Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine...Sud Bosne i Hercegovine, sudija Branko Perić, kao sudija pojedinac, uz sudjelovanje stručnog saradnika Biljane Janković u svojstvu

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: 033 707 100; Fax: 033 707 155

Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Херцеговине

Predmet broj: S1 2 K 018966 15 K

Datum objave: 25.02.2016. godine

Datum otpreme: 21.03.2016. godine

Pred sudijom pojedincem: Brankom Perić

PREDMET TUŽILAŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE

protiv

M. P.

PRVOSTEPENA PRESUDA

Tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine:

Mirza Hukeljić

Branioci optužene:

Advokat Josip Muselimović

Advokat Senka Nožica

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

2

Broj: S1 2 K 018966 15 K

Sarajevo, 25.02.2016. godine

U IME BOSNE I HERCEGOVINE!

Sud Bosne i Hercegovine, sudija Branko Perić, kao sudija pojedinac, uz sudjelovanje

stručnog saradnika Biljane Janković u svojstvu zapisničara, u krivičnom predmetu protiv

optužene M. P., zbog krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 224. stav 2. u vezi

stava 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH), i krivičnog djela Krivotvorenje

službene isprave iz člana 226. stav 1. KZ BiH, a u vezi sa članom 53. KZ BiH, povodom

optužnice Tužilaštva BiH broj: T20 0 KTK 0008597 14 od 18.08.2015. godine, potvrđene

dana 24.08.2015. godine, i izmjenjene dana 22.02.2016. godine, nakon održanog javnog

glavnog pretresa, u prisustvu tužioca Tužilaštva BiH Mirze Hukeljić, optužene M. P. lično, i

branilaca optužene, advokata Josipa Muselimović i advokata Senke Nožice, dana

25.02.2016. godine, donio je i javno objavio

P R E S U D U

M. P., kćerka oca Z. i majke V. djevojački S., rođena u ..., nastanjena u ..., Ul. ..., rođena

..., JMBG ..., po narodnosti ..., državljanka ..., po zanimanju dipl. inženjer elektronike,

pismena, sa završenom visokom školom, neudata, nema čin rezervnog vojnog starješine,

vodi se u vojnoj evidenciji, odlikovana, dobrog imovnog stanja, neosuđivana,

Na osnovu člana 284. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Bosne i

Hercegovine

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

Da je:

U svojstvu službenog lica, i to imenovanog funkcionera u organima izvršne vlasti Bosne i

Hercegovine u skladu sa članom 1. stav 3. KZ BiH, kao zamjenica ministra odbrane Bosne

i Hercegovine koja je imenovana na tu funkciju dana 10.2.2012. godine Odlukom

predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH o imenovanju ministara, zamjenika ministara i

zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH broj: 01-34-3-357/2012, a koja je

potvrđena istog dana na 22. sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, i

koja je na toj funkciji bila imenovana do dana 31.3.2015. godine kada je imenovan novi

saziv Vijeća ministara BiH, u vremenskom periodu od 4.6.2013. godine do 27.2.2015.

godine, nakon što je Ivo Miro Jović odlukama ministra odbrane Bosne i Hercegovine

imenovan za savjetnika u njenom kabinetu, i to privremeno imenovan odlukom broj: 10-34-

3-23/2/13 od 4.6.2013. godine, da bi odlukom broj: 10-34-3-2312-1/13 od 24.9.2013.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

3

godine bio imenovan na tu poziciju do isteka njenog mandata, odnosno razrješenja

dužnosti zamjenice ministra odbrane, svjesno kršeći odredbe člana 5. u vezi člana 1. i 2.

Instrukcije o načinu vođenja dnevne i mjesečne radne liste i ažuriranja osnovnih podataka

za obračun plaća i naknada pripadnika MO i OS BiH broj: 12-16-2-1145/12 od 8.3.2012.

godine (u daljem tekstu: Instrukcija) očigledno nesavjesno postupala u vršenju svojih

dužnosti rukovodioca organizacijske cjeline Ministarstva odbrane BiH tako što je, znajući

da Ivo Miro Jović nije redovno prisutan na radnom mjestu, izdala upute tehničkoj

sekretarici u njenom kabinetu Gabrijeli Gardavski da bez provjere da li je Ivo Miro Jović

prisutan na radnom mjestu uvijek evidentira njegovo prisustvo, da bi zatim, znajući da se u

njima nalazi neistinit sadržaj, ovjeravala evidencije prisustva na radnom mjestu svojim

potpisom i to na način da ih je svojeručno potpisivala ili pristajala da se po njenom

ovlaštenju na iste stavlja otisak faksimila njenog potpisa, i to:

1. Evidencija za mjesec srpanj 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 26.7.2013. godine,

2. Evidencija za mjesec kolovoz 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 27.8.2013. godine,

3. Evidencija za mjesec rujan 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 27.9.2013. godine,

4. Evidencija za mjesec listopad 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 28.10.2013.

godine,

5. Evidencija za mjesec studeni 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 27.11.2013.godine,

6. Evidencija za mjesec prosinac 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 26.12.2013.

godine,

7. Evidencija za mjesec siječanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 28.1.2014. godine,

8. Evidencija za mjesec veljaču 2014. godine, broj: 02-sl-evid-2/14 od 26.1.2014. godine,

9. Evidencija za mjesec ožujak 2014. godine, broj: 02-sl-evid-3/14 od 27.3.2014. godine,

10. Evidencija za mjesec travanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-4/14 od 27.4.2014. godine,

11. Evidencija za mjesec svibanj 2014.godine, broj: 02-sl-evid-5/14 od 28.5.2014.godine,

12. Evidencija za mjesec lipanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-6/14 od 26.6.2014. godine,

13. Evidencija za mjesec srpanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-7/14 od 28.7.2014. godine,

14. Evidencija za mjesec kolovoz 2014. godine, broj: 02-sl-evid-7/14 od 28.8.2014. godine,

15. Evidencija za mjesec rujan 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 26.9.2014. godine,

16. Evidencija za mjesec listopad 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 28.10.2014.

godine,

17. Evidencija za mjesec studeni 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 28.11.2014.

godine,

18. Evidencija za mjesec prosinac 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 24.12.2014.

godine,

19. Evidencija za mjesec siječan 2015. godine, broj: 02-sl.evid.-1/15 od 27.1.2015. godine,

20. Evidencija za mjesec veljaču 2015. godine, broj: 02-sl-evid-2/12 od 25.2.2015. godine,

a na osnovu kojih evidencija je vršen obračun i isplata plata i drugih naknada Ivi Miri

Joviću, i na koji način su Ivi Miri Joviću najmanje za dane 6.9.2013. godine, 10.2.2014.

godine, 3.3.2014. godine, 4.4.2014. godine, 5.4.2014. godine, 11.4.2014. godine,

21.5.2014. godine, 23.5.2014. godine, 27.5.2014. godine, 30.5.2014. godine, 3.6.2014.



S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

4





godine, 15.9.2014. godne, 17.9.2014. godine, 19.9.2014. godine, 26.9.2014. godine,



21.10.2014. godine, 24.10.2014. godine, 28.10.2014. godine, 30.10.2014. godine,







29.1.2015. godine, 30.1.2015. godine,

kada nije bio prisutan na radnom mjestu, a za koje je evidentirano njegovo prisustvo,

isplaćene plate i druge naknade u iznosu od 12.778,31 KM, a time budžet BiH oštećen u

istom iznosu,

čime bi počinila krivično djelo Nesavjestan rad u službi iz člana 224. stav 2. u vezi stava

1. i krivično djelo Krivotvorenje službene isprave iz člana 226. stav 1. KZ BiH, a u vezi

člana 53. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Na osnovu člana 198. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, oštećena Država Bosna i

Hercegovina se sa eventualnim imovinskopravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

Na osnovu člana 189. stav 1. Zakona o krivičnom postupku BiH, optužena se oslobađa

obaveze naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret budžetskih

sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tok postupka

Tužilaštvo BiH je dana 18.08.2015. godine podiglo je optužnicu pod brojem T20 0 KTK

0008597 14, kojom je M. P. optužilo je da je počinila krivično djelo Nesavjestan rad u

službi iz člana 224. stav 2. u vezi stava 1. i krivično djelo Krivotvorenje službene isprave iz

člana 226. stav 1. KZ BiH, a u vezi člana 53. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.

Optužnica je potvrđena dana 24.08.2015. godine.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

5

Na ročištu za izjašnjenje o krivici, održanom dana 30.09.2015. godine, optužena M. P.

izjasnila se da nije kriva za djela koja su joj potvrđenom optužnicom stavljena na teret,

nakon čega je predmet upućen sudiji pojednicu radi zakazivanja glavnog pretresa.

Dana 19.10.2015. godine pred sudijom pojedincem, čitanjem optužnice i iznošenjem

uvodnih riječi Tužilaštva BiH i odbrane, započeo je glavni pretres u ovoj krivičnopravnoj

stvari.

Tužilaštvo BiH je nakon provedenog redovnog dokaznog postupka predmetnu optužnicu

izmijenilo novom, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 22.02.2016. godine, i to u činjeničnom

dijelu, na način da je smanjen broj dana za koje optužba tvrdi da Ivo Miro Jović nije bio

prisutan na radnom mjestu, a za koje je evidentirano njegovo prisustvo i na osnovu čega

su mu isplaćene plate i druge naknade. Shodno tome, umanjen je iznos kojim je oštećen

budžet BiH, tako da šteta prema izmjenjenoj optužnici iznosi 12.778,31 KM.

2. Optužba

2.1. Izvedeni dokazi Tužilaštva BiH

Tokom dokaznog postupka optužba je u svojstvu svjedoka saslušala svjedoke Mahir Izeta,

Sinanović Mustafu, Gardavski Gabrijelu, Marijan Božu i Ivu Miru Jovića. U svojstvu

vještaka, optužba je saslušala Veru Ćosović.

Sud je odbio određene dokazne prijedloge Tužilaštva BiH, o čemu će više riječi biti u dijelu

presude koji se odnosi na procesne odluke Suda.

Materijalni dokazi koji su prezentovani od strane tužioca i uvedeni kao dokazi u sudski

spis, dati su u prilogu – aneksu ove presude (DT-1 do DT-15).

2.2. Završna riječ Tužilaštva BiH

Na samom početku iznošenja svojih završnih riječi, tužilac je istakao da je među

strankama nesporna činjenica koja se tiče statusa optužene M. P., koja je u

inkriminisanom periodu bila zamjenik ministra odbrane za politiku i planove, te statusa Ive

Mire Jovića koji je u to vrijeme bio savjetnik u njenom kabinetu, dodajući da iako je

Tužilaštvo provelo određene dokaze u tom pravcu, iste neće posebno obrazlagati. Iz

završnih riječi koje je iznio tužilac, proizlazi da su se kao dva temeljna sporna pitanja

pojavila pitanje statusa savjetnika u kabinetu zamjenika ministra, odnosno modus

obavljanja radnih zadataka istog, te pitanje ko je bio rukovodilac organizacijske jedinice –

kabineta zamjenika ministra odbrane, i samim tim, ko je prema Instrukciji o načinu vođenja

dnevne i mjesečne radne liste i ažuriranja osnovnih podataka za obračun plaća i naknada

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

6

pripadnika Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH (u daljem tekstu Instrukcija), bio

dužan da vodi evidencije prisustva zaposlenih na radnom mjestu. Osvrćući se na status

Ive Mire Jovića kao imenovanog savjetnika u kabinetu, tada zamjenice ministra odbrane

M. P., tužilac se pozvao na relevantne zakonske propise, ističući da su savjetnici, između

ostalog i u kabinetu zamjenika ministara, izričito izuzeti od pravila propisanih Zakonom o

državnoj službi u institucijama BiH (osim u jednom dijelu), dodajući pri tom, da se na

navedena lica primjenjuju odredbe Zakona o radu u institucijama u BiH. Tako Tužilaštvo

ističe da se i na savjetnike primjenjuju odredbe o radnom vremenu, koje i za njih iznosi

prosječno 40 sati sedmično. U tom kontekstu, tužilac se u završnoj riječi osvrnuo na

iskaze svjedoka koji su saslušani tokom postupka, i koji su svi potvrdili da Ivo Miro Jović

nije sve vrijeme bio prisutan na svom radnom mjestu u sjedištu Ministarstva odbrane,

navodeći dodatno i materijalne dokaze uložene od strane Tužilaštva (listinzi mobilnog

telefona, evidencija prelaska državne granice) koji upućuju na identičan zaključak.

Tužilac se posebno osvrnuo na pitanje ko je rukovodilac kabineta zamjenika ministra

odbrane, i sa tim u vezi ko je u obavezi da sačinjava, odnosno ko je u obavezi da jamči ili

odgovara za tačnost podataka koji se unose u liste prisustva na radnom mjestu. Prema

mišljenju tužioca, to spada u odgovornost optužene M. P., potkrepljujući navedeno

iskazom svjedokinje Gabrijele Gardavski koji je ista dala u istrazi, i koji tužilac nalazi

istinitim i uvjerljivim, gdje je navedena svjedokinja izjavila da je po instrukciji zamjenice

ministra uvijek upisivala da je Ivo Miro Jović prisutan na svom radnom mjestu, bez

faktičke, fizičke provjere gdje se imenovani zaista nalazi. U davanju upute tehničkoj

sekretarici u svom kabinetu Gabrijeli Gardavski da na ovakav način vodi evidenciju

prisustva Ive Mire Jovića, Tužilaštvo vidi jednu od dvije ključne nesavjesnosti u postupanju

optužene. Takođe, tužilac smatra i da ovakav iskaz Gabrijele Gardavski potvrđuje i tvrdnju

Tužilaštva da su evidencije prisustva uposlenika na radnom mjestu u kabinetu zamjenika

ministra, vođene upravo po nalogu i instrukciji optužene M. P..

U prilog svojih tvrdnji, tužilac se poziva i na Odluku o upotrebi faksimila (koja je uložena

kao dokaz Tužilaštva), kojom se daje ovlaštenje šefu kabineta zamjenika ministra da

upotrebljava faksimil njenog potpisa za potpisivanje službenih akata iz nadležnosti

zamjenika ministra odbrane za politiku i planove, pa tako i potpisivanje, odnosno

ovjeravanje dnevnih listi prisustva na radnom mjestu. Nadalje, tužilac se osvrće na tzv.

zamjenske dane, odnosno slobodne dane koje je Ivo Miro Jović koristio kao zamjenu za

rad u dane vikenda, a zbog prisustvovanja obilježavanju obljetnica i proslava, a sve na

osnovu preraspodjele radnog vremena. S tim u vezi, tužilac se poziva na ranije pomenutu

Instrukciju, u kojoj je u članu 7. propisano da „kada se utvrdi da su određene osobe

ostvarile prekovremeni rad, nadležne starješine će dostaviti prijedlog sa brojem

prekovremenih sati ministru odbrane BiH na nadležno postupanje, odnosno donošenje

rješenja za utvrđivanje prava na prekovremeni rad“...“koji će se ostvariti isključivo

preraspodjelom radnog vremena“. Tužilac dodaje da optužena, kako je sama kazala, de

facto nije vodila evidenciju o radnim satima koje je Ivo Miro Jović proveo na događajima

(obljetnicama), te da nije bilo zahtjeva prema ministru odbrane da donese rješenje o

preraspodjeli radnog vremena, kojom prilikom bi se Ivo Miro Jović mogao koristiti

slobodnim danima. U ovome tužilac takođe nalazi svjesno kršenje zakona od strane

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

7

optužene, jer je Ivo Miro Jović zahtjeve za slobodne dane upućivao direktno zamjenici

ministra, koji zahtjevi nisu nikada zvanično protokolisani. Navedeno tužilac povezuje sa

pitanjem ko je rukovodilac organizacijske cjeline kabineta zamjenika ministra odbrane,

obrazlažući da imajući u vidu da su ti zahtjevi dostavljani direktno zamjenici ministra, a ne

Branku Zrnu koji je prema navodima odbrane šef organizacione jedinice, ukazuje upravo

na to da je šef organizacione cjeline u stvari bila sama optužena.

Nadalje, potvrdu svoje teze da je optužena dala instrukciju tehničkoj sekretarici u svom

kabinetu Gabrijeli Gardavski, da bez provjere upisuje prisustvo Ive Mire Jovića na radnom

mjestu, tužilac vidi i u činjenici da je Ivo Miro Jović imao rješenja o godišnjem odmoru za

2014. i 2015. godinu, a da ista nisu evidentirana u evidenciji prisustva na poslu, kao i

činjenici da je isti za dva dana dobio „neopravdane dane“ jer optužena nije znala gdje se

on nalazi.

Tužilac je osporio rad Ive Mire Jovića na terenu, navodeći da rezultati tog rada nisu nigdje

zabilježeni, i da se sve svodilo na usmeno obavještavanje i telefonsku komunikaciju Ive

Mire Jovića i optužene. Istovremeno je istakao da prema Odluci o upotrebi faksimila

korištenje istog u zamjenu za potpis zamjenice ministra nije uslovljeno njenim odsustvom,

referišući se na iskaz optužene saslušanje u svojstvu svjedoka, koja je izrazila čuđenje što

je od 21 sporne šihtarice na samo 3 njen potpis, dok je na 17 otisak faksimila. Na kraju,

tužilac ističe da odnos povjerenja koji je prema iskazu optužene postojao između nje i Ive

Mire Jovića ne može biti pretpostavljen zakonskim normama koje regulišu radne odnose,

pa tako činjenica da je optužena znala gdje se Ivo Miro Jović nalazi dok nije na radnom

mjestu, ne može smatrati nekršenjem zakona. Tužilac je posebno naglasio da nije od

značaja činjenica da u radnjama optužene nije bilo trajne nesistematičnosti u kršenju

zakona, već samo u odnosu prema Ivi Miri Joviću i njegovom prisustvu na radnom mjestu.

3. Odbrana

3.1. Izvedeni dokazi odbrane

Odbrana optužene je u svojstvu svjedoka saslušala Smajić Muhameda, Marušić Dragana,

Galić Slavena, Mladena Mišurića Ramljaka i optuženu M. P. u svojstvu svjedoka.

Materijalni dokazi koje je odbrana uložila u sudski spis, dati su u prilogu – aneksu ove

presude (DO-1 do DO-9).

3.2. Završna riječ odbrane

U završnoj riječi branilac optužene M. P., advokat Senka Nožica, istakla je prije svega da

Tužilaštvo u toku postupka nije dokazalo van razumne sumnje da je optužena počinila

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

8

krivična djela koja joj se stavljaju na teret na način kako je to Tužilaštvo opisalo u

prvobitnoj, a kasnije izmjenjenoj optužnici, s obzirom na to da se u odnosu na bitne

elemente krivičnog djela optužnica nije mijenjala. Prema mišljenju odbrane, kršenje

odredbe iz člana 5. u vezi sa članom 1. i 2. Instrukcije o načinu vođenja dnevene i

mjesečne radne liste, ažuriranja osnovnih podataka za obračun plata i naknada pripadnika

Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BiH od 08.03.2012. godine, Tužilaštvo smatra

očiglednim nesavjesnim postupanjem optužene u vršenju svoje dužnosti rukovodioca

organizacione cjeline Ministarstva odbrane BiH, slijedom čega nastupa i svjesno kršenje

zakona od strane optužene.

Izlažući završnu riječ, odbrana se prije svega osvrnula na pitanje rukovodioca

organizacione cjeline kabineta zamjenika ministra, naglašavajući da to nije bila zamjenica

ministra, nego šef njenog kabineta. Osvrćući se na navode Tužilaštva u vezi člana 7.

pomenute Instrukcije i odgovornosti optužene po osnovu iste, odbrana navodi da se

pomenuti član odnosi isključivo na nadležne starješine, odnosno na vojsku, a ne na

Ministarstvo kao organ. Odbrana smatra da optužena, iako je bila zamjenica ministra, nije

starješina, a što i sam zakon decidno određuje, zbog čega treba u potpunosti zanemariti

proceduru preraspodjele radnog vremena, odnosno korištenja tzv. „zamjenskih dana“ po

citiranom članu. U prilog tome odbrana takođe ističe da je Pravilnikom o unutrašnjoj

organizaciji i sistematizaciji Ministarstva odbrane jasno propisano da zamjenik ministra ne

može biti rukovodilac organizacione cjeline ministarstva, odnosno da on ima samo dio

ovlaštenja koja mu po ovom pravilniku i zakonu pripadaju. Zbog toga odbrana smatra da je

za evidencije prisustva na poslu bio zadužen šef kabineta zamjenice ministra, te da

isključivo on odgovara za tačnost tih podataka.

Iz toga odbrana izvodi zaključak da optužena samim tim nije svjesno kršila zakon, niti

druge propise, odnosno, nije propustila da vrši nadzor, s obzirom da to i nije bilo u opisu

njenih poslova.

Osvrćući se na iskaz iz istrage svjedokinje, tehničke sekretarice, Gabrijele Gardavski da je

ista, postupajući po uputama optužene, evidentirala prisustvo Ive Mire Jovića na poslu bez

prethodne provjere, odbrana ukazuje na neuredno vođenje evidencija prisustva na radnom

mjesu od strane sekretarice Gabrijele Gardavski, a koja je bila u njenoj dnevnoj

nadležnosti, kao okolnost zbog koje je došlo do razlike u iskazu ove svjedokinje. Suprotno

navodima tužioca iznesenim u završnoj riječi, odbrana smatra da činjenica da su za Ivu

Miru Jovića u martu 2013. godine upisana dva neopravdana dana, te da mu za 2014. i

2015. godinu nisu evidentirani godišnji odmori, upravo ukazuju da Gabijela Gardavski

nije dobila nikakvu instrukciju od optužene u vezi načina vođenja liste prisustva na

radnom mjestu, već da je pomenuta evidencija nije vođena uredno, a što se ne može

pripisati optuženoj, jer ista za to nije ni bila zadužena. Osvrćući se na navode Tužilaštva o

poziciji savjetnika zamjenika ministra, te njegovoj dužnosti da sjedi na određenom radnom

mjestu i na takav način obavlja svoje poslove, odbrana je iste u cjelosti odbacila, ističući

da je pozicija savjetnika ministra specifična pozicija, da opis poslova koje isti obavlja nije

jasno propisan pozitivnopravnim propisima. S obzirom na samu specifičnost pozicije

savjetnika, koja se između ostalog ogleda i u samom načinu izbora istog, proizilazi i opis

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

9

radnih zadataka koji su uglavnom određeni nalozima, odnosno instrukcijama osoba čiji

mandat prate, u konkretnom slučaju zamjenika ministra. Ove navode odbrana povezuje sa

radom Ive Mire Jovića na terenu, a po nalogu zamjenice ministra, tačnije njegovim

prisustvom na obilježavanju obljetnica i kontaktima sa pripadnicima HVO-a izvedenim iz

prava, dodajući da su njegovo prisustvo potvrdili i saslušani svjedoci Slaven Galić i Mladen

Mišurić Ramljak.

U pogledu krivičnog djela Krivotvorenje službene isprave odbrana smatra da je isto

konzumirano krivičnim djelom Nesavjestan rad u službi, odnosno, hipotetička radnja

krivotvorenja je obuhvaćena osnovnim djelom.

Nadalje, odbrana navodi da se iz izvedenih dokaza ne može utvrditi da je optužena

potpisala ijednu evidenciju prisustva na radnom mjestu, bez obzira da li je ona tačna ili ne.

Imajući u vidu strukturu Ministarstva odbrane i broj zaposlenih u sektorima koji su bili pod

ingerencijom zamjenice ministra, a kojih je u inkriminisano vrijeme bilo oko 160, odbrana

navodi, da je suprotno navodima tužioca morao postojati odnos povjerenja između

optužene i njenih zaposlenika.

Branilac optužene M. P., advokat Josip Muselimović, kao i sama optužena, u cjelosti su se

pridružili navodima advokata Senke Nožice.

4. Prava i pravni standard

4.1. Pravo na odbranu

Sud konstatuje da je optužena u toku cijelog postupka imala branioca i koristila mogućnost

da predlaže i izvodi dokaze. Svi dokazi na koje se Sud poziva izvedeni su na javnoj

raspravi. Optužena je imala priliku da ispita i ospori sve predložene dokaze. Sud je,

takođe, odbrani pružio priliku da se u toku glavnog pretresa osvrne na prethodne faze

postupka i komentariše sudske odluke sa aspekta povrede prava na pravično suđenje i

drugih prava optuženog, kao i da ukaže na nepravilnosti u pogledu prikupljanja dokaza u

pretkrivičnom postupku.

4.2. Razmatranje i ocjena dokaza

Sud je razmatrao i cijenio sve izvedene dokaze optužbe i odbrane, ali će u ovoj presudi

obrazlagati samo one dokaze koji se odnose na odlučne činjenice, te iznositi zaključke

samo o činjenicama koje su od suštinske važnosti za odluku. Sud podsjeća da član 15.

ZKP BiH predviđa princip slobodne ocjene dokaza, koji je jedino ograničen principom

zakonitosti dokaza (član 10. ZKP BiH), što znači da je ocjena dokaza oslobođena

formalnih pravnih pravila koja bi a priori određivala vrijednost pojedinih dokaza.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

10

Zakonodavac je, uspostavljajući ovaj princip, dao neophodnu slobodu sudskoj vlasti i

pokazao povjerenje u prosudbenu moć sudija.

4.3. Standard dokazivanja

Sudska praksa je samo za osuđujuću presudu definisala standard „dokaza van razumne

sumnje“. Za presude kojima se optuženi oslobađa od optužbe ne postoji definisan pravni

standard. One se zasnivaju na slobodnom sudijskom odlučivanju o činjenicama i

tumačenju i primjeni prava. U slučaju da postoji bilo kakva razumna sumnja u pogledu

postojanja činjenica koje čine navodno krivično djelo, donesena odluka mora ići u prilog

optuženog (član 3. stav 2. ZKP BiH: „Sumnju u pogledu postojanja činjenica koje čine

obilježja krivičnog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe krivičnog zakonodavstva,

Sud rješava presudom na način koji je povoljniji za optuženog.“) Na kraju, Sud je dužan

razmatrati i ocjenjivati dokaze koji idu u korist optuženog sa jednakom pažnjom kao i

dokaze koji terete optuženog (član 14. ZKP BiH).

5. Relevantno materijalno pravo

Član 224. stav 1. KZ BiH: „(1) Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i

Hercegovine koja svjesnim kršenjem zakona, drugih propisa ili općeg akta ili propuštanjem

dužnosti nadzora, očigledno nesavjesno postupi u vršenju dužnosti, pa usljed toga

nastupi teža povreda prava drugog ili imovinska šteta koja prelazi iznos od 1.000 KM,

kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.“ Stav 2.: „Ako je usljed

krivičnog djela iz stava 1. ovog člana došlo do teške povrede prava drugog ili je nastupila

imovinska šteta koja prelazi iznos od 10.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od

jedne do deset godina.“

Član 226. stav 1. KZ BiH: „Službena ili odgovorna osoba u institucijama Bosne i

Hercegovine koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili

ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri

službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem, ili koja svojim

potpisom, odnosno službenim pečatom omogući pravljenje takve isprave, knjige ili spisa s

neistinitim sadržajem, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.”

6. Relevantni dokazi

Bitna obilježja krivičnog djela nesavjesnog rada u službi čine: a) svojstvo službene ili

odgovorne osobe u institucijama BiH, b) očigledno nesavjesno postupanje u vršenju

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

11

dužnosti koje nastane kršenjem zakona, drugih propisa ili opštih akata, ili propuštanjem

dužnosti nadzora, i c) nastupanje teže povrede prava drugoga ili imovinska šteta koja

prelazi 1.000 KM (odnosno 10.000 KM za kvalifikovani oblik djela).

Prije nego što razmotri dokaze koji se odnose na ostvarivanje bitnih obilježja krivičnog

djela, Sud će se osvrnuti na nekoliko okolnosti koje čine specifičnosti ovog slučaje, a koje

mogu imati značaja za razumijevanje konteksta u kojem je nastao inkriminisani slučaj.

6.1. Savjetnici

Na osnovu izvedenih dokaza, kako optužbe tako i odbrane, može se zaključiti da su

savjetnici zamjenika ministara i savjetnici ministara kategorija uposlenika sui generis u

organima državne uprave. Savjetnici nisu državni službenici, nisu uposlenici u stalnom

radnom odnosu i radnopravni angažman im se veže za mandat funkcionera čiji su

savjetnicu. Zbog takvog radnopravnog statusa radne obaveze i ovlaštenja savjetnika nisu

precizno regulisana opštim aktima nego se, uglavnom i isključivo, vezuju i oslanjaju na

ovlaštenja i radne obaveze funkcionera čiji su savjetnici.

6.2. Struktura Ministarstva odbrane i oružanih snaga

Ministarstvo odbrane je specifična organizaciona struktura jer u sebe uključuje i oružane

snage. U svom sastavu ministarstvo ima organizacione jedinice smještene na 63 lokacije

širom BiH. U Ministarstvu odbrane ponekad rade uposlenici za koje se personalne

evidencije prisustva vode u organizacionim jedinicama čije sjedište je izvan sjedišta

Ministarstva pravde.

6.3. Evidencija prisustva na poslu

Ministarstvo do danas nema automatizovan sistem evidencije prisustva uposlenih radnika.

Projekat koji je trebao da riješi ovaj problem nije još uvijek realizovan zbog različitih

opstrukcija unutar Ministarstva (izjava optužene na glavnom pretresu od 08.02.2016.

godine). U Kabinetu optužene u inkriminisanom periodu evidenciju prisustva vodila je

tehnička sekretarica Gabrijela Gardavski na taj način što popunjava obrazac evidencije

prisustva, koji je krajem mjeseca predavala šefu kabineta, da bi ga on prije dostavljanja

finansijskom odjeljenju podnosio na potpis optuženoj. Najčešće se lista evidencija na

poslu popunjavala krajem mjeseca (izjava Gabrijele Gardavski na glavnom pretresu od

16.11.2015. godine).1 Iz izvedenih dokaza slijedi da je od sporne dvadesetjedne mjesečne

1 Svjedok Gabrijela Gardavski: „Faktički, šihtaricu sam vodila na dnevnom nivou... Nekad da, nekad ne, više na kraju

mjeseca...“

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

12

evidencije prisustva zaposlenih na radnom mjestu, optužena lično potpisala takve

evidencije za samo tri mjeseca, jednu je potpisao tadašnji ministar odbrane, dok je

evidencije za sve ostale mjesece faksimilom optužene ovjerio šef kabineta.

6.4. Godišnji Plan aktivnosti

Ministarstvo odbrane usvajalo je za svaku godinu dokument koji se zvao Godišnji plan

aktivnosti. U njemu su planirana prisustva raznim godišnjicim kao oblik civilno-vojne

sardnje. Ove aktivnosti se mogu smatrati programima saradnje sa društvenom

zajednicom, što je normalna i prihvatljiva politika državne institucije. Optužena, kao

zamjenica ministra, bila je zadužena za hrvatsku komponentu oružanih snaga BiH.

Godišnji planovi aktivnosti Zapovjedništva 1. pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih

snaga Bosne i Hercegovine za uspostavljanje suradnje sa lokalnim vlastima i nevladinim

udrugama, za 2013. godinu, 2014. godinu i 2015. godinu, uključivali su: 1) saradnju sa

udruženjima proisteklim iz rata i drugim nevladinim organizacijama, 2) saradnju sa

Katoličkom crkvom i drugim vjerskim zajednicama u BiH, 3) saradnju sa kulturno-

prosvjetnim institucijama i akademskom zajednicom Hrvata u BiH, i 4) saradnju sa

diplomatskim predstavnicima u BiH, predstavnicima Lot-timova i NATO jedinica u BiH. Ovi

događaji su precizno navedeni i opisanu u pogledu vremena, mjesta, organizatora,

učesnika i drugih relevantnih činjenica i okolnosti. Ovi dokazi uloženi su u sudski spis kao

dokaz odbrane DO-6.

7. Nesporne činjenice

Među strankama nije sporno da je optužena, obavljajući u periodu od 10.02.2012. godine

do 31.03.2015. godine dužnost zamjenika ministra odbrane, imala status službene osobe

u smislu člana 1. tačka 3. KZ BiH. Takođe, nije sporno da je Ivo Miro Jović odlukom

ministra od 4.6.2013.godine privremeno imenovan za savjetnika optužene, a potom

odlukom od 24.9.2013.godine imenovan na tu poziciju do isteka mandata optužene.

8. Sporne činjenice

U ovoj krivičnopravnoj stvari sporna odlučna činjenica jeste da li je optužena svom

savjetniku Ivi Miri Joviću svjesno omogućila da ne obavlja radne dužnosti i ne dolazi na

posao određen broj radnih dana, a da po osnovu zaposlenja ostvaruje redovnu novčanu

naknadu. Razmatrajući ovu odlučnu činjenicu, a imajući u vidu teze odbrane optužene,

Sud je prethodno utvrdio opis poslova i radnih zadataka savjetnika u Ministarstvu odbrane

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

13

kako bi razjasnio da li radni angažman savjetnika isključivo vezan za boravak u sjedištu

institucije, ili može uključivati rad izvan institucije (rad na terenu). Ove činjenice

predstavljaju polaznu pretpostavku u utvrđivanju odlučne činjenice – da li je savjetnik

optužene po njenom ovlaštenju u dane kada nije boravio u instituciji, po ovlaštenju

optužene, izvan sjedišta institucije obavljao poslove od interesa za Ministarstvo odbrane.

Zakon o državnoj službi u institucijama BiH (Službeni glasnik BiH, broj 19/02, 35/03, 4/04,

17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09 i 8/10), u članu 4. stav 3. izričito propisuje:

„Osobe zaposlene kao savjetnici članova Parlamentarne skupštine, članova

Predsjedništva, predsjedavajućeg Vijeća ministara, ministara i zamjenika ministara,.

guvernera i viceguvernera Centralne banke nisu državni službenici“. U Zakonu o upravi

(Sl. glasnik BiH br. 32/02 i 102/09), članom 58. propisano je: „Savjetnik ministra,

zamjenika ministra i savjetnik direktora upravne organizacije u sastavu ministarstva vrše

poslove iz određene oblasti rada koji podrazumijevaju odgovornost, visok stepen

stručnosti i nezavisnosti u određenim oblastim rada u okviru organizacionih jedinica“.

Prema ovjerenoj kopiji Izvoda iz pravilnika o unutarnjoj organizaciji Ministarstva odbrane

BiH, broj: 04-02-4045/06 od 27.06.2006. godine, koju je tužilac uveo kao materijalni dokaz

(DT-7), svjetnik zamjenika ministra „obavlja poslove za potrebe zamjenika ministra koji

zahtijevaju posebnu stručnost i samostalnost u radu, učestvuje u izradi i daje mišljenje o

zakonima i drugim opštim aktima iz nadležnosti ministarstva, savjetuje zamjenika ministra

po pitanjima iz nadležnosti ministarstva, obavlja druge poslove koje mu dodijeli

zamjenik ministra.

Sud je zaključio da su radni zadaci savjetnika vezani za „potrebe ministra“ i nisu precizno i

jasno definisani. Iz navedenih odredaba jasno slijedi da je optužena bila ovlaštena da

savjetniku Ivi Miri Joviću dodjeljuje radne zadatke iz djelokruga svojih ovlaštenja.

Sljedeće pitanje koje je Sud razmatrao, bilo je pitanje da li je savjetnik optužene, Ivo Miro

Jović, po ovlaštenju optužene zaista obavljao poslove izvan sjedišta institucije i da li su ti

poslovi bili od interesa za instituciju Ministarstva odbrane. Sud je u tom pravcu razmotrio

više činjenica i okolnosti.

Optužena je visoki funkcioner u Ministarstvu odbrane od 2004. godine. Obavljala je u dva

mandata dužnosti zamjenika ministra, a trenutno je na poziciji ministra odbrane. U

instituciji ministarstva se nije pokretalo pitanje njene odgovornosti u vezi vršenja službenih

ovlaštenja. Posebno se nije pokretalo pitanje kršenja propisa i ustaljenih procedura

vezanih za evidencije prisustva na poslu. U tom pravcu ni optužba nije iznosila tvrdnje da

je optužena nesavjesno postupala i u vezi drugih ovlaštenja i dužnosti, zbog čega je Sud

zaključio da optužena u relativno dugoj funkcionerskoj praksi nije ispoljavala nesavjesnost

u vezi svojih radnih ovlaštenja i obaveza.

Polazeći od ove opšte pretpostavke, Sud je razmotrio slučaj savjetnika Ive Mire Jovića. Ivo

Miro Jović je prije imenovanja za savjetnika bio član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog

naroda. Po zanimanju je istoričar i doktor pravnih nauka. Imajući u vidu stručne

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

14

kvalifikacije Ive Mire Jovića i opisanu specifičnost funkcije savjetnika, Sud zaključuje da je

optužena radne kapacitete savjetnika Jovića morala prilagoditi njegovim stručnim

znanjima i stečenom političkom autoritetu. U tom pravcu optužena je u svom iskazu,

datom u svojsvu svjedoka, osnovano ukazala da mu je dodjeljivala radne zadatke u vezi

prava boračkih udruženja i pripadnika boračke populacije u vezi «izvođenja iz prava»

pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane (u daljem tekstu HVO) kako bi se amortizovali pritisci

boračke populacije na Ministarstvo odbrane (tzv. Helezov zakon). Saslušani svjedok Ivo

Miro Jović je detaljno i razložno objasnio koje poslove je po ovlaštnju optužene radio. To

su potvrdili i saslušani svjedoci Božo Marijan2, Slaven Galić3, Mladen Mišurić Ramljak4, kao

i optužena u svom svjedočenju u svojstvu svjedoka.

Na osnovu razložnih i uvjerljivih iskaza navedenih svjedoka, Sud je nespornim prihvatio da

je Ivo Miro Jović, kao savjetnik, po ovlaštenju optužene bio prisutan na proslavama

godišnjica brigada, raznim prigodnim svečanostima vezanim za boračka uduženja,

vjerskim praznicima, kao i diplomatskim prijemima širom BiH. Sasvim je jasno da je

savjetnik Jović, kao bivši najviši funkcioner izvršne vlasti (član Predsjedništva BiH) bio

najpogodnija ličnost da na protokolarnim događajima nastupa ispred Ministarstva odbrane.

Ove aktivnosti savjetnika Ive Mire Jovića odvijale su se i neradnim danima, čime je isti

sticao pravo na preraspodjelu radnog vremena (slobodne dane) u skladu sa Odlukom o

načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu za prekovremeni rad, rad u neradne

dane, noćni rad i rad u dane državnih praznika u institucijama Bosne i Hercegovine

(„Službeni glasnik BiH“, broj: 4/09). Odbrana je nekoliko takvih zahtjeva Ive Mire Jovića

uložila u spis kao dokaz (dokaz odbrane DO-5). Na navedeni dokaz Tužilaštvo je istaklo

prigovor autentičnosti i zakonitosti pribavljanja, uz obrazloženje da zahtjevi za slobodne

dane koje je Ivo Miro Jović podnosio zamjenici ministra službeni nisu akti koji imaju

protokolarni broj Ministarstva odbrane, samim tim nisu nigdje zavedeni i nisu evidentirani

kao službeni akti Ministarstva, niti je poznato na koji je način odbrana došla u posjed ovog

dokumenta. Imajući u vidu da su svjedoku prilikom njegovog svjedočenja prezentovani ovi

zahtjevi za slobodne dane, i da je isti potvrdio njihovu autentičnost, to Sud ovaj prigovor

Tužilaštva nije prihvatio kao osnovan.

Saslušani svjedok Ivo Miro Jović je opširno i detaljno opisao na koji način je obavljao

dužnost savjetnika. Prema njegovom razložnom svjedočenju, optužena mu je dodjeljivala

radne zadatke iz oblasti „civilno-vojne saradnje“, koji su podrazumijevali „rad na terenu“ u

vidu kontakata sa vojnim strukturama, boračkim i drugim udruženjima, kao i kontaktima sa

populacijom branitelja koji su „izvedeni iz prava“ i bili primorani da ponovo dokazuju

učešće u ratu. Takođe, civilno-vojna saradnja je uključivala i kontakte sa lokalnim vlastima,

2 Svjedok Božo Marijan: „Na protokolarnim aktivnostima optuženu je najčešće zamjenjivao Ivo Miro Jović“.

3 Svjedok Slaven Galić: „Na obilježavanju velikog dijela aktivnosti predviđenih godišnjim planom aktivnosti kao

izaslanik Ministarstva odbrane prisustvovao je Ivo Miro Jović“. 4 Svjedok Mladen Mišurić Ramljak: “Ivo Miro Jović je je uvijek prisustvovao obilježavanju značajnih datuma u ime

zamjenice ministra i kao njen izaslanik. ...Primao je učesnike rata u kancelariji koju je koristio u zgradi općine u maloj

dvorani ili vijećnici i nikad nije ušao, a da se meni nije javio“.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

15

predstavnicima crkve, te diplomatskim službenicima u BiH. Ove činjenice potvrđene su

pozivnicama koje su svjedoku prezentovane od strane odbrane u unakrsnom ispitivanju.

Pomenute pozivnice uložene su i kao dokaz odbrane (DO-8). Iz istih je vidljivo da je na

svakoj stavljen paraf tadašnje zamjenice ministra, optužene M.P., sa naznakom da je na

protokolarnim aktivnostima mijenja Ivo Miro Jović. Nadalje, kao dokaz odbrane (DO-7)

uložen je i Ljetopis Općine Kiseljak za 2012. godinu, 2013. godinu i 2014. godinu, koji je

predočen svjedoku Mladenu Mišuriću Ramljaku prilikom njegovog saslušanja na glavnom

pretresu (dana 11.01.2016. godine), i koji je potvrdio da se na nekoliko fotografija

snimljenih prilikom obilježavanja značajnih obljetnica u Kiseljaku nalazi Ivo Miro Jović.

Svjedok Ivo Miro Jović je svoje aktivnosti u svom svjedočenju opisao na detaljan i uvjerljiv

način5, zbog čega je na Sud ostavio utisak ozbiljnog i odgovornog uposlenika, koji je svoj

posao obavljao savjesno i u skladu sa očekivanjima optužene kao funkcionera javne vlasti

koja ima ovlaštenja da koristi njegove savjetničke usluge. Naime, iskaz svjedoka Ive Mire

Jovića bio je logičan, uvjerljiv i razložan, zbog čega ga je Sud prihvatio kao objektivan.

Takođe, njegovo svjedočenje ni tužilac ničim nije dovodio u sumnju. Pri tome, Sud je imao

u vidu činjenicu da nije bilo tvrdnji ni od strane optužbe da je svjedok, u vrijeme za koje

prema optužbi nije radio, obavljao bilo kakve druge poslove od kojih bi ostvarivao bilo

kakvu imovinsku korist, a što bi mogao biti motiv njegovog odsustvovanja sa radnog

mjesta iz sjedišta Ministarstva odbrane. Iz ovakvog odnosa svjedoka prema instituciji

može se zaključiti da svoju poziciju u Ministarstvu odbrane nije koristio za sticanje zarade

ili druge lukrativne ciljeve, zbog čega je optužena u njega imala povjerenje kada mu je

povjeravala poslove koji nisu bili vezani za boravak u sjedištu Ministarstva odbrane.

Radni zadaci savjetnika Ive Mire Jovića, po ocjeni Suda, mogu se pripisati njegovim

savjetničkim kompetencijama, odnosno poslovima koje je zbog svog političkog ugleda i

uticaja, kao i svog akademskog obrazovanja, mogao obavljati. Optužena M.P. je imala

osnova da zaključi da će na opisani način najbolje iskoristiti njegove kompetencije i, makar

i posredno, amortizovati nezadovoljstvo populacije korisnika prava na naknade po osnovu

učešća u ratu, nastale izvođenjem iz prava velikog broja pripadnika HVO. U tom smislu

optužena je razložno svjedočila u svom iskazu datom u svojstvu svjedoka. Takvo

korištenje ljudskih reursa se može smatrati korisnim i opravdanim odnosom institucije

Ministarstva odbrane sa društvenom zajednicom.

Optužena je očigledno bila suočena sa problemom nalaženja radnih zadataka za

savjetnika sa profesionalnim profilom istoričara, zbog čega ga je usmjerila na kontakte sa

društvenom zajednicom. Zbog toga bi bilo nepravedno i neprihvatljivo ponašanje optužene

podvesti pod inkriminaciju „očigledno nesavjesnog rada“ u službi i kažnjavati.

5 Ivo Miro Jović: „Sva obespravljena populacija obraćala se gospođi P.... Dobio sam zadatak od zamjenice P. da na

području opštine Kiseljak održavam sastanke sa ljudima i amortizujem pritisak na Ministarstvo... Bio sam angažovan na

poslovima predstavljanja Ministarstva na godišnjicama utvrđenim Godišnjim planom... Poseban angažman sam imao u

6. i 7. mjesecu 2014. godine oko rekonstrukcije vojarne Mato Lučić Maturica u Kiseljaku“...

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

16

Dakle, angažovanjem svog savjetnika na ovim poslovima i radnim zadacima optužena nije

prekršila zakon ili druge propise, niti na bilo koji način zloupotrijebila svoja funkcionerska

ovlaštenja, što bi se moglo podvesti pod „očigledno nesavjesno postupanje“, a čime bi bila

ostvarena bitna obilježja krivičnog djela nesavjesnog rada u službi iz člana 224. stav 2. KZ

BiH. Test za ocjenu nesavjesnosti optužene M. P. Sud je tražio u odgovoru na pitanje

kako bi prosječan funkcioner koristio radne i stručne kompetencije savjetnika kakav je Ivo

Miro Jović u instituciji Ministarstva odbrane? Drugačije rečeno, da li bi bilo ko na mjestu

zamjenika ministra odbrane svog savjetnika, koji je po obrazovanju istoričar i koji iza sebe

ima zavidnu političku karijeru, radije gledao kako sjedi u svom kabinetu i ne radi ništa, ili bi

ga usmjerio na poslove „civilno-vojne saradnje“, odnosno saradnju sa društvenom

zajednicom. Razumno je prihvatiti da bi svaki savjestan funkcioner državne vlasti

savjetnika takvih kompetencija usmjerio na kontakte sa društvenom zajednicom.

Na kraju, Sud je imao u vidu i činjenicu da izvedeni dokazi nisu ukazivali (niti je to optužba

isticala!) na poseban (prijateljski, rodbinski) odnos optužene i savjetnika Ive Mire Jovića

koji bi mogao biti motiv posebnih privilegija u pogledu statusa u instituciji. Ako se sve

utvrđene činjenice dovedu u međusobnu vezu, osnovano se može zaključiti da optužena

nije kršenjem propisa sadržanih u Instrukcije o načinu vođenja dnevne i mjesečne radne

liste i ažuriranja osnovnih podataka za obračun plaća i naknada pripadnika Ministarstva

odbrane i Oružanih snaga BiH ispoljila očigledno nesavjesno postupanje u službi u kome

bi bila sadržana količina kriminalne aktivnosti neophodna za konstituisanje bića krivičnog

djela nesavjesnog rada u službi.

Sud posebno ukazuje da je kod krivičnog djela nesavjesnog rada u službi potrebno jasno

razlikovati nesavjesan rad službenih lica kao povredu radne dužnosti, od grubog kršenja

zakona, drugih propisa, opštih akata ili propuštanja dužnosti nadzora koje predstavljaju

«očigledno nesavjesno postupanje». Drugim riječima, potrebno je utvrditi šta se

podrazumijeva pod nesavjesnim postupanjem u službi koje ostaje u zoni disciplinske

odgovornosti, a šta predstavlja standard «očigledno nesavjesno postupanje», koje prelazi

u zonu krivične odgovornosti. Pod nesavjesnim postupanjem u službi podrazumijeva se

svjesno nepravilno vršenje službe, koje se može manifestovati na razne načine:

postupanje suprotno utvrđenom procesu rada, nepreduzimanje odgovarajućih mjera koje

zahtijevaju interesi efikasnog obavljanja službe, propuštanje dužnosti nadziranja i slično.

Kod inkriminacije nesavjesnog rada u službi zakonodavac očigledno nema u vidu svako

nesavjesno postupanje nego samo ono postupanje koje prema okolnostima slučaja

predstavlja «očigledno nesavjesno postupanje». U sudskoj praksi koristi se nekoliko

kriterija za određivanje ovog pojma. Tako se u jednoj presudi Vrhovnog suda Hrvatske

navodi da je za očigledno nesavjesno postupanje potrebno da «neurednost jasno i

izrazito, po svom intenzitetu ili na drugi način, nadilazi običnu neurednost» (Kž-2194/54).

Isti sud je u drugim odlukama istakao da je za postojanje «očiglednosti» potrebno

obuhvatiti čitavo djelovanje počinioca u njegovom poslovanju, a ne iz toga izdvajati

posebne radnje (Kž-746/57). Za pravilnu primjenu zakona neophodno je u svakom

konkretnom slučaju analizirati činjenice i okolnosti koje bi mogle dati što preciznija obilježja

pojma «očiglednosti», što je Sud učinio analizom opštih akata, radne prakse i procedura,

šireg konteksta i osvrtom na radne biografije ličnosti.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

17

Dokazi optužbe išli su u pravcu dokazivanja kršenja formalnih procedura (evidencija

prisustva na poslu) i dokazivanja da savjetnik optužene nije bio prisutan na poslu tačno

određen broj dana. Iz ovih činjenica, koje u formalnom smislu nisu ni bile sporne, optužba

je izvodila dokaz da je savjetnik Ivo Miro Jović neosnovano primao platu. Ovakav pristup

udaljio je optužbu od suštine problema i prirode radnih obaveza savjetnika optužene i

njenih zakonskih ovlaštenja da savjetniku daje konkretne radne obaveze. Sa ovakvim

pristupom slučaju optužba nije uspjela dokazati „očiglednu nesavjesnost“ optužene kao

službenog lica kada je u pitanju izvršavanje radnih obaveza njenog savjetnika Ive Mire

Jovića.

Naime, iz dokaza optužbe moglo se zaključiti da su evidencije prisustva na poslu vođene

tako da se prisustvo na radnom mjestu podrazumijevalo, a odsustvo evidentiralo samo na

osnovu dokumenata (bolovanje, službeni put, godišnji odmor), ili direktne informacije, kako

je to opisala svjedokinja Gabrijela Gardavski, zbog čega se samo na osnovu evidencija ne

može pouzdano utvrditi da li je odsustvo u konkretnom slučaju zaista bilo neopravdano.

Činjenica da je optužena u dva navrata obavijestila tehničku sekretaricu Gabrijelu

Gardavski da njenom savjetniku Ivi Miri Joviću evidentira „neopravdano odsustvo“ upravo

potvrđuje zaključak da je optužena vodila računa o njegovom odsustvu u interesu

institucije i o neopravdanom odsustvovanju. Sama činjenica da o tome nije bilo preciznih i

potpunih evidencija, na šta je tužilac ukazivao tokom dokaznog postupka i u završnoj

riječi, može se smatrati propustom optužene, ali se takvi propusti u kontekstu specifičnosti

radnih procesa ne bi mogli smatrati očiglednom nesavjesnošću.

Razmatrajući slučaj iz ugla optužbe, Sud je prethodno obratio pažnju na činjenicu da

krivično djelo nezavjesnog rada u službi blanketnog karaktera. Opis radnje izvršenja sadrži

dispoziciju koja upućuje na primjenu drugih propisa (...„kršenjem zakona, drugih propisa ili

općeg akta ili propuštanjem dužnosti nadzor”), bez kojih upućujućih odnosno dopunjujućih

propisa nema ovog krivičnog djela. U konkretnom slučaju, prema optužnim navodima,

kršene su odredbe odredbe člana 5. u vezi člana 1. i 2. Instrukcije o načinu vođenja

dnevne i mjesečne radne liste i ažuriranja osnovnih podataka za obračun plaća i naknada

pripadnika MO i OS BiH broj: 12-16-2-1145/12 od 8.3.2012. godine.

Tužilaštvo BiH provedenim dokazima nije „van razumne sumnje“ dokazalo postojanje

krivičnog djela Nesavjestan rad u službi, odnosno da je optužena M. P. svjesno kršeći

odredbe člana 5. u vezi člana 1. i 2. Instrukcije o načinu vođenja dnevne i mjesečne radne

liste i ažuriranja osnovnih podataka za obračun plaća i naknada pripadnika MO i OS BiH

broj: 12-16-2-1145/12 od 8.3.2012. godine očigledno nesavjesno postupala u vršenju

svojih dužnosti rukovodioca organizacijske cjeline Ministarstva odbrane BiH tako što je,

znajući da Ivo Miro Jović nije redovno prisutan na radnom mjestu, izdala upute tehničkoj

sekretarici u njenom kabinetu Gabrijeli Gardavski da bez provjere da li je Ivo Miro Jović

prisutan na radnom mjestu uvijek evidentira njegovo prisustvo.

Kod ovakvog činjeničnog i pravnog utvrđenja u odnosu na krivično djelo Nesavjesnog rada

u službi, Sud je zaključio da nije bilo moguće ni ostvarenje bitnih obilježja krivičnog djela

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

18

Krivotvorenje službene isprave, s obzirom da se prema činjeničnom opisu krivotvorenje

službene isprave pojavljuje kao način izvršenja osnovnog krivičnog djela.

9. Procesne odluke

9.1. Odbijanje dokaznih prijedloga

Sud je odbio prijedloge Tužilaštva BiH za saslušanje svjedoka Zrno Branka i saslušanje

stručnih saradnika i daktilogafa, koji su bili prisutni saslušanje svjedoka Gabrijele

Gardavski i Bože Marijana u istrazi. Sud je zaključio da su okolnosti na koje je predlagano

saslušanje ovih svjedoka dovoljno razjašnjene i da njihovo svjedočenje nije relevanto u

pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica. Pri tome, Sud ukazuje na činjenicu da je svjedok

Zrno Branko (šef kabineta optužene) bio više puta pozivan, te da tužilac nije predlagao

čitanje njegovog iskaza iz istrage zbog otežanog dolaska na glavni pretres, u skladu sa

članom 273. ZKP BiH.

9.2. Isključenje javnosti

Sud je u nekoliko navrata (na ročištima za nastavak glavnog pretresa održanim u dane

30.11.2015. godine i 08.02.2016. godine) na prijedlog odbrane i uz saglasnost tužioca,

isključivao javnost sa glavnog pretresa u jednom dijelu, u skladu sa članom 235. ZKP, a

radi zaštite interesa saslušavanih svjedoka.

10. Oštećeni

Odredbom člana 198. stav 3. ZKP BiH izričito je propisano da kada Sud donese presudu

kojom se optuženi oslobađa od optužbe, uputiće oštećenog da imovinskopravni zahtjev

može ostvariti u parničnom postupku, zbog čega je Sud oštećenu Državu Bosnu i

Hercegovinu uputio da svoj imovinskopravni zahtjev, postavljen podneskom broj: 01-10-

PBIH 373/15 od 15.12.2015. godine od strane Pravobranilaštva BiH, ostvari u parničnom

postupku kod nadležnog suda.

11. Troškovi krivičnog postupka

S obzirom da je Sud donio presudu kojom se optužena oslobađa od optužbe, Sud je

primjenom odredbe člana 189. stav 1. ZKP BiH, donio odluku da troškovi ovog krivičnog

postupka padaju na teret budžetskih sredstava ovog Suda.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

19

ZAPISNIČAR SUDIJA

Biljana Janković, stručni saradnik Branko Perić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom

vijeću ovog Suda u roku od 15 (petnest) dana od dana prijema pismenog otpravka iste.

Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka.

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

20

ANEX

1. Uloženi materijalni dokazi Tužilaštva BiH:

DT-1 - Zapisnik o saslušanju svjedoka Gabrijela Gardavski, sačinjen od strane Tužilaštva

BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 07.04.2015. godine.

DT-2 – Zapisnik o saslušanju svjedoka Božo Marijan, sačinjen od strane Tužilaštva BiH,

broj T20 0 KTK 0008597 14 od 13.04.2015. godine.

DT-3 – Krivična prijava od 10.03.2014. godine.

DT-4 – Odluka o imenovanju ministara, zamjenika ministara i zamjenika predsjedavajućeg

vijeća ministara BiH, broj: 1-34-3-357/2012 od 10.2.2012. godine; Zapisnik sa 22. sjednice

Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH održane 10.2.2012. godine, broj: 01/a-

50-1-15-22/12 od 10.2.1012. godine; Odluka o imenovanju ministara, zamjenika ministara

i zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, broj: 01-34-3-594-5/15 od 31.3.2015.

godine; Zapisnik sa 3. hitne sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH

održane dana 01-50-1-283-3/15 od 31.3.2015. godine.

DT-5 – Zahtjev za dostavu informacija upućen Ministarstvu odbrane BiH, sačinjen od

strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 3.3.2015. godine; Dopis

Ministarstva odbrane BiH, broj: 13-04-1-939-2/15 od 20.3.2015.godine.

DT-6 Dopis Sektora za finansije i budžet Ministarstva odbrane BiH, broj 12-sl-04-64/15 od

18.3.2015.godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec juni 2013. godine; Platna

lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec juli 2013. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za

mjesec avgust 2013. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec septembar 2013.

godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec oktobar 2013. godine; Platna lista za

lice Ivo Miro Jović za mjesec novembar 2013. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za

mjesec decembar 2013. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec januar 2014.

godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec februar 2014. godine; Platna lista za

lice Ivo Miro Jović za mjesec mart 2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za

mjesec april 2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec maj 2014. godine;

Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec juni 2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro

Jović za mjesec juli 2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec avgust

2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec septembar 2014. godine;

Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec oktobar 2014. godine; Platna lista za lice Ivo

Miro Jović za mjesec novembar 2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec

decembar 2014. godine; Platna lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec januar 2015. godine;

lista za lice Ivo Miro Jović za mjesec februar 2015. godine; Evidencija prisustva na radnom

mjestu za mjesec lipanj 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 25.6.2013. godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec srpanj 2013. godine, broj: 02-sl-evid-

1/13 od 26.7.2013. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec kolovoz

2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 27.8.2013.godine; Evidencija prisustva na radnom

mjestu za mjesec rujan 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 27.9.2013.godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec listopad 2013. godine, broj: 02-sl-evid-

1/13 od 28.10.2013. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec studeni

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

21


mjestu za mjesec prosinac 2013. godine, broj: 02-sl-evid-1/13 od 26.12.2013.godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec siječanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-

1/13 od 28.1.2014. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec veljaču


mjestu za mjesec ožujak 2014. godine, broj: 02-sl-evid-3/14 od 27.3.2014. godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec travanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-

4/14 od 27.4.2014. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec svibanj


mjestu za mjesec lipanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-6/14 od 26.6.2014.godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec srpanj 2014. godine, broj: 02-sl-evid-

7/14 od 28.7.2014. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec kolovoz


mjestu za mjesec rujan 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 26.9.2014. godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec listopad 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-

2/14 od 28.10.2014. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec studeni

2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 28.11.2014.godine; Evidencija prisustva na radnom

mjestu za mjesec prosinac 2014. godine, broj: 02-sl.evid.-2/14 od 24.12.2014. godine;

Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec siječanj 2015. godine, broj: 02-sl.evid.-

1/15 od 27.1.2015. godine; Evidencija prisustva na radnom mjestu za mjesec veljaču

2015.godine, broj: 02-sl-evid-2/12 od 25.2.2015. godine.

DT-7 – Dopis Sektora za upravljanje personalom Ministarstva odbrane BiH, broj: 10-sl-03-

279/15 od 17.3.2015. godine; Odluka o privremenom imenovanju savjetnika ministra

odbrane BiH broj: 10-34-3-23/2/13 od 4.6.2013. godine; Odluka o imenovanju savjetnika

ministra odbrane BiH broj: 10-34-3-2312- 1/13 od 24.9.2013. godine; Rješenje o platnom

razredu broj: 10-34-3-10-32/13 od 24.6.2013.godine; Izvod iz Pravilnika o unutrašnjoj

organizaciji Ministarstva odbrane BiH broj: 04-02-4045/06 od 27.6.2006.godine, str. 44.

DT-8 – Zahtjev za dostavljanje podataka i informacija upućen Ministarstvu odbrane BiH,

sačinjen od strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 31.3.2015. godine;

Dopis Ministarstva odbrane BiH, broj: 09-04-1-1280-1/15 od 7.4.2015. godine uz koji je

priložen listing telefonskih poziva za broj telefona ... koji je dodijeljen na korištenje Ivi Miri

Joviću.

DT-9 – Zahtjev za dostavljanje informacija upućen Graničnoj policiji BiH, sačinjen od

strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 8.4.2015. godine; Dopis Granične

policije BiH, broj: 17-10-3-04-7-577/15-1 od 13.4.2015. godine uz koji je priložena tabela –

granične provjere nad licem ivo Miro Jović za period 3.6.2013. godine do 10.4.215.

godine.

DT-10 – Zahtjev za pomoć (saradnju) upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske,

sačinjen od strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 13.5.2015. godine;

Dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj: KR-II-DO-230/2015 od 17.6.2015.

godine, uz koji je priložen dopis MUP RH, Ravnateljstvo policije, Uprava za granicu, broj:

511-01-62-50674-15 TK od 11.6.2015.godine, a uz koji je priložena evidencija osoba nad

kojima je provedena granična kontrola za lice Ivo Miro Jović

DT-11 – Prijedlog za izdavanje naredbe operateru telekomunikacija, sačinjen od strane

Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 13.5.2015. godine; Naredba Suda BiH, broj

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

22

S1 2 K 018966 15 Krn od 14.5.2015. godine; Naredba za izvršenje naredbe Suda BiH,

sačinjena od strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 15.5.2015.godine;

Dopis HT ERONET Mostar, broj: D-04/4-3443/14-775 od 21.5.2015. godine, uz koji se

dostavljaju podaci po Naredbi Suda BiH broj: S1 2 K 018966 15 Krn od 14.5.2015.godine,

uz priložen jedan (1) CD i 188 stranica sa printanim podacima sa CD-a.

DT-12 – Zahtjev za dostavljanje dokumentacije upućen Ministarstvu odbrane BiH, sačinjen

od strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK 0008597 14 od 11.5.2015. godine; Dopis

Ministarstva odbrane BiH broj: 12-16-1-47-182/15 od 18.5.2015. godine, uz koji je

priložena Instrukcija o načinu vođenja dnevne i mjesečne radne liste i ažuriranja osnovnih

podataka za obračun plaća i naknada pripadnika Ministarstva odbrane i Oružanih snaga

BiH broj: 12-16-2-1145/12 od 8.3.2012. godine; Zahtjev (ponovni) za dostavu

dokumentacije upućen Ministarstvu odbrane BiH, sačinjen od strane Tužilaštva BiH, broj

T20 0 KTK 0008597 14 od 20.05.2015. godine.

DT-13 – Odgovor Ministarstva odbrane, dopis broj: 13-04-1-939-4/15 od 21.08.2015.

godine; Odluka Ministarstva odbrane BiH o upotrebi faksimila, zamjenice ministra M.P.,

broj: 02-07-1-3405/12 od 31.08.2012. godine; Zahtjev za dostavljanje dokumentacije

upućen Ministarstvu odbrane BiH, sačinjen od strane Tužilaštva BiH, broj T20 0 KTK

0008597 14 od 18.08.2015.godine.

DT-14 – Naredba za vještačenje po vještaku ekonomske struke Tužilaštva BiH, broj: T20 0

KTK 0008597 14 od 1.7.2015. godine; Nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke Vere

Ćosović od 7.7.2015.godine.

DT-15 – Dopis Pravobranilaštva BiH, broj: 01-10-PbiH 373/15 od 15.12.2015. godine –

odgovor na akt, broj: T20 0 KTK 0008597 14 od 17.11.2015. godine,

2. Uloženi materijalni dokazi odbrane:

DO-1 – Odluka Ministarstva odbrane BiH, Kabinet ministra, kojom se daje ovlaštenje šefu

kabineta – savjetniku Salki Polimcu da upotrebljava faksimil potpisa Ministra odbrane, broj:

01-07-3276/12 od 13.08.2012. godine - ovjerena kopija; Odluka Ministarstva odbrane BiH,

Kabinet Zamjenika ministra, kojom se daje ovlaštenje Dušku Radiću da upotrebljava

faksimil potpisa Zamjenika ministra odbrane za upravljanje resursima, broj: 03-07-

33899/12 od 11.10.2012. godine - ovjerena kopija; Odluka o izmjeni i dopuni Odluke broj:

03-07-1-3899/12 od 11.10.2102. godine, Ministarstvo odbrane BiH, Kabinet ministra, broj:

03-07-1-3899-1/12 od 15.10.2012. godine - ovjerena kopija; Odluka Ministarstva odbrane

BiH, Kabinet Zamjenika ministra, kojom se daje ovlaštenje šefu kabineta – savjetniku

Mustafi Sinanoviću da upotrebljava faksimil potpisa Ministra odbrane, broj: 01-07-1-

4553/12 od 30.11.2012. godine - ovjerena kopija; Rješenje o upotrebi faksimila u

Ministarstvu odbrane BiH, kojim je brigadir Božo Marijan lice ovlašteno za upotrebu

faksimila potpisa Ministrice odbrane M. P., Ministarstvo odbrane BiH, broj: 13-07-1-1516-

2/15 od 06.05.2015. godine – ovjerena kopija.

DO-2 - Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod

pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane BiH), Federalno ministarstvo finansija, Porezna

uprava za period od 01.02.2014 do 28.02.2014. godine; Ovjerena kopija specifikacija uz

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

23

isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane

BiH), Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava za period od 01.03.2014 do

31.03.2014. godine; Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom

odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane BiH), Federalno ministarstvo

finansija, Porezna uprava za period od 01.04.2014 do 30.03.2014. godine; Ovjerena kopija

specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica

(Ministarstvo odbrane BiH), Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava za period od

01.05.2014 do 31.05.2014. godine; Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća

zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane BiH),

Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava za period od 01.06.2014 do 30.06.2014.

godine; Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod


uprava za period od 01.07.2014 do 31.07.2014. godine; Ovjerena kopija specifikacija uz

isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane

BiH), Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava za period od 01.08.2014 do

31.08.2014. godine; Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom

odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane BiH), Federalno ministarstvo

finansija, Porezna uprava za period od 01.09.2014 do 30.09.2014. godine; Ovjerena kopija

specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica

(Ministarstvo odbrane BiH), Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava za period od

01.10.2014 do 31.10.2014. godine; Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća

zaposlenika u radnom odnosu kod pravnih i fizičkih lica (Ministarstvo odbrane BiH),

Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava za period od 01.11.2014 do 30.11.2014.

godine; Ovjerena kopija specifikacija uz isplatu plaća zaposlenika u radnom odnosu kod


uprava za period od 01.12.2014 do 31.12.2014. godine; Ovjerena kopija rekapitulacije

plaćanja, doprinosa i obustava za mjesec januar 2014. godine, Ministarstvo odbrane BiH,

broj: 105.

DO-3 - Rješenje Ministarstva odbrane BiH, kojim se savjetniku zamjenice ministra odbrane

BiH, Ivi Miri Joviću utvrđuje pravo na godišnji odmor za 2013. godinu, broj 10-34-11-9-

251/13 od 31.07.2013. godine - ovjerena kopija; Rješenje Ministarstva odbrane BiH, kojim

se savjetniku zamjenice ministra odbrane BiH, Ivi Miri Joviću utvrđuje pravo na godišnji

odmor za 2015. godinu, broj 10-34-11-15-244/15 od 01.04.2015. godine – ovjerena kopija;

Rješenje Ministarstva odbrane BiH, kojim se savjetniku zamjenice ministra odbrane BiH,

Ivi Miri Joviću utvrđuje pravo na godišnji odmor za 2014. godinu, broj: 10-34-11-15-235/14

od 18.04.2013. godine – ovjerena kopija; Rješenje Ministarstva odbrane BiH, kojim se

savjetniku zamjenice ministra odbrane BiH, Ivi Miri Joviću utvrđuje pravo na godišnji

odmor za 2014. godinu, broj: 10-34-11-15-41/14 od 18.04.2013. godine, sa potvrdom o

prijemu pismena – ovjerena kopija.

DO-4 - Šema Ministarstva odbrane BiH.

DO-5 - Zahtjev Ive Mire Jovića za korištenje slobodnog dana, od 26.06.2014. godine;

Zahtjev Ive Mire Jovića za korištenje slobodnog dana, od 24.09.2014. godine; Zahtjev Ive

Mire Jovića za korištenje slobodnog dana, od 22.07.2014. godine; Zahtjev Ive Mire Jovića

za korištenje slobodnog dana, od 29.05.2014. godine; Zahtjev Ive Mire Jovića za

S1 2 K 018966 15 K 25.02.2016. godine

24

korištenje slobodnog dana, od 28.02.2014. godine; Zahtjev Ive Mire Jovića za korištenje

slobodnog dana, od 03.09.2013. godine.

DO-6 - Ovjerena kopija godišnjeg plana aktivnosti Zapovjedništva 1. pješačke (gardijske)

pukovnije Oružanih snaga BiH za uspostavljanje suradnje sa lokalnim vlastima i

nevladinim udrugama u toku 2013. godine; Ovjerena kopija godišnjeg plana aktivnosti

Zapovjedništva 1. pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih snaga BiH za uspostavljanje

suradnje sa lokalnim vlastima, nevladinim organizacijama i fizičkim osobama za 2014.

godinu; Ovjerena kopija godišnjeg plana aktivnosti Zapovjedništva 1. pješačke (gardijske)

pukovnije Oružanih snaga BiH za uspostavljanje suradnje sa lokalnim vlastima, nevladinim

organizacijama i fizičkim osobama za 2015. godinu.

DO-7 - Ljetopis Općine Kiseljak 2012., 2013., i 2014. godina

DO-8 - Pozivnica za obilježavanje Dana vojarne „Mato Lučić Maturica“ Kiseljak, 1.

pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH, broj: 16-14-13-25-10-50-18-35/14 od 30.04.2014.

godine sa parafom i napomenom da predstavlja gosp. I.M. Jović; Pozivnica Udruge

dragovoljaca i veterana domovinskog rata HR H-B, podružnica Kiseljak, sa parafom i

napomenom da predstavlja gosp. Jović; Pozivnica u mjesto Vrdi za dan 05.10.2013.

godine, sa parafom i napomenom da gosp. Jović ide; Pozivnica na svečano obilježavanje

20. obljetnice utemeljenja 2. gardijske brigade HVO-a, sa parafom i napomenom „vidjeti

tko će me zamijeniti, može I.M. Jović ili Zrno“; Kopija programa, Župni ured Uzdol, sa

parafom i naznakom „gosp. Jović; Kopija protokola obilježavanja 21. obljetnice brigade

„Dr. A. Starčević“, 04.08.2013. godine, sa parafom i naznakom „neka gosp. Jović ide“;

Pozivnica za obljetnicu „22. listopad 1944-Travnička tragedija“ od 01.10.2013. godine, sa

parafom i naznakom „n/r gosp. Jović“; Pozivnica na obilježavanje oslobađanja općine

Jajce 13.09.204. godine, sa parafom i naznakom „n/r Jović da me predstavlja“; Pozivnica

na obilježavanje 20. obljetnice pogibije vojnika Hvo i civila hrvatske nacionalnosti, Doljani,

općina Jablanica, sa parafom i naznakom „gosp. Joviću, dajte me vi zamjenite.“; Kalendar

2. gardijske brigade HVO za 2014. godinu.

DO-9 - Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Ministarstva odbrane BiH, broj: 04-02-4045/06

od 27.06.2006. godine – ovjerena fotokopija.

Documents

Bosna i Hercegovina Sud Bosne i Hercegovine...Sud Bosne i Hercegovine, sudija Branko Perić, kao sudija pojedinac, uz sudjelovanje stručnog saradnika Biljane Janković u svojstvu