17
BAŠĆANSKA PLOČA Seminarski rad

bašćanska ploča

  • Upload
    boki

  • View
    47

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad o Bašćanskoj ploči, povijest, značaj.

Citation preview

Page 1: bašćanska ploča

BAŠĆANSKA PLOČA

Seminarski rad

Page 2: bašćanska ploča

SADRŽAJ

1. Uvod................................................................................................................................2

2. Sveta solunska braća....................................................................................................... 3

2.1. Postanak glagoljice.......................................................................................... 3

3. Pogled u hrvatsko glagoljaštvo....................................................................................... 4

4. Bašćanska ploča.............................................................................................................. 5

4.1.Struktura tekstnih jedinica................................................................................ 6

4.2.Vrijednost povijesnih podataka........................................................................ 6

5. Zaključak........................................................................................................................ 8

6. Literatura........................................................................................................................ 9

7. Prilozi.............................................................................................................................11

2

Page 3: bašćanska ploča

1.UVOD

„Glagolizam je osebujna odrednica hrvatskoga kulturnoga, a time i nacionalnoga

identiteta. Glagoljska je knjiga položila temelje hrvatske književnosti i hrvatskoga

književnoga jezika. Svojom ljepotom i sadržajem glagoljsko pismo i glagoljska knjiga

nadahnjuje umjetnike u glazbi, slikarstvu, kiparstvu, književnosti.“1 Da nije bilo glagolizma i

glagoljske baštine ni naš hrvatski jezik možda ne bi postojao. Glagoljska je knjiga postavila

temelje, a na nama je da gradimo ostatak i razvijamo jezik i kulturu kao takvu.

Glagoljsko je pismo sastavljeno u drugoj polovici IX. stoljeća. Početci nastanka

glagoljice povezuju se s Metodom, starijim Konstantinovim bratom, i njegovim učenicima.

Na hrvatskom se prostoru samostalno razvija te se počinje stvarati vlastita uglata stilizacija. U

Hrvatskoj se glagoljicom pisalo na dva idioma: hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku i na

hrvatskom narodnom. Glagoljskim pismom napisani su zakoni, statuti, razvodi, privilegiji te

mnogi drugi dokumenti. Unatoč tome najstarije potvrde glagoljskoga pisma u Hrvatskoj

pronalazimo upravo u epigrafici koje datiraju iz XI.stoljeća. U razdoblju od XI. do XVIII.

stoljeća evidentirano je oko tisuću glagoljskih natpisa i grafita.

Jedan od najvažnijih među najstarijim hrvatskim glagoljičnim epigrafskim

spomenicima svakako je Bašćanska ploča iz 1100. godine. Ona je važan izvor za hrvatsku

političku i kulturnu povijest zbog toga što sadrži najstariji spomen hrvatskog nacionalnog

imena na hrvatskom jeziku i pokazuje da se vlast hrvatskog kralja Zvonimira protezala i na

otok Krk. Zbog velike dokumentarne vrijednosti još se naziva i „dragim kamenom hrvatskog

jezika“, „zlatnom pločom hrvatskog jezika“, „hrvatskim krsnim listom“ te „hrvatskom

narodnom svetinjom“.

Mnogim hrvatskim pjesnicima i skladateljima Bašćanska je ploča bila nadahnuće za

njihove umjetničke izražaje, a neki od tih umjetnika su Krešimir Fribec, Stjepan Šulek, Ljubo

Kuntarić te Dušan Prašelj.

1 Nazor, A. 2008. Knjiga o hrvatskoj glagoljici. „Ja slovo znajući govorim ...“. S. Lipovčan i Z. Rebernjak (prir.). Zagreb: Erasmus naklada, str. 5, 19.

3

Page 4: bašćanska ploča

2.SVETA SOLUNSKA BRAĆA

Konstantin – Ćiril i Metod braća su rođena u gradu Solunu, jednom od važnijih bizantskih gradova. O Metodovoj se mladosti zna vrlo malo dok Konstantin zbog svoje učenosti dobiva nadimak Filozof. Braća su prije puta k Slavenima imali dvije misije. Nakon njihova neposrednog povratka s Krima poslanici kneza Rastislava stižu u Carigrad 862. godine, a već 863. godine započinje njihova treća misija u Moravskoj. Zadatak im je bio osmisliti zajedničko slavensko pismo te pokrstiti tamošnje stanovništvo.

Braća iz Moravske kreću ka Rimu kako bi od pape Hadrijana II. dobili odobrenje za svoj rad. Sa sobom su nosili relikviju Sv. Klementa kao dokaz njihova poštovanja prema papinstvu. Papa je odobrio njihov rad i posvetio slavenske knjige.

Konstantin je u tome periodu postao redovnik, uzeo ime Ćiril i nedugo nakon toga preminuo u Rimu te zatražio od brata da nastavi rad među Slavenima. Metodov nastavak zajedničke misije nije išao tako jednostavno, ali svojom je upornošću ispunio bratovu posljednju želju. Vrativši se u Moravsku Metod je pojačao svoj književni rad i umro u svojoj domovini 6. travnja 885.godine.

Konstantin i Metod učinili su za Slavene više no što je Bizant želio u trenutku kada ih je poslao u Moravsku. Umjesto da kao grčki rodoljubi utvrđuju bizantski utjecaj na tim prostorima, oni su jačali slavensku samosvjest. Upravo njihovim djelom počinju izranjati misli da se ne mora pripadati ni tamo, ni onamo, nego da se može biti svoj. Stvorili su Slavenima pismo, napisali prve knjige na njihovu jeziku, uveli taj jezik u javnu upotrebu – prije svega u crkvu.2 To dokazuje njihovu mudrost i upornost te uvjerenost u ispravnost svojih nastojanja.

2.1. Postanak glagoljice

Kako glagoljica ne podsjeća niti na jedno poznato pismo s kojim se susrećemo, postavljaju se tri polazišta u objašnjavanju geneze glagoljice: egzogena, egzogeno-endogena te endogena. Egzogena polazišta za svaki glagoljični grafem traže uzor izvana, endogena traže elemente od kojih su svi grafemi načinjeni i načine slaganja tih elemenata, te egzogeno-endogena koja polaze od toga da se autor ugledao u druga pisma, ali i da postoje elementi glagoljične strukture koji se ponavljaju.

Prilikom promatranja postanka glagoljice s egzogeno-endogenog polazišta brojni se autori pozivaju na to da je Konstantin – Ćiril stvorio novo pismo. Čak je i sami papa Ivan VIII., nasljednik pape Hadrijana II. pohvalio slavenska pismena za koja izričito kaže da ih je izumio Konstantin.

Konstantin je znao za srednjovjekovno pravilo da se svaka nova civilizacija želi predstaviti i novom grafijom. Stvorio je originalno pismo, ali je prirodno da je možda neko tadašnje pismo utjecalo na novostvoreno.3

3. POGLED U HRVATSKO GLAGOLJAŠTVO

2 Damjanović, S. 2004. Slovo iskona. Staroslavenska/starohrvatskačitanka (drugo, dopunjeno izdanje), Zagreb: Matica hrvatska, 205-294, str.19.3 o.c., str.55., 56.

4

Page 5: bašćanska ploča

Književnojezičnu kulturu hrvatskoga srednjovjekovlja često nazivamo trojezičnom i tropismenom misleći pritom na to da su njezini tekstovi ostvareni na latinskom, staroslavenskom i starohrvatskom jeziku te u latiničnom, glagoljičnom i ćiriličnom pismu. U dijelu ostavštine koji je ostvaren starohrvatskim, staroslavenskim ili zanimljivim mješavinama tih dvaju jezika, najvažnija je glagoljična sastavnica. Ona je najstarija, njome su ostvareni najvažniji hrvatski srednjovjekovni tekstovi.4

Na početku te sastavnice posebno mjesto zauzima toliko proučavana Bašćanska ploča, mada ona nije najstariji poznati epigraf, a vrhuncem toga razdoblja možemo smatrati Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine, najstariju hrvatsku tiskanu knjigu.

Glagoljični su epigrafi posebnost hrvatskoga prostora i na našim se prostorima takvih spomenika nalazi više nego u svim drugim zemljama zajedno. Među najvažnije epigrafe ubrajamo Plominski natpis, Valunsku ploču, Bašćansku ploču te Jurandvorske ulomke.

Iza prvih epigrafskih djela slijede liturgijski tekstovi, apokrifi, hagiografska djela, zakoni, statuti, razvodi te mnogi drugi zapisi.

U ukupnoj glagoljaškoj pisanoj tradiciji jasno uočavamo gledište da je jezik važno sredstvo za postizanje ciljeva koji su još važniji.5

4.BAŠĆANSKA PLOČA

4 Damjanović, S. 2004. Slovo iskona. Staroslavenska/starohrvatska čitanka (drugo, dopunjeno izdanje), Zagreb: Matica hrvatska, 205-294, str. 205. 5 o.c., str. 206.

5

Page 6: bašćanska ploča

U posljednjih stoljeće i pol o natpisu Bašćanske ploče napisana je poveća količina literature. Ovaj epigraf , za hrvatsku filologiju vrijedan pismovnojezični spomenik, potaknuo je mnoge hrvatske filologe, povjesničare, povjesničare umjetnosti da pridonesu cjelokupnoj interpretaciji teksta. No, Bašćanska ploča nije najstariji epigraf. Od nje su stariji Plominski natpis, Valunska ploča i Krčki natpis. Osnovna osobina jezika Bašćanske ploče njegova je hibridnost, odnosno mješavina osobina narodnog i staroslavenskog jezika.

Zbog velikih oštećenja pojedinih dijelova Ploče sigurno nikad nećemo moći biti posve sigurni u to što je doista uklesano te smo primorani raspolagati vjerojatnostima.

Bašćanska ploča, kameni je spomenik koji je u benediktinskoj crkvi Svete Lucije u Jurandvoru stajao kao lijevi plutej oltarne pregrade, septuma. Smatra se da je prostorno dijelila kor pred oltarom, namjenjen za redovnike, od crkvene lađe, namjenjene za vjernike. Nakon 1752. godine ploča je postavljena na pod kao nadgrobna ploča. Godine 1851. tadašnji ju je bogoslov, Petar Dorčić, primjetio te o tome izvijestio hrvatskoga povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog.

Ivan Kukuljević zajedno s Mijatom Sabljarom odlazi u Jurandvor s namjerom da precrta njezina slova te ih šalje Pavelu Josefu Šafariku koji je 1853. godine prvi izvijestio javnost o postojanju Bašćanske ploče. Šafarik je isprva mislio da se radi o kriptografskom zapisu ili kakvom protoglagoljičnom pismu.

Nakon nekoliko godina crkvu Svete Lucije posjećuju Franjo Rački te ponovno Ivan Kukuljević. Ivan je 1856. godine ustvrdio da se radi o nekakvom nadgrobnom natpisu ili zapisu kao uspomenu na gradnju, da je jezik slavenski, štoviše hrvatski, pismo miješana obla i uglata glagoljica, a vrijeme iz kojega potječe XII. ili XIII. stoljeće.

Franjo Rački na zamolbu Kukuljevića odlazi u Jurandvor pokušati odgonetnuti teško čitljiv tekst. Prema Račkom, ploča je pisana tzv. bugarskom glagoljicom, a datira iz XI. ili XII. stoljeća. Rački je prvi koji smatra da ploča datira iz tako ranog perioda. On je prvi uočio dvojnu strukturu teksta. Prvi dio govori o darivanju ledine dok drugi govori o gradnji crkve. Istaknuo je da je osnovni dio natpisa darovnički. Također smatra da je postojao predložak koji je bio pisan latinskim jezikom te da je uklesan tek kratki izvod iz toga predloška. Za njega je neupitno da je nepodudarnost prvog i drugog dijela velika, tj. da opat Držiha i opat Dobrovit uopće nisu niti suvremenici.

Osim Kukuljevića i Račkog, Bašćansku su ploču pohodili i mnogi drugi povjesničari. Jedan od bitnijih je Ivan Črnčić koji je svojim opširnim tekstom o ploči nadmašio Račkoga. Nakon što mu Kukuljević šalje ostale pokušaje čitanja Račkoga i Sabljara te svoj pokušaj, Črnčić je javno ponudio svoju transliteraciju. Pročitao je i neke segmente poput riječi opat, dni svoje, svetaja Lucija, župan i neke druge. Prepoznao je da je na ploči uklesano ime kralja Zvonimira no on se ne bavi tekstnom strukturom, već nastoji odgonetnuti njezina slova.

Filološkom dimenzijom teksta Bašćanske ploče bavio se Rudolf Strohal koji je iznio tezu da se spomenik sastoji od četiri dijela. Kao i Rački, uvidio je da postoji dio o darivanju i dio o gradnji crkve, ali prepoznaje još i završni dio – pripomenu da je tada samostan Svete Lucije bio pod zajedničkom upravom sa samostanom Svetog Mikule u Otočcu.6 No,uz ta tri dijela Strohol je izdvojio kao dio i invokaciju koju mnogi priključuju prvom dijelu. Vjekoslav Štefanić se, također, slaže sa Strohalom te autorstvo ploče pripisuje opatu Dobrovitu.

6 Žagar, M. 1997. Kako je tkan tekst Bašćanske ploče?. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo., str.38.

6

Page 7: bašćanska ploča

Josip Hamm smatra da cijeli tekst na Bašćanskoj ploči nije klesala ista ruka nego da prvi dio kleše sam opat Držiha 1077. ili 1079. godine, kada je u posjed uvedena spomenuta ledina; dvadesetak ili više godina kasnije, kada su počele smutnje u hrvatskom kraljevstvu, uklesana je minacijska formula; kada je opat Dobrovit pristupio restauraciji crkve uklesao je natpis o tome, a kako je na kraju Ploče ostalo još mjesta, uklesan je posljednji zapis u kojem se spominje Mikula.7

Vjekoslav Štefanić iznio je tezu da je natpis Bašćanske ploče prijepis iz samostanskog kartulara (lat. chartularium – zbirka isprava). Vinko Dorčić tvrdi da je samo prvi dio zapisa prijepis iz kartulara samostana Svete Lucije, da je drugi izvadak iz latinske isprave kralja Zvonimira iz 1078., treći citati opata Dobrovita iz ljetopisa samostana Svete Lucije, a četvrti dodatak o zajedničkoj upravi samostana Svetog Mikule i Svete Lucije.

Današnja navjerodostojnija transliteracija pripisuje se Branku Fučiću, a glasi:

a[zъ vъime o]tca i s(i)na [i s](ve)tago duha azъ opat[ъ] drъžiha pisahъse o ledi[n]ě juže da zъvъnimirъkralъhrъvatъskъï [vъ] dni svoj ę vъsvetuju luciju i sv[edo]- mi županъdesim(i)ra krъ[ba]vě mra[tin]ъ vъ l(i)- cě pr(i)bъnebža [s]ъposl[ъ] vin[od](o)lě [ěk](o)vъv(ъ) o- tocě da iže to poreče klъni i bo(gъ) i bï ap(osto)la i g e- van(je)listi i s(ve)taě luciě am(e)nъ da iže sdě žive- tъmoli za ne boga azъ opatъ d(o)brovitъ zъ- dahъ crěkъvъ siju i svoeju bratiju sъ dev- etiju vъdni kъneza kosъmъta oblad- ajućago vъsu kъrainu i běše vъ tъ dni m- ikula vъotočъci [sъ s]vetuju luciju vъ edino

Godine 1982. izlazi njegovo djelo Glagoljski natpisi u kojem zaključuje da se ploča sastoji od šest elemenata: invokacije, Držihovog zapisa o darivanju crkvi, minacijske formule, Dobrovitovog zapisa o gradnji crkve te tvrdnje da je Mikula bio u zajedništvu s crkvom Svete Lucije. Također ističe kako je sadržaj nastajao tijekom određenog vremenskog razdoblja te da nije vjerojatno da se postupno klesalo već da je predložak nastao u različitom vremenskom periodu, odnosno da je sastavljač podatke crpio iz samostanskog kartulara.

4.1.Struktura tekstnih jedinica

Proučavajući sami natpis došlo se do zaključka da se ne radi o tekstu jake povezanosti i jedinstvenosti. Šafarik je smatrao da se radi o trojnom natpisu no nije dalje tumačio svoju tezu. Prvi tumači, kao što su Kukuljević, Rački i Črnčić, ne pridaju veliku pažnju tekstu kao cjelini nego samo pokušavaju dešifrirati grafeme.

Tekst Bašćanske ploče počinje invokacijom. Sam početak natpisa jedno je od onih mjesta koja su znato oštećena zbog čega dolazi do neslaganja između povjesničara koji su proučavali tekst. Hamm, na primjer, predpostavlja da tekst počinje godinom koja se poklapa s godinama Zvonimirova vladanja, Štefanić vidi znak az, a Rački križ. Branko Fučić se slaže s Štefanićem o početnom az. Fučić to početno az smatra greškom klesara, to jest, pismen čovjek daje tekst nepismenom ili polupismenom klesaru koji to kopira na kamen. Ako bi az bila greška ispostavlja se da pisanog predloška nije ni bilo, a sve ukazuje na suprotno.

7 Fučić, B. 1982. Glagoljski natpisi. Zagreb: HAZU, str. 44. – 60.

7

Page 8: bašćanska ploča

Najveći dio natpisa pripada glavnom djelu u kojem vidimo da je kralj Zvonimir darovao ledinu, da ima svjedoke za taj čin te da će one koji poreknu tu tvrdnju stići kletva. Ante Stamać tvrdi da se unutar teksta nalaze dva odvojena zapisa koje je jedan autor uobličio u jedan tekst. Držihin se zapis odnosi na darivanje ledine, a Dobrovitov o gradnji crkve s devetero svoje samostanske braće. Držihin se zapis sastoji od četiri dijela, odnosno tvrdnje da je Zvonimir darovao ledinu, svjedočenja, kletve te molbe da se moli Bogu za darovatelje.

Prvi je dio očigledno parafraza darovnice. Pomnim proučavanjem te uspoređivanjem Bašćanske ploče s drugim pravnim spisima zaključilo se da imena svjedoka nikako ne bi smjela stajati u sredini zapisa što nas dovodi do zaključka da se radi o tekstu jednostavnije strukture koji samo obavještava o pravnom činu darovanja ledine. Drugi dio, Dobrovitov zapis, također nije pravni tekst. Nekadašnji zapisi o gradnju bili su dosta minuciozni, sadržavali su precizne informacije o tome gdje se, kada i što gradi te tko gradi.

Također, Ploča ima oblikovan svršetak i to uočavamo uspoređujući ju s Jurandvorskim ulomcima. Analizirajući uklesana slova s Jurandovrskih ulomaka može se zaključiti da se radi o „Drugoj bašćanskoj ploči“ koja počinje isto kao Bašćanska ploča te da dio o Mikuli možemo shvatiti kao jednu cjelinu s prethodnim tekstom. Sam je autor mogao odabrati koje će dijelove teksta uklopiti u cjelinu, a koje će dijelove odbaciti.

4.2. Vrijednost povijesnih podataka

Dolazimo do zaključka da se filologija i povijest ponekad snažno prepleću.

Jedno od najvažnijih pitanja odnos je između Držihina i Dobrovitova zapisa. To je vezano i uz datiranje nastanka natpisa. Iako ne možemo utvrditi da je natpis nastao za vrijeme Zvonimirove vladavine, činjenica je da je ledinu mogao podariti samo u to vrijeme i to između 1076. i 1089. godine.

Fučić smatra da su crkva i samostan podignuti na ostacima antičke građevine koja je bila spaljena te ponovno podignuta i pretvorena u samostanski kompleks. Nastanak Ploče postavlja paralelno s gradnjom crkve, odnosno nedugo nakon završetka gradnje.

Dobrovitovo naglašavanje zajedništva s Mikulom predstavljalo bi darivanje ledine kraj samostana te uvođenje benediktinaca u posjed. Sve to dovodi do zaključka da je darivanje ledine zapravo odobrenje svjetovne vlasti za osnivanje benediktinskog samostana. Kada bi Mikula zapravo bio samostan Svetog Nikole kraj Omišlja, tada bi se moglo tvrditi da su tamošnji benediktinci osnovali bašćansku opatiju ili da su obadva samostana osnovana iz istog središta, no kako nemamo izravne potvrde jedini valjan zaključak bio bi da samostani potječu otprilike iz istog doba.

Osim pitanja kako tumačiti Mikulu postavlja se pitanje tko je knez Kosmat i gdje je K/krajina kojom je vladao. Tekstni razlozi govore da je to morao biti knez pod čijom je jurisdikcijom bilo bašćansko područje. Osnovna svrha upisivanja njegova imena i prostora kojim je vladao jest vremensko određenje.

Jedna od najvećih prekretnica tumačenju Bašćanske ploče dogodila se otkrićem njenog prvobitnog položaja te pronalaskom tzv. Jurandvorskih ulomaka i činjenica da se tekst Bašćanske ploče nastavljao na desnu stranu septuma, mada se sadržajno nije prenosio jer Bašćanska ploča i Jurandvorski ulomci počinju istom zamjenicom.

Prema svim prikupljenim podacima ne možemo reći da je natpis Bašćanske ploče ponajprije pravni. Odnosno funkcija njegovih predložaka nekad je imala pravni karakter no

8

Page 9: bašćanska ploča

sveukupni preobražaj od kartularnih tekstova do jednog cjelovitog teksta naposljetku je udahnula novi duh u sami sadržaj. Iz toga proizlazi zaključak da je osnovna funkcija ipak spomenička te da je samostanu Svete Lucije kralj podario ledinu za crkvu.

5.ZAKLJUČAK

Bašćanska ploča najvažniji je hrvatski glagoljični epigrafski spomenik koji datira iz 1100. godine. Danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti gdje je dospjela

9

Page 10: bašćanska ploča

godine 1934. Bila je ugrađena kao lijevi plutej u ogradu koja je dijelila prezbiterij od crkvene lađe u benediktinskoj crkvi Svete Lucije u Jurandvoru.

Oštećenja samog kamena i teksta nisu spriječili različite pristupe njezinu tekstu te su se mnogi povjesničari bavili iščitavanjem i nudili sve transliteracije.

Najvjerodostojniju transliteraciju nudi nam Branko Fučić te njezin sadržaj dijeli na šest dijelova i to iznosi u svojoj knjizi Glagoljski natpisi koju objavljuje 1982. godine.

Ona je zbog svoje glagoljice prijelaznoga tipa važna za proučavanje povijesti glagoljičnoga pisma. Na njoj se prvi put na hrvatskostaroslavenskom jeziku spominje ime hrvatskoga naroda i ime kralja Zvonimira i po njoj znamo da je kvarnersko područje bilo u vlasti hrvatskog vladara.

Zbog dokumentarne vrijednosti teksta naziva se „dragim kamenom hrvatskog jezika“ „hrvatskim krsnim listom“, „zlatnom pločom hrvatskog jezika“ te „hrvatskom narodnom svetinjom“.

Također, bila je nadahnuće mnogim umjetnicima i pjesnicima zbog svojeg velikog značaja za hrvatsku kulturu.

6.LITERATURA

10

Page 11: bašćanska ploča

1.Damjanović, S. 2004. Slovo iskona. Staroslavenska/starohrvatska čitanka (drugo, dopunjeno izdanje), Zagreb: Matica hrvatska, 205-294.

2.Fučić, B. 1982. Glagoljski natpisi. Zagreb: HAZU

3.hjp.novi-liber.hr/?show = povijest&chapter = 01-bascanska

4.Nazor, A. 2008. Knjiga o hrvatskoj glagoljici. „Ja slovo znajući govorim...“. S. Lipovčan i Z. Rebernjak (prir.). Zagreb: Erasmus naklada.

5.Žagar, M. 1997. Kako je tkan tekst Bašćanske ploče?. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo.

PRILOZI

11

Page 12: bašćanska ploča

1.1. Originalna Bašćanska ploča, HAZU

1.2. Sadreni odljev Bašćanske ploče

12