da u palacu Jusupov odnese lieno Predsjednikovo pismo Staljinu. Krenuo je kolima u pratnji porucnika Keuseffa. Ruski vojnici su straiarili dill: cijelog puta na udaljenosti sto koraka jedan od drugog. Na ulazu u vrt zaustavio ih je euvar. Pred njih je stupiD ruski major .• Nosimo Iicno pismo Predsjednika Sjedinjenih Drlava madalu Sta· Ijinu«, rekao je Houghton koji je traiio dopu~tenje cia pro<1e, pokazujuCi kao i Keuseff licne paso~e - arne· ricki narancasti i ruski bijeli ispisan cirilicom i lati· nicom. Major je odgovorio da se mora raspitati, uzeo je paso~e i nestao. Vratio se tek nakon dvadesetak mi· nuta. Cim su se pojavili na u1azu u palacu dva oficira i major su se na~1i izme<1u naorufanih vojnika. U~1i su u prostrano predvorje koje je vrvjelo uniformira· nim licima. Zatim su bili uvedeni u ured nekog drugog majora, pa onda treceg, pa u ured nekog generallajt· nanta koji je uzeo pismo uz priznanicu s datumom i pecatom sovjetskog glavnog stana. Dva Amerikanca su ponovo morali cekati dvadeset minuta u cuvarevoj ku· cici da bi dobili natrag svoje dokumente.

Tri ministra vanjskih poslova su odrZali sastanak u vili Voroncov.

16 Jalta ilj podjela sviJCl1l 241

Stetlinius je najavio da Pre'dsjednik, pridrZavajuCi za sebe davanje javnih izjava koje bi. smatrao potreb­nima, prilivaca da - ralli sloge - odus tane od rece­nice koja zablijeva Dda troj ica ambasadora triju veli­kill . sila u Varsavi nadgledaju izbore u Poljskoj«, bu­du6 da sto p rije zeli pos tici sporazum i s to najkasttije su t ra uvecer mora napustiti Jaltu zbog veoma vazttih sastanaka s Ibn Saudom, Haile Selasijem i kraljem

l F?rukom .. Molotov je, medutim, predlozio da posljed-, nJa recemca dokumenta 0 Poljskoj bude ovako sastav-

t)!" ~ \~ ljena: . ~> ':'lade Sj e~inj ~nib . Americkib Drzava i Velike " , c'· _\ BntaDiJe uspostavlt ce dlplomatske odnose sa Polj-

(

skom kao s to je to ucinio Sovjetski Savez.« Kako je Eden uvjerio Ste ttiniusa da je formula nepril1Vatljiva, svaki sporazum je ponovo postao nemoguc.

Eden je predlozio da se Francuska pridruZi Dekla­raciji oosloDodenoj Evropi . Molotov je odgovorio da E ~~ posavje ova i s- marsalOIi1S a j il'iOi'il.' _.-

Eden je predlozio da FrancusKa 00 pOCeTh'a sudje­luje u omi.!!)i za re a racij e. Molotov je odgovorio kao "( I pnJe.

S tett.!:!!ius je bio zaduzen da sas tavi p lan zavrsnog izvjestaja konferencije koji ce, prije negosto bude iz­nesen pred trojicu sefova delegacija, prouciti sva tri ril'i nistra. ,

--Nakon Edenovog izvjestaja 0 Svje tskoj konferenj ciji sigurnosti, ~je da se Francu~e ' . Kini bez odlaganja stave na ~vi utvrdeni na Jalti.

....?den je izlozio tekst 0 jugoslavensko-austrijskoj ~ici s Dje nim ciljem da- se izbj'egne ponavljanje

I Atene«, i jeaaTI drugi 0 jugoslavensko-talijanskoj gra-- nid s istim ciljem. Tekstovi ce biti prouceni nakon ~onferencije. Egen je protestirao protiv poteilkoca ko- _ ,,., Je ruska vrbovna komanda pravi engleskim industri- ,. r \ \ jaTcima koji imaju udio u rumunjskim izvorima nafte:

T . minis!@. su odluciJa da se ~oz.\! <L,tekstu zaj jednicko telegram a lliu- i Subasicu u koje..m bi ili ~urili da- fto prije sklope sporazum 5 0bzirom na proOtemCizrazene na JaIti· .. --------

242

\/ ];atim su p!:.oucavaJi~kuce .!Egovore izmedu Ju· /4 - goslavije i Bugarske 0 utvrdivanju sporazuma prijatelj-

I 'V.. , ~ .. rnva-I saveznis tva. Molotov je jaKo odobrallao taj man. 'NV~(fen se suprotstavlj~~J~m·I[oibilj~.i:!!! yrincipijel.

mm pnmJed bama: Bugarska je toliko godina oiJa nje-mackisaveznik, a uz- to ona ima status okupirane zem-

--UI':. Njega je narOCit'OlJrinuo ucinak s1icnog sporazuma s obestecenjem koje se Grci spremaju traiiti od Bugar­ske. On e smatra da drZave - bivsi neprijatelji -p.oput Bugarske koje se nalare pod refunom prinLirja, mogu potpisivati mirovne sporazume bez ovlastenja svi/1 saJleznika. On zato traii da se J ugoslavija i Bugar-

1..1 ska zamole da preRii'iil pregovore. Kad je Molotov ad· ~r~d govori~ d~ nije pozvan _ o~I,::.Civati umjest? dviju slo­Ii. bodnih driava, Eden rou Je uzvrlffio da Je :sugarska '~/ . potl?.isala prirnirJe s a o'lTjrtskim-Savezom I da ona

A.(.( prema tOme nije gospodar svoje volje.

I . ~ Tri rttinistra se na aju ttisu mogla sporazumjeti 'L

o pl~ povlacenja savezruckih trupa staciottiranili Y $-PerzlJ!. .

Nes to poslije Byrnesova odlaska u ~asbingto~, oko 4 sata po podne, Predsjednik je POklODlO ~burcbil­lu, Staljinu, Edenu i Molotovu specijalno graVl~ane .ko­memorativne medalje uz njegov eetvrti predsJedmckl mandat. Sovjetskom premijeru je jos poklomo Jed~u vanrednu knjigu pod naslovom . Cilj Njemacka~. kOJu je za ovu priliku pripremio general Arn,?ld . KnJlga J~ sadrZavala fotografije njemackog tentonJa bombardl· ranog od supertvrdava. ...

Roosevelt se ponovo u svojoj kancelanJI sastao s? Staljinoro. Prisutni su bili jo~ sarno Molotov, Ham· man, Pavlov i Bohlen.

J QYf\ sJlpervelika S!LSe defioitjyno sloz~a d.a So-l.M ') vjerski Savez objavi rat al'anu ~va d,? t.n ~Jeseca "lM... ~'kon=pa'tta j~acke i to pod oVlm uVJ~tJm~. s~at~ rr ~q£lO za van'sku aoJIJ.~ ponovno d,?blv~!e blv~ili

ruskih prava koja su izgubljena nakon IzdaJDlckog ?a· pada Japana 1904(!); vracanje Rusiji jufne. poIO\'I~e otoka Sal1alina i malili obliZnjili otoka; pnznavanJe r luskog zakupa Dairena i Port Arthura; obnova prava koja je uzivala Rusija - prije rusko-j apanskog rata

16' 243

1904 - na zeljeznicke putove juZne Mandzurije s tim da suverenHet Kine nad Mandzurijom ne dode u pita­nje; ustupanje Kurilskib otoka Sovjetskom Savezu i zakIjucivanje prijateljskog i savezmckog sporazuma izrnedu sovjetske i kineske nacionalne vlade, po ko­jem bi sovjetske oruiane snage pomogle Kim da se

(

SIObOdi japanskog janna. Roosevelt: »PredlaZuCi Kini na~ sporazum 0 Port­

-Arthuru i mandZursltim zeljeznicama hocete Ii sami obavijestiti miillstra T. V. Soonga koji ce sigurno doc; u Moskvu ili cete mem prepustiti imcijativu da oba­vijestim generalisimusa Cang-Kaj-Seka?«

Staljin: »Bilo bi bolje da to vi uradHe.« Roosevelt: SlaZem se. Poslat eu jednog oficira iz

Washington a u Cung-King da 0 svemu obavijesti Pa­tricKa Hurleyja i osigurat cu sve da tajna bude sacu­vana.« ...

Harriman je uzalud poku~avao postiCi da Pred­sjednik barem zatraZi da Port-Arthur bude slobodna luka pod medunarodnom kontrolom.

____ Sedma plenarn~dnica jr potela \J 4 sata. lJ kammu su lzgarale i pucketale debele cjepanice. Staljin je do kraja saeuvao svoju hladnokrvnost ,

crtajuei bez pres tanka ne~to crvenom olovkom po pa­piru.

Churchill je bio nervozan. lz Londona je primio brzojave koji su ga opominjali na rizicnost popustlji­vog manja u rje~avanju poljskog problema.

Roosevelt je izgledao iscrpljen. Bore su mu bile jo~ izraZajnije, a pogled odsutan. Pozurio je izjaviti kako je vee vrijeme da se stirn zavdi. Ako se kon­ferencija oduZi, neprijateljska propaganda bi to mogla iskoristiti. Usprkos Churchillovu inzistiranju, neopozi­vo je odlueio da sutra napusti Jaltu. »Spreman je da sve spetlja«, rnrmljao je stari britanski lav.

Sjednica je .J'0~ela diskusij.QID o-Epljskom proble­mu. Tri delegacije su potvrdile naredni tekst, 5 0 mogu zanvaliti promcljivu ubu Edena- ir;ro[otova: Cinrsl> t' fH5desno tormira privremena poTjsKav 1ada nacionaInog jedinstva, vIada Sovjetskog Saveza koja sada odriava dipIomatske odnose sa privremenom vIadom Poljske,

244

(

kaO i vlada Velike Brital1ije i vIada Sjedinjenih Drta­va, uspostavit ce diplomatske odnose s novom privre­mel10m poljskom vladom naciol1alnog jedinstva i po­slat ce u Poljsku ambasadore koji ce intormirati svoje vlade 0 situaciji u Poljskoj. •

- Diskusija nakon toga nije bila ziva. lzabrana for­mula spada medu one koje se mogu tumaeiti na razne naeine. Svi su bili zadovoljni tim modelom alibi-teksta, narocito Staljin, buduCi da je postigao dva glavna ci­Ija. Prvo, postigao je da se u izvje~taju nekako spo­minje »sadaSnja poljska privremena vIada«, a drugo, izbjegao je »meClunarodno nadgledanje« izbora,. buduCi da se mtko ne moze prevariti u stvarnom smlslu po­sljednjeg dijela reeenice. Koji to arnbasadori. na svijetu ne ~alju .izvje~taje« svojim vladarna 0 z~rnlJarna u k<; jima borave? Upotrebom takvog opeeg 1 praznog pOJ­rna ipso facto znaei unaprijed potvrditi sve izbore, pa rna kakve ih zloupotrebe karakterizirale.

U dokurnentu eak msu bile spomenute ni poljske graruce. Takva sutnja je sarno dokazivala ~o liniJi Curzon i granici Odra-Nisa. Uzalud Je Chur-:hill po ugava~ da _ponoyo sfiflh to J?lfliB"je na dnevni red. ~opkins je opet gurnuo Rooseve1tu jelli'iu od -svo­

jib biljezaka: »Gospodine Predsjednice, bolje bi bilo objasniti da vi podrzavate plan 0

istocnoj granici, ali da ce u iz~jesta! uti samo. opca izjava, bez detalja. Zasto da mlrllst~zm~ vanJskzh po­sIova ne prepustimo brigu sastavIJanJa detalJne zz-jave? Harry.. .

Bolje je ~utke prijeCi preko problema gr~ca, savjetovao je dakle Roosevelt. Zatr~imo <:>d . rrurustara da poku~aju sastaviti jedan tekst. Pnstao Je 1 namdte-ni Churchill i raspolozeni Staljin. . . .

Britansld premijer je tada odrZao dug. 1 nee1t go­vor u prilog" raOCuske, kako bi bila primIJena .. u. K~n­trolnu komisiju. Po~iy.oo~~velt kOJl Ie JU­~e1iri 0 a dugo razgovarao s Freemanom Ma~­hewsom, jednim od svojih najdragocje.nijih. suradru­ka i biv~im savjetnikom arnbasade Sjedi.nJe~ .Drlava u Vichyju. Staljin je izgovorio~!! dviJe nJe~l: . Sla-

245

zern se.« Te dvije rijeci su bile pravo eudo, jer nitko nije tacno z~ao radi. eega su izgovorene. Mozda zbog same po sebl razurnlJlve pogodbe: Polj ska za Francu­sku. Generalu de Gaulleu je odrnah poslan brzojav sa radosnom vijescu.

( ~~ah nako~ toga poceo je razgovor 0 Jugoslaviji. StalJIn Je pnhvatlO englesku ideju da se Titu i Subasi-

1 ( cu. p.~s~lje brzojav s potpisom Trojice velikih, savje­~ t UJUCI 1m da sporazum iskoriste kao bazu za formira­

nj.e ju?oslavenske vlade nacionalnog jedinstva uz ova tn uVJeta: da sporazurn odmah stupi na snagu., da elanovi skupstine. (posljednje Narodne skupstine pri­Je rata) mogu uC! u AVNOJ, i da svi zakoni AVNOJ-a b~d~ po~eseni ustavotvornoj skupstini izabranoj taj ­rum 1 opclm glasanjern.

Z.~tim je dosa.o. red na reparacije. Sad je sovjetski prerruJer naglo OZlVlO. Umjesto da sjedi i govori m irno 1 hladnokrvno: digao se i poceo setati gore-dolje, bra­neC! s mnogo zara, a ponekad cak i molbe svoje pogle­de 0 r7paracijama. »Vi ne znate koliko je moja zemlja p:etrpJela . " ana prva ima pravo da primi obestece­nJe .. . Na5 zabtjev je sveti zahtjev ... Mi ne mozerno shvatiti razlog vaseg ustezanja ... «

Hopkins je opet pozurio da dobaci Rooseveltu ne­koliko rijeci.

»Gospodine Predsjedniee, . Rusi su loliko dali za vrijeme ove konferencije da

bl mudro lrebali popustiti. Pustimo neka Britanci iz­raze svoje nesiaganje, ako to iele. Jednostavno recimo d~ de to sve srediti reparaciona komisija, kako bi ozna­ell! formalno suprotstavljanje na deset milijardi.

Harry.« . ~n . je ~i.s t~_ potpuno z~?nao prue~ Maj­

Skl-Moloto~omlsIJa za reparaclJe na sastanku u Mo­SKVI 0 ~eait .ce ukupnu sumu obesteeenja i kao osno­vu za diskuslJu uzet! sumu od 20 milijardi dolara, od eega 50%. za Sovjetski Savez. Nakon zueljive diskusije s Churchillom, Staljin nije odstupio ni korak.

Churchill: »Sto vi 0 tome mislite, gospodine Pred­sjedniee?

246

Roosevelt: »Moj odgovor je jednostavan. Sudac Franklin Roosevelt odobrava i dokument je prihvaeen .•

U izvjestaju ee ipak biti naznaceno da Britanci nisu prihvatili eak ni kao osnovu za diskusiju sumu od deset milijardi .

U 18 sa ti sjednica je prekinuta zbog eaja koji je sluien kao i obieno u casama sa srebrnim rueicama. Upravo u toku te pauze, u razgovoru izmedu Roose· veJta, Molotova i Stettiniusa zakljueeno je da se pn'a sjednica Organizacije ujedinjenih naroda odrZi u San Francisku.

U nas tavku sjednice Staljin je zatrafio i postigao da bude preispitana revizija konvencije 0 Dardanelima donesene u Montreuxu. _~~!iin: »To je zastarjeli ugovor. Japan je u njego­

voj pripremi igrao veeu uJogu od Rusa. Ugovor je ve· zan za pokojnu Ligu naroda, zamisljen u vrijeme kad odnosi izmedu Moskve i Londona nisu bili bas savr­seni. On daje pravo Turcima da zatvore tjesnac ne sarno u vrijeme rata vee i onda kad prijeti rat. Ja ne trafim neposrednu reviziju ugovora. Jednostavno zelirn da nakon Krimske konferencije minism vanjskih po­Siova aobiJUovlastenje da rijese problem. Nepravedno Je a -Turska nastavlja dnati Rusiju za grlo .•

Roosevelt: »Dobro vas razumijem! Mrzim ulvrde podignute izrnedu naroda. Vidite 3000 milja granice iz­medu Kanade i Sjedinjenih Dnava su bez ijednog voj­nika. Sasvim je logieno 5tO Rusija na zapadu zeli da dobije luku u toplom moru.«

Churchill : »Ja se odmah slafem uz primjedbu da turska nezavisnost i integritet moraju potpuno bili zagarantirani..

Nakon nekoliko sala Churchillovih i Staljinovih ru­skom je zabtjevu udovoljeno.

Sjednica je zavrSila novom i zestokom diskusijom o poljskom problemu.

U toku pauze struenjaci su sastavili ovaj tekst: Tri velike sile sma/raju da istoena pOijska granica

treba slijediti liniju Curzon ... Vtvrl1eno je da Po!jska (reba primiti izdaSnu kompenzaciju u teritorijima >la s jeveru i zapadll. Tri velike siie smatraj" da u odgo-

247

(

varajuce vrijeme l reba zalraZi li m isljel1je nove privre. I mene poljske vIa de nacionalnog j edinslva 0 siril1i tih I lerilorija i da za konacno odret1ivanje zapadne poljske

gran ice lreba sacekali mirovnu konterel1ciju. I Opet Hopkins ~alj e papiric Rooseveltu.

»Gospodil1e Predsj ednice, Navuci cel e neprijall10Sli zbog vase legallw moGi

i onoga slo ce reci Senal. H arry.« Predsjednik doista nema pravo da angaiira Sjedi.

njene Drtave u odredivanju granica i ugovora bez pri· vole Kongresa .

Alger Hiss je zato prona~ao formulu koja je sve sret1ivala : umjesto da se kaze . Tri velike sile« treba reCi »Tri ~efa v lade . .. «

Molotov: . Predlaiem posljednji amandman. Druga recenica se ovako moze popuniti: ,ukljucujuei vraeanje foljskoj njenih biv~ih graniea u Istocnoj l'rusii.i J na 0ClIl.« -

Roosevelt: . Bivsih? . . Iz koj e epohe?« Molotov: . Vrlo davne .• Roosevelt: »To znaci potica ti Britance da traze vra·

eanje Sjedinjenih Drtava Velikoj Britaniji.« Staljin: .Ocean bi ih u tome sprijeCio.« Churchill : . Budimo razumni. Ne precizirajmo za·

padne granice.« Sjednica je prekinuta. Te veceri je bio na Churchillu red da u vili Vo­

roncov priredi veceru, a u isto vrijeme i proslavi svoj rot1endan.

Bllo je sarno devet gostiju. Roosevelt i Stettinius, Staljin i Molotov, Churchill i Eden te tri prevodioca Bohlen, Pavlov i Birse.

Jela su bila pripremljena na francuski nacin. Zdravice su bile isto toliko mnogobrojne i tople

kao i obicno. Britanski premijer je pio u zdravlje engleskog kra·

Ija, Predsjednika Sjedinjenih Drtava i predsjednika Prezidijuma VrhoVDog sovjeta Kalinjina.

Roosevelt je nazdravio Sovjetskom Savezu, zatim ispricao jednu anegdotu. U toku prve predsjednicke godine, gospot1a Roosevelt je bila pozvana da otvori

248

neku ~kolu . Na zidu jednog razreda opazlla je veliku geografsku kartu u cijem se centru nalazio veliki bi· jeJi prostor. Kad je upitala nastavnika da joj to obja· sni, odgovorio joj je da se radi 0 polozaju Sovjetskog Saveza 0 kO.iem je bilo zabranjeno govoriti. Upravo na· kon toga incidenta, koji je toliko skandalizirao gospot1u Roosevelt, Predsjednik je odlucio da pge Kalinjinu u zelji da ponovo uspostavi diplomatske odnose s Mo­skvom.

Churchill je pio u zdravlje Staljina s nadom da ee marsal kojeg su velike pobjede Crvene armije ucinile mek~im i prijateljskijim nego ~to je bio u strasnim vremenima pocetka rata prema Velikoj Britaniji gao jiti toplije osjeeaje nego nekada - da buduea Rusija uspije izgraditi svijetlu buduenost; kao sto je vee slav· na u ratu da tako bude sretna i radosna u miru.

Stettinius je zamolio da se ne zaboravi na Corde· la Hulla kojem je odmah bio upucen zajednicki brzo­jav s izrazima simpatije.

Roosevelt je htio pocastiti Churchilla kao . mav· nika«, ali korisnijeg izvan nego unutar jedne vlade, buduei da svojim genijem uvijek prisiljava ljude da misle.

Staljin je pio »za budueno~t • . Za nje.ga izrazi .d~. sni. »lijevi« vge nisu imali rukakav .SID1S~.o. Tako je prema klasicnim parlamentarnim pOImanjllDa g0SJ;'o­din Daladier _ radikal i radikal·socijalist - blo VIse Jijevo od Churchilla. Gospodin Daladier ie, met1uti~ , raspustio radnicke sindikate u FrancuskoJ, a gospod/D Churchill ih u Britaniji nikad nije uznemrravao. Tko je dakle vge lijevo, gospodin Churchill ill gospodm Daladier?

Roosevelt: . God. 1940. u Francuskoj je bilo ~sam. naest politickib stranaka. Dogodilo mi se da san:' je~ne jedine sedmice razgovarao s tri razna predsJedmka vlade.«

Churchill: . Marsalov zadatak s jednom jedinom strankom je mnogo jednostavniji..

Staljin: . To je zaista velika prednost za jednog ~efa mave .•

249

Britanski premijer se sjetio poteskoea koje je imao s WilUjem Gallacherom, jedin im komunistickim poslanikom u donjem domu. Rekao je da njegova opo­zicija komunizmu nije zasnovana na egoizmu privatnog vlasngtva, vee na obrani prava jedinke.

Staljin je izjavio da je uvjeren kako laburisti ni· kad nece doc; na vlast u Velikoj Britaniji .

Roosevelt je pricao 0 Ku-Klux-Klanu, »Ijudima koji u is to vrijeme mrze i 2.idove i katolike«.

Staljin: . Kad ste vee kod 2.idova, jeste Ii spremni da pravite ustupke Ibn Saudu?

Roosevelt: . Odlucio sam da proucim s njim cijeli palestinski problem.«

Staljin: »2.idovski problem nije lak. Oni nisu pri­Jagodljivi.«

Roosevelt: »Ja sam cionist. A vi, gospodine mar­sale?«

Staljin: . U principu, da, aU u praksi, to je teskq .• Naravno da je nazdravljano Svjetskoj organizaciji

u San Francisku, zatim arrnijama, flotama, avijacijama i na kraju njemackom porazu.

@ Staljin: »Nikada 1939. ne bili s Nijemcima sklopio

sporazum da nije bilo MUnchena i njemacko·poljskog ugovora od 1934.«

Vesela se vecera produiila do poslije pola n06.

-=> ~f-CJ . ~y , "- ;::,tJ""

0t. ~ '.

250

OSMO POGLA VLJE

NEDJELJA 11. VELJACE

Staljin je kao i svake noei radio do 5 sati uju.tro: bilo s Berijom, Molotovim i Maljenkovim sredujuCt politicke probleme, bilo s Vginskim, Gromikom. Maj· skim i Aleksandrovim, ne zapostavljajuci ni tehnicke probleme ili s aeneralom Antonovim i njegovim sta· born, analiziraju~i razvoj bitaka koje su se vodile.

Churchill uz obilan dorucak s mnogo kavijara, raz· govara s Ed~nom. I ovdje nosi svoju cudnu pidlamu sa zelenim i crvenim cvjetovima. Bez prestan~~ ~da protiv veUke zurbe. »Roosevelt :leli uspostavltl Ujedl' njene narode u pet-sest dana, a Svemogueem je bilo potrebno sedam da stvori svoje.«

Roosevelt se probudio u 10 sati, odrZao sastana}< sa sekretarima, a onda se sastao s Hopkinsom. On ~e bio say zadovoljan formulom kojom se j,;!cer pOS!uilO za vrijeme rucka nazdravljajuCi Ch~chill';! .ko~1 _se drZi cak i nepisanog ustava, podaruje SVOj ratru ka· binet nikada definiranim pa cak ni ogranicenim ovla . tenjima i koji raspolafe vlascu koja je upravo on~ sto on feli da bude ... ' Dva covjeka su razdragana. Om su zaista svjesni da su osigurali najveeu mirovnu po-bjedu koja se moze zamisliti. .

Predsjednik je zatim u pokretnom naslonjacu u pratnji inspektora sigurnosti izvrsio smotru momara

251

sa Ca{oc{;,w koji u os iguravali Veliku palatu u toku cijelc. sedmice: Nakon ~to im je zahvalio na odanoj sluzbl, porut mk Houghton i ostali prevodioci podigli u Predsjcdnika zajedno sa pokretnim naslonjatem

i smjes tili ga u specijalno gra(!eni di ip kojim je Pred­sjednik krenuo u ~e tnju. S njim je bila sarno njegova kc!. Kola u prilit no dugo lutala pros tranim Livadij­skim parkom. Bilo je divno sunt ano vrijeme. Prcdsjed­nika jc zaokupljala sarno jedna misao: otici. Bio je uzasno nes trpljiv: karakteristika nckih te~kih bolesnika koji osjecaju da se pribliZava posljednji trcnutak. Sad ga, buduCi da osjeca da je glavni cilj postignut, sve umara i ljuti. Na obalama Crvenog mora otckuje ga sas lanak s trojicom monarha. Razmi~lja 0 pismu koje c.e poslati gospo(!i Roosevelt: »Sve je dobro i ~ lo, mis­hm . .. « Potpuno jc zadovoljan, ali umoran je. Svi pri­sutni su to osje tili kad je tat no u podne u svojoJ bo­lesnit koj s tolici, le(!ima okrenut kaminu, otvorio osmu i posljednju plenarnu sjednicu, kojoj je prisustvovalo dvadeset i pel ljudi.

Devel Amerikanaca: Predsjednik, Slettinius , Leahy, Hopkins, Harriman, Matthews, Bohlen, AJger Hiss i Foote (funkcioner 1I ministarstvu vanjskih poslova).

Devel EDgleza: Churchill, Eden , Cadogan, Clark Kerr, Jebb, Bridges, Wilson, Dixon, Birse.

Sedam Rusa: Staljin, MoiolOV, Vginski, Majski, Gusev, Gromiko i Pavlov.

Treba potvrditi izvje~taj koji ce dan kasnije biti objavljen.

Osnovni dokument je pripremila i iznijela ameri­tka delegacija.

Prot i lao ga je Stettinius, ali gotovo cijeli tekst je priredio Wilder Foote na zahtjev Stevea Earlyja. Tekst je bio sastavljen po tatnim Hopkinsovim upu­tama.

Churchil, tija je strast da se potpisuje na histo­rijskim dokumentima i bdije Dad tislocom »engleskog engleskog« nasuprot »ameritkom engleskom«, predJo­~io je pel veoma malih promjena u tekstu, koje su lako mogle bili prihvacene. Me(!u ostalim, svakako je trebalo izmijeniti rijet »joint« (zajednitki) koja je vi~e puta

252

upotrebljavana buduci da ona oznatuje »nedjeljno ov· tje petenje u engleskim porodicama«.

Staljin ni~ta nije napomenuo. Footeov tekst je definitivno prihvacen predan

prevodiocima. Moglo se prijeCi za sto. Dvanaest je sati i 50 minuta. Rutak jo~ nije bio ni zavr~io kad su sekretari

predali tekst na potpis.

Franklin Roosevelt, Josip Staljin i Winston Chur· chill su uz kavijar i rostbif odgurnuli tanjure i ta~e da bi potpisali jedan od najvainijih dokumenata u po­vijesti.

A - SLU2BENI IZVJESTAJ 00 11. VELJACE 1945.

1. PORAZ NJEMACKE

Proucavali smo i utvrdili vojDe I?lanove triju saveznickih sila za definitivni poraz za)ednitkog ne· prijatelja. Vojni ~tabovi triju saveznickih sila u toku konferencije sastajali su se svakog dana. Ti su sa· slanci U svako ogledu biILvdo plQdni j dl5mrsu ~o~csmJe sUIadnje trojice saveznika u ratnim naponma. 1Jzajamno su izmijeDjeDl svi poznati po-

I~tignuta je potpuDa suglssDost I razra(!eni detaljm planovi u datumu, opsegu i suradnji na no­vim jo~ jacim udarcima n~ih kopDeDih i zracnih snaga ko)ima ce se sa sve cetiri strane: istoka za· pada, sjevera i juga napasti srce Njemacke. '

Te zajednitke planove javDost ce upoznati tek onda, Ed se potnu ostvariva1\."OV]ereni smo da ce rczultat te tiJesne suradnje Trrju ~tabova - ostvarene na oval konfercnciji -. ~iti skracenje rata. Tri gene. ral~taba ce se sastaJatl I ubuduce svaki put kad se za 10 ukaie potreba.

aClsticka Njemacka je osu(!ena na poraz. Nje. mac I Darod moze sarno poveeati ciJenu poraza palt\l. !avajucl ~da pruza beznadni olpor. '

II. OKUPACTJA r KONTROLA NJEMACKE

Slozili sme;> se 0 zajednickoj politici i zajednickim planovlma--koJe treba usvojiti kako bi se osiguralo

253

254

izvr~enje zakljucaka bezuvjetLle kapitulacUe ko 'u ce­(110 Jlametnu ti naci tickoj Njemackoj , nakon 0 -Zani otpor u NjemaCkoj bude konacno skr~en . Ti uvjet i ce biti objavlj eni tek nakon konacnog poraza 1 jematke.

Usvo~en i planovi predvidaju da sv ka od t ri)u sila vlastJtom vojskom okupira posebnu zony' u NJ e. maCkoj.

Oni isto tako predvidaju administrativnu surad­Qjy u- kontroti pomocu CenttaIne Kontrolne -omisije, koju ce ciniti vrhovni Komandanti triju sila sa sJe­dBtem u Berlinu. Osim toga....Q9stigT!uta je su lasnost da Francuska - 3ko-toze1i~- bU e ozvana da oku ira 'ednu zonu I a su JClu'e ro 0 0-mlslJI :ao njen ce rtl C1an--:- raruce francus -e zone re httl"UIYr ene sporazumo.m..izJlrettllSl!tffi.-vIa e, po­sredstvom o'ihovi predstavnika u Evrop-skoj- sa-vjetodavnoj omisiji.' - .-

. N epokolc:bi\.OSmo 0!11ucili da unistimo nrmacki mlhtanzam I naClzam, I to takcr-tlll1'i:JeiiIaCl-a vise nika ne uspije narusiti sv'et sl<i mir:-crcnuc. I smo da razoruzamo i raspustimo sve jemac1te-ortliane snage; definitivno ukinemo n@iitki generalStab, koji je u vBe prilika uspio da ponO"VOOfivh1jematki m1'lttarizam; da oduzmemo ill unBtimo say njemat ki ratni materiial, da ukinemo- iIi kontrolirarrrn- nje­maCku industriju koja bi mogla biti upotrijebljena za nililU proizvodnju; da svlm ratnim lOOincima odredimo pravednu kaznu i zalitiJevamo--taCnO -obes­tecenje u naturi zbog razaranja Ifoja su prouzr6ko­vali Nijemci; t vrsto smo odlutili da rasprSimo na· c!stitku straru:u, nacionalsocijalistiffi zakonod av. stvo, nacionalsocijalisticRe ifistltucije i organizacije; osJobodimo jaYne sluZbe, kulturni i eRonomsRi zivot njemackog naroda svakog nacionalsocijiilis tit kog i militaristickog utjecaja i -da- zajecfiiiCKlm p razu· mom 0 Njemackoj poduzmemo sve os tale riijerepo· treb,?e za osiguranjeDuduceg mira i svjetske s igur-I1QgJ.. • ,

. ~o ,?amjeru da unBtimo njemacki .. narod, al:!... ~e Nljemci ne mogu na'dati pnKradOo1Il-. zivotu I mjestu u Sku.I1stini U jedinj1!"ni:li-t!ai'Oda sve dok sIDle islwrikni nacionalsocijalizam ~riiam.

III. REPARACIJE KOJE DUGUJE NJEMACKA

Isto tako smo ispitivali pitanje steta koje je Njemacka u ovom ratu nanijela saveznickim naro­dima i smatramo pravednim da ona 5tO potpunije naknadi stetu. ~uspostavljena komisija za repa-

r acije prouzrokovanih s teta. Njen zadatak je da proifacTe ko1iko ' - .R:ak0m sredsfvima ce biti os tva· rene reparacije. Ta komisija ce zasjedati u Moskvi.

IV. KONFERENCIJE UJEDINJENIH NARODA

OdluCiIi smo da s naSim saveznicima stvorimo stJLprije opeu medunaroclnu organizaciju za oCuva· nje mira i sigumos ti. - -

Rn!.iei!!2 da je takva organizacija veoma vama ~recavanje novih agresija i -elirniriiranje l'0lffic-

soci'alnih i ekonomskih uzroka rata u tIjesnoj i ne.p.I:estanoj suradnji svili mirolTtThTvili narooa. - Temelji te organizacije postavljeni su u Dumbar­ton Oaksu. Tada se nije mogao postiCi sporazum o pitanju vafnosti sistema gJasanja. ali je ova kon­ferencija rijesila i tu teskoeu.

Slofili sm.Q se da 25. travnja 1945. u San Fran­cisk~'EiideSazvana 1<Oruerencija lJjeClinjenib naroda KO}iiTe-na temelju razgovora u Dumoarton Oaksu, s'liSlavltl povelju te Ofganizacije. Kines1ca i privreme­mr-franeu~ka -vlada odmah ce biti konzultirane i zamoljene da se na osnovu poziva pridruie vladi Sjedinjenih Atnerickih Driava, Sovjetskog Saveza i VeJike Britanije. Odmah nakon konzultiranja ski· neskom i francuskom vladom bit ce objavljen tekst prijedloga 0 sistemu glasanja.

V. DEKLARACIJA 0 OSLOBODENOJ EVROPI

Sastavili smo i pOtpisali Deklaracij~ 0 oslobo­(lenc5)"Evropi. T deklaracUa .lK.edvi(la da Ir i s ile ~ju_ svqje p anove i poauiiiiu zaJeanteke mjere za rje avanje p'Oli:ti.Ckih i ekonomskih pro­~o.slobodene Evrm>e u slcladu s demokratskim principima. jenSadrlaj je ovaj:

• edsjednik Sovjeta narodnih komesara Save­za Socijalistickih Sovjetskih Republika, predsjednik vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Predsjednik Sjedi­njenib Atneric.kih Drlava razg.ovaraJi su 0 pitanjima z!!.iednickog interesa vlastitili narooa - -zema1ia oslo­b ~\allPe::J:Jn1 se s aZii a za vrijeme pnvreme­nog ~ioda poJiticke nestabilnosti usklade ciljeve s'tP .. 1' tnjii vlada Kliko oi pomogli narodima oslobo­

.(lerum njemacke nacisticke dominacife i narodima bivSih sateIi'ta Osovine u Evropi da demoKralsKim putem rijde hitne politicke i ekonomske probleme .

• ponovo u~ostavljanje reda u Evropi i obnova nacioruunog ekonomSkog zivota morat ce biti reali· ~ni me'todam.a_koje ce dozvoJiti osiobodenim na­r~a Iron u 'pOSljedn"le tragove nacizma i fa·

255

256

~izmJl i da uspostave demokratske institucije po vastitom izboru. Jedan je od principa Atlantske povelje da svi narodi imaju pravo izabrati oblik via· de pod kojom fele Zivjeti i da ponovo moraju dobiti suverenaprava i autoJ1omiju kojili su ih agresorske

- zemlje silom li§ile . • Da bi olak~ali uvjete u kojima ce oslobodeni

narodi moei ostvariti ta prava, tri vlade ce zajedni. cki pomoCi osloboc1enim drlavama Evrope il, blv~im satelitima Osovine svaki put kad budu potrebno:

»1. Da seOsigura Unutrasnji mir zemlje; »2. Da se ~ uzmu hitne mjere za olak~avanje

.bijede s anoVrustva; . 3. a uspostave privremene vlade koje ce...J1red­

stavrat~e. 'emokrat:sl>e eiemente stanovniSta 1 ko-j€! ce putem slob dnih..j~ora stJL)e moguce prije u~.Q§.!?vitlvlaae_ o 'e ce OOgOvaratl narodnoj volji, L kona ,&, ako to bude potreono a o laksaju-takve -izbore. ---. Tri vlade ce savjetovati os tale ujedinjene na­rode i privremene vlade ili druge vlade u Evro­pi kad se bude radilo 0 ispitivanju problema koji ih direktno zanimaju .

• Kada po misljenju triju vlada situacija u nekoj osloboc1enoj evropskoj drZavi Hi bivsem satelitu Osovine bude zahtijevala, one ce se odrnah posvjeto­vati 0 mjerama koje treba poduzeti kako bi iSl;lU­nile zajednicke odgovomosti izlozene u dekiaraclji.

. Mi ovdje ponovo potvrdujemo nasu vjeru u principe Atlantske povelje, zadufenja kojih smo se prihvatiJi u Dekiaraciji Ujedinjenih naroda i naSu odlucnost da u suradnji s drugim miroljubivim na­roelima uspostavimo svjetski poredak, osnovan na pravu i posveeen interesima mira, sigumosti, slo­bode, i zajednickog napretka.«

ObavljajuCi ovu deklaraciju tri sile se nadaju da ce im se privremena vlada Francuske Republike uskoro moCi pridruZiti u izvrsenju navedenog plana.

VI. POUSKA

Na Krimsku konferenciju smo stigli sa zeljom da rije~imo j>..ili!!:!je Poljske u kojem su se na~a stlk. novi~ffilikovala. Nadugp i A asiroko smo raspra­vljali 0 svim stranama toga problema. Ponov0....p0t -~mo Wearu"'CRu zeTiu ru;: vichmo kako se usIlQ:: stav \j jaka sl6J5mina. nezliVjsnil j "ililiiiol1Ei ~lj­ska. zakljucku smo se slozili 0 uvjetima u kojima semoze uspostaviti nova vlada polj skog nacionalnog jedinstva tako da je prihvate sve tri siler

VII. JUGOSLAVlJA ~---

Dogovorili smo se da ma~alu Titu i doktoru Subasicu preporucimo da se sto prije sloze i na temelju svog sporazuma uspostave novu vladu.

Osim toga, preporucujemo da nova vlada Cim bude uspostavljena izjavi:

17 Jalta ill podjeln svijeta 257

25t!

. I. .oa . ce u AVNOJ ravnopravno 1;'.6 i c lanovi po­slje~j!! Jugoslave'!sk!! skup~tJDe kOJI se nisu kom· p~lllitlrah. surac1!lJuCI s neprijateljem i tako formi­ran skup~~u kOJa ce se zvati Privremena skupstina.

2 .. ,?a ce SVI zakonodavDl akti AVNOJ-a naknad­nC? bltl podvrgnuti ratifikaciji Ustavotvorne skup­~tlne.

Ostala balkanska pitanja SU bila predme t opceg , / proucavanJa. l/ VIII. KONFERENCIJA MINISTARA VANJSKIH

POSLOVA

. qSim .svakodnevnili sastanaka sefova vlada i mi­D!stn vanJs~ poslova su se odijeljeno sastajali sva­ki dan za vnJeme konfe~encije sa svojim savjetnici­rna na P?s!!bmm sjednicama. Ti sastanci su bili veoma vazm I konfe:en~i.ia je. je~odu~no priznala p'o!rebu. jedne or~afl:!zacIJe kOJa bl omogucila tro­PCI l1!"!'stara vanjskili poslova da se redovito sasta­JU. MIDlS!n v~ih.1!.oslpva ce se ubuduce sastajati s,:,aKi put kau:"To bude potrebno. otpnIi~ svaka tri ill. ce.tu:LlIlJ.eseca. Ii s<lstanci ce se odrlavati naiz­mJence u tn g1av.n<Lgrada"poCev~ i s Londonom i to nakon. ko.,!ferencije U jedinj.eniih -naLoda 0 sv je'tS'koj orgaruzacljl. -

IX. JEDINSTVO U MIRU KAO I U RATU

KJ:imsk~ k.onferencija je potvrdila nMu odluku o . . odriavanJu I. ~tvr~6~anju jedinstva ciljeva i ak­clje. u predstoj.ecem r~l1ru. ~to je Ujedinjenim na­rodlffia pmogucilo pobjedu u ovom ratu. Mi smatra­!,I?o da Je to ~veta obaveza koju su na~e vlade polo­ill", pred na~lffi narodlffia i cijelim svijetom.

. Jedino slijedeci i pro~irujuci tu suradnju i slo- ) gu. lZIDedu nMe. tri zemJje i svim miroljubivim ze- ~ mljam~. moCI. cemo ostvariti najvHi cilj covjecan­stva: slgu!"n 1 traJni mir koji ce na temelju Atlant­ske povelje ~sIgurati svim ljudima svih zemalja rno­gucnost . da ZIve ne pla~eC! se nicega.

PobJeda u ovom ratu i stvaranje predvidene me­c1~a,-:odne organizacije bit ce najbolja prilika u po­Vl~estl da se u buducnosti ostvare uvjeti takvog mIra.

W. S. CHURCHILL

F. D. ROOSEVELT

J. STAUIN

Odluceno je da izvjes taj bude objavljen u iSla vrijeme u Washingtonu . Londonu i Moskvi 12. veljace u 16 sati i 30 minuta po jaltskom VTemenu.

, Roosevelt I Staliin i Churchill su zatim otpjsali sa­rno tajni s porazu1!l --urasku Rusii e u rat 'pIOtiv JaJ:!ru}a.

I B _ SPORAZUM 0 ULASKU RUSIJE U RAT 1 /ev/,p.- \ PROTIV JAPANA tj (II. veljace 1945)

J ~Ot !.v\.~ Sefovi vlada triju velikih sila - Sovjetskog Sa­veza. Sjedinjenih Drfava i Velike Britanije -. odlu­till su zajednickim sporazumorn da dva do In mle­seca nakon weda~e Njemacke . e tka:l'ala u Evro i SOY e skiavez 0 jaVl rat Ja anu na strani

17*

a 0 . . anjS OJ ongoliji (republici mongolskog

nar a) bit Ce po~t?van ~tatu.s quo; .. . . Rusij.a c:e doblti svoJa blv~a prava .koja je IZ-

gubl a perfidnim napadom Japana 1904. tj .: J uini dio Sahalina i svi oblifnji otoci bi t Ce i Sovjetskom Savezu. trgovacka luka Darren postat Ce mec1unarod­

na Uka. Bit ce za~ticeni bitni interesi Sovjetskog Saveza u toj luci . a Port Arthur ce ponovo doei pod upra Saveza Socijalistickih Sovjetskili Republika.

c zeljeznicku prugu istoene Kine i zeljezniclru prugu jume MandZurije koja omogucava izlaz u Da­iren iskorutavat ce jedno mje~ovito kinesko-rusko dru~tvo koje ce upravo u tu svrhu biti osnovano s tim da sovjetski interesi budu za~ticeni i da Kina sac~a pun i cjeloviti suverenitet u MandZuriji.

KuriJski otoci ce pripasti Savezu SocijaJis tic-kill ovjetskili Republika.

Dogovoreno je da ugovori 0 Vanjskoj Mongoliji . kao i 0 lukama i navedenim zeljeznickim putoVlIDa dobiju suglasnost generalisimusa Canlt;-Kaj-Seka. Na prijedlog mar~ala StaJjina. Predsjedmk ce paduzeti potrebne mjere kako bi se postigao taj sporazum.

b Sefovi vlada triju velikih sila zakJjucill su da

sva obe~teCenja Sovjetskom Savezu moraju biti iz-vr~ena odmah nakon poraza Japana. --

S'ovjetski Savez izjavljuje da je spreman pot­pisati savezrucki i prijateljski sporazum s NacionaJ-nom vladom Kine s tim da joj pMi podr~lru sva­jib oruZanih snaga u njenoj barbi za osloboc1enje ad japanskog. laona. J~ V. STAUIN

W. S. CHURCIDLL F. D. ROOSEVELT

259

Zadatak da sastave i potpisu tajni protokol, koji je zavrsen tacna u 18 sati, dab iii su tri ministra vanj· skih poslova: E. R. Stettinius ml., Molotov i Anthony Eden.

260

C - INTEGRALNI TEKST JALTSKIH SPORAZUMA

(11. veljace 1945)

PROTOKOL RADA KRIMSKE KONFERENCIJE

Krimska konferencija sefova vlada Sjedinje· nih Americkih Drzava, Sovjetskog Saveza i Vje· dinjenog Kraljevstva koja je odrzana od 4-Il. veljace, zakljuCi/a je ovo:

I. SVJETSKA ORGANIZACIJA

Odluceno je: ~Da se konferellcija predvillene Organiza·

cijNjedinjenih naroda odrzi u srijedu 25. Irav· nja 'p"45, i 10 u Sjedilljenim DrZavama.

CVNa lu konferenciju bit ee pozvane nacije: a) Vjedinjene nacije onakve kakve su po·

slojale 8. veljace 1945. i b) Vdruzene nacije koje su zajednickom ne·

prijalelju objavile ral prije 1. ozujka 1945. (V lu svrhu izraz »udruzene nacije« oznacavao je osam vee udruzenih nacija s Turskom.) Na kon· ferenciji 0 svjelskoj organizaciji delegali Vjedi· njenog Kraljevslva i Sjedinjenih Drzava podrzal ce prijedlog da se kao clanovi ulemeljilelji pri· hvale dvije sovjelske republike: Vkrajina i Bje· lorusi ·a.

3. Da ee vlada Sjedinjenih drzava u ime Iri sile razgovarali s vladom Cilea i privremenom francuskom vladom 0 odlukama koje su dOllese· ne u loku ove konferencije 0 planu svjelske or· ganizacije.

@ Da ee lekst poziva koji t~~ba up.~titi sv~~ nacijama ucesnicama KonferencLJe naC!Ja glast/!.

POZlV

Vlada Sjedinjenih Americkih. IJ.rtava u ,;v~Jje vlaslito ime i u ime vlada VjedmJenog KralJev. sIva, Sovjelskog Saveza, Republi~e Kine. i pri· vremene via de Francuske Republtke, pOZLva via· du . . . da posalje svoje preds!av"!ike na ko.nf~ren. ciju Vjedinjenih naroda kOJa ce se odrzalL 25. Iravnja 1945. iii odmah nakOll log datuma - u San Francisku u Sjedinjenim Drzavama, kako bL se slvorila opca mellunarodna organizacija radi odrzavanja mira i sigurnosli. ..

Navedene vlade predlazu da Kon/erencLJo razmotri kao osnovu za povelju prijedloge sIva· ranja opee mellunarodne organizacije koji s~. Db· javljeni proslog listopada nakon konter~nctJe u Dumbarlon Oaksu i odsad nadopunJent upula· ma odjeljka C poglavlja VI.

MEHANIZAM GLASANJA

1. Svaki clan Vijeea sigurnosti imal ee je·

dan glas. . . , .. 2. Odluke Vijeea SLgurnostL 0 pLlanltma pro-

cedure bit ce prihvaeene nakon potvrdnog glasa' nja od sedam clanova.. . . . ..

3. Odluke Vijeca sLgurnoslL 0 SVLm paanlLma moraju biti donesene poslije potvrdnog glasanja sedam clanova, ukljucujuci glasove svih slalnih clanova, podrazumijevajuei da se U odlukama ka­je su predvillene poglavljem VIII odjeljak A, i drugom recenicom paragrafa 1, poglavlja VIII odjeljak C, jedan diD zbog nekog spora uzdrzi od glasanja.

Oslale informacije u vezi sa zakljucenim spa­razumima bil ee naknadno objavljene.

V slucaju da vlada ... zazeli da prije konfe. rencije iznese svoja mWjenja iii primjedbe o ovim prijedlozima, vlada Sjedinje~lih Americkifl

261

262

Drzava bit ce sretna da ta misljenja i primjedbe prenese ostalim vladama ucesnieama.

TERITORIJ POD POKROVlTEUSTVOM ------ -Dogovoreno je da se pel s talnih clanova Vi­

j ca sigyr!1.osti jos'prij~ konterenei.j.e Ujedinjenih naroda posavjetuju 0 it an 'u sistema met1una­ro nog pokroviteljstva. - Sistem met1unarodnog pokroviteljs tva moze

se pr.ilflijeniti samo na: a) 'Aktualnim mandatima Lige naroda. rb) Teritorijima oduzelim l1eprijatelju l1akon

ovog rata. e Svakom oslalom leritoriju koji bi se drago­

voljno podvrg'1uo pokrovileljslvu. d) Za narednu konfereneiju U jedinjenih na­

roda iii prelimil1arna savjelovanja nije predvit1e­na nikakva diskusija 0 samim terilorijima. Nak­nadno ce bili posligrntl sporazum 0 terilorijima koji prema navedenim kategorijama treba da do­t1u pod pokrovileljslvo.

II. DEKLARACIJA 0 OSLOBODENOJ EVROPI

Odobrena je ova deklaraeija: Predsjednik Saveza Sovjelskih Socijalislickih

Republika, predsjednik vlade Ujedinjenog Kra­Ijevstva i Predsjednik Sjedil1jenih Americkih Dr­zava razgovarali su u zajednickom inleresu na­roda svojih zemalja i naroda oslobot1ene Evrope~ Oni se slazu da ce zajednicki uskladili polilik svojih Iriju vlada u toku privremenog razdoblj nestabilnosti u oslobot1enoj Evropi kako bi po­mog/i evropskim narodima oslobot1enim domina­eije naeislicke Njemacke i narodima bivsim sa­telitima Osovine da demokratskim putem rijese najhitnije po/iticke i ekonomske probleme.

Uspostavljanje reda u Evropi i obnova na­cionalnih ekonomija moraju bili oSlvareni pro-/

cesom koji ce dozvoliti oslobot1~nim ~aro~ima da uniste posljednje tragove naelzma I faSlzma i da uspostave demokratske institueije po svom izboru. To su principi Atlantske povelje - pravo )

/svih M ro da na izbor oblika vlade pod kojom

(

iele iivjeti - obnova suverenih prava i . vlas.ti.te vlade kod naroda koje su agresorske stle liStie Lih prava_

Kako bi se Slvorili uvjeti u kojima bi oslo­bot1eni narodi mog/i ostvariti ta prava, tri vlade ce zajednicki pomagati narode svake oslobot1ene zemlje Evrope iii svake evropske driave - biv­seg satelita Osovine - svaki put kad budu smat­rali da siluacija zahtijeva:

(Qj) Da .se slvore uvjeti unutraSnjeg mira; ><b}\Da se se poduzmu hitne mjere pomoci

siromaSnim narodima; c) Da se uspostave privremene vlade koje ce

pre~stavljati sve demokratske elemente lih na­roda i koje ce dobiti zadatak da sto prije slo­bodnim izborima fonnirajtl vlade koje ce biti izraz narodne volje i

d) Da svuda gdje to bude potrebno olak­sajtrtakve izbore_

Tri vlade ce konzullirati U jedinjene narode, privremene vlade ili druge vlade u Evropi kad budu proucavani problemi koji ih direktno inte­resiraju.

Kad tri vlade budu smatrale da uVletl u ne­koj slobodnoj evropskoj drt avi iii u bivsem sa­lelilU Osovine zahtijevaju lakvu akciju, one ce se odmah posavjetovati 0 mjerama koje /reba poduzeti kako bi ispunile svoje zajednicke od­·govomosti detinirane u iznesenoj Deklaraciji_ , Ovom deklaracijom mi ponovo potvrt1ujemo nasu vjeru u principe Atlantske povelje, naSu vjemosl Deklaraciji Ujedinjenih naroda i naSu odlucnost da u suradnji s drugim miroljubivim nacijama izgradimo svjetski poredak inspiriran

263

264

zakonima mira, sigurnosti, slobode i opceg· blago-stanja cijelog covjecanslva. " .

Objavljujuci ovu dek laraciju tri sile" se nada­ju da ce im se privremena vlada Republike Fran­cLlske pridruZi ti u izlozenol1l programu.

III. PODJELA NJEMACKE .

Zakljuceno je da Clan 12 (a) koji ..I~ovori 0

uvjetima predaje Njemacke bude ovako , .izmije-njen: .

»Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene ' Drzave i Savez Sovjetskih Socijalistickih Republika zadr­zavaju vrhovnu vlasl u rjesavanju njemackog pi­tanja. U vrSenju ove vlasti oni ce poduzeti lakve mjere koje ce osigurati buduci mir t sigurnost, ukljucujuci tu potpuno razortlzanje, deYrlifilariza­ciju i podjelu Njemacke.«

• Proucavanje procedure same pod/ele Nje­macke povJereno je komilelu ciji ce p~edsjednik bili ministar vanjskih poslova Ve like i3'rltanije, Anlhony Eden, a ostali clanovi John Winant _ Sjedinjene Drzave i Fedor Gusev - S6vjetski Sa­vez. Taj organ ce ispitali mogucnost uklapanja i jednog francuskog clana.

IV. FRANCUSKA OKUPACIONA ZONA I KONTROLNI SAVJET ZA NJEMACKU

.' Dogovoreno je da jedna njemacka zona kOJ~U

ce okupirali francuske trtlpe bude ' dana, Fran­cuskoj. Ta zona ce biti uzela iz engleske .i ame­r:icke z?ne £ njenu povrSinu c~ odrediti ' Englezi t Amenkanct nakon savJetovanJa s privremeno francuskom vladom.

/ slo lako je dogovoreno da privremena fran­cuska vlada bude pozvana da sudjeluje ' kao clan Savjela Saveznicke konlrole za Njemacku,

V. REPARACIJE

Potvrllen je naredni protokol:

PROTOKOL

Diskusije izmellu sefova triju vlada na Krim­skoj konferenciji 0 njemackim reparacijama u naturi:

(T.)Njemacka ce morati £I naturi nadoknaditi guiiuke prouzrocene saveznickim zemljama £I

toku rala. Reparacije prvenslveno moraju dobiti zemlje koje su podnijele glavni teret rata, koje su pretrpjele najteze gubitke i koje su pridonijele pobjedi nad neprijaleljem_

( Z) Reparacije £I naturi ce od Njemaeke biti zah'rt{evane £I ova Iri oblika:

a) Prijenos, u toku dvi je godine nakon pre­daje Ii nakon prestanka svakog organiziranog otpora, njemackih dobara na teritoriju same N jemacke kao ivan njenog teritorija (oprema, alatni strojevi, brodovi, vozila, njemacka dobra u inozemstvu, industrijske akcije, transport i sva os tala poduzeca u Njemackoj itd.). Ti prijenosi moraju biti izvrseni narocito u ci/ju da se unisti nje'Ra...cki ratni potencijal.

Ib) Godisnje otplate u tekucoj proizvodnji na odrelleno vrijeme. ~ Upotreba njemacke radne snage. 3. Radi ostvarivanja detaljnog plana naplaei­

vG/1Ja reparacija - prema navedenim principima - koje duguje Njemacka, bit ce uspostavljena Saveznicka reparaciona komisija koja ce se sa­stati u Moskvi. U ttl komisiju ce uci tri pred­stavnika: predstavnik Saveza Sovjelskih Socijali­stickih Republika, Ujedinjenog Kraljevstva i Sje­dinjenih Americkih DrZava.

.. '(4) Sto s~ tice cjelokupne svote reparacija i nJtMe podJele meltu zemlje koje su stradale od njemacke agresije, americka sovjetska delega­elJa Su se dogovorile da:

265

266

· Reparaciona komisija u Moskvi, kao osnovu za diskusiju poeetnih ispitivanja, prihvati stav sov!etske vlade, prema kojem cjelokupna repa­raClOna suma u skladu sa taekama (a) i (b) paragrafa 2, treba da bude dvadeset milijardi dolara, od eega bi 50% dobio Savez Socijalisliekih Sovjelskih Republika.«

Brilanska delegacija je smalrala da za vrije­m e do~. komisija u Moskvi proueava pilanja reparacr)a '1e Ireba odredivali nikakvu kolieinu reparacija.

. Navedeni sovjetsko-amerieki prijedlog iznesen )e pred reparacionu komisiju u Moskvi kao j e­dan od prijedloga za proucavanje.

VI. VELIKI RATNI ZLOCINCI

Konferencija je odlucita da pilanje velikih ralnih zloeinaca bude predmet saslanka lrojice minislara vanjskih poslova koji ce 0 tome u po­godno vrijeme nakon konferencije podnijeli iz­v)eSla).

VII . POLJSKA

Na konferenciji je odobrena ova deklaracija o Poljskoj:

,POSlo je Crvena armija oslobodila c;jelo­kupnu Poljsku u loj je zemlji slvorena ,1Ova siluacija. /z log razloga je pOlrebno slvorili pri­v~7men.u poljsku vladu na siroj osnovi sto nI)e brio moguce prije nedavnog oslobodenja zapadnih pokrajina Poljske. Prema lome sada­snja privremena vlada u Poljskoj treba da bude reorganizirana na siroj demokralskoj osnovi, lako da ukljuei demokralske vode koji sada borave u Poljskoj, i one koji su u inozemslvu. Ta nova vlada ce se zvali Privremena poljska vlada na­cional nog jedinslva.

Gospodin Mololov, gospodin Harriman i sir A. Clark Kerr zaduieni su da se saslanu u Ma­skvi s elanovima sadaSnje privremene poljske via de i oslalim demokratskim vodama u Poljskoj i inozemslvu radi reorganiziranja sadaSnje vlade na lemelju navedenih principa. Ta privremena vlada nacionalnog jedinslva moral ce slo prije odrzati slobodne izbore na lemelju opceg i tajnog glasanja. U izborima ce moci sudjelovali i imati pravo na svog kandidala sve demokralske i anli­nacislieke parlije.

Kad lako, u skladu s onim sto smo rekli, bude usposlavljena privremena poljska vlada nacionalnog jedinstva priznat ce je Sovjelski Savez koji i sada odriava diplomalske odnose sa sadasnjom poljskom vladom; diplomalske od­nose s 10m vladom usposlavit ce Sjedinjene Drzave kao i Ujedinjeno Kraljevslvo i izmijenit ce ambasadore koji ce ih u svojim izvjeStajima obavjeslavati 0 aklualnoj siluaciji u Poljskoj.

Tri sefa vlada smatraju da isloena granica Poljske Ireba slij editi liniju Curzon s odredenim uSlUpcima u korisl Poljske od pet do osam kilp­melara u dubinu, i 10 samo u nekim pokrajinama. Oni priznaju da Poljska na raeun loga mora da­bili znalne terilorije na sjeveru i zapadu, ali smalraju da u dana vrijeme Ireba saslusali mi­iiljenje privremene vlade nacionalnog jedinSlva 0

velieini loga lerilorija Ie da konaeno rjesenje za­padnih granica Poljske nakon loga Ireba doci na dnevni red mirovne konferencije.

VIII. JUGOSLAVIJA

Dogovoreno je da se marSalu Tilu dru Tva­nu Subasicu preporuei:

a) Da sporawm Tito-SubaSic bude LlspOsta­vljen sto prije i da nova vlada bude formirana na temelju loga sporazuma.

b) Da vlada odmah '1akon formiranja izja"i:

267

l . Da Anti/aJisticko vijece narodnog oslobo­denl a Jugoslavije (AVNOJ) t reba biti proJireno clanovima posljednje jugoslavenske skupJtine ko­j i se lI isu kompromitjrali suradujuci s neprijate­II~m, da bl se la ko moglo /ormirati vijece koje bl se moglo nazvali Privremenom skupJtinom i

II ... Da zakonodavne odluke Anti/aJisli­ckog vll eca 17arodnog oslobodenja Jugaslavije (AV'!OJ-a) naknadno budu podvrgnule ' ratifi­kac111 uSlaVOl vorn e skupJline i da ta odluka bude objavl j ena u izvjeslaju konferencije.

IX . TALlJANSKO-JUGOSLAVENSKA "1 TALlJANSKO-AUSTRIJSKA GRANICA

# Sovj etska i americka delegacija smatraju da l I ~reba ispitali i kasnije slvorili Slav pre~nq prim­

l edbama kOl e I e 0 ovom pilanju i znijela brilan-j sku delegacija.

268

X. JUGOSLAVENSKO-BUGARSKI ODNOSI

. Mini~lri ~anjskih poslova i zmijenili su mWje­nla 0 paanlu oporlunosti jugoslavel7sko;bugar­sko.g savezn,lckog pakla: da Ii j edna drt ava pod retlmom prUlnrja mote bili ovlaJtel7a da 'zpkl juci ~porazum s drugom d·r i avom. cospodin 'Ed~n j e I e predloi io da se obavijes l e bu.garska i jugosla­venska v lada da to ne moie biti odobrel'lo. Co. spodil7 Stell inius je predloi io da am basadori Velike Britanije i Amerike rasprave pi lanje ka­snije u Moskvi s gospodinom Mololovil71. co­spodi:n . Moiol OV j e prihvalio prijedlog gospodina i>lellll7l£lsU.

XI. JUGOISTOCNA EVROPA

.Brital7ska delegacija j e podvrgla iSpilivanju SVOll h kolega biljeske 0 slijedecim l emama:

a) Kontrolna komisija u BugarskOj,

b) crcka potrativanja od Bugarske nalocito sto se tice reparacija;

c) InstaIacije nalte u Rumuniji.

XII. IRAN

Gospodin Eden, gospodin Stellinius i gos· podin Molotov su izmijenili misljenja 0 siluaciji u I ranu. Dogovoreno j e da ta pitanja budu pred­met diplomatskih razmjena.

XIII. SASTANCI TROnCE MINISTARA VANJSKIH POSLOVA

Konferencija j e odluci/a da bude imenovan staini mehanizam kako bi se omogueila savjeto­vanja trojice ministara van jskih poslova. Oni ce se sastajali kad god bude potrebno, najvjerojat­nije svaka I ri do celiri mjeseca. Ti saslanci ce se odri avati naizmjenicno u sva Iri glavna grada, dok ce prvi biti odri an u Londonu.

XIV. KONVENCIJA IZ MONTREUXA I TJESNACI

Dogovoreno j e da se za vrijeme narednog )-' sas lanka ministara vanjskih poslova, koji ce se

\;,;J ) odrt ati u Londonu, prouci prijedlog sovjetske \N :); viade 0 Konvenci ji iz Montrewca i da minislri

,j zatim izvijesle svoje vlade. Turska viada ce biti , obavijestena u pravo vrijeme.

X 1\ Ovaj proiokol su odobrili i potpisali Iri mi-, f' nislara vanjskih poslova na Krimskoj konferen· ,) oiji 11. veIjace 1945.

E. R. STETTINlUS m!.

M. MOLOTOV

ANTHONY EDEN

269

Kon fe rencij a je zavrsila bez ikakve ceremonije uz kavu i casicu kavkaskog konjaka .

Rooseve lt je predao StaIjinu kutiju s visokim ameriekim odlikovanjima za njegove najbolje oficire.

Zatim je, kao nakon sajamskog banketa kod nekog rodaka u glavnom gradu pokrajine, zajedno s Churchil. 10m i svim os talim delegatima, primio pake te s na­raneama, mandarinkama, kutijama haringi, kavijarom, sampanjcem, votkom, susenim lososom, pa cak i rna. slacem.

On je tome plemenitom rodaku i njegovoj pratnji u zamjenu poklonio pakete cigareta, bombone s co­koladom, nekoliko elektrienih aparata za brijanje, konzerve s vocnim sokom i tko zna zas to? - tak i gume za zvakanje.

Ras tanak je bio srdaean. Sta ljin je iz svog oklopnog automobila mahao Roo­

seveltu i Churchillu koji su ga pozdravljalL Gotovo je. Marsal ce kraj dana doeekati u svojim odajama. Pred. videno je da sutra ili prekosutra vlakom otputuje u Moskvu. Taj celicni eovjek se bojao aviona.

Hopkins se u pratnjii sina Boba, koji se nikad nij e odvajao od svog oca, kolima uputio u Simferopolj, gdje ih je eekao vlak kojim ce u toku noc; otputovati do aerodroma Saki. U Simferopolj SU stigli, kad je vec pala noc. Na sto muka su bili dok su pronaSii zelje. znicku s tanicu, a kad su konacno i to uspjeli onda i vlak koji je bio rezerviran za vladare, a kojim su narocito putovali kralj i rumunj ska kraljevska po­rodica. Iscrpljen i mucen groznim bolovima Hopkins je lutao peronima u potrazi za tim fantomskim vlakom, koji mu je kad ga je konacno pronasao - pruzio sve svoje ugodnosti. »Ako ikad sretnem kakvog stranca na peronu neke zeljeznieke stanice u Americi - prieao je Hopkins Stettinisu koji je nekoliko sati kasnije lutao trazeCi isti vlak - pohitat CU da ga odvedem u nufIDk a zatim pozovem na pice.«

Churchill je s kcerkom Sarah automobilom otpu. tovao u Sevastopolj gdje su se ukrcali na engleskl parobrod Franconiu koji je prosao Dardanele da bi ako zatreba pomogao Caloclinu i primio u svoje kabine

270

delegate za koje nisu mogli naci mjesta na samom mjestu konferencije. Visoko s palube promatrali su uzurbani rad u luci, dolazak i odlazak nekoliko mino­lovaca, uklanjanje rusevina koje su se u sumraku einile jos strasnije. Stan lay se nasmijes io sjetivsi se posljednjeg ruskog zahtjeva koji je Molotov uputio Amerikancima: »Kad udemo u rat protiv Japana, ho­cete Ii nam posuditi nekoliko starih krstarica i razara­ea?«

Roosevelt napusta Livadiju u 16 sati . S njim u kolima je i njegova kci.

Jos mu se u dZepu nalazi posljednje Staljinovo pismo.

»Dragi gospodine Roosevelt, Buduci da S£l Sovjelskom Save, £l ukljucivanjem

Ukrajine i Bjelorusije dodije/jena Iri g/asa medu cla-110vima skupsline, broj glasova Sjedinjenih Dri ava bi iSIO lako morao bili povecan. Ja mislim da bi Sjedi­njene Dri ave iSlo lako mogle imali Iri glasa kao Sovjel ski Save, sa svojim dvjema republikama. Ja C£l, ako j e 10 pOlrebno, sluibeno podri ati taj ,ahljev. S iskrenim poslovanjem. J. Slaljin«

Jos jedan uspjeh! Ovaj bi mogao pridonijeti ada Kongres lakse proguta piluJu Ukrajine i Bjelorusije •. Zbog toga je trazio da lieno protumaci svoje s tano­viSte ameriekim politiekim liderima, zahtijevajuci da to u izvjestaju ne bude spomenuto.

Sretan je zbog svijesti da je potpuno uspio, a jos sretniji sto ce na obalama Crvenog mora provesti ne. koliko zabavnih trenutaka. Mogao bi ponoviti svoju poznatu reeenicu koju je izgovorio u Philadelphiji u jednom od svojih najvecih govora : . / am an old com­paigner and / like a good tight« (Ja sam stari drug i volim postenu borbu). On ne sumnja da se posteno borio u isti mah za vlastitu slavu, slavu Amerike i cijelog svijeta. Zar nije imao pravo kad je vas ington­skim skepticima tvrdio da postoji samo jedno sred. stvo kojim se sve moze spasiti: . odomaciti. Staljina, podilaziti mu? Za sve prilike vrijedi neoboriva Emer­sonova misao koju on tako voli: . The only w ay 10

271

have a friend is CO be one .• (Najbolj i naein da imas prijatelja je da budes prijatelj sam sebi.) Ona vrijedi eak i za igraea pokera kad se nade licern u lice s igraeem ~aha. On je sve stavio na nju i ni jednog trenutka nije posumnjao da na njegovu iskrenost njj e odgovoreno iSkrenoscu ...

Sad se vozi Krirnom prema Sevas topolju p rornatra­juCi ponekad snijegom uokvirene vode Crnog mora, saleCi se ponekad s kcerkom koja mu brani da pu~ i. U sumrak je stigao u ranama prekriven Mni grad koji je natjerao na razmis lj anje ovog gradanina netaknutog New Yorka, Predsjednika j edine zemlje eiji gradovi nikad nisu upozna li s trahotu i bijedu. BuduCi da je Stal.iin voda zemlj e koja je toliko pretrpjela, koja bi ga druga misao mogla obuzimati ako ne misao 0 dugo· traj norn miru ? Roosevelt j e i u tom pogledu, plemeni­tiji duhom nego srcem, mogao biti duboko svjestan, da se pokazao dobrim psihologorn . ..

Sad sjedi u svom nas lonj acu na Caloctinu koj i ga je docekao sa svim poeas tima. Kape tan C. O. Comb mu je priredio pravu amerieku veeeru, »pravi dar nakon osam dana ruske kuhinje«.

Kad su na kraj u veeeri admiral Mac Intire, admiral Brown, gospoda Boettiger i gospodica Harriman kre· nul; u grad na koncert koj i su priredivali muzieari Crnomorske f1ote , Predsjednik Roosevelt se, previse umoran da bi ih pratio, povukao u svoju kabinu.

272

ISTINA 0 PODJELI SVIJETA

Dvadeset i prvi kolovoza 1968. trupe Sovjetskog Saveza i jo~ ceti ri zemlje clanice Var~avskog pakta s vl~e. su strana pre§le granice Cehoslovacke. te su Je - pOd. IZh· korn da sooijalisticku zemlju brane od. ko.ntrarevolucIJ.e -okupirale. Taj je Cin izazvao zgr~~nJe. I osud,:, .u clJelu svijetu. Osudili su ga i predstavmci naJ.napr~dmJih .snaga i pokreta u svijetu, pa i vecina kornuDls llc~ parllJa, te najvece sindikalne organi7.acije. Sv~j su glas dl~le I m,:,oge vlade . Ovim se dogadajern bavila I OrganIZaclJa UJedLnJe· nih naroda.

Jz takozvane cehoslovacke k~ize raz."ila se §ira ev.ro!>: ska i medunarodna kriza. Pos llJe penoda p?pU§t~nJa ~ velikih nada da ce miroljubiva koegzl~l~ncl.Ja OSlgural1 trajan mir, da ce doei do razondanJa I hkvldiranJ" blo­'kova, svi jet je odjednom suocen s opasno§cu od lreceg svjelskog rala. . . .

Vojna intervencija u CehoslovackoJ b~a Je. povod za osvrt na pro~losl, pa je lako uzrok sada~nJlh zblvanJa tra· zen cak u - Jalti l

U veljaCi 1945, pOlkraj drugog svjetsko~ rala, .sas l~1i su se u Jalti na Krimu tada§nJI savezmCl, §efovi InJu velikih sila, Staljin. Roosevelt i Churchill, da pret resu si· tuaciju, da se dogovore §ta jo§ valja uciniti za okoncanje rata i kakve mjere da poduzmu prcma potucenom nepn· jatelj u, odnosno kakav red da se uspostavi u oslobollenoj Evropi i drugi m dijelovima svijeta.

18 Jruta iii podjcla s\'ijcl.::& 273

Kako je do~lo do rus torijskog sas tanka u J a lti, potan­kosti 0 vi~ednevnoj konferenciji .velikili«, ~to je sve tame zakljuceno, u kakvoj atrnosferi i s kakvim perspektivama - to je sadrlaj ove knjige. S obzirom na aktualnu me· dunarodnu dramu, posebno s obziram na neke tvrdnje i rasprave 0 odrazu Jalte na dana~nju medunarodnu krizu, ova ce knjiga dobra doCi svima onima koji svoje manje zele pro~iriti i produbiti.

Istog dana kad su trupe pet zemalja Vadavskog pakta okupirale Cehoslovacku, 21. kolovoza, medu prvima je objavljen i protest francuske vlade. U slufbenom komu· nikeju je receno i ovo:

Orufana intervencija Sovjetskog Saveza u Ce­hoslovackoj dokazuje da se vlada u Moskvi nije oslo­bodila politike blokova koja je nametnuta Evrapi kao posljedica sporazuma u Jalti, a ~to je inkom­patibilno s pravom naroda na samoopredjeljenje, te moze da vodi same do medunarodne napetosti.

U komentaru 0 tom dogadaju u americkom listu DWa­srungton Post« gao je Phie Morgan i dalje. On tvrdi da je Moskva prije svoje vojne intervencije u Cehoslovackoj 0

toj svojoj namjeri informirala vladu u Washingtonu, pi­tajuci je vrijedi Ii jo~ pre~utni sporazum iz Jalte, a pred­sjednik Johnson je, navodno, odgovorio, makar i te~ka srca, da je Cehoslovacka u sovjetskoj interesnoj sferL

To je djelovalo kao senzacija, iako ne osobito uvjer­Ijiva.

Cini se da je na to, a vjerajatno i na citirani fran­cuski komunike, reagiralo najprije ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Drlava izjavom:

274

Vlada Sjedinjenih Drfava nije nikada sklopila ni s kim, a ni bilo gdje na svijetu, sporazume ili ali­janse koje se odnose na Dsfere utjecaja«. Nikakva ideja te vrste nije imala veze s nedavnim dogada­jima u Cehoslovackoj i nijedna vlada nije od Sjedi­njenih Drlava poku~ala dobiti neku suglasnost te vrste. Svaka sugestija da su SAD pre~utno iii na drug; nacin dale do znanja Sovjetskom Savezu da ce SAD ostati indiferentne prema sada~njoj akciji Sovjetskog Saveza i drugih zemalja Vadavskog pakta protiv Cehoslovacke zlonamjema je i potpuno li~ena osnove.

I zelio se sugerirati zakljucak da. je .konferencij~ . u Jalti dovela do stvaranja »sfera ut]ecajau u Evr.opl.

I U s tvari, konferencija u Jaltl od 4. de;> 11:. v~l]ace . 1945. (uz sudjelovanje SAD, Ve~e ~nta?-,]e I S.o-

I vjetskog Saveza) nije.ni I!a kOjl nacm , ~ektno ill indirektno, tre tirala pltanje sfer~ ut~ecaja. potptu;le zapisnike te konferencije objavlla je be.~. lkakvih isp~tanja vlada SAD 1955. godine, u sen] I . Dlplo-matski dokumenti 0 vanjskim odnosima SAD konferencije na Malti i u. Jaltk Stay SAD prema sferama utjecaj a izlozen ]e u ]ednom dokumentu iz .vremena prij e konferencije, .~a str~nama 103-108.

Sporazumi 0 zonama, ke;>p su ]ednostavno de· limitirali zone vojne okupacl]e u . N]emac.ko] . I Au­striji, bili su definitivno potvrderu u JaltJ . U,stmu. o granicama tih zona pregovaralo .. s: u toku Za5]e· danja DEvropskog savjetodavnog Y'jecau ~ studenon~ 1944. godine. Jedina vamija I?rom]ena ko]a se Odne;>SI na zone proiza~la je iz sov]etskog pnstanka na m· zistiranje Britanije i SAD, da se .]edna zo~. pre­pusti takoder Francuskoj, koja bl unala I jedno mjesto u vijecu za kontrolu Njemacke. Dokument

. prihvacen od konferenc!je (u J~ti) s naslovom .~e­klaracija 0 oslobodenoj EvrOp'., dokument am~nc. kog porijekla, imao je kao cil! n~to. posve pr~tJvno od podjele utj ecajnih sfera ~ Istocnoj EvrOP1, ]~r ]e predvidao trojno sudjelovanje .u ko?t~olnom VlJecu i u administraciji biv~ih nepnjateljsklh zemalja u Evropi.

1z ovog teksta americkog .. departm~ vidi se yelika zelja Amerike da od sebe odbl]e svaku knvnju za ono ~to se sada dogodilo Cehoslovackoj. (uostalom, malo ]e tko i mogao vjerovati .da s~ o~upacI]u Cehe;>slovacke odo~nle SAD). Vazno je i mZlsllranje da se odbl]e svaka pomlsao o podjeli svijeta na konferenciji u Jalti 1945. godine.

Medutim poslij e toga je predsjednik Francuske Re· publike, gen~ral de Gaulle, na k~nferenciji. za. ~tampu od 9. rujna 1968, ponovio i cak pro~mo tvrdnju IZ prvog ko­munikeja francuske vlade (od 21. kolovozal, ne vode':l racuna 0 americkom dokazivanju da Jalta nema veze s interesnim sferama. On je panovo govorio 0 podjeli svijeta na blokove kao negativnoj stvarnosti, jer iz blokova rastu napetosti i sarno se tako moglo dogoditi da Sovjeti iz· vr~e nasilje nad Cehoslovackom. NastaVlo ]e ovako:

275

Ja moram takoder podsjetiti da Francuska, 1945. godine zaraeena zem1ja, u posjedu svojeg teritorija, svojib kolonija, svoje armije, nije bila pozvana u Jalru, a to samo zato ~to su se tako dogovorili Washington i Moskva. Prije otvaranja konfereocije ja sam svim sredstvima osudivao njen stay, a kad su njerti zakljucci bili poznati, ja ib rtisam prihvatio. Da bib nagJasio svoje neslaganje, odbio sam da po­<1.ern na sastanke oa koje me je kasnije javno, spek­takularno pozivao Roosevelt. Zaista nisam mogao dOpustili da sudbina Evrope bude fiksirana bez sudjelovanja Evrope. S druge s trane, bez obzira na formule, vBe ili manje mutoe, 0 nacelima koja ka­rnumraju tu uzurpaciju, rtisam mogao prihvatiti vr­hovoo pravo raspolaganja drugima - bili to savez­nici ili neprijalelji - a to su pravo sebi prisvojile dvije, tada vee rivalske, sile svaka sa svoje s trane demarkacione linije, koju su zajedrticki zacrtale za svoje trupe, ~to je automatski unaprijed prepu!italo sovjetskoj dominaciji centraJrti i istoerti dio Evrope i dijelilo Evropu na dva dijela . lake je moja vlada priznala da je to gotova stvar, naprosto zato ~to nije unala rnoguenosti da sprijeCi takvu podjelu, ona ipak nije nikada priznala da je to pravedno i oprav­dano.

De Gaulleovo ponavljanje optufbe izazvalo je arnenc­ko ponavljanje negiranja, pa je 12. rujna americki mini­star vanjskih poslova Rusk, pred Dru!itvom indus trijalaca u Connecticuru, jo~ jednom naglasio da u Jalti nije bilo nikakve pedjele sfera utjecaja. Naprotiv, tamo je na ame­ritki prijedlog prihvacen jedan dokument koji . konsa­krira shvaeanje protivoo onome 0 sferama utjecaja«. Rusk, dod~e, priznaje da je Evropa ipak podijeljena, ali krivoja Je cltava na Sovjetskom Savezu - . koji se nije ddao obeeanja danih u Jalti, nego je upotrijebio silu, iii zapri­jetio silorn, da bi nametnuo komurtisticke rclime u Ru­munjskoj , Bugarskoj , Polj skoj, Ma<1arskoj, Cehoslovackoj i u sovjetskoj zoni Njemacke«. Prema Ruskovim rij ecima, ispada, logicki, da se u Jalti ipak ne~to dijelilo, sa rno s lorn razlikom ~to se dana~nje stanje vi~e ne poklapa s grarticama ugovorenim u Jalti.

De Gaullea je poku!iao demantirati i ambasador Ave­rell Harriman, koji je bio uz Roosevelta aktivan u razgo­vorima u Jalti 1945. godine:

276

Mislirn da general de Gaulle malo pojednostav­njuje stvari, govoreei 0 podjeli Evrope na ~lok~~e ... U J alti su zakljuceni sporazwru na OsnOVl kOjib su sve zemlje koje je Sovjetski Savez tada okupirao morale irnali pravo na samoopredjeljenje, a ne da padnu pod sovjetsku dominaciju.

lake se i u Jalti ndto dijelilo (a vidjet cemo kru.nije i sto), kad de Gaulle poeetak zla vidi u Jalt~ '?~ zapra~o ne rnisli na konkretne podjele, 03 odre<1ene linije koJe ce kasnije dijelili i blokove. De Gaulle rnisli si~o vge .03 dub negoli na slovo Jalte, za njega su blokoVl posljedica log duba Jalle, pa ga prerna tome ne mogu uzbudlVatI pokusaji Ruska ili Harrimana da ga Javoosn sVlJeta pn­kafu kao drzavnika koji govori bez osnove.

Sto se lice sfera uljecaja ili interesa, 0 njirna je bilo utanaeenja, historija za njih dobro .zna: a prethoct.i.!" s~ Jalti. l ako Amerikanci sada spomlDJu jedan u JaitI pn­hvaeeni dokument ili deklaraciju , koju su orti predlofili, a koja se moze citirati kao negacija sfera utjecaja, ta de­klaracija ipak nije rti izriCito ni stvarno u J~ti porti.~tiI~ podjelu izvdenu prije Jalte. Mote se raspravljatI 0 kriVOjl ovoga iii onoga, mogu Amerikanci sebe i izvlaciti, ali to mnogo ne mijenja stvari.

Vec je 1941. godine u zimi zabiljeien prvi pokusaj aranimana te vrsle. Staljin je dao do manja Churchillu da je sprernan na sporazurn kojirn bi Britanija Sovjet­skom Savezu priznala pravo na aneksiju baltickih zema­Ija, okupirane zone Finske i istotoe Poljske, dok bi se on obavezao da ce podrlavati britansko tmienje zona u za­padnoj Evropi i na Mediteranu.

U proljeee 1944. godine, manje od dva tjedna prije saveznickog iskrcavanja u Normandiji, zabiljclena je slic­na inicijativa Winstona Churchilla. On je tmiio od bri­tanskog ambasadora u Moskvi da sondira kod Staljina ; Molotova mogucnost sporazurna 0 fiksiranju uzajdIIlJlih interesa u centralno-juinoj Evropi i na Balkanu. U to se vrijeme sovjetska armija brzo pribJiZavala Rurnunjskoj i Bugarskoj, a Churchill je bio voljan na lorn sektoru ne­~to ustupiti kao naknadu za protivustupak na ostalom BaI­kanu, prije svega u Grckoj, gdje je bila velika moguenost da poslije protjerivanja Nijemaca vlast preuzmu parti­zan; pod vodstvom komunista.

Koji dan poslije te sondaie u Moskvi, britanski amba­sador u Washingtonu, Lord Halifax, informirao je 0 lome Roosevelta i ministra vanjskib poslova Cordella Hulla.

277

Oni su, medutim, bili protiv toga i nisu odobrili Chur­chillov plan. Iz Churchillovih pisama u to vrijeme vidi se da je on bio uporan i da je nastojao pridobiti Roosevelta za takav araniman, dokazujuci mu da je on sarno voj nog karaktera i na krace vrijeme, ne trajan, ne definitivan. Na navaljivanje, Roosevelt je napokon, u lipnju 1944, pri stao, ali sarno u . obliku voj nog aranzmana, na rok od tri mje­seca. Kad Je malo kasnije Hull saznao da je Roosevelt u tom smislu popust io, on je polnl~ao poni~titi i povuCi odobrenje, ali nije uspio. Staljin je znao za sve ~to se u vezi s tim dogadalo izmedu Churchilla i Roosevelta. Kom.eni. Roosev~ltov pristanak, makar i onako uvj etovan, S taljID Je kasruje tumacio kao americko indirektno su-

t (djelOVanje u aranfmanu za Balkan. Najvazruje se medutim odigralo koji mjesec kasnije,

u listopadu 1944, u Moskvi, karno su dom Churchill i d) minis tar vanjskih poslova Eden, te razgovarali sa Stalji­

nom 0 interesnim sferarna. Dugo se nije znalo ~to su Churchill i Staljin lis topada

1944. u Mos~ utanacili, potankosti su do~le na javu koju g0cl!nu poslije rata, kad je Churchill poeeo objavljivati svoJe memoare.

~eposredno nakon povratka iz Moskve Churchill je 27. listopada 1944. govorio u Donjem domu i rekao da je s~ S~a1jinom »postigao potpuni sporazum 0 zamr~enom pltanju Balkana., te nastavio ovako:

Mi smo pos tigli vrlo dobar radni sporazum 0 / svim. o~ zemljama posebno, to jes t 0 Grckoj, Ru­

munj.skoj , l3ugarskoj, Jugoslaviji i Madarskoj. kao i o svuna njlIDa uzeto zajedno, kako bismo koncen­tri~ali snage protiv neprijatelja i kako bismo osigu­rail sporazum poslije rata, ukoliko je to moguce.

To je bilo sve ~to je tada dane javnos ti s britanske stran.e. Sa sovjetske strane postojalo je tada i za godine poslije rata sarno ono ~to je 21. listopada 1944. objavljeno u »Pravdi., gdje je receno ovo:

/. 278

Sovjetski Savez i Velika Britanija siozile su se da vode zajednieku politiku u Jugoslaviji, gdje se koorclinirane operacije tako uspje~no razvijaju izme- Y du sovjetskih trupa, jugoslavenske narodnooslobodi- Vj lacke vojske, predvodene od mar~ala Tita, i bugarske vojske, protiv hitlerovskih hordi, koje se sada pro­tjeruju s Balkana.

Ne~to je vi~e javnost mogla saznati 1947, kad su u Sjedinjenim Drlavama iza~li memoari C<:,rd.ella H~la; u njima spominje i one ~to se pocelo razvlJati u proljece 1944. (Rumunjska i Grcka), a posebno Hull tuma6 do­gadaj iz listopada 1944:

Dogadaji su potpuno opravdali strahovanja ko- ' ja smo imali u vezi s britansko-ruskim aranzmanom I koji je zais ta stupio na snagu poslije pristanka Pred­sjednika (Roosevelta) . Kada su predsjednik vlad7 Churchill i minis tar vanjskih poslova Eden do~li u Moskvu listopada 1944. da se sastanu sa S taljinom i Molotovom, oni su prosirili taj aramrnan (od pro­lj eca) jos viSe, svodeci cak na postotke relativni stu- , panj utjecaja koji bi Britanija i Rusi)a POjedinaCnO( trebalo da imaju u izrici to naznacenun ba lkansklm zemlj ama. Telegrarni nasih ambasada u Moskvi i An­kari spominjali su da bi Rusija imala dominaciju u razrnjeru 75: 25 iii 80: 20 u Bugarskoj, Mac:!arskoj i Rumunj skoj, dok bi Britanija i Rusija dijelile utje­caj u Jugoslaviji sa 50: 50. Kasnije su Rusi smatrali kao sigurno da su im Velika Britanija i Sjedinjene Drlave sporazurnom od lipnja 1944. dodijelile odre­c:!eni dio Balkana zajedno s Rurnunjskom i Bugar­skom kao njihovu sferu utjecaja.

Kad je to Hull objavio u svojim memoarima, djelova-10 je kao neko historij sko otkrice, iako su bolje upuc~,? za to mogli znati i iz prakse potkraj rata I odmah poslije rata. Naravno, ni Moskva ni London nisu demantirali Hulla.

A malo kasnije u svojim je memoarima Churchill po­tvrdio, pa i znatno nadopunio Hulla, a ta je nadopum> mozda vafuija po duhu negoli po sadrfaju.

U poglavlju . Oktobar u Moskvi. Churchill opisuje kako su on i Ede~9. lis topada l2i . stigli u Moskx!.i...ka­ko su primljeni i goMeni i kako s~g-d.ana naveeer imali prvi sastanak sa Staljinom i Molotovom, u prisutno­s tirn tumaCa majora Birsea i Pavlova . NajaktuaJnije je bilo pitanje Poljske. Churchill odmah prelazi na one ~to je

I jPak u torn Casu najzanimljivije:

'}{ C I /1,r ---

Trenutak je bio podesan za svrsavanje poslova, pa sam rekao: . Hajde da sreclimo svoje stvari na Balkanu. Vase armije su u Rumunjskoj i Bugarskoj_ Mi imamo tamo interese, misije i agente. Nemojte

279

da me~u nama dolazi do nesporazuma u sitnim stvarima. Ukoliko se tice Britanije i Rusije, kako bi yam odgovaralo da imate 90% prevage u Rumunj­skoj, da mi imamo 90% utjecaja u Grckoj, a da u pogledu Jugoslavije bude 50: 50?« Dok se to prevo­clilo, napisao sam na pola arka papira:

Rumunjska

Grcka

Rusija Osta li

Velika Britanija (suglasno sa SAD) Rusija

Jugoslavija

Ma~arska

Bugarska Rusija Ostali

90% 10%

90%

10% 50-50%

50-50%

75% 25%

Doturio sam to preko stoIa Staljinu, koji je u me~uvremenu cuo prijevod. Nastala je kratka stan­ka. Zatim je Staljin uzeo plavu olovku i stavio na papir veliki paraf, pa nam papir vratio. Da se sve to rije~i nije bilo potrebno vi~e vremena nego da se napge. Naravno, mi smo dugo i briZIjivo razmatrali svoj stav i imali smo na umu neposredne arailZmane u vrijeme rata. Obje su strane sva krupnija pitanja ostavile za mirovnu konferenciju kad rat dobijemo. Poslije toga je nastala duga ~utnja. Papir ispisan olovkom lefuo je nasred stoIa. Najzad sam rekao: .Netko ee moMa smatrati kao prilican cinizam ako se bude cinilo da smo pitanje, toliko sudbonosno za milijune Ijudi, tako olako rije~ili? Hajde da spalimo taj papir.« »Ne, sacuvajte ga. , rekao je Staljin.

o cinizmu tog postupka rekao je vee ne~to sam Win­ston ChurchilI, pa ne bi trebalo opetovano na tome inzi­stirati. Moguee je ipak izraziti zgraianje nad postupkom .velikih. , bez obzira na sigurnu zadnju misao jedne i druge strane, odnosno bez obzira na spekulaciju da ee je­dan drugog u buduenosti izigrati i prevari!i. Ostaje ci­njenica da se tako odlucivalo 0 sudbini milijuna !judi, da su se dijeIili, gotovo odoka, pojedine zemlje i narodi i

280

da su to bile zaista sfere utjecaja. I ostaje cinjenica da nikada kasnije nije bilo reCeno da se to poni~tava, da ne vrijede vBe. Naravno, nitko nije nikada demantirao, Di­tko nije tvrdio da takve podjele zaista nije bilo.

U svojim je memoarima ChurchilI objavio doslovno neka pisma u vezi s tom podjelom. On je 11. listopada 1944. iz Moskve uputio poruku Rooseveltu, pa tu stoji i ovo:

Apsolutno je neophodno da pok~amo naci neku zajednicku platformu u pogledu Balkana, kako bi­smo sprijecili da u vge zemalja izbije gra~anski rat, pri cemu bismo vjerojatno vi i ja bili naklonjeni

~ jednoj strani, a cika Jo (Staljin) drugoj. Obavje~ta­'--'.... vat eu vas 0 svemu tome i ni~ta nece biti utvr~en~

osim preliminarnih sporazwna izme~u BritaniJe I 'Z Rusije, koji podlijezu daljnjoj diskusiji i uskla~i-.~

l vanju zajedno s varna. Uvjeren sam da neeete imati ni~ta protiv toga da na toj bazi poku~amo svestrano sagledati stvari s Rusima_

U svojoj poruci od 12. listopada na odresu Harryja Hopkinsa, glavnog Rooseveltova suradnika, Churchill ka­ze i ovo:

Pokazuju (Rusi) velik interes za Ma~arsku, koja je, kako su pogrdno rekli, njihov susjed. Zahtije­vaju punu nadJeznost u Rumunjskoj, ali su u velikoj mjeri spremni da se dezinteresiraju za GrCku. Sve Ie stvari ra~CiUuju g. Eden i Molotov.

Iz ovoga se cini da ipak s onim olovkom ispisanim papirom nije bilo sve svr~eno, da je bilo natezanja 0 de­taljima u pojedinim zemIjama.

Roosevelt je odgovorio Churchillu, a taj je reagirao novom porukom od 12. listopada, gdje kaie da s veIikim zadovoljstvom vidi . da priblifuvate svoja g1edi~ta u po. gledu me~unarodne politike, za koju smo, zbog svojih sada~njih i buducih zajednickih napora na spreeavanju me~unarodnih ratova, svi zainteresirani. . lz toga bi se moglo zakljuciti da se Roosevelt priklonio i da nije vBe prufuo otpor ni tim ~irim ChurchilIovim zamislima 0 interesnim sferama.

Churchill je II. listopada napisao pismo-memorandum za Staljina, vjerojatno da mu ostane kao dokument za historiju, ali ga ipak nije dostavio. U svojim mem03rima Churchill kafe da je to imalo biti .~e tumaCenje pro-

281

ceoata koje smo prihvatili preko s toIa«. Nije posIao »sma. trajuCi da je pametnije oe dirati vi~e u tu stvaru, ali je to sacuvao i objavio u svojim memoarima. Dokumeot je zaista zanimJjiv:

Smatram da je od dubokog zoaceoja da Brita. oija i Rusija imaju zajednicku politiku oa BaJkaou koj~ ce biti prihvatljiva i za Sjedinjeoe Driave. Zbo~ Cm]eOlCe da Britaoija i Rusija imaju savez oa dva. deset godina, oarocito je yazoo da budemo u ~iro­kom sporazumu i da suradujemo gIatko i u povjc­reo]u oa dugo vrijeme. Uvidam da ce sve 000 ~to budemo ovdje uCiniIi biti sarno priprema za konacne odJuke koje eemo dooij eti kada se sva trojica oa­demo za stoIom pobjede. Ipak se nadam da cemo postiCi razumijevanje, a u nekim sIucajevima i spo­razume kO]1 ee Dam pomnei u oajhitoijim slucajevi­ma i pruf iti solidnu osnovu za trajan svjetski mir.

Ooi proceoti koje sam napisao nisu oi~ta drugo nego metoda kojom mozemo u mislima sagIedati koliko s~o blizu jedan drugome i zatim rije~iti koji SUo koracl potreboi da bismo do~li do punc suglasno­sti. Kao ~to sam rekao, pos toci bi bili smatrani okrutnim, pa cak i okorjeIim, kad bi bili izlozeoi ocjeoi ministarstava vanjskih poslova i diplomatima ~irom svijeta. Sto a oe m 'ti 0 .

javno dokumeo a a n u. No, oni . ogu pre s av]all dobre smjeroice za vodeoje oa­

~ih . po~lova. Ako budemo dobro vodili te posIove, spn]eCit cemo mozda nekoliko gradanskih ratova i moogo .krv<;,prolica i razdora u maiim zemljama koje SU u pltan]u . Na~e opee naceIo treba da bude pre­pu~ti~ svakoj zemJj i da ima oblik vladavine koji ieli o]eo narod. Svakako da oe ielimo oametati bilo kojoj balkanskoj zemlji monarhis ticko iii republikan­sko uredenje. Medutim, mi smo uspostavili neke od-n"pse lo~h1gsti 5 .kraIjevima----(Yteke i - Jtf!:osta-= ]"'e' . ......... -

(~e sklooili kod nas od nacistickog neprijatelja 1 D1l smatramo da narodima tih zemalja treba pro­Ziti moguenost slobodnog i po~tenog izbora kad na· stane normalno mimo stanje i kad neprijatelj bude / istjeran. Mozda bi tak trebalo da se u vrijeme izbo-ra u njima postave inspektori tri velike sile koji bi se pobriouli da Dared ima istinsku slobodu opredje-Ijenja. Postoje dobri presedaoi za to.

282

Medutim, osim pitanja oblika vladavine, u svim tim zemJjama postoji i ideolo~ka suprotnost izmedu totalitaroih oblika uredenja i ooih koje mi nazivamo slobodnim opredjeljenjem pod kontrolom opeeg pra­va glasa. Veoma smo zadovoljoi ~to ste se sami izja­snili protiv poku~aja da se silom ili komunistiekom propagandom izmijene postojeCi sustavi u razlititim balkanskim zemJjama. Neka one same kr0i; svoju srecu u godinama ~to s !o~e pred nama. jeillio me­auhro ne materna dopustlti faMlzam ill nacizam u bilo kojem obliku, koji radnim masama ne daje ni one garancije ~to ib prufa v~ sustav a ni one ~to ib pruZa na~, nego, naprotiv, vodi stvaranju tiraoije u zemlji i agresije izvan nje. U nacelu smatram da Velika Britaoija i Rusija treba da se odnose staloze­no prema pitanju unutr~njeg uredenja tib zemaija, da se ne briou 0 njima i da se ne mije~aju kad se jednom bude obnovilo mimo stanje poslije ovog stra~nog krvoproliea kroz koje su one pro~le, pa i mi svi . S tog gIedi~ta tclio sam da skiciram stu 'e-ve interesa ko'i s aki od nas ima u em ama

z F U sug asnost goga .. a to tre a da i ~eJAjene Drzaxe, ko e se du 0 mo . aieko po strani. a onda se nea e vano anti sa svojom ~om snagom. -

To je tekst koji je Churchill bio namijeoio Staijinu, ali mu ga oije predao .

U svojim se memoarima Churchill i posebno upu~ta u razmgljanja 0 onim svojim pos tocirna na kornadu pa­pira, a eioi to u promemoriji koju je poslao . svojim ko­legama« u Londonu 12. listopada. On tu kafe da metoda dijeljenja prema postocima nema svrhu da propisuje broj mjesta u komisijarna za razlicite balkanske zemJje, nego je vi~e izraz interesiranja i OS6iCanja s (fltm! ~ri- I tanska i sovjetska vmda pruaze era emun3, ao 1 e °e d1i" one jedna "!Ii'iJgoj razj ne SVO] stay na naem koji se moze lako shvatiti. Ti su procenti sarno . jedan putokaz.; oni ne obavezuju Sjedinjene Drfave, ali ce i njima po­mnei da vide kako Britaoija i Sovjetski Savez .promatraju te oblasti, uzev~i ih kao cjeIinu«. Churchill kaZe da So­vjetski Savez ima vitalne interese u zemJjama na Crnom moTU (Rumunjska i Bugarska). a Britaoija smatra pravil­Dim da pokaie poseban obzir prema ruskom gledi~tu za te dvije zemJje i - . prema zelji Sovjeta da na prakoean

283

naein preuzmu vods tvo, orijentirajuCi ib u ime zajednieke s tvari • . Naprotiv, za Gre.1ru je zaloteresirana Britanija . Sovjetski Savez priznaj e Britaniji taj polofaj, kao s to Britanija priznaje prisne odnose Sovje tskog Saveza i Ru. munjske. U nas tavku Churchill turnaei rjeSenje za Ma. da rslru i Jugoslaviju.

U M~skvi se, daleje, u listopadu 1944. godine dijelilo, ta1:va Je 1s tina, bez obzira na to tko je pri tom profi tirao a tko gubio, i bez obzira na nebuloznos t Churcbillovib postotaka. Vidirno da je tome podJegao i Roosevelt. On je, doduse, koji mjesec ranije u arneriekom Kongresu od. lueno govorio protiv loteresnih sfera, oborio se bio i na ravnotefu sila kao i na aranzmane kalevi su oni kojima su neke sile u proslosti nas tojale »garantirati svoju sigurnost j braniti svoje in.terese«. AI:' u listopadu 1944 . .Q.!!....!!ij.e dezaVUJrao Cburcbilla. Zato Je Cordel Hull, njegov mini. star vanJskih poslova, u svojim memoarima kritican pre. rna Rooseveltu zbog popustanja Churchillu. Hull kafe da je sporazum Churchill-Staljin 0 loteresnim sferama imao ka lastrofalan ucinak i na konferenciju u Jalti.

Sto se pak zbilo u Jalti na Krimu u veljaci 1945. vi. djet ce citaoci iz ove knjige, pa bi bilo suviSno ovclje to makar i surnarno posebno prikazivati. Mozemo postaviti ipak jedno pitanje:

Je Ii se i u Jalti nesto clijelilo, odnosno - nije Ii mozda Jalta ponistila moskovsku podjelu od listopada 1944?

i U Jalti su trojica »velikih« prihvatili »Deklaraciju 0

oslobodenoj Evropi« sa sadrZajem koji je negacija svega onoga sto se podrazurnijeva pod sferama utjecaja, te je u kontraclikciji s begemonistickim odnosima velikib sila prerna manjima. Tu je dekJaraciju predlozio Roosevelt, a u clislrusiji je korigirana iii nadopunjavana. Svakako, svi su je odobrili u konacnom tekstu. U njoj je medu ostalim reCeno:

284

Da bi se stvorili uvjeti pod kojima bi oslobodeni narocli mogli ui.ivati sva prava (suverena prava oda· biranja oblika vlade itd.), tri ce via de zajednicki po­magati narodu u svakoj oslobodenoj evropskoj dr­favi iii bivsoj osovinskoj satelitskoj drZavi u Evro­pi, gdje prema njibovu sudu prllike zahtijevaju: a) da se uspostave uvjeti unutrasnjeg mira; b) da se

provedu hitne mjere radi pomeei osiromasenim na­rodima; c) da se osnuju privremene vlade na si­rokoj predstavnickoj osnovi, od svib demokratskib elemenata medu stanovnistvom, koje Ce se obvezati da se s to prije putem slobodnih izbora formiraju via de, koje ce odgovarati volji naroda; d) da se olak­sa , gdje je to potrebno, odrZavanje takvib izbora_

I sam ovaj odJomak iz te »dekJaracije« bio bi dovo­Ijan da se dokafe kako u Jalti loteresne sfere nisu bile uvafene. Oni koji danas brane tu tezu pozivaju se baS na tu deklaraciju, a mogu i na kojes ta drugo iz Jalte. U tome i je slabost i kontracliktornost Jalte. U njoj ima, nairne, dokaza za sasvim proturjecne tvrdnje. ....---

Prije svega, i na Jalti se clijelilo, stvarno. Manje je vafno on~ oko Njemacke, tj. dogovor 0 podjeli okupacio­nih zona Njemacke na tri, a kasnije na cetiri (kad je pri­hvacena i Francuska) velike sileo VaZnije je od toga duga i prilieno dramaticna cliskusija 0 granicama i rezimu u Poljskoj. Nadalje, Roosevelt je - da bi pridobio Sovjetski Savez za angafman u ratu protiv jos neporafenog Japana, sto mu je i uspjelo bas u Jalti - sugerirao sto ima Sovjet­ski Savez teritorijaino dobiti na Dalekom istolru. U Jalti je Sovjetskom Savezu prepusten Port Artur, Dairen, pri­vilegij na mandZurskoj zeljezruci (povratak na pozicije Rusije od prije rusko-japanskog rata 1904. godine). Ukrat­ko, dijelilo se i dalje, i vodilo se racuna upravo 0 lote-resrrtrTrSreram . - -~ttinius, novi minis tar vanjskih poslova SAD, koji je bio s Rooseveltom u Jalti, kafe doduSe u svojoj memoarskoj knjizi . Roosevelt i Rusi« (1949. godine):

Sto je dobio Sovjetski Savez u lstoenoj Evropi, sto i inaee ne bi imao kao rezultat velikib pobjeda Crvene annije? Velika Britanija i Sjedlojene Drfave postigle su u JaJti da se donesu obaveze koje se na nesrecu nisu pos tivale, a koje su obeeavale slobodne izbore i demokratske vlade. Sta je Sovjetski Savez dobio u Jalti, a sto ne bi uzeo i bez ikakva sporazu-rna na Dalekom istoku, izuzevsi, eventualno Kurile? Da nije bilo sporazuma, Sovjetski Savez bi mogao prodrijeti u Sjevernu Kinu, a Sjedinjene Drfave i Kina ne bi bile kadre to sprijeciti.

Slettinius ovirne zapravo sarno potvrduje da se i u Jalti dijelilo, a polrusava tumaeiti da je to bilo neminov­no, SIO ne mijenja bit podjele.

285

Stettinius , mozda i nehotice, potvn1uje da je u Jalti vrijeelilo ono to su Churchill i Staljin dogovorili u listo­padu 1944. goeline, mada je bilo u proturjecju s citiranom . Deklaracijom 0 oslobodenoj Evropi«. Na jednom mjestu Stettinius pi~e:

Ministar predsjednik (Churchill) zakljucio je svoje primjedbe 0 Grckoj time ~to je rekao kako je nedavno pet voda britanskih sindikata posjetilo Gre· 1:11 i tamo namo na te~ku situacij u. Engleska vlada je veoma zahvalna mar~alu Staljinu, rekao je pred· sj ednik , to se nije odvik zainteresirao za grcke fVari. Staljin je ponovio kako on nema nikakvu na·

mjeru kritizirati britanske postupke u Grckoj, niti je, dodao je, uopce imao namjeru da se uplece u poslove te zemljc. ,.-

Nekoliko s tranica dalje Stettinius kaze:

Staljin je zatim izjavio da ima potpuno povjere­nje u britansku politiku u Grckoj. Ministar pred­sjednik (Churchill) izjavio je svoje zadovolj stvo zbog te izjave. J

f I to znaei da je u Jalti po~tivano ono ~to su u listo­

padu 1944. u Moskvi ugovorili Churchill i Staljin, a da to nije vrijeclilo sarno za Grcku, nego i za os tale baikanske zemJje.

Uostalom, kad su se kasnije, nakon zavrSetka rata, Churchill i Staljin ponovo susreH u Potsdamu, Churchill je prigovorio Staljinu da je prekr~io moskovski sporazum o postocima u nekima od zemalja. I to je dokaz da se vi~e vodilo raeuna 0 podjeli sfer~ nego 0 SaliSk~kla­rael],l . -n Jalti je vladala atmosfera u kojoj su se oni koji su elijelili mogli cak i cinicki ~aliti iza leda malih naroda. Ostala je zabiljezena Staljinova izjava: . Orao mora dopu­stiti pticarna da pjevaju, i ne smije ga uznemirivati raz­log zbog kojeg pjevaju.« Toboze, neka sarno govore protestiraju, veliki su oni koji odlucuju.

o Cehoslovackoj - kako smo vee mogli vidjeti - nije bilo govora ni u Moskvi u listopadu 1944, a ni u Jalti ka­snije, pa zato moze ostati dojarn da je neumjesno kad se sada, u povodu cehoslovacke drame (u Ijetu 1968), vojna

286

(

intervencija pet zemalja Var~avskog pakta u toj zemlji povezuje s Jaltom, ~to cini cak. i gene.ral de Gaulle.

Veza nije tako konkretna, ali postoJ!. Sam de Gaulle u svojiro memoarima objMnjava slu·

eaj Cehoslovacke. Orijentacija Cehoslovacke, za vrijeme rata, na Sovjetski Savez nije bila djelo sarno Ceh~slovac. kih komunista, nego i Eduarda Ben~a, tada predsJednika cehoslovacke vlade u Londonu, a prije toga i kasnije do 1948. predsjednika republike. De Gaulle biljeii ~to mu je Bene~ govorio u svibnj u 1943, nako,:,. po~tka tz Moskve kamo je iSao raeli sporazuma sa StalJlllom I cehoslovackim komunistima:

Pogledajte kartu. Rusi dol";,,e na . Karpate: Ali zapadni saveznici nisu .. spremru za Iskrcav~~Je u Francuskoj. Crvena arrnIJa ce, dakle, osloboditt mo­ju zemlju od Nijemaca. Prema tome, da bih mogao uspostaviti svoju upravu, moram se sporazumJetJ sa Staljinom. Ja sarn to i ucinio, i to uz uvjete koji ne znace hipoteku za nezavisnost Cehoslovacke.

Bene~ nije nikada napusti? tu I!niju, uvje~e.n da. ce .i na taj nacin u CehoslovackoJ moC! uspostavltJ p~lit,cki poredak po svojoj zamisli, kao nastavak ~nome ~to Je bilo do 1939. I zaista godine 1944. Je Bene~ bIO doblO o-d Sta­Ijina obecanje cia ce mu oslobodena zemlja biti sasvim predana.

Potkraj rata, 27. ozujka 1945, do~lo je u Ko~icama do sporazuma medu ce~kim i. slovackim strankama, Cime J~ bilo predvideno da ce vanJska pohtika Cehos10vacke bltl zasnovana na tijesnoj alijansi sa Sovjetskim Savezom. -

Malo kasnije, u poeetku svibnja 1945, AmeriKanci su proeliruci kroz Njemac~u . . m,?gli I.ako p~i ~uzeti eeho­slovacku, ali nisu to uCiruli, I to Je kasruJe bIO povod za polemike i objMnjavanja. Sve je ovisilo 0 glavnom savez­nickom komandantu generalu Eisenhoweru.

Kolonu prema Cehoslovackoj voelio je famozni ame­ricki general Patton, dinamic":,, i svojeglav covje~. 0,:, nij~ htio slu~ati Eisenhowera, all Je Ipak morao prekinull svoJ pohod prema Pragu i okrenuti se kad je vee bio sto -ilo· metara od Praga.

/ Sedmi svibnja 1945. u Prag su cak stigla tri americka") oficira s --renK6Vima i stupila u kontakt 5 narodnim oslo­boelilackim komitetom. 0 tome je neke l'ojedinosti 1965. tkrio --5mrlcovsky, sadMnji predsjednik skup~tine Ceho­

slovacke, koji je u tome sudjelovao:

287

Mi smo bili svjesni da bi pu~tanje arnerieke ar· mije u Prag znaeilo od nje ueiniti osloboditelja glav· nog grada. Posljedica bi bila znalno politieko nagi· njanje u prilog burloazije.

Prerna nekim mernoarskim djelirna nije to bio jedini razlog. Poznati americki diplomat Murphy, koji je igrao velik-u u10gu u ratu, navodi da je Pa ttonovo skretanje s pozicije na domak Praga bilo posljedica jednog demada sovjetskog generalStaba. Murphy kafe:

Cemu risJdrati zivot makar jednog jedinog Arne· rikanca iii Engleza da se okupira podrueje koje ceo mo ubrzo mora ti predati Rusima?

Ali, prema memoarirna sarnog Eisenhowera, on je Pat­lOna povukao iz pravca prerna Pragu iz strat~1db i tak· tieldb, a ne 120litieldb razloga. Elserihower Je :ro. travnja 1945.""Oez -d,s \!?ij e bio prihvatfo sovjetskH!.! 0ll- je predvic:lao da E'oJa:uZenJeJ)· emack . . e izvr~e sovjetske trUpe. U Pragu je bio buknuo ustanak, a I m ro-nfje Eisenhowera nagnalo da odstupi od 6baveze i da JurI prema Pragu.

Winston Churchill ka!e u svojim rnernoarirna:

Nikakav prethodni sporazum n ij e sprecavao Eisenhowera da okupira Prag, ako rnu manevar od· govara s vojnog gledi~ta. Ja sam se tada obratio predsjedniku (Trumanu) s tra!enjem da u tom cilju djeluje.

~ad Churchill govori 0 »prethodnirn sporazurnirna«, on svakako misli-na onaj iz Moskve 1944. ill iz -Jarte 1945. On je, dakJe, traiio od Trumana da Eisenhoweru naredi neka ide na Prag. Tnunal1" mu je, rnec:lutirn, od·govoi'iO ne· gativno, ne sporninjuci Eisenhowerovu obavezu p rerna- so­vjetskom generalS tabu i kontaktesa·cenoSJovacfirnK orni· tetoOl. u Pragu. Truman je Churc ]]u predocio Eisenho­werov telegram u korne kaie da nece ueiniti nikakav po­kret koji ne bi smatrao opravdanim iskljuCivo s vojnog gJedi~ta.

I tako nisu Amerikanci, nego Sovjeti okupiraIi Cehoslo­vacku. Oko toga i kasnijeg razvoja nije ni bilo spora, is· kJjucimo Ii polemiku na Zapadu oko oportunosti takvog ameriekog dezinteresmana za Cehoslovacku, ~to je na· vodno dovelo do poznatib zbivanja 1948.

288

Iz svega ovoga ~ to srno iznijeli stjeee se dojam da se potkraj drugog svjetskog rata - 1944. i 1945 - 0 interes­nim sferarn.a iii sf:rama utjecaja .r~~pra.vljalo i sp~razumi: 1 t jevalo, pa Je aranzmana na tOJ liniJI bIlo I u Jalt!. Drug! je dojam, da nikada nije bilo sve potpuno jasno, odnosno da sporazumi nisu imali oblik ugovora S taeno odrec:lenim razgranicenjima. Farnozni Churchillov list papira s pos toci· ma uis tinu nikada nije postao prilogom iii osnovom tak· vog ugovora. I nije moguce pouzdano govoriti naknadno o pravom smislu onib postotaka, pa zato i nastaju cesto naivna tumaeenja, cak 0 diobi teritorija jedne od s!Jome­nutih zemalja.

Sto se pak tice ~osJoyaCke, i ona je, zapravo, do­spjela u jednu interesnu sferu, makar sasvim posebnim prosedeom i uz utanaeenja na drugaeijirn razin~. Ceo hoslovacka se - djelomitno ..pl'j,je...a- djeloroieno I?O~

-ostaun Uklapa Ipiik u svjetsku interesnu ~ru.

~ruiino, naravno, vrfo dobro da sve to, diplomatski utanaeeno iii ne, nije ostalo zauvijek, pa eak ni zadugo, u prvotnoj podjeli. Koje~ta se mijenjalo i partneri su imali razloga za rnec:lusobne prigovore. U toku vremena su i od toga odustali.

Ne moierno, dakJe, govoriti 0 nekoj ravnoj liniji od moskovsldb Iicitacija (Iistopad 1944) preko Jalte do bloko­va, do Atlantskog i Var~avskog pakta. Ali osnovana je de Gaulleova teza da je ipak suvrernenom suprotstavljanju b lokova moralni, psiholo~ki i stvarni poeelak u onoj pro­~Iosti koju smo ovdje poku~ali ilustrirati.

Vainija je od svega cinjenica da su od tog poCetka vellKeSire, koje su nastul2a1e kao s'pasiteljice .niza..ma· ~ njin zel'ii"alja, .1Sfica.e visoKa n~c~la vrlo <:es t.o. sarno zato da kamufliraJu svoJe hegemoDl tieke teinJe iii konkretne

""J:i anove- za pottinjavanje ,6bo e nezaSti enili iii ilfeoloru­,u r6 enib manjili zern Ja. Bitnu su uJogu ipak ignili s tra­te~Jd mot~'<i. dvjjll strana, velikili sila na dVJema stranama.

o dana~njoj dramaticnoj situaciJl, u Qlskusiji 0 suer­bini Cehoslovacke, gotovo su sasvim nestale skrupule, te se otvoreno operira s neminovno~cu blokovske podjele svijeta, sa strate~Jdm argumentima i kriterijem kojem se potcinjavaju ne sarno ideolo~ki sadrlaji , nego i osnovna nacela 0 suverenitetu, nezavisnosti ili samoopredjeljenju zemalja i naroda. Stari dub podjele i nagac:lanja preko tu· c:lib lec:la povarnpiruje se. Cinizam caruje.

rVE MIHOVILOVIC

289

PRY! DJO

SVIJET

I Na ruskom frontu

SADRZAJ

II Na zapadnom frontu III Eisenhowerov dan IV Hi tlerov dan V Njemacka toga dana

VI . Logori smrti« i . dvorci. VII Dan generala Andersa

VIII Zapadna Evropa IX U prijestolnicama Trojice velikih X Daleki istok i Pacifik

DRUG! D!O

DELEGACIJE

I Mjesto odrlavanja konferencije II Staljin i sovjetska delegacija

III Roosevelt i americka delegacija IV Churchill i britanska delegacija

TREe! 010

KONFERENCIJA

I Nedjelja 4. veljaee II Ponedjeljak 5. veljace

III Utorak 6. veljace IV Srijeda 7. veljace V Cetvrtak 8. veljace

VI ;Petak 9. veljace VII Subota 10. veljace

VIII Nedjelja 11. veljace,.

Istina 0 podjeli svijeta (Ive Mihbvilovic)

290

II 17 27 33 45 51 59 75 91

103

117 135 145 163

179 189 199 211 219 231 241 251

273

Arthur Conte

JALTA ill

PODJELA SVIJETA

lzdavac Nakladni zavod Malice hrvatske Zagreb, Maticina 2

Za izdavaca Vlatko Pavletic

Nacrt za korice Boris Bucan

Nacrt za ovitak Alfred Pal

Korektura Drago Dujmic

Stamparski zavod »Ognjen Prica«, Zagreb 1968.