VII.POSTUPNI USPON BOSANSKOVENECIJANSKIH EKONOMSKIHODNOSA U XV~STOLJEU1. Privlanost Venecije ipokretljivost naega puanstvaIzrasla na velikoj i slobodnoj prekomorskoj trgovini Venecija na svompodruju nije ni imala seljaka vezanih za zemlju (glebe adscripti) niti je svojimsunarodnjacima organiavalapravo na slobodu kretanja. Stovie, i u susjednimtalijanskim oblastima, gdje su postojali kmetstvo i vezanost za zemlju,rano je shvaenokako prisilno zadravanje ljudi na istom podruju ne samoda ne odgovara niijim materijalnim interesima nego raa i opasnimdrutvenim posljedicama. Stoga su ve u XIII .st., na Zapadu glede toga vreneznaajnepromjene. Dotadanja feudalna dvorska ekonomija, ako je i bila samasebi dovoljnom, nije ni imala mnogo prohtjeva. Ali im je s afimracijom gradskihaktivnosti i meunarodne trgovine dolo do irenja produkata potrebnihza ljepi i udobniji nain ivljenja, bila su potrebna i nova financijska sredstva,mnogo vea od onih koja je senior na stari naih izvlaioiz svoga zemljinogposjeda, dok su zajmovi - u ovu svrhu uzimani od bankara, poeli potkopavatifeudalce i potinjavati ih velikim financijerima. Ruenju feudalnih hijerarhijaindirektno je vodila i ivahna, mnogostruka i gipka gradska aktivnost. Gradovisu, zbog svoje politike i druge koristi, proglaavali aboliranom vezanostza zemlju (Vercelli, 1243.; Bologna, 1256. i ire 1283., Firenza, 1283. itd.) Ovimsu mjerama postizali bri rast gradskog stanovnitva i poveanje proizvodnjepoljoprivrednih plodova, ali i iscrpljivali feudalne seniore. S druge strane, i sa~i su feudalci, prema istraivanjima aka Pirena (Jacques Pirenne), poticalipokret oslobaanjakmetova kako bi izvlaili korist iz znatno veih prinosarada slobodnih ljudi. I jedno i drugo pridonijelo je da se od XIII.st. naZapadu javio pokret oslobaanja vezanosti za zemlju to su ga i kraljeviotv?reno poticali. Luj X. je 1315.g., oslobodivi sve krunske kmetove, pozvao isvoje semore da ga u tome slijede. l)Sasvim su drukije prilike vladale na Istoku, pa i kod Turaka s kojima jeVen~c.i~a ~a~i~ila.Turcisu stalno, traili da im se silom vraaju pobjegli podan~cII prijetili ako se to ne ispuni jer njihovi veleposjedi nisu mogli podnijetigubitak prisilno iskoritavane tue radne snage. Kadje veliki vezir MahmutpaaAnelovi (1460.) zahtijevao da mu mletake vlasti Negroponta vrateneke Albance koji su s njegove zemlje prebjegli tamo, dud Kristofor Moro(Crstophorus Mauro) je (22.IX.1642.) naputio novog bojila Pavla Barbarigato e rei u Carigradu ako paa bude i dalje na tome inzistirao. "U naimzemljama je Uvijek, kao i sada" - rekao mu je - "svakoj osobi bilo slobodno dasama odluuje hoe li tamo ivjeti ili e iz nje otii. esto se dogaalo, a i sadase. deava, da nai podanici odu iz naih zemalja i mjesta i prijeu u zemlje imJe~ta vaega gospodstva pa mi ne zahtijevamo da se vrate jer, kao to smorekli, boravak i odlazak je svakome slobodan. Ni po naem se sporazumu omiru nijedna strana nije obvezala da e drugoj strani vraatiljude kao robovekoji pobjedgnu. Ovi Albanci, kako smo od naih slubenika izvijeeni nisubili ni pozivani ni traeni, kao to nisu ni silom zadravani, a njihovo je pravoda idu gdje ele". la}Ovakvo shvaanjei praksa u naoj blizini svakako su pridonosili pokretljivostii n~~ega puanstva. Ta pokretljivostje i inae bila stalno poticana, premdasu i naa vlastela, prvenstveno Sandalj i herceg Stjepan, povremeno nastojalida "bjegstvo" sprijee. Stalni proces pomjeranja, preteito mlaeg, svijeta izBosne prema obalskim gradovima - radi traenja boljih zanimanja i sigurnijeegzistencije - dinamiziranje osobito u Xv.st. Roditelji su djecu mlae i odrasledobi davali u najam i na uenje zanata. PO onome to je od zabiljeenoga ot~me sauvano, meu onima koji su odlazili 1/3, je enskih osoba koje su post~Jal~ kunaposluga (negocia domestica) po raznim, pa i najuglednijim, kuama,cak l preko mora, a 2/3 su mladii, unajmljivani kod zanatlija da slue i ue~anate, odnosno da veslaju na laama ili da obraujuzemlju. Za neke od njihJe samo sumarno reenoda su iz Bosne ili iz Humske zemlje, dokje kod veinezapisano i mjesto podrijetla. Tako se vidi da su dolazili iz Biskovia kod Jajca,iz Bistrice kod Livna, iz Blagaja, Bobovca, Duvna, Glamoa, iz Goranaca kodMostara, Graca, Grahova, Grebena (Krupa na Vrbasu), Gruda (kod Imotskog),iz Imotskog, Jajca, Jezera (kod Jajca), Koprivice, Kotora (na Vrbanji), iz1. Emilio bussi, 7}a sacro romano impero e stato assoluto, Nuove questioni di storia modernaMarzorati ed.Milano 1968., str.434. 'la} ASV, Senato-Deliberazioni secrete XXI, 10.305Kreeva, Kupresa, Livna, Neretve (Drijeva), Osatne Luke (kod Livna), Plive,Priluke (kod Livna), Prusca, Radobilje, Rame, Sane, Sv.Dimitrija na Sani (DeSana de loco Sanctus Demetrius), iz Stribova kod Jajca, iz Podboca (Subbossac),Podbanka (Podbanac), Podkramengrada (Sub Camengrad), Uskoplja,Usore, Velikog Vrpolja, Vesele Strae, Vrbanje itd.Prema zanimanju poslodavaca mladi Bosanci i Bosanke ulazili su u kue,radionice ili na lae ljekarnika (aromatarius), oruara (armarolus), lukara(arcerius), brijaa (barbitonsor), bavara (botarius), brodovlasnika (patronusnavigii), kalafata, karpentijera, kanonika, klobuara (capellarius), krznara(pelliparius), koara (cerdonus), postolara (caligarius, sutor), kovaa (faber),klesara (lapicida), duborezaca (intagliator ligni), slikara (pictor), pekara (panetiere),maara (spadarius), trgovaca (mercator), notara-biljenika, kneeva(comes) i njihovih pomonika (comilitone), kapetana, kastelana, vojnihzapovjednika (komestabile), lijenika itd. Godine 1453. mladii i djevojke izBosne ine kunu poslugu kod trogirskog kneza Dominika Kontarena, kodsplitskog kneza Bartolomea Superantija i njegova nasljednika Victora Delfinijai brata mu Jakova u Veneciji, kod splitskog efa dravnih prihoda mletakognobila Bernarda Cicogne, kod zadarskog kapetana i njegova porasnika, kodibenskog lijenikaJohannesa Gamea i splitskog lijenikaCristofora de Rubeisde Salodija!Rjei su ugovori o radu na 2-3 godine, a vrlo esti na 4-12 godina. Neki suugovarali da e slijediti poslodavevu obitelj kako se ona bude pomjerala itako su najee dospijevali u razna mjesta Italije. Najvie ihje dospijevalo uVeneciju, ali i u Apuliju, Abruce, Cataniju, Clugiju, Fermo, Monte Santo kodAncone, Napulj, Padovu, Porto Gruaro, Regio Calabriju, Trani, Tremoli itd.Devetogodinja Katarina, ki Rue i Lovre Dojinia(Doycinich) iz Livna, otilaje (1448.) u dom Marka Foscarija, prokuratora crkve sv.Marka, a to je, poslijedudove, najuglednija sluba u dravi. Juraj Cvitkovi,Ivan Tvrtkovi,TomaVuki i Milenko Pribilovi,svi iz Bistrice ("omnes de Bistriza partium Bosne"),ugovorili su (1448.) posao na dvije godine kod koara Benedicta Georgija izMonte Santa kod Ancone. Pored stana, hrane i odjee ugovoreno je da poslodavacna kraju prvome isplati u gotovom 50, drugome 5, treemu 8 libara, aetvrtom (koji e tek uiti zanat) nee platiti nita. imun Benkoviiz Koluniai Juraj Radini iz Sane ugovorili su (1453.) da na etiri godine pou na rad uNapulj kod dvojice brae Zadrana koji su tamo imali pekarsku radnju i da,pored izdravanja, za to dobiju u gotovom jedan 65, a drugi 75 libara (odnosno10,5 i 12,5 dukata). Spomenuto je jo nekoliko naih ljudi koji su u Italiji boljezaraivali: u Traniju za 3 godine 14 dukata, u Ortoni za 3 godine 10 do 13dukata i u Padovi, u kui lijenika, za 4 godine 12 dukata u gotovu novcu.Tada su u Italiji o nama dosta znali paje bilo sluajeva kad su se otuda raspitivaliza nae "strunjake",rudare, i traili ih u svoju slubu. Kralj Alfons V.molio je (1455.) kralja Tomaa da mu poalje nekoliko svojih rudarskih majstora.Pravdajuise turskom opasnoui svojim potrebama, Toma mu ih tadanije poslao. Ipak se kasnije, na drugom mjestu, spominje i jedan bosanski ~dars~majsto~u Italiji, Ivanu iz Bosne, "majstoru i pronalazau ruda" (magistroet mventon minarum), papinska komora je 17.V.1466. odobrila subvencijuod 4 dukata (Gasparis Veronensis, "De gestis tempore pontificis maximiPauli Secundi", vidi u Muratori: "Rerum Italicorum scriptores", t.II!., p.Xvf.,str.35.)Poto je ponuda mlade bosanske radne snage u dalmatinskim gradovimauvijek bila vea od potranje, poslodavci je nisu morali ni skupo plaati. Obinosu neto bolje zarade odraslih koji su ili sluiti na lai ("servire et famulare~uper navigio"): nekad za 4 godine 10 dukata, nekad i za 3 godine 9,10 pa akl 13 dukata. (Uporeenosa 15 dukata koliko su godinje primali mornari "dugeplovidbe" na liniji Venecija - Amsterdam, sve ovo je pretjerano malo. Ali kvalificiranije majstor mogao i u Dalmaciji zaraditi znatno vie. "Algretus"Radoslavi (Radoslafcich) iz Jajca radio je 1451. i 1452.g. kao klesar koduvenogJUIja Dalmatinca (Georgius Mathei), protomagistra svih klesara nagradnji ibenske katedrale, i u gotovom naplatio 52 dukata za 2 godine! Klesarskizanat je kod JUIja uio Martin Ostoji (sive Plaseovich) iz Jezera kodJajca, koji je nakon est godina (1455.-1461.) trebalo da (osim stana hraneodjee, obue, alata) dobije i 5 dukata u gotovini. Kod njega se (1449:) na 10godina unajmio da izui klesarski zanat ("discipulus conducendi in arte lapieide")i Mihajlo Vuihni "de partibus Bosne" da slua i radi prema svomeznanju i mogunostima ("secundum suo scire et posse"), a majstor se obvezaoda ga u svome klesarskom zanatu poduava takoer prema svome znanju imogunostima. Kod klesara Andrije zanat je u Splitu uio (1455.-1461.) JurajGradomilovi iz Vesele Strae, a kod slikara Dujma (1453.-1457.) DragiMedoev~tiz Grahova. I slikar Dujam se obvezao da e svoga uenikapoduavati u slikarskoj umjetnosti koliko mu bude mogue ("docere dictamartem pictorie quantum sibi erit possibile"), imuna, petogodinjeg sina MilkaRadinoviaiz Livna, uzeo je doivotno (in vita) kancelar splitske komuneToma Calucii de Cengulis (1412.) obeavi postupati s njim kao sa sinom ("caritativeut filium traetare") i marljivo ga poduavati vjetini pisanja C'artemillam quam ipse scit literalem diligenter et sollicite docere et instruere"). Zadarskitrgovac Bartolomej (pokojnog ser Nikole iz Cremone) obeao je da esvoga uenika, svakog neradnog dana tijekom tri godine, poduavati itanju ipisanju "kako bi znao voditi svoje raune" ("diligenter, secundum suam possibilitatem,singulis diebus festivis dictorum trium annorum docere et instruerelegere et scribre ita quod sciat facere et tenere suas rationes"). Samaritana,udovica splitskog lijenika Cristofora de Rubeis de Salodio uit e dobromvladanju ("docere bonis mores") svoju sluavku Jelenu iz Uskoplja, Slino seobvezivao i ser Basilio iz Regio Calabrije Ratku Radojkoviu"de partium Bosne"da e mu sina Milaina povesti sa sobom na 10 godina, skrbiti se o njemu iuiti ga dobrom ponaanju kao svoga sina ("et eundem instruere bonis moresut filium suum").Nevolja je gonila roditelje da se i na takav nain dugovremeno ili trajnorastaju od djece. Siromaniji se nisu ustruavalida na raun njihove budue307zarade uzmu unaprijed dvije, etiri ili pet libara, starij ili dva ita pa i galetuvina. Osim skromne zarade u gotovom (koja malo kada prelazi jedan dukatgodinje) zaposlena posluga, u to spadaju i uenici kod zanatlija, imala jebesplatno stanovanje, ishranu i odjeu. Djevojkama, nakon to su radei sveposlove provele u tuoj kui 10-12 godina i dole do udaje, gazda bi davaoopremu vrijednu 100 do 150 libara, a uenicima novu odjeu i alat njihovestruke kako bi lake poeli neki samostalan posao. Malo kada je zabiljeenavrijednost jednog ili drugog, ali izgleda nije bila za potcjenjivanje. U jednomsluaju reenoje da kovasvome uenikudaje alat vrijedan 6 dukata, u drugomje zapisano da e kova imun Milgosti iz Zadra dati svome ueniku LukiVuiniu iz Unca, po isteku estogodinjeg naukovanja, nakovanj (ancudem)vrijedan 3 dukata, duga klijeta za vatru (molam) - vrijedna tri dukata, parmijehova (follorum) - vrijednih 4 dukata (=10 dukata) i povrh toga jo 3 ekia(2 vea i 1 manji) i troja klijeta (tanagliam), ija cijena nije spomenuta. TomaVeseli iz Zadra ugovorio je da e svome ueniku dati drvodjelski alat koji sesastoji od 14 eljeznih predmeta ("quatuordecim capita utensilium de fero dieteartis iuxta consuetum"). Jedan krznar je ugovorio da e ueniku dati krznarskialat vrijedan 5 libara. Sve se razlikovalo od zanata do zanata. Koari ipostolari davali su, uz ostalo, pola volovske koe, tri utavljene ovnovske koe,no, ilo (subla), itd.Ni vrijednost odjee nije izraavana u novcu. Jednom je spomenuto da eona iznositi 30 solida (oko 5 dukata). Iz popisa se vidi da je sluga, po istekuugovorenog roka, dobivao kapu (biretum), koulju (camisiam) - jednu ili dvije,prsluk (zuponem), kaput od rae (mantelinum de rassa), jedne ili dvoje gae(mutandas), par cipela (caligarum), par sandala (sutolarium), hlae (serabulas),nekad i pojas (cingulum) ili ogrta (mantellum, clamidem, diploidem).Radoje Vukainoviiz Jajca uio je klobuarskii krznarski zanat u ibenikukod Radoslava Ostojia koji je popisao i vrijednost odjevnih predmeta pa sevidi da je plat (clamidem de griso) raunao 7 libara, prsluk (zuponurn defustano) 6 libara, par cipela (caligarum) 3 libre i kapu 50 solida (2,5 libre).Kod nekih drugih kapa je npr.20 solida (=1 libra), a obua 40 solida (2 libre).Svi navedeni podaci ipak su suhoparni i oskudni pa se niija sudbina nemoe dalje pratiti ni znati je li se itko od tamo spominjanih vraao da poslije uBosni ivi od svoga zanata ili je, to je vjerojatnije, ostajao stalno ivjeti unekom drugom, ureenijem svijetu, ijim se uvjetima prilagoavao. Modasu, kao i onaj "Radivoj Jussiza de Bosna", znali da su u taj sreeniji, prospetiretnijii organiziraniji svijet doli "eljni da ive i umru u sjenci mletakeSinjorije" ("desideri vivere et morir sotto lombra della Illustrisima Singoriadi Venezia"). o brojnim Bosancima koji su s obiteljima bili stalno nastanjeni u Venecijiostalo je jako malo tragova, uglavnom u nekoliko oporuka njihovih ena. Pravljenjeoporuke bilo je za njihove mogunostijako skupo. I za onu najmanju, odpola stranice, notaru se za njegov trud, ("per so fadiga") plaalo bar dva dukata,i stoga su taj troak najradije izbjegavali. ak i oni koji su tome trokunekako pribjegavali, vidi se da su bili prilino siromani. Lucija, ena "Michaelisde Bosina, marinarii", namijenila je (1457.) muu sve to je imala, ali akose ni on ne vrati s mora, gdje je otiao s lakim (vojnim) galijama ("cum galeissubtilibus") trebalo je sve njezino prodati i za dobiveni novac nekoga uputiti uRim i Asizi na zavjet za njihve due. I ono malo to nakon toga pretee namijenilaje takoer za njihove due ("pro animibus nostris"). Mara, udova Luke"de Bosina", ostavila je (1459.) djeveru ("Antonio de Bosina"): krevet, uzglavlje,dvajastuka, dva para plahti dokjejednu suknju od kostrijeti (de zambeloto)ijedan srebrni pojas ostavila da se prodaju kako bi se dobio novac za njizinpogreb. Katarina, ena Rade iz Bosne, mornara ("uxor Alegreti de Bosina,marinarii") odredila je sestria (consobrinum meum) Ivana iz Drijeva (deNarenta) za izvritelja oporuke i ostavila mu tri dukata, a poto je i notaruplatila dva dukata, od preostalog je odredila 4 dukata fratrima sv.Frane uVinogradima (a Vinea) da govore mise (ut celebrat missas) za njezinu duu i 4dukata za potporu ("pro subsidio") osobi koja e otii u Rim, takoer za njezinuduu ("eundi Romam pro anima mea"). Svoju je posljednju volju oporukomizrazila i Lena (Elena) ena Stjepana iz Bosne ("moier de Stefano da Bossina").Mislei na smrt ("pensando esser morta"), poeljela je (1447.) da budeukopana u crkvi sv.Antonija ("volio esser sepulta a S.Antonio") i odredila toe se pro.Q.Slti na ime plaanja trokova njezina ukopa. Neto od preostalognamijenilaje za duu, neto za zakupninu kue ("per il fito de la caxa") u kojojje ivjela, a 3,5 dukata trebalo je dati Novaku (a Novella) iz Kotora i njegovubratu Antoniju da u Flandriji kupe platno za njezinu sestru Radu. 3) Flandrijaje bila daleko, mletake galije su do nje i natrag putovale po petnaestak mjeseci,ali je (E)Lena znala za nju i njezino platno jer su sigurno i njezin mu i drugiBosanci, kao i ovi Kotorani, nekad tamo plovili. Sluba je na laama bila dobrovoljna,ali je posao bio teak i stega veoma stroga. Mornarje primao plausvakog etvrtog mjeseca za proteklo vrijeme - u iznosu od 5 dukata. Pred isplovljavanjedobivao je predujam koliko iznosi plaa za 4 mjeseca kako bi toostavio obitelji za izdravanje do njegova povratka. 4)Dio Bosanaca koji je dolazio u venecijansko podruje nalazio je posao i napoljoprivrednim imanjima oko dalmatinskih gradova. Pederin skree panjuna znatan broj zemljoradnika koji su dolazili iz Bosne da, u statusu kolona,obrauju tuu zemlju. Proces njihova pristizanja trajao je odavno i ostaviotraga u sauvanim arhivalijama. Radni uvjeti su im bili svakako prihvatljivi,jer, ako i nisu bili vlasnici zemlje, bili su vlasnici dobrog dijela njezinih plodovakoje su svojim trudom proizveli. 5)Slobodne, neiskoritene ili slabo obraivane zemlje koja je ekala radnusnagu bilo je i u posjedu graana i u posjedu samostana, a prihod su na njojmogle ostvarivati samo vrijedne ruke. Jedna splitska biljeka iz f3'69.g. osvjetljavaodnos izmeu vlasnika zemlje i pridole bosanske radne snage. Tadaje opat samostana Sv.Andrije "de Pellago" na samostansku zemlju smjestio(locavit) Radoslava Prihodovia"de Bosna". "Conductor" (Radoslav) se obvezaoda kao dobar radnik ("ad usum boni laboratoris") obrauje zemlju i obnovilozu, a da od prinosa sa orae zemlje "locatoru" (opatu) daje 1/5, a sa zemljekoju kopa 1/6. Sve ostalo je zadravao za sebe. Za prve etiri godine nije davaonita od vinograda, kasnije samo 1/4. Konduktoru je bilo doputeno da kolikohoe i koliko moe zemlje privodi kutluri, zasauje i obrauje, s tim da 1/4novih prinosa daje lokatoru. Povjereno mu je da uva i hrani samostanskustoku koja se nalazila na otoku, a da od priploda polovicu daje samostanu, apolovicu zadrava za sebe. Samostan mu je bez ikakve nadoknade dao jednogavola na 4 godine kao ispomo. 6) Konduktor je i na tuoj zemlji uivaosigurnost, a sve dok je uredno obrauje nije mu mogla biti oduzeta niti je snje mogao biti udaljen. Pod istim uvjetima zemlja je ostajala u naslijee injegovim potomcima. Doljaci su najeevrijedni i pouzdani radnici pa su ihzemljovlasnici rado prihvaali.Petar Benedikoviiz Bosne, nastanjen (1445.)u Zadru, dobio je od Ivana Salamunia kuicu, vrt, tri vinograda sa kojih je raniji "villicus" protjeran zbog nemara. S Petrom je ovo ugovoreno na estgodina, a po njihovom isteku bilo mu je slobodno da zemlju napusti ili da nanjoj i dalje ostane. Kolon je mogao podizati svoj vonjak ili vinograd na tuojzemlji, ak i prodati to to je podigao, a da ne povrijedi prava vlasnika zemljekome je i novi vlasnik stabala ili okota loze davao 1/4 od plodova. MornarMatija Pavlovi iz Sane, nastanjen u Zadru, prodao je (1450.) svoj vinograd,podignut na tuoj zemlji, a za prijenos vlasnitva moralo se gospodaru zemljedati samo jednog dobrog ovna ("unum bonum castratum") ili 12 groa. 7lTolikomuje, prema gradskom statutu, pripadalo uvijek kad se vlasnik vinograda ilivonjaka mijenjao.Neto kvalificirane radne snage sigurno je i sa mletakogpodrujadolazilou Bosnu. U njoj je tijekom Xv.st. podignuto vie crkava, samostana i mnogoutvrda. Za takve poslove bilo je u Dalmaciji sposobnih majstora. O tome jemalo podataka, ali 1454. se neki Johannes, "magister cupporum" spominjekao "habitator" u Bosni. I Cvitan Miljinovi (Miglinovich), naveden da odnekakve neosnovane pokude brani ugled i majstorski rad svoga oca s kraja1450.-ih godina, tvrdi (1480.) daje njegov otac sve uvijek radio dobro, marljivoi u duhu svoga majstorstva, to je, uostalom, poznato po cijeloj zemlji, uBosni i Dalmaciji, gdje je radio svoje poslove ("e de noto a tuta questa terra, atuta Bosina e Dalmatia dunde adoperato el suo maisterio"). 8) Ovamo je radioi ibenski klesar Pavko Mislenovi(Pafcho Mislenovich, lapicida de Sibenico).Milici, eni Tome obuara (caligarius), posudio je poetkom oujka 1463.g.est zlatnih dukata s tim da mu ih vrati kad prvi put doe iz Bosne u ibenik.Pavko je potvrdio pred notarom 5.VII.1463. da je ovo dugovanje izmireno.~atujui...protiv Bosne (1463.), Turci su, negdje kod Jajca, nali trojicuSibenianai odveli ih u roblje. Jedan je od njih bio takoer klesarski majstor(magister Johannes lapicida de Sibenico), 9)2. Sigismundova ekonomska blokada Venecije(1417.-1435.) odgaa zapadnobosanskiizvoz roba preko SplitaNaavi se u tekom ratu s Venecijom koja muje otimala Dalmaciju (1409.1420.)Sigismund je smiljao kako da je od toga odvrati pa je, u nedostatkuvojnih uspjeha, pribjegao i ekonomskoj blokadi. Ve je u oujku 1417. nastojaoda od venecijanske luke odvrati glavne klijente - njemake trgovce i da ihusmjeri prema Genovi. Milanskog vojvodu je posticao da i sam na tome poradi,da ih, oslobaanjem od dabina i carina, na takav korak pridobije. Carskivojni odredi zaposjeli su alpske prijevoje i presjekli veze izmeu Venecije ivelikog njemako-francuskog trita koje se preko nje opskrbljivalo levantinskomrobom. U elji da potpuno ukloni potrebu mletakogposredovanja nastojaoje da svoje trgovce uputi izravno na levantsko trite. Slijedeihje godinasve ovo izgledalo blizu ostvarenja budui da je i Genova (1421.) potpalapod vlast Milana, a Filip Marija Visconti, ugroavan od Venecije, ve bio spremanna sve da zakoi njezino irenje. Njegovi izaslanici su (1426.) Sigismunduuruili podnesak kojim se trailo da proglasi zabranu njemakim trgovcimada trguju u Veneciji, a da svoje poslove upute preko Milana i Genove.Suglasno s tim, Sigismund se ogluio o molbe njemakih trgovaca i 25.VII.1426.u Blindenburgu obnovio ranije odredbe o blokadi. Tako e ostati sve do njegovesmrti (1437.) iako, ve od 1435. te odredbe nisu vie strogo primjenjivane.Oni su jo tee pogodili Veneciju kad su i sultana naveli na trogodinjeprimirje sa Sigismundom i tako mu omoguili da sve snage usmjeri protiv(mletakog) Soluna, gdje se vodila jedna od kljunih bitaka za osmanlijskunadmo. Blokirani ranije trupama Murata!!., Solunjani su (1423.j,edluilidapredajom Veneciji iziu iz nevolje. U rujnu su 1423. dva njezina predstavnikapreuzela grad, ali ni sultan nije odustao od namjere da ga, u pogodnom trenutku,osvoji. Venecijaje podnosila goleme trokove obrane grada koje kroniarAntonije Morosini procjenjuje na 740.000, a neki drugi na 520.000 zlatnihdukata. U svakom su sluaju izdaci bili veliki. Car Sigismund je elio mir sTurcima, a tome je u prilog intervenirao i Milanski vojvoda u namjeri daSigismund krene protiv Venecije bez straha da e ga Turci ugoravati u Ugarskoj.I Turcima je odgovarao mir s Maarima jer im se pruala prigoda da svesnage usredotoeoko Soluna, po veliini i znaaju drugog grada BizantijskogCarstva. Manevrima milanske diplomacije dolo je u veljai 1429. dotrogodinjeg primirja izmeuSigismunda i Murata II. Sultanje odbio mletakemirovne prijedloge i nastavio rat koji je doivio vrhunac osvajanjem Soluna1430. godine.10)Na Sigismundove mjere Venecija odgovara zabranom da se "njezinimmorem" prevozi bilo kakva roba za mjesta iz kojih bi mogla otii u Ugarsku iliu druge zemlje kralja Sigismunda, kao to je zabranjivala i da se iz tih mjestabilo to i bilo gdje izvozi osim u Veneciju. ll)Posljedice su se ovih mjera osjeale posvuda. Cetinski je knez Ivani Neli-pi samo izvravao naloge vie vlasti kad je preko svoga podruja onemoguavaotrgovaki promet izmeu Bosne i dlamatinskih gradova. U takvimsu prilikama mletaka i bosanska strana nastojale da zajednikom akcijomuklone Nelipia i otvore put preko Klisa. Bosansko trite stajalo je vanSigismundove kontrole i postalo jo zanimljivije za dalmatinske gradove. Uprvi plan su izbile sve ranije povlastice to ihje kralj Ostoja (1404.) uzaludnonudio mletakimtrgovcima. Kad se (7.1V.1421.)vratila na ovo pitanje, Venecijaja nala da bi koritenje spomenutih povlastica bilo veoma korisno za nju,njezine trgovce i graane. Odluujui da uputi izaslanstvo kralju Tvrtku II.(1422.), smatrala je da e to, uz ostalo, biti korisno za trgovce koji ele s Bosnomtrgovati. 12) Ona je (25.V.1422.) traila da kralj poduzme sve kako bi setrgovci mogli uzajamno posjeivati.Ponudilaje i zajedniku vojnu intervencijuprotiv Ivania Nelipia.Ugovorom, potpisanim u Visokom (21.XII.1422.g.), Tvrtko II. potvrujeranije date povlastice mletakim trgovcima, a briga o trgovini nadahnula je iugovor o savezu (6.II.1423.) Bosne i Venecije protiv kneza Nelipia. 13) Ali, ejo dugo na putu izmeuSplita i Bosne ostati i Nelipi i sve prepreke pa se i uSplitu i u Trogiru osjeala glad za bosanskim proizvodima. Poetkom 1435.g.trogirska opinaje ukinula plaanje tridesetine na voe i povre koje bi se, skopna ili s mora, iz Dalmacije, Hrvatske ili bilo koje druge strane dovozilo ugrad, bez obzira dovozi li ga domai graanin ili stranac. 14)I jedna sudska presuda, izreena 24.VIII.1435.g., donekle, takoer, ilustrirateko stanje u tom pogledu. Trogirski je knez Marko Geno, njome presudioda splitski graaninPavle Sui nikad vie ne smije doi u Trogir ili, ako ovoprekri P,Y..ipak doe i bude otkriven, trebalo je da se s konopom o vratu ("cumlaqueo ad colum") dovede pod vjeala i - objesi! Kriv je jedino to je izaao naKlis i otud u Split odveo jednu bosansku karavanu koja bi inae otila u Trogir("conduxisse de Clisio Spaletum Dobroum Miladinich de partibus Bossinecum quodam caravana volentem ire Traguritim"). 15) Iako nikad izvrena, a1O.VII. 143 7. u Veneciji ak i ponitena, (pa se Pavao Sui u izvorima spominjei 1450.g.) 16)i ova presuda pokazuje do kakvih je sve apsurda dovodila oskudicaroba. Jer, ekonomije dalmatinskih gradova i unutranjih predjela uvijeksu bile u izrazitoj meuzavisnosti.Ponekad je bio dovoljan i manji poremeaj,npr. da turska provala, kao ona 1433. pohara Bosnu i onemogui ljudima dasilaze u Split, da tamo neto prodaju i da kupe sol i ostalo, pa da prihodidravne blagajne znatno podbace i ne doteknu za financiranje dospjelih obveza.Sav se dravni prihod tamo i sastojao od prodaje soli i ubiranja trideset-ine. 17) Nije drukije bilo ni u ostalim mjestima. Kotorani su pisali o krajnjemsiromatvu i bijedi skoro svih graana ("...infinita poverta e miseria e generalmentein tuti citadini de quela cita") i strahovali da ih vie od 2/3 napustigrad i krene u pronju po svijetu ("mendicando per il mundo"). 18) I njihov jeopstanak ovisio od odnosa Venecije sa Sandaljem ili hercegom Stjepanom i odslobodnog prolaza trgovakihkaravana preko susjednog teritorija.4. Oivljava, napokon, izapadnobosansko trite.a) Otvorenost Venecije za robu i ljudeOtkad se mletaka vlast vratila u Dalmaciju (1420.), Bosna joj je postalablia nego ranije i u obzir su dolazile razne mogunostiza meusobne ispomoi.Nai su ljudi, poslovno ili privatno, esto odlazili u susjedne "Ill1~ttke"gradovena obali, ak i u metropolu da bi se otuda vraali s priama ili bi ostajalida bilo to rade: kao kuna posluga, kao radnici, vojnici, veslai na galijamaili, ako nita drugo, da prosei "ive o apu". U Zadru je prosei (mendicans)ivjela "Anca de Subjajce Bosne". Tamonji joj je plemi, ser BIasio de Soppe,dao, prema posljednjoj elji svoga oca Lombardina, ensku novu tuniku odcrne rae ("unam tunicam muliebrem, novam de rassa nigra), da se moli Boguza njegovu duu ("ut ipsa Anca teneatur orare deum pro anima dieti condamser Lombardini iuxta eius voluntate"). 19) Oporuka Stjepana iz ibenika (1448.)koji se izdravao prosei u Veneciji ("contrata Sancti Angeli") pokazuje kakose i od toga moglo "lijepo" ivjeti, jer je i on ustanovama i pojedincima, oduteevine, raspodijelio 26 zlatnih dukata i ostavio jo 3 dukata, od kojih jetrebalo da se, za njegovu duu, okrijepi 13 siromaha ("quod recreatur 13 pauperespro anima mea"). 20) Mnogo toga se tada dogaalou Veneciji paje i naimsiromasima bilo dostupno bar ono to se od reda, veliine i sjaja moglo vidjetipo ulicama, trgovima i crkvama, jer je to svima bilo jednako otvoreno ipristupano. Otuda se i kod nas mnogo znalo o Mletakoj Republici i divilonjezinoj, vjekovima izgraivanoj, metropoli. A presti Republike i sjaj metropolerasli su usporedno. Poetkom Xv.st., kad je Bizantijskom Carstvu predstojalo jo pola stoljea ivota, Carigradje bio tek siromana sjenka nekadanjemetropole, a Venecija hvaljena s pravom kao arobna - najljepi grad svijeta, stjecite trgovaca i putnika sa tri kontinenta. Njezino je stanovnitvo onoudno stanovnitvo za koga "Honorantie civitatis Papie" iz XI.st. kau da nitiore, niti sije, niti anje ("illa gens non arat, non seminat, non vindemiat) ivjelood pomorsko-trgovakih aktivnosti jer je (u XV:st.) godinje u svijet slalo oko10 milijuna zlatnih dukata u robi, od ega je i zarada bila velika, a kovnicamuje godinje kovala oko milion zlatnih dukata i mnogo vie srebrne i ostalemonete. U nju su, kao rijeke, sa svih strana tekle goleme koliine raznih roba("corent come fait leive de fontaines", kako 1276.g. zapaa Martin de Canale).2l)Znaajnom i u sve vidove javnog ivota dobro upuenom dudu TomiMo.enigo (Tommaso Mocenigo 1414.-1423.) inilo se kao da kroz Veneciju prolazisve zlato kranskogasvijeta ("passava tuto I'oro del mundo Christiano").22) Od toga je izobilja dotjecalo za sve potrebe, pa i za ukraavanje metropolevelianstvenimjavnim i privatnim graevinama.Imalaje mnogo stanovnitva,mno~o trgovakih, pomorskih i bankarskih kompanija, mnogo poduzetnika,~adlteIJa,mecena, umjetnika, sveenika,diplomata, mnogo obrazovanih Ijudi,doktora raznih znanosti, osobito mnogo legista, zbog ega su i stranci estosvoje sporove ~zn~sili pred mletake sudove. I kao nitko drugi, imala je ak isvoje more. BIla Je, ukratko, nedostian uzorak veliine, snage, bogatstva,poslovnosti, reda i zakonitosti pa se snano doimala i onih koji su dolazili i izveoma razvijenih sredina. Jedan od takvih, milanski fratar Petar Casola ostajezadivljen pred svim to je vidio u Veneciji., i ushien, kae, da toliko obiljez~a~a nije ~ogao imati ni kralj Solomon! Zato odustaje od opisa svega to jeVIdIO budui da, kako kae, "ljepotu, velianstvenosti bogatstvo Venecije" nijemogue ni opisati.Istina..l.yenecija je imala i drugu, manje reprezentativnu stranu: 20.000tkaa izraivaloje tkanine u njezinim tekstilnim radionicama, vie od 30.000veslaa pokretalo je njezine lae, u brodogradilitu je radilo 6.000 tesara ikalafata i mnogo radnika ostalih zanata. Dante je dolazio u mletakobrodogradilite i kadje vidio tamonje uvjete rada bilo muje odmah jasno dane treba smiljati niti moe smisliti goru sliku za svoj "Pakao". Onaj zamiljenipogled s mosta u jarugu pakla u kojoj vri smola "kao to zimi vri paklina uarsenalu mletakom..." njegova uobrazilja je oblikovala prema ivim slikamaiz mletakog arsenala. 23) U taj aresnal, u taj "pakao", otilo je podosta i naesmole, naega eljeza i olova, kao to je i u mletake kovnice i kujundijskeradionice otilo mnogo naega srebra, za rasvjetu stanova, palaa i crkavamnogo voska, u kotlove bojadisaonica platna mnogo naega crvca, itd. I krajnjeoskudni podaci pokazuju daje ovjekiz Busovae (1371.) prodao 30 milijara (oko 14,5 t.) eljeza Rombaldu Mleaninu ili daje, samo u prosincu 1387.g. uVeneciju izvezeno 125,5 milijara (oko 50 t.) bosanskog olova.Nae izravne ekonomske veze, meutim, nikad nisu nale paralelu sa jakodobro razvijenim politikimodnosima. Iz Bosne je sve zadugo odlazilo iskljuivopreko Dubrovnika, gdje se prethodno bezimeno mijealo s robom prispjelom isa drugih strana, da bi tek potom, osim u Veneciju, bilo usmjeravanao u Anconu,Pesaro, Fano, Fermo i na druge strane. Jo:rjo Tadi je izraunao da sudubrovaki Kabuii (1426.-1432.) samo u Pesaro i Fermo izvezli oko 220 tvoska, u vrijednosti od 50.000 dukata! 24) i danas vie nije moguno izraunatikoliko ga je u tome bosanskog, koliko srpskog ili neijeg treeg.Bosanski su vladari bili zainteresirani da ogranie monopolski poloajDubrovana u ovoj trgovini, ali uvlaenje mletakih trgovaca nije ilo lakoak ni u zapadnu Bosnu, gdje dubrovaki trgovci nisu ni bili pretjerano uestali.Moda-e tek od tridesetih godina Xv. stoljea tamo poeti preovlaivatimletaki element. Ali kako za poslove izmeu trgovaca i kupaca, u redovnimuvjetima, prisutnost svjedoka ili notara nije bila potrebna, o svemu je tomeostalo veoma malo tragova. Ni ono to je bilo zabiljeeno nije u cjelini sauvanopa vie svjedoi o tendencijama nego to omoguava i priblinu rekonstrukciju.S druge strane, i u Bosnu su ulazili mletaki i mediteranski proizvodi kaosol, ulje, tkanine, vino i sve ostalo to se moglo nai u dalmatinskim gradovima,a moglo se nai sve to i u Veneciji odakle su tamonji trgovci i opskrbljivalisvoje duane. Zabiljeeno je kako "Bertan de Lapo", splitski trgovac ideu Veneciju radi opskrbe svoga duana ("per furnire la soa botega"), 25)b) I vojnici trguju...Kadje Sidonije Apolinar (430.-487.), galski aristokrati prefekt Rima (468.),jednom navratio u staru Ravenu, novu prijestolnicu Zapadnorimskog Carstva,meu kontrastima je zapazio "trgovce koji rukuju orujem i vojnike kojitrguju". 26) To to se njega toliko dojmilo, potrajalo je i tisuu godina kasnije.Uz jako razvijenu profesionlanu trgovinu to je bila redovita pojava i u mletakojDalmaciji. U inventarima sastavljanim poslije smrti nekog trgovca esto sespominju ma i balestra, kao to se u aktima spominju i mletaki vojnici koji,umjesto plae u gotovom, primaju neto u naturi, to poslije prodaju za gotovnovac ili mijenjaju za drugu robu kojom trguju. esto prazna, i u nemogunostida vojnicima redovito isplauje ugovorene nadoknade, dravna im je blagajna,obino s velikim zakanjenjem, kao protuvrijednost davala odgovarajuekoliinesoli ili ita, to su oni ubrzano prodavali, zalagali ili mijenjali, nanosei esto time tetu i sebi i dravi. 27) etiri splitska "komestabila" (vojne starjeine)su 13.V.1435.g. dala na veresiju Tvrtku Brajkoviuiz Uskopija (koji je trgovaou Jezeru kod Jajca) 1200 kabala soli, uz obvezu da imje, u etiri jednake rate,isplati u gotovini, u srebru ili vosku, raunajui marku (221,8 gr) srebra po5,5 dukata, a libru (477 gr) voska po 6,5 solida. U jednom drugom sluaju od3.IV.1435. (radilo o vosku zaplijenjenom za dug) cijena mu je odreena 38libara za centenar. Jedan od spomenutih vojnih starjeina, Augustin de Camerinodao je Brajkoviu(23.IX.1435') 185 kablova soli za 85 libara i 10 solida(=oko 13,8 dukata). Brajkovije 18.XII.1435. ugovorio da i Nikoli Doymiju,splitskom trgovcu, isporui slijedee (1436.) godine stanovitu koliinu istog,izlivenog voska, raunajui ga po cijeni od 7 dukata za svaki centenar (47,7kg), primivi unaprijed 60 zlatnih dukata. 28) Te godine se tako kretala cijenavoska u Splitu da bi 1446.g. skoila na 8, s tendencijom i daljeg rasta. Zaustavilase 1447.g. na 10 dukata po centenaru. 29) I 1456.g. vosak se u Zadru prodavao"ad rationem soldorum novem pro singula libra cere" (odnosno 7,33 dukata zacentenar), zatim i 10 dukata za centenar. 30) Kasnije mu je cijena padala imora daje kod nas bila niska kad ga braa Primovii, Dubrovaninastanjeniu Anconi, tamo (2. i 18. lipnja 1437.) prodaju po 7,33 dukata. "AlegrectusGeorgii" iz Splita prodavao gaje, skoro istovremeno, (14. srpnja 1437.) takoeru Anconi i po 7 dukata za centenar. 31) U Splitu muje 1494.g. cijena 8,5 dukatapo centenaru. 32) Tvrtko Brajkovi, skoro jedini od bosanskih trgovaca koji1435.g. silazi u Split, ugovorio je (13.V.1435.) sa Aleksandrom de Saxoferatoiz Splita da mu, do narednog svibnja (1436.), za 300 malih libara dotjeraodgovarajuukoliinufinog srebra, po cijeni koja tada bude postizana u Splitu("eo prJl!io que tunc valuit in civitate Spaleti"). 33)C)fTrgUjU i diplomati...Ako su usputno trgovali mletaki vojnici, usputno su trgovale i bosanskidiplomati ak i kad je to mletakim bilo odavno zabranjeno. Tamo su nakondugog ukupnog iskustva, ve krajem XlV. st. dobro znali da - ni lijep ni astan-("non est decens nec hostum") spoj dravnog dostojanstvenika i trgovca uistoj osobi, nanosi tetu interesu i ugledu drave, pa su, odlukom Senata od27.III.1396. strogo zabranili veleposlanicima, providurima, sindicima, posred-nicima glasnicima i svima ostalim koji iz Venecije odlaze dravnim poslomda za trajanja mandata trguju u mjestu slubovanja ili da trgovake poslovepovjeravaju ikome iz ue obitelji ili svoje pratnje ("non po~sit nec debeat ullomodo vel forma per se vel alios eius nomine facere nec fien facere de mercantionibusin locis ad ques ibunt") 330) Kod nas se tada za n~~ ?sobit (~ od :ladarevogodvojen) dravni interes nije ni znalo pa su n~sI dlp~omat~, u Imesvojih gospodara, trgovali sve do kraja dravne ?eZaVI~nostI. L!m!esto d~preuzmu rizik slobodnog trita, kralj ili veliki vojvoda bl, o slanju l prodajisvoga srebra i ostalog, diplomatskim putem izvjeivao mletaki se~at, re~dovito traei za sebe kakve olakice, razumijevanje ili usluge kako bl steklito povoljnije uvjete prodaje. Herceg je i 15.X.1457. t:aio da m~ se smola ~t~ju poalje u Veneciju plati dobro, odnosno do~volu daje ?r~d.a gdje m~ se SVIdIna to muje odgovoreno da slobodno pOStUpI kako god eli.jer mleta~kavlasts tim nema nita ("nos in illa opus non habemus"). 33b) Herce~~va d~plomatuPribisava Vukotia su (1457.), na povratku iz Firenze, uh:atIh neki Gen~vIjanii na lai ga doveli pred Dubrovnik da se nagode oko.njegova otkupa: Daotkupi Pribisava i verovatno stvari koje je nosio, herceg Je ~orao da ~latI 6~0dukata." 34) Drugi njegov izaslanik je (1461.), na povratk~ ~z VeI1J~CIJe,.?OSlOmnogo novca i drugih stvari ("multas pecunias et alias res ) ~ stoga z.ahtIJev.aoposebne sigurnosne mjere, za to je vlada po~azal.a raz~mJev~~JeI .odob::lamu (23.VI.146U da se, sa dvojicom slugu, vrati na jednoj od galija koje su ile"ad Culfum". 35)U ovakvim sluajevimane znamo o kakvim se robama rad~o ka.o to uopene znamo pojedinosti o oskrbljivanju naih velikakih i kralJe.vskih dvora~a.Znamo jedino da su oni pri tome uivali odgovarajuepo:las~lCe, ~e zato s~one bi imali ime da plate uobiajenedabine, ve da im se Izuzlm~nJem ukazepanja i poast. I ovuje staru normu herceg, oigledno, zloupotrebljavao. Zapravo,on je povlasticu o bescarinskom uvozu robe za osobn';! uporabu zn.atnoproirivao i pod nju nastojao podvesti vosak, smolu, crvac l ost~o CI~e Je ;rgovao.Na to su prvi morali reagirati Dubrovani, a ~. to~ smI~lu Je nestouradio i sam kralj Alfons V. kada je 10.XI.1452. obavijestio sV?J.e. organe,uA 1" d . h gu kad god se nalazi u Novom, slobodno kupiti l bez daapu IJI a Je erce , . 36) K d' .tamo izvesti ivenih namirnica u vrijednosti od 2.000 dukata. a Je lbosanski kralj neto u Veneciji nabavljao za svoje osobne potrebe ("~e:.la suaspecialita"), ilo je to bez plaanja carina i ostalih daa",PotvrUJUCI staruPr aksu Venecija J'e rekla Nikoli Testi, Tomaevom poslaniku (17.VII.~458.),, d ' . v V d b t 37) da e sve to je u ovom smislu odobravala - ubu uce JOS SIre o o rava 1. d) Trgovali su i svi ostaliAli nije samo herceg Stjepan iziao na glas kao veliki trgovac. Trgovakimposlovima bili su zahvaeni i svi ostali - od vlakih katunara do velikih vojvodai kraljeva. Tekje propast drave (1463.) pobrkala njehove unosne poslove,a preivjele navela da iz egzila tragaju za nenaplaenim raunima. Oni su,prema interesu, birali trite izmeu Dubrovnika i Splita do Venecije. Velikivojvoda Petar Pavlovije svoje olovo u zadnje vrijeme izvozio preko splitskogtrgovca Venture Engleski de Meraviglia. Za ono to nije naplatio za ivotanjegovi su roaci, Vladimirii, iz Zadra (gdje su se sklonili pred 'ilircima inastanili), pokrenuli sudsku parnicu 19.V.1463.g. 38) Katarina, udovica kraljevastrica Radivoja Hrstia ("consors olim potentis viri et domini RadivojHerstich, et tilia condam domini Miclous Betcich de Velika Posega"), iz ibenikaje (22.VII.1463.) ovlastila tog istog Venturu da, kao njezin zastupnik,naplati 400 zlatnih dukata od valturka Priboija Svojemiria(Svoyemirich) i60 dukata od Milaina Juraeviaiz Dubrovnika jer je znala da su toliko dugovalinjenom Radivoju. 39)e) Stoarstvoiroka osnova razmjeneNajiru je ekonomsku osnovu kod nas imala trgovina stokom i stonimproizvodima. "Njome se bavio svako, od vlastele preko trgovaca do seljaka iVlaha". 40) Svi su se bavili i stonim uzgojem. O tome nema bliih podataka,ali ako je polovicom XIV.st. samo na Peljecu, po undriinom raunanju, bilooko 120.000 grla stoke 4l) ili (po jednom drugom raunanju) na zadarskimotocima preko 200.000 ovaca, onda moemo slutiti da je slino i u susjednimpodrujima,jerbar "ovcesu kapital koji se svake godine skoro udvostruuje't.v'"Zadarski je samostan Sv.Krevana (1453.) drao 1796 brava (1138 ovaca i 658koza) na svojim imanjima samo na dva otoka (Maon i Cobilrat), 41b) Govorilo seo mnotvu stoke ("grandissima quantita de animali") i na Rabu a od tog"mnotva" je, nekad vei dio pripadao puanimakojih je i bilo preko 300, negoplemiima kojih nije bilo ni 40 ("infra XL zentilhomeni"). Ali stoarstvo je bilone samo unosno nego i veoma "plemenito". I naeje plemstvo imalo vie stokenego to pretpostavljamo. Rabski plemiisami tvrde kako oni i nemaju drugogzanimanja i kaIro je stoka sva njihova imovina ("non habiando altro exercitioPrema popisu koga je sainio knez tvrdili su 1451.g. da od oko27.000 njima pripada oko 22.500, a puanima tek oko 4.500 grla stoke (Listine,IX, 343, 388). U to se vrijeme pred Vlatkoviimasklanjao iz Krajine knezVukmir Kai koji niti je bio plemi niti posjednik iz prvog plana, a ipak jeimao svakako vie od jedne tisue, a moda i dvije tisue grla krupne i sitnestoke ("animalia grossa et minuta"). Znatno kasnije (l468J69.), na sudskomprocesu protiv Andrijaevia(koji su se isticali u ratu protiv Kaia) svjedokJelovac Milinkovi iz Humske zemlje ("de territorio Chumschi), upitan: "kolikoje bilo Vukmirove stoke kad je prikupljena?", odgovara daje bilo oko dvijetisue i vie (quod fuerut duo millia et plus). Ni drugi svjedok nije znao tanoodgovoriti, ali i po njegovoj se ocjeni radilo o preko 1000 grla (quod fuerunt nescire dicere sed suo credere fuerunt ultra animalia mille). 42)iva se stoka odavno iz naih krajeva izvozila preko mora za potrebe talijanskihgradova. Mletaki senat odobrava npr. jednom Ravenjaninu(1.VIII.1388.) da za potrebe svoga grada, bez ikakvih smetnji preveze 400ovnova "de partibus Sc1avonie". U tome se nisu razlikovali ni Ankonjani pa injihov notar Tomaso Marchetti konstatuje 5.V.1425. da su dva trgovca iz CastroSirolo kupila od jednog Zadranina 152 ovna za 94 dukata. On biljei i14.VIII.1427. daje ser Toma Papali iz Splita prodao u Anconi 237 ovnova zakoje e mu se do narednog Uskrsa isplatiti razlika od 137 dukata. 42a) To senastavljalo pa je i u srpnju 1445., na dvije lae u Anconu prispjela znatnapoiljka ovnova iji broj se izriito ne spominje (Certam quatitatem eastronorum)iako je zadarskom nobilu imunu Benji (Simon de Begna) donijelazamanu sumu od 296 dukata plativih preko Soranco banke - "jp. banco deSorantiis de Venetia", a to je samo razlika (restuum) izmeu onoga to je vedobio i onoga to je ugovorio. Notar je izbjegao izriitost paje umjesto brojaspomenuo "izvjesnu koliinu ovnova" (certam quantitatem eastronorum), aumjesto prodajne cijene da su kupljeni po izvjesnoj cijeni (pro certo precio), Izsauvane zabiljeke vidi se daje trgovac iz Riminija ugovorio 24."Y.1463. stotinudvogodinjih i stotinu trogodinjih ovnova (castratum animalium) za 80dukata u ibeniku. 43)Zavisno od ponude i potranje kolebale su se i cijene ive stoke. Svoje cijeloveliko stado od 133 brava prodala je udovica jednog zadarskog trgovca(1.VI.146l.) za 152 libre i 19 solida malih denara i dobila tako samo 23 solidapo grlu (5,4 grla za l dukat) to je malo i za ondanje prilike. Istina, radilo seo ovcama, jagnjadi i ovnovima. ta tek rei za sluaj kad domain StojmilGurgureviiz Kloiana (1460.) daje drugom, Tomi Deviu iz Kamenjana (Za-~ar), za 47. libara malih: 4 krave, 1 tele, 1 vola il krmau; ili kad drugi za 70libara malih (1461) dobiva 54 brava, 7 krava i 2 magarca! 430) Inae obino suetiri ovce ili koze prodavane za 1 dukat. Na Rabu je (25.V.1442.)" 400 ovaca i100 koza prodato za 125 dukata, a malo kasnije 170 ovaca i 30 koza za 50du~.ata. Mogue da su ovakve cijene vrijedile na irem podruju. Ako za ovo,~~.lIJ~? ne~os~atka p~dataka, ne nalazimo potvrdu u Bosni, nalazimo je u Ita11]1. Sibenanin Juraj Rusnovi (Georgius Rusnovich) koji je ivio uVaranukod Ancone prodao je 2.III.1478.g. 20 ovaca i 10 koza za sedam i po dukata(ANA, 40 (4),63). Za same ovnove dobivalo se vie. U Splitu je (27.1V.1448.)u~ovoreno 206 ovnova za 100 dukata, skoro jednaka kao mnogo ranije u TrogIru.(1~70') - 100 ovnova za 50 dukata. 44)Prema podacima iz 1448.-1450.g. naKo.rculI su ovnove plaali po 2 !ibre (1/3 dukata), po 1 libru i 14 solida, po 6 ili7 libara za 3 ovna. Vlasi su u Sibeniku (12.III.1437.) ugovarali isporuku 270trogodinjih ovnova pod vunom (cum eorum lanis integris) za 100 dukata. 45)Poj~vljujui s~ na tritu u povoljnijem trenutku ponetko je sigurno i boljeprolazilo. Kad bl nekako doznao da u odreenu luku stie folta i da e tamodue ostati, promuurnijibi ak i izdaleka prema njoj sa stokom krenuo dajeskuplj~ proda. Ali ni to nije uvijek bilo bez rizika. uvi da admiral stie uSplit, SibenaninPetar Radmilovijepourio tamo (1480.) sa 150 brava uvjerenda e dobro zaraditi (credens propter classem ea bene vendere posse). Ali sedes~~o da ~e fl~ta v~. sutradan po dolasku krenula iz luke, a trgovca, koji jeram~~ mozda I ~spIJevao, ostavila sa stokom u neprilici. Nakon tolikog putaon mje mogao m daje vrati niti je imao ime daje hrani. Sve bi to ionako bio~epredvien troak koji se cijenom ne moe pokriti. Da izbjegne najgore, sveJe dao u bescijenje: etiri i po brava za dukat (in quattour animalibus cumdimidio a ducatum). 46)I o ~rgovini stokom podaci su oskudni, a ugovori rijetki jer - kako lijepoopaa Cirkovi - "put kojim se ona nabavljala nije vodio kroz...kancelariju". 47)Nesiguran u dobit, trgovac je esto smanjivao trokove izdravanja stoke naputU?O kupca. Slabo hranjena, bez dovoljno odmora, stokaje u pokretu gubilana Izgledu i teini, to joj je jo vie obaralo cijenu. Trgovcu kojije, nakon 10dan~ hoda, iz J.ajca stigao u Split sa II volova, knez je zabranio da ih prodajersu bili u tako Jadnom stanju da se bojao irenja kakve zaraze. Na trgovevsk~ve~pokuaj ~a.prodajom mesa izvue kakvu takvu nadoknadu knez je,radi zatite potrosaca (ne morbaretur gentes), naredio da se meso baci u more(quod.carnes b0.vum... in mari ejicientur), Nevjet trgovac je inae lako gubiona OVIm poslovima. Poslujui napola sa ujnom Stanicom, Stjepan Konjevi (sestri Radia Radosaliaiz Jajca) dobio je od nje 21 vola (1478.) da ih proda,zaduivi se za to 42 dukata. Prodajuimeso na malo i na veresiju (a menutoet in credenza), utvrdio je kasnije da je izvukao samo 34 dukata i 32 solida, tj.da je napravio gubitak od 7 dukata i 92 solida. 48)Gradovi su bili veliki preraivaii potroai govee i kozje koe. Ona se i iznaih krajeva izvozila u Dubrovnik, u dalmatinske gradove i u Italiju. U Zadruje1460.g. za 50 volovskih koa plaeno 167 libara ilO solida, odnosno po 3libre i 7 solida za svaku. Sirove i tavijene (crude e conze) prodavane su 1478.g.u Senju po neto veoj cijeni. Stjepan Konjeviihje na veliko plaao po 4 libreili, kako kae, jednu i pol za dukat ("pelle una e meza al ducato"). Prodajuiihna malo u Splitu (po 4 libre i 16 solida, po 5 libara i 5 solida, po 5 libara i 10solida) prosjeno po 5 libara, dobio je za 92 koe 460 libara (=74 dukata i 24solida) i, po odbitku tridesetine, zaradio 11 dukata i 20 solida. Dvije godinekasnije bio je slabije sree: platio je po pola dukata 130 volovskih koa prispjelihiz Carigrada i s njima je 23. V. 1480. otiao u Anconu. Kad je na 65 dukatakoje je uloio dodao nastale trokove, tih 130 koa je ve iznosilo 70 dukata i39 solida, a tamo se nije mogla postii ni priblina cijena. Sveje morao ustupitipo 4 karlina (130x4=520 karlina), a dukat je obraunavanpo-U karlina.Tako je, umjesto uloenih 70 dukata i 39 solida, dobio samo 47 dukata i 33solida, tj. izgubio je 24 dukata i 46 solida, to je za njega bio teak udarac.Za 8 dukata se u Splitu nabavljalo 100 jarjih koa ("pelle bechine"). Na500 takvih koa (za koje je platio 40 dukata) prodavi ih 300 u Splitu i 200 uAnconi, Stjepan Konjevije zaradio 8 dukata. 49)Iz Bosne je u Split na prodaju dogonjena i tovarna stoka. Po onome to je odzabiljeenog ostalo sauvano, dogonjenaje iz Duvna, Lave, Livna, Imotskog,Potkotora sa Vrbanje, Radobilje, Rame, iz katuna Rogovci, iz Vesele Strae,Vrlike, itd. Moe se nagaati to je sve vrjednovano kod odraevanja cijenejednoga konja ili magarca, ali onaje veoma raznolika: od 2 do 8 ili 10 pa i do17 dukata za konja, od 3 do 16 libara malih za magarca. Nai vladari, vojvodei ostala vlastela voljeli su da dre, da poklanjaju i primaju i skupocjenije konjepa Sandalj jednom govori o svome "konju vojnikom", a Venecija plaa 110dukata za dva konja poklonjena kralju Tomau. Stranci - Talijani dolazili su uSplit da nabavljaju konje za svoje trite ili su ih nai trgovci tamo prodavali.Stjepan Konjevije 14.V1.1479. u Splitu kupio 16 konja (po 3 dukata) za 48dukata, a ve poetkom srpnja stigao je s njima u Anconu. S trokovima izmeuSplita i Ancone od 14 dukata i 58 solida ukupno (ili 112 solida po svakomkonju) mogao ih je prodavati po 4 dukata. Prvoga je (7.VII.) prodao ak za 6dukata, ali narednih dana nitko nije vie pristajao na takvu cijenu pa je teknakon 5 dana (12.VII.) prodao dva naredna konja po 5 dukata, a 13.VII. jo jednoga za 4,5 dukata. ekaoje jo 7 dana i napokon 20.VII. prodao i preostalih12 konja (po 4 dukata) za 48 dukata. Kada je od ukupno ubranih 68,5dukata odbio nastale trokove (14 dukata i 48 solid a) ostala muje zarada od 5dukata i 84 solida malih denara. Naredne (1480) godine otiao je u Apuliju sa45 konja i na njima izgubio 28 dukata! 50)Meu raznim preraevinamaod stonih proizvoda, siru je uvijek pripadaloznaajno mjesto u ljudskoj ishrani bez obzira na to to su mu struni lijeniciponeto prigovarali, jednako na kraju kao i na poetkusrednjeg vijeka. Spominjanoje kako dubrovaki lijenik (1430.) iskljuuje sir sa jelovnika oboljelogvojvode Sandalja, ali je i tisuu godina prije njega o tetnosti sira po zdravljepisao grki lijenik Antim koga je Teodorik Veliki, poetkom VI st. poslao izRavene u Pariz svome urjaku, franakom kralju Chlodowechu (Klodoveg,+511). Primamljen da stalno ostane u Galiji, koja je i tada bila na glasu poproizvodnji sira, Antim ne moe da mu, u svom spisu "O ljudskoj ishrani", neprizna i neka dobra svojstva i da ga ne preporui u svjeem stanju. Ali dokpreporuuje meki, mladi sir i on iskljuuje onaj tvrdi. Onome tko i takav(duro) jede "ne treba drugi otrov". 51)I pored obeshrabrujuih"strunih"prigovora i mnotva stoke, proizvodnjasira se nije mogla uskladiti sa sve veom potranjom. Iz dalmatinskog zalearedovito je stizao u dalmatinske, ak i u istarske i talijanske gradove. Pore jetraio i odobreno mu je (20.VI1.1442.) da "de partibus Dalmatie seu Sclavonie"dobavlja godinje do 20.000 libara (oko 9,5 t.) sira. S obzirom na zarade iplatene mogunostidobrog dijela graanstva,cijena mu je ostajala relativnovisoka pa svaka obitelj nije ni mogla da ga redovito priuti. Stoga su trgovcidavali kaparu proizvoau, a on se obvezivao da nee vriti prodaju mimougovora. Budui da su mu cijene oscilirale, nisu unaprijed ni ugovarane negosu vrijedile onakve kakave se u mjestu prodaje postiu na dan prispjea.Prodajajeuvijek ila dobro i Vlasi su, bez obzira na povremene opasnosti na putu,redovito silazili u gradove s karavanima i donosili koliko su mogli. D Splitu se5.VI1.1484. zateklo 150 konja na kojima su "Murlachy" - turski podanici dopremilisir, a onda se nisu smjeli vratiti preko Klisa, iako su imali urednepropustnice jer je neoekivanoizbio nekakav sukob izmeu "Maara" i Turakapa se povjerovalo daje poeo pravi rat (per modo che dicono fra dieti Turchiet Ungari esser guerra). Splitski knez im je morao osigurati povratak prekoPoljica.O cijenama sira nije ostalo mnogo podataka, a teko se snalaziti i u njegovimmjerama. D ibeniku se (llbara sira, raunajui za svaki milijar po 60 libara malih denara (1ibrarumsexaginta parvorum pro quoque milliario), oekivalo 258 libara i 18 solidamalih denara. Ali kad i to znamo ipak ne znamo mnogo poto teina ibenskelibre danas vie nikome nije poznata. 52) Kontradiktorni su (moda ne ispravljenipa stoga i neupotrebljivi) navodi (N.Klai - L Petricioli, Zadar u srednjemvijeku, Zadar, 1979, 417) da je sir u zadarskom podruju ugovaran po 116,odnosno 17,5 dukata za milijar ili kako e prodavadobiti 16 libara mletakihgroa za 16 milijara sira. Taan podatak iz notarskog arhiva u Anconi(4.III.1446.) kae da je od ibenskog trgovca ime Florijanova (Simon Floriide Sibinico) kupljeno 6 milijara sira po cijeni od 8,25 dukata za svaki milijar(sex miliaria casey de Sclavonia... ad ratinem octo ducatis et unis quarti alteriusducati auri pro quolibet miliario). Tako se ova cijena sira (8,25 duk~ta ili49,5 libara malih) skoro izjednaava sa cijenom meda. Splitski trgovac Zivkoiz Jajca (Sifcus de Jayza) ugovarao je sjednim Kotoraninom (po.1482.)trampu8.000 libara meda za ulje i ovetinu, a med raunao po 50 libara malih zasvaki milij ar. 52a)f) Krzno i divljaModa je iz Bosne dobro krzno odlazilo u svijet od nastarijih vremena, aspominje se to ve u prvom pismu koje je ovamo stiglo u ime papske kurije.Piui "Kulinu velikom banu Bosne", papski legat Tebald je (1180) traio damu se, u znak potovanja blaenog Petra apostola, poalje kuninih koa.52b) Dsvakom sluaju, arhivski izvori iz XIV i XV st. govore o brojim krznarskimradionicama u dalmatinskim gradovima. Meu slitskim krznarima je uvijekbilo Bosanaca. Tamo su izraivanikrzneni ogrtai i razne vrste odjee postavljenevujim, lisijim, vjeverijim,dabrovim ili bilo kojim drugim krznom. Naerijeke, Neretva i Cetina liile su tada na kakve farme za uzgoj dabrova. Otudaje dolazilo mnogo njihovog krzna koje je preraivano u dalmatinskim gradovimaili upuivano dalje u Veneciju i ostalu Italiju. Samo za est srpanjskihdana (10,12,16,18,30,31) 1481.g. otilo je iz Neretve direktno ili preko Splitau Veneciju 3.815 komada dabrovog krzna - "pecias casty" a tako je sigurno biloi u vremenima iz kojih nema sauvanih podataka. Slian tovar od 278 dabrovihkoa upuen je (30.VII) u Marke i od 418 koa (9.VIII.) u Apuliju-"Preko splitskih krznara u Veneciju je ilo mnogo i vjeverijeg krzna (le pelliciedi scoiattolo), koje je bilo u velikoj modi u Italiji XVst. Preraenou odjeu krzno se iz Splita vraalo i u Bosnu. Ventura Engleski se sjea (1479) kako je1457. ili 1458.g., na rukama odreenogovjeka, vidio 4 do 6 bundi od kunijegkrzna (quattuor usque ad sex fodras fuinarum) koje je po nalogu trgovca NikolePecinia (oca pjesnika Marka Marulia)trebalo odnijeti u Jajce, (ut illasportaret -Iaizam) trgovcu Anti Zuanoviu 54) Izvozilo se ak i ptice grabljivicekojima se plemstvo sluilo u lovu. Nenad Feji nalazi daje 17.VII.1337. Bartolomejde Fonte iz Barcelone, u Dubrovniku kupio 25 jastrebova za 19 dukatai 8 sokolova za 18 dukata." Sokol je tada vrijedio koliko tri jastreba. Uzsrebrene pladnjeve i konje, bosanske grabljivice su ile i kao otmjen kraljevskipoklon, a dud je povremeno traio od svojih kneeva u Dalmaciji da mu ihnabavljaju.g) Rukotvorine od srebraOstalo je mnogo tragova o znaajnoj bosanskoj proizvodnji i izvozu srebra,ali ne i o njegovoj preradi i obradi. Tekjedna zabiljeka s kraja 1468.g. potvrujeda je i herceg Vlatko Kosaa imao svoga zlatara koji je stalno radio u njegovomkatelu (uno Piero Raguxeo che era orexe del dicto signor et lavoravacontinuo in castelo).A taj je zaista i dao povoda pa se o njemu govori i da mu seime zapie jer je opljakaogospodara pa noseisa sobom 3 srebrne ae (cope),9 tacni (taze) i 1 kaiku (chuthiara), u svemu oko 3,6 kg. (11 libara i 11 unca)nou, 27.XII.1468. pobjegao preko zida. 56)Ne znamo da li su domai zlatari radili po naim gradovima, rudnicima,samostanima ili dvorovima, mada se od kraja XIV stoljea moe pratiti kakobosanski-mladiidolaze u dalmatinske gradove radi uenjaraznih zanata, pai zlatarskog.f" Sasvimjejasno da ihje mogunostposlovanja u Bosni upuivalana izbor zlatarskog zanata, ali nema direktnih dokaza i da su se vraali uBosnu poslije njegova izuavanja. S druge strane, bilo je Bosanaca meu zlatarimaDubrovnika, Splita, i ostalih primorskih gradova. U ibeniku su28.XI.1448.g. spomenuti nasljednici "Stefani Jaice, aurificis'U'? Ipak, bilo bineobino da zanatlije - zlatari nisu koristile tako povoljne okolnosti i bar unekim bosanskim gradovima imali svoje radionice. Za sada se zna da su nekidubrovaki zlatari bili nastanjeni u Visokom i Fojnici tokom XV: st.Gospoa D. Kovaevi je u izvornoj grai Dubrovakog arhiva nala imenaetvorice dubrovakihzlatara koji su radili u Visokom, a jo vie ih je radilo uFojnici. Samo u periodu 1430-1463 u Fojnici je radilo 12 takvih majstora -325zlatara. Jedan od njih zadrao se tamo 8, a drugi ak preko 20 godina. 58.)Oskudnost izvora ipak ne sprijeava potpuno da se nazre postojanje izvjesnihbosanskih izraevinaod srebra, u prvom redu skupocjenih pojaseva iposua koje je stizalo do korisnika u Dalmaciji, Veneciji, Milanu, Napulju,Budimu ili Carigradu, uglavnom sve dokle su dopirali bosanski diplomati.Neto od toga dato je na poklon, jer bila je praksa da poslanstva, idui u raznemisije, nose darove osobama koje e sretati, a mogu biti korisne." Mletakekronike izriito biljee kako su bosanski poslanici 1451.g. predali dudu iSenatu na dar 4 konja, sokolove i 4 srebrena pehara.s?' Svi koji su tada dralido sebe po dalmatinskim gradovima imali su u kuama bosanskog srebrenogposua,Srebrno posuekraljevsko i vojvodsko, nosilo je odgovarajuiig. J ednatakva tacna, s igom kralja Tvrtka (in qua erat signum domini regis Tverhci),poklon uglednom graaninu Mihi Madiju (qua dicebatur dictum dominumregem alias donavisse eidem domino Miche), spominje se 8.VII.1429. kaozaloena u Splitu.P!' Dvije srebrne tacne, od kojih jedna takoer sa kreljevimigom (una del arma del Rea), upisane su u inventar dobara ostalih iza Dujma,sina pokojnog protomajstora Ivana, klesara iz Splita.?" Na velikim srebrenimpladnjevima vojvode Vladislava Kosae, zadarski notar (14:;3) zapaanjegov ig, a na jednom od njih i naokolo ispisanu nekakvu legendu. Notarnije znao daje proita, ali konstatuje daje ugravirana "bosanskim pismom">cum aliquibus literis bosnensis circumcirca.v"Za neke srebrene posude izriito je reeno i da su bosanske. Splitski notarje 23.I.1494.g. opisao "unam taciam magnam...cum uno flore in medio, cumliteris circa dicentibus Gaspar Slik, laboratam opere Bosne".64) Moglo bi sepretpostaviti da je i u ovom sluaju rije o poklonu jer i Slik je bio uticajnaosoba, kancelar cara Fridriha III. u ije ime je (18.XII.1442.) traio da Venecijaodredi povjerljivu osobu s kojom bi razgovarao o vanim pitanjima. Traioje pomo protiv grofa Celjskog, na to Venecija, zbog prijateljstva s grofomnije pristala, alije (21.XII.1442.) izrazila spremnost da meu njima posredujeoko primirja.P"Bosanskih izraevina od srebra bilo, je sigurno, i u prodaji, a otuda i kodgraana za koje ne znamo da su obavljali neke slubene misije. Dvije "tazebosnexe" zapisane su kao ostavina splitskog graanina Jeronima Mariia (Hieronimus Maricich) 28.1V.1488.66) Splitski trgovac Batista d'Augubio imaoje cijelu kolekciju bosanskog srebrnog posua. Imao je on i inae mnogo vrijednijihstvari bez kojih je njegova kua mogla paje, pred polazak na hodoaeu Rim, oporukom odredio (1477.) to se od toga moe prodati a novac uloiti ukupovinu zemlje. Jedino srebrnina (arzento lavorato) se nije smjela dirati imorala je ostati u kui. To su "bosanske pozlaene zdjele, velike i male, 19 nabroju, viljuke, kaike.jedna posuda za bombone..." (taze de Bosina tute indorade,grande e pichole, per numero desnove, pironi, chusliere, una confetiera,voglio che restino in caxa)""Takvog posua imali su i drugi i meusobno ga posuivali prilikom veihgozbi, sa veim brojem uzvanika. I Batista kae da je svoje srebrno posueustupao knezu i kastelanu kad su prireivali velike sveane rukove isugraanima kad su prireivali svadbe. Da prilikom vraanja ne bi dolazilodo zamjene sa slinim tuim posuem, pedantni Batista je na svome vrhomnoa urezao nekakav karakteristianznak (le qual taze de Bossina io ne hosegnato del mio segne proprio consueto, de mia mano segnate cum la punta deun cortello), I pored svih tih mjera opreza zapazio je odavno, kako kae15.IV.1480., da mu, to zbog zaborava, to zbog nezapisivanja kome toposuuje, nedostaje nekoliko bosanskih tacni (quia piu tempo fa io me trovavaalcune taze bossinese manchar), a skandal je izbio kad se jedna od njihotkrila kod ugledne gospoe Antonije, keri ser Andrije Markovia (Andreade Marco, Andrea Marchovich), ene Nikole Trogiranina (Nicolo Tragurino)koja ju je sa nekim svojim vrijednostima ostavila u zalagaonicu. Uvjeren da "spravdom steene stvari ne smiju propasti". Batista je podnio tubu. Tuenajesmatrala.da sam znak nita ne dokazuje pa ga nije ni odstranjivala ni opovrgavalai u prigovoru je jedino objanjavala kako se on tamo naao Tacnu jeposjedovala vie od 20 godina, Batistajuje zabunom u nekoj prilici uzeo mjestosvoje jer su bile jednake, dugo je drao u svojoj kui i urezao joj svoj znakkoji je ostao itd.6B)Suvremenici su poznavali i jasno razlikovali to je iji proizvod i model.Stanica, udova velikog splitskog trgovca Radia Radosalia iz Jajca, i samatrgovac poslije njegove smrti, jasno kao i splitski notar, razlikuje npr.tri srebrnekaike bosanskog uzora (tria cocleria more bossinensis) od etiri srebrenekaike talijanskog uzora (quattuor cocleria more italico de argento).Prilikom otkupa jednoga zaloga (13.11.1482.) ona se sjea i est ili sedam srebrnihprstenova bosanske izrade sa dragim kamenom (anelli sei over settedarzento de lavor de Bosna, cum certo credo pedre dentror'"Meu skupocjenim izraevinamaod srebra esto se spominju bosanski po-.)327jasevi. Od Kotora do Venecije bilo ihje po kuama, zalagaonicama i duanima.U duanu splitskog trgovca Ostoje Utienovia inventarisano je (30.III.1450)takvih 17 pojaseva (zenture bosnexe). Cijene su ima najee bile jako visoke.Jedan zaloen u Splitu procijenjen je 30 dukata, drugi na Koruli (1455) ak54 dukata (unam centuram argenti...ad modum bosnensem laboratam... comunisconcordio extimatam ducatorum quinquaginta quatuor), U jednomsplitskom depozitu naao se (1438) zaloen i veliki, srebrom ukraeni pojas saznakom uvenog bosanskog kneza Restoja procjenjen ak 230 dukata (unazentura grande, guarnida de arzento la qual tene per lo signo de conte Restoe,per ducati CCXXX)7) Ali i Restoje je bio izuzetan, daleko poznat i bogat ovjekiji pojas je mogao da po vrijednosti nadmauje ostale. Za njega se posvudaznalo jer se uspjeno ogledao na mnogim bosanskim dravnikim i diplomatskimposlovima. Ve 1422.g. sluio je kao kancelar kralja Tvrtka II. iuestvovao u sklapanju bosansko-venecijanskog ugovora, a 1428.g. je u Venecijiu jako povjerljivoj misiji koja je zabrinjavala Dubrovane. G.1436. nalazio seu kraljevoj pratnji u Ugarskoj, a 1441. je na pregovore u Veneciju slao NikoluTestu u svoje i kraljevo ime. Za njega se znalo i na Rimskoj kuriji gdje jestekao velike zasluge za unapreivanjeinteresa katolike crkve"U Bosni pamu je papa Eugenije IV. (1446) dodijelio potpunu indulgenciju kao i kraljuTomau, a Nikola V. ga je (1448) uzeo u zatitu sa svim njegovim zemljama.Kao dobar katolik htio je da o sebi ostavi svjedoanstvoi u vidu nekakve trajneuspomene u Splitu gdje je (1447) ugovarao s proslavljenim graditeljemJmjem Dalmatincem (Georgius Mathei) da mu, u crkvi Sv.Benedikta, izgradijednu kapelicu.I" Nije zapisano da je veliki Restojev pojas bio bosanske izradei mogao je potjecati iz bilo koje zemlje s kojom je Bosna odravala diplomatskeodnose, ali nije ni nevjerojatno da je bio proizvod naega zanatstva.Osnovu pojasa inila je svila (de sirico) ili koa (de cerio), a po njoj su dolazileaplikacije od zlata ili srebra. Po obliku i teini razlikovali su se muki (abhomine, da homo) od enskih (corigia a muliere, zentura de dona) pojaseva.Pozlaeni pojas livanjskog kneza Pavla Vladania(zentura indorada de contePaulo Vladanich de Clifna) teio je 21 unu, odnosno 262 grama, dok je jedandrugi takav bosanski srebreni pojas (unam corigiam de argento ad morembossinensem) zaloen u Splitu (1482) za 20 dukata teio ak 16 marki (po221,8 gr) ili oko 3,5 kg. Vrijednost im je esto odreivana i po teini. Poetkom1480 govori se o srebrnom pojasu splitskog trgovca Radia Radosalia iz Jajca,tekom est i po libara od kojih svaka je po 7 dukata ili svega 45,5 dukata(per una centura de arzento a ser Radichio...como me offerisco provar pexo L 6e meza a raxon de ducati 7 la L, val ducati 45 e mezo)?"Ipak, pojasevi su tada skoro obavezan dio odjee, a ne samo njezin ukras bez koga se moglo, pa ihje bilo i lakih i jednostavnijih, raenih za mogunostiobinog, siromanijeg svijeta koji nije mogao ni da se pretjerano gizda ni skupoda plaa. Stana, ki Radoslava "de Bossnia", sluavka u kui ibenaninaser Luke Butriia dobila je (1449.) od gazde (polovan) koni srebren pojas izlatan prsten za 6 dukata (et nominatim pro pretio et extimatione unius anuliauri et unius centure corei fulcite argenti apreciatorum de comuni concordioducatorum sex auri72aJ Ali ni to nisu zanemarljiva sredstva uzme li se dajetoliko vrijedilo stado od 25 brava ili 18 dobrih ovnovalh) I ostali bosanski proizvodina mletakom(dalmatinskom) trituSada bi teko bilo utvrditi koje sve vrste bosanskih proizvoda su, u manjimili veim koliinama, dospijevale na mletako trite mada izgleda da im seasortiman proirivao. Pored srebra i njegovih preraevina, pored olova, eljeza,voska, meda, smole, crvea, krzna, sokolova,jastrebova, tovarne stoke i stokeza klanje, suvog mesa, vune, sira, koe, titova, lukova od tisovine, robovske islobodne radne snage, inventari sainjavaniposlije smrti nekog trgovca pokazujuda su oni u svojim duanima drali i bosansko platno. V duanu spltskogtrgovca Nikole Dojmija (Doymi) naeno je (1438) 300 lakata bosanskog platna(telle bosnizie), u Ostoje Utienovia (1450) 40 lakata "telle de Bossina", akod jednog korunalnskogtrgovca ak 1150 lakata "telle bosgnese". Po dalmatinskimkuama se spominju plahte od bosanskog platna (lenzuoli de tellabosnexe) i enske haljine bosanskog kroja (chamisa de dona a la bosnexe:vestis blava li dona facta ad modum Bossine).Obostrano jaanje trgovakogprometa podstaklo je interes i za bosanskinovac. Kupovine u Splitu su plaane i bosanskim novcem. Bosanski groiobraunavanisu po 2 solida (1438) (grossi bosnisi... de valor soldi dui luno) atrgovci su ih primali bez ustezanja jer su s njima plaali svoje nabavke uBosni. Kod Nikole Dojmija naeno je 600, a kod Ostoje Utienovia48 takvihbosanskih groa.?" .i) Izrada ratne opremeMala Bosna, nekad ugroena, nekad pred izazovom da se i sama iri, aesto potresana i unutarnjim ratovima, troila je dosta na vojsku, na utvrde iratnu opremu. O njezinoj vojsci, meutim, malo znamo iako ima znakova dajoj je organizacija mogla biti bliska talijanskom uzoru. V slubi hercega Stjepanabilo je talijanskih vojnika i starjeina. Neki "Bernardus Spagiolo, come-stabilis illustrissimi principis Stephani de Sancti Sava", spomenut je 1453. i1456. g. u Splitu. 74) I suvremeni, veoma pouzdani venecijanski kroniarAntonioMarosini, govorei o jednom sukobu bosanske vojske s Turcima pod Visokim(1421.) istie da je ona bila svrstana "a muodo Sanzorzi", a takav jeporedak bio tipian za talijanske plaenikekompanije. 75)Ako se oprema za takvu vojsku i nabavljala sa raznih strana (Dubrovnik,Venecija) ipak je bilo korisno imati i svoje radionice za izradu, odravanje iopravku bar najjednostavnijeg naoruanja. Topolivci, Jerg iz Nurnberga kodhercega Stjepana i Bartolomeo iz Cremone kod kralja Stjepana Tomaevia,svakako su imali odgovarajueradionice kao i osnovne uvjete za svoje kompliciraneposlove. Zna se daje herceg ohrabrivao otvaranje takvih radionica ida su ga Kotorani optuivali da je u Novom "naselio i organizirao majstore zaproizvodnju oruja i balista (samostrjela)". Ugovorom od 23.VIII.1452. obvezaose dati 100 dukata na trogodinji beskamatni zajam majstoru za izradu oklopa- Vlahi Petrojeviuiz Lastve, pod uvjetom da se u Novom bavi svojim zanatom.Budui daje i svu njegovu proizvodnju unaprijed otkupio po osam dukataza svaki oklop 76>, osigurao muje dobru zaradu, jer su oklopi tada, u dalmatinskimgradovima, plaani po est ili sedam dukata 77). Nije poznato jesu liostale vojvode ili kralj osnivali sline radionice, ali je odavno u svijet otiaomodel bosanskog tita (scutum bosniensis). urica Petrovi nalazi daje takavbosanski tit spominjan u Dubrovniku ve 1335. i 1348. g. 78) Spomenut je i uZadru 1404.g. prilikom popisa jedne ostavtine. 79)Po Bosni su izraivani lukovi i u velikim koliinama dopremani u Dalmaciju.Sa znatnom svotom od 900 libara malih denara (oko 150 dukata) iaoje ovjek splitskog veletrgovca Venture Engleskog (1460.) da nabavi lukove odtisovine u Bosni ("pro emendo arcus de nasso in Bosna") 79a) Ekermann je (urazgovoru s Geteom) potanko opisao kakva vjetina i znanje su potrebni da seodabere podesno drvo i da se posebnim postupkom preparira kako bi steklosvojstva kakva se od luka trae. Bez radionice i tradicije nije moglo biti govorao veoj i konkuretnijoj prizvodnji ove vrste naoruanja. Ostao je pismenitrag o jednoj takvoj "radionici" koja je u Uncu na veliko proizvodila lukove odtisovine ("arcorum de nasso"), Dva su ibenska trgovca ("socii mercantiarumet negociantium seu traficorum"), Florinus Mihoii i Grgur Disinovi ilatamo (1462.) i ugovorilia isporuku 2252 luka za 495 malih libara franko ibenik,od ega je samo za prijevoz plaeno 235 libara malih i 2 solida ("solvisse camera comunis Sibenici libras centum sexaginta sex et soldis XIII... itemsolvisse in pecunia numerata libras sexaginta .. septem denariorum parvorumet soldorum novem), Kapara "u latinskoj tkanini" ("in panno latino"), vrijedna37 libara malih denara data je isporuiocu Radoju Rujeviu (Ruyefcich.,Ruievcich) prilikom pogodbe, a jo jedan predujam od 50 libara malih denaradobio je u Bosni, u Uncu, u njegovoj kui ("in Bosna in Unac in domo ipsius")kad ga je tamo posjetio ser Florino. Pri konanom obraunu isporuiocu jeodbijeno 50 libara i 9 solida na ime karta ("esse defalcatas in ratione archorumnon bonorum sed imperfectorum quod constituerunt ad soldos duos, obulossex pro singulo arcu et non plus") 80)Ali bosansko je naoruanje u velikoj mjeri ipak zavisilo od Venecije. Ona jekralju i hercegu redovito odobravala da ga nabavljaju u njezinom arsenalu,rjee i u njezinim dalmatinskim gradovima. Kada se kralj Stjepan Tomaeviposljednji put naoruavao (1463.) jedan je njegov specijalni izaslanik ("serPaulus Hotinovich de Bosna missus ac nuntius specialis ut asseruit incliti acpotentis viri domini Stephani regis Bosne") nabavio u ibeniku, kod majstoraMatije, 50 samostrjela sa njihovom opremom ("Quinquaginta balistas cumsuis cordis et moistris preparatis et quatuordecim molinellos fercos fornitospro ballistis") za 100 zlatnih dukata. Tolika im je cijena bila tada i u Trogiru.Trogirski knez je oruao galiju, a u travnju je 1463. izvijestio Veneciju da jesve prolo bez ikakve tete jer je samostrjele platio po dva dukata ("balistamcum mulinello ad ducatos duos"). ibenskom je majstoru Matiji isplaeno 40dukata, a 60 dukata deponirano kod ser Marka Dobrijeviapod uvjetom da seisplate im kralj naredi, odnosno im majstor-proizvoa isproba oruje predkraljem u Bosni ("in Bosna coram prefato Rege"). Ugovoreno je da e balistepolomljene-na probi majstor zadrati za sebe a umjesto njih isporuiti druge. snj) Novi znaaj Splita II bosansko-mletakojtrgovinskoj razmjeniU zapadnoj Bosni izrastala je mrea trgovinskih centara povezanih sa Splitomtako da se sve vie ljudi profesionalno bavilo trgovinom. Trgovci izGlamoa, Jajca, Jezera, Kreeva, Livna, Plive, Prozora, Vesele Strae, a vjerojatnoi iz jo nekih mjesta, od eterdesetih godina Xv.st. redovito su u Splitu,gdje na veresiju tovare potrebne robe. S druge strane, u Split stalno pomalopristiu i trajno ostaju trgovci iz Venecije i ostalih talijanskih mjesta, privueniunosnijim i obimnijim trgovakim poslovima. Cambi i Lappo iz Firenze, Baldiiz Sassoferata, Batista iz Gubija (d'Augubio), Sebastijan de Rubeis iz Placentije(de Placentia), Francisco iz Avantija, Baltasar i Zaninus Columbo, JakovContarenno, Anotnio Cavoduro, Laurentio Marino, Ventura Engleski de Mer-80) HAZ, ib.not Ilija Banjvari, 17II!.-III., vol.13., f129'-130.8l) Isto, vol.13d, 45'.331~ontarenno,Anotnio Cavoduro, Laurentio Marino, Ventura Engleski de Meravigliaiz Venecije, i dr. 82) Nitko vie nije oklijevao ekajui da na putovimazavlada idealna sigurnost. Svi su preuzimali stanovite rizike i uspjeno se snjima nosili. Ventura Engleski se i poetkom 1449.g. alio na sinjskog kastelanaJurja koji mu je oduzeo 70 dukata u ulju, tkaninama i ostalim robamaupuenimu Bosnu, ali nije ni pomiljao da smanjuje poslove. Kao trgovac nijebio nezatien jer je i splitski knez odmah, 15.II.1449.g. toliku protuvrijednostoduzeo banovim ljudima dok se stvar ne raspravi. 83)A i sporovi su se timlake rjeavali to ni banovi ljudi nisu mogli ne odravati veze sa Splitom.Ovoje, uostalom, bio i jedini takav sluaj tih godina, a ne zna se ni kasnije daje ponovljen.Tako je prometni znaaj Splita sve vie rastao. Preko njega su, u nekimprilikama, i Dubrovani ili u Bosnu. Kad je svojim trgovcima dubrovakavlada zabranila C18.VII.1450.) da idu preko hercegove zemlje, Split imje, doprestanka neprijateljstava sa hercegom, ostao jedini prolaz. 84) Oni se ve26.y:m.1450. za taj prolaz traili odobrenje od splitskog kneza Donata Barbara,objanjavajuida bi nosili venecijansko, mantovansko, veroneko, vincetijanskoi svoje dubrovako platno sa jo nekom robom. Pitaliau imaju lipravo na besplatan prolaz, odnosno kakve i kolike namete moraju platiti?Izvijeen da su i ranije tuda prolazili, Barbaro im, drei se takve prakse,odobrava da uz uobiajene dabine prolaze ("per transitum"), pod uvjetom daim je Bosna iskljuivo i krajnje odredite, da robu prevoze bez zadravanja("directa via sine diminuzione"), da bale ne drijee i da nita iz njih u Splitune ostavljaju, da za svaku salmu (tovar) platna paualno plaaju po jedandukat, a da ostalu robu carinici ocarine od oka - "ad eorum discretione". Knezje o tome (9.IX.1450.) izvijestio i duda, a kad ni do 12.VI.1451. nije dobioodgovor, pobojao se da, moda, nije dobro postupio. Pourujui odgovor, on jesvoju odluku objanjavao u vie navrata jer je morao znati je li njegova mjerasuglasna s vladinim tenjama protiv kojih nita ne bi ni poduzeo. 85)Naravno da mletaka roba za Bosnu nije ila jedino preko Splita; ila jeona i preko Drijeva (Neretve). Pod uvjetom daje sve bilo u redu nije trebalo nida se njezin put pismeno konstatira. Tako je Francisco Balbi slao svoje platnopreko Drijeva, i tek poto njegov ortak Pasqual Gradonico nije, zbog rata (1451.)mogao u Bosnu proi s nekoliko pea (capcios) svilenog i zlatnog platna, doloje do nezgoda koje su se morale otklanjati pa i pismeno konstatirati. Da bi muolakala, nevolju vlast je odobrila da se platno (i ostala roba) moe vratiti(reconduci posint) bez plaanja uvoznih dabina, uz predoeni dokaz daje sveto bilo izvezeno iz Venecije ("quod sint illi qui fuerunt extracti de Venetiis").86) Split je, ipak, glavna luka zapadnobosanskog izvoza i uvoza, a to svojstvone gubi ni poslije promjena do kojih dolazi 1463.g. pa e trgovci i robe, nastavitiistim putevima im se prilike malo srede. Nikola Brajkovi iz (dotad nespominjanog)Mostara (Nicola Brajcovich de Mostar) iaoje (7.VII.1482.) u prolazu("pro transitu"), preko Splita za Bakar i Rijeku (ad nundinas SancteMargarite) sa 350 jagnjeih koa (pellas angelinas), dok je ivko iz Jajca,poetkom veljae 1482., u Splitu prodao 8.000 libara (3816 kg) meda, po cijeniod 50 malih libara za svaki milijar (477 kg). 87)k) Ubrzanje ritma trgovinske razmjene preko SplitaPrvatrgovakakompanija za poslovanje II BosniDjelomino ouvana izvorna graa ne omoguavada se, skoro do potkrajeterdesetih godina Xv.st., rekonsturira slika razvoja zapadnobosanske trgovinskerazmjene preko Splita. U preostaloj grai iz ranijeg perioda jedva dase spomene i poneki trgovac. Spomenuti su Dobran Bogdaviiz Jajca (1428.),Tvrtko Brajkoviiz ~ezera i Dobrain iz Dubrovnika trgovac "in Boxina" (1435.),Dragi Budimli i Ivan Utienovi iz Bosne (1444.), Grgur Vukovi iz VeseleStrae i Radovan Hrsti iz Kreeva (1445.), Vlatko Vukavi iz Vesele Strae(1446.) 88) i jo moda po koje ime. Ali su se stvari, u meuvremenu, ipakpromijenile, a i trgovaki je promet ojaao. U Zapadnu Bosnu su, preko Splita,ve dolazili strani trgovci da bi se tamo i dulje zadravali. Gaspar de Sax?feratto marljivo je prikupljao i izvozio srebro i vosak. Moda je na tom poslul umro, a u ostavinskoj raspravi (1436.) postavljeno je pitanje i njegove nezako~ite. djece ("filii naturalis") koja su ivjela u Bosni i trokova njihova,moebitnog, prelaska u Split i njihova izdravanja ("quatenus dictos puerosseu filios eiusdem condam Gasparis conudeere seu conduci facere debeat exBosnam in Spalatum"). Vjerovatno se to nije dopadalo njegovoj zakonitoj enizbog egaje djeji zastupnik odluio da ih ipak ne dovodi u Split, alije preuzeoda se stara o njihovu izdravanju ("respondit dictos pueros Spaletum conducerenolle sed eos suis expensis et sumptibus mantenere et nutrire velle...") 89)Ipak se, od kraja tridesetih godina, na bosansko trite ve osvru i krupnijimletaki trgovci koji su i do tada imali iroko polje akcije u ostalom svijetu.Guglielmo Querini (1400 - 1468) povezan inae sa tritima Carigrada,:rra~ezunda,Tane i Kandije, koji zalazi u luke Sirije, Sjeverne Afrike, Seviljel Juzne Francuske, kao i u Brugge i u London, poeo se zanimati i za oblastibli.~~ Veneciji, pa i za Bosnu. Piui prvi put ujunu 1442. Girolamu Maripierukojije otiao u Bosnu trgovakimposlom i kome je, radi prodaje povjerio neko-lika draga kamena, trai od njega informaciju o mogunosti da ovamo poaljebiber i druge mirodije (altre spezie) i robe (merzerie) i koja svota bi bila potrebnaza iniciranje takve trgovine? 89a)O nastalim promjenama i novim mogunostima stvorenim u Zapadnoj Bosnido kraja 1444.g. najbolje svjedoiiskustvo Venecijanca, splitskog trgovca, VentureEngleski de Merabilija (Ventura Engleschi de Merabilia ili de Meraviglia).Poslujui ranije u Bosni i znajui za prednosti Jajca i Jezera, on poetkom1445.g. s drugim Venecijancem, Baltasarom Columbom, osniva trgovakukompaniju. Ugovor o tome, potpisan na pet godina, zakljuili su 9.II.1445.("Sia manifesto chomo io Ventura de Ingrischo fazo compagnia conser Baldassare Columbo per cinque anni, che faza una botega in Jajceho veramente a Jesero dove a luy meglyo parera"). Ventura se obvezaoisporuivati "merze", sol, ulje, rau, tkanine i ostalo to bude potrebnoza Bosnu ("... et altre chosse a luy sera de bisogno per quel paese"). Unaprijedje odredio da e cijena tkaninama "de quaranta" (koja se u Veneciji kretala do9 dukata) u njihovom duanu iznositi 15 dukata po pei, a da e cijena uljabiti kao i u ostalim tamonjim duanima.Ventura je ugovorom sebi osiguraopravo da utvruje cijene ostalim tkaninama i robi ("lassa a mia discretione demi Ventura"). Dobit i gubitak iz ovih poslova ortaci e dijeliti rav~oPravno,nadva jednaka dijela. Baltasaru je ugovorom zabranjeno da - trgujui (osimvaroanima) robu daje na veresiju, bez sigurnog zaloga u srebru ("che il nondaga in credenza senza pegno dariento siguro anissuno, noma a i borgesani"),Venturin ulog iznosio je 500 dukata u robi. 90)Ovom koraku svakako je prethodilo podue "ispitivanje" i poznavanje tritai prilika. Ventura je odranije poznavao stanje i znao ime se moglo trgovati,na emu se molga ostvarivati dobit. Jer, rije je o onom istom Venturi koji se(bez prezimena) javlja 1435.g. kao "famulus" (sluga), a 1437. kao "factor" serAleksandra Baldi de Saxoferato, splitskog trgovca koji je poslovao s Bosnom. 91)ini se, ipak, da veliki poslovi jo nisu bili razvijeni, a onim ime su moglibiti zadovoljni pojedini trgovci, nije bio zadovoljan i kralj. Kralju se i krajem1445.g., inilo da postojeemogunostii dalje ostaju neiskokriene.Poetkom1446.g. on ponavlja upozorenje Veneciji da i dalje jedino Dubrovani izvlaebogatstva iz njegove zemlje ("quod Ragusei divitias suas acqusiverunt in ipsoregno"), traei da i mletaki trgovci dolaze u Bosnu u veem broju. Ona ga uodgovoru (17.III.1446.) uvjerava da e savjetovati svojim trgovcima i ak ihnavoditi da idu u Bosnu ("parati sumus suadere et induci facere mercatoresnostros ut ad Ioca sue serenitatis accedant et conversentur"). 92) I da li samo toili i to i novo vrijeme i osigurana zarada, ali neto je pomoglo da zapoeti proces dobije ubrzanje. Arhivska graa, neto bolje ouvana za 1447.g., pokazujeda se poslovi ve rascvjetavaju. U zapadnuje Bosnu, s namjerom da tamoivi i posluje, preao jo jedan Talijan, Sebastijan de Rubeis de Placentija. Onje 1447.g. i spomenut kao trgovac u Bosni ("mercator in Bosna"). A bosanskisu trgovci ve u Splitu (kod Venture Engleskog.,) uivali toliko povjerenje daim je dosta robe davano i na veresiju. etvorici iz Jajca i dvojici iz VeseleStrae Venturaje (1447.) dao u tkaninama i drugoj robi ("pro pannis et aliismercimoniis") kredit od 670 zlatnih dukata. Batista d'Augubio dao je, samo12.X.1447. jednom Dubrovaninu - jajakom trgovcu, 90 dukata (u robi). Iostali su splitski trgovci davali robu na kredit bosanskim trgovcima kao i strancimakoji su trgovali u Bosni. Ante Zuanovi koji e uskoro i sam premjestitisvoje poslovanje u Jajce, dao je Sebastijanu de Rubeis 144 dukata u robi kojaide u Bosnu (1447.); Petar Markovi - preko 90 dukata etvorici iz Livna iKreeva; Mato Grli (Gerlich) 40 dukata dvojici iz Jajca, itd. Bar 15 trgovacaiz Jajca, Kreeva, Livna, Vesele Strae ili, kako je za neke zapisano, samo - izBosne ("mercator in partibus Bosne"), uzelo je (1447.) od splitskih veletrgovacau robi, na kredit, oko 1225 dukata. Ne zna se ni koju su robu traili ni pokojim cijenama su je dobili, jer je zabiljeeno jedino da se radilo o tkaninamai drugoj robi ("pro panno et aliis mercimoniis: pro mercimoniis et rebus; propanno et mercibus"). Ponekad, je (1449.) uz tkanine spomenuto i ulje ("proresto solucione pannorum et olei"; "pro resto solvere olei et aliorum mercimoniorum").93) Jednom je (1445.) zapisana i cijena ulja. Petorica su iz VeseleStrae kupili na veresiju 82 vjedra ulja i za svako su vjedro zadueni sa po 50solida malih ("solidorum quinquaginta parvorum pro unoquoque viedro olei").94) Poznat! je i cijena vina za g. 1447.: Livnjak Ratko Ozribali zaduen je(25.VI.1447.) sa 64 libre i 3 solida, 'a preuzeo je 45 galeta vina po 18 solida, i 27galeta po 17,5 solida. Sadrina galete je oko 21litar. Te se godine i od noveberbe vino prodavalo (13.XI.1447.), po 17,25 solida za 1 galetu (za 396 galetavina plaeno 341 libru i 14 solida malih) 95)Meu trgovcima zaduenim u Splitu 1447.g. znatno se izdvajao Radi Radosaliiz Jajca. Krajem godine je samo Venturi Engleskom dugovao 386 dukata,to ukazuje na obujam i razgranatost njegovih poslova i na kredibilitetsteen dotadanjim radom. Sav je svoj dug platio ve u svibnju slijedee godine,96) i sigurno nastavio raditi i zaduivati se. Bio je zaista pravi veliki trgo-335vac koji je u Jajcu poslovao i narednih petnaestak godina, sve dok nije 1462.pred turskom opasnou, preao u Split, sa znaajnim kapitalom, nastavivitrgovakeposlove s mnogo autoriteta. eni Stanici je, jo u Jajcu, 1460.g., dao1.000 zlatnih dukata za njenu sigurnost ("pro eius securitate"). Kad su radivee sigurnosti osoba i dobara, preli u Split da ive pod zatitom mletakevlasti, ("sub umbra allarum... Illustrissime dominationis Venetiarum promaiori securitate personarum suarum et bonorum suorum", ona muevljevojglavnici dodaje i svojih 1.000 dukata i tako mu poveavaobrtni kapital ("ut deipsis posset traficare et mercancias facere"). 97) Toje vjerojatno onaj isti RadiRadosali, o ijem poslovanju s Dubrovnikom pie S.irkovi, sumnjajuidaje istovjetan sa Radainom Vukosaliemiz Gorada. 98)Pored trgovaca iz Jajca, Jezera, Kreeva, Livna, Vesele Strae, u Splitu suse 1448.g. zaduivali i novi iz Glamoa i Prozora. Svi su zadueni bar za 1158dukata. 99) Zaduenje je, prema zapisanom, i za 1449.g. iznosilo 1240 dukata,a Talijanima koji su poslovali u Bosni pridruio se i Zaninus de Columbis zakoga tada kau da je trgovac u Splitu i u Bosni ("mercator in Spalato et inpartibus Bosne"). 100)Poslovi su svima ili jako dobro i ne vidi se daje tada itko u Bosni bankrotirao.Svi su u njoj produavali boravak ili se trajno nastanjivali pa i kupovaliili podizali kue. U Jezeru je 1438. spomenuta kua Nikole Dojmija ("una casaa Jesero fata di legno"). Kuu u Jezeru imao je i Ventura Engleski. U Jajcu,pored trga (platea), uz kuu Splianina Ante Zuanovia bila je i indrompokrivena kua ("lignaminis copertam") Mihajla Avantija (Michaeli Avantii)kojuje 1453. dao drugome za dva tovara (najmanje 600 libara) istogvoska 101),itd.1) I kralj Toma osniva svoju trgovakukompaniju.Opi je uspjeh ohrabrio Venturu i Baltasara da 12.XI.1449. obnove svojubosansku trgovakukompaniju 102) Njihov je uspjeh, meutim, poticao i drugetako da njihova kompanija vie nije bila i jedina u zapadnoj Bosni. Drugu su,ugovorom od "3.pr'vara 1449.", osnovali kralj Toma i knez Nikola Trogiranin.Objavljujui ovaj ugovor, .urmin je ono "mjeseca pr'vara g" shvatioispravno kao 3.veljae 103) u emu su ga slijedili i svi ostali (orovi, Solovjev Perojevi, A.Babi) osim E.Fermendina kome se inilo daje "prvar" isto toi prvi mjesec - januar 104) Dvoumljenju oko toga nije bilo mje~ta -jer i uvid unae starije ljetopise jasno pokazuje da su njihovi autori (fra Simun Klimentovi,fra Filip Glavi) sijeanj pisali kao "envar", veljaa kao "pervar", oujakkao "mar", itd. Ali i Perojevi je napravio omaku kad je kraljeva ortakaNikolu Trogiranina olako poistovjetio s "Nikolom Testom Trogiraninom"."S Nikolom Testom Trogiraninom" pie on, "bio je kralj 3. veljae 1449. uVranduku sklopio ugovor za openito trgovanje". Oprezni Sima irkovi to neprihvaa i u svojoj Istoriji Bosne (1964.) samo konstatira da se Toma udruiou trgovaku kompaniju s jednim trogirskim trgovcem. Anto Babi se (1960.)ve bio poveo za Perojeviem pa je i za njega poznati Tomaev diplomata NikolaTesta iz Trogira "po svoj prilici isti onaj Nikola Trogiranin... s kojim jekralj ... napravio ugovor", ali se u tome i pokolebao da bi, u nedovrenu rukopisu"Drutvo srednjovjekovne bosanske drave", raenu svakako prije 1973.(Posebna izdanja ANUBiH, 1987.) neodreenije govorio o neemu "to proizlaziiz poslovnog ugovora kralja Stjepana Tomaa i trogirskog trgovca Nikole"(52) ili se pozivao na podatke "ugovora iz 1449. o zajednikom trgovanju,sklopljenom izmeubosanskog kralja Stjepana Tomaa i Nikole Trogiranina"(58). 105)U svakom sluaju ovo pitanje ostaje i dalje otvoreno jer nije sigurno ak nito je li taj "Trogiranin" bio trogirski trgovac. Jedino se moe rei da NikolaTesta i Nikola Trogiranin i nisu ista osoba. Jer su kralj i njegova kancelarijadobro znali ne samo Nikolu Testu nego i brata mu Stjepana i oca im Jakova.Sva trojica su se, ogledala u kraljevoj diplomatskoj slubi, svoj trojici je uvijekpisano prezime Testa i tek uz prezime dodavano i ono "de Tragurio" i nikad im(osim u jednom sluaju, Listine, IX.III. 265.) nije umjesto prezimena (Testa)upisano ni "de Tragurio" a kamoli "Trogiranin". Uz ime Nikole Trogiraninazapisano je i da je bio knez. Uz ime Nikole Teste esto je stajalo uzoriti vitezgospodin ("spectabilis miles dominus", "spectabilis eques dominus"), a i njegovaena Jelena je kasnije spominjana kao udova pokojnog uzoritog viteza NikoleTeste iz Trogira ("relieta condam spectabili equitis Nicolai Testa de Tragurio"),Nikada, meutim, nije zapisano da bi on bio i "knez". 106) Ni ono "deTragurio" ne treba poistovjeivatis prezimenom "Trogiranin", tim prije to jeTrogiranin - Tragurino, bilo tada prezime posebne splitske obitelji. Jedan se,upravo "Nicolaus Tragurino", spominje u Splitu 1480.g. Ni za ovoga se nekae daje "knez", iako je bio ugledan i imao srebrnog posua u kui pa ak iplemiki grb (arma). Njegova ena Antonija (ki Andrije Markovia),u prigo-104337voru na jednu tubu (1480.) podrugljivo doarava kako bi naivno izgledalokad bi ona poela potraivati i svojatati brojne kue i druge stvari samo potome to nose njezin grb ili neki njezin znak ("parechi casamenti et altre cosetrovate con la nostra arma e signal") 107)U svoje "Openo tr'govanije" ortaci su uloili po 6.000 dukata s ambicioznimciljem da pet godina posluju "na sve etiri strane svijeta". Dogovoreno je danjihova kompanija po jedan duan ("stacun") otvori u Jajcu, Fojnici i Splitu.Kralj se obavezao da e u zajednikim duanima kupovati sve to bude petrebitonjegovom domu i dvoru i plaati "po to bude pravo" - onako kako bi plaaoi drugim trgovcima. Srebro koje dolazi u kraljevu komoru (i ostalo srebro kojebude imao za prodaju) davat e se Nikoli za gotove dukate, po to se budumogli kupiti. Ako, poslujui po "rusagu", knez Nikola pretrpi kakvu tetu,kralj e mu je nadoknaditi, osim ako je prouzrokuju Turci. Oni e i dobit igubitak dijeliti napola. 108) Izgleda da se kralj ipak nije strogo pridravao slovaugovora jer je srebro davao i Venturi Engleskom, ime je, prema navodimau pismu ~te Zuanovia, elio napakostiti i njemu i Nikoli ("e tuto questo afato per far mal a mi e aNicolo") 109)m) Ventura Engleski:potovani trgovac i grabeljivi vukMogue da je kraljeva kompanija, bar na ogranienom podruju, uivalamonopol jer je Ventura, prilikom narednog obnavljanja svoje kompanije saBaltasarom (27.VI.1453.), ne obrazlaui zato, u ugovor unio obvezu da, bezkraljeve suglasnosti, tijekom naredne etiri godine nee nita ni kupovati niprodavati u trokutu izmeu Jajca, Vinca i Kotora kao i u cijelim Donjim Krajevima("che fina questi anni quatro may abia affare nessuna merchantiade nessuno conditione, ne vendere ne comprare da Vinaz fino aChotor e a Jaize ne in tute le parte de Dogne Chray ne ocultamentene palexe cum nisuna persona ezeto re de Bosna"). Ventura je obeaoponovno staviti u duan 400 dukata u tkaninama i drugoj robi i 200 dukata usoli iz Splita i Trogira. Tkaninama je unaprijed odredio cijenu pa e one "dequaranta" koje su prije prodavane po 15, sada ii po 14 dukata pea; venecijanske(panni da Venezia) po 22 dukata, padovanske po 30 dukata, breanskeprve klase (bresani de prima sorte) po 15 dukata pea. Ostaloj robi cijena nijeovako odreena nego e se prodavati po pravedno odreenoj cijeni ("ai priexiusadi iustamente") UO) Ali i povjerenje se meu ortacima izgleda ve poinjenaruavati. Ante Zuanovi je iz Jajca pisao roacima II Split (25.VI.1453.) kako je Ventura nekome tamo govorio da splitski knez podrava Baltasarajer mu je nabavljao konje te da e se aliti Sinjoriji ako mu neto nepravouini ("digando che conte di Spalato fa per Baldasar perche li hacomprado dichavali, e se mi fa torto me voglio lamentar a la Signoria") nn Moda jesumnjiavi Ventura zbog toga i unio u ugovor kako mu se na svaki zahtjevmoraju pokazati rauni kompanije ("e che sempre a mio bon commando mesia tenuto