PODJELA VJEŽBI PREMA - vmsz.eu

PODJELA VJEŽBI PREMA FUNKCIONALNOM CILJU

TRETMANA-2. dio

Dr sc.med. Dragana Bojinović-Rodić

PODJELA VJEŽBI PREMA FUNKCIONALNOM CILJU TRETMANA

• Prema kliničkom problemu i cilju tretmana terapijske vježbe mogu biti :1. Vježbe pokretljivosti2. Vježbe jačanja3. Vježbe za mišićnu izdržljivost4. Vježbe za mišićni tonus5. Vježbe za trofiku mišića6. Vježbe za mišićnu elastičnost7. Vježbe istezanja 8. Korektivne vježbe9. Vježbe za stimulaciju10. Vježbe za relaksaciju11. Vježbe koordinacije12. Vježbe za složene pokrete13. Vježbe disanja14. Vježbe za vertikalizaciju15. Vježbe za transfere16. Vježbe ravnoteže17. Vježbe za obnovu funkcije hodanja

3) Vježbe za mišićnu izdržljivost

• Grupa vježbi koje povećavaju mišićnu izdržljivost i otpornost na zamaranje pri statičkim naporima i na dugotrajne brze pokrete.

• Izdržljivost je kvalitet mišića da ponavlja značajan broj kontrakcija a da se ne pojavi značajan zamor.

• Ove vježbe mogu biti:

3a.Vježbe izdržljivosti za statičke napore

3b.Vježbe izdržljivosti za velike brzine


• Vježbe statičke izdržljivosti se izvode saopterećenjem kroz radnje sporih pokreta.Pokreti sa većim teretom i koji se približavajustatičkim kontrakcijama brže povećavajustatičku izdržljivost.

• Vježbe izdržljivosti aktivnim pokretima protivprogresivnog otpora se izvode sporimpokretima i većim brojem ponavljanja, a otporje progresivan tokom više tretmana.


• Vježbe izdržljivosti aktivnim pokretima protiv maksimalnog otpora podrazumijevaju najveći otpor protiv koga se može izvesti pokret punog obima u velikom broju ponavljanja.

• Statičke vježbe izdržljivosti protiv maksimalnog otpora izazivaju maksimalan porast mišićne zategnutosti za vrijeme izometrijske kontrakcije-treba da bude jednak mogućnosti da se napravi izdržaj segmenta na koji se djeluje


• Vježbe izdržljivosti za velike brzine imaju zadatak da povećajuizdržljivost pri izvođenju brzih radnji sa povećanom tolerancijomza metaboličke promjene.

• Vježbe za brzinu pokreta sadrže pokrete koji imaju brzinu približnu onoj koja se javlja u svakodnevnim aktivnostima, a kada se želi poboljšanje brzine, spretnosti :

1. Vježbe za održavanje i poboljšanje normalne brzine pokreta 2. Vježbe za poboljšanje izmjenjene brzine pokreta.• Vježbe brzim aktivnim pokretima sa otporom su kasnija faza. Kod

ovih vježbi naknadno se dodaje opterećenje poslije lakog podnošenja brzih pokreta u dužem vremenskom periodu. Više se primjenjuju kod normalnih stanja kada se sprovodi kondicionisanje, kao kod sportista i nekih specifičnih zanimanja.

4) Vježbe za mišićni tonus

• Tonus ili zategnutost mišića je jedno od osnovnih svojstava mišića.

• Osnovni mišićni tonus je stanje izvjesne zategnutosti mišića, što je neophodan uslov za otpočinjanje mišićne aktivnosti

• Normalan tonus ima širok spektar intenziteta, u zavisnosti od individualnih potreba. Mišići sportista imaju znatno viši tonus u miru od onih koji vode pretežno sjedeći način života.

• Mišići zategnutiji u miru su sposobniji za veće aktivnosti u pojedinačnom zahvatu, ali i za veću izdržljivost u dugotrajnim aktivnostima.

4) Vježbe za mišićni tonus

• Prema postojećim kvalitetima mišićnog tonusa ove vježbe se mogu podijeliti na:

4a.Vježbe za održavanje normalnog tonusa

4b.Vježbe kod atonije

4c.Vježbe kod sniženog tonusa

4d.Vježbe kod povišenog tonusa.

4a) Vježbe za održavanje normalnog tonusa

• Za održavanje normalnog tonusa dovoljne su slobodne i normane aktivnosti uobičajene brzine.

• Kod patoiloških stanja aktiviraju se segmenti koji su zdravi da bi održavali tonus, jer mogu indirektno da utiču na bolestan segment.

• Aktivne vježbe sa koncentričnim i ekscentričnim kontrakcijama utiču na održavanje tonusa.

• Uz izvođenje pokreta prvo se povećava tonus do izvjesne mjere da bi pokret mogao da počne, a potom da se tonus održava tokom izvođenja pokreta.

4a) Vježbe za održavanje normalnog tonusa

• Statičke vježbe ne izazivaju pokrete, ali imaju veliki efekat za održavanje i povećanje tonusa.

• Statičke vježbe protiv otpora održavaju postojeći tonus i ubrzavaju oporavak sniženog tonusa zbog sile otpora.

4b) Vježbe kod atonije

• Značajne za izazivanje bilo kakvog tonusa. Pojava tonusa posle atonije prethodi pojavi kontrakcije pri oporavku nervne funkcije.

• Vježbe pasivnim pokretima na paralizovanim segmentima izazivaju povećan upliv nervnih impulsa sa periferije na CNS.

• Upliv nastaje nadražajem, pri pasivnom kretanju zglobnih tijela, na receptore u zglobovima, vezama, tetivama i mišićima, koji šalju informacije u centralni dio mozga. Time se aktivira neurotrofički uticaj, čiji rezultat može da bude i pojava tonusa.

4b) Vježbe kod atonije

• Intencionalne vježbe su pasivan oblik vježbi gdje nema aktivnog pokreta, ali pacijent aktivira volju za pokretom tokom izvođenja.

4c) Vježbe kod sniženog tonusa

• Vježbe za povećanje sniženog tonusa imaju zadatak da povećaju postojeći tonus mišića kada je on nedovoljan za počinjanje aktivnog pokreta.

• Vježbe sa izometrijskim konktrakcijama su aktivan oblik vježbi pri kojima se mišić sa sniženim tonusom aktivira postepeno i srazmjerno snazi kontrakcije

• Vježbe sa sporim potpomognutim pokretima povoljno utiču na povećanje snage, trofike i tonusa mišića kada tonus nije jako snižen.

4c) Vježbe kod sniženog tonusa

• Vježbe za povećanje normalnog tonusa. Visok stepen zategnutosti se javlja u slučajevima kada mišići vrše aktivne vježbe protiv sile gravitacije ili kada se dio tijela pokreće tako da predstavlja dugačku polugu, kao opružena noga.

• Vježbe sporim i brzim pokretima protiv optora. Ukoliko se sila otpora primjeni u slučajevima kada već postoji zategnutost mišića kod izotonične kontrakcije, ona mora biti dovoljna da poveća mišićnu zategnutost do maksimuma.

• Vježbe brzine sa velikim brojem ponavljanja. Ove vježbe su značajne jer utiču na povećanje broja funkcionalnih jedinica i na poboljšanje metabolizma mišićnih vlakana, tako da se sa njim postižu dugotrajni efekti.

• Aktivne vježbe sa maksimalnim otporom. Maksimalan porast mišićne zategnutosti za vrijeme izometrijske kontrakcije izazvan silom otpora treba da bude jednak mogućnosti da se napravi izdržaj segmenta na koji se djeluje.

4d) Vježbe kod povišenog tonusa

• Vježbe za sniženje patološkipovišenog tonusa –primjenjuju se u slučajevimakada se javi povišen tonuskod oštećenja struktura CNS-a.

• Kada je tonus djelimičnopovišen a postoji i voljnaaktivnost, koju ne ometa, nevrši se vježbanje za opuštanjeovog tonusa.

4d) Vježbe kod povišenog tonusa

• Vježbe pasivnim pokretima za snižavanje patološki povišenog tonusa se izvode redoslijedom od velikih zglobova ekstremiteta ka distalnijim.

• Vježbe aktivnim pokretima, ako se provode protivpostojećeg spasticiteta kao otpora, imaju tendenciju datokom tretmana nadjačaju ovu patološku zategnutost

5) Vježbe za trofiku mišića

• Važne za održavanje mišićne mase u periodima smanjene aktivnosti i terapijskog mirovanja.

• Mišićna masa zavisi od količine svih supstanci i tjelašaca u mišićnim ćelijama i ona se vremenom povećava sa povećanjem aktivnosti mišićnih ćelija, pa mišić odeblja.

• Prestankom aktivnosti brzo se smanjuje količina sadržaja mišićnih ćelija.

• Debljina mišića se može odrediti inspekcijski posmatranjem reljefnosti ili mjerenjem obima na segmentu da bi se utvrdila trofika mišića.

• Procjenom trofike mišića procjenjuje mu se trenutno stanje i promijena stanja.

• Mišićnu snagu i trofiku optimalno povećava trening ako se kontrakcijom angažuje 40%-50% maksimalne mišićne snage.

5) Vježbe za trofiku mišića

• Vježbe za mišićnu snagu su osnovne za održavanje i trofike mišića.

• Ove vježbe mogu biti:1. Vježbe za održavanje mišićne trofike kod pasivizacije-

održavaju aktivnost mišića kroz aktivne pokrete kod neaktivnih osoba. Odvijaju se kroz individualne i grupne vježbe sistematizovane za sve segmente tijela. U ovu grupu spada veliki broj rekreativnih vježbi.

2. Vježbe za sprečavanje inaktivitetne atrofije-važne u periodu terapijskog mirovanja. Mišići koji su neaktivni zbog bolnosti ili imobilizacije brzo atrofiraju. Najmasivniji mišići mogu da izgube veći dio mase za 7 dana.

5) Vježbe za trofiku mišića3. Vježbe za poboljšanje normalne trofike mišića -značajne za neke

grupe ljudi čije su svakodnevne aktivnosti pojačane, kao i kodsportista.

4. Vježbe za poboljšanje smanjene mišićne trofike -ujedno su i vježbeza poboljšanje mišićne snage i efekat je istovremen jer opadanjemišića snage prati i promjene trofike mišića.

5. Vježbe za hipertrofiju mišića -važne za sportiste kod kojih je bitanestetski izgled mišića i za stanja kod kojih se sve životne aktivnostiodvijaju samo grupama mišića ili dijelovima tijela (ruke kodparaplegičara). Ubrzano jačanje i hipertrofija mišića može da sepostigne ukoliko je sila otpora veća, pri čemu nastaje: aktiviranjeorganizma i simetričnih dijelova tijela, održavanje i kontrolametabolizma i aktivisanje i mobilisanje cijelog organizma.Hipertrofija se javlja srazmjerno povećanju snage.

5) Vježbe za trofiku mišića• Od vježbi se primjenjuju:• Vježbe aktivno potpomognutim pokretima- imaju znatno

manji uticaj na očuvanje trofike aktivnih mišića. Trofički uticaj vježbi se povećava sa porastom mišićne snage, a smanjivanjem sile potpomaganja. Korišćenjem 20% mišićne snage ne sprečava se mišićna atrofija

• Vježbe aktivnim pokretima- kada se uključuju postepeno, efikasno otklanjaju inaktivitetnu atrofiju mišića. Kod najtežih atrofija, vježbe se u početku izvode u ležećem položaju. Kada se mišići djelimično oporave, izvode se u sjedećem položaju, kao priprema bolesnika za ustajanje i za prve korake. Pravilno doziranje vježbi je ako pokret poštuje granice bola, da se ne bi izazvala inhibicija niza funkcija na štetu opšteg i lokalnog oporavka.

5) Vježbe za trofiku mišića• Od vježbi se primjenjuju:• Vježbe aktivnih pokreta protiv

progresivnog otpora ili protivmaksimalnog otpora- provode se poodređenom programu, prekoodređenog broja ponavljanja i sasistemom povećanja opterećenja.

• Statičke vježbe protiv maksimalnogopterećenja. Spoljašnja sila može bitiprimjenjena na polugu tijela da bi sesuprostavila mišićnoj kontrakciji.Zategnutost mišića, da bi sesuprostavila sili otpora, vremenom sepovećava da bi uvećala njegovu snagu itrofička svojstva

6) Vježbe za mišićnu elastičnost

• Imaju zadatak da održe elastičnost koja je neophodan kvalitet za dobro funkcionalno stanje mišića.

• Elastičnost je sposobnost mišića da se istegnu pod dejstvom neke sile i da se po završetku dijelovanja te sile vrate u prvobitnu zategnutost, bez oštećenja vlakana.

• Mišići smanjene elastičnosti razvijaju manju snagu i imaju manju izdržljivost pa su funkcionalno manje vrijedni.


• Vježbe za mišićnu elastičnost se prema funkcionalnom stanju dijele na:

1. Vježbe za održavanje normalne elastičnosti- obuhvataju vježbe istezanja i sve aktivne vježbe. Aktivne vježbe svih tipova, uticajem na metabolizam mišićne ćelije, istovremeno utiču i na poboljšanje i održavanje mišićne elastičnosti.

2. Vježbe za poboljšanje izmijenjene mišićne elastičnosti-ove vježbe imaju zadatak da obnove metabolizam ćelije ili da razbiju međućelijske fibroze u mišićima koje ometaju njihovo normalno funkcionisanje.


• Vježbe istezanja i skraćivanja mišića• Mišić može da se skrati za polovinu

svoje dužine mišićnog tijela kojuzauzima u miru. Kontraktilni diomišića kada je potpuno skraćensvede svoju dužinu tijela na polovinu.

• Sposobnost izduživanja i skraćivanjamišića ograničavaju: amplitudapokreta u zglobovima, stepenistegljivosti antagonista, patološkastanja mišića i sl.

• Na dužinu mišića utiče i načinkontrahovanja, odnosno amplitudapokreta u kojoj se taj mišić izdužuje iliskraćuje.


• Vježbe za maksimalno skraćivanje i izduživanje mišića. Primjenjuju se vrste kontrakcija koje će izvesti pokret u oba smjera u maksimalno mogućoj amplitudi koju spoljašnji faktori dozvoljavaju. Pri tome se mišić potpuno izdužuje i potpuno skraćuje. To dovodi do promijene na mišiću da se tijelo izdužuje, a tetiva se skraćuje, pa se ukupna dužina mišića uopšte ne mijenja, ili se vrlo malo mijenja, dok amplituda mogućeg pokreta raste zbog toga štoje kontraktilni dio – mišićni trbuh duži.

7) Vježbe istezanja

• imaju za cilj da povećaju dužinu mekih struktura zglobova, tetiva i mišića.

• Primjenjuju se u svim fazama tretmana, najčešće u početnoj fazi.

• Vježbe istezanja postižu brži efekat pasivnim pokretanjem, djelovanjem neke sile na krajnju tačku poluge.

• Pomjeranjem napadne tačke sile opterećenja po osnovi poluge može se regulisati sila istezanja mišića.

• Opterećenje dalje od zgloba kao tačke oslonca poluge sa manjim naporom postiže efikasnije istezanje.


• Tokom izvođenja vježbi sa istezanjem primjenjuju se razne tehnike istezanja zavisno od izraženosti i starosti kontrakture.

• Vježbe istezanja mogu biti:1. Vježbe sa tehnikom kratkih, oscilirajućih pasivnih pokreta2. Vježbe sa kratkim istezanjem3. Vježbe istezanja na mahove4. Vježbe sa dužim istezanjem5. Vježbe sa istezanja oscilirajućim pasivno potpornim

pokretima6. Vježbe istezanja manipulacijom i mobilizacijom7. Vježbe istezanja mekih struktura kičmenog stuba.


1. Vježbe sa tehnikom kratkih, oscilirajućih pasivnih pokreta • izvode sa pasivno potpornim pokretima manuelno. Pri kraju

dostignutih amplituda pokreta, kratke oscilacije izvode se kada su strukture zgloba, meka tkiva i zglobovi zarasli.

• Oscilacijama malih amplituda u srednjem dijelu obima pokreta izaziva se nadražaj, a ne i oštećenja, tako da su primjenjive i kod nedovoljno zaraslih struktura zgloba i nedovoljno zaraslih tkiva oko zglobova sa kontrakcijom.


• Vježbe sa tehnikom većih amplitudaoscilacija mogu se uključiti poslijeizvjesnog vremena primjene kratkih,oscilirajućih pasivnih pokreta, poduslovom da ne izazivaju bolove i jačiotpor.

• Vježbe sa oscilacijama punog obimaslobodnog pokreta izvode se usubakutnoj i hroničnoj fazi povrede, s timšto se na kraju slobodne amplitudepridodaje istezanje. Savlađivanjekontraktura je uvijek u početnom dijelutretmana, ali kod tvrdokornihkontraktura primjena ovih vježbi jedugotrajna.


2. Vježbe sa kratkim istezanjem- pokazuju efikasnost kod kontraktura u formiranju i poslije kraćeg perioda imobilizacije, kada su manja skraćenja veztivnog tkiva i nije došlo do „starenja“ vezivnog tkiva, poslije čega je ono čvršće.

3. Vježbe istezanja na mahove - nisu mnogo kontrolisane i nisu preporučljive u terapijske svrhe. Impulsi istezanja mogu da izazovu laceracije u tkivu struktura oko zgloba. Izvode se samo u opštoj anesteziji i u hroničnoj fazi.


4. Vježbe sa dugotrajnim istezanjem

• primjenjuju se kada kratka istezanja ne daju rezultate ili u hroničnoj fazi povrede poslije duže imobilizacije.

• Manuelno istezanje traje nekoliko minuta do pola sata, rijeđe i 2 sata.

• Za duža istezanja koriste se druge metode istezanja.


5. Vježbe sa istezanjem oscilirajućim pasivno potpornim pokretima -značajne jer popravljaju metabolizam, cirkulaciju i podmazivanje zglobova nadražajnim dejstvom.Mogu se izvoditi za rotacione pokrete uz pomoć šipki. Šipka se hvata šakom u srednjem dijelu, a zatim se naizmjenično u oba smjera rotiraju krajevi koliko dozvoljava pokret.


6. Vježbe istezanja manipulacijom i mobilizacijom

• korisne su pri savlađivanju kontraktura zglobova.

• Manipulacije i mobilizacije su manuielne manipulativne tehnike koje se koriste u rekonstrukciji pokreta u zglobu rekonstrukcijom odnosa zglobnih tijela, tetiva i ligamenata.

• Primjenjuju se na zglobovima bez povrede i oštećenja ili na zglobovima poslije saniranja oštećenja sa dobrim odnosom struktura.


6. Vježbe istezanja manipulacijom i mobilizacijom • U osnovi tehnike je izvlačenje zglobne čahure i tetiva naglim,

kontrolisanim trzajima i opuštanjem. • Iza toga se zglobna tijela pormijeraju do krajne slobodne

amplitude ostvarenog pokreta i pridodaju se nagli, kontrolisani trzaji preko tog obima.

• Manevar dovodi do oslobađanja fiksiranih struktura, nakupljenih intraartikularnih fibroza, sitnih vezivnotkivnih mostića među površinama zglobnih tijela u zglobnom prostoru


6. Vježbe istezanja manipulacijom i mobilizacijom • Sitne manipulacije su malih amplituda, a

srednje manipulacije su srednjih amplituda pokreta i daju efekat izvlačenja zglobne čahure.

• Velike manipulacije, mobilizacije na zglobovima se izvode u opštoj anesteziji, jer je i muskulatura relaksirana.

• Vrše se nasilno u punom obimu pokreta u slučajevima rezistentnih kontraktura na terapiju.

• Poslije nje se nastavlja tretman jer se dio kontrakture vrati zbog oštećenja mekih struktura zgloba.


7. Vježbe istezanja mekih struktura kičmenog stuba

• za povećanje elastičnosti kičme• Istežu se strukture koje

skraćivanjem dovode do prinudnog položaja(ligamenti, tetive, mišiće, zglobne čahure) i dr.

• Vježbe za pojačanu mobilnost kičme izvode se pasivno i aktivno.

• Osnovni uslov za korekciju kičme je postizanje što veće pokretljivosti pršljenova.


8) Korektivne vježbe

• Korektivne vježbe su aktivan oblik izvođenja korekcije kao procesa kojim se popravlja položaj, dizbalans, deformitet, defekt funkcije i loše držanje.

• Sve ostale metode su pasivni vidovi korekcije.

• Zadatak vježbi korekcije je da poprave, dopune ili omoguće najbolju moguću funkciju i da spriječe napredovanja problema i smanjenje funkcije. Među korektivnim vježbama dominiraju:


• Među korektivnim vježbama dominiraju:

1. Vježbe istezanja

2. Aktivne vježbe

3. Aktivne potpomognute vježbe

4. Vježbe jačanja slabije strane

5. Vježbe hiperkorekcije

6. Vježbe oblikovanja


• Vježbe istezanja kod korekcije su značajne za uravnotežavanjeasimetrije koje su posljedica skraćenih mekih struktura. Ovimvježbama se forsira pokret nasuprot skraćenja.

• Vježbe korekcije aktivnim pokretom se sastoje u forsiranjupokreta u željenom pravcu za korekciju.


• Aaktivno potpomognute vježbe korekcije-značajne kod izraženih skraćenja i kada postoji nedovoljna snaga mišića da samostalno izvrše dovoljno istezanje

• Vježbe pokretima hiperkorekcijese vrše kada je to moguće primjeniti sve do oporavka funkcije ili kada je ovaj način povoljniji za obnavljanje funkcije i postizanje korekcije, kao asimetrične vježbe na kičmenom stubu.


• Vježbe oblikovanja treba da izvršekorekciju kod blažih poremećaja posture(nepravilno držanje) zbog slabosti mišićaposlije neaktivnosti, pretežnog mirovanjazdravih dijelova, dužeg antalgičnogpoložaja, pri sjedenju, ležanju i stajanju uprinudnim položajima (niska stolica, loš inizak ležaj) u dužem periodu

• mogu da se izvode u ležećem rasteretnompoložaju, četveronožnom rasteretnomuporu, sjedećem na petama, stojećem istojećem u visu (rasteretan preko ruku iramenog pojasa).

Hvala na pažnji!

Documents

PODJELA VJEŽBI PREMA - vmsz.eu