v ,

Marko SUNJIC

BOSNA

'lVENECijA(odnosi II XIV. i xv. st.)

HKD NapredakSarajevo, 1996.

IzdavaHKD Napredak, Sarajevo

Za izdavaaProf. dr. Franjo Topi

LektorSrekoPaponja

Tehniki urednikDario Kristijan Vini Karlo Maksimovi

KorektorAutor

Priprema sloga"Steak': Sarajevo

Karte unijeliDario Kristijan Vini Kario Maksimovi

Indeks imenaDario Kristijan Vin

TisakReprogra{ika, Sarajevo, 1996.

Za tisakIvica Gubi

Naklada1.000 primjer

F i I Cl ofski fakul tet

rl68-4941497.151'1\114"

11111111111111111111111111111085000101

,,(IBIS

Profesor Marko unji pripada samom vrhu nae istorijske znanosti o bosanskomsrednjoviekovlju. To mjesto opredjeljuje mu monografsko djelo" Bosna i Venecija- odnosi u XIV. i XV.stoljeu". Bio sam u prilici i imao zadovoljstvo da prole godine

proitam ovo, mogao bih rei, kapitalno djelo. Podignuto na brojnim fundamen-talnim izvorima zadarskih, venecijanskih i drugih talijanskih i domaih arhiva i bib-lioteka ono, dublje nego ijedno drugo djelo nae medievistike, osvjetljava posljed-nja stoljea srednjovjekovne bosanske drave. Kada bude objavljeno, sa eljom dato, na radost nae znanstvene istoriografije bude to prije, naa predstava o srednjo-vjekovnoj Bosni proirit e se, a naa bosanska znanstvena saznanja utemeljiti nanovim pouzdanim elementima jednoga od elnika nae medievistike.

Akademik Enver Redi

Andriji (1899.-1981.)l

Stani (1904. - 1993.)

mojim roditeljima

UVODNA BILJEKAOsebujnu i bogatu prolost srednjevjekovne Venecije prouavali su mno-

gi veliki povjesniari koji su pisali na svim velikim jezicima. I u svojimvietomnim historijama sasvim malo njih je jedva koji put spomenulo Bosnu;nitko od njih nije ni pomiljao da raspravlja o odnosima meu ovim dvjemadravama niti je itko smatrao da su, zbog toga, takve njihove historije Venecijeostale nepotpune.

Ako se, dakle, iz pisane povijesti Venecije potpuno iskljue-i-zanemareodnosi s Bosnom, njezina se cjelina ne remeti, niti se remeti sagledavanjeglavnih tokova, procesa i smjerova njezina razvoja. Ve i po tome izgleda daBosna, kao zemlja druge ili tree linije, nema prava oekivati da se njezinaprolost generalno studira, da njezin razvoj i ulogu drugi smatraju vanomkomponentom svoje povijesti jer njezin razvoj niti pridonosi otkrivanju nekih

opih zakonitosti niti je bitan za raspoznavanje neke specifineevolucije, nitipak "skicira" neki iri meunarodnimodel.

Sasvim je drukije kad se stvari promatraju iz naega kuta. U posljedn-jih 11 desetljea (1882.-1992.) kod nasje bar est autora objavilo svoje povijes-ti srednjovjekovne Bosne, od kojih je samo jedna ostala nepotpuna (see dopred kraj XIV.st.) i samo je jedna kompilirana prema rezultatima tuihistraivanja dok su sve ostale potpune i predstavljaju ozbiljna i uspjela znan-stvena djela, raena na temelju svih dostupnih povijesnih izvora. Svaki odovih autora iscrpno je obradio odnose srednjovjekovne Bosne i Venecije buduida upravo ti odnosi ine dobar dio poznate bosanske prolosti. N ae su veze sDubrovnikom i Venecijom u srednjem vijeku toliko razgranate i znaajne da,u sluaju njihova izostavljanja, nita ne bi ni ostalo poznato od nae prolosti.U arhivima Dubrovnika, Zadra i Venecije sauvane su mrvice svih izvornihznanja o naem srednjem vijeku, a ta je graa nastajala iz meudravnihodnosa. Domaa izvorna graa, uglavnom, i nije mogla biti sauvana.

Kad ve pisane historije Venecije zanemaruju i preuuju znaaj njezinihveza s Bosnom u XIV. i Xv. st., a nae im posveuju veliku pozornost, odavnome je zanimalo vrijedi lijo jednom sve to pretresti i izdvojiti u nekakvu poseb-nu cjelinu?

Radei podue u arhivima Zadra i Venecije na prikupljanju izvorne graeza druge teme,inilomi se, po onome to sam uzgred zamjeivao,daje ostalo

poneto neiskoritene grae i za povijest srednjovjekovne Bosne koja bi mog-la pomoida se znanje o bosansko-venecijanskim odnosima jo malo unaprije-di. Neto od venecijanske izvorne grae koja se (1960.) inila "novom" ineiskoritenom, objavio je kasnije Valentini u "Acta Albaniae Veneta".

Kada sam, polovicom 1986. za tzv. "Projekat drutvenog cilja XIII/2", kodRepublike zajednice za nauku BiH, prijavio temu "Bosna i Venecija, odnosi uXIV. i xv. st.", i dalje je izgledalo da bi takva monografija korisno popunilaizvjesnu prazninu. Tada - koliko sam znao - nitko drugi nije ni pokazivaoposebno zanimanje za ovaj problem. Nije se moglo znati daje dr.Bogumil Hra-bak, profesor na novosadskom Filozofskom fakultetu, imao gotov, ali nepub-liciran rad na istu temu. Tako je Republika zajednica za nauku prihvatilamoju prijavu i unijela je u svoj program koji je odmah, sa nazivima tema iimenima obraivaadostavljen mnogim institucijama kako bi bio dostupansvim jugoslavenskim istraivaima iz odgovarajuih znanstvenih oblasti.Mnogo kasnije, 1990., doznao sam da se i profesor Hrabak, sa zakanjenjem,natjecao sa svojom temom, vjerojatno preuujui da je ve ima obraenu.Poto je sva procedura u propisanom roku ve bila provedena, Hrabakovatema nije ni mogla biti prihvaena.Neupuenu sve to, poeo sam nune pre-dradnje. Poto sam i ranije radio u odgovarajuim arhivima, tada sam - samoradi dopune - na teret Republike zajednice za nauku BiH, ponovno proveo

etrdesetak dana na radu u Veneciji i bar dva puta toliko u Zadru.Trebao sam, prema ugovoru, svoj rad zavriti i rukopis predati do kraja

1990., ali kako sam 1987. i 1988.g. tee poboljevao i dva puta operiran, poslovisu tekli usporenije pa mije, razumijevanjem Zajednice, i rok za predaju pomjer-en do kraja 1992.g. Onda me, poetkom 1990.g., kolega uro Toi upozoriodaje u apisu "Istraivanja" (br.J.2), glasilu Filozofskog fakulteta u NovomSadu, prof.Hrabak ve objavio svoju obimnu studiju o venecijansko-bosan-skim odnosima u srednjem vijeku. Bio sam jako iznenaen, tim vie to mikolega Hrabak nikad, prilikom susreta u Zadru i ovdje u Sarajevu, nita otome nije govorio iako je dobro znao da to isto radim. Svoju raspravu popratioje objanjenjem da je dovrena 1973.g. iako u njoj navodi literaturu objavlji-vanu sve do 1987.godine.

Proitavi, u veljai 1990. Hrabakovu studiju "Venecija i bosanska drava",bio sam rijeen da odustanem od svoje, a sa Zajednicom vidim uvjete pod koji-ma bih se mogao osloboditi preuzete obveze. Poslije mnogo kolebanja i nago-varanja prijatelja, ali i poto sam se, ponovnim itanjem, uvjerio da kvalitetHrabakove studije ne otklanja potrebu i moga napora, nastavio sam svoj posao.Uostalom, ako dva autora odvojeno obrade istu temu na priblino istim izvor-Ima i u malom vremenskom rasponu, ne mora znaiti da je onaj malo kasnijigubio vrijeme radei nepotreban posao. Jer ako dvojica i rade isto, to ipak nijesto (Non est idem!)

U Sarajevu, 14.studenog 1992.

9

LITERATURAI.

HISTORIJE SREDNJOVJEKOVNE BOSNE

1. irkovi Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, SKZ, Beograd,1964.

2. orovi Vladimir, Historija Bosne I, Posebna izdanja SKA, knj.CXXIX.,Drutveni i istorijski spisi, knj.53., Beograd, 1940.

3. Klai Vjekoslav, Povijest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882. (fo-totipsko izdanje, "Svjetlost", Sarajevo, 1990.)

4. KlaiN ada, Srednjovjekovna Bosna, Grafikizavod Hrvatske, Zagreb, 1989.5. "Napretkova" Povijest Bosne i Hercegovine L, Sarajevo, 1942. (drugo izdanje

199U6. Prelog Milan, Povijest Bosne, Sarajevo, naklada J. Studnike

II.

OSTALA LITERATURA:

1. AniMladen, Jedan fragment o ivotu vojvode Sandalja, Prilozi Institutaza istoriju, XIX., god. 20., Sarajevo, 1982.

2. Aneli Pavo, Babovac i Kraljevska Sutjeska, "Veselin Maslea", Sarajevo,1973.

:3. Babi Anto, Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj Bosni, Radovi Naunogdrutva BiH, XIII., Sarajevo 1960.; Drutvo srednjovjekovne bosanskedrave, posebna izdanja ANU BiH, LXXIX, Sarajevo, 1987., str. 21.-83.

4. Babinger Franz, Mehmed Osvaja i njegovo doba, Matica srpska5. Bailly August, La Serenissima repubblica di Venezia, Dal Oglio edit.G. BatisteZla A., La repubblica di Venezia, Venezia, 1921.7. Block Marc, Come e perche fini la schiavitu antica, u knj.Lavoro etecnica

nel Medioevo, Universale Laterza 103. Laterza edit., Bari 1969.

l O

8. Bosisio Alfredo, Basso Medioevo, Instituto geografico de Agost~ni, Novara,1960.

9. Boi Ivan, Mleaniprema naslednicima hercega Stefana, Zbornik Filozof-skog fakulteta, BeogradNemirno primorje xv: veka, SKZ, Beograd, 1979.Zeta u Despotovini, u Istoriji Crne Gore 11/2., Titograd, 1970.Borba Stefana Vukia i Mleana u Zeti, Isto.

10. Brunelli V., Storia della citta di Zara, ed. LINT, Trieste, 1974.11. Cogneti de Martiis, I due sistemi della politica commerciale, Bibl.dell econ-

omista, 4.serie, vol.Lp.L, Torino. 1896.12. Cozzi G. - Knapton M., Storia della repubblica di Venezia, Torino, 1986.13. irkovi Sima, Herceg Stefan VukiKosaa i njegovo doba, Nauno delo,

Beograd, 1964.Protivrenosti balkanske politike, Istorija srpskog naroda, Il.Beograd, 1982.Rusaka gospoda, Istorijski asopis, Beograd, 1974. .14. orovi Vladimir, Teritorijalni razvoj bosanske drave u srednjem veku,

Glas SKA CXLVIL, drugi razred 85., Beograd, 1935.15. okovi Pejo, Bosansko kraljevstvo u prelaznim godinama 1443.-1446.,

Banjaluka, 1988.16. uk Rua Srbija i Venecija u 13. i 14. veku, Ist.inst.,Bgd, 1986.16.a) Daja M. Sreko, Konfesionalnost i naci~nalnost Bosne i .~erceg?;ine,

Svjetlost, Sarajevo, 1992.; Bosanska podjeljenost na konfesije, Jukic, 16/17, Sarajevo, 1986/87 .

16b) Duby G., Le origini dell' economia Europea, Laterza, Ban, 1975.17. Feji Nenad, panci u Dubrovniku u srednjem veku, Prosveta, Beograd,

1988.-Notes sur la traite des Esc1aves de Bosnie a Barcelona au Moyen Age, Estads

Histories documents dels Arxius de protocole X(l982.), Barcelona, 1982.18. Hrabak Bogumil, Venecija i Sandalj Hraniu njegovom irenju po primor-

ju poev od Hercegnovog, Boka ll, Herceg Novi, 1979.- Venecija i bosanska drava, Istraivanja, XII., Filozofski fakultet u Novom

Sadu, Novi Sad, 1989. .19. Jireek Konstantin, Trgovakidrumovi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem

vijeku, "Svjetlost", Sarajevo, 1951. .20. Kegelmacher, Filipo-Maria Visconti und Konig Sigismund, Berhn, 1885.21. Kali Jovanka, Istorija srpskog naroda, 11., Beograd, 1982.22. Klai Vjekoslav, Krki knezovi Frankopani, Zagreb, 1901.23. KlaiNada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976.24. Klai N. - Petricioli 1., Zadar u Srednjem vijeku, Zadar, 1976.25.KovaeviDesanka, Prilog prouavanjuzanatstva u srednjovjekovnoj Bosni,

Godinjak DI BiH, X, Sarajevo, 1963. .- Prilog pitanju bosansko-turskih odnosa, Godinjak DI BiH, XI., Sarajevo,1961.Gradska naselja bosanske srednjovjekovne drave, Sarajevo, 1978.

l l

26. Kreki Baria, Mleci i unutranjost Balkana, Godinjak DI BiH, Sarajevo,198_.

27. Kretschmayr H., Venedig und Ungarn, Scritti storici in onore di CamiloManfroni, Padova, 1925.

28. Line Frederic, Storia di Venezia, Einaudi, Torino, 1978.Ritmo e rapidita di giro d'affari nel commercio veneziane, Studi in onore di

Gino Luzzatto 1., Milano, 1950.29. Lopez Santo Sabatino, II principio della guerra Veneto-turca nell ' 1463.,

Archivio veneto, quinta serie, vol.Xv, (1934.).30. Lovrenovi Dubravko, Kako je bosanski vojvoda Sandalj Hrani doao u

posjed Ostrovice i Skradina, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, XIX.,Zagreb, 1986.

31. Manfroni Camilo, Storia della marina italiana dalI trattato di Nimfeo allacaduda di Constantinopoli 1., Livorno, 1902.

32. Mitis Silvio, La Dalmazia ai tempi di Lodovico il Grande re dUngheria,Annuario dalmatico IV. Zara, 1887.

33. Montanelli I. Gervaso R., L'Italia dei secoli bui, Rizzoli, Milano, 1963.34. Musatti Eugenio, Venezia e le sue conquiste nel Medioevo, Ve.r,9na, 1881.35. Mc Neil William H., Venezia, Il cardine dEuropa, 1081.-1797., Veltro ed.,

Roma, 1979.36. Norwich John Julian, Storia di Venezia I, Mursia, Milano, 1982.37. Ostrogorshi G., Istorija Vizantije, SK.Z., Beograd, 1959.38. Pederin Ivo, Il comune di Spalato e le sue relazioni con la Romagna, Le

marche ecc.in epoca Malatestiana, Centro di studi Malatestiani, Atti gier-nata di studi Malatestiana Civitanova Marche 7, Bruno Ghigi edit., Rimi-ni, 1990.

:3\). Petrovi urica, Dubrovako oruje, Vojnimuzej Beograd, (posebna izdan-ja VI.), Beograd, 1988.

40. Praga Giuseppe, Testi volgari spalatini del trecento, Atti e memorie dellasocieta Dalmata di storia patria, vol.I1., Zara, 1928.

41. Quadri A., Descrizione topografica di Venezia, Venezia, 1844.42. Raki Franjo, Bogumili i patareni, Rad JAZU VII, VIII. i X, 1869 - 1870.- Pokret na Slovenskom jugu, Rad JAZU, IL-IV., Zagreb, 1863.;j:3.RadoniJovan, Donaldo da Lezze i njegova "Historia Turchesea", Godinjica

Nikole upiaXXII., Beograd, 1953.14. Romanin S., Storia documentata di Venezia, IV., Venezia, 1855.;j!). SpremiMomilo,"Druga vojna" i obnova drave, Istorija srpskog naroda

IL, SKZ, Beograd, 1982./16. iiFerdo, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba, Zagreb, 1902./17. undrica Zdravko, Stonski rat u XIV.st., Peljeki zbornik, 1980.'1k unji Marko, Dalmacija u Xv.st., "Svjetlost", Sarajevo, 1967.

- Prilozi 'za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420.-1463., Historijskizbornik, Zagreb, (XIV.) 1961.- Nekoliko podataka o srednjovjekovnim bosanskim izraevinamaod sre-

1 2

bra, Radovi., Filozofskog fakulteta u Sarajevu, L, Sarajevo, 1963.- O vojvodi Vlatku Kosai i njegovoj srebrenini deponovanoj u ZadruGodinjak DI BiH, XXXIX., Sarajevo, 1988. -'O migraciji "de partibus Sc1avonie" u Markama do polovine Xv. stoljea(Ancona), Radovi VIII. (Fi1.fak. u Sarajvu), Sarajevo, 1976.Slavi nell"Anconitano: il xv. secolo, u knjizi Italia felix. Migrazioni slave ealbanesi in Occidente.. a cura di Sergio Anselmi Ancona, 1988.- Trogirski izvjetaji o turskom osvojenju Bosne, Glasnik arhiv. drutava

! BiH XXIX., Sarajevo, 1989.49. Tadi Jorjo, Privreda Dubrovnika i srpske zemlje, Zbornik filozofskog

fakulteta XII, Beograd, 1968.50. Tombor Tibor, L'alleanza della Repubblicha di Genova con lUngheria nel

secolo XlV. contro la Repubblica di Venezia,51. Toi uro, Trg Drijeva u srednjem vijeku, "Veselin Maslea", Sarajevo,

1987.,Brtanik u sred. vijeku, Godinjak DI, XXI.-XXVIL, Sarajevo, 1976.

52. Tucci Ugo, Mercanti, navi e monete nel cinquecento, II. Mullino Bologna1981. ' ,- Patrizio veneziano mercante e umanista, Venezia centro di mediazionetra oriente e occidente, Aspetti e problemi L, Leo S Oleschi ed., Firenze1977. '

53. Verlinden Charles, Le relazioni economche fra le due sponde adriatichenel basso Medioevo alla luce della tratta degli schiavi;Momenti e problemi della storia delle due sponde, Congresi Salentini Il.,Lece, 1973.

54. Yinauer Vuk, Trgovina bosanskim robljem tokom XlV.st. u Dubrovniku,I Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 1953.

55. Vlajinac Milan, Renik naih starih mera u toku vekova, Hl., Beograd,1968.

13

IZVORI1. Neobjavljena arhivska graa:

ASV - Archivio storico di VeneziaHAZ- Historijski arhiv - Zadar

2. Neobjavljene kronike:Delfin. Zorzi, Cronica di Venezia (Mss. Marciana It.Cl.VII.,cod.794.,coll.8503.)Erizzo Marcantonio, Cronica Veneta (Mss.Marc.It.Cl.VI!., cod.5Ji..coll.8636.)Morosini Antonio, Cronica Veneta (Mss.Marc.It.Cl.VII.,cod.2048.2049.,coll.8331.,8332.) _

3. Neobjavljena historija:Zavoreo Dominico, De rebus dalmaticis libri octto (Mss.Marc.lat.Cl.X.,colI.3652.)

4. Objavljene kronike:Annales forolivienses, Castello 1903.Cronica di Antonio Veronese edita la prima volta ed illustrata da GiovanniSoranzo, Venezia 1915.Cronica di Cristoforo da Soldo a cura di Giuseppe Brizzoliera, Raccoltadegli storici italiani, Rerum ital. scriptores, t.XXI., p.II!., Bologna.Galeazzo e Bartolomeo Gatari, Cronaca Carrarese, Rerum ital. scriptores,t.XVIL, p.L,vol.LGasparis Veronesis, De gestis tempore Pontifici maximi Pauli Secundi, Mu-ratori, Rerum ital.scriptores, tJIL, p.XVI.Morelli Jacopo, Storia dellassedio e delle ricupera di Zara fatta da'Venezianinel anno MCCCXLVI., Monumenti veneziani di varia literatura, Venezia,1796.

5. Zbirke izvora:DiniMihajlo, Iz Dubrovakog arhiva II!.,Beograd, 1967.Fejer Georgius, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, XI2., Xl6., Budapest

Fermendin Eusebius, Acta Bosnae potissimum ecc1esiastica cum insertis ed-

14

itorum documentorum ab anno 925. usque annum 1782., Zagreb, 1892.Fraknoi V., Mathiae Corvini Hungariae regis epistole ad Romano pontificesdatae et ab eis acceptae, Budapest, 189I.Gelcich J. - ThaUoczy L., Diplomatarium Ragusinum, Budapest, 1887.J orga Nikola, Notes et extraites pour servir a lhistoire des croisades au XV.esiecle, IL, Paris, 1899.Kukuljevi-Sakcinski Ivan, Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, L,Zagreb, 1861.Luci Ivan, Povijesna svjedoanstvao Trogiru, akavski sabor, Split, 1979.Ljubi ime, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i Mletake Re-publike, Vol. I-X, Zagreb, 1868.-1891.Macuscev Vikentije, Monumenta historica Slavorum meridionalium vicinorm-que populorum a tabulis et bibliothecis italicis depromta, vol.L, Varsaviae1874.; vol.Il., Belgrad, 1882.Miclosich. Fr., Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae, Ra-gusii, Viennae 1858. (Graz, 1964.)Monumenta Ragusina, Libri reformationum, Zagreb, 1879.-1897.Nagy-Nyary , Magyar diplomaczai emlekek Mathias kiraly korabol (1458.-1490.), Budapest, 1875.-8.Pastor L., Acta inedita historiam pontificum Romanorum praesertimsaec.XV.,xvr.,XVII. i1lustrata, vol.I. (1376.-1464.) Freiburg, 1904.PuciM., Spomenici srpski, 1-2, Beograd 1858., 1862.Pii secundi commentarii rerum memorabilium que temporibus suis contin-gent IL, citta di Vaticano 1984. .Predelli, I libri commemoriali di Venezia, Venezia, 1876.Pukar Jerg iz Nirnberga, Traktat o Turcima, u knjizi Kosovo u pamenju i

seanju, Beograd, 1989.Raki Franjo, Notae Johannis Lucii, Starine XIII., Zagreb, 1881.- Prilozi za zbirku srpskih i bosanskih listina, Rad JAZU Zagreb...Radoni Jovan, Dubrovaka akta i povelje, Bgd., 1934.

Smiiklas Tadija, codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavnoiae,(L-XVI.), Zagreb

StojanoviLjuba, Stare srpske povelje i Pisma L-IL, Beograd 1929.-1934.afarik Janko, Srpski istorisjki spomenici, mletakog arhiva, 1-2, Beograd,1862.urmin uro,Hrvatski spomenici I, Zagreb, 1898.Thalloczy L., Codex Jaicza, Budapest, 1915.Thalloczy -Eckhart, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mitte-lalter, Munchen, 1914.Thalloczy L., Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim osvr-tom na povelje Kormendskog arhiva, GZM,Sarajevo, 1906.Thalloczy - Horvath, Codex diplomaticus comitatum Dubicza, Orbas et Sana,Budapest, 1912.Timba Giorgio, Bernardo de Rudolfi.s notaio veneziano, Venezia, 1974.

Valentini G., Acta Albaniae Veneta, ed.Trofenik, Munchen.Wenzel G., Acta extera IlL, Budapest, 1876.

15

ISTJEPAN II. KOTROMANI -PROMOTOR BOSANSKIH

DRAVNIH VEZA SA VENECIJOM

1. Poetne veze"Nije lako odluiti", tvrde autori, "kada poinjumletako-bosanskiodno-

si". lj Dodajmo, ne samo da nije lako nego nije ni mogue. Ali i ne oteavajmosebi posao, traei nemogue,kad se o prolosti ne moe ni znati nita to onasama ne pristaje da povjeri," a povjerava onoliko koliko je sauvano u pov-ijesnim izvorima pa se povijesniari, da ne bi nagaali, kao i knjigovoe zak-lanjaju iza stava kako ono to nije zapisano - nije ni postojalo (quod non estin libris, non erat in mundo). Ne drai se toga, i u nastojanju da bosans-ko-venecijanske odnose predstave to starijim, neki autori pretjeruju kad ihpomjeraju u dalju prolost, kad kontakte s naim primorskim oblastima, kojee mnogo kasnije pripasti Bosni, uzimaju kao nekakve "poetneveze". Premanjima ''bi ti odnosi poeli u IX.veku, s borbom Neretvana kao gusara protiv

mletakevlasti u Jadranu. Slijedei takvo shvatanje naglaava se da je i "doprvog mletakogpreuzimanja kasnije bosanske teritorije dolo lI71.g.", kadasu Mleani "privremeno poseli deo bosanskog podruja i Dubrovnik". Meutakve "veze" spada navodno i to to su robovi iz Bosne, bar od 1280., ako ne iranije, preko Dubrovnika, odlazili u Veneciju." Sasvimje mogue da su nekakveveze izmeu ovih dviju zemalja starije od vremena za koje postoje sauvani

I) B.Hrabak, Venecija i Bosanska drava, Istraivanja, 12,Novi Sad, 1989., str.408-409. (cijelarasprava je bez ikakve vrijednosti).;~) M.Bloch, Feudalno drutvo, Naprijed, Zagreb, 1958.,14.

l 8

povijesni izvori mada, i uz takvu pretpostavku, svakako treba biti realan i netraiti "veze" tamo gdje nisu posvjedoene,odnosno gdje ih, ili kada ih nikakonije bilo, kada je Bosna bila mala, beznaajna, udaljena od morske obale iizolirana u unutranjosti. "Sa Bosnom u uem smislu", ni prema Hrabaku,Venecija "nije imala neposredne odnose sve do poetka XIV.st."4)

Posebno je pitanje koliko su i ti odnosi, kad Bosna nije na elu imala svogadomaegbana, bili neposredni. Bosna je tada potinjena ubiima, i sve toVenecija o njoj zna jeste da ulazi u titulaturu kojom se kite predstavnici oveznamenite hrvatske vlasteoske obitelji koja se dobro snalazila u ugarsko-hr-vatskim neprilikama s kraja XIII.st. i koja je - domogavi se najvie vlasti uHrvatskoj i Dalmaciji - postala nezaobilazan imbenik u razrjeavanju

dinastike krize. U borbi za ugarsku krunu, napuljski princ Karlo Martel iotac mu Karlo II. Anujski, priznali su (1292.) Pavlu ubiu i njegovoj braiskoro cijelu Hrvatsku - , sve do granica "provincije koja se zove Bosna". Pavleje odmah poeo potiskivati i bosansku granicu, a u jednoj povelji iz 1299. na-ziva se ''banus Crouacie, Dalmacie et dominus Bosne" iako tadajo nije gospo-dario cijelom Bosnom. Njegovo napredovanje usporavano je otporom domaegbana Stjepana I. Kotromania, koji je 1290. ili koju godinu ranije, preuzeobansko dostojanstvo. Kada se s Kotromaniem nije mogao narediti, Pavle ubi"nije s njim ni raunao ni u kojoj varijanti" nego je bosansko dostojanstvododijelio svome bratu Mladinu I. Ovaj je 1302., kao gospodar Bosne, svojimdalmatinskim gradovima potvrivao slobodu trgovanja u Bosni kakvu sumoda i prije njega imali. Njegova je vojska (1302.) ratovala protiv

Kotromanievenegdje u predjelu Drine, kamo je uporni Kotromanibio potis-nut. Budui da otpor nije prestajao, iMladinovo banovanje protjee u rato-vanju. L~ja 1304.je i poginuo "od nevjernihjeretika", a osvajanje je nastav-io Pavao Subi i priveo ga kraju pa se, od poetka 1305. g. mogao nazvati"gospodar cijele Bosne" kojuje onda dao najstarijem sinu - Mladinu II. Tako je

meu junoslavenskim vladarima (s kojima je Venecija odravala veze)poetkomXIV.st. spomenut kao ''ban Hrvatske i Bosne" i Pavao ubi, a od1305.g. i kao "gospodar itaveBosne"."

Ne zna se, meutim, a zbog pomanjkanja izvora nee se ni znati je liBosna u vrijeme prevlasti ubia (koja e potrajati sve do 1322.) ulazila u bilokakve doticaje s Venecijom. Samo jedna biljeka od 15.XI.1300.g. spominjenekakve Venecijance u Bosni. Tada je u venecijanskom Velikom vijeu

zakljuenoda se, posredstvom Dubrovnika, nastoji osloboditi oko 50 Veneci-janaca "qui dicuntur esse capti in partibus Boxine"."

3) B.Hrabak, Isto.4) B.Hrabak, Isto.str.41O.5) V.Klai, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.,str.90.-93.; V.orovi, Historija

Bosne, Beograd, 1940.,str.236.-7.;S. irkovi, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, SKZ,~eograd, 1964.,str.78.-79.;N.Klai I.Petricioli, Zadar u srednjem vijeku, Zadar, 1976.,str.208.

6) SiLjubi, Listine o odnoajih Junoga Slavenstva i mletake Republike (dalje: Listine), I.,Zagreb, 1886., str.193.

l 9

Ovaj sluaj nije vie spominjan i ostaje da se nagaa ta su oni ovamoradili, ime su se ogrijeili i zbog ega su mogli biti zatvoreni.

v

2. Izvlaenje ispod Subieva tutorstvai uplitanje u sukobe hrvatskih velikaa

PoetkomXIV.st. "bosanska drava je tako rei nestala", mada su ubiipotivali njezinu unutarnju samostalnost i ostavili "na vlasti domae banoveiz kue Kotromania ... Absorbovana feudalnim oblastima ubia", Bosna jetada ipak dovedena "u blie veze s dalmatinskim komunama i njihovim tr-govcima. Privilegije za splitske trgovce izriito su davale slobodu kretanja iposlovanja u Bosni". Ali tua vrhovna "vlast je nesumnjivo sputavala njezinuizrazitiju spoljnu politiku"."

Tako su stvari stajale tijekom prva dva desetljeaXlVst. pod ubiimadokse nije poela raspadati cijela njihova tvorevina. Od nje se najprije (1319.)odmetnuo ibenik, zatim Trogir. Dalmatinske je gradove prihvatala Venecijai pomagala ih - iz svojih razloga. Kada je sve krenulo naopako, protiv banaMladina su ustali i njegovi najistaknutiji vazali: Kurjakoviiu Krbavi, Stipaniiu Donjim Krajevima i Mihovilovii u Livnu. Katastrofa je postala neizbjenakad je kralj Karlo I. (1300.-1342.), obavijeen o pokretu feudalaca i neza-dovoljan to je Mladinovom krivicom dolo do mletakog irenja u Dalmaciji,uz to eljan da se oslobodi jednog prejakog i opasnog velikaa, naao dovoljnorazloga da tamo zavede svoj red. "Onje uzeo pod svoju neposrednu vlast bosan-skog bana Stjepana II. Kotromania i uputio ga zajedno sa slavonskim banomIvanom Baboniemu Hrvatsku". U ratu to je uslijedio, ibenske i trogirskelae, pomognute venecijanskim, oduzele su Mladinu Skradin i Omi, a Babo-

nimuje (1322.) nanio teak poraz kod Bliske, nedaleko od Poljica. Ugroenod svih, Mladin je odluio da u Kninu izae pred kralja i da mu se pokori. Timaktom spasio je glavu, ali je izgubio svu vlast i ast i bio uhien. Vlast ubiau Bosni nije vie nikad dolazila u obzir. B) Kad su unitili bana Mladina, hr-vatski su se velikai ponovno zavadili. Jednu je skupinu predvodio Mladinovbrat Juraj ubi, drugu cetinski knez Nelipac. Kadje Juraj II. poao da opsje-da Knin (iz kojega je Neli pac istjerao kraljevu posadu), s njim su se udruilesnage iz Zadra i Bosne. Druga strana je bilajaajersu uz Nelipca, osim livan-jskih Mihoviloviai krbavskih Kurjakovia,stali ibenik i Trogir, a iza njih jebila Venecija. Lipnja 1324.g. Juraj II. je razbijen i zarobljen pod Kninom, aborbu protiv Nelipca nastavio je sam bosanski ban koji se 1325. pridruio

7) 8. irkovi, Isto,str.80.,84.8) Isto,str.85-86; V.Klai, Isto,str.93-94.; V.orovi, IstO.,str240.; Napretkova Povijest Bosne i

Hercegovine, Sarajevo, 1942.,str247-248.; N'.Klai, Srednjovjekovna Bosna, GZH,Zagreb,1989.,str.210.-211.

20

novom hrvatskom banu kad je tamo stigao s kraljevim nalogom da zavedered-"

v

3. Sirenje Bosne i porast njezina znaajaDok se hrvatska vlastela sukobljavala sa svojim kraljem, bosanski mu je

ban odano sluio. "Takva orijentacija donosila je banu velike koristi" jer mujekralj ostavljao u Bosni "sasvim odrijeene ruke" i nije iao "dalje od zahtjevada... bosanski ban bude vazal sa tradicionalnom obavezama'i.I'"

A "angaovanje Bosne u akciji za obaranje Mladina II., i u borbama meuhrvatskim velikaima (1322., 1324., 1325.) imalo je za rezultat znaajnoproirenje bosanske dravne teritorije" jer je tada ban granice svoje dravepomjerao u raznim pravcima.l"

U ovornje razdoblju pridobio istaknutu obitelj Stipania,preko koje je osig-urao vlast nad Donjim Krajevima. Zavladao je (ne zna se kako) Zavrjem (Li-vanjsko, Duvanjsko i Glamoko polje). Isto tako zaposjeo je upu Ramu, Zagorje,Zapadni Hum izmeuNeretve i Cetine (bez Omia) i, preko Krajine, bez ve-likog otpora, doao do mora. Zapadne granice njegove drave brzo su pomjerene"do linije kojaje priblino spajala tok Cetine sa gronjim tokom Sane".12)Sposo-ban, odvaan, vjet da iskoristi svaku priliku, im mu se ukae, ban je, nebjeei pritom od rizika, izazivao i mnogo jau srpsku dravu" u kojoj su borbeoko prijestolja, poslije smrti kralja Milutina (1321.), dovodile u pitanje ouvanjeteritorijalne cjelovitosti. Umijean u zadjevice u Hrvatskoj, ban nije odmahiskoristio priliku u Srbiji, ali ni posljedice nereda nisu tamo brzo ieznule,posebno .meu vlastelom koja se .osamostaljivala u rubnim oblastima. To je

omoguilo Stjepanu II. da krene u osvajanje prema sjeveroistoku, istoku ijugu. Oblast Usore i Soli, kojom su ranije vladali bosanski banovi pa potompripala srpskom kralju Dragutinu, ponovno je, od 1324., u titulaturi bosan-skog bana, to sigurno nije uinjenobez suglasnosti ugarskog kralja.':"

Za dugog ratovanja Milutina sa Dragutinom, Srbija je izgubila i Humskuzemlju. Njome je zvaladao Mladin II. ubi i nazvao se glavnim gospodaromHuma. Milutin je protjerao ubie i obnovio svoju vlast, ali kako je poslijenjegove smrti osamostaljena vlastela, meusobnimunitavanjem, ugroavalainterese Dubrovnika, Dubrovanisu 1326., protiv susjednih Branivojevia(ijase oblast sterala izmeuDubrovnika i Neretve) uli u savez sa banom Stjepa-nom II. Kotromaniem.!"

9) V.Klai, Isto.,str:110-113.; V.orovi, Isto,str:242.,247.; S.irkovi, Isto.str:86-87.10) Siirhooi, Isto.11) Isto,str:88.12) Isto; orovi,Isto,str:247; oroui, Teritorijalni razvoj bosanske drave u srednjem veku,

Glas SKA 167, Beograd, 1935.,str:32.33.13) oroui, Teritorijalni razvoj,str:33.14) orooi, Historija Bosne,str:239; irkovi, Isto, str:88-9.

21

Drava za vlade bana Stjepana II. Kotromania

22

Kralj Stefan Deanski(1323.-1331.) i sin mu Duan, nisu se tada mnogo nizanimali za nepokornu humsku vlastelu pa je uspjeno ratovanje protivBranivojeviabanu donijelo znatan dio Huma i otvorilo mu dolinu Neretve -najvaniju prometnu vezu izmeumora i unutranjosti.

Poto je uspjeno pomjerio granice u svim pravcima, ban Stjepan je mogao(oko 1325.) da se u jednoj povelji nazove: "gospodin'vsem'zeml'am'bosnskim" i solskim i ustojrskim i Dolnim" Kraem" i Hfoujmslciezemli g'(ospojdfi)n", a njegov "dijak" Pribisav nije propustio da na krajupovelje doda kako njegov ban tada "drae ot S(a)ve do mor", ot Cetine doDrine". 15)

Ban je smjerao i preko Drine pa je, u otvorenom ratu sa Srbijom (1329.)prodro uPolimlje, gdje je naiao na snaan otpor. Jedan zapis spominje kakoje mladi kralj Duan presreo i teko porazio "bezbone i pogane babune".

Prisjeajuise kasnije munihdogaaja,doivljenih moda u toj bici, "ou Rasi",ban 1351., iznosi detalj kad je i konj pod njim bio ubijen, a Vuk Vukosali mu,usred bitke ustupio svoga, koga neprijatelji takoer "isikoe na smr't".lB)

Stalno u pokretu, ban se pouzdavao u sebe i u svoje vjerne, u oruje, uuvjebane konje i junake kojima je sluio za uzor. I na svom dinaru predstav-ljenje kao odluan,postariji ovjekpovelikeglave, naglaenih jagodica, istak-nute iroke brade, krupnih, dobro razmaknutih oiju usaenih ispod iroka

ela s pogledom oborenim na krilo, preko kojega je prebaen povei, teki ma,a na ma energinobaene obje ruke, lijeva na kaniji, desna sa uoblienijommiicom, na poduem, malo izvuenombalaku, spremna da ga istrgne...

4. Prvi dodiri s mletakim vlastimaa) Prvi koraci: nepovjerenje i sumnjiavost

U neobuzdanoj tenji za razmicanjem granica, zahvatanjem novih teri-torija i ruenjem staroga reda oko sebe, Stjepan Il se zamjerio ne samo srpskimkraljevima i hrvatskim velikaima nego je po namjerama i djelima postaoopasan i za posjede Mletake Republike kojoj je, izbijanjem na more, postaoneugodan susjed. Ponesen dotadanjim uspjesima porniljao je da se sa obale

"doepa... ak i ostrva Braa i Korule":", to je Veneciji bilo dovoljno za dug-otrajno i ozbiljno neprijateljstvo. I banovo sukobljavanje s mletakim prijatel-

15) L. Thalloczy, Istraivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim osvrtom na poveljeKormandskog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja (GZM), Sarajevo, 1906.,str.406- 7.; oroui,Teritorijalni razvoj, str.36. irkovi, Isto,str.88-92.

16) L.Thalloczy, Isto,str.408; KJireek, Istorija Srba I, Beograd, str.264.; orooi, Historija Bosne,str.250.251.; irkovi, Isto,str.90.-91.

17) V.orovi, Teritorijalni razvoj,str.35-36.; M.Perojevi, ifNapretkova" Povijest Bosne i Herce-govine, str.257. -8.

23

jima, stonskim Branivojeviimai Nelipevom koalicijom, a pristajanje uz Ju-rja II. ubia i ostale koji su podravali i titili mletakogodmetnika Baja-monta Tijepola takoer je dugorono opteretilo odnose i onemoguavalo pri-jateljske ili bar normalne veze. U takvom spletu nepovjerenja lako se pribje-gavalo sili. Sa znanjem Venecije, kneevi Trogira i ibenika pomagali su Ne-lipca protiv Jurja II. ubia ijije saveznik bio basanski ban. Kadje 7.VII.1324.

ubi poraen i zajedno sa Tijepolom zarobljen, a bosanski ban sam nastaviorat protiv Nelipca, dvije stotine trogirskih boraca je imalo nalog da Nelipcu"prua podrku protiv kneza Stjepua iz Bosne, Stjepuevog brata i njegovevojske, ali da poduzimajui sve to bude potrebno, ipak u Bosnu ne prelaze'i.l'"Nepovjerenje i suprotnost interesa oitovani su tako sve do kraja dvadesetihgodina paje Venecija i 1329. znala za banove zahtjeve Dubrovanimada mudaju lae za rat protiv Korule (quod volunt concedere de suis barchisbano Sciposio, venture in offensionem illorum de Curzola) i od njihtraila da ne popuste pod pritiskom.!" Ne zna se za sve protumjere mletakevlade, ali izgleda da je 1331. uzimana u obzir i direktna kaznena akcija, zakoju je trebalo da i Dubrovani opreme jednu lau. Oni su to ipak izbjegli uzispriku (24.VIII.133l.) da bi im banova osveta nanijela velike tete. 20)

b) Odustajanje od suprotstavljanjaII obostranom interesu

Ni prijateljstva ni neprijateljstva meu dravama, ako se ne pothranju-ju, ne traju vjeito.Razloga za trajnije neprijateljstvo ove dvije drave zapra-vo nisu ni imale. Koliko god u poetku agresivna i uspjena, Bosna je bilapreslaba da ugrozi ili da u pitanje dovede venecijanski primat na moru, pa i uDalmaciji, kao to ni snana Venecija nije bila zainteresirana da se od obaleusmjerava na nau unutranjost, da osvaja kopno.

Bosna se proirila na oblasti koje su tradicionalno bile upuene na dalm-atinske gradove, a gradovi, tada pod mletakom upravom, bili su uvijek veza-ni za unutranjost zemlje, pa i za Bosnu. Predstavnici mletakevlasti u dalm-atinskim gradovima nastojali su na stvaranju povjerenja i poboljavanjuodnosa pa su poeli upuivatiglasnike i slati pisma banu, da mu se obraajukao "ovjeku vrijednom svakog potovanja", da iskazuju svoju "spremnost nasvaku uslugu". U pismu banu, trogirski knez se (12.VI.1326.) poziva i na nji-hovu raniju prepisku, prisjeajui se banovog pisma njemu i dudu. Ban je,vidi se, jo ranije nudio jamstva Trogiranima i ostalim venecij anskim podanici-

18)I.Luci, Svjedoanstva o Trogiru I. (prijevod J.Stipiia), akavski sabor, Split, 1979.,str.419.-420.; orovi, Historija Bosne,str.247; 19) orovi, Teritorijalni razvoj, str.36

20) Monumenta Ragusina v., Zagreb, 1897.,str.323; oroui,Historija Bosne,str.251.; Perojevi,Isto,str.258.; Hrabak, isto,str.413.

24

ma i pozivao ih da slobodno, sigurni za svoje robe i osobe, dolaze u Bosnu i iznje se vraaju bez ikakvih ogranienja.?"

Na ovakve pozive, u jo neprovjerenim odnosima, sigurno nije bilo mas-ovnijeg odziva trgovaca. Odlazili su pojedinci da se uvjere u realne mogunosti,da provjere koliko banova rijemoe da ih titi. Stoga je i banu teko padaobilo kakav izgred protiv njih. A izgreda je bilo dovoljno da obeshrabre. Jedanse trgovac alio da je poao s robom vrijednom 2.000 libara, ali im je prekoCetine preao na banov teritorij presretnut je i opljakan. Izvijeen o tome,ban je poruio da obeteenje nije sporno, ali ga je i mletaki knez iz Trogirana to posticao i uvjeravao kako bi gestom obeteenjadobio na ugledu, obra-dovao duda i uvjerio Dalmatince u postojanost svoje rijei. Uvjeravao je da bitrgovci, poslije toga, u Bosnu dolazili s robom bez ikakva straha.s"

Narednih desetak i vie godina nema sauvanihovakvih vijesti ni iz Venecijeni iz njezinih dalmatinskih gradova. Zna se jedino da je ban bio izloen pritis-cima s druge strane jer ga je Nelipac ocrnjivao sve do papske kurije. Po timtubama se inilo da ban pomae i primajeretike, da katolianstvou Bosni nemoe napredovati dok se ban ne ukloni. Nelipac se spremao da sa hrvatskimknezovima za "pravu vjeru" stvori u Bosni snoljivo stanje. Papa se suglasio i22.V.1337. pozvao Kurjakovie, Frankopane i ubie da pomognu Nelipeveakcije.'"

Ali ni ban Stjepan nije ostao usamljen. Iza njega je stao ugarski kralj,Nelipevprotivnik, i sve svoje vjerne pozvao da ne pomau banove protiynike.U istom smislu pozivao je i Trogirane-" Papin poziv prvi su ignorirali Subiijer je za Vladislava, brata bosanskog bana, tada bila udata njihova sestraJelena. I ban je pripremao otpor, a kad je zapazio da se opasnost smanjuje,uputio j;-svoje snage da ugroavaju Nelipev Klis. Trogirani su bosanskojvojsci odobrili slobodan prolaz preko dijela svoga teritorija kako bi to lakedola na povoljnu poziciju. Doznavi kuda e Bosanci proi, trogirski biskupLampridije Vitturi je sazvao kaptol 15.VIII.1338. i upozorio, svakako u skladus papinim namjerama, da nitko, po kaznu izopenjane smije stupati u vezu sabosanskim krivovjernicima. O tome je trebalo hitno izvijestiti sve vjernike i

sprijeiti predstavnike vlasti da, kako su namjeravali, izau pred vojnezapovjednike s darovima i prijateljski ih pozdrave. Knez i vijenici ipak nisusmatrali da ih biskupov stav obvezuje pa su sproveli to su bili naumili: 19.VII1.je trolanoizaslanstvo izala s darovima da prijateljski doekaupana Ostojui Bogdana Grdeia,zapovjednike bosanske vojske. I biskup je proveo svoje: izzajednice vjernika privremeno je izopiokneza, gradsko vijee i trojicu graanakoji ga nisu posluali."?

21) I.Luci, Isto,str.441.22) Isto, str.441.-442.; Perojeui, Isto,str.254.23) T.Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, X. Zagreb,

1913.,str.326.-327.; oroui, Historija Bosne,str.257.24) T.Smiiklas, Isto,str.374.-5.; oroui, Isto,str.258.;25) Ll.uci, Isto,str.535.-6.; V.Klai, Isto.str.Ll.; orooi, Isto,str.258.; Perojevi, Isto,str.264.

25

Stav Trogirana otkriva da se u meuvremenu dogodio napredak u odnosi-ma izmeuBosne i Venecije. Ve slijedee (1339.) god. ispred Trogirana je uBosni kod bana boravio biskupov brat Danilo Vitturi. Ban ga je oslovljavaosvojim prijateljem i s njim postigao povoljan sporazum o trgovanju. Piui otome "svojim potovanim'prijateljima", knezu Filipu de Molino i opini trogir-skoj, ban naglaava (7.X.1339.) kako su "ljubaznost i prijateljstvo urodili ko-risnim plodom" pa i on jami sigurnost njihovim graanima i trgovcima nasvojem teritoriju... Svimaje slobodno da po banovom "vladanju" idu s robamai svim svojim stvarima, da se zadravaju koliko hoe i odlaze kad hoe "sasvim, tj. sa zlatom, srebrom, bakrom i bilo kakvom kovinom, zatim sa vosk-om, stokom i ostalom robom kako to trai trgovakapraksa, bez iijeg suprot-stavljanja." Nijedan banov ovjekni podanik nee nita od njihove robe nasil-no oduzeti trgovcima; njima je na kopnu osigurana puna sloboda.'"

Dalmatinski trgovci ponovno postaju zainteresiraniji za Bosnu. U njoj proda-ju svoju robu i kupuju poneto, to im osigurava dobru zaradu: voska, smole,robova, ive stoke, sira, koa i krzna; na "robnu listu" dolaze i kovine kaosrebro, olovo, bakar, ak i zlato. Luci je znao da se i tada iz unutranjostiroba dovozila "u velikim koliinama... od ega su Dalmatinci i~v!~ili velikukorist".27)

Sve to je s kopna dolazilo u Trogir i Split ili iz njih odlazilo u Bosnu, prola-zila je preko Klisa koji je uvijek bio u neijim, "treim", rukama paje i interesBosne i Venecije za prilike na toj prometnici kao i za onoga tko ih olakava ilioteava, bio razumljiv.

Tek malo raskravljeni trogirsko-bosanski odnosi ponovno su 1340. uli uhladnu sjenku. Trogirski knez izvjetava kako se ban sprema da provali uHrvatsku i Dalmaciju, a Venecija (31.VIII.1340.) upozorava svoje providureda poduzmu sve potrebno za ouvanje njezinih dalmatinskih mjesta.F"

5. Medu dva gravitacijska sredita nai for-mulu vlastitog vanjskopolitikogizraza

Hrvatska i Dalmacija u banovom susjedstvu, potresane velikakim suko-bima, dugo su ostale izvan izravna kraljeva nadzora. Upropatavani njihovimsukobima, dalmatinski gradovi su mirno prelazili pod stabilniju i prosperitet-niju mletakuupravu. Upadna popustljivost ugarskog kralja Karla 1.(1300.-1342.) ohrabrila je Veneciju da iz svojih baza u Dalmaciji otvoreno nadzire

26) I.Luci, Isto,str.517.-518., 535.-539.; Smiiklas, Isto,str.494.-495.; orooi Isto, str.258.; irkovi, Isto,str.97.; Perojeui, Isto,str.264.; N.Klai Isto, str.232.

27) Luci, Isto,str.499.; Perojevi, Isto.str.264.28) Perojeui.Isto.

26

hrvatske politikeprilike, da neke velikae vee za sebe, organizira ih i usmjer-ava u pravcu zatite svojih dugoronih interesa. Zarobljen ambicijom da utjeena stanje u Napuljskom kraljevstvu, Karlo I. je dugo izbjegavao da zateeodnose sa Venecijom, a kad je napokon shvatio da su stvari otile predaleko ida se, ak i silom, moraju mijenjati, umro je 16.VII.1342.g. Njegovu elju da~opravi prilike u Hrvatskoj i Dalmaciji, da ujedini ugarsko i napuljsko kral-jevstvo, naslijedio je sin mu Lukovik I. (1342.-1382.)."9)

Iskusni bosanski ban nije, u poetku, mnogo mario za svoga mladog,esnaestogodinjeg suverena i roaka, okrunjenog 21.VII.1342. pa e se, na-kon to je dva desetljea odano sluio njegovu ocu, poeti kolebati i traitipodesniji oslonac. Bio je u sukobu sa hrvatskim knezom Nelipcem kad je tajuao u neprijateljstvo s dalmatinskim gradovima. To ga je uputilo napribliavanje Veneciji kako bi uz njezinu pomo lake ostvario svoje ciljeve.Ne znamo to je sve u njegovim raunima preteglo ali on se tada odluio zadistanciranje od mladog ugarskog kralja i za savez sa Venecijom. Banov po-slanik nosio je u Veneciju sasvim odreenepismene prijedloge i tamo usmenodao sva potrebna dopunska objanjenja. Nita od toga nije sauvano i samo sepo odgovoru nazire to je predlagao. Pokrenuo je pitanje saveza protiv Ugar-ske kojeg bi sainjavale: Srbija, dalmatinski gradovi hrvatski velikai Bosnai Venecija. Stvar je bilajako ozbiljna. Vodei rauna i. o banovoj snazi (inspec-ta potentia domini bani) Venecija je 7.VII.1343.g. smatrala da bi ponuenisavez bio jako koristan za zatitu njezinih gradova u Dalmaciji i dala im jesuglasnost da ga stvaraju (quod dictam unionem facere possint), ali kakonije htjela da i ona javno u to ulazi, inzistirala je da se njezino ime i ne spom-inje (non faciendo in dicta unione aliquam mentionem de comuni Ve-netiarum).Ogradila se i od eventualnih materijalnih trokova i poruila kakone treba ni oekivati da ih ona snosi. Za vojnu opremu to su je banovi ljudiovom prilikom nabavili (100 oklopa, 200 kaciga i 30 samostrela) morali suplatiti punu cijenu, sa svim doprinosima.s'"

U Veneciji je preteglo miljenje koje se protivilo ovakvom savezu. Svi suipak bili suglasni da se Nelipac unititi. 31.VII.1343. imenovan je vojni

zapovjedn~k i dva providura za vojne operacije u Dalmaciji protiv njega, inareeno lm da to prije preuzmu dunost (quam citius esse potest). Pre-thodnoje trebalo da se gradovi sporazumiju s Nelipevim protivnicima meuhrvatskom vlastelom, izbjegavajui bilo kakav razgovor o savezu, ako takobude mogue (quod hoc studeant facere sine aliqua unione et liga, sipoterunt). Tek ako drukije ne bi ilo, moglo se s hrvatskim velikaima ugo-voriti savez, ali jedino "na smrt i zator kneza Nelipca, bratiamu Konstanti-na i njihove vojske". Dolazila je u obzir i stanovita ekonomska blokada kakobi se sprijeilo iznoenje bilo ega na neprijateljsko podruje. U gradovima jetrebalo zaplijeniti sve pokretno i nepokretno dvojice kneeva i njihovih ljudi.

29) Listine.Il. str.175.30) Isto, 181.-2.; V.Klai, Isto,str.126.; oroui, Isto,str.l61-2.; Perojeoi, Isto,str.269.

27

A poslanik Jakov Venerio (koji se ve nalazio "in partibus Sclavonie" kodsrpskog kralja), poi e i u Bosnu da bana informira o predstojeoj akciji izamoli ga da svoju vojsku ne pokree i nita ne poduzima protivno namjera-ma mletake vlade." Ovo je bilo dovoljno da ban shvati kako nee dobiti

mletaku pomo da srui Nelipca "i sam postane neosporni gospodar...na ce-lom podruju nekad moneMladinove drave". Snovi o antimaarskom save-zu sa Venecijom, hrvatskom vlastelom, a moda i sa carem Duanom pokazalisu se neostvarljivim, a za Veneciju i neprihvatljivim. U takvim okolnostimab~~ n,~je s~io ii dval~e ni ~skirati da ga Maari osumnjie za nelojalnostjer jeVIdIO da bl, u sluaju da Izazove Maare protiv sebe, ostao sam".32) Trebalo jerealnije zasnovati vanjsku politiku. Okvir za to bit e odanost prema kraljuLudoviku uz najbolje odnose s Venecijom.

Ludovik I. je ve bio nagovijestio temeljitu izmjenu oeve politike. Za ost-varivanje ciljeva u Junoj Italiji bila muje potrebna Dalmacija i stoga je morao

sprijeitida Venecija tamo i dalje ureujeodnose. Ali muje put i do Dalmacijebio zakren jer se na njemu nalazio knez Nelipac, koga se moralo silom uk-loniti. On je ranije, zbog neprijateljstva sa ugarskim kraljem, odravao dobreodnose s Venecijom. Poslije se i s njom sukobio kadje poeo ugroavati dalm-atinske gradove. Kad su svi krenuli protiv njega, nije mu bilo spa;; Mogao senadati jedino da e suprotnost interesa brzo razvri koaliciju ili navesti nekepartnere da ublae zahtjeve prema njemu. Umro je polovicom 1344., ne

doekavinita od toga. Odmah se i njegova grupacija nala pred rasulom, aVenecija i Ugarska, svaka iz svojih razloga, nastojale su da Nelipevu udovicuVladislavu i sina mu Ivania, privuku na svoju stranu. Venecija se pretvorilau Vladislavinu zatitnicu i poela pomagati kraljeve neprijatelje. A Ludovikje, ve u rujnu 1344. poslao tamo slavonskog bana Nikolu Bania"da s vojskomzauzme gradove" koje su drali njegovi protivnici. Bani je opsjeo Knin i pri-morao Vladislavu na obvezu "da e se kralju pokoriti i predati mu gradove".

Poticana od Venecije, Vladislava je odustala od obeanja paje i vojna akci-ja protiv nje obnovljena s proljea 1345.g. "Zbog vazalnih obaveza... prema

~garskom kralju" drugoj akciji se pridruio i bosanski ban Stjepan.F" DokCirkovi ovo bosansko sudionitvo u ratu izvodi iz banove vazalske obvezeNadi Klai se inilo "suvinim dalje dokazivati kako su braa Stepan II. iknez Vladislav bili samostalni vladari". "Suvino je", kae Nada Klai, "svakodalje rapravljanje i o tome je li ban iao u Hrvatsku po kraljevoj zapovjedi ilije jednostavno iskoristio priliku i pridruio se banskoj vojsci, nadajui se ....da

e mu to donijeti koristi".34) Ranije je u svojoj Povijesti Hrvata (str.599) zastu-pala drukije gledite: slavonskog i bosanskog bana smatrala je "kraljevim.t l ) Listine II,str.185.-6.; V.Klai, Povijest,str.126.; oroui, Historija,str.263.; Perojevi,

Isto,str.269.; irkovi, Isto,str.114.; N.Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku,Zagreb 1976.,str.598.

:12) orooi, Isto,str.262.-3.; Klai v, Povijest,str.127.:1:1) irkovi, Isto,str.114.-115.

:! N.Klai, Srednjovjekovna Bosna, GZH, Zagreb,1989.,str.223.-225.

28

banovima". I pored njezine argumentacije, meni se ipak ini neutemeljenimda bi, onda kao i sada, netko nepozvan mogao sa svojom vojskom ii na tuiteritorij, gdje tua vojska legitimno gui jednu unutarnju pobunu.

Pred opasnouda sve izgubi, kneginja Vladislava pristaje na mir s vojska-ma koje su ve opsjedale Knin. Snage dvojice banova ule su u Knin, a kneginjaje 23.VI.1345. pristala da kralju preda jo i Poitelj, Srb, Ostrog i Unac.Vladislavi i njezinu sinu Ivaniu ostavljen je Sinj sa cetinskom upom,

Braevom i Kamicem. Put za kraljev dolazak u Hrvatsku bio je otvoren.P"

6. Pobuna u Zadru - proba za odnoseizmeuBosne i Venecije

a) Mletaka opsada nevjernog ZadraU kraljevom uspjehu - postignutom i uz pomobosanskog bana, Venecijaje

nazirala opasnost za svoju poziciju u Dalmaciji. Kad je kralj, poslije porazaNelipevihostataka, stigao u Biha, dalmatinski su mu gradovi slali izaslan-stva s pozdravima, estitkamai darovima. Taj uspjehje bio dovoljan da Zadranepokrene na pobunu protiv Venecije, koja e se pretvoriti u 16-mjesenoodmetnitvo. Kronologija oko ovih vanih dogaaja ipak je sasvim nepreciz-na. Premotavajuioiglednepraznine, povijesniarisu ih razliito i preutnozagladili. I pored truda, njihovi tekstovi ne pokazuju jasno ni kad je s kimNelipevakoalicija ratovala, ni kad suje napadali mletaki gradovi i njihovisaveznici-eri -kada se bosanski bal! pridruio kraljevoj vojsci, ni kada je kraljbio u Bihau i primao izaslanstva dalmatinskih gradova. to se tie kraljevogboravka u Bihau, jedino je Klai izriit da je tamo doao 13.srpnja 1345. iostao 18 dana.v" Dalje se pouzdano zna da je Ludovik L, kako sam kae, upratnji bosanskog bana - svog predragog roaka (proximi nostri karissi-mi), na povratku stigao krajem srpnja u Zagreb, gdje je ve l.VIII.1345.g.objavio nekakvu ispravu." Buduida zadarsko izaslanstvo nije ni nalo kral-ja u Bihau, Brunelli misli da je ono krenulo na put krajem srpnja (questoavveniva alla fine di luglio del 45).381 Ostali su kasnije unijeli zbrku pajezajedne kralj u Bihau bio "uskoro posle jula'?", za druge potkraj 1345.401, zatree u rujnu 41), za etvrte je zadarsko izaslanstvo otilo u Biha ak

35) T.Smiiklas, Codex diplomaticus, XI.str.205.-208.,250.; v'Klai, Povijest, str.126.-8.; orovi,Isto,str.264.; irkovi, Isto,str.114.-115.; N'Klai-Ll'etrcioli, Zadar u srednjem vijeku,str.291.;N.Klai, Povijest Hrvata,str.599.-600.

36) v'Klai, Povijest, str.128.-9.37) T.Smiiklas, Isto,str.220.-222.; Perojevi, Isto,str.270.38) v'Brunelli, Storia della citta di Zara, Ed,LINT, Trieste, 1974.str.456.39) irkovi, Isto,str.115.40) N'Kloi-LPetricioli, Zadar u srednjem vijeku, str.298.41) B.Hrabak, Isto,str.4l5.

29

16.III.1345.g.42)O pubuni Zadrana protiv Venecije dva su nepoznata suvremenika ostavila

svoje kronike. Jednu (Obsidio Jadrensis) Nada Klai iscrpno navodi u Is-toriji Zadra i tei da joj autora poistovjeti s nadbiskupom Nikolom Matafar-ijem.t" U njoj se govori o zadarskom izaslanstvu kralju koje je kasno polo,sporo ilo i kasno stiglo u Biha, gdje vie nije zateklo kralja pa se vratiloneobavljena posla, ali da je ipak Mleanimadalo povoda za opsadu Zadra. Udrugoj kronici to juje objavio Jacopo Morel1i, takvo izaslanstvo se i ne spom-inje.?"

Po svemu izgleda da sve do kraja srpnja 1345.g. Venecija nije smatrala dasu Zadrani poinili bilo kakav kolektivni prijestup i svoju vjernost doveli usumnju. U etiri pisma (pisana izmeu 18.lipnja i 18.srpnja), Venecija ih je

izvjeivalada e u Dalmaciju doi providuri radi staranja o obrani od moguemaarske opasnosti, hvalila njihovo dranje i obeavala suradnju. Petim imje pismom javila (23.VII.1345.) daje Pijetra Canalea imenovala glavnim po-morskim zapovjednikom koji e tamo odmah stii da im bude od koristi. Ali,ve se poetkom kolovoza o Zadranima govori kaoo pobunjenicima i odmet-nicima. Stoga Brunelli i misli daje zadarsko izaslanstvo kralju.bilo neto toje pretegnulo na vagi.v' Nada Klai pak smatra daje Venecija svoju odluku okanjavanju Zadra donijela jo u prvoj polovici srpnja, a da je drukijimsadrajem pisama samo kamuflirala namjeru.v" Ne objanjava to bi tada biomotiv za takvu odluku. Morellijev anonimus je izriit: odluka je donesena4.VIII.1345.g.47) Opsada Zadra, u kojemu se jo nalazio mletakiknez, poelaje 12.vIIL1345.g., kad se na moru oko grada nalo 30 galija, a na kopnu 27.000

mletakihvojnika! 481Posebna flota bdjelaje na moru da odbije moebitnu enovsku intervenciju jer su postojale informacije da se Zadar za pomo obratioGenovi i Anconi. Iako u neprijateljstvu s Venecijom, Genova se nije pokrenu-la, a i Ancona je, poslije pregovora s Venecijom, ostala uzdranom.'"

im su zapazili to ih je snalo, Zadrani su glavnom zapovjedniku flote,radi razjanjenja, uputili svoga kneza. On im ga nije ni vratio, uz objanjenjeda "nisu zasluili Venecijanca za kneza". Na to su opsjednuti zatraili prekoparlamentaraca slobodan prolaz njihova izaslanstva do Venecije i suspenzijuneprijateljskih akata dok teku pregovori. Zapovjednik flote im je odgovorio da

42) Tibor Tombor, L 'Alieonza delle Repubblicha di Genova con l 'Ungheria nel secolo XIV contrala Repubblica di Venezia per il dominio della Dalmazia e l 'impero del mare, Atti e memoriedella Societa Dalmata di storia patria, vol.XI. Venezia, 1983.,str.232.

43) N'Klai-I.Petricioli, Isto,str.340.-343.44) J.Morelli, Storia dell'assedio e della ricupera di Zara fatta da 'Veneziani nel anno

MCCCXLVI, Monumenti veneziani di varia litertura, Venezia, 1796.45) Brunelli, Isto,str.456. .46) N.Klai-I.Petricioli, Isto,str.298.47) -L'Moreili.Isto.str.Tv;48) VBruneelli, str.456.; T.Tombor, str.232.; VKlai, str.131.; Perojeui, str.272.49) VBrunelli, str.456.; N.Klai i Petricioli, str.298.; T. Tombor, str.232.-Hrabak, str.4l5.

3 O

ima pune ovlasti i nee biti nikakvih pregovora.?' Zahtjevao je da Zadraniporue utvrenja i prihvate kneza s apsolutnom vlau u gradu, koga e imposlati Venecija ili da oekuju rat. Ovakav zahtjev za bezuvjetnu predaju oninisu mogli prihvatiti pa su se, i preko svoje volje, hrabro odluili za neravanrat, uzdajui se u pomo kralja Ludovika.

Postupcima mletakevojske i flote koja je na cijelom zadarskom podrujupljakala,palila kue i plijenila stoku, stanovnici su primorani da, kao izbjeg-lice, potrae zaklon iza gradskih zidina, gdje se sabralo 28.000 dua, od ega6.000 sposobnih za oruje. Vidjevi da nita ne mogu postiipregovorima i dase od njih trai jedino bezuvjetna kapitulacija, ugroeni Zadrani su se progla-sili "vjernim podanicima ugarske krune" (sacre corone fideles) i 16.VIII.1345.uputili poslanike da Ludoviku potine grad i zatrae pomo. Dva tjedna kas-nije, 1.IX. uputili su izaslanika i u Apuliju, kralju Andriji, Ludovikovu bratu,s molbom da i on pomogne - flotom i novcem. Zadar ni u takvim okolnostimanije ostao bez potpore gradova uz talijansku obalu iz kojih se izigravala blokadai poneto doturalo u opsjednuti grad. Venecija je zamjerala Anconi na prihva-tanju zadarskih izbjeglica i odreivala snage za progonjenje laa koje otudadolaze. Kako se sve to nije moglo lako sprijeiti, nareivalaje (l1.1V.1346.) dase uhvaenima koji u Zadar donose ili dovoze oruje ili ivene namirnice(arma vel victualia) oba oka iskopaju (sub pena perdendi ambos ocu-los), i da im se lae spale. Nezgoda je to se i dobar dio hrvatske vlasteleujedinio s Venecijom protiv Zadra. Ve 13.1X.1345.g. bribirski knezovi su pot-pisali sporazum s Mleanima, otvorili im svoje tvrave i obeali nanositi tetuZadranima. Svi gradovi i otoci dali su po jednu lau u sastav snaga koje suvrile op.!dp.. Posebne mletake jedinice za nanoenje tete (guastodores)unitavale su vinograde, maslinjake, vonjakei sva ostala dobra u zadarskomdisktriktu. Ali, bilo je i nade jer su opsjednuti graani 9.1X.1345. primili kral-jevo pismo od 25.VIII., u kojemu je stajalo daje izvijeeno njihovim nevolja-ma i da e im uskoro dou u pomo sa svim svojim snagama (cum tota po-tentia nostra), a da dotle svakako izdre. Ovim je izazvano velikooduevljenje, u gradu je razvijena kraljeva zastava, a njegov grb su slikali natitovima i laama. Polovicom listopada vratio se i izaslanik koji je iao uUgarsku i potvrdio da kralj zaista uskoro dolazi s velikom vojskom da ih oslo-bodi, pa je ponovno na visokom jarbolu istaknuta velika kraljeva zastava."

Shvativi da e zadarski otpor potrajati i da nee tako lako biti skren,venecijanska je vojska ubrzano, za svoje potrebe, od zemlje i kamena izgradi-la golemo utvrenje izmeumora i kraja zaljeva, otovreno samo premo moru,radi lake komunikacije s laama.

50) V.Brunelli, str.456. 7.; Morelli, Isto.51) V.Brunelli, str.456.-9.; Listine, II, str.334., 335., 338., 339., 340., 403.; Morelli, Isto, str.v..

3 l

b) Ban Stjepan II. Kotromani s bosanskom vojskompred Zadrom

Opsjednuti Zadrani nisu gubili nadu da e im obeana pomo ipak stii.Trei mjesec opsade i nadanja primicao se kraju kad se, poetkom studenog1345. proulo da se, po kraljevom nalogu, s vojskom pribliava bosanski ban.Vijest o pribliavanju "ugarske" vojske bila je pouzdana pa su i u opkoljenomgradu vrene pripreme za usklaenu akciju iznutra. Morellijev anonimus pieda je kralj u pomo poslao Nikolu, slavonskog bana (s kojim je bio i bosanskiban Stjepan) i da se okupilo 10.000 vojnika. Oni su se (6.xI.) zaustavili nedalekood Vrane, u mjestu zvanom Luka (ad uno luogo chiamato Luca), kako piespomenuta anonimna kronika ili u Mogorovoj Dubravi, kako pie Vj.Klai -na dvije milje od mora i osam milja od Zadra."

Kad nije bilo znakova da e se dva bana odatle pokrenuti, Zadrani su nalinainada im upute svoja dva izaslanika, a kad se oni u odreenom roku nisuvratili, poslali su im i treeg (13.XI.1345.g.).

Venecija se starala da sprijei opskrbu "ugarske" vojske s morske strane(quod victualia non portetur nec vadat per mare ad exerit~Hunga-rorum), ali se sa banovima upustila i u pregovore. Od pregovora je bilo nekekoristi pa su mletaki vojni zapovjednici izvijestili svoju vladu polovicom stude-noga "de compositione facta cum Hungaris et de eorum recessu't."

Dokumenti ne omoguavaju da se shvati ta se dogaalo i zato je uslijedi-lo povlaenje bez borbe. Nagaalo se da su banske snage bile inferiorne, danisu mogle dalje ostati u ve potpuno opustoenoj zemlji gdje nije bilo op-skrbe ak ni preko mora, da nisu stigla kraljeva pojaanja, itd.54)

Naputeni Zadrani su ovo doivljavali kao izdaju. Povlaenje vojske izaz-valo je nezadovoljstvo, nepovjerenje i zbrku kod svih mletakihprotivnika-",a najvie negodovanja i mrnje ispoljeno je prema bosanskom banu. "Po sporostinjegovih pokreta" pie Brunelli, "iznenadnom zaustavljanju i vraanju tamoodakle je doao, nazire se djelovanje venecijanskog zlata...Bosna je, govorilisu Zadrani, jeretika zemlja i sam ban je jeretik pa nije bilo ni razloga zapouzdanje u njega ni uda u tome to ih je izdao". Brunelli komentira da suZadrani moda i bili u pravu kad su tako rezonirali "budui da se Stjepan II.Kotromani i kasnije javlja kao prijatelj Republike, kome ona daje darove inudi velike novane sume".

Dva bana su, uglavnom objasnila zadarskim izaslanicima da sa svojimnejakim snagama ne mogu ratovati s Mleanima i da se zato povlae, jedan uBosnu, drugi u Hrvatsku. "Nije to u pitanju, govorilo se po Zadru, nego su

52) Listine, II, str.287.; Morelli, Isto, str.VII.; V.Klai, str.130.; Berunelli, str.460.; oroui, str.264.;Perojeui, str.272.; N'Klaic-LPetricioli, str.302.

53) Listine, II, str.287.54) V.Brunelli, str.460.55) Listine, II, str.287.

32

mletaki cekini i ovaj put podmitili zapovjednike; zlatnici su pobijedili elje-ZO"!56)

O svemu to se dogovaralo sa dva bana, mletako zapovjednitvo ispodZadra je izvjeivalosvoju vladu, kao to su i banovi izvjeivalisvoga kralja.Tada je dolo do sporazuma ili razjanjenja na koje se Venecija poziva7.I.1346.g. kad kae, da se ranije obvezala bosanskom banu i Maarima da izsvojih posjeda nee provaljivati na kraljevu tetu niti e bilo to njegovo sebiprisvojiti." I tada i kasnije tvrdila je kako ona zapravo i ne ratuje protiv ugar-skog kralja ve samo brani svoje legitimno pravo na posjed jednoga grada kojijoj i inae, bez iijeg protivljenja, pripada vie od 300 godina."

Ozlojeeni nebrigom banova za njihovu sudbinu, Zadrani su odmah up-utili izaslanike u Ugarsku da se poale kralju, koji ihje ponovno uvjerio da euskoro on osobono doi s vojskom da im pomogne. Nadajui se boljem, Zadra-ni su i slubu Boju, na dan svoga patrona, sv.Krevana (24.xI.1345.g.) pretvor-ili u politiku demonstraciju. Poslije itanja evanelja, nadbiskup je s prop-ovjedaonice, podsticao vjernike da istraju u obrani slobode, pa blagoslovio irazvio zastavu to ju imje poslao kralj i koju su zatim, kler i narod, u procesijinosili i istaknuli na jarbol."? Kad im je sutradan Venecija ponudila primirje,odbili su ga s obrazloenjem da su se stavili pod kraljevu zatitu i da vie nemogu samostalno odluivatio sudbini kraljevog grada.?"

c) Venecija zahvalna bosanskom banu za uslugeVenecija se uvjerila da meu osobama to su mogle utjecati na smirivanje

ugarskogjgralja ona nema pouzdanijeg prijatelja od bosanskog bana Stjepanan.; zbog ega mu je 1346.g. posveivala znatnu pozornost: upuivalamu jeizaslanike sa skupocjenim darovima, obraalamu se slatkim i biranim rijeima(cum pulcris verbis), borila za njegovu naklonost. Veje 13.n.1346.g. odluilada mu, na najoprezniji nain iskae zahvalnost za pokazanu dobru volju inavede ga na dalje prijateljstvo."? Tekst instrukcije za razgovore, koju jeizaslanstvo dobilo prije 22.II.1346.g.(kad se ponovno o tome razgovaralo), nije

sauvan, alije izaslanstvo trebalo da se sretne sa znaajnimfratrom Peregri-nom Saksoncem, vikarom bosanskih franjevaca (koji je ve bio najavio dola-zak u Veneciju) da ga upozna sa svrhom misije i da uje njegovo miljenje otome ima li put u Bosnu (sa takvom instrukcijom) smisla, kako bi zavisno odprocjene, produilo put ili odustalo od njega. Dok je jedan dio Vijea tako re-

56) V.Brunelli, str.460.57) Listine, II, str.305.; Brunelli, str.460.; Perojevi, str.272.58) Listine, II, str.337.; Brunelli, str.460.59) V.Brunelli, str.462.60) N'Klai-Petricioli, str.303.61) Listine II, str.318.; V.Klai, str.13I.; orooi. str.265.;Perojeui, str.272.

33

zonirao, drugije smatrao da izaslanstvo, bez obzira na Peregrinovo miljenje,nastavi put i djeluje prema primljenim uputama.P' to je sve sakriveno uovakvim uputstvima, ne moe se doznati jer nije sauvanani biljeka o rezu-ltatima misije. Sigurno je ipak da je sve obavljeno uspjeno jer se uskoro uVeneciji naao i banov izaslanik koga je, odlukom od 8.IY.1346. trebalo ob-dariti sa 100 dukata, a banu, radi promicanja tadanjih i buduih odnosa,poslati u raznim stvarima ak i do 1000 dukata. 63)

Tada se u Veneciji nalazio i fra Peregrin pa je i on, za pohvalno i dobrodranje u poslovima korisnim po Veneciji, obdaren sa 100 dukata 64) i zamol-jen da se, ne ekajuifranjevakikapitul, odmah s banovim izaslanikom vratiu Bosnu, gdje je mogao biti jako koristan.s" Radilo se dakle o krupnim stvari-ma, o venecijanskim interesima, ali smo o svemu slabo obavijeteni.

Fra Peregrinove je usluge i ulogu cijenio i ban Stjepan, a za nagradu mu jepomogao da postane bosanski biskup.?"

Venecija je 18.ry.1346.g. zahvaljivala banu na svemu toje uinio za njez-inu ast i korist i to joj je prijateljski priopio neto o namjerama ugarskogkralja.?" Komentirajui to, irkovi smatra da otkrivene "kraljeve namere"nisu mogle biti ni pretjerano tajne ni posebno vane, to se vidii P.9 sugestijida mu Venecija uputi izaslanstvo radi pregovora o miru." Pa ipak je ona, uukupnom banovom gestu, gledala veliku i iskrenu ljubav, i kako kae, bilauvjerena da njegovi savjeti potiu iz iste due i (ex pura mente et intimacaritate) prema Venecijancima - njegovoj brai i srdanim prijateljima. Onabi, poruila je, poslala izaslanika kralju kad bi znala da e od toga biti koristi,alije ne moe biti ako se pregovori uvjetuju ukidanjem mletakeblokade Zadra,to je za nju nerazumno i neprihvatljivo budui daje njezino neotuivopravoda svoju vojsku slobodno dri i koristi bilo gdje na svom teritoriju. Isticala jeda nikome ne ini nepravdu kad ono to je bilo i to jeste njezino nastoji zadrati.Uostalom, nije ni ratovala protiv maarskogkralja nego samo protiv svoga,odmetnutog Zadra. Bana je molila ''kao brata i dragog prijatelja u kogapolae veliku nadu i ima puno povjerenje" da njezine poslove smatrakao svoje i savjetuje joj kako e dalje postupati.v? oroviuse inilo da Venecijinije bilo ba mnogo stalo do banovih savjeta; ona je i bez njega znala kako da

uva svoje interese, ali da joj je svakako bilo korisno da bana ima stalno zaprijatelja, to bi joj, u moebitnom ratu, znatno olakalo poloaj,"?'

62) Listine, II.str.323.; V.Klai, Isto;63) Listine, II, str.333., V.Klai, Isto; orovi, Isto; Perojevi, Isto.64) Listine, II, str.339.; orovi, Isto; Perojevi, Isto; NiKiai, Srednjevjekovna Bosna, str.234.65) Listine, II, str.337.; V.Klai, str.131.-2.; oroui, Isto, irkovi, str.116.66) N.Klai, Srednjevjekovna Bosna, str.235.67) Listine, II,' str.337.68) Brunelli, str.466.; irkovi, str.116.6.9) Listine, II, str.337.; Brunelli, str.466.70) orooi, str.265.

34

d) Kralj Ludovik, utaboren u Zemuniku, eka nabosanskog bana Stjepana

Da muno pitanje zadarskog odmetnitva ne bi beskrajno trovalo odnosedviju izravno zainteresiranih drava, razni prijateljski vladari i dostojanstveni-ci, meu njima srpski kralj Duan, austrijski vojvoda Albert i akvilejski patr-ijarh, spremni da posreduju, nudili su svoje dobre usluge. Pregovore je vodilajedino sa vojvodom Albertom koga je uvjeravala kako ona i ne ratuje protivLudovika ve samo inzistira na svojim pravima u Zadru - neosporavanim pre-ko 300 godina. Istovremeno je naula kako bi Ludovik uskratio podrku Zadran-ima ukoliko bi dobio pomo u novcu i galijama za rat u Apuliji, protiv ubojicasvoga brata Andrije. Bila je spremna da ga novano pomogne ak i sa 40.000dukata, ali je odbijala da se i sama uvlai u taj rat, jer je u Apuliji imalamnoge sugraanei velike trgovake interese, uloene kapitale i skladita ve-like vrijednosti. Ali i kralj je imao vrstu namjeru da prije operacije u junojItaliji, zauzme Zadar iz kojeg bi krenuo dalje, u Italiju. Pismima datiranim31.XII.1345., te 3.i 28.III.1346.g. nastojao je da u opsjednutom gradu podravaduh otpora. S proljea 1346.i Venecijaje bila u tijeku njegovih ratnih pripremapaje stoga i kod svojih zapovjednika inzistirala da poure s pacifikacijom i da- gaenjem arita otpora - uklone razloge za kraljev dolazak. Svom jezapovjednitvu pod Zadrom naredila (8.1V.1346.) da izvri sve pripreme zaosvajanje grada, a da mu prethodno nanosi svaku moguu tetu. Pozvala je isaveznike iz Hrvatske (kao kneza Grgura Krbavskog, 9.v'1346.) da svim sna-gama nanose imovinsku tetu Zadranima i onima koji im pomau. Da bi seizbjegla u}jj~nja,neizbjena ako se grad zauzimao silom, trebalo je etiridanaprije vojne akcije, sa prikladnih mjesta (odakle se u gradu moe uti i razum-jeti), javno pozvati (faciat publice cridari) na obustavu otpora i predaju. Utom sluajujamila se osobna i imovinska sigurnost kao i opa amnestija. Aliako tako ne bi ilo i ako preostane jedino vojna solucija (per vim belli), sva epokretna imovina graanapostati ratnim plijenom i razdijeliti se meu vojnici-ma. Vojnicima je obeavana(22.1v') udvostruenaplaa na dan pobjede i nor-malna plaa za cijeli mjesec, a "banderiji" koja prva izae na zidine obeanajenagrada od 1000 dukata. Ni slijedeihdevet banderija po redu ne bi ostalo bezpriznanja i nagrade (druga bi dobila 900, trea 800, etvrta 700, itd. do desetekoja bi dobila 100 dukata). Onome tko bi iz grada predao jednu kapiju ilikulu, obeano je 10.000 dukata.

Poto na javni poziv na predaju nije iz grada bilo odgovora, 16.v' je uslije-dio opi napadaj koji, uza sve napore, nije uspio. Napadaj nije uspio, a kralj seve pokrenuo i pribliavao. Istovremeno su (20.V.1546.), kad se Venecija ali-la papi da su Zadrani lanim informacijama navukli kralja da doe s vojskomkako bi zaposjeo njezin grad (u kome e nai lae i sve ostalo za prijelaz prekomora radi osvajanja Napuljskog kraljevstva), Zadrani molili kralja da pouri.

Ve je 27.V.1346. kralj logorovao kod Bihaa, gdje su mu se pridruili odredi

35hrvatskih velikaa. Njegova je vojska (navodno preko 100.000 ljudi) stigla2.VI. do Zemunika, 7-8 milja udaljenog od Zadra. Kraj je obilovao vodom, sjen-om i krmom. Uz kralja su se okupili svi hrvatski velikai, osim ubia - Pavlaiz Ostrovice i Mladina iz Klisa (i Skradina) koji su stalno bili na mletakojstrani, protiv kralja. Jo se nekoliko dana ekalo na bosanskog bana, koji sepridruio sa 10 tisua vojnika.?"

e) Mletake protumjere (meukojima i daljepovjerljivi kontakti sa banom Stjepanom)

Venecija se starala da kraljeva superiorna sila to prije postane nezadovol-jna i slabo uinkovitagomila. Nareivalaje (8.VI.) da se oko grada unitavajuizvori i bunari kako od njih neprijatelji ne bi imali koristi. Od Ancone, Apulijei Rima traila je (12.VI.) da sprijee svaki izvoz hrane Zadru. Napuljska jekraljica zamoljena da se osobno, u svojoj dravi o tome postara. Mornarica je

sprjeavala da se u Zadar unose namirnice. Poduzete su mjere da za kraljevuvojsku nita (vino, namirnice) ne stie ni iz pravca Senja ni iz Vrane. Pratilose kretanje bosanskog bana. I onje stigao prije 5.VI.1346.g. Venecij'pie iben-skom knezu da mjerodavni tamo sami odlue hoe li banovima (banis) slatidarove i da urade kako bude najbolje za njihovo dobro (faciendo...sicut eismelius videbitur pro bono ipsorum). Neto ranije je ban Stjepan

II.Kotromanizatraio da mu Venecija uputi fratra Iliju Trogiranina; sada jenareenotrogirskom knezu da to uradi.P' Poslije e se vidjeti dasu obje stranebile zadovoljne fra Ilijinom ulogom.

Venecija je preko svojih zapovjednika nastojala da stupi u dodir s kraljemLudovikom, ali on nije na to pristajao. Pregovori su ipak voeni, posredno, nanioj razini. Pregovaralo se s banovima, posebno s bosanskim banom. Ratnovijee je ispod Zadra, odmah prenosilo oko ega se razgovori kreu. Ona je(19.VI.1346. bila spremna da za slobodno i mirno daljnje posjedovanje Zadrai ostalih dalmatinskih mjesta, kralju isplati 100.000 dukata, a banu i ostalimutjecajnim velikaima koji pomognu da to kralj prihvati - jo 20.000 dukata.eljela je (22.VI.) da se ugovorom obuhvate njezini prijatelji - Mladin i Pavao

ubi. Odbijala je jedino da razgovara o moebitnom kraljevom prijelazu uApuliju jer se bojala da bi je to vodilo u opasnost i nanijelo joj veliku tetu.Njezin poloaj i interes njezinih ljudi, rekla je, nalau da ljubav i sloga vlada-ju u svim dijelovima svijeta, jer i njezini trgovci putuju i trguju po cijelomsvijetu, a osobito su brojni u Apuliji, gdje bi, ako se odnosi pogoraju, zapali uveliku opasnost i trpjeli tetu. '

71) Listine, ii, str.331., 332., 340., 341., 346., 347.; Morelli, str.XIX.; V.Klai, str.132.; Brunelli,str.466.-8.; Perojeui, str.273.; N.Klai-I.Petricioli, str.302.-307.

72) Listine, Il, str.355.-356.; 358.359.; V.Klai, str.132.; oroui, str.265.; Perojeui, str.274.;Hrabah, str.417.

36

Produavanjem kraljeva boravka poele su se komplicirati stvari u njego-vu taboru. Nije bilo mogue nabavljati namirnice za tako veliku vojsku, zbog

ega se javila oskudica. Javila se nestaica i stone hrane, ak i vode. Za po-trebe svoje vojske Mleanisu dovozili vodu s otoka, po nekima ak i sa Brente.Morellijev anonimus biljei da se tada zajedan mao (moggice l) razdvod-njenog vina plaalo 6-7 dukata, da se pitka voda skupo prodavala, a da je ikruh bio veoma skup.?" Prema istom izvoru, Zadrani su bili uvjereni da

mletaka vojska mora napokon odstupiti pred ugarskom. Biblijskom su fra-zom pozivali kralja da se pojavi: "Ostende faciem tuam et salvi erimus"("Pokai lice svoje, i bit emo spaeni"). Kralj je na Vidovdan (l5.lipnja) svojeatore postavio na strijelomet ili dobaaj kamena blizu mletakogutvrenja,a priuvu ostavio "iza brda", gdje je bila nevidljiva.

to su banovi i ostali u takvoj situaciji savjetovali kralju, nije poznato, alion je znao da vrijeme ne radi za njega i da pregovaranje i odugovlaenje nevodi niemu.U nedostatku boljega naina, odluioje da problem rijei - silom.Snaga mu je, brojem, nekoliko puta nadmaivala neprijateljsku koja je izbje-gavala sueljavanjei zatvorila se iza zidina velikog utvrenja.

Zatraio je bezuvjetnu predaju u roku od tri dana i protivnicima - u tomsluaju - jamio sigurnost osoba i imovine. Po isteku toga roka prijetio je ra-tom, smaknuem zarobljenika i podjelom njihove imovine meu pobjednici-ma.741Ultimatum je istekao uoi LVII. U subotu, l.VII.1346.g. je sa svim svojimsnagama, koje su bile tolike da se na ogranienom prostoru nisu mogle ninajkorisnije rasporediti, preao u napad. Meunjegovim snagama borili su sei Zadrani, njih oko 3.000. Izvjesno se vrijeme inilo da napadaj tee uspjeno.Ali, nakon tri sata otpora, i Mleani su poli iz tvrave u snaan napadaj istvorili mefe meu protivnicima. Nepodravani dovoljno od Maara, prvi supopustili Zadrani, za njima Bosanci i tako redom. Mete se pretvorio u bijeg.Mleani su se dokopali neprijateljskih ratnih sprava i odmah ih palili. Vienije bilo mogue uspostaviti red i povratiti borbeni duh. Mnogo je kraljevihvojnika izginulo i izranjeno. Samo iz zadarskog odreda ranjeno je vie od 400vojnika. Morellijev anonimus govori o 7.000 mrtvih i mnogo vie ranjenih nakraljevoj strani. Vjerojatno pretjeruje jer mletakegubitke ograniavana pet-est stotina. U svakom sluajukraljuje bilo dovoljno da shvati kako, bez pot-pore s mora, koje nije imao, Zadar ne moe zauzeti.?"

73) Listine, II, str.360.1.; Morelli, XX., XXI.; Brunelli, str.469.74) Morelli, str.xxv.; Brunelli, str.469.75) Morelli, str.XXX.-XXXI.; Brunelli, str.469.; N.Klail.Petricioli, str.302.307.

37

f) Krivac za sve je . bosanski ban taj "avolji egrt","uenikjeretike zloe", "laov".

Obje su strane imale teke gubitke, ali kraljevi su ipak bili tei. Demoral-iziran, nije poslije toga, ostao kod Zadra ni 3 dana. Ve 3.srpnja njegove umor-ne i oskudicom pritisnute vojske nije bilo u zadarskom podruju.Pred pokretje unitila i ratne sprave. Ne vraajui se u Zemunik, gdje je ve bivakovala ivjerojatno iscrpila sve priuve, otila je prema Vrani i Ostrovici. I tamo sezadrala kratko, tek da predahne i da se sredi. Ali Venecija je ushiena"ve-likom i slavnom pobjedom" (magnifica et gloriosa vicoria)761 Svome konzu-lu u Apuliji pisala je 9.VII.1346.g. da se poraeni kralj povukao s bojinice i svojskom otiao u neko mjesto, 12 milja daleko od grada, odakle e ii pravo u

Maarsku. Konzul e o tome izvijestiti kraljicu kako bi znala da zasada ni zanju nema opasnosti od Ludovikovog puta preko mora pa ne treba ni da (kakoje najavila) alje osam galija u Jadran da bi mu preprijeila put.?" Oko12.VII.kraljeve vojske nije vie bilo ni Vrani, ni u Ostrovici. U Veneciji su,15.VII. razmatrali izvjea provizora koji su javljali da se kralj zaputio uMaarsku. Venecija je osjetila veliko olakanje pa ve 31.VII: faspravlja oznatnom smanjivanju vojnih snaga oko Zadra.?" I pored potrebe da stalnonadzire kraljevo kretanje, Venecija je s njim izgubila kontakt pa je 9.VIII.traila da knez Raba nae jednu ili dvije povjerljive oprezne osobe koje e

otii "tamo", slijediti ga i na oprezan nain javljati o svim novostima.?"Iznurenim, izgladnjelim i demoraliziranim Zadranima nije moglo biti jas-

no to se tako naglo preokrenulo i zato je oko 100.000 kraljevih, neobjanjivoodstupilo ispred 30.000 venecijanskih vojnika? Odmah se nagaalo daje veneci-jansko zlato korumpiralo velikae, da su oni izdali kralja i naveli ga na

povlaenje.Znalo se da je bosanski ban esto razgovarao s mletakom stran-om i da joj je bio sklon. Anonimni kroniar (u kome Nada Klai nazire nad-biskupa Nikolu Matafara), govori da su Mleani tada s banom "skovali nekuurotu" (quoddam perditionis ac conspirationis genus).80) Dvije zadarskeanonimne kronike, iako pisane sa suprotnih polazita, saglasno tvrde da jenetko, predveer uoi bitke (Morellijev anonimus je izriit: "jedan pijun" -"uno spione") doao iz kraljevog tabora i tajno izvjestio Mleane da e te noiili sutradan, sigurno uslijediti glavni napadaj. Taj je uo kako kralj govori dase nada podmetnuti vatru "per maneggio o per tradimento" (spletkom iliuzdajem), u Mletakoj tvravi.-' Time bi imbenik iznenaenja bio uklonjen iMleani pripremljeni da napadaj doekajuiza svojih zidina. Zbog sumnjienja

76) Listine, II, str.361.; Brunelli, Isto77) Listine, II, str.362.363.78) Listine, II, str.364.79) Listine, Il, str.366.-368.80) N'Klai-LPetricioli, Isto, str.306., 340.-343.; Perojeui, Isto, str.273.8l) Morelli, Isto, str. XXVl.-XXVII.; N'Klai-LPetricioli, Isto, str.306.

38

daje s Mleanima suraivao na tetu Zadrana i kralja Ludovika, ban Stjepanje odmah crno zapisan meu zadarskim patriotima i postao je glavni krivacnjihove nesree.Od njega se, kao "nevjernika", "uenikajeretikezloe", nitadobro nije ni moglo oekivati jer je "avolji egrt" (''Balialis alumnus" ili"hereticae pravitatis alumnus"). Za poraz, za daljnju sudbinu Zadra, zabolesti, gladi i ratni pritisak koji e potrajati do predaje iscrpljenih branitelja(15.XII.1346.) za sve je Zadranima i kroniaru koji za njih govori, kriv jedino"onaj laac - ban".82)

to se zapravo sve dogaalo,ne zna se. Od svega je sigurno jedino daje banpregovarao s Venecijom. Ona je, ve 4.VU.1346. uz izvjetaj svojegazapovjednitva o pobjedi nad kraljem, razmatrala i pojedinosti o pregovorimavoenim s banom. ("de traetatibus habitis cum domino banno Boss-ine").83) Ali nigdje nema traga da je kralj, bio nezadovoljan onim to je banpoduzimao ili da bi on neto poduzimao na svoju ruku. Sigurno je i to da je uovim, za Veneciju veoma tekim trenucima, izgraeno solidno povjerenjeizmeuvenecijanskog i bosanskog vrha i da e srdanikontakti biti nastavl-jeni jer obje strane shvaaju korisnost uzajamnog pomaganja, za kakvim ebiti potreba i ubudue.

Kontakte s Venecijom nije prekidala ni Ugarska. etirikraljeva izaslanikasu odmah ispod Zadra, u pratnji dva mletakaprovidura, na mletakojvojnojgaliji, otila u Veneciju da nastave pregovore. Tamo je 10.VII. odlueno da ihse poasti na dravni troak, a 1l.VII. odreeni su i mletaki pregovarai. Alive se 14.VII.mletaka strana isuava njihovim malim ovlastima pa joj se

inilo da nisu imali radi ega dolaziti. Tako im je i reeno i oitovana sprem-nost da se saslua ako jo neto imaju rei. Dato im je na volju da se vrate iliostanu koIlki:> jo ele. 16.VII. je odluenoda i Venecija uputi svoje izaslanikekralju."

g) Ban Stjepan II. aktualizira pitanjesaveza s Venecijom

Ni poslije banova odlaska iz zadarskog podruja i njegova vraanjau Bos-nu Zadrani ne prestaju da ga optuuju za svoje i kraljeve neuspjehe. Sam banse, u studenom 1346., jadao kako ne prestaju da ga ocrnjuju - sve do kraljevadvora (quia eum in curia regis Hungarie diffamaverant et non cessa-bant diffamare). Venecija, ijem izaslaniku se ban i poalio, "znala je" kolikosu takve optube neutemeljene, koliko je njegovo ocrnjivanje "protivno Bogu isvakoj istini" (contra deum et omnem veritatem diffamatum est).85)

82) M.Perojevi,Isto; V.Klai, Isto,str.133., bilj.68.; N.Klai-I.Petricioli,Isto,str.343.83) Listine,II.,str.362.84) Isto,str.363.-364.; Morelli, Isto,str.XXXl.85) Isto,str.368.; V.Klai'/sto,str.133.-135.;orovi,Historija,str.26B; Brunelli,Isto,str.471.;

Perojevi,Isto,str.275.

39

Nigdje nije spomenuto kolikom i kakvom stvarnom riziku ili neugodnosti-ma se ban objektivno izlagao zbog svojih, ipak specifinih,veza s Venecijom,ali ihje on i dalje odravao. U Veneciji (9.VIII.1346.g.) odluujuda sa 50 dukatanagrade franjevakogprovincijala Katerina koji je bio u Bosni u nekoj misijikod bana. Ne spominje se na to je bio ovlaten i to je postigao, ali se istienjegovo vjerno i pohvalno dranje (:fideliter et laudabiHter se gessitl."? Iban u Veneciji ostaje trajno lijepo zapisan. Vijee umoljenih konstatira(26.VIII.1346.g.) da on oituje savrenu panju i ljubav prema Republici (per-fectam dilectionem et amorem ostendit). Malo prije se ban alio na njez-inog prijatelja Mladina ubia, kneza ostrovikog.Ne oklijevajui, 24.VIII.

poruujeMladinu da odmah prestane uznemiravati bana (quod ces~et a tal~ibus) i ne daje povoda za nove pritube." Nosei uestaleporuke u Jednom ldrugom pravcu, izaslanici su im se susretali i mimoilazili, moda i na laama.Venecija je 26.VIII. odluila da bana upozna o tijeku svojih pregovora sa kral-jem, a ban se spremao da joj ponudi ugovor o savezu. Posebnim pismom (perspeciales litteras) Venecija je "svome estitom i dragom prijatelju" (honor-abiH et precipuo amico nostro) javljala da su dolazili Ludovikovi izaslani-ci ali budui da s njima nita nije postignuto, sami su traili.

40

kralju na pregovore o zajednikom traenju izlaza iz krize, a istovremeno,dok se pregovara, potpisati i objaviti s drugim savez protiv njega, bilo bi samopo sebi proturjeno i tetno za njezin ugled u cijelom svijetu. Ali Republikanije ostavljala bana bez svake nade, i odmah ga je uvjeravala kako bi akvoljela biti s njim u savezu (in unitate et confederatione) radi jaanja i

uvanja obiju strana.Pretpostavljajuida ban, kad je ve razmislio i pokrenuo jedno takvo pi-

tanje, nee biti zadovoljan odgovorom koji ipak znai odbijanje, molila gaje zarazumijevanje i nagovjestila drugo vrijeme kad e i ono to iz navedenih ra-zloga sada nije prihvatljivo postati sasvim mogue i bez povrede njezina ugle-da. Predlagala je stoga da dvije strane, i bez potpisivanja ugovora o savezu,tijesno suraujupa da ona, ''in casu quolibet" moe od njega, odlinog pri-jatelja, oekivatipomo i obratno - on od nje jer i ona istinski potuje njegovugled i ugled njegove drave.t"

U Veneciji su bili radoznali da ustanove kako je ban (nakon toliko usluga)primio ovakve odgovore. Od izaslanika koji se pripremio za put u Bosnu trailisu (22.IX.) da to ustanovi, izvijesti i eka uputstva.?" I zaista se nije dugo

ekalo na promjenu okolnosti pa i mletakog stava prema pregovorima s Lu-dovikom i savezu s Bosnom. ulo se, naime, da slavonski ban pripema novuekspediciju kako bi pomogao opsjednutom Zadru i odmah pomiljalo na bosan-ske usluge. Poslanik Nicolino koji se spremao na put u Bosnu, dobio je nalog(26.IX.1346.) da tamo provjeri ove vijesti o pripremama slavonskog bana ilidrugih velikaa koji bi htjeli da, protivno mletakim interesima, pomauZadranima ili ih opskrbljuju namirnicama pa ako sve to bude tono, da zatrai

pomo bosanskog bana radi njihova sprijeavanja.Nicolino je istovremenoovlaten da; u duhu odgovora datog (4.IX.) banovom poslaniku Iliji Trogiraninu,

obea banu mletakupomo u sluaju kakve njegove potrebe.?"Sve se i inae ponovno brzo zapetljavalo. Ono mletako izaslanstvo to je

trebalo ii u Ugarsku na pregovore, za dugo nije dobio sigurnosno pismo-Tit-teras securitatis". Nakon dugih iekivanjaVenecija je (5.X.) uputila novizahtjev preko Senja i preko Njemake.P"Ali i kralj se javio pismom o kojemuse raspravljalo 1l.X. Smatrao je da nema koristi od pregovora prije nego seukloni blokada oko pobunjenog Zadra. Uvjet je za Veneciju bio neprihvatljiv iona ga je shvatila kao novo zaotravanje odnosa. Stoga je, prije nego to iz-vijesti papu ili napuljski dvor, odluila da o tome izvjesti bosanskog bana (Ll X),

Venecija je odmah poela poduzimati odgovarajuemjere, meu koje je,pored pojaane vojne budnosti, spadalo i ispitivanje kakvo je sada banovomiljenje o stvaranju saveza. Nicolino je trebao obavijestiti bana da je slanje

mletakogizaslanstva u Ugarsku sada opozvano, a da su kontakti prekinuti.

91) Isto, str.380.; V.Klai,Isto;orovi,Isto;Perojevi,Isto.92) Isto,str.385.93) Isto, str.386. -387.; V.Klai,Isto,str.135. ;orovi,Isto,str.267. -268. ;Perojevi, str.274.94) Isto,str.392.,397.

41

Ako se sam ban Stjepan vrati na ranije pokretano pitanje o savezu (de factolige), trebalo je od njega o tome to vie izvui i odmah izvjestiti Republiku.Ali, ako to on ipak ni jednom rijeju ne spomene, trebalo je da ga Nicolino naoprezan nain (caute et provide) potakne, izvijesti o banovom reagiranju ieka daljnja uputstva.P"

Nicolino je poslao prvi izvjetaj iz Bosne prije nego su mu stigle dopunskeupute pa se u Veneciji saznalo:

- da ban savjetuje da mletakavojska oko Zadra bude dobro popunjena i naoprezu kako bi svakom iskuenju mogla odoljeti;

- da ban nudi dobre usluge kako bi se Zadrani - posredovanjem vratili umilost Venecije (quod Jadratini declinent ad gratiam nostram), to jejako odudaralo od kraljevog zahtjeva da se mletaka vojska povue prije ot-varanja pregovora, i

- da ban Slavonije zaista nastoji da Zadrane opskrbi namirnicama.Vijee urnoljenih je 28.X.1346. na to - odluio:- da ubrza odlazak pod Zadar ve prikupljenih pjeaka i konjanika koji jo

nisu otili i da unajmi jo 200 balistarija i pavezarija i da ih to bre otpremi;- da Zadar, budui da je vie puta odbijao ponuenu milost sada umjesto

milosti zasluuje postupak prema svojoj krivici, ali je Republika, i pored toga- zbog iskrene i prave ljubavi koju ban svakako zasluuje - suglasna sa nje-govim posredovanjem i naredit e svojem vojnom zapovjednitvu da banovimemisarima dopusti ulazak u grad i izlazak iz njega.

Pored toga, budui da nije bilo jasno je li Nicolino, kad se ve uvjerio daslavonski ban namjerava opskrbiti Zadrane (inimicos) namirnicama, pozvaobana Stjepana II. da ga u tome sprijei, Vijee ga poziva da to uradi i javi okonanom rezultatu.?"

Vijee umoljenih je 29.X.1346. razmatralo i neke zahtjeve vojnogzapovjednitva pod Zadrom i naredilo pootravanje mjera opsade (strictamobsidionem teneatis inimicis) kako nitko ne bi mogao izai iz grada niprimati "okrijepu i namirnice" (refrescamentum et vietualiam)."?

Pritisak na Zadar pojaavanje iznutra i izvana. Iznutra, jer je nakon dugeopsade zavladala oskudica. Poto se ulo da e kralj poslati hranu po banuNikoli Seu,komunaje odjednom razdijelila priuvepredvieneza cijeli mjesec,a kad najavljena pomo ipak nije stigla, uslijedila je velika skupoa, a za njomi glad.P" To to se negdje vojska okupljala s ciljem da raskine mletaki obruoko Zadra i izgladnjelima unese hranu shvaenoje u Veneciji da su Zadranizapali u krajnje teko stanje (ad extremam condicionem) pa su poduzi-mane mjere da se sprijei proboj (pro resistendo volentibus civitati Ja-dre succurrere), onemoguidotur hrane i izgladnjeli primoraju na predaju.

95) Isto,str.392.,397.96) Isto, str.398.-399.;Y.Klai,Isto;Brunelli,str.472.;Perojevi,str.274.-5.97) Isto,str.400.98) N.Klai-I.Petricioli,Isto,str.309.

42

Ali poto su graani i dalje "tvrdokorno ustrajavali u zloi i iz dana u dan iliiz zla u gore", mletako VIjee umoljenihje 4.IX.1346. odluiloda im-se pojaa:l.Onanose tete na vinogradima, maslinjacima i vonjacima po cijelom disktrik-tu gdje to jo nije bilo uraeno (ubi non foret devastatum). Trebalo je u tu,svrhu odmah unajmiti brojne "guastadores", i tome se pribjeglo. 14.xI.1346.je odreenoda se tim "inenjercima" koji idu da "nanose tetu neprijateljskimZadranima", neki venecijanski plemi imenuje za starjeinu."?

Mletako je vojno zapovjednitvo pod Zadrom kanilo da uz pomo knezaMladina ubia takve racije poduzete radi unitavanja dobara proiri i naudaljenije neprijateljsko podruje(correre totam contratatam Sclavonie),Upitano o tome, Vijee umoljenih se usprotivilo i 10.XI. ocijenilo da bi time,moda i Veneciji, nanijeli vie tete nego koristi, posebice ako bi akcija zahva-tila i Kurjakovievo podruje paje naredila da se tome, do daljnjeg, ne pribje-gava. S nalogom zapovjedniku kopnenih snaga upuenoje i pismo za bosan-skog bana. Nije mu ga trebalo uruiti ukoliko bi najavljena ruilaka racijave bila izvedena. Inae, pismo je trebalo banu dostaviti po nekoj privatnojosobi koja e mu ga tajno odnijeti i upozoriti da ni on, bez dogovora s Veneci-jom, ne poduzima nikakvu raciju.'?" .. .

Mletaka popustljivost prema Kurjakoviimaposljedica je ranijeg zaUZI-manja za njih bosanskog bana iji je poslanik (don Ilija Trogiranin) .4.IX.

preporuio Veneciji Grgura Kurjakoviai Budislava Ugrinia,Za banovu lJ~bavVenecija je imala obzira prema njima iako ga nisu zasluili. Grgur se (Iakokao mletakigraaninzaklet na vjernost Republici), ogrijeio o pravila potoje s protivnikom stranom ("armata manu") iao protiv njezinih interesa.Venecija je bila spremna na dobar odnos, ukoliko i oni budu inili to su duni.A sada niTe-bilo tako. Pouzdano se' znalo da Kurjakovi i Ugrinii skupljajunamirnice za Zadrane, na to je Venecija neprijateljski gledala i molila bosan-skog bana da im naredi potpuno uzdravanje od takvih poslova. Inae, prijeti-lo je Vijee umoljenih, morat e se i protiv njih djelovati kako mletaki inter-esi budu nalagali.

Pred opasnounove maarske intervencije, Venecija je poduzimala mjereda vojno ojaa svoja utvrenjapred Zadrom a kapetanu Kulfa koji se vraao sflotom, nareeno je (10.XI.) da ostane u zadarskim vodama i da ih ne naputabez izriitog odobrenja.l?"

U takvim okolnostima bilo je opet vano kakvo e biti dranje Bosne, a vese skoro dva mjeseca uzaludno oekivao banov odgovor na novu inicijativu osavezu. Stoga se (17 .XI.1346.) ponovno pred Vijeemumoljenih naao taj prob-lem, iako su jo 26.IX.date upute notaru Nicolinu da pitanje lige pokrene kodbana, ali je odgovor izostao (nullam receperimus responsionem). I daljeuvjereni da bi savez s Bosnom bio jako koristan za obje strane, Umoljeni su

99) Listine,II.str.403.,405.100) Isto,8tr.404.;Brunelli,8tr.471.10l) /8tO,8tr.402.,404.,405.,406.

43

ponovili stav da Nicolino (koji se zadravao negdje u Dalmaciji) nae vepoznatog posrednika (dum Iliju Trogiranina) i instruira ga to da izloi banui potom ga uputi u Bosnu na razgovor. Ilija je morao donijeti jasan odgovor, aNicolino ga odmah proslijediti Umoljenima i ekati daljnja uputstva. Poseb-nim su pismom zamolili i Iliju da prihvati povjerenu ulogu, da ode u Bosnu ibanu izloi sve to mu Nikolino bude povjerio. Splitski knez nije trebao datrai Iliju i uruuje mu pismo, jedino ako je Nicolino ponovno ve bio u Bosni.Za svaki sluaj izraeno je i splitskom knezu upueno vjerodajnikopismo skojim bi Ilija iao banu.'?"

Nije jasno to je omelo Nicolina da povjereni posao na vrijeme obavi. Ilijajeipak iao u Bosnu i, prema primljenim uputama, razgovarao s banom. O tomeje podnio pismeno izvjee s banovim odgovorom (recepimus litteras suascontinentes responsum domini bani ad facta pro quibus iverat). Umol-jeni su 11.I.1347.g. razmatrali ovo izvjee, ali se detalji toga ne znaju jer nije

sauvano. Zabiljeen je i sauvan samo zakljuak: "respektujui savrenuljubav i iskrene namjere koje ban rijeju i djelom manifestije...Vijee umol-jenih je saglasno da je najbolje pitanje unije i lige ostaviti za sada u tajnosti inerijeenof.P" .

Savez na kome je jedno vrijeme radila nije vie ni Veneciji bio nuan jer jeu meuvremenu ojaala umirenjem Zadrana koji su napokon shvatilineodrivost svoje pozicije kad im je kraljeva pomo ne samo izostala nego se injegov in