U OVOM BROJU

Praktični helikopter . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2

Umro je Neil Armstrong . . . . . . . . . . . . . . . 3

Da čovjek ne povjeruje - NASA dobila

dva nova svemirska teleskopa . . . . . . . . . . 4

Voyageri – prvih 35 godina . . . . . . . . . . . . . 5

Ohmov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

Kako se pretplatiti na časopis

“ABC tehnike”? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

MikroABC u Kraljevici . . . . . . . . . . . . . . . . 10

Naučimo programirati

mikrokontrolere! (10) . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Održano svjetsko prvenstvo

u raketnom modelarstvu . . . . . . . . . . . . . . 16

Jedrilica za mlade modelare . . . . . . . . . . . 21

Kuća na brijegu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

Peći i kuhala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Zima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

Brava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Iskustva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Slavljenička 2011 . godina:

tržišni rekordi i trendovi . . . . . . . . . . . . . . 32

Jednostavno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Max Payne 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

Nacrt u prilogu

Jedrilica za mlade modelare

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Praktični helikopter

ZANIMLJIVOSTI

Kvadrokopter genijalni je izum za pogon heli-koptera. Pogone ga četiri rotora koji mu daju veliku stabilnost i okretnost. Do sada se koristi kao daljinski upravljana letjelica za nadzor i istraživanje.

Ove se godine priprema prvi let s pilotom koji upravlja letjelicom.

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke

kulture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002

Zagreb, Hrvat ska/Croatia

Uredništvo: Damir Čović, prof., Damir

Gornik, dr. sc. Zvonimir Jako bović, Zoran

Kušan, Ivan Lučić, dipl. ing. Miljen ko Ožura,

prof, Ivan Rajsz, prof., mr. Bojan Zvonarević

Glavni urednik: Zoran Kušan, ing.

Priprema za tisak: Zoran Kušan, ing.

Lektura: Marina Zlatarić, prof.

Broj 2 (558), listopad 2012.Školska godina 2012./2013 .

Naslovna stranica: Neil Armstrong, za sjećanjeUredništvo i administracija: Dalmatinska

12, P.p. 149, 10002 Za greb, Hrvatska

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641;

www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr

“ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr

Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini (10 brojeva godišnje)

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju

Žiro-račun: Hrvat ska zajednica tehničke kul-ture 2360000-1101559470

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X

Cijena za inozemstvo: 10 kuna + poštarina za određenu destinaciju

Tisak i otprema: DENONA d.o.o., Getaldićeva 1, 10 000 Zagreb

3

Neil Armstrong (82), prvi čovjek na Mjesecu, Amerikanac rodom iz gradića Wapakonete u saveznoj državi Ohio, umro je tijekom subote, 25. kolovoza 2012. godine. Prema nepotvrđenim informacijama, Armstrong je umro uslijed zdrav-stvenih komplikacija nakon što mu je 7. kolovo-za, zbog preživljenog srčanog udara, ugrađeno nekoliko premosnica. Nije poznato je li umro u bolnici ili svojem domu. U povijesti čovječanstva zauvijek će ostati zapamćen kao prvi čovjek koji je kročio na Mjesec. Bilo je to 20. srpnja 1969. u misiji Apollo 11. Tada je rekao: “Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo!” Armstrong je rođen 5. kolovoza 1930.

Diplomirao je (1955.) na Purdue University u državi Indiana kao inženjer aeronautike. Bio je vojni pilot i sudionik Korejskog rata. U NASA ulazi 1958., a izlazi godinu dana nakon povratka s Mjeseca. Živio je izvan medijske pažnje i radio kao profesor, a bavio se i politikom.

ASTRONAUTIKA

Umro je Neil Armstrong

Posadu Apolla 11 činili su Edwin Aldrin i Michael Collins. Prisjetite se tih odvaž-nih ljudi kada sljedeci puta ugledate Mjesec. Armstrongove stope još su tamo i čekaju na nas.

Gdje je li je mr. Gorsky danas? Marino Tumpić

4

NASA-in Hubbleov svemirski teleskop obilježio je cijelu jednu epohu i istovremeno postao globalno prepoznatljiva ikona astronomskih istraživanja. Gotovo je nemoguće pronaći osobu koja u svojem životu nije bar nekoliko puta naišla na Hubbleove (HST) slike svemira. Već se više od dva desetljeća aktualni HST nalazi u svemiru. Njegovo je lansiranje i održavanje u svemi-ru redovito izazivalo glavobolje znanstvenika. Razlog su znatna materijalna sredstava koja su financijeri (političari) teško pristajali uložiti u ovu astronomsku uzdanicu.

Manje je poznato da je Hubbleov svemirski teleskop zapravo iznimka u svijetu letjelica svoje vrste. Deseci, možda i stotine (!) sličnih letjeli-ca (svemirskih teleskopa) lansirani su proteklih desetljeća od strane Amerikanaca i Rusa, no o njima se ne priča. Njihovi teleskopi i kamere usmjerene su na krivu stranu svemira–prema Zemlji kako bi špijunirali vojne i druge instalacije diljem svijeta.

Sjetimo se samo koliko je bilo potrebno uvje-ravanja da bi američki kongres odobrio misiju HST i naknadne spasilačke misije, a istovremeno su desecima vojnih projekata te vrste bez raspra-ve glatko odobrena financijska sredstva.

ASTRONOMIJA

Da čovjek ne povjeruje - NASA dobila dva nova svemirska teleskopa

Danas se NASA, ali i zdravorazumska javnost diljem svijeta, našla u zaista zanimljivoj situaciji. Dva su svemirska teleskopa gotovo identična HST-u, samo s modernijom konstrukcijom, poklonje-na NASA-i od strane vojnih obavještajnih struk-tura (National Reconnaissance Office). Letjelice su godinama bile “garažirane” u Rochesteru (New York), a vojska više nema potrebu za njima. Kako ne bi otišli na otpad, poklonjeni su NASA-i, no prije toga skinuti su dijelovi opreme vojne namjene.

Novi NASA-ini teleskopi imaju zrcala od 2.4m (isto kao HST), no znatno su unapređenije kons-trukcije, promjenjivog, većeg vidnog polja s jasnim svemirskim potencijalima. Donacija je pomalo zatekla i ugodno iznenadila NASA-u, a posebice astrofizičare. Najvjerojatnije će ove dvije letjelice biti iskorištene kao osnova za pro-jekt WFIRST. U međuvremenu će i dalje ostati u svojem skladištu sve dok se njihova misija i prateća znanstveno-tehnološka infrastruktura ne osmisle.

Priča je to u koju je teško povjerovati! Tamošnje su agencije za špijuniranje svega i Vojni svemirski teleskopi

Shematski prikaz teleskopa WFIRST. Slika vara, ne radi se o HST, već o inačici špijunskog satelita KH-11

5

ASTRONOMIJA

svačega diljem svijeta bez problema tijekom godina u svojoj kompetenciji imale veliki broj svemirskih teleskopa. Znanost je očigledno puno sporednija stavka od serijskih brojeva ruskih vojnih aviona koje je trebalo slikati. Kako ne bi bilo zabune, riječ je o milijardama USD. Sjetite se toga kada pročitate kako je neki vrijedan znanstveni projekt stopiran ili otkazan zbog par milijuna USD (primjerice potraga za izvanzemal-jskim civilizacijama).

Novi NASA-ini teleskopi najvjerojatnije su neka od inačica špijunskih satelita iz klase KH-11 čiji su prvi primjerci u svemir poletjeli 1976. godine. Slična je situacija i u Rusiji. Vojni sve-mirski teleskopi klase Araks (Kobalt, Pečora i njima slični) poletjeli su u svemir 82 puta, no za civilne inačice istih (projekt svemirskog teles-kopa Lomonosov) nikada nisu pronašle svoje mjesto pod zvijezdama! Ipak, i kod njih je jedan od vojnih špijunskih satelita Araks iskorišten kao glavna konstrukcija za međunarodni proje-kt ultraljubičastog teleskopa Spektr-UV čije se lansiranje očekuje 2015. NASA-ini novi svemirski teleskopi poletjet će u svemir nekoliko godina kasnije.

Što nam na kraju preostaje? Nada da će se vojske diljem svijeta rješavati rezervnih letjeli-ca za špijuniranje kako bi znanost dobila nove svemirske teleskope?! Ironija u punom smislu te riječi.

Marino Tumpić

Araks–Ruski svemirski teleskop Araks koji poput američ-kih “kolega” gleda na krivu stranu Umjesto prema zvi-jezdama, njihova je optoelektronička oprema usmjerena ka Zemlji

Kada je NASA, 20. kolovoza 1977., lansira-la Voyager 2, malo se tko nadao kako će ova letjelica (baš kao Voyager 1 lansiran 05. rujna iste godine) preživjeti punih 35 godina u ne baš gostoljubivom okružju. Štoviše, ni nakon punog radnog staža ove letjelice ne idu u mirovinu još najmanje 5-15 godina, na koliko se procjenju-je da će njihov nuklearni generator električne energije uspjeti davati dovoljno struje za rad instrumenata i slanje podataka na Zemlju.

Ed Stone, voditelj znanstvenog tima Voyagera s California Institute of Technology u Pasadeni, kaže kako su letjelice u dobroj “kondiciji” te da se s njima gotovo svakodnevno obavlja kontakt. Tijekom svih ovih godina Voyager 2 prevalio je 15 milijardi kilometara, dok je putanja Voyagera 1 bila ponešto drugačija te je on dosad prevalio 18 milijardi kilometara. Oboje se već neko vrije-me nalaze na granici međuzvjezdanog područja (vanjski rub heliosfere) te nam odatle šalju infor-macije o kojima smo dosad mogli raspravljati samo na teoretskoj razini. Kada će Voyageri ući u međuzvjezdani prostor znanstvenici ne znaju, no požive li ove letjelice “još samo malo”, njihovi će nam instrumenti prenijeti informacije koje će to potvrditi. Koliko su Voyageri daleko možda naj-bolje dočarava situacija da nam za prijem signala od primjerice Voyagera 1 sada treba gotovo punih 17 sati iako oni putuju brzinom svjetlosti od 300.000km/s! Sretan rođendan, Voyageri!

Marino Tumpić

Voyageri – prvih 35 godina

6

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA (54)

U svim tijelima postoje čestice koje u uvjeto-vanim uvjetima mogu prelaziti s tijela na tijelo ili se premještati na istom tijelu. Te se čestice zovu elektroni. U metalnim vodičima postoje elektroni koji nisu čvrsto vezani za jezgru atoma pa se nazivaju slobodni elektroni. Kad se vodič priključi na bateriju, dolazi do usmjerenog giba-nja elektrona od pozitivnog pola ka negativnom (dogovoreni smjer). To je električna struja (I). Mjerna jedinica za električnu struju je amper (A).

Ohmov zakon

struje, napona i otpora u strujnom krugu. To je poznati Ohmov zakon1.

Otpor trošila je omjer napona i struje: R=U/I. Struja je razmjerna naponu. Koliko puta se

poveća napon, toliko puta poraste struja.

Kad pokrenemo program, u prozoru se nacrta jednostavni

strujni krug, s otpornikom i izvorom struje uz mjerne instrumente, voltmetar i ampermetar. Program je idealan za eksperimentiranje i uvjež-bavanje gradiva. Pretpostavimo da u strujnom krugu želimo odrediti kolika struja njime teče, ako je izvor baterija napona od 1,5 V i ako je na nju priključeno trošilo s otporom od 5 W (npr. otpornik). Maska programa napravljena je tako da se u kućice na shemi strujnog kruga unese vri-jednosti otpora, napona, struje. U našem slučaju unosi se vrijednosti dviju poznatih fizikalnih veli-čina, a treća nepoznata se izračuna. Unesemo za Otpor 5 i za Napon 1.5, kliknemo na gumb Struja, i u kućici se dobije 0.3. Znači da navede-nim strujnim krugom teče struja od 0,3 A. Želi li se nastaviti s radom, dovoljno je u neku kućicu unijeti novu vrijednost i kliknuti na željeni gumb.

Primjer 1. Koliki otpor će imati žica od cekasa ako od nje napravimo spiralu za malu grijalicu koja će biti priključena na akumulatorski izvor od 12 V i kroz koju će prolaziti struja od 2,5 A?

1 Ovdje moram napomenuti da se sva trošila i vodiči ne ponašaju prema Ohmovu zakonu. Elektronički elementi, koji se ponašaju prema Ohmovu zakonu, su otpornici, kondenzatori i zavojnice, a nazivaju se pasivni elektronički elementi. Elektronički elementi, za koje ne vrijedi Ohmov zakon, su diode, tranzistori i integrirani krugovi i zovu se aktivni elektronički elementi.

Električna struja, koja prolazi strujnim kru-gom, mjeri se instrumentom koji se zove amper-metar i to tako da se serijski spoji s trošilom. Što je veći otpor trošila (R), električna struja je slabija. Energija izvora na trošilu pretvara se u druge oblike energije.

Električni izvor ima električnu energiju bez koje ne bi bilo sile koja svojim djelovanjem omogućuje usmjereno kretanje elektrona. Izvor se opisuje naponom (U). Napon izražava tzv. “radnu sposobnost” izvora. Instrument koji mjeri napon zove se voltmetar, a mjerna jedinica za napon je volt (V).

Ako voltmetar priključimo paralelno na troši-lo, tada mjerimo napon na trošilu. Taj izmjereni napon zove se pad napona na trošilu i ne treba ga poistovjećivati s naponom izvora.

Njemački fizičar, Georg Simon Ohm, otkrio je 1826. godine povezanost između električne

7

U=12 VI=2,5 AR= ? W R=U/I=12V/2,5A=4,8 W

print #draw, “turn -90; go 10; turn 90; go 40; turn 90; go 20; turn 90; go 40; turn 90; go 10” print #draw, “turn 90; up; go 40; down; go 100; turn 90; go 200; turn 90; go 110” print #draw, “turn 90; go 20; go -40; go 20; turn -90; up; go 10; down ; turn 90; go 10; go -20” print #draw, “go 10; turn -90; go 20” print #draw, “place 480 73; color red; size 3;circle 30; size 2” print #draw, “place 650 193; color red; size 3;circle 30; size 2” print #draw, “place 650 163;color darkgreen; go 90 ; turn -90; go 60” print #draw, “place 650 223; color darkgreen; turn -90; go 75; turn 90; go 60” end sub

sub pisi print #draw, “color red; place 100 100; font Arial 20” print #draw, “\Formule:” print #draw, “color blue;place 100 150; font Arial 20 italic bold” print #draw, “\I = U / R” print #draw, “color darkgreen;place 230 150; font Arial 20” print #draw, “\[A]” print #draw, “color blue;place 100 200; font Arial 20 italic bold” print #draw, “\U = R * I” print #draw, “color darkgreen;place 230 200; font Arial 20” print #draw, “\[V]” print #draw, “color blue;place 100 250; font Arial 20 italic bold” print #draw, “\R = U / I” print #draw, “color darkgreen;place 230 250; font Arial 20” print #draw, “\[Ohm]” end sub

[struja] print #draw.textbox2, “!contents? u” print #draw.textbox3, “!contents? r” if u<=0 or u>12 or r<0 or r> 1000 or i<0 or

i>12 then goto [upozorenje] i=u/r print #draw.textbox1,i

Program: nomainwin [pocetak] WindowWidth = 800 WindowHeight = 400 UpperLeftX = 100 UpperLeftY = 10 button #draw.ok, “Reset!”, [reset], UL, 650,

20, 80, 30 button #draw, “Struja”,[struja], UL, 453, 110 button #draw, “Napon”, [napon], UL, 690, 180 button #draw, “Otpor”, [otpor], UL, 460, 180 textbox #draw.textbox1, 458, 60, 44, 25 textbox #draw.textbox2, 630, 180, 40, 25 textbox #draw.textbox3, 520, 180, 50, 25 menu #draw, &Izbor, &struja, [struja], &napon,

[napon], &otpor, [otpor], |, &quit, [quit]

open “OHMOV ZAKON!” for graphics as #draw call crtaj call pisi print #draw.textbox1,0;” A” print #draw.textbox2,0;” V” print #draw.textbox3,0;” Ohm” print #draw, “flush” print #draw, “trapclose [quit]” wait

sub crtaj print #draw, “home; size 2; down; color blue” print #draw, “go 100; turn 90; go 61; up; go

59; down ; go 80” print #draw, “turn 90; go 100”

8

print #draw.textbox2, “!contents? u” print #draw.textbox3, “!contents? r” print #draw, “trapclose [quit]” wait

[napon] print #draw.textbox1, “!contents? i” print #draw.textbox3, “!contents? r” if u<0 or u>12 or r<0 or r> 1000 or i<0 or

i>12 then goto [upozorenje] u=r*i print #draw.textbox2,u print #draw.textbox1, “!contents? i” print #draw.textbox3, “!contents? r” print #draw, “trapclose [quit]” wait

[otpor] print #draw.textbox2, “!contents? u” print #draw.textbox1, “!contents? i” if u<=0 or u>12 or r<0 or r> 1000 or i<0 or

i>12 then goto [upozorenje] r=u/i print #draw.textbox3,r print #draw.textbox2, “!contents? u” print #draw.textbox1, “!contents? i” print #draw, “trapclose [quit]” wait

[upozorenje] confirm “Ponovi unos ..! “; answer$ if answer$ = “yes” then print #draw.textbox1,0 print #draw.textbox2,0 print #draw.textbox3,0 else goto [quit] end ifwait

[reset]print #draw.textbox1,0print #draw.textbox2,0print #draw.textbox3,0wait

[quit] confirm “Završiti program?”; answer$ if answer$ <> “yes” then

close #draw : n$=””: goto [pocetak] else close #draw end ifend

Primjer 2. Ako se u strujnom krugu nalazi otpornik od 50 W, za koliko će se promijeniti struja koja prolazi kroz njega ako napon izvora poraste sa 6 na 12 V?

R = 50 WU1 =6 V I1=U1/R=6/50=0,12 AU2 =12 V------------ I2=U2/R=12/50=0,24 AI1 = ? AI2 = ? A Za ΔU=U2–U1=12-6=6 V dobije-

mo da je promjena struje:ΔI=I2–I1=0,24–0,12=0,12 A

Dodatak primjeru 2. Kolika bi struja tekla tim otpornikom pri naponu od U3=9 V?

Tekla bi struja od I3=0,18 V.

9

Drugi dodatak primjeru 2. Prikaži grafički otpor R pomoću U - I grafikona.

Vidimo da je krivulja otpora pravac. Pri nepro-mijenjenom otporu R povećat će se struja I u istom omjeru kao napon U (I~U).

Graf je nacrtan u MS Excelu pa je interpolaci-jom određena jednadžba na grafikonu: y=0,02x.

Proporcionalnost2, I~U, može se izraziti jed-nadžbom: I=k×U. Vrijednost k odgovara koefici-jentu smjera pravca, y=k×x. U našem slučaju k = 0,02. Veličina k jednaka je za sve točke na pravcu (k=I/U=0,12/6=0,02 … itd.) i naziva se električna vodljivost (G), a mjerna jedinica vodljivosti zove se simens3, S. Električna vodljivost jednaka je recipročnoj vrijednosti otpora: G=1/R i ona ovisi samo o trošilu. Električna vodljivost (ili provod-ljivost) nekog trošila kazuje kolika struja teče trošilom pri svakom voltu priključenoga napona na trošilo.

2 ~ znak proporcionalnosti 3 Prema imenu njemačkog inženjera Wernera Siemensa

(1816.-1892.)

Primjer 3. Tri otpora R1=10 W, R2=20 W i R3=50 W spojena su paralelno na izvor napona U=16 V. Odredi koliku ukupnu struja daje izvor.

Rješenje:Ukupni otpor može se odrediti pomoću pro-

grama iz prošlog broja ABC tehnike. Ukupni otpor je R=5,9 W. Kad se ti podaci ubace u naš sadašnji program, dobije se kako izvor daje stru-ju od I=2,7 A.

Damir Čović, prof.

0

0,05

0,1

0,15

0,2

0,25

0,3

0 5 10 15

U /V

I/A

U/V 6 9 12I/A 0,12 0,18 0,24R=50W

Kako se pretplatiti na časopis “ABC tehnike”?

Poštovani čitatelji ABC tehnike, počinje nova školska godina, a mi se i dalje trudimo biti bolji i zanimljiviji. Nadamo se da će vas razveseli-ti činjenica da smo smanjili cijenu pretplate na 80 kn, dok pojedinačni brojevi su i dalje 10 kn. Ponovo vas pozivamo da se pretplatite na “ABC tehnike” i uštedite, jer dobivate 2 broja besplatno.Privatne osobe uplaćuju unaprijed iznos od 80 kn za pretplatu. Virman ispunjujete vašim po-dacima u rubriku uplatitelj. U rubriku pri-matelj: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, a u rubriku opis plaćanja: pretplata na ABC tehnike. Naš žiroračun je 2360000-1101559470, a poziv na vaš OIB. Nakon uplate obavezno nam pošaljite kopiju uplatnice.Pravne osobe (škole, vrtići, tvrtke) šalju narudž-benicu te uplaćuju iznos na naš žiroračun po pri-mljenom R1 računu. Narudžba mora sadržavati naziv pravne osobe s adresom i OIB-om.

Želimo vam uspješnu školsku godinu i veselimo se ponovnom druženju s vama!

10

U Nacionalnom centru tehničke kulture u Kraljevici, u razdoblju od 29. lipnja do 9. srpnja ove godine, održana je 5. ljetna škola teh-ničkih aktivnosti. Hrvatska zajednica tehničke kulture, koja je ujedno i organizator, okupila je 30-ak osnovnoškolca iz cijele Hrvatske. Tih su

MikroABC u Kraljevici

LJETNA RADIONICA

Prije izrade robotskog kontrolera treba se upoznati sa svim sastavnim dijelovima

Puno toga je trebalo zalemiti....

dana polaznici imali priliku steći prva znanja iz modelarstva, robotike, strojarstva, informatike i elektrotehnike. U ovom se poticajnom okruženju po prvi puta našla i grupa od 10 srednjoškolaca, većinom tek upisanih gimnazijalaca, kod kojih je organizator želio produbiti ljubav prema tehnič-kim strukama i usmjeriti ih k tehnički orijentira-nim fakultetima.

Zadatak srednjoškolaca bio je izrada robotske ruke. Nakon 10 dana piljenja, turpijanja, lijeplje-nja, lemljenja, spajanja i programiranja, svih se

Polaznici radionice za srednjoškolce

11

... prije nego li su svi kontroleri završeni

10 ruku više ili manje uspješno pokrenulo. Tvorci su bili zadovoljni čak i onim rukama koje nisu bile baš precizno finalizirane jer, rekoše nam, po prvi su put imali prilike raditi na nečemu takvom. Polaznici su u sklopu radionice prošli i kratki tečaj programiranja mikrokontrolera, čiji je sadržaj inspiriran serijom napisa “Naučimo programirati

mikrokontrolere!” koje objavljujemo od broja 549. U praktičnom dijelu programerske obuke korišteni su našim čitateljima dobro poznati razvojni sustavi MikroABC. Modifikacijom razvoj-nog sustava MikroABC nastao je i upravljački modul robotske ruke koji su polaznici samostal-no izradili, programirali i ugradili u svoje ruke. Više o upravljačkom modulu, njegovim moguć-nostima i programiranju saznat ćete na kraju serije napisa o programiranju mikrokontrolera.

Mr. sc. Vladimir MItrović

Još malo i sve će robotske ruke biti završene

U ovom ćemo nastavku naučiti kako koristiti alfanumerički displej (LCD) s razvojnim susta-vom MikroABC. LCD je uređaj koji omogućuje ispisivanje tekstualnih i numeričkih poruka iz mikrokontrolera, odnosno iz programa koji se u njemu vrti. Iako je zapravo prilično složen, jed-nostavno ga je koristiti: s mikrokontrolerom ga povezujemo sa 6 vodova, a sve ostalo odrađuje naš Bascom-AVR program. Tih se 6 vodova spaja na bilo kojih 6 pinova mikrokontrolera, a slika 33 pokazuje kako su u razvojnom sustavu MikroABC za povezivanje s LCD-om iskorišteni PB0, PB1 i PB4-PB7.

ELEKTRONIKA

Naučimo programirati mikrokontrolere! (10)

Pojednostavljena shema razvojnog sustava MikroABC, na kojoj vidimo način spajanja alfanumeričkog displeja

Fotografije na slici 34 prikazuju kako postaviti LCD na MikroABC. U tu je svrhu na tiskanoj plo-čici razvojnog sustava postavljen ženski10-pinski priključak, podijeljen u dvije grupe od po četiri i šest priključaka (na slici gore obilježeno žutim

12

Slika 34. Postavljanje alfanumeričkog displeja na MikroABC: konektor na razvojnom sustavu (gore), konek-tor na displeju (u sredini) i displej postavljen na MikroABC (dolje)

okvirom, strelica označava pin 1). Na priključke LCD-a 1-6 i 11-14 lemi se igličasta letvica. “Iglice” trebaju biti okomite na pločicu displeja i okrenu-te prema dolje (fotografije u sredini). Lemljenje je najlakše izvesti ako se spojne letvice utaknu u podnožja i zatim se na slobodne krajeve iglica postavi LCD. Ako su zalemljene ispravno, displej će se lako utaknuti u konektore na MikroABC pločici i stajat će horizontalno i iznad eleme-nata na pločici (donja fotografija). Napomena: konektori na pločici i iglice trebaju biti istog tipa: kod MikroABC na slici 34 korišten je konektor s okruglim, “profi” konektorima, pa su na displej zalemljene odgovarajuće iglice. Jednako uspješ-

no se može upotrijebiti i spojna letvica s nešto debljim, četvrtastim iglicama, ali onda i konektor mora imati otvore kvadratnog presjeka.

Ovdje moramo obratiti pažnju na još jednu stvar. Alfanumeričkih displeja ima različitih izvedbi, npr. 16*1 (1 red sa 16 znakova), 16*2 (2 reda s po 16 znakova), 20*4 (4 reda s po 20 znakova) itd. Najčešće se susreće displej tipa 16*2, kakav ćemo i mi koristiti. Svi se ti displeji na MikroABC spajaju na isti način, tj. kako je prikazano na slikama 33 i 34, pa se po potrebi na MikroABC može spojiti i LCD s drugačijim brojem znakova, ali samo ako ima odgovarajući raspored izvoda. Naime, problem je u tome što različiti proizvođači proizvode čak i isti tip displeja (u našem slučaju, 16*2) s različito postavljenim izvodima. Oni se mogu nalaziti na pločici displeja dolje lijevo, gore lijevo i na lijevom rubu (tada su raspoređeni u više redova). MikroABC je pro-jektiran za displeje čiji su konektori postavljeni dolje lijevo, a fotografije na slici 34 ilustriraju postavljanje baš takvog displeja. Bez većih se zahvata mogu koristiti i displeji čiji su konektori smješteni gore lijevo, dok je za displeje s kon-taktima “sa strane” potrebno izrađivati adapter (time se nećemo baviti).

Različite izvedbe displeja mogu predstavljati problem pri prvom susretu s njima, stoga reka-pitulirajmo još jednom: Alfanumerički displej sa sheme na slici 33 ima 14 priključaka, od kojih koristimo samo 10:

14-13-12-11----------6-5-4-3-2-1Kontakti su numerirani u skladu s rasporedom

na pločici razvojnog sustava. Međutim, većina displeja koje susrećemo u praksi ima 16 priklju-čaka, od kojih su priključci 15 i 16 namijenjeni za pozadinsko osvjetljenje. Ovi su priključci vrlo često prisutni i kod displeja koji nemaju pozadin-sko osvjetljenje, zato oprez pri brojanju! Jedini pin koji je uvijek obilježen je pin broj 1, dok ostali mogu ili ne moraju biti numerirani.

Displeji s priključcima dolje lijevo imaju ova-kav raspored priključaka:

14-13-12-11-10-9-8-7-6-5-4-3-2-1-16-15 ili 14-13-12-11-10-9-8-7-6-5-4-3-2-1-15-16

Displej se u MikroABC utiče tako da priključci 10-9-8-7 i 16-15 ostanu nespojeni (slika 35, gore).

13

Displeji s priključcima gore lijevo imaju ovakav raspored priključaka:

1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12-13-14-15-16Displej se u MikroABC utiče tako da se zaokre-

ne za 180°. Kod tako okrenutog displeja, priključ-ci će biti dolje desno, a njihov raspored će biti

16-15-14-13-12-11-10-9-8-7-6-5-4-3-2-1Kad se utakne u MikroABC, priključci 16-15

i 10-9-8-7 moraju ostati nespojeni (slika 35, dolje). Na ovom će tipu displeja ispis također biti “zaokrenut” za 180°. Ovisno o visini konektora i dužini iglica na spojnoj letvici, ovaj će tip displeja ponekad prenisko “sjesti” na MikroABC. Podići ga možemo tako da u konektor na pločici razvoj-nog sustava utaknemo još jedan red konektora, pa tek u tako povišen konektor priključimo displej. Ako vam ovakva konstrukcija ne izgleda dovoljno čvrstom, gornji i donji red konektora učvrstite kapljicom trenutačnog ljepila. Ispravno postavljen displej ležat će horizontalno i biti iznad svih elemenata i konektora (tj. neće ih doticati).

Slika 35. Postavljanje alfanumeričkog displeja s priključci-ma dolje lijevo (na slici gore) i gore lijevo (na slici dolje)

Savjetujem upotrebu alfanumeričkog disple-ja bez pozadinskog osvjetljenja jer osvjetljenje troši mnogostruko više struje (100-150 mA) od samog displeja (tek koji mA). Ako se ipak odlu-čite koristiti displej s pozadinskim osvjetljenjem,

napajanje za njega trebate osigurati na samom displeju-na pločici razvojnog sustava nisu pred-viđeni priključci 15 i 16. Napon za napajanje displeja prisutan je na priključcima 1 (-) i 2 (+). Ove priključke je na samom displeju potrebno povezati s priključcima 15 i 16. Koji od priključa-ka 15 i 16 je anoda, a koji katoda, razlikuje se od proizvođača do proizvođača-treba provjeriti na konkretnom displeju! Katodu treba povezati s priključkom 1 komadićem izolirane žice. Anodu treba povezati s priključkom 2 preko otpornika otpora 18-27 Ω. Otpornik će ograničiti potrošnju pozadinskog osvjetljenja na prihvatljivijih 50-tak mA, a treba ga odabrati pokusom, tako da upo-trijebite najveći otpor koji još uvijek osigurava dovoljno jako osvjetljenje.

Bascom-AVR i displejKada smo konačno postavili displej na

MikroABC, njegovo je korištenje iz programa vrlo jednostavno: Bascom-AVR ima 10-ak naredbi kojima možemo pisati, mijenjati, brisati i pomi-cati ispis na displeju. Prije nego li upotrijebimo neku od njih, na početku programa moramo navesti koji tip displeja koristimo i opisati kako je povezan s mikrokontrolerom:

Config Lcdbus = 4Config Lcd = 16 * 2Config Lcdpin = Pin , _ Db7 = Pinb.7 , Db6 = Pinb.6 , _ Db5 = Pinb.5 , Db4 = Pinb.4 , _ E = Pinb.1 , Rs = Pinb.0Primijetite kako opis povezivanja priključaka u

Config Lcdpin naredbi (naredba se proteže preko četiri posljednja retka) odgovara načinu na koji su oni povezani u razvojnom sustavu (slika 33). Config Lcdpin treba uvijek uskladiti s načinom na koji je displej povezan; ne učinimo li tako, mikro-kontroler neće znati komunicirati s displejem! Još je uobičajeno na početku programa isključiti kursor (crtica koja pokazuje gdje će se ispisati sljedeći znak) i obrisati displej:

Cursor OffClsDisplej nakon toga možemo koristiti prema

potrebi. Popis naredbi, koje češće koristimo u radu s alfanumeričkim displejem, prikazan je u tablici na kraju članka. Naredba, koju ćemo naj-češće koristiti, je naredba Lcd-njom ispisujemo

14

fiksne poruke (konstante) i sadržaje varijabli. Nakon naredbe Cls, ispis će započeti od prve pozicije gornjeg retka. Tako će naredba

Lcd “*** MikroABC ***”

Program ABC_11.bas ilustrira upotrebu najče-šće korištenih naredbi za rad s alfanumeričkim displejem. Isprobajte ga na svom MikroABC; radi li kako ste očekivali? Možete li objasniti zašto brojanje unatrag na kraju programa ne radi dobro? Ne možete li se dosjetiti sami, potražite odgovor u sljedećem nastavku! s

Mr. sc. Vladimir Mitrović

Slika 36. Primjer ispisa na displeju tipa 16*2

ispisati poruku kao na slici 36 gore. To je prva poruka koju smo pisali nakon brisa-

nja displeja naredbom Cls pa je ispis započeo od prvog znaka u gornjem retku. Ova će poruka sta-jati na displeju što god radili u programu: displej je autonomni uređaj i jednom ispisanu poruku nije potrebno obnavljati.

Svaki sljedeći Lcd nastavlja pisati od trenu-tačne pozicije. Međutim, kada popuni tekući redak, displej ne zna sam nastaviti pisati u novom retku, nego će sljedeći ispis biti nevidljiv. Provjerimo to naredbom poput

Lcd “ovo se ne vidi”Ova poruka se zaista neće vidjeti jer je završila

u “nevidljivom” dijelu gornjeg retka. Želimo li nešto napisati u donjem retku, najprije se mora-mo naredbom Home L pozicionirati na njegov početak, a tek zatim možemo nastaviti pisati:

Home LLcd “Napon = “Lcd NaponLcd “ V”Rezultat je prikazan na slici 36 dolje. Ovdje su

“Napon = “ i “ V” tekstualne konstante, a “15” trenutačna vrijednost varijable Napon. Naredba Lcd dopušta navođenje više parametara odvoje-nih znakom “;”, pa smo istu poruku mogli ispisati i samo jednom Lcd naredbom:

Lcd “Napon = “ ; Napon ; “ V”Program: ABC11.basRazvojni sustav: MikroABC, MikroABC+Namjena: Primjer ispisa na alfanumerič-

kom displejuProgramske vještine:

Primjena najčešćih naredbi za rad s alfanumeričkim displejem

‘Program ABC_11.bas: Primjer rada s alfanu-meričkim displejem

$crystal = 1000000$regfile = “ATtiny2313.dat”$hwstack = 32$swstack = 8$framesize = 32

Dim Napon As Byte , I As ByteNapon = 15

‘konfiguracija displeja na početku programaConfig Lcdbus = 4Config Lcd = 16 * 2Config Lcdpin = Pin , _ Db7 = Pinb.7 , Db6 = Pinb.6 , _ Db5 = Pinb.5 , Db4 = Pinb.4 , _ E = Pinb.1 , Rs = Pinb.0Cursor OffCls

‘ispis nakon Cls kreće od 1. znaka gornjeg retkaLcd “*** MikroABC ***”Lcd “ovo se ne vidi”

Wait 2

‘ispis u donjem retkuHome LLcd “Napon = “Lcd NaponLcd “ V”

Wait 2

‘pomak ulijevoFor I = 1 To 16 Shiftlcd Left Waitms 500Next

Wait 1

‘pomak udesno

15

Naredba Opis

CLS Briše displej, sljedeći ispis kreće od početka gornjeg retka

HOME U Sljedeći ispis kreće od početka gornjeg retka

HOME L Sljedeći ispis kreće od početka donjeg retka

LOCATE Y , X Sljedeći ispis počinje u retku Y od znaka X (prvi znak gornjeg retka ima adresu 1, 1)

LCD X1; X2; ... X1, X2...konstante ili varijable čiji sadržaj treba ispisati

SHIFTLCD LEFT Pomiče ispis jedno mjesto ulijevo

SHIFTLCD RIGHT Pomiče ispis jedno mjesto udesno

CURSOR ON/OFF Uključi/isključi kursor (inicijalno je uključen)

CURSOR BLINK/NOBLINK Kursor trepće/ne trepće (inicijalno ne trepće)

DISPLAY ON/OFF Uključi/isključi displej (inicijalno je uključen)

Tablica: Popis najčešće korištenih naredbi u radu s alfanumeričkim displejem

For I = 1 To 16 Shiftlcd Right Waitms 100Next

Wait 1

‘brisanje donjeg retkaHome LLcd “ “

‘blinkanje (žmirkanje) ispisaFor I = 1 To 8 Display Off Waitms 500 Display On Waitms 500Next

‘kursor uključen/blinka/isključenClsLcd “Cursor On”Cursor OnWait 2ClsLcd “Cursor Blink”Cursor BlinkWait 2ClsLcd “Cursor Off”Home L

Lcd “Blink Off”Cursor Off Blink OffWait 2

ClsHome ULcd “Brojac =”

‘brojanje prema goreFor I = 0 To 100 Home L Lcd I Waitms 200Next

Wait 1

‘brojanje prema dolje (u čemu je pogreška?)For I = 100 To 0 Step -1 Home L Lcd I Waitms 100Next

Wait 1

ClsLcd “Gotovo!”

End

16

Grad Liptovsky Mikulaš u Republici Slovačkoj bio je između od 1. do 9. rujna ove godi-ne domaćin “19. svjetskog prvenstva u raket-nom modelarstvu za seniore” i “10. svjetskog prvenstva u raketnom modelarstvu za juniore”. Natjecanje su organizirali Slovački nacionalni aeroklub generala M. R. Stefanika, Savez mode-lara Slovačke, Grad Liptovsky Mikulaš i Raketno modelarski klub Liptovsky Mikluaš II.

Na natjecanju je sudjelovalo oko 400 natje-catelja iz 22 države: Republike Češke, Republike Indije, Japana, Kanade, Kraljevine Španjolske, Narodne Republike Kine, Republike Bjelorusije,

Republike Bugarske, Republike Hrvatske, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Poljske, Rumunjske, Republike Slovačke, Republike Slovenije, Republike Srbije, Republike Uzbekistana, Ruske Federacije, Sjedinjenih Američkih Država, Savezne Republike Njemačke, Švicarske Konfederacije te Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Natjecatelji su bili smješteni u apartmanskom turističkom naselju „Aquapark Tatralandia“ pa im je, nakon napornog natjecateljskog dana, pružena mogućnost opuštanja uz vodene aktiv-nosti.

Natjecalo se u osam FAI kategorija u juni-orskoj i seniorskoj konkurenciji (Federation

Održano svjetsko prvenstvo u raketnom modelarstvu RAKETNO MODELARSTVO

Smještaj natjecatelja na lansirnom poligonu

Makete: natjecateljske kategorije S5B, S5C i S7

Juniorski reprezentativci Bugarske pripremaju se za lansi-ranje u kategoriji S5B

Aeronautique International-kategorije Svjetske zrakoplovne federacije): S1A (modeli raketa za postizanje visina u juniorskoj konkurenci-ji–motori maksimalnog totalnog impulsa do 2.50Ns), S1B (modeli raketa za postizanje visi-na u seniorskoj konkurenciji–motori totalnog impulsa od 2.51Ns do 5.00Ns), S3A (modeli rake-ta s padobranom u juniorskoj i seniorskoj konku-renciji–motori maksimalnog totalnog impulsa do

17

2.50 Ns), S4A (modeli raketoplana u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji–motori maksimalnog totalnog impulsa do 2.50 Ns), S5B (makete rake-ta za postizanje visina u juniorskoj konkurenciji–motori maksimalnog totalnog impulsa od 2.51 Ns do 5.00 Ns), S5C (makete raketa za postizanje visina u seniorskoj konkurenciji–motori maksi-malnog totalnog impulsa od 5.01 Ns do 10.00 Ns), S6A (modeli raketa s trakom u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji–motori maksimalnog totalnog impulsa do 2.50 Ns), S7 (makete rake-ta u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji), S8D (radiokontrolirani raketoplani u juniorskoj kon-kurenciji–motori totalnog impulsa 10.01 Ns do 20.00 Ns), S8E/P (radiokontrolirani raketoplani uz zadatak preciznog slijetanja na cilj u senior-skoj konkurenciji–motori totalnog impulsa 20.01 Ns do 40.00 Ns) te S9A (modeli žirokoptera u

juniorskoj i seniorskoj konkurenciji–motori mak-simalnog totalnog impulsa do 2.50 Ns).

Dan prije početka natjecanja, u nedjelju 02. rujna, organizirano je obavezno testiranje moto-ra kako se ne bi dogodilo da neki natjecatelji koriste motore jače od dozvoljenog maksimal-nog totalnog impulsa. Tom se prilikom pokazalo kako motori nekih proizvođača dosta odstupaju od deklariranih vrijednosti.

U ponedjeljak je, već u 07:30, označen poče-tak natjecanja. Na rasporedu su bile kategorije S3A i S1A u juniorskoj te S6A i S4A u seniorskoj konkurenciji. Uz dobre meteorološke uvjete, bez kiše i vjetra, ostvareni su sljedeći rezultati:Juniorske reprezentativke Sjedinjenih Američkih država

pripremaju makete Bumper Wac za lansiranje

Članovi srbijanske juniorske reprezentacije pripremaju maketu Bumper Wac za lansiranje

Kineski reprezentativac priprema raketoplan za lansiranje

JUNIORI–kategorija S1APojedinačni plasman Ekipni plasman1. T. Stanev Bugarska 448 m 1. Ukraina2. K. Protsenko Ukrajina 384 m 2. Bugarska3. B. Oliforov Ukrajina 375 m 3. Srbija

JUNIORI–kategorija S3APojedinačni plasman Ekipni plasman1. A. Volokhov Rusija 1443 sek 1. Ukrajina2. A. Kashkin Rusija 1258 sek 2. Rusija3. K. Protsenko Ukrajina 1208 sek 3. Rumunjska

SENIORI–kategorija S6APojedinačni plasman Ekipni plasman1. S. Lasocha Poljska 416 sek 1. Poljska2. Z. Katanić Srbija 394 sek 2. Srbija3. S. Romanyk Rusija 394 sek 3. Rusija

18

Start raketoplana u kategoriji S8E/P

Maketa rakete Bumper Wac na lansirnoj rampi

Maketa rakete Saturn V češke reprezentativke

SENIORI–kategorija S4APojedinačni plasman Ekipni plasman1. Z. Katanić Srbija 526 sek 1. Rusija2. V. Menshikov Rusija 523 sek 2. Slovenija3. Fu / Wenmei Kina 514 sek 3. Srbija

Drugog dana natjecanja, koje je opet počelo u 07:30, u juniorskoj su konkurenciji na rasporedu bile kategorije S6A i S9A dok su seniori odmjera-vali snage u kategorijama S3A i S1B. Postignuti su sljedeći rezultati:

JUNIORI–kategorija S6APojedinačni plasman Ekipni plasman1. T. Parales Španjolska 422 sek 1. Španjolska2. K. Wierzbicki Poljska 398 sek 2. Srbija3. L. Volarević Srbija 387 sek 3. Rusija

JUNIORI–kategorija S9APojedinačni plasman Ekipni plasman1. V. Katanić Srbija 540 sek 1. Poljska2. F. Kontra Češka 528 sek 2. Srbija3. S. Byrtek Poljska 517 sek 3. Bugarska

SENIORI–kategorija S3APojedinačni plasman Ekipni plasman1. Z. Katanić Srbija 1820 sek 1. Srbija2. I. Ibragimov Uzbekistan 1766 sek 2. Rusija3. Ž. Josipović Srbija 1654 sek 3. Poljska

SENIORI–kategorija S1BPojedinačni plasman Ekipni plasman1. M. Timofejev Litva 790 m 1. Srbija2. M. Traikauskas Litva 746 m 2. Slovenija3. Z. Katanić Srbija 709 m 3. Rusija

19

Juniorska natjecateljica iz Kine s raketoplanima za kate-goriju S8D

Ruski natjecatelji pripremaju raketoplan za startStart makete rakete Saturn 1B srbijanskog natjecatelja Vladimira Čipčića

Konačno se u srijedu, trećeg dana natjecatelj-skog dijela prvenstva, nakon vrlo naporna prva dva, moglo malo odahnuti i duže odspavati jer su na rasporedu bile samo dvije kategorije pa je natjecanje počelo u 9:00. Juniori su se natjecali u kategoriji S5B, a seniori u S8E/P. Podjela odličja izgledala je ovako:

JUNIORI–kategorija S5BPojedinačni plasman Ekipni plasman1. M. Čipčić Srbija 643 boda + 538 m = 11 81 bod 1. Rumunjska2. V. Verstov Rusija 633 boda + 461 m = 1094 boda 2. Češka3. A. Nitu Rumunjska 592 boda + 416 m = 1008 bodova 3. Rusija

Sva su tri natjecatelja izradila maketu Bumper Wac.

SENIORI–kategorija S8E/PPojedinačni plasman Ekipni plasman1. Li / Shiqi Kina 4000 bodova 1. Kina2. Lu / Zheng Kina 3996 bodova 2. Rusija3. L. Pumpurus Latvija 3994 bodova 3. SAD

Četvrtak je bio dan namijenjen kategorijama S4A i S8D u juniorskoj te kategorijama S9A i S5C

u seniorskoj konkurenciji. Natjecanje je počelo u 07:30 kategorijama S4A i S9A. Puhao je jak vje-tar pa je dio modela završio u obližnjem jezeru. Postignuti su sljedeći rezultati:

JUNIORI–kategorija S4APojedinačni plasman Ekipni plasman1. R. Švec Slovačka 502 sek 1. Ukrajina2. V. Katanić Srbija 499 sek 2. Slovačka3. R. Taran Ukrajina 480 sek 3. Srbija

20

Juniorske reprezentativke SAD s maketama rakete Little Joe

Kineski natjecarelji s maketom rakete Long March 3B

JUNIORI–kategorija S8DPojedinačni plasman Ekipni plasman1. S. Byrtek Poljska 868 sek 1. Rusija2. A. Kashkin Rusija 833 sek 2. Poljska3. S. Stenberg SAD 766 sek 3. Kina

SENIORI–kategorija S9APojedinačni plasman Ekipni plasman1. L. Malmyga Poljska 520 sek 1. Češka2. M. Treikauskas Litva 476 sek 2. Litva3. M. Pavka Češka 471 sek 3. Bugarska

Ekipni plasman SENIORI–kategorija S5CPojedinačni plasman Ekipni plasman1. V. Čipčić Srbija 644 boda + 730 m = 1374 bod 1. Poljska2. B. Pavka Češka 595 boda + 599 m = 1194 boda 2. Slovenija3. M. Bielecky Poljska 629 boda + 553 m = 1182 bodova 3. Češka

Sva su tri natjecatelja izradila maketu Bumper Wac.

U petak su bili organizirani izleti do obližnjih prirodnih ljepota Slovačke, a oni koji su se odlučili za ostanak u apartmanskom naselju, mogli su uživati u vodenim radostima Aquaparka Tatralandija.

Posljednjeg dana natjecanja, u subotu 08. rujna, na rasporedu je bila kategorija S7 za juni-ore i seniore. Postignuti su sljedeći rezultati:

JUNIORI–kategorija S7Pojedinačni plasman Ekipni plasman1. J. Šebesta Češka 1002 boda (maketa Saturn-V SA 506) 1. Češka2. K. Vanikova Češka 968 bodova (maketa Ariane-44 LP V99) 2. Rusija3. J. Benak Češka 953 boda (maketa Ariane-44 LP V99) 3. Rumunjska

SENIORI–kategorija S7Pojedinačni plasman Ekipni plasman1. O. Lievykh Rusija 1029 bodova (maketa Sojuz-U2 SC Sojuz TM 12) 1. Češka2. B. Pavka Češka 990 bodova (maketa Ariane-44 LP V99) 2. Rusija3. M. Pavka Češka 979 boda (maketa Ariane-44 LP V99) 3. Rumunjska

Prvenstvo je bilo dobro organizirano. Počasni gosti, češki astronaut Vladimir Remek i slovački astronaut Ivan Bella, posjetili su lansirni poligon te na ceremoniji zatvaranja podijelili odličja natjecateljima.

Najviše osvojenih odličja pripalo je srbijan-skim natjecateljima što je i razumljivo s obzi-rom na državne potpore koje dobivaju pojedini

reprezentativci za izuzetne rezultate: 700 EUR mjesečno za seniore i 500 EUR za juniore. To pokazuje koliki interes u toj državi vlada za raket-no modelarstvo kao sportsko–tehničku natjeca-teljsku disciplinu. Najbolji pojedinac u juniorskoj konkurenciji bio je Tony Stanev iz Bugarske, a najbolji pojedinac u seniorskoj Zoran Katanić iz Srbije. Najbolja juniorska ekipa bila je iz Ukrajine, a najbolja seniorska iz Srbije.

Više slika te sve rezultate možete vidjeti na internetskoj stranici: www.ramod.sk.

O situaciji u Hrvatskoj govori podatak da ni u Hrvatskom astronautičkom i raketnom savezu, kao ni u Hrvatskom zrakoplovnom savezu, nisu pronađena sredstva za odlazak članova repre-zentacije na ovo svjetsko prvenstvo pa je jedini hrvatski predstavnik osobno snosio troškove sudjelovanja. (op. autora)

Tomislav Cvitić, dipl.ing.

21

Siguran sam da postoji veliki broj mladih modelara koji su poželjeli napraviti model jedri-lice, ali iz raznih razloga nisu u mogućnosti nabaviti balzu, tvornički rađene letvice, foliju za presvlačenje krila i slično

Za takve je modelare priređen nacrt modela koji ima raspon krila l=300 mm, i koji je izrađen isključivo iz materijala koji je svima dostupan i koji ništa ne košta.

Letvice za napadnu i izlaznu ivicu krila, kao i sve ostale letvice krila i repnih površina su izre-zane su iz otpadaka jelove lamperije. Za tu sam uslugu zamolio jednog stolara, jer sa ručnom električnom pilom nije moguće fino rezanje. Rebra se rade iz lipovog furnira, koji se može naći u nekoj stolarskoj radnji. Papir za presvlačenje krila sam pronašao u jednoj trgovini koja prodaje pribor za ručne radove i hobi aktivnosti. Dužni metar papira, širine 72 cm, stoji 3 kn. Potrebno je još nabaviti malo nitro laka, stolarskog ljepila, a rezbarsku pilicu, skalpel i ostali sitni alat mode-lar već sigurno posjeduje.

Kada smo već kod materijala, objasnit ću zna-čenje oznaka na nacrtu:

J 10×10 letvica iz jelovine poprečnog pre-sjeka 10×10 mm

L1 lipov furnir debljine 1 mm Š3 šper debljine 3 mm R rebro

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Jedrilica za mlade modelare

Naprimjer, R3 Š3, znači daje to rebro broj tri, iz špera debljine 3 mm. Šper je od kutija za voće koje se mogu naći na tržnici.

Krilo se sastoji iz dvije simetrične polovice, koje se sklapaju u V-oblik, tako da se pod uške krila podmetne neki predmet visine 60 mm. Prednja, ili napadna ivica krila radi se iz jelove letvice 10×10 mm, koja se brusnim papirom obradi da ima profil kao što je presjek krila na nacrtu. Na nacrtu je prikazana šablona u mjerilu 1:1 ovoga profila, koju treba izrezati iz malo tvr-đeg papira i sa njome se kontrolira zakrivljenost.

Izlazna ivica krila ima dimenziju 4×14 mm. U sredini krila su s gornje i donje strane dvije letvice 4×4 mm, koje se nazivaju ramenjače. One krilu daju čvrstoću na savijanje. Postoje tri vrste rebara, R1, R2 i R3, koja su nacrtana svako za sebe, a položaj montaže označen je na nacr-tu. U srednjem dijelu krila rebra R1 su iz špera 3 mm. Ova rebra su po visini tanja za debljinu furnira, koji se nakon nihove montaže postavlja u širini od 100 mm na svaku stranu, mjereno od simetrale jedrilice. Ovaj furnir pojačava površinu krila, tako da setu može nategnuti gumice koje će držati krilo za trup. Rebra R2 su nešto duža, i ulaze u utore dubine 2 mm u napadnoj i izlaznoj letvici. Rebra R3 su krajnja rebra, iz špera 3 mm, i na njih se lijepe uške. Prelaz napadne ivice na uške treba napraviti da je postepen, tako da se Projektiranje

Materijal za izradu: letvice lamperije, šper kutije za voće, lipov furnir

(Nacrt u prilogu)

22

smiješa piljevina od rezbarenja sa malo ljepila za drvo, i time se napravi blaga kosina. Gornja ramenjača se lomi na rebru R3 i lijepi na ušku, kako je to pokazano na detalju.

Montažu krila i rebara vrši se na u tu svrhu pripremljenom nacrtu. Na čisti komad bijelog papira nacrtaju se u mjerilu 1:1 lijeva i desna polovica krila. Na taj nacrt je praktično postaviti najlonsku foliju, tako da se letvice i furnir ne lijepe za papir.

Rebra R1 u samoj sirrietrali jedrilice lijepe se kada su sva rebra i sve letvice zalijepljeni.

Krajeve obje polovice krila se digne za spo-menutih 60 mm, i sada se postave ova središnja rebra. Gornje ramenjače se malo skrate, kao i napadna ivica u gornjem dijelu. Sada se monti-raju i dva komada u obliku slova V, visine 15 mm, a dužine po 100 mm na svaku stranu. Ovi komadi su također pokazani na nacrtu i služe za među-sobno učvršćenje obje polovice krila.

Rebra R2 iz furnira treba raditi tako da se iz špera izrežu dva rebra i između njih se složi 18 komada lipovog furnira, u dimenziji većoj od samih rebara. Naprimjer 25×150 mm. Pomoću

dva vijka M4×80 stegnu se ovi komadi furnira, te se skalpelom i šmirgl papirom obrade da dobiju oblik šablona iz špera. Nadam se da će najed-noj od slika koje sam poslao u redakciju to biti dovoljno vid lj ivo i jasno.

Kada je krilo završeno, obrusi ga se finim šmirgl papirom i sada se počinje sa presvla-

Sastavljanje repnih površina Pilot Dvije šablone iz špera i vijci M4 za izradu rebara

Gotova jedrilica

čenjem krila. Papir za presvlačenje se izreže u četiri dijela, za svaku polovicu krila, i za gornju i donju stranu posebno. Počinje se naprimjer sa gornjom stranom jedne polovice krila. Sve letvice i rebra se namažu razrijeđenim ljepilom za drvo i odmah se postavi papir. Papir treba zategnuti. Nakon sušenja, skalpelom i šmirgl papirom se odstrani višak papira i nastavlja se sa radom. Isto vrijedi i za repne površine. Na kraju se čitava površina papira premaže nitro lakom, što će papiri u dati čvrstoću i neće ga probušiti baš svaki korov na koji će jedrilica sle-tjeti. Razrijeđivanje ljepila za drvo sa vodom je u omjeru jedna mala žlica ljepila sa pet do šest žlica vode.

23

Polovice nosača krila, dimenzije 50×130 mm, treba međusobno zalijepiti, i kao sve što se lijepi, ostaviti preko noći da se suši. U trup se montiraju držači gumica za držanje krila. Ove držače je najbolje napraviti od štapića za ražnji-će, koji se mogu nabaviti u trgovini. Sada slijedi ljepljenje nosača krila. Nosač krila se postavi na mjesto prema nacrtu i na njega se postavi krilo, koje se prčvrsti gumicama. Model treba gledati sa prednje strane i odozgo. Krilo i nosač krila treba pomicati lijevo ili desno, sve dok ravnina krila ne bude okomita na osi trupa. Ukoliko je potrebno, na nižoj strani nosača krila treba zali-jepiti jednu ili više traka furnira. Ja sam morao zalijepiti jednu traku furnira. Sada se pomiješa piljevina od rezbarenja sa ljepilom za drvo, i sa tom mješavinom se zalijepi nosač krila za trup. Krilo i dalje ostaje na svome mjestu, sve dok se ovaj spoj ne osuši.

Horizontalna i vertikalna repna površina se rade iz letvica 4×10 mm i 4×4 mm. Kao i za

Jedrilica u letu, bačena iz ruke, leti 20-25 m

Bočni pogled

krilo, na posebnom papiru treba nacrtati repne površine. Vertikalni dio se lijepi na horizontalni dio. Dodatno, vertikalni dio repa ima zakretni dio, koji se zakreće po želji i učvrsti sa malo izolir trake u željenom položaju, tako da model kod visokog starta može letjeti u krugovima. Sastavljanje i presvlačenje repnih površina je na već opisani način za krilo. Krilo i rep naliježu na trup preko podmetača iz špera. I krilo i rep se pričvrste za trup pomoću gumica, tako da ako model prilikom slijetanja zapne za neku prepre-ku, neće doći do njegovog loma.

Repne površine trebaju također biti okomite na osi trupa i paralelne sa krilom. Manje korek-cije nagiba se mogu napraviti tako da se na nosač horizontalne repne površine, sa jedne ili druge strane, zalijepi potreban broj traka furnira, dimenzije 5×120 mm.

Prednji dio trupa se sastoji iz dva jednaka dijela. Na njegovoj prednjoj strani se od špera napravi nešto slično pretincu, u koji će se ubaciti potrebna količina olovnih kuglica ili matica, kako bi se postiglo daje težište modela na označenom mjestu. Pomoću dva prsta model se pridržava na donjim ramenjačama krila i tada se određuje količina balasta.

Dodavanjem olovnih kuglica ustanovio sam da nije dovoljan jedan pretinac, pa sam dodao još jedan.

Za postavljanje kuke za visoki start, na mjestu označenom na nacrtu u trup se umetne komad letvice 10×20 mm dužine 20 mm. U taj komad se postavi kuka, koja se može napraviti iz savijenog čavla kojemu se odreže glava. Po čitavom obodu trupa treba zalijepiti furnir, tako da se dobije jedna zatvorena kutija.

Nakon što je model gotov, i nakon što je težište dovedeno na označeno mjesto, može se isprobati kako model leti. U tu svrhu treba otići na neku veliku livadu ili sportski aerodrom. Model se baca u vjetar, sa nosom malo prema dolje. Ako se model propinje, treba dodati malo balasta, a ako leti prema dole, treba izvaditi malo balasta. Fina regulacija leta se postiže podmetanjem tankih letvica ispod horizontalne repne površine.

Model bačen iz ruke će letjeti 15 do 20 m. Spomenuti visoki start se izvodi tako, da se nabavi komad gumenog užeta promjera 5 do 6

24

SF PRIČA

mm dužine 10 m, i na njega se veže komad ribič-kog najlon konca dužine 15 m. Na kraju konca se postavi čelična alka i mala zastavica. Kuka modela se zakvači za alku, i hodanjem unatrag se nategne gumeno uže. U jednom trenutku se model pusti, i on će velikom brzinom poletjeti u visinu. Ne treba letiti po jakom vjetru.

Na kraju još nekoliko općih informacija. Krila rađena na opisani način presvlače se inače japan papirom ili folijom. Japan papir za modelarstvo može se nabaviti u specijaliziranim trgovina-ma. Nakon ljepljenja na krilo, papir se lagano navlaži, i kada se osuši on se stegne i napne kao membrana. Zatim ga se premaže nitro lakom za povećanje čvrstoće.

Folije za presvlačenje krila se mogu naba-viti u raznim bojama i debljinama, prozirne ili neprozirna. Nakon što se folija zalijepi za krilo, zagrijavaju se pomoću pegle i ona se tada steže i napinje. U nedostatku japan papira i folije dobar je i obični tanki papir.

Masa gotove jedrilice sa balastom iznosi 290 grama. To je relativno velika masa, a razlog tomu je upotreba domaćih materijala. Naime, repne površine su iz relativno teških letvica, i moment sile njihove težine oko osi težišta je znatan. Sa druge strane, taj moment treba poništiti doda-vanjem balasta, i to je razlog povećanoj ukupnoj masi.

Modelarima želimo uspjeh sa ovim početnič-kim modelom.

Bojan Zvonarević Aeroklub Slavonski Brod

Gumirano uže za visoki start

“Smatrate li se djevojkom otvorenog duha?”Molim lijepo, što bih trebala pomisliti na

takvo pitanje? Pa ipak, nekako osjećam da čovjek preda mnom nema lascivnih misli. Odjeven je u crno odijelo, s tamnim naočalama na očima. Lice mu je...teško opisivo, shvaćam. Sve je na svom mjestu, ništa neskladno, samo ga je teško opisati. Teško upamtiti. Oko kuće vidim još dvo-jicu, jednako odjevenih, također s naočalama. I dvojica za volanima crnih terenaca parkiranih na šljunku pred kućom. Ljudi u...crnom?

“U oglasu se tražila djevojka za održavanje i ...”

“Upravo tako, gospođice...Severin. Tea Severin,” prekine me čovjek. “Za održavanje.”

“Možda da pogledamo kuću?” predlažem. Povelika je, prizemlje i kat, barem 100 kvadra-ta u tlocrtu. Nisam stručnjak za arhitektonske stilove, ali čini mi se građenom negdje između dva svjetska rata, zidova obraslih bršljanom, oljuštene boje i ispucalog kita na prozorima i ula-znim vratima. Takvih starih kuća puni su brjegovi iznad grada, propadaju dok ih se ne domogne neki novoobogaćeni skorojević. A onda najčešće završe srušene, da bi na njihovu mjestu niknula betonsko-čelično-staklena kocka.

Kuća je ograđena zidom i ogradom iz kova-nog željeza što okružuje prostrano i zapušteno dvorište. Tri breze u kutu, trešnje, dvije smreke, bagrem. Grmlje, ruža i lijeska i lovorvišnja uz ogradu, podrezani tek toliko da se može proći. I kupina, i smokvina mladica, vjerojatno samoni-kli. Ostalo zaraslo u travu i korov. Posjed se nalazi na vrhu brda, skriven od grada šumom kroz koju vodi uska cesta. Zavoj na zavoj, gadno kad prvi put voziš: dobro da nisam svojim tvingačem poljubila neki hrast.

Uopće me ne čudi što se nitko drugi nije javio na oglas. U ovakvoj kući se uistinu svašta može događati. Ali, kad s diplomom PMF-a možete-da oprostite-rit obrisati, gazdarica potražuje sta-

Kuća na brijegu

25

narinu za zadnja tri mjeseca, a posla nema na vidiku, onda nemam ni nekog izbora...

* * *Trilobit plazi po sagu, preskačem preko njega

dok jurim u podrum, požurivana tihim, ali upor-nim zujanjem signala za poslugu.

Kad me čovjek u crnom uveo u kuću, skoro sam zažalila što sam se javila na oglas. Tek se unutra vidjelo koliko je kuća zapravo velika. Mislim, to čistiti i održavati, taj stari namještaj i sagove i zavjese i vaze i kipiće i slike: posla za cijeli dan, svaki dan. A onda je podom pred nama prošao trilobit. I još je jedan bio u kutu, spazila sam kretnju u polumraku.

“Čiste prašinu,” nasmiješio se čovjek u crnom na moj iznenađeni pogled. “Imate i posebni model za sanitarije. I još dva mala za namještaj. Ukupno pedeset komada.”

Naravno da trilobiti nisu pravi trilobiti, ali sliče. Oni podni su trideset centimetara dugi,

tijela poprečno podijeljenog na segmente, a uzdužno na tri dijela, od kojih je središnji nešto izbočen. Na glavi, oči i dva para tica-la. Niz nožica ispod tijela. „Gdje istresaju prašinu?“ pitala sam. Ne istresaju je, dobila sam odgovor. Jedu je. Nisam pitala gdje idu na nuždu.

“Djelujete razočarano?” pitao me čovjek u crnom. “Zar ste stvarno mislili da treba-mo spremačicu?”

A onda me poveo u podrum. Kud sad i sama idem, požurivana zujanjem.

Stubama dolje, pa hodnikom, pa do teš-kih hermetički zatvorenih vrata. Do vrata, elektronska brava. Skeneri mi očitavaju mrežnicu i dlan, crveno svjetlo zeleni i vrata klize u stranu. Ulazim u bunker.

Zujalo zuji nad komorom 3. Ispunjena je žućkastim isparenjima otrovnog izgleda. Očitavam sastav atmosfere, u granicama je normale. Normale za ono što se upravo teleportiralo u komoru 3: da ja uđem, skljo-kala bih se mrtva u roku ‘keks’.

Pipac se izvija kroz oblake žute magle i lijepi prijanjaljkama za staklo. Odskačem od stakla, jedva suspregnuvši vrisak. Nagon, kojeg još uvijek ne kontroliram do kraja: staklo-ako je to uopće staklo-neprobojno je za kumulativnu protuoklopnu granatu.

Tako me uvjeravao čovjek u crnom. Što god mu značilo to ‘kumulativna’.

Još jedan pipac. I neko mumljanje preko zvuč-nika prevoditelja.

Pribirem se, prilazim, pritišćem tipku. “Tranzit ili boravak?” pitam.

“Thhrrranhzzittt,” odgovara mi krkljanje kroz zvučnik. Na zaslonu očitavam nove koordinate, podosta svjetlosnih godina od Zemlje. Dajem zeleno, koordinate se unose u teleport. Nekoliko trenutaka, a onda iz komore 3 počinje sjajiti bijela svjetlost. Možda petnaestak sekundi kasni-je, svjetlo se naglo gasi i komora 3 je potpuno prazna. Vakuum. Plinovi su teleportirani zajedno sa siriuskim dekapodom koji ih udiše. Ostali su samo ulašteni metalni pod, zidovi i strop. I tri niza-podsjećaju na halogenke, ali zapravo pojma nemam što su-na stropu, polako trnu i gase se. Pokrećem proceduru za sterilizaciju komore i upisujem tranzit u dnevnik rada. I to je to.

26

Cijeli moj posao. Zauzvrat, stan i lijepi mjeseč-ni iznos na tekućem. Koliki? Ha, slušajte, znate da su plaće tajna...

* * *“Tranzit ili boravak?”“Boravak,” odgovara mi svijetloljubičasti

humanoid velike glave i dugih, tankih udova. Promatra me kroz staklo krupnim tamnim očima. Očitavam sastav atmosfere: diše manje-više isto što i mi, dolazi sa zemljolikog planeta. Pokrećem propisani postupak sterilizacije. Kad je gotov, puštam tuđinca kroz pretkomoru iz komore 4.

Vodim ga stubama u prizemlje, pokazujem mu neka sjedne u naslonjač u salonu. Uzimam daljinski, na zaslonu se prikazuje katalog.

“Kakvo tijelo želite?” Tuđinac me gleda, ne razumijevajući odmah. “Muško ili žensko?”

“Muško,” odgovara nakon kraće stanke. Ova rasa je dvospolna, naši pojmovi muškog i ženskog nisu im sasvim jasni. Nakon još malo razjašnjava-nja, tuđinac bira i odjeću: skup izgled mlađeg, uspješnog poslovnog čovjeka. Nekoliko trenuta-ka kasnije u salon ulazi android. Pružam tuđincu kabel, spajam jedan kraj androidu u zatiljak. Drugi kraj tuđinac utiče u svoj zatiljak i nakon par sekundi, prijenos svijesti je gotov. Android pre-staje biti mehanička tvorevina, oživljava, proma-tra me pomalo nestrpljivo. Tuđinčevo tijelo osta-je ležati u naslonjaču, duboko usnulo. A onda na vratima zvono. Ljudi u crnom, tuđinčeva pratnja za kakav god je posao došao obaviti na Zemlji.

* * *To sam mogla i ja, pratiti ga okolo, pomišljam

nakon što se tuđinac teleportirao natrag kući. Ali, ima jedna kvaka.

Naravno da su se pobrinuli da stvar ostane tajna.

Neuralni inhibitor, tako je čovjek u crnom nazvao ono što mi je ubrizgao u venu. Nešto sićušno što mi je sjelo na mozak i sad, čim iskora-čim kroz dvorišna vrata, više ne mogu ni zucnuti o onome što zapravo radim. Sve znam, svega se sjećam, ali nema šanse da otračam frendicama. Znam, probala sam. Čisto da vidim funkcionira li: htjela sam im reći da radim fantastičan posao, i da mi dolaze iz cijelog svemira, jedni samo u prolazu-jer teleporti nemaju baš beskonačan domet-drugi poslom. I plaća je da se smrzneš, a

imam i stan, i to u viletini u zelenom pojasu. I ne moram ništa ni raditi, sve čiste trilobiti.

A ono što mi se prevalilo preko jezika, dok su me frendice gledale samilosno: brinem za staricu od osamdeset i nešto, koja treba pelene i ponekad ne zna ni kako se zove. I moram stalno čistiti i spremati i s onim što mi njeni plate jedva imam za stan i hranu.

I tako, kad dođe netko tko ovdje boravi, preu-zimaju ga ljudi u crnom.

* * *Alarm mi probija uši, ovo nije normalni signal!Psujem, ostavljam pećnicu, jurim iz kuhinje i

stubama u podrum. Čekam dok me brava pro-pusti. Vrata klize u stranu, nad komorom 2 gori rotirajuće crveno svjetlo. Što se događa, pitam se, dok očitavam sastav atmosfere. Unutra se vrtloži sivoljubičasta magla, ne vidim ništa.

Prije no što stignem očitati na infracrvenom, u staklo udara tijelo. Maleno, poput djeteta, u nekakvom skafanderu. Na trenutak, lice se okre-ne prema meni, suočavam se s prestravljenim očima. A onda krak, grabi tijelo i odvlači ga. I zubi, bljesak zuba što škljocaju.

Pogled na IC-zaslon. Dva humanoidna obrisa dječjih proporcija i jedan ogromni, čudovišni, zgrabio ih je krakovima, steže ih i nadnosi se nad njih, dok se tijela batrgaju i ruke mlataraju ne bi li odagnale smrt. Ni ne razmišljam, pritišćem tipku i kroz kovitlanje gustog plina bljesne elek-trično pražnjenje. Okidam još jednom i još jed-nom, nadajući se da su u skafanderima zaštićeni od struje. Čudovište šišti i sikće i pušta plijen, mahnita po cijeloj komori. Okidam ga s još dva naboja, a onda se neman smiruje na podu.

Tko, što, kako? Nemam vremena postavljati pitanja. Izboji su samo omamili čudovište, na IC-u vidim kako se krakovi trzaju. Znam da čudo-višta nema u katalogu rasa, nekako se telepor-tiralo zajedno s...djecom, odlučujem...i sad je s njima u komori i...

Hitna procedura! Plin u komori je smrtonosan po mene. Trčim do ormara sa skafanderom, uvlačim se u njega. Šištanje kako se skafander hermetizira. Grabim električnu palicu.

Ulazim u pretkomoru, vrata se zatvaraju za mnom. Ulazim u komoru, ne vidim ništa, pipam. Grabim prvo dijete, vučem ga u pretkomoru. Pipam, pipam...Krak! Trza se, hoće me obaviti,

27

IZUMI KOJI SU PROMIJENILI SVIJET

Peći i kuhala

udaram ga strujom. Napipavam nogu drugog djeteta. Hvatam i povlačim, s druge strane ga hvata krak. I još jedan, čudovište dolazi sebi. Bodem električnom palicom u maglu, iskri, kra-kovi se trzaju, bodem još jednom. Krakovi klonu, povlačim drugo dijete van i zatvaram pretko-moru.

Na sigurnom smo! Pokrećem sterilizaciju, čekam dok se ulazna vrata pretkomore ne otvo-re. Vučem djecu van u hodnik, a onda alarm! Gledam što je i krv mi se smrzava u žilama. Dva kraka prislonjena su cijelom dužinom uz staklo. Žlijezde iz njih luče nekakvu kiselinu, izjeda sta-klo! I to brzo, u minutu-dvije čudovište će izbiti van! Tek sad primjećujem i da su mali skafanderi nagriženi.

Normalno bih sad zvala ljude u crnom da odluče što s čudovištem. Ali, nemam vremena! Ako neman probije u bunker, tko zna što se može dogoditi. Možda bi ga podrumska vrata zadržala. A možda i ne!

I zato pokrećem svoju proceduru. Utipkavam koordinate koje sam sama smislila, baš za ova-kve situacije. Dajem zeleno i čudovište u bije-lom svjetlu odlazi u točku negdje na pola puta između Sunca i Alpha Centauri. Pa kad se ne zna ponašati, da vidimo kako mu se sviđa goli međuzvjezdani prostor!

Dok se komora 2 sterilizira, vraćam se svojim gostima. Jedno se dijete već pridiglo. Smiješim se, umirujem ga. Zajedno pridižemo drugo, shva-ćam da je djevojčica. Dopadaju mi se. Okruglih lica, prekrivenih kratkim zlaćastim krznom, gle-daju me okruglim očima. Onda dječak očitava nekakve podatke i pritišće dvije tipke na kacigi svog skafandera. Vizir se podiže. Hoću ga zau-staviti, ali umiruje me osmijehom dok udiše zrak punim plućima. Nekako mi se čini da im nije prvi put na Zemlji.

Ne znam jesu li u tranzitu ili planiraju boravak, ali znam da moram zvati ljude u crnom. Moji gosti izvlače se iz skafandera. Skidam i ja svoj. Rukom ih pozivam da me slijede. Dok čekamo ljude u crnom, mogla bih ih počastiti čajem i kolačićima. Nadam se samo da mi nisu zagorjeli u svoj ovoj strci.

Aleksandar Žiljak

Peći, pećnice i štednjaci i razna druga grijala i kuhala neizbježni su namještaj naših nastambi, radnih, obrtničkih, laboratorijskih i industrijskih prostora, pa u nekoj mjeri i vozila, plovila i letjelica. Gdje god treba zagrijati prostor, pripre-miti hranu ili primijeniti neki tehnološki postu-pak, moramo upotrijebiti neku peć, pećnicu, grijalicu ili neko kuhalo. Tisućljećima su se takva pomagala grijala klasičnim ogrjevom, ponajprije drvom i ugljenom. Tek se posljednjih, malo više od stoljeća, kao ogrjev upotrebljavaju nafta ili plin, zatim električna energija, a u posljednje vri-jeme i sunčeva energija. Ovaj je naraštaj upravo svjedok napuštanja klasičnog ogrjeva i prijelaz na neka druga, stoga nazivana alternativnim.

Peći Peć je općenit naziv za zatvoreno ognjište,

namijenjeno grijanju prostora ili vode, peče-nju hrane te obrtničkoj ili industrijskoj obradi

Klasični kaljevi kamin u suvremenoj izvedbi (Kodrić Silex, Samobor)

28

materijala. Zatvaranjem ognjišta spriječilo se djelomično širenje dima po prostoriji, a koje je često pri otvorenim ognjištima. Kako su prve peći zidane od gline kao priručnog vatrostalnog materijala, u njihovim zidovima se nakupljala i zadržavala toplina, pa su takve zidane peći i znat-no ekonomičnije od otvorenih ognjišta.

Zidana peć ima najmanje dva otvora, ložište sa željeznom vratima i otvor za izlaz dima u dimnjak. Osim grijanja prostorije, u takvim se pećima razgrijano i potom očišćeno ložište upo-trebljava kao pećnica, prostor za pečenje hrane (kruha, mesa) ili izrađevina (grnčarije, keramike i dr.). Pod nazivom krušne peći ili lončarske peći, već su se prema namjeni rabile tisućama godina, a još se i danas mogu vidjeti u starim seoskim kućama ili kao posebni objekti izvan kuća, te u restoranima za pripravljanje starinskih specija-liteta.

Ugradnjom željezne rešetke u dnu ložišta, te ispod nje dodatnoga prostora za skupljanje pepela, poboljšano je izgaranje ogrjeva i ukla-njanje pepela. Otvor na prostoru za pepeo služi i za doziranje zraka, čime se upravlja izgaranjem. Takve su se peći tisućljećima gradile u glavnim prostorijama za boravak, a u hladnim su podne-bljima bile i vrlo velike, pa se na njima i spavalo. Najčešće su se neprekidno ložile kroz cijelu zimu. Velika je dosjetka bila loženje takve peći iz druge

prostorije (kuhinje, hodnika ili trijema). Time se izbjegavalo prljanje prostorije unošenjem ogrje-va i čišćenjem pepela, onemogućavalo dimljenje prostorije povratom dima, pa i mogućnost poža-ra u prostoriji.

Kaljev kamin1 je zatvorena peć, zidana od kalja (kahli ili pećnjaka, prema njem. Kachel: pećnjak), glinenih opeka cakljenih s jedne strane. Kaljeve se pločice pri zidanju povezuju glinom, u novije vrijeme i čeličnim kvačicama, a unutarnje su pre-grade od gline ili šamota (franc. chamotte: vrsta gline, kaolin, porculanača). Kaljev kamin i danas je vrlo omiljen namještaj boljih kuća i stanova, a stoljećima je i predmet umjetničkog oblikovanja.

Metalne peći jednostavnije su izvedena gri-jala. One najjeftinije su od željeznoga lima, a skuplje i složenije od lijevanoga željeza. Rabe se kao priručne grijalice. Velik im je nedostatak što ne zadržavaju toplinu pa griju samo za vrijeme dok gori vatra. Nešto bolje izvedbe imaju glinene i šamotne unutarnje obloge pa donekle toplinu zadržavaju.

Namjenske peći izgrađene su za neke poseb-ne namjene, kao što je pečenje obrtničkih izra-daka, taljenje kovina, rad u laboratoriju, a od doba početaka industrijalizacije građene su i kao veliki industrijski objekti, kao što su talioničke peći. Posebne peći za isparavanje vode osnova su stacionarnoga ili pokretnoga parnoga stroja.

KuhalaKuhalo je općenit naziv za naprave za kuhanje

i prženje hrane. Nekada se hrana pripremala

1 Razgovorno se zbog sličnozvučnice čuje i neispravan naziv kalijeva peć, a to nema nikakve veze s kemijskim elementom kalijem.

Krušna peć kakva se nekada rabila u cijeloj Panoniji

Antički štednjak

29

na otvorenom ognjištu, a to se i danas radi u iznimnim primjenama, kao što je pripravljanje specijaliteta (ražanj, roštilj, peka i sl.).

Prvotna su kuhala bile proširene peći koje su imale ugrađenu metalnu ploču iznad samog ložišta, na kojoj se postizala viša temperatura nego na zidanom oblogu peći. Često je u takvoj proširenoj peći bila dodana i metalna zatvorena komora, tzv. pećnica, za pečenje hrane.

Štednjak, razg. šparhet (prema. njem. sparen: štedjeti + Herd: ognjište), složena naprava nami-jenjena kuhanju, pečenju, a i usputnom grijanju prostora. To je usputno grijanje uz kuhanje vrlo prikladno zimi, ali neugodno ljeti. Prvotni su štednjaci bili zidani kao i peći, obloženi keramič-kim ili kaljevim pločicama. Uz ploču za kuhanje imali su jednu ili dvije pećnice, te vrlo često i ugrađeni kotlić sa slavinom za grijanje vode. Zidani su štednjaci bili omiljena oprema kuhinja u 19. i početkom 20. st.

U 19. st. počeli su se rabiti metalni štednjaci, načinjeni od lijevanog željeza ili željeznoga lima s unutarnjom glinenom ili šamotnom oblogom. Prvotni su bili s povišenim dijelom za pećnicu pa su zbog slič-nosti s tadašnjim kočijama razgo-vorno nazivani f i jaker-šparhe-tima. Početkom 20. st. počeli su se proizvoditi metalni štednjaci slični stolu pa su razgovorno nazi-vani tiš-šparheti-ma (prema njem. Tisch: stol).

Suvremena grijalaPočetkom 20. st. peći, pećnice, kuhala i druga

grijala na kruti ogrjev potisnuti su onima grija-nim plinom, naftom ili električnom energijom. Takva su grijala jednostavnija i podatnija za upo-rabu, mogu se izrađivati u raznim izvedbama i veličinama, za razne namjene. Ne treba ih stalno opskrbljivati drvima ili drugim krutim ogrjevom, ne zagađuju okolinu dimom i pepelom. Ipak, za njih je potrebna podloga: dovod ili dovoz plina ili nafte, ili dovod električne energije, pa je uza svu praktičnost u konačnici upitna njihova energet-ska učinkovitost, a time i cijena uporabe.

Ekološka uloga grijala na kruti ogrjevGrijala na kruti ogrjev imala su i druge pred-

nosti. U njima se nekada spaljivao i sav kućanski,

Starinski zidani štednjak

Metalni štednjak od lijevanoga željeza s početka 19. st.

Metalni štednjak s početka 20. st.

radionički ili poljodjelski gorivi otpad. Osim ener-getske uštede takva su ložišta imala i važan eko-loški doprinos jer je izgaranjem otpada nastajala toplina. Preostali je pepeo čak služio kao gnojivo vrtova i cvjetnjaka ili kao zaštita listova povrća i cvijeća od nametnika. Tako su peći, pećnice i štednjaci bili veliki higijeničari.

Danas, prijelazom na suvremeniji ogrjev, kućanski i drugi otpad postaje golem problem, ne samo gradova, nego već i sela. Tim otpadom, čak i pri organiziranom prikupljanju, zatrpavamo smetlišta, a pri neodgovornom odlaganju i baca-nju otpada onečišćujemo naš okoliš.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

30

HRANILIŠTE ZA PTICE

Zima...

Pomognimo pticama proživjeti ciču zimu. Prikladno sjemenje postavite u hranilište koje možete prirediti u tili čas, bez puno truda... Našim snimkama donosimo jednostavna rješe-nja. Hranilište postavite tako da je zaštićeno od oborina i dovoljno visoko zbog mogućih skokova mačaka. Raspitajte se koje ptice stanarice žive u vašem kraju pa prema tome spremite sjemenje

Streha za kikiriki izrađena je od ostataka materijala. Veličine odredite sami. Krov je spojen pod pravim kutom te s gornje strane zaštićen ter papirom, tanjim limom ili komadom šindre. U sljeme je uvrtana vijčana kuka koja služi za vješanje. Bočno su postavljene dvije jednake letvice zapiljene pod kutom od 45˚ za spoj s krovom. Na njih se s donje strane postavlja dno, a bočno učvrsti mreža dovoljno velikih i dovoljno malih otvora da iz unutrašnjo-sti ne ispada kikiriki. Spajanje izvedite vijcima i čavlićima.

I kutija u kojoj je sjeme može poslužiti kao hranilište. Na gornjem dijelu–rubu šilom ili čavlom načinite rupicu za provlačenje špage. Pri dnu skalpelom zarežite kutove te ih utisnite. Još izradite rupice za provlačenje okruglih letvice ili grančica koje će poslužiti za slijetanje. No, poslužit će i kutija u kojoj ste kupili sok ili mlijeko. Dobro je isperite te načinite otvore i zareze kako je spomenuto. Sjemenje nasipajte kroz otvor čepa.

ili im poslužite gotove smjese koje nude trgovi-ne. Ne hranite ih kruhom. (o)

Ilustracije: Selber Machen Extra

31

Na pojedinim su strojevima, radi sigurnosti na radu i zaštite od samovoljnog upuštanja stroja, postavljene različite sigurnosne brave. Dakako, i naše školske učionice zahtijevaju poseban nad-zor i pojačan sigurnosni sustav od možebitne učeničke samovolje. Tako je u Osnovnoj školi Dubovac u Karlovcu nastala jednostavna kon-strukcija brave koja se osigurava lokotom. Služi za zaključavanje utikača stolne bušilice. Izrađena je iz lima iz kojeg se radi krovna limarija. Bočni dio savijen je u obliku slova U s preklopom u kojem je provrt za srednji fazni utikač. Pri kraju žljeba, u koji se umeće kabel, načinjen je provrt za lokot. Kao podmetač služi limena pločica. Cijela brava pričvršćena je na zid pomoću vijaka i plastičnih umetaka–tipli.

No, izvedba može biti i od aluminijskog U profila prikladne veličine. Za podlogu je moguće rabiti bakelit, ultrapast ili drvenu daščicu.

Ova naprava ima više psihološki efekt nego stvarnu mehaničku zaštitu. Postavljena je neko-liko godina i nikada nije dirana od strane učenika pa čak niti kao znatiželja. Dobro je poslužila kada se u radionici odvijaju neki drugi nastavni sadr-žaji gdje učitelji i učenici nisu dovoljno upoznati s mjerama zaštite na radu.

Tako je uz ovu napravu, pisane upute o radu na stolnoj školskoj bušilici, uz povezanost kose, zaštitnim naočalama ili štitnikom za lice, zate-gnutom odjećom te uz stalan nadzor učitelja u radu, postignuta još veća savjesnost i sigurnost u radionici.

Konstrukcija:Miljenko Ožura, prof.

ZAŠTITA NA RADU

Brava

„Smislašima“ zabiti čavao ne predstavlja nika-kav zahvat. Lupiš po čavlu i stvar je riješena. Pazi da se ne udariš po prstima! To boli, a koji puta za uspomenu ostane i podlivena krv ispod nokta.

Postoje različita „čavlarska natjecanja“ na koji-ma ponekad i nije sve išlo tako lako. Iako su nagrade bile primamljive. Čavli, koje zabijate, uvijek su skupi! Morate ih kupiti. Čekić možete izabrati ako se u pravo vrijeme nastupi.

Zabijanje čavla traži vještinu. Odaberite čekić dovoljne mase za veličinu čavla. I zabijte ga. Možda vam se posreći. Čekić držite pri kraju ručke...„da ga ne zadavite“.

Ukoliko je dio koji spajamo s drugim suviše debeo, poslužite se bušilicom i u njemu načinite odgovarajući provrt za debljinu svojeg čavla. Tako ćete izbjeći kalanje materijala i postići vođenje čavla. Ponekad se čavao namaže sapu-nom ili voskom. Nekada su tesari, da bi sastav bio sigurniji, čavle namakali u slanu vodu. Ima još tajni s čavlima.(o)

ZABIJANJE ČAVLA

Iskustva

Cijena prvog instaliranog industrijskog robota iz 1961. godine bila je oko 65 000 dolara, ali ga je “Unimation” prodavao za 18 000 kako bi privolio proizvođače da primijene novi stroj. Čak je i medijska kampanja bila suzdržana jer su držali da je riječ o eksperimentalnom projektu s vrlo neizvjesnom budućnošću.

32

POVIJEST ROBOTIKE (CXXVIII)

Još od 1987. IRF (Međunarodna federacija za robotiku) i Europska ekonomska komisija UN (UNECE) objavljuju godišnju statistiku robota. Tako su i sredinom 2012. objavljena dva opsežna statistička godišnjaka za industrijsku i servisnu robotiku u 2011. godini. Prošla, 2011. godina, bila je slavljenička u svijetu industrijske robo-tike jer se bilježila pedesetgodišnjica instalira-nja prvog industrijskog robota 1961. godine u tvornici General Motorsa u New Jerseyu (SAD). Statistike procjenjuju da je od tada do danas ukupno izrađeno i instalirano u proizvodnji oko 23 milijuna robota od čega ih je oko 1.1 milijun sada u uporabi. Industrijska robotika usavršavala se i razvijala tijekom proteklih pola stoljeća da

Slavljenička 2011. godina: tržišni rekordi i trendovi

bi dosegla razmjere primjene koje je gotovo nemoguće nabrojiti i s perspektivom koju je teško predviđati. Upravo zbog toga su poseb-nu pozornost pobudili statistički podaci UNECE prema kojima je po rastu tržišta robota 2011. godina bila i najuspješnija u proteklih pedeset godina proizvodnje i prodaje industrijskih robo-ta. U okviru dva spomenuta razloga za zadovolj-stvo svjetske robotičke zajednice zanimljivo je pogledati koji su, po ocjenama najrelevantnijih stručnih krugova, ključni razvojni i tržišni tren-dovi u suvremenoj industrijskoj robotici. Iako je servisna robotika (obuhvaća profesionalne i osobne servisne robote) već danas prevladava-jući nositelj robotičkog tržišta, dva su dobitnika IERA AWARD 2012. (nagrada IFR za inovatorstvo i poduzetništvo u robotici) iz svijeta manipula-cijske robotike. Dvije dodijeljene nagrade vrlo dobro oslikavaju opće potrebe i tržišne prostore u kojima industrijska robotika traži svoje mjesto.

No, pogledajmo najprije statistiku u svjetlu pedeset godina razvoja. Tržišni uspjesi industrij-ske robotike obilježeni su uspjesima i padovima, ali se prosječan godišnji rast tržišta kretao oko 5-10%. U okviru tih granica predviđa se i rast do 2015. godine u kojoj će se prodavati oko 200 000 novih industrijskih robota godišnje. Godina 2009. zabilježena je kao crna godina industrijske robotike s najvišom stopom pada tržišta još od 1994. Tada je, u odnosu na 2008. kao jednu od najboljih godina, zabilježen katastrofalan pad prodaje od 47% što je iznosilo 60 000 manje robota na tržištu. No, već 2010. prodaja se sa 118 337 robota udvostručila u odnosu na 2009. Na povećanje su najsnažnije utjecale automo-bilska i elektronička industrija. U razdoblju od samo tri godine, od 2008. do 2011., tržište servi-snih robota poraslo je za više od dva puta.

U svijetu je 2011. godine prodano sveuku-pno 165 000 novih industrijskih robota što je u odnosu na 2010. godinu značilo rekordan porast od 37%. Zemlje, koje su najviše sudjelovale u

33

TREND: INDUSTRIJSKI ROBOT KOJI JE JEFTIN, JEDNOSTAVAN ZA PROGRAMIRANJE, SIGURAN ZA KOOPERACIJU S ČOVJEKOM NA PROIZVODNOJ TRACI. Roboti UR-5 i UR-10, male danske tvrtke”Universal Robots”, proglašeni su najinovativnijim robo-tom 2011. godine. Lako prenosivi industrijski robot UR-5 sa 6 SSG namijenjen je srednjim i malim poduzećima kako bi učin-kovitije sudjelovati u tržišnoj utakmici. Takvim je korisnicima konvencionalna robotika nedohvatna. Masa robota je svega 18 kg, ne zahtijeva nikakve zaštitne ograde (slika desno) jer se zaustavlja pri prvom kontaktu s preprekom. Upravljačka jedinica bežično je povezana s manipulatorom, a robot se uči intuitivno (grafički ili izravnim pokazivanjem) što treba načiniti. Trening od dva sata dovoljan je za osnove programiranja. Zbog načina upravljanja, koje se zasniva na mjerenju struje motora, robot je u konačnici i vrlo jeftin. Tvrtka proizvodi 800 do 1000 robota mjesečno i predstavlja u smislu potražnje pravu revoluciju na robotičkom tržištu. Cijena robota omogućuje malim i srednjim tvrtkama da vrate uloženo za oko 6 do 8 mjeseci.

tom rastu, su Kina, SAD i Njemačka sa stopama rasta između 39% i 51% s kojima su postavile nove vlastite stope rasta, ali i broja korištenih industrijskih robota. No, čak ni navedeni rekordi nisu pomogli tim zemljama da dosegnu razinu dva najveća robotička tržišta, Japana i Sjeverne Koreje, koja su u 2011. zabilježile tek prosječan rast. Ipak, Japan se nakon katastrofalne 2009. ponovno vratio na vrh s gotovo 28 000 industrij-skih robota što je 27% više nego u 2010. Tržište robota u Sjevernoj Koreji poraslo je u 2011. za nešto više od 9% ili 25 500 jedinica. Kina je trži-šte s najbrže rastućom prodajom industrijskih robota proteklih godina (bez 2009.). Na kinesko je tržište 2011. godine isporučeno 22 600 indu-strijskih robota, a najkasnije 2014. ona će postati njihovo najveće svjetsko tržište.

Vlade Južne Koreje i Japana stavile su rast robotičkog tržišta na značajno mjesto svojih nacionalnih strateških planova, a Južna Koreja planira 2015. postati prva u svijetu isporuči-telja servisnih robota. I u 2011. Azija prednja-či u razvoju robotike. Europa je nešto ispred SAD gdje se predsjednik Obama odlučio obja-

viti deklaraciju o investiranju u robotiku. No, i Europa i SAD moraju, kako bi se mogli natjecati s Azijom, vrlo brzo mnogo toga učiniti.

Proširenje robotičkog tržišta u 2011. godini, dok u svijetu vlada globalna recesija poslova, ukazuje na to da roboti stvaraju, a ne kako se to obično misli, ukidaju poslove. Prema studijama i izvještajima s kraja 2011. godine milijun tre-nutačno zaposlenih industrijskih robota izravno je povezano s otvaranjem gotovo tri milijuna radnih mjesta. Robotika će biti glavni pokretač globalnog generatora zapošljavanja u sljedećih pet godina. Potaknut će otvaranje jednog miliju-na visokokvalitetnih radnih mjesta širom svijeta u području proizvodne industrije poput zabavne elektronike, hrane, solarne i vjetro-energije te proizvodnje novih vrsta akumulatora. Posebno je poučan podatak o utjecaju robotike na zapo-šljavanja u razdoblju od 2000. do 2008. iz kojeg se vidi da je povećanu robotizaciju slijedilo i povećanje zapošljavanja u većini zemalja. Čak i kada je korištenje robotike bilo povezano s izrazitim skokom. Taj je uzorak vidljiv trenutačno u Kini, Brazilu i drugim zemljama s ubrzanom

34

robotizacijom. Povećanje tržišta bilježi se i u Indiji, ali relativni rekorder je Brazil s više od 1400 instalira-nih robota u 2011. što je povećanje od 125% u odnosu na 2010.

Nagrade IFR za rezultate u 2011. odražavaju životnost industrijske robotike u njenoj kompeticiji sa servisnom robotikom. Tijekom pola stoljeća razvoja i primjene uspjelo se doći do jeftinog manipulacij-skog robota s krajnje pojednostavljenim postupkom programiranja koji bez ikakvih zaštitnih ograda radi s čovjekom na proizvodnoj traci. Nasuprot toj svega 18 kg teškoj industrijskoj ruci, koju radnik može pre-nositi po pogonu i zapošljavati po potrebi, manipulacijski je robot s nosivošću od 1500 kg koji je morao zadovoljiti rigorozne provjere prije nego što je dobivena potvrda za manipuliranje s nekoliko ljudi u svojoj “šaci”. Ta primjena manipulacijskih robota, neočekivana koliko i tržišno obećavajuća, zorno pokazuje zašto robotiku neke od vodećih industrijski razvijenih zemalja definiraju kao univerzalnu stratešku teh-nologiju na kojoj temelje svoj prosperitet.

Igor Ratković

TREND: UPORABA MANIPULACIJSKIH INDUSTRIJSKIH ROBOTA U INDUSTRIJI MASOVNE ZABAVEJedan je od najčudnijih, pa i najmanje očekivanih prodora u razvoju i tržišnom plasmanu industrijskih robota, bez sumnje pri-mjena manipulatora velike nosivosti u zabavnim parkovima gdje se s njima izvode različite vrste oponašajućih i uzbuđujućih gibanja npr. jahanja različitih životinja. Na slici lijevo prikazan je industrijski robot koji umjesto prihvatnice ima dva sjedala. Tvrtka RoboCoast Ltd. dobila je prestižnu nagradu IERA 2012. za razvojnu i poduzetničku inovativnost svoga proizvoda jer je zoran primjer neočekivane primjene proizvodnih robota. Tvrtka u svojim planovima širenja ideje predlaže vrlo impresivne pokretne platforme veličine kazališnih gledališta s kojima se proširuju mogućnosti doživljaja suvremenih predstava bilo koje vrste. Na slici desno je serioznija primjena ideje: industrijski manipulator vrlo je realističan simulator gibanja na utrci Formule 1.

Spremamo se na izložbu! Kako donijeti rad, a da se ne ošteti? Lako, prenosi... Koliko je puta to bila, a i ostala, nevolja i poteškoća svih nas koji se bavimo mladim tehničarima i smotrama? Istina, moramo se pridržavati nekih najvećih mjera-gabarita koji se određuje nastupom. Izrađujemo kutije, režemo šperploču i tapetarsku spužvu... Mjerimo špagu, omatamo ljepljivim vrpcama i gunđamo...pišemo adrese jer se baš naš rad može zagubiti. Prava mora.

No, valja doskočiti i tom jadu.Dovoljno je rad načiniti po veličinama koje će

stati u neki, pa makar i najveći, kofer ili putnu torbu u „fari“.

Dijelove za nadogradnju treba prikladno raz-dvojiti da stanu po visini ili u drugu torbu.

Dakle, na samom početku rada, razrade i kon-strukcije razmislite o prijenosu!

Želimo vam uspješne nastupe i bez jada...pa će vaše savjete poslušati i drugi. Nemojte zaboraviti i alat za popravak ako je slučajno neophodan. (omi)

KUTIJE, TORBE...Jednostavno

35

BROJ516

LIPANJ 2008. • GODINA LII. • KUNA 7,50

Sretan Božić!

na 10 brojeva časopisa ABC tehnike godišnja pretplata(poštarina uključena u cijenu)

Časopis za popularizaciju znanosti, tehnike, modelarstva i maketarstva

Pretplatite se! 80 kn !!

Narudžbe možete obaviti:• NA www.hztk.hr• Narudžbenicom iz časopisa ABC tehnike• TELEFONOM - 01/4848 762 ili 4848 641• TELEFAKSOM - 01/4848 762 ili 4848 641• E-poštom: abc-tehnike@hztk.hr

Nakladnik:Hrvatska zajednica tehničke kultureDalmatinska 12P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska

Plakat ABC tehnike 2012_13.indd 1 31.07.2012. 08:29

IGRICE

Isplatilo se čekanje!Nakon 9 godina od zadnjeg nastavka ovog naslo-

va stigla je trojka iz Rockstar-ove radionice.Trojka se od prethodnih nastavaka značajno

razlikuje. Ukratko rečeno, napredovala je. Sve je usavršeno, od grafike pa sve do same igrivosti. Priča se nastavlja u Brazilu, gdje ni ovaj put Max nije izbjegao nevolje, sukobe i metke. U ovom nastavku zasigurno nema nekog dijela kampanje koji ćete morati odraditi samo zato da biste mogli nastaviti igru, već zato što to želite, jer je zabavno. Naime, za većinu vas neće biti dosadnih scena jer se gotovo u svakoj pojavljuje nešto novo, nešto neočekivano.

Kampanja je upotpunjena pričom koja rezultira zanimljivošću. Metaka zasigurno ne fali, kao ni raznog oružja. Tu su sačmarice, pištolji, automatske puške i slično.

Svakog vam trenutka i iz svakog kuta može dole-tjeti smrtonosni metak vašeg protivnika, no kako to ne bi rezultiralo frustracijom zbog stalnog umi-ranja, autori su ubacili jedno jednostavno rješenje. Naravno, govorimo o jako dobrom i razvijenom sustavu zaklona. Svi znamo da to baš i ne pođe za rukom svakom autoru, no ovaj put je uspjelo.

Max Payne 3

Max se iza svakog predmeta ili zida može jako dobro sakriti, ali nije jedini. Njegovi protivnici su isto tako vrlo spretni u korištenju zaklona. Njihova je umjetna inteligencija spektakularna, nećete ih se tako lako riješiti.

Kampanja traje nekih 12 sati što i nije previše. Zasigurno ćete htjeti još…

U grafiku je uloženo puno truda, okoliš se stalno mijenja, ima svakakvih scena, od mračnih kvartova, pa sve do blještavih klubova gdje ćete vidjeti i koju striptizetu.

Sve je popraćeno dobrim i kvalitetnim zvukom koji će svakako upotpuniti doživljaj.

Igri se stvarno nema na čemu zamjeriti.Svaka čast autorima.

Hrvoje Belavić

Minimalna potrebna konfiguracija računala:CPU: Core 2 Duo 2. 4 GHzRAM: 2 GBGrafika: GeForce GT 120Preporučena konfiguracija računala:CPU: Quad CoreRAM: 4 GBGrafika: Nvidia 460 GTX