SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Danijela Devčić

PLANIRANJE U SUSTAVU JAVNOG ZDRAVSTVA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PLANIRANJE U SUSTAVU JAVNOG ZDRAVSTVA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Menadžersko računovodstvo

Mentor: prof. dr. sc. Davor Vašiček

Student: Ime i prezime: Danijela Devčić

Studijski smjer: Financije i bankarstvo

JMBAG: 0081129193

Rijeka, svibanj 2015.

SADRŽAJ:

1. UVOD ..................................................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................................1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze .....................................................................................2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ....................................................................................................2

1.4. Znanstvene metode ..............................................................................................................3

1.5. Struktura rada ......................................................................................................................3

2. POSLOVNO PLANIRANJE I POSLOVNI PLAN.................................................................................... 5

2.1. Pojam i razvoj poslovnog planiranja ....................................................................................5

2.2. Vrste poslovnog planiranja ..................................................................................................7

2.3. Funkcije, svrha i ciljevi poslovnog planiranja..................................................................... 10

2.4. Tehnike i metode poslovnog planiranja .............................................................................. 12

2.5. Definiranje i obilježja poslovnog plana .............................................................................. 16

2.6. Sadržaj poslovnog plana .................................................................................................... 18

2.7. Vrste poslovnih planova .................................................................................................... 20

2.8. Uloga i važnost planiranja u poslovnim aktivnostima ......................................................... 20

3. PROCES PLANIRANJA U SUSTAVU PRORAČUNA ......................................................................... 22

3.1. Pojam i obilježja proračuna ................................................................................................ 22

3.2. Proračunski proces............................................................................................................. 27

3.3. Elementi sustava proračuna................................................................................................ 33

3.4. Proračunske klasifikacije ................................................................................................... 35

3.5. Status i registar proračunskih korisnika .............................................................................. 40

3.6. Sustav planiranja kod proračunskih korisnika..................................................................... 43

4. PLANIRANJE U SUSTAVU JAVNOG ZDRAVSTVA U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................... 48

4.1. Zdravstveni sustav Republike Hrvatske .................................................................................. 48

4.2. Financiranje zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj .......................................................... 53

4.3. Primjena proračunskog računovodstva u zdravstvu ............................................................ 58

4.4. Proces planiranja ustanova u zdravstvu .............................................................................. 62

5. PLANIRANJE NA PRIMJERU DOMA ZDRAVLJA VOJNIĆ .............................................................. 65

5.1. Opći podaci o Domu zdravlja Vojnić ..................................................................................... 65

5.2. Prijedlog financijskog plana Doma zdravlja Vojnić za razdoblje 2015. – 2017. godine ........... 66

5.2.1. Opći dio.......................................................................................................................... 66

5.2.2. Plan prihoda i primitaka .................................................................................................. 68

5.2.3. Plan rashoda i izdataka ................................................................................................... 71

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................ 75

LITERATURA ............................................................................................................................................... 78

POPIS SLIKA I TABLICA ............................................................................................................................. 82

1

1. UVOD

Javno zdravstvo je umijeće sprječavanja bolesti, produženja života i promocije zdravlja kroz

organizirane napore društva. Radi se o društvenom i političkom konceptu čiji je cilj

unaprjeđenje zdravlja, produženje i unaprjeđenje kvalitete života naroda kroz zdravstveno

prosvjećivanje, sprječavanje bolesti te druge oblike zdravstvenih i drugih intervencija.

Njegove glavne funkcije su: praćenje i ocjena zdravstvenog stanja i kvalitete života

stanovništva, identifikacija prioritetnih zdravstvenih problema i opasnosti za zdravlje

stanovništva, planiranje i pripravnost za hitna stanja, intervencije zaštite zdravlja od štetnih

čimbenika u okolišu i na radnom mjestu, sprječavanje bolesti, promocija zdravlja te

upravljanje, financiranje i osiguranje kvalitete. Ustanove u javnom zdravstvu, kao proračunski

korisnici državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i (područne) regionalne

samouprave obavezne su planirati i sastavljati financijske planove prema unificiranoj

metodologiji. Na taj način se omogućuje ekonomičnije raspolaganje javnim novcem,

učinkovitije i jednostavnije donošenje odluka te lakše postizanje postavljenih ciljeva.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja obuhvaćenog u ovom radu je sve izraženija potreba za racionalnijim

upravljanjem javnim financijskim sredstvima u zdravstvenom sustavu Republike Hrvatske.

Sredstva koja društvo izdvaja za zdravstvo neracionalno se troše, stoga je potrebno uspostaviti

financijsku stabilnost u prihodima i rashodima proračunskih korisnika u sustavu javnog

zdravstva.

Predmet istraživanja su karakteristike zdravstvenog sustava Republike Hrvatske te

funkcioniranje i važnost financijskog planiranja kod proračunskih korisnika u uslugama

javnoga zdravstva koje karakteriziraju brojne specifičnosti.

Objekt istraživanja je proces financijskog planiranja proračunskog korisnika u sustavu javnog

zdravstva koji se prikazuje na primjeru Doma zdravlja Vojnić.

2

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Na temelju problema, predmeta i objekta istraživanja postavlja se radna hipoteza koja glasi:

Temeljnim spoznajama o uzrocima i posljedicama neučinkovitog upravljanja proračunskim

sredstvima u ustanovama javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj moguće je dokazati da

proces financijskog planiranja kod proračunskih korisnika pridonosi racionalnosti i održivosti

financiranja zdravstvenog sustava.

Uz navedenu radnu hipotezu postavljene su i sljedeće pomoćne hipoteze.

1.) Sustavnim izučavanjem sustava javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj moguće je

sagledati i definirati njegove specifičnosti.

2.) Propusti u financiranju zdravstva na mikroekonomskoj i na makorekonomskoj razini

dovode do neracionalnih izdvajanja za zdravstvenu zaštitu.

3.) Proračunski korisnici su ograničeni financijskim mogućnostima proračuna kao

instrumenta financiranja javne potrošnje.

4.) Planovi proračunskih korisnika kojima su utvrđeni glavni programi i namjene trošenja

proračunskih sredstava doprinose upravljačkoj i eksternoj kontroli korištenja

proračunskih sredstava.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha i ciljevi istraživanja su: istražiti karakteristike i funkcioniranje javno - zdravstvenog

sustava Republike Hrvatske s naglaskom na aspekte njegova financiranja te istražiti proces

planiranja ustanova u javnom zdravstvu radi efikasnijeg upravljanja i utjecaja na financijsku

stabilnost cjelokupnog zdravstvenog sustava.

U ovom diplomskom radu daju se odgovori na sljedeća pitanja :

1. Što je poslovno planiranje i koja je njegova uloga u poslovanju ?

2. Što je državni proračun i koje su njegove karakteristike?

3. Koje su faze proračunskog procesa?

4. Koje kriterije institucija mora zadovoljiti da bi stekla status proračunskog korisnika i

koja je svrha registra proračunskih korisnika?

3

5. Od čega se sastoji financijski plan proračunskog korisnika i zašto je važno planiranje

u sustavu proračuna?

6. Koje su karakteristike zdravstvenog sustava Republike Hrvatske i s kojim problemima

je suočen?

7. Na koje načine se financira zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj?

8. Koje su specifičnosti primjene proračunskog računovodstva u sustavu javnog

zdravstva?

9. Od čega se sastoji i kako se odvija proces financijskog planiranja ustanova u javnom

zdravstvu?

1.4. Znanstvene metode

U ovom diplomskom radu korištene su sljedeće znanstvene metode: induktivna i deduktivna

metoda, metoda analize, metoda sinteze, metoda konkretizacije, metoda generalizacije,

metoda specijalizacije, metoda dokazivanja, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda

kompilacije te metoda studija slučaja.

1.5. Struktura rada

Rad se sastoji od šest međusobno logički i sadržajno povezanih dijelova.

U prvom dijelu rada, Uvodu, ukratko se predstavlja i objašnjava pojam javnog zdravstva.

Obrazlažu se problem, predmet i objekt istraživanja. Definira se radna hipoteza kao i

pomoćne hipoteze. Objašnjava se svrha i ciljevi istraživanja. Navode se znanstvene metode

koje će biti korištene u istraživanju. Na kraju Uvoda ukratko se objašnjava struktura rada.

U drugom dijelu rada, pod nazivom Poslovno planiranje i poslovni plan, definira se sam

pojam i sadržaj poslovnog planiranja kao upravljačkog alata, objašnjava kronološki razvoj

poslovnog planiranja, navode se i objašnjavaju njegove vrste, funkcije, svrha i ciljevi kao i

metode i tehnike. Definira se pojam poslovnog plana i navode njegova obilježja i vrste te

objašnjava sadržaj. Na samom kraju ovog poglavlja ističe se važnost i uloga planiranja u

poslovnim aktivnostima.

4

Treći dio rada nosi naziv Proces planiranja u sustavu proračuna. U ovom dijelu se pojašnjava

pojam proračuna te detaljno objašnjavaju njegove karakteristike, funkcije i načela. Navode se

i objašnjavaju faze proračunskog procesa gdje planiranje zauzima značajnu fazu te elementi

sustava proračuna. Obrazlažu se proračunske klasifikacije. Ističe se koji uvjeti trebaju biti

zadovoljeni da bi institucija dobila status proračunskog korisnika, što je registar proračunskih

korisnika, koja mu je funkcija, koje podatke sadrži te tko je odgovoran za njegovo vođenje.

Nakon definiranja proračunskih korisnika opisuje se proces planiranja kod proračunskih

korisnika.

Planiranje u sustavu javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj naslov je četvrtog dijela ovog

rada unutar kojega se predstavlja zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Navodi se kojim

zakonima je reguliran, koje su mu ključne institucije, kako i kada je uređen, kako je

podijeljen, na kojim načelima se temelji zdravstvena zaštita Republike Hrvatske te s kojim

problemima i izazovima je suočen. Opisuje se uloga i važnost Nacionalne strategije javnog

zdravstva. Detaljno je objašnjen i sustav financiranja zdravstvene zaštite u Republici

Hrvatskoj. Obrađuje se i primjena proračunskog računovodstva u zdravstvenim ustanovama te

posebice proces planiranja ustanova u javnom zdravstvu.

U petom dijelu rada pod nazivom Planiranje na primjeru Doma zdravlja Vojnić objašnjava se

proces planiranja u domu zdravlja kao jednoj od tipičnih ustanova u primarnoj javno -

zdravstvenoj djelatnosti. Daje se kratki pregled općih podataka s glavnim programom Doma

zdravlja te prikazanom organizacijskom shemom s brojem zaposlenika. Objašnjava se

Prijedlog financijskog plana za 2015. godinu s projekcijama za 2016. i 2017. godinu i to: opći

dio, plan prihoda i primitaka te plan rashoda i izdataka.

U posljednjem dijelu ovoga rada, Zaključku, sistematizira se cjelokupna tematika, iznose

zaključni stavovi te dokazuju postavljene hipoteze.

5

2. POSLOVNO PLANIRANJE I POSLOVNI PLAN

Svako planiranje se smatra izazovom za oblikovanjem boljeg svijeta. Navedeno znači da se

poslovno planiranje zasniva na koncepciji i filozofiji menadžmenta, tj. na predodžbama o

viziji, svrsi i ciljevima poduzeća kao sastavnog dijela gospodarstva i društva. Takvim

objektivnim, analitičkim pogledom na poduzeće i njegovo buduće poslovanje otkrivaju se

njegove slabe i jake strane, tj. uočavaju se opasnosti, pronalaze nove mogućnosti te postižu

planirani poslovni ciljevi. Plan pomaže u ranom uočavanju problema, otkrivanju uzroka i

pronalasku učinkovitog načina njihovog rješavanja. Plan također pomaže da se neki problemi,

dok su još mali, izbjegnu. Kompleksnost i dinamika događaja u poduzeću i okolini izdižu

poslovno planiranje na razinu jednog od najvažnijih zadataka u poduzeću.

2.1. Pojam i razvoj poslovnog planiranja

Proces poslovnog planiranja odvija se u okviru upravljačkog računovodstva. Upravljačko

računovodstvo, prije svega, pruža informacije korisnicima unutar poduzeća, odnosno

menadžerima na svim razinama odlučivanja. Upravljačko računovodstvo formalizira i

kvantificira planiranje i kontrolu. Na taj način sve razine menadžmenta upravljaju, planiraju i

kontoroliraju, svaka na svojoj razini odgovornosti. Planiranje i kontrola su međuovisne

aktivnosti. (Gulin i suradnici, 2011)

Poslovno planiranje je aktivnost kojom poslovni subjekti postavljaju ciljeve te politike i

strategije za ostvarivanje tih ciljeva. Najprije se određuju ciljevi, a mogu se određivati prema

različitim pristupima. Kad se određuju ciljevi , sudjeluje glavni menadžment poduzeća, kao i

menadžeri pojedinih dijelova ili centara odgovornosti (službi, sektora, pogona). Definiranje

ciljeva mora biti prethodno usklađeno s vlasnicima poslovnih subjekata. ( Perčević , n.d. ) U

fazi planiranja također treba istražiti i alternativne metode i postupke kojima se djelotvorno i

uspješno ostvaruju prethodno postavljeni ciljevi. Nakon toga se donosi odluka o izboru

najpovoljnijih metoda i postupaka. Time se ostvaruje kvantifikacija postavljenih ciljeva

instrumentom koji se naziva plan. (Gulin i suradnici, 2011)

Poslovno planiranje jedna je od osnovnih funkcija menadžmenta. Ostale funkcije mahom su

potpora planiranju i realizaciji planova. Bez planiranja nije moguće dizajnirati organizaciju,

odrediti aktivnosti za koje se moraju implementirati instrumenti kontrole, zaposliti nove

6

djelatnike, usavršiti znanja i vještine postojećih, odrediti stil vođenja poslovnog subjekta i sl. (

Perčević, n.d.). Poslovno planiranje može biti sustavna i ponavljajuća aktivnost, ali postoje i

ad hoc i jednokratni pojavni oblici. Poslovno planiranje se zasniva na potrebi sagledavanja

mogućeg razvoja događaja u budućim razdobljima, potrebi koordiniranja poslovnih

aktivnosti, potrebi komunikacije među različitim internim i eksternim subjektima te ideji kako

je jedina prava mjera uspjeha mjera između postavljenog cilja i ostvarenog. (Bračić, 2013)

U povijesnom smislu, planiranje je na neki način bilo prisutno u svim epohama razvoja

čovječanstva. Povjesničari dokazuju da se čovjek koristio planiranjem i u sklopu prvobitne

zajednice (planiranje zajedničkog lova, ribolova, ispaše ili obrade zemljišta). S podjelom rada

i pojavom privatnog vlasništva nestaje taj primitivni oblik planiranja, ali se zato javlja potreba

da se planiraju aktivnosti unutar individulanog gospodarstva , na robovlasničkim i kasnije

feudalnim posjedima, zatim u obrtništvu i manufakturi kapitalističkog sustava. Ipak,

planiranje je bilo relativno nerazvijeno u doba naturalnog gospodarstva. U većim razmjerima

se koristilo u doba robne proizvodnje, a posebice s pojavom suvremenih poduzeća. U tom

razdoblju, primarna uloga planiranja bila je usklađivanje proizvodnje s tržištem i potrebama

kupaca. (Vujević i Strahinja, 2009)

U kapitalizmu se planiranje koristi radi postizanja što većih profita. S pojavom velike

ekonomske krize (1929. – 1933.), vlade vodećih zemalja svijeta se odlučuju za jačanje

državnog utjecaja u svim dijelovima ekonomskog procesa: proizvodnji, razmjeni i potrošnji (

politika intervencionizma). Tada se kao instrument utjecaja i nadzora nad gospodarstvom

javlja potreba za planiranjem ključnih makroekonomskih varijabli, a u cilju ozdravljenja

cjelokupnog gospodarstva. U socijalističkim zemljama uvodilo se društveno planiranje, kao

svjesno i organizirano ustrojstvo cjelokupne društvene reprodukcije (društveno gospodarstvo),

a u skladu s ciljevima i interesima osnovnih nositelja ekonomske politike. (Vujević i

Strahinja, 2009)

U suvremenim poduzećima, planiranje je u funkciji efikasnog upravljanja poduzećem kao

jedna od četiriju upravljačkih funkcija: upravljanje u užem smislu i rukovođenje, odnosno

odlučivanje i naređivanje, planiranje, organiziranje i nadziranje odnosno kontrola. (Vujević i

Strahinja, 2009)

7

2.2. Vrste poslovnog planiranja

Razmatranje vrsta planiranja temelji se na različitim kriterijima podjele. Planiranje je cjelovit

pojam i proces pa se pojedine vrste planiranja mogu spoznavati kao odabrani naglasci jedne

cjeline. Planiranje se u poduzeću provodi za pojedina područja, na različitim razinama, zbog

različitih povoda, u uvjetima različitih vjerojatnosti te za različita razdoblja, što su ujedno i

kriteriji razlikovanja pojedinih vrsta planiranja. Najčešći kriteriji razlikovanja i podjele na

vrste planiranja su razdoblje planiranja, mjera operacionalnosti te područje na koje se odnosi.

(Osmanagić – Bedenik, 2002)

S obzirom na razdoblje planiranja govori se o vremenskoj dimenziji između horizonta i točke

planiranja te se razlikuju:

· Dugoročno planiranje za razdoblje dulje od 5 godina;

· Srednjoročno planiranje za razdoblje između 2 i 5 godina;

· Kratkoročno planiranje za razdoblje do godine dana;

Planski horizont dugoročnog planiranja proteže se na razvoj nove generacije proizvoda sve do

kraja roka njezina djelovanja. Srednjoročno planiranje završava s rokom novog razvoja te

obuhvaća rokove odlučivanja i potrebne realizacije. Granica između dugoročnog i

srednjoročnog planiranja najčešće je 5 godina. Kratkoročno planiranje omogućuje parcijalnu

prilagodbu dosadašnje generacije proizvoda tako da područje njegova djelovanja ovisi o vrsti

i strukturi programa učinaka. Kratkoročno se planiranje odnosi na jednu godinu i time

odgovara trgovačkom i porezno – pravnom obračunskom razdoblju. ( Osmanagić – Bedenik,

2002)

S obzirom na mjeru operacionalnosti, u središtu promatranja nije vrijeme nego konkretnost

relevantnih aktivnosti pojedinih planova, odnosno hijerarhijska razina. Uobičajena je podjela

na :

· Strategijsko planiranje

· Taktičko planiranje

· Operativno planiranje ( Osmanagić – Bedenik, 2002)

Strategijsko planiranje se provodi na najvišoj razini upravljanja i njime se utvrđuju strategije

za poduzeće i određena poslovna polja. Ono obuhvaća faktore, izvore i aktivnosti koje donose

rezultat. Takvi potencijali, koji se nalaze izvan i unutar poduzeća, nazivaju se potencijali

8

uspjeha. U okviru strategijskog planiranja zbog šireg planskog horizonta i s time povezane

nesigurnosti planiraju se samo relativno približne brojčane vrijednosti, koje se operativnim

planiranjem detaljiziraju. (Osmanagić – Bedenik, 2002) Strategijska razina planiranja

obuhvaća organizaciju u cjelini te najvažnije utjecaje koji se mogu predvidjeti, a utjecat će na

poslovanje u budućnosti. Strategija se uvijek odnosi na najvažnija pitanja o dugoročnom

razvoju i glavnim smjerovima kretanja :

· Veličina organizacije (rast, spajanje, gašenje);

· Opseg proizvodnje (broj i vrste proizvoda);

· Veličina tržiša (udio na tržištu , širenje na nova tržišta, napuštanje dijela tržišta);

· Financijska struktura poslovanja (udio vlastite i tuđe imovine, ulaganje viška

sredstava);

· Upravljanje ljudskim potencijalima (politika zapošljavanja i najbolje iskorištenje

vještina i sposobnosti postojećih ljudi);

· Uvođenje novih tehnologija (kompjutorizacija, Internet);

· Odnos s društvenom zajednicom (briga o društvu i prirodnom okružju); (Cingula i

suradnici, 2004)

Taktička razina planiranja obuhvaća organizacijske dijelove (službe, pogone, tvornice, odjele

i sl.) ili pojedine poslovne funkcije (prodaja, nabava , proizvodnja, logistika i dr.). Na toj se

razini strategijske ciljeve razrađuje u točne zadatke namijenjene poznatim izvršiteljima.

Vremenski obzor taktičkih planova najčešće se određuje u jednom obračunskom razdoblju, a

to je godina dana. Tipična pitanja što ih obuhvaća taktičko planiranje su:

· Količina i vrsta proizvoda planiranih za prodaju;

· Količina i vrsta proizvoda planiranih za proizvodnju;

· Broj ljudi potreban za planiranu proizvodnju;

· Planirani godišnji troškovi uprave i prodaje;

· Odabir kanala distribucije i ugovori s akviziterima;

· Trening menažera i prodajnog osoblja;

· Unaprjeđenje kvalitete i sl. (Cingula i suradnici, 2004)

Operativno planiranje je u nadležnosti nižeg menadžmenta (poslovođa, predradnika, šefova)

koji mora točno podijeliti zadatke izvršiteljima i postići usklađenost radnog doprinosa svakog

pojedinca s ciljevima i planovima organizacijskog dijela. Operativno planiranje obuhvaća

9

najkraće vremenske odsječke te se planske zadaće postavljaju u obliku normi kao dnevna,

tjedna i mjesečna zaduženja. Tipična pitanja u pripremi i izvedbi operativnih planova su:

· Broj radnih sati proizvodnih radnika u pogonu za određeni dan;

· Utvrđivanje norme za izradu proizvoda;

· Ugovaranje privremenog zapošljavanja pomoćnih radnika;

· Redoslijed plaćanja dospjelih obveza;

· Raspored kretanja vozila za određeni dan;

· Popravak strojeva ili redovito održavanje i sl. (Cingula i suradnici, 2004 )

Središnje obilježje podjele planiranja prema području djelovanja su odgovornost i

kompetentnost. U tom kontekstu se razlikuju planovi u funkcionalnoj i divizionalnoj

organizaciji. (Osmanagić – Bedenik, 2002)

U funkcionalnoj organizaciji se govori o :

· Planu prodaje (prema proizvodima, grupama kupaca, područjima prodaje,

zastupnicima itd.);

· Planu proizvodnje (prema proizvodima, mjestima troška itd.);

· Planu nabave (prema vrstama troška, dobavljačima itd.);

· Planiranju skladišta;

· Planiranju financija;

· Planiranju troškova;

· Planiranju rezultata;

· Planiranju bilance;

· Planiranju zaposlenih;

· Planu uprave (prema mjestima troška, vrstama troška itd.);

U divizionalnoj organizaciji se govori o :

· Planovima centralnih odjela (uprava, ekonomika, zaposleni itd.);

· Planovima divizija koji se raščlanjuju funkcionalno; (Osmanagić – Bedenik, 2002)

S obzirom na raspoložive podatke razlikuju se planiranje u uvjetima sigurnosti te u uvjetima

nesigurnosti. Kod planiranja u uvjetima sigurnosti raspoloživi su svi potrebni podaci i očekuje

se sa sigurnošću nastupanje jedne situacije. Kod planiranja u uvjetima nesigurnosti postoje

10

nepotpuni podaci i različita je vjerojatnost nastupanja različitih situacija, o čemu se vodi

računa primjenom odgovarajućih metoda planiranja. (Osmanagić – Bedenik, 2002)

2.3. Funkcije, svrha i ciljevi poslovnog planiranja

Planiranje kao instrument upravljanja ima važnu ulogu u poduzeću. Pridonosi ostvarivanju

važnih ciljeva, poduzimanju važnih mjera, oblikovanju i provjeri očekivanja i stavova te

unaprjeđivanju kontakata u poduzeću. Može se smatrati izvrsnim sredstvom poslovne politike

poduzeća. (Osmanagić – Bedenik, 2002)

Funkcije planiranja u literaturi se razlažu na temeljne i posebne. Temeljne su usmjerene na

poduzeće u cjelini, a posebne na upravljanje poduzećem.

U temeljne funkcije planiranja se ubrajaju:

· Osiguranje uspjeha, tj. porast efikasnosti primjerice prigodom planiranja resursa ili

ciljeva.

· Spoznaja i reduciranje rizika primjerice pomoću anticipativne analize i rješavanja

budućih problema.

· Povećanje fleksibilnosti s obzirom na npr. stvaranje i osiguranje budućeg prostora za

djelovanje.

· Redukcija kompleksnosti npr. utvrđivanjem budućih alternativa djelovanja te

isključivanjem određenih stanja i događaja.

· Stvaranje sinergijskih efekata npr. u okviru spoznaje ovisnosti među pojedinačnim

mjerama. (Osmanagić – Bedenik, 2002)

Osim osnovnih funkcija koje ističu orjentaciju planiranja na odnos sredstvo – svrha , postoje i

posebne funkcije planiranja:

· Koordinativna funkcija se odnosi na horizontalno usklađivanje planiranja među

pojedinim cjelinama poduzeća ili funkcionalnim područjima. Tu se misli i na

vertikalnu koordinaciju, usklađivanje među različitim razinama planiranja, primjerice

između strategijskog, operativnog i taktičkog planiranja.

11

· Motivacijska funkcija stvara poticaj u ostvarenju poželjnih zadataka te se smatra

instrumentom povećanja učinkovitosti, a pridonosi i aktivnijem oblikovanju odnosa

podređeni – nadređeni.

· Funkcija fleksibilnosti odgovara na uvjete nesigurnosti tako što za različita buduća

stanja okoline predviđa alternativne opcije djelovanja čime dolazi do izražaja njezina

funkcija prilagođavanja, osobito važna u uvjetima rastuće kompleksnosti i dinamike.

· Inovativna funkcija ili funkcija kreativnosti opisuje sposobnost planiranja da pronalazi

nova rješenja u često loše definiranim problemskim situacijama te potiče sustavno

generiranje do sada nepoznatih mogućnosti.

· Sigurnosna funkcija se odnosi na aspekt budućnosti i time povezanu nesigurnost.

Nesigurnost okoline otežava planiranje i zahtjeva primjenu posebnih mehanizama za

redukciju nesigurnosti. Planiranje mora rano prepoznati rizike, anticipirati njihovo

djelovanje i predvidjeti odgovarajuće protumjere. Ova funkcija je usko povezana s

funkcijom optimiranja kada i u promjenjenim okvirnim uvjetima treba osigurati

postizanje određene razine cilja.

· Funkcija optimiranja je u vezi s odlučivanjem kada među različitim mogućnostima

treba optimalno odabrati. Preduvjet za to je postojanje ciljeva i kriterija za ocjenu

stupnja njihova ostvarenja. Planiranje time pridonosi povećanju kvalitete odlučivanja.

(Osmanagić – Bedenik, 2002)

Svrha planiranja je u isključivanju, odnosno smanjenju vjerojatnosti nastupanja neočekivanih

događaja kako bi se rizik odabranih mjera sveo na minimum. Budući da je budućnost u nekoj

mjeri uvijek nesigurna, tako ni planiranje ne može isključiti rizike koji nastaju zbog

nesigurnosti, no ono ih nastoji smanjiti i time povećati vjerojatnost nastupanja željene

budućnosti. (Osmanagić – Bedenik, 2002)

Svrha planiranja katkad se definira u kontekstu funkcionalne efikasnosti planiranja. O

funkcionalnoj efikasnosti se govori kada se može pokazati doprinos planiranja stupnju

ostvarenja funkcija (npr. funkcije strukturiranja, optimiranja, kreativnosti, sigurnosti,

fleksibilnosti) u konkretnoj organizaciji planiranja. O institucionalnoj efikasnosti planiranja

govori se u kontekstu istraživanja (pozitivnog) utjecaja sustava, odnosno procesa planiranja

na ukupnu efikasnost poduzeća. ( Osmanagić – Bedenik, 2002)

Svrha planiranja se često povezuje s fleksibilnošću. Poslovno planiranje se smatra

preduvjetom fleksibilnog reagiranja u poduzeću. Svrha planiranja se također pojašnjava i u

12

odnosu prema sigurnosti. Uobičajeno se u teoriji odlučivanja govori o odlukama u uvjetima

sigurnosti (subjekt odlučivanja sa sigurnošću zna da će se situacija dogoditi), odlukama u

rizičnim uvjetima (moguća su različita moguća stanja, a subjekt odlučivanja poznaje

vjerojatnost nastupanja pojedine alternative) te odlučivanju u uvjetima nesigurnosti ( moguća

su različita moguća stanja, a subjekt odlučivanja ne poznaje vjerojatnost nastupanja pojedine

mogućnosti). Dakle, subjekti odlučivanja, zbog mnoštva činitelja, odlučuju u uvjetima

nesigurnosti. Situaciju otežava nedostatak informacija o budućem razvoju poduzeća i okoline.

Odgovor prakse na uvjete nesigurnosti je fleksibilno planiranje koje uzima u obzir mogućnost

promjene prvotnog plana. Takav plan uzima u obzir korekcije prvotnih odluka s obzirom na

promijenjene podatke. ( Osmanagić – Bedenik, 2002)

Središnji cilj planiranja u poduzeću odnosi se na ovladavanje dvaju područja problema čija

važnost za poslovno upravljanje neprekidno raste uslijed:

· Potrebe neprekidnog prilagođavnja – zbog brzih promjena brojnih socijalnih,

tehničkih i ekonomskih veličina povećava se vjerojatnost nastupanja neočekivanih

događaja; visoka brzina promjena te značenje posljedica za položaj poduzeća

prisiljavaju na brzu reakciju na prve znakove promjena u okolini;

· Povećane kompleksnosti u poduzeću – općenito rastuća veličina poduzeća te

diverzifikacija proizvoda i tržišta zahtjevaju nove poslovne strukture; takvo kretanje

vodi decentralizaciji odluka zbog čega se pojavljuju brojni problemi usmjeravanja i

koordinacije ovladivi samo pravodobnim usklađivanjem pojedinih ciljeva parcijalnih

područja;

Navedena dva područja potiču na novu orjentaciju u poslovnom planiranju. Do nedavno su u

središtu teorijskog i praktičnog interesa bili rezultati planiranja odnosno planovi, u novije

vrijeme se interes sve više usredotočuje na proces planiranja. (Osmanagić – Bedenik, 2002)

2.4. Tehnike i metode poslovnog planiranja

U procesu planiranja upotrebljavaju se različite tehnike i metode koje su znanstveno

objašnjene i potvrđene u praksi. Dijele se na:

· Kvalitativne metode planiranja;

· Kvantitativne metode planiranja;

13

· Metodu standardnih troškova; (Vujević i Strahinja, 2009)

Kvalitativne metode planiranja utemeljene su na općim ili specifičnim znanjima iz područja

primjene. Za njihovu primjenu potrebna su i adekvatna iskustva, intucija partnera i sposobnost

logičkog zaključivanja. U procesu planiranja najčešće se koriste sljedeće kvalitativne tehnike:

· Stablo odlučivanja;

· Tablica odlučivanja;

· Delphi – metoda;

· Scenarij tehnika;

· Kreativne tehnike;

Stablo odlučivanja kao tehnika planiranja je primjereno kada postoji više situacija od kojih

svaka od njih uvjetuje više mogućih rješenja. Radi se o vrlo složenoj situaciji gdje se moguća

rješenja granaju poput stabla. Svaka situacija ima i alternativna rješenja koja se granaju iz

čvorišta kao nove grane istog stabla.

Tablica odlučivanja prikazuje proces traženja optimalne odluke do koje se dolazi između

različitih uvjeta i aktivnosti. Tablica se formira po pravilu „ako – onda„ , odnosno ako postoje

određeni uvjeti onda je posljedica njih određena aktivnost. Ishodište ove tehnike je u

induktivno – deduktivnoj metodi.

Delphi – metoda polazi od pojedinačnih mišljenja svih sudionika u konkretnom procesu koji

se dostavljaju u pisanom obliku. Slijedi odabir najboljih ili najbližih rješenja. Navedeno se

kao postupak ponavlja sve dok se ne dođe do jedne, u pravilu optimalne odluke.

Scenarij tehnika polazi od postojeće situacije koja služi kao osnova za traganje za mogućim

smjernicama budućeg razvoja. Od različitih solucija stvara se mogući scenarij razvoja

konkretnog područja koje je obuhvaćeno analizom. Ova se metoda najčešće koristi kod

strategijskog planiranja i u procesu određivanja ciljeva.

Kreativne tehnike predstavljaju skup više različitih metoda koje se koriste u procesu

odlučivanja, a najčešće se primjenjuju brainstorming, metoda 635, postupak sintetike i

morfološka analiza. (Vujević i Strahinja, 2009)

Kvantitativne metode planiranja se temelje na matematičko – statističkim postupcima što

znači da se mogu računati, statistički obraditi i utvrditi međuzavisnost pojedinih varijabli. U

takve metode planiranja spadaju :

14

· Metode analize vemenskih nizova;

· Regresijska analiza;

· Metoda matematičkog optimiziranja;

· Metode operacijskih istraživanja;

· Posebni postupci optimiziranja;

· Tehnika mrežnoga planiranja;

· Analiza koristi;

Analiza vremenskih nizova izvodi se ekstrapolacijom trenda, na način da se vrijednostima iz

prošlosti dodaju predviđene vrijednosti za buduće (plansko) razdoblje.

Regresijska analiza u osnovi predstavlja statističku metodu za ocjenjivanje kvantitativne veze

između ekonomskih varijabli koja je predmet objašnjenja (ovisna varijabla) i jedne ili više

neovisnih varijabli. Linija dobivena minimiziranjem sume kvadratnih odstupanja svih točaka

podataka naziva se regresijskim pravcem.

Metoda matematičkog optimiziranja koristi se kod utvrđivanja formalnih odnosa između

ekonomskih varijabli u pojedinačnim ekonomskim modelima i ekonomskih posljedica tih

odnosa. U sklopu toga, matematička optimizacija teži najboljem mogućem rješenju, a

utvrđuje se maksimiziranjem ili minimziranjem neke funkcije cilja uz određena ograničenja.

Metode operacijskih istraživanja upotrebljavaju se za postavljanje kratkoročne i srednjoročne

prognoze, posebice kod utvrđivanja optimalnog proizvodnog programa, potrebnih investicija,

optimalnih zaliha, uskladištenja, ekonomičnosti troškova transporta i sl. U sklopu ove metode

može se koristiti linearno i nelinearno programiranje, dinamičko programiranje, heurestičko

planiranje itd.

Posebni postupci optimiziranja polaze od istih teorijskih pretpostavki kao i metoda

matematičkog optimiziranja s time da se sami modeli optimizacije prilagode konkretnom

slučaju.

Tehnika mrežnog planiranja predstavlja skup različitih postupaka i koraka koji cjelokupno

planiranje trebaju učiniti preglednim. Mrežno planiranje kao posebne modele obično

uključuje sljedeće postupke: CPM (Critical Path Method), PERT (Program Evaluation and

Review Technique), MPM (Metra Potential Method) , LESS (Least Coast Estimating and

Scheduling ) i RAMPS ( Resources Allocation and Multipli – Project – Scheduling).

15

Analiza koristi polazi od toga da se za svaki od predloženih ciljeva vrednuju različite

mogućnosti ostvarenja. Dobiveni rezultati se međusobno uspoređuju, utvrđuje se njihova

pojedinačna korisnost, te se na isti način postupa kod utvrđivanja planiranih ciljeva i mjera za

njihovo ostvarenje. (Vujević i Strahinja , 2009)

Metoda standardnih troškova se često koristi kod planiranja troškova te sadrži dvije

dimenzije:

· Vremensku dimenziju standarda;

· Dostižnu dimenziju standarda; (Vujević i Strahinja, 2009)

Vremenska dimenzija ukazuje menadžmentu na osnovu iz koje se razvija standard, primjerice

korištenje povijesnih, tekućih ili procijenjenih troškova. Dostižna dimenzija standarda treba

ukazati na stupnjeve poteškoća koje mogu nastati u postizanju određenih standarda.

Temeljem vremenske i dostižne dimenzije standarda se utvrđuju standardni troškovi, kao i

načini korištenja u procesima planiranja i kontole. Standardni troškovi su pažljivo određenje o

tome kakvi troškovi trebaju biti ili kakvi bi morali biti, s ciljem da se pretpostavi stvarni

rezultat. Radi se o planiranju jedničnih troškova proizvoda ili usluga te njihovih komponenti

proizvedenih u obračunskom razdoblju. U tom smislu koriste se sljedeće kategorije

standardnih troškova:

· Količinski standard (standardna količina) je troškovna komponenta koja se zasniva na

standardnoj količini po jedinici gotovih proizvoda, a iskazuje se u pojmu inputa po

jedinici outputa. Može se mjeriti u kilogramima, metrima, litrama ili satima po

proizvedenom proizvodu ili usluzi.

· Cjenovni standard (standardna cijena) je troškovna komponenta koja se zasniva na

standardnim cijenama za svaku mjeru količinskog standarda. Cjenovni standard se

obično izražava u mjernim jedinicama kao što su kn/kg materijala, kn/l goriva, kn/h

direktnog rada i slično.

Razlozi korištenja standardnih troškova su: upravljanje troškovima, odlučivanje o cijenama,

planiranje i kontrola, sastavljanje financijskih izvješća. (Vujević i Strahinja, 2009)

16

2.5. Definiranje i obilježja poslovnog plana

Poslovni plan je temeljni dokument u kojem poduzetnik prikazuje svoje ambicije i ideje te

promišlja mogućnosti za postizanje poslovnog uspjeha u nekom razdoblju, najčešće u

jednogodišnjem obračunskom razdoblju. (Cingula i suradnici, 2004)

Poslovni plan prikazuje i očekivane rezultate planiranog poslovanja u planskoj bilanci,

planskom računu dobiti ili gubitka te u planiranim izvješćima o financijskim tijekovima i

kretanju kapitala. Poslovni plan je službena izjava glavnog financijskog menadžera o

očekivanoj prodaji, troškovima i drugim financijskim transakcijama za sljedeće plansko

razdoblje. Postavlja mjerila onoga što se želi i namjerava postići u budućnosti pa je iz tog

razloga najbolji početak kontrole uspješnosti očekivanog poslovanja. (Cingula i suradnici,

2004)

Planove se izrađuje prije poslovnih aktivnosti i pokazuju koje se aktivnosti moraju poduzeti u

budućnosti. Obuhvaćaju sastavnice poslovnih aktivnosti i odgovaraju na pitanja: što se mora

učiniti, tko to mora učiniti i u kojem roku se aktivnost mora dovršiti. Planovi pokazuju i koje

resurse pojedini menadžeri mogu iskoristiti u ostvarenju ciljeva. Pomažu u vođenju poduzeća

čak i ako se uvjeti poslovanja bitno mijenjaju. Obuhvaćaju sve poslovne aktivnosti, u svim

organizacijskim dijelovima poduzeća što ne znači da svi planovi moraju jednako izgledati i da

sve tvrtke imaju slične planove. Mogu se izrađivati u različitim oblicima. (Cingula i suradnici,

2004)

Tri su osnovna razloga zašto je potrebno uložiti napor i sastaviti poslovni plan:

· Proces izrade poslovnog plana, počevši od prvobitne ideje vodi objektivnom,

kritičkom i cjelovitom spoznavanju poslovnog subjekta.

· Poslovni plan kao konačni rezultat izrade plana učinkovito je oruđe koje pomaže u

vođenju posla.

· Poslovni plan prikazuje ideje drugima i najuvjerljiviji je prijedlog za financiranje što

ga poduzeće može dobiti. (Vujević i Strahinja, 2009)

Prema tome poslovni planovi služe menadžmentu za uspješno vođenje poduzeća i u svrhu

ostvarivanja poslovnih ciljeva. Međutim poslovni planovi mogu biti interesantni i vanjskim

subjektima, kao primjerice poslovnim bankama, zainteresiranim investitiorima, dobavljačima,

osiguravajućim društvima ili nekim drugim poslovnim partnerima. (Vujević i Strahinja, 2009)

17

Postoji nekoliko čimbenika o kojima treba voditi računa pri izradi poslovnih planova:

· Poslovni planovi moraju biti lako čitljivi, tj. slijed najvažnijih podataka o tvrtki mora

biti jasno prikazan, lako razumljiv i logičan. Uvodni dijelovi plana, u kojima se

predstavlja tvrtku i ciljeve poslovanja, vrlo su važni za opći dojam.

· Izrada poslovnog plana mora biti usmjerena tržištu, a ne proizvodnji. Mnoge tvrtke

pokušavaju u poslovnom planu pokazati svoje proizvodne mogućnosti, ali čitatelja

zanima kome su ti proizvodi namijenjeni i mogu li zaista pronaći put do kupca. Ako

poslovne planove čitaju investitori, prvo pitanje na koje oni žele odgovor glasi: Kakvu

ću ja imati korist, ili prednost, od ulaganja u upravo tu tvrtku?

· U planu treba pažljivo prosuditi utjecaj konkurencije. Svaki proizvod koji ulazi u

poslovni program mora se preispitati s troškovne strane, ali jednako mora biti

primjetan utjecaj tog proizvoda na ukupnu prodaju i način na koji će proizvod

prevladati slične konkurencijske proizvode.

· Plan prodaje mora biti toliko točan da se vidi kanale distribucije i sve postprodajne

oblike brige o kupcu ( servis i održavanje, reklamacije i sl.).

· Osobitosti organizacije, tj. ono po čemu se neka tvrtka razlikuje od ostalih, također

treba opisati i istaknuti u poslovnom planu. Ako postoje neke izrazite prednosti,

moraju se naglasiti.

· Naglasak na uspješnom menadžmentu je vrlo bitan. Mnoge svjetske banke donose

odluke o kreditima na temelju uvjerljivosti projekata, ali samo kad imaju potpuno

povjerenje u menadžment. Biografije vodećih ljudi u poduzeću, s prikazom njihovih

poslovnih uspjeha važan su sastavni dio poslovnog plana.

· U planu se mora pokazati razvoj tvrtke. Budućnost se temelji na predviđanjima koja su

uvijek ograničena s obzirom na dostupnost informacija u trenutku izrade plana. Što je

više realnih prikaza razvojnih mogućnosti i uvjerljivih pokazatelja, dojam je

povoljniji.

· Način uporabe novoprikupljenih sredstava važan je za investitore bez obzira uzima li

se bančin zajam ili se novac prikuplja primarnom emisijom dionica, svaki investitor

želi znati kako će tvrtka potrošiti novac.

· Završetak mora biti dojmljiv. Na kraju plana mora se vidjeti kako će ulaganja

omogućiti uspješan rezultat poslovanja i kako će se tvrtka proširiti, a time i povećati

vrijednost sadašnjih ulaganja. (Cingula i suradnici, 2004)

18

Plan poslovanja mora osigurati:

· Jasne i mjerljive ciljeve i planove djelovanja za upravljanje organizacijom i njezinim

dijelovima;

· Mogućnost mjerenja i upravljanja poslovnom uspješnošću;

· Djelotvorno donošenje odluka i poboljšanje rezultata;

· Jasnu komunikaciju i bolje zajedničko razumijevanje plana te istovremeno

razumijevanje poslovnog i operativnog okruženja;

· Razumijevanje uzročno - posljedičnih odnosa unutar kojih je potrebno ocijeniti

potencijalne strateške utjecaje svakog važnog poteza i događaja koji razmatra ili

planira menadžment;

· Mogućnost većeg stupnja iskorištavanja cjelovitog potencijala organizacije u

postizanju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva; (Drljača, 2004)

2.6. Sadržaj poslovnog plana

Poslovni plan se sastoji od dva dijela, a to su :

· Operativni plan i

· Financijski plan ( Gulin i suradnici, 2011)

U pravilu se izrađuje za razdoblje od jedne godine. Sadrži set planskih financijskih izvještaja

koji trebaju definirati što poduzeće namjerava ostvariti u sljedećoj godini. Poslovni plan

odražava poslovne i financijske odluke menadžmenta za sljedeću poslovnu godinu, a to su:

· Operativne odluke koje se odnose na korištenje oskudnih resursa;

· Financijske odluke koje se odnose na financiranje nabavke tih resursa; ( Gulin i

suradnici, 2011)

Operativni plan sadrži ove pojedinačne planove:

· Prodajni plan ( plan ukupnog prihoda);

· Proizvodni plan;

· Plan nabave materijala;

· Plan trošenja direktnog materijala;

· Plan direktnog rada;

19

· Plan općih troškova pogona;

· Plan troškova prodanih proizvoda;

· Plan troškova prodaje (marketinga, distribucije i odnosa s kupcima)

· Plan administrativnih troškova (uprave, razvoja i sl.);

· Planirani izvještaj o dobiti; (Gulin i suradnici, 2011)

Financijski plan sastoji se od ovih pojedinačnih planova:

· Kapitalnog proračuna;

· Novčanog proračuna;

· Planske bilance;

· Planskog izvještaja o novčanom toku;

Ovo je najširi sadržaj financijskog plana. Najčešće, s obzirom da se radi o vremenskom

horizontu od jedne godine, u praksi se ne izrađuje za svaku godinu kapitalni proračun. ( Gulin

i suradnici, 2011)

Poslovni plan čini skup manjih specijaliziranih planova. Među pojedinim planovima postoji

veća ili manja povezanost što dolazi do izražaja u samoj pripremi plana. Pojedinačni planovi

zasnivaju se na informacijama koje osiguravaju menadžeri zaduženi za određene funkcije

poduzeća. ( Gulin i suradnici, 2011)

Sadržaj i koraci izrade poslovnog plana obično se ilustriraju kao dijagram toka. Ishodište za

izradu poslovnog plana je plan ukupnog prihoda. Dakle, ako se želi ostvariti ciljana profitna

stopa ili ciljana operativna dobit itd., potrebno je proces planiranja započeti s ciljanom ili

željenom prodajom, odnosno ciljanim ukupnim prihodom. Zbog toga, plan prodaje je uvijek

inicijalni plan čijom se projekcijom utječe na ciljani prihod, dobit i stopu povrata od imovine

(rentabilnost). (Gulin i suradnici, 2011)

Djelatnost kojoj pripada neko poduzeće također determinira sadržaj poslovnog plana. Tako

npr. sadržaj poslovnog plana proizvodnog poduzeća razlikuje se od plana poduzeća koje se

bavi trgovinom ili poduzeća koje pruža usluge. Svakako, najsloženiji je poslovni plan

proizvodnog poduzeća jer sadrži proizvodnju kao najzahtjevniji dio planiranja. ( Gulin i

suradnici, 2011)

20

2.7. Vrste poslovnih planova

Poslovni planovi se razlikuju s obzirom na različite kriterije, a to su :

· Predmet poslovanja;

· Organizacija;

· Resursi;

· Ponavljanje aktivnosti na koje se planovi odnose;

· Širina obuhvata;

· Vrijeme obuhvata; (Drljača, 2004)

Prema predmetu poslovanja razlikuju se plan prodaje, plan proizvodnje i pružanja usluga,

plan nabave, plan kadrova, plan troškova, plan prihoda i plan dobiti. Prema organizaciji se

razlikuju plan organizacijskih dijelova i plan cijele organizacije. Prema resursima se razlikuju

plan ljudskih potencijala, plan materijalnih resursa i plan financijskih resursa. Prema

ponavljanju aktivnosti na koje se planovi odnose, razlikuju se stalni planovi za aktivnosti koje

se ponavljaju, povremeni planovi koji su jednokratni i odnose se na konkretan zadatak te

planovi koji se ne ponavljaju, npr. plan investicija za određenu investiciju. Prema širin i

obuhvata razlikuju se glavni, opći ili ukupni poslovni plan – Business plan, Master plan i

pojedinačni planovi. Prema vremenu obuhvata razlikuju se strategijski ili dugoročni poslovni

planovi za razdoblje između 5 i 10 godina, taktički ili srednjoročni planovi za razdoblje

između 2 i 5 godina i kratkoročni ili operativni planovi za razdoblje do 1 godine. (Drljača ,

2004)

2.8. Uloga i važnost planiranja u poslovnim aktivnostima

U poslovnim aktivnostima planiranje je osobito važno jer omogućuje poduzetniku procjenu

budućih događaja i pravodobnu pripremu za njih. Ono što je povoljno za postizanje

poduzetnikovih ciljeva, potaknut će i pojačavati, npr. prodaja, a ono što je nepovoljno nastojat

će smanjiti ili posve otkloniti (npr. troškovi). Nikad nije moguće točno predvidjeti sve što će

se u budućnosti dogoditi, ali prepuštanje budućih događaja slučaju nije svojstveno za uspješne

poduzetnike. (Cingula i suradnici, 2004)

Potrebno je računati s još jednom važnom sastavnicom poslovnog planiranja, a to je

mogućnost motiviranja menadžmenta i svih zaposlenih uz pomoć planova. Motivacija je ono

21

što potiče ljude na određeno ponašanje, a najvažniji zadatak dobrog menadžmenta je

motivirati druge. Taj zadatak se sastoji u sposobnosti komuniciranja, davanja primjera,

stvaranja izazova, hrabrenja, pribavljanja povratnih informacija, uključivanja drugih u posao,

delegiranja, razvijanja suradnika i njihova treniranja, izvješćivanja i pravednog nagrađivanja.

Poslovni planovi su jedno od poticajnih sredstava u stvaranju motivacije jer svakom

izvršitelju pokazuju mogućnosti zadovoljavanja nekih njegovih potreba u budućnosti. Prije

svega, dobro je poznavati najvažnije čimbenike menadžerske motivacije, tj. ono što

menadžere potiče u radu. (Cingula i suradnici, 2004)

Pozitivne strane poslovnog planiranja osim u motivaciji odražavaju se u osiguravanju

smjernica, koordinaciji aktivnosti te pomoći u procjeni ostvarenog. Bez smjernica menadžeri

pojedinih centara odgovornosti nemaju instrukcije o tome kakve odluke trebaju donositi u

svrhu ispunjavanja postavljenih ciljeva svojih jedinica i poduzeća u cjelini. Koordinativna

aktivnost poslovnog planiranja očituje se u djelovanju jednog centra odgovornosti na drugi.

Tako npr. plan prodajnog odjela može pomoći menadžerima da utvrde potrebe za proširenjem

kapaciteta proizvodnje. Poslovnim planom koordinira se djelovanje srednjeg i nižeg

menažmenta. Plan također pomaže u procjeni ostvarenja cilja poduzeća i ciljeva pojedinih

centara odgovornosti. Usporedbom planiranih i ostvarenih rezultata rasvjetljavaju se

djelatnosti koje su obavljene kao i one gdje su nužna poboljšanja. Unatoč mnogim

prednostima poslovnog planiranja, mogu se pojaviti i neki nedostaci kao što su:

ograničavajuće djelovanja, može demoralizirati zaposlene te se gubi poticaj za kontrolom

troškova. Kada poduzeće slijedi nerealan plan, to može ograničavajuće djelovati na

ispunjavanje ciljeva ili njegovih dijelova. Umjesto većeg motivacijskog učinka, nerealni plan

može demoralizirajuće djelovati na menadžment i ostale zaposlene. Nerealno planiranje

troškova također može smanjiti poticaj da ih se provjerava što može negativno utjecati na

ciljeve poduzeća i njegovih centara odgovornosti. (Gulin i suradnici, 2011)

22

3. PROCES PLANIRANJA U SUSTAVU PRORAČUNA

Sustav planiranja proračuna svake je godine izazov za sve korisnike proračuna koji počinje

inicijalnim aktivnostima na višim proračunskim razinama. Nakon inicijalnih postavki

potrebnih za pokretanje postupka planiranja, lokalni (regionalni) i državni proračun moraju

biti doneseni u propisanim rokovima. S obzirom na raspršenost i brojnost lokalnih i

regionalnih jedinica, bitan je jedinstveni pristup u planiranju njihovih proračuna, stoga se

tome treba usmjeravati i stalno posvećivati posebna pozornost. Važan je i zahtjev vezan uz

transparentnost koji se postavlja pred lokalne i regionalne jedinice.

3.1. Pojam i obilježja proračuna

Hrvatska riječ proračun istoznačnica je ranije ustaljeno rabljenog internacionalnog termina

budžet. U kasnijim razdobljima budžet sve više podrazumijeva dokument – izrađeni prijedlog

(plan) prihoda i rashoda države ili druge gospodarske jedinice. U kontekstu javnih financija

pronalaze se brojne definicije budžeta iz kojih proizlaze njegova osnovna obilježja:

· Proračun je javni akt državne jedinice koji donosi njeno predstavničko tijelo.

· Proračun je plan prihoda i rashoda državne jedinice koji po usvajanju predstavlja

obvezni okvir za djelovanje.

· Odnosi se na određeno proračunsko razdoblje (najčešće jedna godina).

· Odnosi se na planski dokument – plan prihoda i rashoda i/ili proces planiranja i

pripreme, prihvaćanja ( usvajanja) proračuna, izvršenja i nadzora nad izvršenjem

proračuna. (Vašiček, 2011/2012)

Proračun je najpoznatiji i ujedno najvažniji instrument financiranja javnih izdataka odnosno

javnih programa i projekata. Proračun se u praksi državnih financija nije pojavio odjednom,

već se razvijao postupno. Pretečama proračunskog instrumenta mogu se smatrati, u antičko

doba, zaključni računi, a tijekom srednjeg vijeka inventari na kojima se kasnije razvilo

bilanciranje imovine. Prvi proračuni su se javili u državama gradskog tipa tijekom 15. stoljeća

budući da se u gradovima počela razvijati novčarska ekonomija. Prvi državni proračun javlja

se u Francuskoj 1601. godine, ali kontinuitet nije održan. Prema tome, kako su se stvarali

uvjeti, osmišljavala se i metoda državnog financiranja. Za stvaranje proračuna bili su potrebni

uvjeti kao što su: jačanje novčarske ekonomije, jačanje državne organizacije, razvijanje

23

knjigovodstvenih tehnika, veći broj obrazovanih ljudi itd. Proračun je kao instrument

financiranja pridobio moć sukladno jačanju države kao organiziranog mehanizma sa sve više

raznovrsnih funkcija. Nove potrebe, koje je sa sobom donio nov način proizvodnje i širenje

tržišnih ekonomija, zahtijevali su osmišljen i metodološki čvrsto postavljen način prikupljanja

i raspoređivanja financijskih sredstava. Te zadaće mogao je ostvariti proračun i drugi

suvremeni instrumenti financiranja izdataka države. Dakle, proračun nije slučajna pojava u

ekonomsko – financijskoj povijesti ljudi, već je logična posljedica objektivnih potreba.

(Sever, 1995)

Državni proračun je akt kojim se procjenjuju prihodi i primici te utvrđuju rashodi i izdaci za

jednu godinu, u skladu sa zakonom. Državni proračun donosi Hrvatski sabor. (Ministarstvo

financija, n.d.)

Svrha proračuna se ne može jednoznačno odrediti. Proračun služi u više svrha, što je izravno

u svezi s funkcijama države, odnosno sveukupnošću javnog sektora. Te su aktivnosti

raznovrsne i međusobno isprepletene. Sve te funkcije zahtijevaju neprekidnost svojega toka.

Tome se mora prilagoditi i svrha proračuna. Bitno je uočiti da svrhu proračuna određuju

državne funkcije. Pokazalo se da te funkcije nisu stalne. Mijenjaju se sukladno djelovanju

države kao svrsishodnog i društveno – ekonomskim odnosima određenog mehanizma.

Funkcije proračuna su se međusobno razlikovale kod države liberalnog kapitalizma i

državnog intervencionizma. Već šezdesetak godina svrha proračuna nije uravnoteženje

prihoda i izdataka kao što je bila kod „neutralne „ države. Dokaz tome su golemi proračunski

deficiti suvremenih tržišnih ekonomija koji u nekim ekonomijama prelaze i veličine

ostvarenih društvenih proizvoda. Navedeno je posljedica upotrebe proračuna, odnosno

proračunskih izdataka u svrhe koje nadilaze uske državne funkcije. (Sever, 1995)

Značajke proračuna su višeznačne. Mnoge značajke je moguće nadovezati na cilj i svrhu

proračuna. Značajke proračuna su sljedeće: proračun je snimka prošlosti, prikaz budućnosti,

proračun je također i plan kao i pretpostavke. Proračun nastoji povezati riječi i brojke s

dokumentima i budućim ponašanjem ljudi. Proračun je mehanizam za alokaciju resursa.

Proračun je zakon kao i svaki drugi zakon koji donosi parlament. Radi se o jednogodišnjem

zakonu, a razlikuje se od ostalih ostalih zakona time što je njegovo važenje unaprijed

određeno. Njime se predviđaju prihodi i izdaci države tako da se unose približno točno za

budućnost. Po tome se proračun razlikuje od bilance koja se odnosi na proteklo razdoblje s

točnim podacima. Proračunom se prethodno odobravaju prihodi i izdaci što znači da se bez

24

prethodnog odobrenja ne bi postigao cilj koji dovodi u sklad prihode i izdatke te postiže sklad

s veličinom narodnog dohotka. Proračunom se detaljno raspoređuju javni prihodi i javni

izdaci i to tako da se u prihodnom dijelu proračuna prihodi razvrstavaju po izvorima, a izdaci

po korisnicima. Proračunom se smatra dokument prethodno odobren od zakonodavne vlasti,

tj. parlamenta. Međutim, ako to nije slučaj, već je riječ o dokumentu vlade s proračunom

prihoda i izdataka onda je to samo proračun javnih prihoda i izdataka. Proračun je javni

dokument koji alokacijom ekonomsko – financijskih resursa obavlja ekonomsku i socijalnu

funkciju. Predočene značajke proračuna obilježavaju višeslojnost te javne institucije što joj

daje veoma naglašenu vrijednost i funkciju u sveukupnom ekonomskom i društvenom sustavu

moderne države. (Sever, 1995)

Tri su glavne funkcije proračuna :

· prikazuje najvažnije ciljeve države u fiskalnoj godini;

· služi kao instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje;

· služi kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava;

( Ministarstvo financija, n.d.)

Vezano uz funkciju prikazivanja ciljeva, analizom prihoda i rashoda možemo utvrditi planira

li država snižavanjem poreza potaknuti poduzetništvo i gospodarski rast ili povećanjem

poreza financirati povećane rashode te jesu li joj važniji izdaci za npr. socijalne naknade,

izgradnju autocesta ili za plaće saborskih zastupnika. (Ott i suradnici 2009)

Državni poračun služi i kao instrument ekonomske politike kojim se utječe na ekonomsko

stanje zemlje, odnosno na gospodarski rast, zaposlenost, raspodjelu dohotka, potrošnju,

štednju, inflaciju. Proračunom se mogu provesti i glavni ciljevi ekonomske politike kao što su

alokacija, distribucija i stabilizacija. Država može provoditi stabilizacijsku ekonomsku

politiku interveniranjem u porezima i javnim rashodima te na taj način pokušati utjecati da se

ostvari što viša zaposlenost, stabilnije cijene, što bolji saldo bilance plaćanja i što povoljnija

stopa ekonomskog rasta. Alokacijskom ekonomskom politikom država može utjecati na

odluku o tome koja će dobra i usluge biti javna, a koja privatna (direktno, javnom ponudom te

indirektno kroz poreze i potpore). Kroz distribucijsku ekonomsku politiku država može

progresivnim oporezivanjem i sustavima transfera utjecati na način raspodjele proizvedenih

dobara i usluga među članovima društva. (Ott i suradnici, 2009)

25

Državnim proračunom se osigurava kontrola prikupljanja i trošenja javnog novca. Tijekom

fiskalne godine kontrolu čitavog proračuna obavljaju uprave u Ministarstvu financija, ali i

svako ministarstvo nadzire dijelove proračuna za koje je nadležno. Konačnu kontrolu

izvršenja proračuna obavlja Državni ured za reviziju. (Ott i suradnici, 2009.)

Proračun se donosi i izvršava u skladu sa sljedećim načelima: jedinstva i točnosti proračuna,

jedne godine, uravnoteženosti, obračunske jedinice, univerzalnosti, specifikacije, dobrog

financijskog upravljanja i transparentnosti. (Zakon o proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15

, čl. 4 )

Prema načelu jedinstva i točnosti proračuna svi prihodi i primici koji pripadaju državi i

jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i svi njihovi rashodi i izdaci za

pojedine namjene, iskazuju se po bruto načelu. Sredstva proračuna koriste se za financiranje

rashoda, funkcija i programa državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave i drugih proračunskih i izvanproračunskih korisnika u visini utvrđeno j

proračunom. Prijedlozi uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova,

programa, strategija, politika i sl.) koje donosi Vlada te prijedlozi zakona i akata planiranja

koje donosi Sabor trebaju sadržavati procjenu fiskalnog učinka na proračun u skladu s

posebnim propisima. (Zakon o proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15 , čl. 5 )

Prema načelu jedne godine proračun se donosi za jednu godinu i vrijedi za tu godinu.

Proračunska godina je razdoblje od dvanaest mjeseci koje počinje 1. siječnja, a završava 31.

prosinca kalendarske godine. Proračun donosi Sabor, odnosno predstavničko tijelo za

proračunsku godinu koja odgovara kalendarskoj i to prije početka godine na koju se odnosi.

Prihodi i primici uplaćeni u proračun do kraja tekuće godine prihod su proračuna tekuće

godine. U proračunu se planiraju sredstva za pokriće preuzetih obveza iz prethodne/-ih godina

, kao i sredstva za plaćanje obveza nastalih u tekućoj fiskalnoj godini za koju se proračun

donosi. (Zakon o proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15 , čl. 6 )

Načelo uravnoteženosti zahtjeva da proračun bude uravnotežen, tj. da ukupni prihodi i primici

pokrivaju ukupne rashode i izdatke. Ako se tijekom proračunske godine, zbog izvanrednih

nepredviđenih okolnosti, povećavaju rashodi i izdaci, odnosno umanje prihodi i primici,

proračun se mora uravnotežiti pronalaženjem novih prihoda i primitaka, odnosno smanjenjem

povećanih rashoda i izdataka. Uravnoteženje proračuna provodi se tijekom proračunske

godine izmjenama i dopunama prema postupku za donošenje proračuna. (Zakon o proračunu,

NN br. 87/08, 136/12, 15/15 , čl. 7) Često se događa da su rashodi države u jednoj godini veći

26

od prihoda pa se razlika nadoknađuje zaduživanjem. Definicija uravnoteženosti tada se

mijenja te zbroj prihoda i pozajmljenih sredstava mora biti jednak zbroju rashoda i otplata

dugova. To znači da se iz proračuna može potrošiti samo onoliko sredstava koliko u njega

stvarno pristigne. (Ott i suradnici , 2009)

Prema načelu obračunske jedinice u proračunu se prihodi, primici, rashodi i izdaci iskazuju u

kunama te se i financijski izvještaji sastavljaju u kunama. (Zakon o proračunu, NN br. 87/08,

136/12, 15/15 , čl. 8)

Prema načelu univerzalnosti prihodi i primici služe za podmirivanje svih rashoda i izdataka

osim ako Zakonom, tj. odlukom o izvršavanju proračuna nije drugačije propisano. (Zakon o

proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15 , čl. 9) Primjerice, svi porezni prihodi koriste se za

sve rashode, dok se prihodi od mirovinskih doprinosa mogu koristiti isključivo za mirovine

(Ott i suradnici 2009)

Načelo specifikacije znači da prihodi i primici proračuna moraju biti raspoređeni u proračunu

po ekonomskoj klasifikaciji i iskazani prema izvorima. Rashodi i izdaci proračuna moraju biti

raspoređeni u proračunu prema proračunskim klasifikacijama te uravnoteženi s prihodima i

primicima. (Zakon o proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15 , čl. 10)

Načelo dobrog financijskog upravljanja znači da se proračunska sredstva moraju koristiti u

skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja, a posebno u skladu s načelima

ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti. (Zakon o proračunu, NN br. 87/08, 136/12,

15/15 , čl. 11)

Proračun se donosi i izvršava u skladu s načelom transparentnosti. Proračun i projekcija,

izmjene i dopune proračuna te odluka o privremenom financiranju objavljuju se u „

Narodnim novinama „ - službenom listu Republike Hrvatske , odnosno u službenom glasilu

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Polugodišnji i godišnji izvještaj o

izvršenju proračuna i polugodišnji i godišnji izvještaj o izvršenju financijskog plana

izvanproračunskog korisnika objavljuju se na internetskim stranicama Vlade Republike

Hrvatske, odnosno internetskim stranicama jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave. Opći i posebni dio polugodišnjeg i godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna,

kao i opći i posebni dio polugodišnjeg i godišnjeg izvještaja o izvršenju financijskog plana

izvanproračunskog korisnika objavljuju se u „ Narodnim novinama“ , odnosno u službenom

glasilu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Jedinice lokalne i područne

27

(regionalne) samouprave, proračunski i izvanproračunski korisnici objavljuju godišnje

financijske izvještaje na svojim internetskim stranicama najkasnije u roku od osam dana od

dana njihove predaje. Proračunski i izvanproračunski korisnici koji nemaju vlastite internetske

stranice objavljuju godišnje financijske izvještaje na internetskim stranicama nadležnog

razdjela organizacijske klasifikacije državnog proračuna, odnosno nadležne jedinice lokalne i

područne (regionalne) samouprave, u roku od osam dana od dana njihove predaje. (Zakon o

proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15 , čl. 12)

3.2. Proračunski proces

Proračun je rezultat proračunskog procesa. Proračunski proces predstavlja sustav glavnih

pravila (formalnih i neformalnih) koja omogućuju izvršnoj vlasti donošenje odluka što vode

pripremi proračuna, njegovu predlaganju i prihvaćanju u Saboru te provedbi proračuna.

Proračunskim procesom država definira ukupni plan proračuna (kao planiranu razinu prihoda

i rashoda) unutar kojega se donose odluke o raspodjeli proračunskih sredstava. Raspodjelom

sredstava proračunski proces postaje korisno sredstvo u osiguranju učinkovitog upravljanja

državom. (Proračunski vodič za građane, 2003)

Proračunski proces je u prvom redu politički proces, a u manjoj mjeri tehnički proces. U

njemu se reflektira raspodjela moći između glavnih političkih čimbenika jedne zemlje te se

određuju i kreiraju pravila i kriteriji te se uspostavlja ravnoteža između izvršne i

predstavničke vlasti i drugih čimbenika u procesu. U proračunu se vidi što će vlada financirati

u narednom razdoblju, koje će usluge, kome i u kojem obujmu pružati, na koji će se način

boriti s gospodarskim poteškoćama, kako će privući strana ulaganja itd. (Bratić, 2009)

Najvažnija svrha proračunskog procesa je uravnoteženje sredstava i planiranih izdataka. Ako

toga uravnoteženja nema, može doći ili do proračunske neravnoteže ili do nekontrolirano

visokog deficita, koji nije rezultat potrošnje za stvarne potrebe, nego odraz nedostatka

discipline. Dakle, proračunski proces ima izravan učinak na kvalitetu odlučivanja te na same

demokratske procese. (Bratić, 2009)

U procesu pripreme i donošenja državnog proračuna najvažniji sudionici su: Sabor (kao

zakonodavna vlast), Vlada (kao izvršna vlast), Ministarstvo financija i ostali korisnici

državnog proračuna. ( Proračunski vodič za građane, 2003)

28

Sabor je predstavničko tijelo građana, kontrolor izvršne vlasti (Vlade) i nositelj zakonodavne

vlasti u Republici Hrvatskoj. Sabor redovito zasjeda dva puta godišnje: prvi put, između 15.

siječnja i 30. lipnja i drugi put između 15. rujna i 15. prosinca. U tom se razdoblju raspravlja

o prijedlozima i urednom izvršavanju proračuna. Sabor ima 21 radno tijelo, a za proračunski

proces su najvažniji Odbor za zakonodavstvo i Odbor za financije i državni proračun. Sabor

mora štititi interese građana. Putem saborskih odbora i rasprava o proračunu analiziraju se

programi i fiskalna politika koju je predložila Vlada. Nositelj je zakonodavne vlasti pa tek

nakon što Sabor odobri izdatke i mjere ubiranja prihoda koje predloži Vlada oni postaju

formalnim proračunom za sljedeću godinu. (Proračunski vodič za građane, 2003)

Vlada je nositelj izvršne vlasti i provodi politiku koju je utvrdio Sabor. Uloga Vlade u

proračunskom procesu je predlaganje fiskalne politike i definiranje strategije državnog

proračuna unutar utvrđenih gospodarskih, socijalnih i političkih ciljeva. Vlada utvrđuje i

potrebne mjere ubiranja prihoda te daje prijedloge raspodjele proračunskog novca za pojedine

namjene i prioritete. ( Proračunski vodič za građane, 2003)

Ministarstvo financija pripada skupini korisnika državnog proračuna. Vezano uz ulogu u

proračunskom procesu, Ministarstvo financija obavlja za državu sve usluge oko primanja

sredstava u proračun te plaćanja iz proračuna. Ministarstvo financija putem svojih uprava

izrađuje i kontrolira proračun, odnosno planira i prati izvršenje javnih prihoda i rashoda.

Odgovorno je za prijedloge i savjete vezane za makroekonomski okvir i fiskalnu strategiju te

prognoze pritjecanja prihoda i primitaka u državni proračun. (Proračunski vodič za građane,

2003)

Korisnici državnog proračuna su institucije, ministarstva, državne agencije i poduzeća koji se

financiraju iz državnog proračuna. U tu skupinu pripadaju i Sabor, predsjednik Republike

Hrvatske, Vlada i Ministarstvo financija, koji su ujedno i glavni sudionici procesa izrade

državnog proračuna. Proračunski korisnici se moraju koristiti proračunskim sredstvima za

namjene i ciljeve zbog kojih su osnovani. Kontrola korištenja proračunskih sredstava

pojedinih proračunskih korisnika obavlja se pomoću planova u kojima su navedenih glavni

programi i namjene za koje se koristi novac iz proračuna. (Proračunski vodič za građane,

2003)

Živimo u državnoj zajednici u kojoj biramo predstavnike vlasti. Oni odlučuju o važnim

pitanjima u državi pa tako i o proračunu. U proračun se prikupljaju velike količine novca, ali

se proračunski novac i troši. Način prikupljanja i trošenja novca iz proračuna nije samo

29

problem predstavnika u Vladi, Saboru, Ministarstvu financija i ostalim ministarstvima. Narod

i različite vladine i nevladine ustanove i organizacije mogu se aktivno uključiti u proračunski

proces. ( Proračunski vodič za građane, 2003)

Cjelokupni proračunski proces sastoji se od sljedeće tri faze:

1. priprema prijedloga proračuna;

2. predlaganje , rasprava i prihvaćanje proračuna;

3. izvršenje proračuna; (Ott i suradnici, 2009)

Slika 1. Osnovne faze i aktivnosti proračunskog procesa

plan raspodjele sredstava

-revizija

-računovodstvo

-izvješćivanje

-kontrola i nadzor rashoda

-upravljanje likvidnošću

Izvor: Izrada studentice prema Ott i suradnici , 2009

Slika 1 je pojednostavljeni prikaz proračunskog procesa koji ne prikazuje brojne aktivnosti i

odnose svih sudionika uključenih u proces.

Planiranje i priprema proračuna

Izvršenje proračuna

Usvajanje proračuna u Saboru

30

U fazi pripreme prijedloga proračuna se izrađuju i usvajaju strategija Vladinih programa,

smjernice ekonomske i fiskalne politike za iduće godine te upute za izradu prijedloga

državnog proračuna i financijskih planova proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Zatim

se planiraju prihodi i rashodi te obrazlažu financijski prijedlozi financijskih planova

proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Ta faza traje oko 8 mjeseci, od ožujka do

studenog. (Ott i suradnici, 2009)

Predlaganje, rasprava i prihvaćanje proračuna se odvija u Saboru u studenom i prosincu, dakle

mjesec i pol do dva mjeseca, izuzev u slučaju kada se donosi odluka o privremenom

financiranju. (Ott i suradnici, 2009)

U fazi izvršenja proračuna se prikupljaju planirani prihodi i troše za planirane namjene. Ta

faza traje godinu dana od 1. siječnja do 31. prosinca. Nakon što istekne proračunska godina

počinje proces godišnjeg obračuna proračuna. To znači da Ministarstvo financija prikuplja

izvješća svih proračunskih korisnika te izrađuje i Vladi dostavlja nacrt prijedloga

konsolidiranog obračuna državnog proračuna. Vlada odobrava godišnje izvješće o izvršenju

proračuna i najkasnije do 1. lipnja ga šalje Saboru. Proračunski proces formalno završava

nakon što Sabor usvoji godišnji obračun. (Ott i suradnici, 2009)

Tablica 1. Planiranje državnog proračuna

Rok Nositelj aktivnosti Aktivnosti

Kraj veljače Minstarstvo financija u suradnji

s ministarstvom nadležnim za

strukturne reforme i

koordinaciju fondova Europske

unije

Izrađuje uputu za izradu

strateških planova i dostavlja je

ministarstvima i drugim

državnim tijelima na razini

razdjela organizacijske

klasifikacije

Kraj ožujka Ministarstva i druga državna

tijela na razini razdjela

organizacijske klasifikacije

Izrađuju strateške planove za

trogodišnje razdoblje i

dostavljaju ih Ministarstvu

financija i ministarstvu

nadležnom za strukturne

reforme i koordinaciju fondova

Europske unije

Kraj travnja Ministarstvo financija i Na temelju strateških planova

31

ministarstvo nadležno za

strukturne reforme i

koordinaciju fondova Europske

unije u suradnji s

ministarstvima nadležnim za

pojedinačne strukturne reforme

ministarstvo nadležno za

strukturne reforme i

koordinaciju fondova Europske

unije u suradnji s

ministarstvima nadležnim za

pojedinačne stukturne reforme

izrađuje nacionalni program

reformi, a Ministarstvo financija

program konvergencije

Kraj srpnja Ministarstvo financija i Vlada

RH

Na temelju strateških planova,

nacionalnog programa reformi i

programa konvergencije te

posebnih preporuka Vijeća

Europske Unije za RH,

Ministastvo financija izrađuje

nacrt smjernica ekonomske i

fiskalne politike za trogodišnje

razdoblje koje Vlada usvaja

zaključkom

15. kolovoza Ministarstvo financija Ministarstvo financija dostavlja

ministarstvima i drugim

državnim tijelima na razini

razdjela organizacijske

klasifikacije i

izvanproračunskim korisnicima

upute za izradu prijedloga

državnog proračuna

15. rujna Proračunski korisnici Dostavljaju prijedloge

financijskih planova

ministarstvima i drugim

državnim tijelima na razini

razdjela organizacijske

klasifikacije.

Kraj rujna Ministarstva i druga državna Dostavljaju usklađene

32

tijela na razini razdjela

organizacijske klasifikacije

prijedloge financijskih planova

Ministarstvu financija

15. listopada Ministastvo financija Ministarstvo financija izrađuje

nacrt proračuna za proračunsku

godinu i projekciju za sljedeće

dvije godine

15. studenog Vlada RH Vlada utvrđuje prijedlog

proračuna i projekcija te ih

dostavlja Saboru za donošenje

Kraj godine Hrvatski sabor Donosi proračun za sljedeću

proračunsku godinu

Izvor: Ministarstvo financija, n.d.

U tablici 1 prikazano je planiranje državnog proračuna koje odgovara godišnjem ciklusu

usklađivanja gospodarskih politika Europske unije pod nazivom europski semestar. Europski

semestar djeluje od 2011. godine. Članice usklađuju proračunske i ekonomske politike s

ciljevima i pravilima dogovorenim na razini Europske unije kako bi osigurale zdrave javne

financije, potaknule ekonomski rast i spriječile pretjerane makroekonomske neravnoteže. Po

utvrđenom kalendaru primaju upute na temelju kojih podnose nacionalne programe koji se

ocjenjuju na razini Europske unije. Nakon ocjene nacionalnih programa dobivaju individualne

preporuke za nacionalne politike proračuna i reformi. Ako je potrebno, dobivaju i preporuke

za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža. Cilj je da zemlje članice uzmu u obzir

preporuke kada definiraju proračune za iduću godinu. (Ott, 2013)

Europski semestar započinje kada Komisija donese svoj godišnji pregled rasta, a to je obično

krajem godine. U listopadu države članice dostavljaju nacrte proračunskih planova za sljedeću

godinu. Komisija o svakom od njih objavljuje mišljenje u studenome. Komisija ocjenjuje jesu

li nacrti proračunskih planova u skladu sa zahtjevima u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Na

proljetnom sastanku Europskog vijeća u ožujku procjenjuje se sveukupno makroekonomsko

stanje i napredak u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. te se daju političke smjernice

za fiskalne, makroekonomske i strukturne reforme. U ožujku Komisija objavljuje i analitičku

ekonomsku ocjenu u kojoj se pojedinačno analizira gospodarsko stanje i programi reformi

država članica, kao i eventualne neravnoteže s kojima se države članice suočavaju, ako na to

upućuje izvješće o mehanizmu upozoravanja. U travnju države članice podnose svoje planove

za stabilnost javnih financija (programi stabilnosti ili konvergencije) te reforme i mjere za

33

postizanje napretka prema pametnom, održivom i uključivom rastu u područjima kao što su

zapošljavanje, obrazovanje, istraživanje, inovacije, energetika ili socijalna uključenost

(nacionalni programi reformi). U svibnju Komisija prema potrebi predlaže preporuke po

državama članicama. Tim se preporukama daju savjeti prilagođeni pojedinoj državi članici u

područjima koja se smatraju prioritetima za sljedećih 12 do 18 mjeseci. Vijeće raspravlja o

preporukama, a Europsko vijeće ih odobrava. Države članice tako dobivaju političke

smjernice prije no što izrade konačni nacrt proračuna za sljedeću godinu. Naposljetku, krajem

lipnja ili početkom srpnja Vijeće službeno donosi preporuke po državama članicama. Ako

države članice ne postupe u skladu s preporukama u propisanom roku, mogu se izdati

politička upozorenja. U slučaju prekomjerne makroekonomske i proračunske neravnoteže

postoji i mogućnost provedbe s pomoću poticajnih mjera i sankcija. (Europska komisija, n.d.)

3.3. Elementi sustava proračuna

Osnovni elementi koji čine sadržaj i strukturu sustava proračuna su:

· Prihodi (i primici) proračuna;

· Rashodi (i izdaci) proračuna;

· Riznica kao funkcionalni skup ljudskih, tehničkih i informatičkih resursa za

procesiranje i praćenje inputa i outputa sustava; (Vašiček, 2011 / 2012)

Proračunski prihodi su input sustava proračuna i predstavljaju financijski potencijal za

financiranje javne potrošnje. U različitim državama, ostvaruju se na različite načine i iz

različitih izvora. Modaliteti prihoda prilagođeni su mogućnostima i potrebama određene

države, a njihovu strukturu i visinu određuje aktualna zakonodavna vlast svojim mjerama

fiskalne i šire ekonomske politike. Ekonomsko – financijsko poimanje prihoda proračuna

ovisi i o primjeni različitih računovodstvenih koncepata koji se kreću u rasponu od novčanog

koncepta do obračunskog koncepta (koncepta nastanka događaja). Prema novčanom konceptu

prihodima se smatraju svi prihodi i primici novca u proračun. Prema obračunskom konceptu

prihodima se smatraju agregatne vrijednosti onih kategorija transakcija koje povećavaju

vrijednost neto imovine državne jedinice. Za jedinice opće države postoje četiri glavna izvora

prihoda: porezi i ostali obavezni transferi koje je ta jedinica države nametnula, dohodak od

imovine, prodaje roba i usluga i dobrovoljni transferi od drugih jedinica. Država svoje

aktivnosti financira poglavito ubiranjem poreza ili drugih obaveznih transfera. Zbog toga je

34

uobičajeno da porezi čine dominantni dio prihoda većine jedinica države. (Vašiček, 2011/

2012)

Proačunski rashodi odražavaju način upotrebe proračunskih prihoda u izvršavanju državnih

funkcija. Veličina proračunskih rashoda povezana je s opsegom sve razgranatijih funkcija

koje obavlja suvremena država. Rashodi su posljedica transakcija među institucionalnim

jedinicama koje u javnom sektoru mogu biti: razmjene (kada jedinica dobiva neku

protučinidbu) ili transferi (kada nema protučinidbe ili nije direktna veza između davanja i

protučinidbe). Mogu biti i posljedica tzv. ostalih ekonomskih tokova, a označuju promjene

vrijednosti imovine i obaveza, npr. rashodovanje, zastarijevanje, uništenje uslijed izvanrednih

okolnosti, uništenja, iscrpljenja prirodnih izvora i sl. (Vašiček , 2011/2012) Kako bi se moglo

vidjeti tko, gdje i na što troši prikupljene prihode, svi rashodi u državnom proračunu bi se

trebali prikazivati na više načina. Zato postoje proračunske klasifikacije, ali ne uvijek i ne za

sve razine, a često i s vremenskim zaostatkom, o čemu će biti riječi u nastavku ovoga rada.

(Ott i suradnici, 2009)

Državna riznica je sustav upravljanja javnim novcem. Obavlja poslove koji se odnose na:

pripremu i izvršavanje proračuna, državno računovodstvo, upravljanje gotovinom i javnim

dugom. Cilj državne riznice je racionalizacija u upravljanju javnim novcem. Sve financijske

transakcije proračunskih korisnika obavljaju se preko sustava državne riznice, odnosno preko

jedinstvenog računa riznice, koji se nalazi u depozitu Hrvatske narodne banke. Od 1. siječnja

2007. godine ukinuti su svi računi koje su proračunski korisnici imali u raznim bankama.

Uveden je model upravljanja javnim izdacima na principu postojanja jedinstvenog novčanog

računa preko kojeg se obavljaju sve financijske transakcije državnog proračuna. Učinci

primjene sustava državne riznice su: racionalnije trošenje javnog novca, smanjuje se potreba

za zaduživanjem države te je poboljšana likvidnost poduzetničkog sektora. Država riznica

podržana je informacijskom podrškom preko suvremenog financijsko – informacijskog

sustava koji procesira sve transakcije koje se odnose na sve faze proračunskog ciklusa. Svi

proračunski korisnici povezani su u jedinstveni financijsko – informacijski sustav preko kojeg

jedino mogu i obavljati transakcije. (Ministarstvo financija, n.d.)

35

3.4.Proračunske klasifikacije

Proračunske klasifikacije čine okvir kojim se iskazuju i sustavno prate prihodi i primici te

rashodi i izdaci po nositelju, cilju, namjeni, vrsti, lokaciji i izvoru financiranja. (Pravilnik o

proračunskim klasifikacijama , NN br. 26/10 i 120/13, čl. 2, st. 2) Proračunske klasifikacije

su: organizacijska, programska, funkcijska, ekonomska i lokacijska te izvori financiranja.

(Pravilnik o proračunskim klasifikacijama, NN br. 26/10 i 120/13, čl. 3)

Organizacijska klasifikacija je prikaz povezanih i međusobno usklađenih (hijerarhijski s

obzirom na prava i odgovornosti) cjelina proračuna i proračunskih korisnika koja

odgovarajućim materijalnim sredstvima ostvaruju postavljene ciljeve. Uspostavljena je u

državnom proračunu kroz definiranje razdjela, glava i proračunskih korisnika. Razdjel je

organizacijska razina utvrđena za potrebe planiranja i izvršavanja proračuna, a sastoji se od

jedne ili više glava. Status razdjela državnog proračuna dodjeljuje se ministarstvima i onim

proračunskim korisnicima državnog proračuna koji su izravno odgovorni Hrvatskom saboru

ili predsjedniku Republike Hrvatske. Glava je organizacijska razina utvrđena za potrebe

planiranja i izvršavanja proračuna, a sastoji se od jednog ili više proračunskih korisnika.

Glava pripada samo jednom razdjelu. Status razdjela i glave dodjeljuje Ministarstvo financija

odnosno upravno tijelo za financije jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Proračunski korisnik pripada samo jednoj glavi razdjela. Razdjelima, glavama i proračunskim

korisnicima dodjeljuju se brojčane oznake i nazivi. Brojčana oznaka se sastoji od

troznamenkastog broja za razdjel i peteroznamenkastog broja za glavu ( prve tri znamenke

označavaju pripadnost razdjelu, a četvrta i peta označavaju glavu unutar razdjela).

Dvoznamenkaste, troznamenkaste i četveroznamenkaste ili peteroznamenkaste brojke

označavaju proračunskog korisnika. (Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i

120/13, čl. 6 i 7)

Jedinice lokalne i regionalne samouprave mogu imati organizacijsku strukturu kakvu žele –

ona se ne propisuje jedinstveno za sve. Bitno je da odgovara potrebama praćenja same

jedinice. Neke jedinice su organizirane po upravnim odjelima nadležnim za različite funkcije

– školstvo, zdravstvo, kultura (funkcijska organizacijska struktura), a neke po mjesnim

odborima raspoređenim po pojedinim lokacijama (geografska organizacijska stuktura) i

slično. Organizacijske cjeline se mogu prepoznati kao razdjeli, glave odnosno proračunski

korisnici ovisno o tome na kojoj su hijerarhijskoj razini. Ministastvo financija, odnosno

upravno tijelo za financije jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave utvrđuju

36

organizacijsku klasifikaciju prije izrade proračuna i projekcija za sljedeće trogodišnje

razdoblje. (Burian i suradnici, 2004)

Programska klasifikacija uspostavlja se definiranjem programa, aktivnosti i projekata, a kod

državnog proračuna i definiranjem glavnih programa. Glavni program sastoji se od programa

usmjerenih ispunjenju ciljeva iz Strategije Vladinih programa za trogodišnje razdoblje.

Program je skup neovisnih, usko povezanih aktivnosti i projekata usmjerenih ispunjenju

zajedničkog cilja. Sastoji se od jedne ili više aktivnosti i/ili projekata, a aktivnost i projekt

pripadaju samo jednom programu. Aktivnost je dio programa za koji nije unaprijed utvrđeno

vrijeme trajanja, a u kojem su planirani rashodi i izdaci za ostvarivanje ciljeva utvrđenih

programom. Projekt je dio programa za koji je unaprijed utvrđeno vrijeme trajanja, a u kojem

su planirani rashodi i izdaci za otvarivanje ciljeva utvrđenih programom. Projekt se planira

jednokratno, a može biti tekući ili kapitalni. Provedbom tekućeg projekta imovina se

povećava, a kapitalni projekt podrazumijeva ulaganje u povećanje imovine. (Pravilnik o

proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl. 8)

Razdjel utvrđuje programe i zajedničke aktivnosti i projekte za proračunske korisnike iz svoje

nadležnosti. Sve aktivnosti i projekte razdjel grupira u programe, a zatim programe, aktivnosti

i projekte prijavljuje Ministarstvu financija odnosno upravnom tijelu za financije jedinice

lokalne i područne (regionalne) samouprave. O utvrđenoj programskoj klasifikaciji razdjeli

obavještavaju proračunske korisnike iz svoje nadležnosti. Program sadrži: brojčanu oznaku,

naziv, zakonsku osnovu za uvođenje programa, opis, opći cilj, posebne ciljeve, broj

zaposlenih te pokazatelje uspješnosti. Aktivnost i projekt sadrže: brojčanu oznaku, naziv,

zakonsku osnovu za uvođenje aktivnosti, odnosno projekta, opis, opći cilj, posebne ciljeve,

brojčanu oznaku jedne ili više podskupina funkcijske klasifikacije, brojčanu oznaku jednog ili

više izvora financiranja, brojčanu oznaku jedne ili više lokacija, pokazatelje uspješnosti.

(Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl. 9 i 10)

Glavne programe utvrđuje Ministarstvo financija. Pripadnost programa glavnom programu

određuju razdjeli uz odobrenje Ministarstva financija. Glavni program sadrži: brojčanu

oznaku, naziv, opis i ciljeve iz Strategije Vladinih programa za trogodišnje razdoblje te

pokazatelje uspješnosti. (Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl.

10)

Oznake i nazivi programske klasifikacije sastoje se od oznaka i naziva programa i njihovih

sastavnih dijelova: aktivnosti i projekata, a kod državnog proračuna i od oznaka i naziva

37

glavnih programa. Oznaka glavnog programa sastoji se od tri znamenke od kojih je prva

znamenka slovo od A do Z, a druge dvije su brojke u rasponu od 01 do 99. Oznaka programa

se sastoji od četveroznamenkaste brojke u rasponu od 1000 do 9999. Oznaka aktivnosti,

tekućeg ili kapitalnog projekta je sedmeroznamenkasta oznaka koja se sastoji od slova A, T ili

K ili šesteroznamenkastog broja u rasponu od 100001 do 999999. Ministarstvo financija

odnosno upravna tijela za financije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

dodjeljuju oznake glavnih programa, programa, aktivnosti i projekata. (Pravilnik o

proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl. 11 i 12)

Proračun po programima sadrži rashode i izdatke po programima. Cilj programskog

planiranja je uspostava mjerenja rezultata za svaki program primjenom pokazatelja

uspješnosti. Pokazatelji uspješnosti provođenja programa su:

· Mjerilo outputa – ukazuje na količinu usluga ili proizvoda koje je program proizveo;

· Mjerilo efikasnosti – pokazuje trošak po jedinici pružene robe ili usluge;

Mjerilo rezultata – pokazuje stupanj učinkovitosti programa u rješavanju problema ili

postizanju željenog rezultata; (Vašiček, 2015)

Uvođenje klasifikacije programa znači:

· Kratkoročno gledano, popisati programe i njihov sadržaj (aktivnosti, projekte) te

definirati sustav šifri.

· Dugoročno gledano, korak dalje od uvođenja temeljnog sustava klasifikacije. Sa

klasifikacijom programa, proračun postaje detaljan i precizan put provođenja strategije

i ostvarenja ciljeva postavljenih na najvišoj razini (Vlada, Sabor) definiran

programima, potprogramima, aktivnostima i projektima po pojedinim razdjelima,

glavama odnosno proračunskim korisnicima. Uvođenje odgovornosti i praćenje

uspješnosti poslovanja u programima definiranom sustavu postaje jasno i precizno

definirano. (Burian i suradnici , 2004)

Uvesti programe i klasifikaciju programa u sustav proračuna ne znači samo propisati

numeričke oznake i njihove nazive preuzimajući ih npr. iz neke druge zemlje ili teoretski

postavljenog modela. To je dugotrajan proces koji zahtjeva definiranje misije, ciljeva, mjera

praćenja uspješnosti postizanja rezultata, odgovornosti. Osnovni dio je edukacija elemenata u

sustavu proračuna na svim razinama. (Burian i suradnici, 2004)

38

Proračun po programima trebao bi javnosti, predstavničkim i izvršnim tijelima predočiti što

pojedina državna institucija planira raditi, kako proračunska institucija kroz državni proračun,

proračun jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave koristi raspoloživa sredstva te

koliko dobro provodi planirane programe. (Vašiček, 2015)

Funkcijska klasifikacija prikaz je rashoda proračuna te proračunskih i izvanproračunskih

korisnika razvrstanih prema njihovoj namjeni. Brojčane oznake funkcijske klasifikacije

razvrstane su u razrede, skupine i podskupine. Funkcijska klasifikacija predstavlja

klasifikaciju funkcija države koja je preuzeta od objavljene klasifikacije Ujedinjenih naroda

(COFOG). (Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl. 14). Sastoji

se od deset osnovnih kategorija :

· Funkcija 01 – Opće i javne službe;

· Funkcija 02 – Obrana;

· Funkcija 03 – Javni red i sigurnost;

· Funkcija 04 – Ekonomski poslovi;

· Funkcija 05 – Zaštita okoliša;

· Funkcija 06 – Usluge unapređenja stanovanja i zajednice;

· Funkcija 07 – Zdravstvo;

· Funkcija 08 – Rekreacija , kultura i religija;

· Funkcija 09 – Obrazovanje;

· Funkcija 10 – Socijalna zaštita; (Burian i suradnici, 2004)

Praćenje rada države po funkcijskoj klasifikaciji važno je za analizu alokacije resursa unutar

javnog sektora, odnosno opće države. U priručniku statistike državnih financija (GFS – u)

funkcijska klasifikacija veže se uz klasificiranje rashoda. (Vidović, 2012)

Ekonomska klasifikacija prikaz je prihoda i primitaka po prirodnim vrstama te rashoda i

izdataka prema ekonomskoj namjeni kojoj služe. Računi ekonomske klasifikacije razvrstani

su u razrede, skupine, podskupine, odjeljke i osnovne račune, a za dodatne potrebe se mogu

otvarati analitički računi. Računi ekonomske klasifikacije odgovaraju računima Računskog

plana za proračunsko računovodstvo, razreda 3 – 8 ( osim skupina računa 39, 49, 59, 69, 79 i

89) i njima pripadajućim podskupinama, odjeljcima i osnovnim računima. (Pravilnik o

proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl. 15)

39

Ekonomska klasifikacija je važna za analiziranje proračuna i definiranje fiskalnog položaja.

Npr. podaci o udjelu plaća u ukupnim izdacima ili visini ukupnih transfera javnim

poduzećima su važne mjere utjecaja fiskalne politike. Za potrebe fiskalnih i ekonomskih

analiza važno je razlikovati npr. plaćanje kamata koja je rashod od plaćanja glavnice duga

koje je financijska transakcija, tekuće rashode od kapitalnih, odnosno općenito transakcije

koje utječu na promjene neto vrijednosti (imovina – obveze) od onih koje ne mijenjaju neto

vrijednost. Ekonomskom klasifikacijom se prihodi i rashodi, imovina i obveze detaljno

definiraju i razvrstavaju po vrstama. (Burian i suradnici, 2004)

Lokacijska klasifikacija prati teritorijalni ustroj Republike Hrvatske. Svaka županija, grad i

općina dobivaju svoju šifru lokacijske klasifikacije. (Burian i suradnici, 2004) Rashodi i

izdaci razvrstavaju se prema lokacijskoj klasifikaciji za Republiku Hrvatsku i inozemstvo.

Brojčane oznake lokacijske klasifikacije za županije, gradove i općine određuje Državna

geodetska uprava, a nazivi se preuzimaju iz Zakona o područjima županija, gradova i općina u

Republici Hrvatskoj. Brojčane oznake lokacijske klasifikacije za Republiku Hrvatsku i

inozemstvo utvrđuje Ministarstvo financija u uputama za izradu prijedloga proračuna.

Brojčane oznake lokacijske klasifikacije se vežu u procesu planiranja uz brojčanu oznaku

aktivnosti ili projekta, ako je moguće uspostaviti jednoznačnu vezu. U suprotnom, vežu se uz

svaku transakciju, odnosno poslovni događaj u procesu izvršavanja. (Pravilnik o

proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i 120/13, čl. 16)

Izvore financiranja čine skupine prihoda i primitaka iz kojih se podmiruju rashodi i izdaci

određene vrste i utvrđene namjene. Prihodi i primici se planiraju, raspoređuju i iskazuju

prema izvorima iz kojih potječu. Rashodi i izdaci se planiraju, izvršavaju i računovodstveno

prate prema izvorima financiranja. (Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10 i

120/13, čl. 17)

Izvori financiranja su: opći prihodi i primici, doprinosi, vlastiti prihodi, prihodi za posebne

namjene, pomoći, donacije, prihodi od prodaje ili zamjene nefinancijske imovine, naknade s

naslova osiguranja i namjenski primici. Opći prihodi i primici obuhvaćaju prihode koji se

ostvaruju temeljem posebnih propisa u kojima za prikupljene prihode nije definirana namjena

korištenja, a to su: prihodi od poreza, prihodi od financijske imovine, prihodi od nefinancijske

imovine, prihodi od administrativnih (upravnih pristojbi), prihodi državne uprave, prihodi od

kazni te primici od financijske imovine i zaduživanja za koje nije definirana namjena

korištenja. U izvor financiranja – opći prihodi i primici proračunski korisnik uključuje prihode

40

koje ostvari iz nadležnog proračuna. Doprinosi uključuju prihode od ostvarenih doprinosa za

zdravstveno osiguranje, mirovinsko osiguranje te doprinosa za zapošljavanje. Vlastiti prihodi

obuhvaćaju prihode koje proračunski korisnik ostvaruje obavljanjem poslova na tržištu i u

tržišnim uvjetima, a koje mogu obavljati i drugi pravni subjekti izvan općeg proračuna.

Prihodi za posebne namjene se odnose na prihode čije su korištenje i namjena utvrđeni

posebnim zakonima i propisima koje donosi Vlada Republike Hrvatske. Pomoći obuhvaćaju

prihode koji se ostvaruju iz inozemnih vlada, međunarodnih organizacija, drugih proračuna i

od ostalih subjekata unutar općeg proračuna. Donacije obuhvaćaju prihode koji se ostvaruju

od fizičkih osoba, neprofitnih organizacija, trgovačkih društava i ostalih subjekata izvan

općeg proračuna. Prihodi od prodaje ili zamjene nefinancijske imovine i naknade s naslova

osiguranja uključuju prihode koji se ostvaruju prodajom ili zamjenom nefinancijske imovine i

od naknade štete s osnove osiguranja. Namjenski primici uključuju primitke od financijske

imovine i zaduživanja, čija je namjena utvrđena posebnim ugovorima i/ili propisima. (Vašiček

, 2015)

Brojčane oznake izvora financiranja razvrstane su u razrede i skupine. Prva razina se sastoji

od jednoznamenkastog broja u rasponu od 1 do 9 za razred, a brojčane oznake i nazive izvora

financiranja određuje Ministarstvo financija u uputama za izradu prijedloga proračuna. Druga

razina se sastoji od dvoznamenkastog broja: prva znamenka označava pripadnost razredu, a

druga se odnosi na skupinu i u rasponu je od 1 do 9, a brojčane oznake i nazive izvora

financiranja određuje Ministarstvo financija odnosno upravno tijelo za financije jedinice

lokalne i područne (regionalne) samouprave. (Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN

br. 26/10 i 120/13, čl. 19)

Uvođenje navedenih klasifikacija omogućuje zadovoljavanje sve većeg broja zahtjeva koje

postavljaju statistički sustavi, u prvom redu Statistika državnih financija, Sustav nacionalnih

računa (SNA) i klasifikacija funkcija države koju su objavili Ujedinjeni narodi (COFOG).

(Burian i suradnici, 2004)

3.5.Status i registar proračunskih korisnika

U Republici Hrvatskoj do 2004. godine nisu postojali jasni kriteriji na temelju kojih Vlada i

Ministarstvo financija utvrđuju pripadnost pojedinih institucija sektoru države te osiguravaju

financiranje iz državnog proračuna ili izvanproračunskih fondova. Glavni kriterij za

41

utvrđivanje statusa proračunskih korisnika od 1994. godine utvrđen je u Zakonu o proračunu.

(Bajo, 2006)

Prema Zakonu o proračunu poračunski korisnici se definiraju kao državna tijela, ustanove,

vijeća manjinske samouprave, proračunski fondovi i mjesna samouprava čiji se rashodi za

zaposlene i/ili materijalni rashodi osiguravaju u proračunu. (Zakon o proračunu , NN 87/07,

136/12 , 15/15 , čl. 3 st. 49)

Vlada i ministarstva diskrecijski odlučuju o statusu proračunskih korisnika na temelju općeg

načela, tj. ovisno o tome uklapa li se institucija u utvrđenu strategiju i program razvoja

Republike Hrvatske. Primjena toga općeg načela nije bila moguća do 2002. godine jer su tek

tada utvrđeni strategija i programi razvoja Republike Hrvatske. (Bajo, 2006)

2003. godine Vlada i Ministarstvo financija definiraju kriterije za utvrđivanje statusa

proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Proračunske korisnike i dalje definiraju prema

općem načelu, ali utvrđuju i dodatne kriterije. Prema tim kriterijima korisnici državnog

proračuna (i proračuna lokalnih jedinica) su institucije :

· Kojima je osnivač država (lokalna jednica);

· Kojima je izvor prihoda državni proračun (proračun lokalnih jedinica) u iznosu 50 ili

više posto;

· Koje su navedene u registru korisnika proračuna; (Bajo, 2006)

U osnovi, proračunski korisnici su institucije koje zadovoljavaju prvi i drugi uvjet, a

Ministarstvo financija ima diskrecijsko pravo uključiti (ili isključiti) u registar institucije koje

nisu potpuno zadovoljile prva dva uvjeta, ali su od posebnog interesa za državu. (Bajo, 2006)

Za potpunu evidenciju i utvrđivanje pripadnosti sektoru države ključno je utvrđivanje i uredno

vođenje registra institucija koje se financiraju izravno ili neizravno iz državnog proračuna.

(Bajo, 2006)

Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika popis je proračunskih i

izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika

proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. (Zakon o proračunu , NN

87/07 , 136/12 , 15/15 , čl. 3 st. 54)

Od 1997. godine registar proračunskih korisnika za Ministarstvo financija je vodio Zavod za

platni promet, koji je pružao informatičku potporu Ministarstvu. Formalni napredak i

42

poboljšanje sadržaja registra ostvareno je 2003. godine kada Ministarstvo financija jasnije

utvrđuje kriterije za dobivanje statusa proračunskih i izvanproračunskih korisnika. Od tada

FINA u ime i za račun Ministarstva financija ažurira i vodi registar proračunskih korisnika.

(Bajo, 2006)

Ministarstvo financija ne izrađuje registar proračunskih korisnika samo radi evidencije

institucija koje se financiraju iz državnog proračuna. Registar služi i za utvrđivanje institucija

koje su dostavljati financijska izvješća FINI i Ministarstvu financija na temelju kojih

Ministarstvo obavlja pripremu i planiranje proračuna. Zbog toga je FINA i službena institucija

kojoj svi proračunski korisnici dostavljaju svoja izvješća. (Bajo, 2006)

U registar ulaze sve institucije koje se financiraju iz državnog proračuna i imaju obvezu slanja

financijskih izvješća FINI radi statističkog evidentiranja transakcija koje se obavljaju na razini

države te Ministarstvu financija za potrebe utvrđivanja obuhvata korisnika konsolidiranog

proračuna. (Bajo, 2006)

Podaci koje sadrži registar su:

· Podaci o korisniku: naziv korisnika, osobni identifiikacijski broj (OIB) , matični broj

(MB), adresa sjedišta, poštanski broj, mjesto, šifra djelatnosti, račun za redovno

poslovanje, statistička oznaka grada/općine i županije, osoba za kontakt, telefon, faks,

e – mail, web stranica;

· Razina nadležnosti;

· Podaci o osnivačima/vlasnicima i izvorima financiranja;

· Podaci o osobi ovlaštenoj za zastupanje; (Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i

izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih

korisnika jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave te o načinu vođenja

Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika, NN br. 128/09 i 142/14, čl. 6)

Krajnji cilj registra je ažurnija kontrola dostave financijskih izvještaja proračunskih korisnika

FINI i Ministarstvu financija te bolja evidencija obavljenih konsolidacija financijskih

izvještaja državnog proračuna i lokalnih jedinica. Pripadnost institucija registru proizlazi iz

pretpostavke da su utvrđene nadležnosti nad pojednim proračunskim korisnikom i veza

između pojedinih razina vlasti. U tom bi slučaju trebalo biti poznato tko konsolidira čije

financijske planove, financijske izvještaje i godišnje obračune financijskog plana. (Bajo,

2006)

43

3.6.Sustav planiranja kod proračunskih korisnika

Primjenom proračunskog planiranja i njegovim razvojem omogućuje se ekonomičnije

raspolaganje javnim novcem, učinkovitije i jednostavnije donošenje odluka i lakše postizanje

postavljenih ciljeva. (Burian i suradnici, 2004)

Čelnik proračunskog korisnika odgovoran je za planiranje i izvršavanje dijela proračuna,

preuzimanje i verifikaciju obveza, izdavanje naloga za plaćanje na teret proračunskih

sredstava tijela koje vodi, utvrđivanje prava naplate te izdavanje u korist proračunskih

sredstava kao i zakonitost, svrhovitost i ekonomično raspolaganje proračunskim sredstvima.

(Burian i suradnici , 2004)

Državni proračun i proračuni jedinica lokalne i regionalne (područne) samouprave sastoje se

od općeg dijela i posebnog dijela i plana razvojnih programa.

Opći dio proračuna čine Račun prihoda i rashoda i Račun financiranja.

Račun prihoda i rashoda državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave sastoji se od:

· Prihoda (porezi, doprinosi za obvezna osiguranja, pomoći iz inozemstva i od pravnih

osoba u Republici Hrvatskoj, donacije, administrativne i sudske pristojbe i prihodi

prema posebnim propisima, ostali prihodi i prihodi od prodaje nefinancijske imovine).

· Rashoda (rashodi za zaposlene, materijalni i financijski rashodi, rashodi za subvencije,

pomoći, državne potpore i naknade , rashodi za donacije i ostali rashodi, rashodi za

nabavu nefinancijske imovine).

Račun financiranja sadrži primitke od financijske imovine i primljene kredite i zajmove kao i

izdatke za financijsku imovinu i otplatu zajmova i kredita. ( Burian i suradnici, 2004)

Posebni dio proračuna sastoji se od plana rashoda i izdataka proračunskih korisnika

raspoređenih u tekuće i razvojne programe za tekuću proračunsku godinu.

Plan razvojnih programa po godinama čine planovi razvojnih programa proračunskih

korisnika koji su utvđeni dokumentom o srednjoročnom planu razvitka, posebnim zakonima

ili drugim propisima. U planu razvojnih programa iskazuju se planirani rashodi proračuna za

nefinancijsku imovinu (investicije), kapitalne pomoći i donacije u sljedeće tri godine koji su

razrađeni:

44

· Po pojedinim programima proračunskih korisnika;

· Po godinama u kojima će rashodi za programe teretiti proračune sljedećih

godina;

· Po izvorima prihoda za cjelovitu izvedbu programa; ( Burian i suradnici, 2004)

Država i jedinice lokalne i regionalne (područne) samouprave izrađuju i donose proračun, a

proračunski korisnici izrađuju financijske planove. Financijski planovi korisnika podloga su

za izradu državnog proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zbroj

financijskih planova čini posebni dio državnog ili lokalnog proračuna. Financijski plan je akt

proračunskog korisnika kojim su utvrđeni njegovi prihodi i primici te rashodi i izdaci za jednu

godinu. Financijski plan proračunskog korisnika čine prihodi i primici te rashodi i izdaci

raspoređeni u programe. Programi se utvrđuju posebnom strategijom dugoročnog razvoja,

posebnim zakonima i drugim propisima. (Burian i suradnici, 2004)

Program korisnika mora sadržavati:

· Naziv programa;

· Opis programa (općih i posebnih ciljeva);

· Zakonsku osnovu za uvođenje programa;

· Potrebna sredstva za provođenje programa;

· Potreban broj djelatnika za provođenje programa;

· Procjenu rezultata;

· Procjenu nepredviđenih rashoda i rizika;

Korisnici proračuna su obvezni pri izradi prijedloga proračuna za trogodišnje razdoblje

pridržavati se metodologije za izradu prijedloga financijskog plana za trogodišnje razdoblje,

prijedloga plana razvojnih programa, prijedloga plana radnih mjesta, prijedloga plana nabave

dugotrajne imovine, prema izvedenim modelima i shematskim prikazima i obrascima i po

strukturnim elementima iz odgovarajućih zakonskih odredbi Zakona o proračunu i Uputa za

izradu proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odgovorne osobe

korisnika proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne samouprave) u smislu Zakona o

proračunu dužne su u skladu sa svojim ovlastima pristupiti izradi navedenih planova i svu

dokumentaciju koja se dostavlja nadležnom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne)

samouprave potvrditi svojim potpisom. (Burian i suradnici, 2004)

Korisnici proračuna izrađuju prijedlog financijskog plana sa sljedećim sadržajem:

45

1. Prihode i primitke iskazane po vrstama;

2. Rashode i izdatke predviđene za trogodišnje razdoblje razvrstane prema proračunskim

klasifikacijama;

3. Obrazloženje prijedloga financijskog plana;

4. Plan razvojnih programa;

5. Plan nabave;

6. Planirani broj radnih mjesta i strukturu dužnosnika, službenika i namještenika za

trogodišnje razdoblje sukladno zakonima i podzakonskim propisima; (Burian i

suradnici, 2004)

Prihodi i primici iskazani po vrstama su:

· Prihodi iz proračuna za financiranje redovne djelatnosti korisnika proračuna;

· Namjenski prihodi;

· Ostali prihodi;

· Donacije od pravnih i fizičkih osoba izvan opće države;

· Zajmovi;

Prihodi iz proračuna za financiranje redovne djelatnosti korisnika proračuna se odnose na

sredstva dobivena iz nadležnog lokalnog proračuna za financiranje rashoda poslovanja i

rashoda za nabavu nefinancijske imovine.

Namjenski prihodi su pomoći, prihodi i primici proračunskih fondova, prihodi od vlastite

djelatnosti proračunskih korisnika, prihodi od prodaje ili zamjene državnog, odnosno lokalnog

vlasništva i naknade s naslova osiguranja.

Pod ostalim prihodima koje je potrebno planirati podrazumijevaju se prihodi od imovine te

prihodi od administrativnih pristojbi i prihodi po posebnim propisima.

Donacije od pravnih i fizičkih osoba izvan opće države se planiraju ovisno da li je riječ o

tekućim ili kapitalnim donacijama.

Proračunski korisnici jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu planirati

primitke od zajmova vodeći računa da se mogu zadužiti samo uz prethodnu suglasnost

osnivača – jedinice lokalne i područne ( regionalne) samouprave.

Rashodi i izdaci također su dio financijskog plana proračunskog korisnika. Potrebno ih je

rasporediti po programima odnosno sastavnim dijelovima (aktivnostima, tekućim i kapitalnim

46

projektima). U okviru aktivnosti i projekta rashodi i izdaci trebaju biti raspoređeni po

ekonomskoj klasifikaciji. (Burian i suradnici, 2004)

Izradi financijskog plana korisnika prethodi donošenje smjernica Vlade RH i Upute ministra

financija za izradu proračuna i financijskih planova. Kako bi se utvrdilo da li je financijski

plan u skladu sa Smjernicama Vlade te dokumentima dugoročnog razvoja potrebno je izraditi

i dodatno obrazloženje prijedloga financijskog plana.

Obrazloženje prijedloga financijskog plana sadrži :

· Sažetak djelokruga rada proračunskog korisnika;,

· Obrazloženje programa (aktivnosti i projekti);

· Zakonske i druge podloge na kojima se zasnivaju programi;

· Usklađene ciljeve, strategiju i programe s dokumentima dugoročnog razvoja;

· Ishodište i pokazatelje na kojima se zasnivaju izračuni i ocjene potrebnih sredstava za

provođenje programa;

· Izvještaj o dostignutim ciljevima i rezultatima programa temeljenim na pokazateljima

uspješnosti iz nadležnosti proračunskog korisnika u prethodnoj godini;

· Ostala obrazloženja i dokumentaciju; (Upute za izradu financijskih planova, n.d.)

Obavezan prilog obrazloženju prijedloga financijskog plana je plan razvojnih programa,

nabave te radnih mjesta. (Burian i suradnici, 2004)

Prijedlog plana razvojnih programa mora biti usklađen s prijedlogom plana proračunskog

korisnika. U njemu se iskazuju planirani rashodi vezani uz provođenje investicija i kapitalna

ulaganja (dogradnja objekata ili slično) u sljedeće tri godine. Ukoliko ne postoje osnove za

sastavljanje Plana razvojnih programa (u proračunskim godinama se ne očekuju investicije,

kapitalne donacije i pomoći), to se mora navesti u Obrazloženju prijedloga financijskog plana.

(Upute za izradu financijskih planova, n.d.)

Plan nabave dugotrajne imovine obuhvaća nabavu dugotrajne imovine potrebne za rad

proračunskog korisnika. U planu nabave se pojedinačno po proračunskim korisnicima i

vrstama dugotrajne imovine iskazuje način dobivenih vlasničkih prava i zakupa, investicijsko

održavanje i obnova dugotrajne imovine. Također mora biti usklađen s financijskim planom

korisnika za tekuću godinu. Nakon što proračunski korisnik dostavi nadležnom ministarstvu

plan nabave, ministarstvo izrađuje zajednički plan nabave za sve proračunske korisnike u

47

svojoj nadležnosti. Nadležnim ministarstvima se propisuje obveza vođenja registra nabave

svojih proračunskih korisnika dok središnji registar nabave svih proračunskih korisnika vodi

nadležno tijelo državne uprave za javnu nabavu. (Burian i suradnici, 2004)

Plan radnih mjesta obuhvaća sistematizirana i popunjena radna mjesta proračunskog korisnika

za sljedeće tri godine. Plan radnih mjesta s obrazloženjem proračunski korisnik predlaže

nadležnom ministarstvu odnosno lokalnoj jedinici. Mora biti usklađen s financijskim planom

proračunskog korisnika u tekućoj godini. Nadležno ministarstvo, odnosno lokalni proračun

predlaže zajednički plan radnih mjesta za sve proračunske korisnike. Nadležna ministarstva

vode registar djelatnika proračunskih korisnika iz svoje nadležnosti, a Ministarstvo financija

vodi registar svih djelatnika proračunskih korisnika. (Burian i suradnici, 2004)

Navedeni planovi detaljnije prikazuju pojedine stavke u financijskim planovima korisnika.

Podaci prikazani u navedenim planovima ne bi se trebali razlikovati od podataka prikazanih u

financijskim planovima. (Burian i suradnici, 2004)

Uz financijski plan obvezno je dostaviti i organizacijsku shemu tijela državne uprave, sažeti

prikaz zakonske osnove iz koje proizlazi obveza financiranja iz proračuna, djelokrug rada,

broj sistematiziranih i popunjenih radnih mjesta, pregled programa s kratkim opisom ciljeva te

procjene očekivanih rezultata s mjerilima uspješnosti provedbe programa. (Burian i suradnici,

2004)

Prijedlog financijskog plana proračunski korisnik dostavlja nadležnom upravnom odjelu, a

ako ga nema jedinstvenom upravnom odjelu. Nadležni upravni odjel izrađuje zajednički

financijski plan sa prihodima i primicima i rashodima i izdacima po pojedinim programima.

Na temelju zajedničkog financijskog plana upravni odjel za proračun i financije izrađuje

prijedlog proračuna općine, grada i županije koji sadrži prihode i primitke proračuna i

njegovih proračunskih korisnika u skladu s odlukom o izvršavanju proračuna općine odnosno

grada i županije te rashode i izdatke njegovih proračunskih korisnika. (Burian i suradnici,

2004)

48

4. PLANIRANJE U SUSTAVU JAVNOG ZDRAVSTVA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Temeljni cilj zdravstvene politike nije samo produživanje očekivanog trajanja života, već i

poboljšanje njegove kvalitete. Osim daljnjeg unapređenja i razvoja zdravstvene službe, to

znači i promicanje zdravijeg načina života, smanjenje ili uklanjanje mogućih zdravstvenih

rizika te poboljšanje kvalitete života kroničnih bolesnika i invalida.

4.1. Zdravstveni sustav Republike Hrvatske

Zdravstveni sustav Republike Hrvatske reguliran je zakonskim okvirom koji uključuje tri

ključna zakona: Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju te

Zakon o zaštiti prava pacijenata. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja, 2012)

Zakonom o zdravstvenoj zaštiti uređuju se načela i mjere zdravstvene zaštite, prava i obveze

osoba u korištenju zdravstvene zaštite, nositelji društvene skrbi za zdravlje stanovništva,

sadržaj i organizacijski oblici obavljanja zdravstvene djelatnosti te nadzor nad istima. Svaka

osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu koja uključuje društvene, skupne i individualne mjere,

usluge i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja, sprečavanje bolesti i rano otkrivanje

bolesti te pravodobno liječenje i njegu. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja,

2012)

Hrvatski zdravstveni sustav se temelji na načelima socijalnog osiguranja. Zdravstvenim

osiguranjem, osigurane osobe stječu prava i obveze u korištenju zdravstvene zaštite, kao i

druga prava i obveze što proizlaze iz zdravstvenog osiguranja. Zdravstveno osiguranje u

Republici Hrvatskoj se dijeli na osnovno, dopunsko i privatno. Osnovno je obavezno i

provodi za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Dopunsko i privatno osiguranje je

dobrovoljno. Dopunskim se osigurava plaćanje razlike u vrijednosti zdravstvenih usluga koje

ne podmiruje HZZO. Privatno se temelji na individulalnom ugovoru između osiguravatelja i

osobe te omogućava osiguraniku prava iz zdravstvenog osiguranja koja nisu obuhvaćena

osnovnim zdravstvenim osiguranjem. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja,

2012)

49

Zakon o zaštiti prava pacijenata uređuje moralne, etičke i građanske norme ponašanja

korisnika i davatelja zdravstvenih usluga. Temelji se na načelima humanosti i dostupnosti.

Provodi se na dvije razine: regionalnoj i nacionalnoj. Regulira:

· Pravo na suodlučivanje i obavještenost;

· Pravo na prihvaćanje ili odbijanje medicinskog postupka ili zahvata;

· Pravo na povjerljivost;

· Pravo na privatnost;

· Pravo na održavanje osobnih kontakata;

· Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove;

· Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji;

· Pravo na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima;

· Pravo na naknadu štete; (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja, 2012)

Na vrhu piramide organizacije zdravstvenog sustava nalazi se Ministarstvo zdravlja koje je

odgovorno za zdravstvenu politiku u zemlji, planiranje i predlaganje zakona, reguliranje

standarda za zdravstvene usluge i izobrazbu, programe javnog zdravstva, promicanje zdravlja,

ulaganje u bolnice koje su u vlasništvu države. Za financiranje sustava zdravstva, centralno

mjesto zauzima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. (Kovač, 2013) Važni

institucionalizirani nositelji i koordinatori aktivnosti usmjereni očuvanju i unaprjeđenju

stanovništva su Zavodi za javno zdravstvo. Na županijskoj razini to su postojeći županijski

zavodi (20 zavoda) i Zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar„ Zagreb. Na nacionalnoj

razini djeluje Hrvatski zavod za javno zdravstvo koji stručno usmjerava i nadzire rad

županijskih zavoda. Prati, analizira i ocjenjuje zdravstveno stanje stanovništva te planira,

predlaže i provodi mjere za očuvanje i unaprijeđenje zdravlja stanovništva te surađuje s

brojnim međunarodnim agencijama i institucijama. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo

zdravlja, 2012)

Zdravstveni sustav Republike Hrvatske uređen je na poseban način osobito početkom 2002.

godine kada je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO – u) kao krovnoj

instituciji zdravstvene skrbi u Republici Hrvatskoj promijenjen status izvanproračunskog

fonda te je postao dio središnjeg proračuna. Doprinosi za zdravstveno osiguranje koji su se do

tada uplaćivali na račun HZZO - a, uplaćuju se na račun riznice (središnjeg proračuna), ali i

dalje s obzirom na zakonsko uređenje zdravstvenog sustava zadržavaju obilježje doprinosa i

50

prate se odvojeno od ostalih prihoda. Posebnost sustava zdravstva je u tome što se proračunski

korisnici u toj djelatnosti ne financiraju po pojedinim vrstama rashoda nego kroz ugovorne

odnose s HZZO – om, odnosno državom koja preko njih građanima indirektno pruža

zdravstvene usluge. (Vašiček i suradnici , 2007)

Od 1. siječnja 2015. uvedene su promjene u zdravstveni sustav Republike Hrvatske. Hrvatski

zavod za zdravstveno osiguranje je izašao iz sustava državne riznice, a državne zdravstvene

ustanove su se uključile u državni proračun i više nisu dio sustava državne riznice. Sve

ustanove u zdravstvu pa tako i državne, svoje usluge i dalje fakturiraju HZZO – u, a HZZO ih

podmiruje uplatom na račun ustanove. HZZO je postao izvanproračunski korisnik državnog

proračuna na čiji financijski plan suglasnost daje Hrvatski sabor. (Jakir – Bajo, 2014)

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osnovan je 1993. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti

radi provođenja osnovnog zdravstvenog osiguranja. Nosi veliku odgovornost upravljanja

najvećim zdravstvenim fondom u ime hrvatskih građana. (Barić i Smolić, 2011) HZZO

provodi politiku razvoja i unapređivanja zdravstvene zaštite, brine o zakonitom ostvarivanju

tih prava te pružanju stručne pomoći u ostvarivanju prava. Odgovoran je i za planiranje i

prikupljanje novčanih sredstava osnovnog zdravstvenog osiguranja te plaćanje usluga

zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim radnicima. HZZO predlaže i mjere

zdravstvene zaštite te daje mišljenja o osnivanju zdravstvenih ustanova i početku obavljanja

privatne prakse zdravstvenih radnika radi uključenja u osnovnu mrežu zdravstvene djelatnosti.

Obavlja poslove ugovaranja sa zdravstvenim ustanovama i privatnim zdravstvenim radnicima.

Određuje mjerila i načine korištenja te visinu novčanog iznosa za naknadu troškova prijevoza

za korištenje prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja kao i visinu naknade plaće i najvišeg

iznosa naknade plaće na teret osnovnog zdravstvenog osiguranja te načina povećanja osnovice

za naknadu plaće za vrijeme bolovanja. Utvrđuje cijenu zdravstvene zaštite u ukupnom iznosu

za punu vrijednost prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja te nadzire poslovanje

zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika. HZZO od siječnja 2002. obavlja i

dopunsko zdravstveno osiguranje u obliku dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja. HZZO i

zdravstvene ustanove sklapaju ugovor kojim se uređuju prava i obveze za provedbu bolničkog

liječenja, specijalističko – konzilijarne zdravstvene zaštite. Ugovorom se utvrđuje maksimalni

godišnji iznos sredstava koji ustanove dobivaju od HZZO – a. HZZO mjesečno prati izvršenje

ugovornih obveza na temelju mjesečnih zaprimljenih računa. ( Bajo, n.d.)

51

Zdravstvo u Republici Hrvatskoj podijeljeno je, slično zdravstvu većine europskih zemalja, na

primarnu zdravstvenu zaštitu (praksu opće i obiteljske medicine, hitna medicina), sekundarnu

zaštitu (bolnice i specijalističko – konzilijarne službe), tercijarnu zaštitu (visoko –

specijalizirana zaštita, bolnice za izobrazbu medicinskog osoblja, medicinska istraživanja) i

zdravstvene institute ( uključujući institute javnoga zdravstva ). (Mihaljek, 2006)

Zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj se zasniva na načelima dostupnosti, pravičnosti,

učinkovitosti, kvaliteti te načelu osiguravanja sigurnosti građana pri korištenju zdravstvene

zaštite. Također se temelji i na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i

cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a specijaliziranog pristupa u

specijalističko – konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. (Barić i Smolić, 2011) Obvezno

zdravstveno osiguranje je obvezno za sve prema principima reciprociteta i solidarnosti.

(Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja, 2012)

Hrvatski zdravstveni sustav se suočava s mnogim problemima. Hrvatsko zdravstvo je

koncentrirano izrazito u većim gradovima dok pojedina područja imaju kadrovski i

materijalno slabo ekipirane zdravstvene ustanove. Dostupnost zdravstvene zaštite je otežana i

nejednaka. Kod stanovništva je zapostavljena je prevencija i učestala je nebriga o vlastitom

zdravlju. U hrvatskom zdravstvenom sustavu postoje mnoga otvorena pitanja. Jedno od njih je

mogućnost sudjelovanja privatnog sektora u primarnoj zaštiti, posebno u dijagnostici i

ambulantnoj specijalističkoj zaštiti. Trebalo bi potaknuti uključivanje privatnog sektora i u

bolničkoj zaštiti u manje intenzivnim uslugama (manje operacije , porodi itd.) i dugotrajnoj

skrbi. Potrebno je izračunati realnu stopu participacije te smanjiti korištenje skupe

specijalističke zaštite u korist manje skupe primarne zaštite. Potrebno je i kvalitetnije utvrditi

minimalne financijske standarde za decentralizirane funkcije u području zdravstva te utvrditi

stvarne troškove bolničkih usluga i realnije definirati cijenu. Neophodno je i procijeniti učinke

i posljedice decentralizacije zdravstva odnosno troškove i koristi u njenoj provedbi. (Bajo,

n.d.)

Brzina starenja i tekuća dobna struktura stavljaju stavljaju Hrvatsku u nepovoljniji položaj od

većine zemalja. Demografsko starenje je rezulatat smanjenog broja rađanja u posljednjih

nekoliko desetljeća. U Hrvatskoj je problem što je uz demografsko starenje na djelu i

depopulacija, odnosno pad broja stanovnika. Problem su ekonomski i socijalni troškovi vezani

uz demografsko starenje. Zdravstvena potrošnja je funkcija dobi, a izdaci za zdravstvenu skrb

višestruko premašuju prosječne izdatke. Starije osobe troše više zdravstvenih dobara i usluga

52

per capita od bilo koje druge dobne skupine. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo

zdravlja, 2012)

Problem je i neravnoteža između primarne i sekundarne zdravstvene zaštite. U većini

europskih zemalja ustanove primarne zaštite rješavaju otprilike 75% medicinskih slučajeva,

dok u Hrvatskoj primarna zaštita rješava samo 50 % slučajeva. Broj pacijenata obrađenih u

ustanovama sekundarne i tercijarne zaštite se znatno povećao u posljednje vrijeme. Navedeno

rezultira nepotrebnim dupliciranjem brojnih dijagnostičkih i laboratorijskih postupaka i

značajnim porastom troškova jer su zdravstvene usluge pomaknute prema višim i skupljim

oblicima zaštite. Broj preventivnih zdravstvenih usluga pada, a potrošnja lijekova naglo raste.

Očit primjer sustavnog neuspjeha državne birokracije je da upravlja zdravstvenim

ustavnovama u interesu građana je raširenost korupcije. Veliki problem je i manjak liječnika,

medicinskih sestara, primalja i ljekarnika. Taj manjak je znatno veći od prosjeka starih i novih

članica EU. Bolnice su suočene s nedostatkom financijskih sredstava i sustava za provjeru

kvalitete usluga. Velike su i neravnoteže između broja kreveta za akutne (kratkoročne) i

kronične (dugoročne) slučajeve te regionalne razlike u bolničkim kapacitetima.

Decentralizacija uprave je stavila većinu zdravstvenih ustanova pod nadzor lokalne

samouprave kojoj nedostaju adekvatna financijska sredstva za upravljačke i nadzorne

sposobnosti za osiguranje efikasnog poslovanja bolnica. (Mihaljek, 2006)

Dakle, zdravstveni sustav je suočen prije svega s izazovima financijske održivosti,

demografskog starenja stanovništva i nedovoljnog broja zdravstvenih djelatnika. Ulazak

Republike Hrvatske u Europsku uniju s aspekta zdravstva se može smatrati i izazovom i

prilikom. Zbog navedenih razloga izrađena je Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012. –

2020. kao krovni dokument koji utvrđuje kontekst, viziju, prioritete, ciljeve i ključne mjere u

zdravstvu Republike Hrvatske u navedenom razdoblju. Strategija usmjerava razvoj zdravstva

te čini osnovu za donošenje politika i odluka u zdravstvu, uključujući i odluke o raspodjeli

proračunskih sredstava u sektoru zdravstva. Važna je i kontekstu europskih integracija

Republike Hrvatske budući da je postojanje nacionalnog ili regionalnog strateškog okvira

nužan preduvjet za financiranje projekata u području zdravstva. Jedan od glavnih ciljeva

Strategije je postizanje konsenzusa oko stvarnih prioriteta glede financiranja zdravstva.

Potreba i zahtjevi za uslugama zdravstvenog osiguranja gotovo uvijek nadmašuju raspoloživa

sredstva. Stoga je nužno odrediti prioritete u raspodjeli raspoloživih resursa. Prioriteti

navedeni u strategiji su razvoj informatizacije i e-zdravstva, jačanje i bolje korištenje ljudskih

resursa u zdravstvu, jačanje upravljačkih kapaciteta u zdravstvu, reorganizacija ustroja i

53

djelovanja zdravstvenih ustanova, poticanje kvalitete u zdravstvenoj zaštiti, jačanje

preventivnih aktivnosti, očuvanje financijske stabilnosti zdravstva te suradnja s drugim

resorima i društvom u cjelini. Prioriteti trebaju osigurati da se razvoj sustava zdravstva

ostvaruje postupno i kontinuirano, uz uvažavanje prijedloga i mjera od subjekata koji

određeni dio zdravstvene zaštite pružaju i provode. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo

zdravlja, 2012)

Problemi s kojima se suočava hrvatsko zdravstvo nisu novi niti su jedinstveni. Potrebno je

razraditi viziju reforme u čijem će središtu biti dobrobit i zdravlje građana, ali koja će i riješiti

neučinkovitosti što dosadašnje reforme nisu uspjele, no treba imati u vidu i tehničku složenost

zdravstvene politike i reforme. (Mihaljek, 2006) Reforme u budućnosti trebaju pridonijeti

većoj teritorijalnoj, vremenskoj i ekonomskoj pristupačnosti zdravstvenih usluga, većoj

učinkovitosti zdravstva, poboljšanju kvalitete, sigurnosti pacijenata i zdravstvenih radnika,

solidarnosti te prilagođavanju pravilima Europske unije. (Vlada Republike Hrvatske –

Ministarstvo zdravlja, 2012)

4.2. Financiranje zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj

Sustav financiranja zdravstvene zaštite zauzima središnje mjesto u funkcioniranju

zdravstvenog sustava. Niti jedna država svijeta nije u mogućnosti svojim stanovnicima

osigurati sve blagodati koje moderna medicina omogućava. Opći nedostatak financijskih

sredstava uz rastuću zdravstvenu potrošnju smatra se teško rješivim problemom i u Republici

Hrvatskoj. Sustav zdravstvene zaštite je u Republici Hrvatskoj kroz proteklo razdoblje

neovisnosti prošao kroz brojne reforme čiji temeljni cilj je bio optimizirati razinu pružanja

zdravstvenih usluga sa stvarnim financijskim mogućnostima hrvatskog gospodarstva. Ciljevi

svakog reformskog zahvata djelomično su ostvareni, no provedene sanacije nisu rezultirale

poboljšanjem uvjeta poslovanja. Ostao je neriješen problem nedostatka prihoda iz ranijih

godina kao i problem nepodmirenih obveza koje su dosegle najvišu razinu u posljednjih deset

godina. (Kovač, 2013)

Cilj financiranja sustava zdravstva je osiguranje sredstava za zdravstvenu zaštitu kako bi

osigurane osobe imale odgovarajući pristup individualnoj zdravstvenoj usluzi. (Hrvatski

zavod za zdravstveno osiguranje n.d. ) Potrebno je postaviti ispravne ekonomske poticaje u

korištenju i pružanju zdravstvenih usluga. Elementi financiranja sustava zdravstva su:

54

prikupljanje sredstava, zbrajanje sredstava i plaćanje korištenja zdravstvene zaštite.

Financiranje zdravstvenog sustava započinje procesom prikupljanja sredstava koje može biti

privatno i javno. ( Kovač, 2013)

Javno financiranje karakterizira društveno opredjeljenje da zdravstvena zaštita ima humane i

etičke konotacije te da je važna u moralnom i političkom smislu te da pristup zdravstvenoj

zaštiti ne smije ovisiti o financijskoj mogućnosti pojedinca da plaća tu zaštitu. Država

osigurava financiranje zdravstvene zaštite tako da kupuje zdravstvenu zaštitu za osobe za koje

je postignut dogovor. Država kupuje zdravstvenu zaštitu za neke kategorije stanovnika, većina

zemalja za cjelokupno ili većinu stanovnika kroz nacionalno zdravstveno osiguranje (sve

zemlje Europe, Kanada, Australija, SAD). Karakteristika javnog financiranja je da je prijenos

sredstava pravedan: od imućnijih, prema manje imućnima, od zdravih prema bolesnima.

(Kovač, 2013)

Privatno financiranje znači da osoba sama plaća zdravstvenu zaštitu kupovinom zdravstvenog

osiguranja ili izravnim plaćanjem zdravstvene usluge. Takav način financiranja je socijalno

nepravedan i skuplji je od javnog financiranja. (Kovač, 2013)

U svijetu postoje 3 glavna modela financiranja zdravstva: Beveridgeov, Bismarckov i tržišni.

Navedeni modeli i njihove karakteristike prikazani su u tablici 2.

Tablica 2. Modeli financiranja zdravstva i njihove karakteristike

Model Pokrivenost Financiranje Kontrola Status

Beveridgeov Univerzalna Porezno Javna Socijalna usluga

Bismarckov Univerzalna Socijalno

osiguranje

Kombinirana Socijalno pravo

Tržišni Djelomična Socijalno

osiguranje

Privatna Osigurani rizici

Izvor: Kovač, 2013

Prema Beveridge – ovom modelu zdravstvo se financira iz poreza koje plaćaju svi građani,

izravnih koje plaćaju pojedinci i tvrtke te neizravnih od prodaje roba i usluga. Država

55

određuje koliku svotu novca treba platiti svaki pojedini građanin, a nakon tako prikupljenog

novca određuje koliki dio će pripasti zdravstvu. Ovaj model se primjenjuje u mnogim

europskim zemljama. (Kovač, 2013)

Bismarckov model je zasnovan na obveznom, univerzalnom socijalnom osiguranju i

karakterističan je za većinu zemalja kontinentalne Europe. Funkcionira na načelima

solidarnosti i uzajamnosti. Doprinosi za zdravstveno osiguranje plaćaju se na osnovi rada, a

upravljanje zdravstvenim sustavom je prepušteno interesnim udrugama i njihovu

korporativnom dogovaranju, iako je pod kontrolom države. Javno zdravstvo se financira iz

fonda za zdravstveno osiguranje koji novac dobiva od posebnog poreza koji plaća radno

aktivno stanovništvo. Stopu doprinosa utvrđuje Vlada ili neka druga nevladina tijela. (Kovač,

2013)

U tržišnom modelu naglasak je na tržištu, privatnom osiguranju i osiguranim rizicima. U

ovom modelu je socijalni dio u potpunosti izostavljen. Financiranje zdravstvenih usluga se

ostvaruje putem premija, tj. gotovinskih uplata putem kojih se pojedinci osiguravaju za

određeni period. (Kovač, 2013)

Zdravstveni sustav Republike Hrvatske ne funkcionira isključivo prema jednom modelu

financiranja, već je kombinacija Bismarck-ovog modela (temeljenog na socijalnom osiguranju

odnosno doprinosima koje građani izdvajaju iz plaće) te Beveridge-ovog modela koji se

temelji na proračunskim prihodima, a sve zbog manjka prihoda po osnovi isključivo

Beveridge-ovog modela financiranja. (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, n.d.)

Zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj financiraju HZZO, županije i grad Zagreb te korisnici,

plaćanjem troškova prema posebnim propisima za obavljene usluge. 80 % zdravstva financira

se doprinosima za obvezno zdravstveno osiguranje, a ostalo se osigurava iz proračuna

(poreza). Stope doprinosa za zdravstvo koje plaćaju poslodavci za zaposlenike iznose 15 % za

osnovno zdravstveno osiguranje i 0,5 % kao poseban doprinos za zaštitu zdravlja na

radu.(Bejaković, n.d.) Stopa doprinosa se mijenjala tijekom razdoblja, početkom devedesetih

godina iznosila je 15% pa je 1998. povećana na 18% pa se ponovno snizila. ( Barić i Smolić ,

2011) 2012. godine je snižena na 13% , no ponovno je 2014. vraćena na 15 %. ( Ministarstvo

financija – Porezna uprava , 2014) Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje obvezni su

za sve zaposlene osobe i poslodavce. Ovisni članovi obitelji pokriveni su putem svojih

članova kućanstva koji ostvaruju prava iz redovnog radnog odnosa. Samozaposleni građani

56

sami uplaćuju doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje. Ranjive skupine stanovništva

poput starijih penzionera i osoba sa niskim prihodima oslobođeni su plaćanja doprinosa.

Budžet HZZO-a sastoji se od doprinosa koji su uplaćeni od strane radno aktivnog

stanovništva. Određeni dio stanovništva svoje osnovno osiguranje nadopunjava uplatom

dodatnog zdravstvenog osiguranja kod komercijalnih osiguratelja, koje nije u ponudi HZZO -

a. HZZO kao dodatno pokriće nudi opciju dopunskog zdravstvenog osiguranja za fiksni iznos

mjesečne naknade od 70 kuna, neovisno o prihodovnom razredu u kojem se građanin

osiguranik nalazi. (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje , n.d.)

HZZO pokriva troškove zdravstvenih rizika u razini od 80% u okviru ''košarice usluga''

obuhvaćene obveznim zdravstvenim osiguranjem, a koja podrazumijeva pravo na primarnu

zdravstvenu zaštitu, specijalističko - konzilijarnu zdravstvenu zaštitu, bolničku zdravstvenu

zaštitu, uporabu lijekova koji su na listi HZZO-a, korištenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,

stomatološko-protetsku pomoć, nadomjeske te ortopedska i druga pomagala. Ostatak troška

usluga (20%) dužan je platiti sam osiguranik, a ta svota koju snosi sam osiguranik ne smije

prijeći više od 2000 kuna po bolničkom računu. (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje,

n.d. )

Iako je zdravstveni sustav u Republici Hrvatskoj mješovit, izvor financiranja gotovo je

isključivo javan jer se financiranje ostvaruje većim dijelom iz doprinosa i poreza ( transferi iz

državnog proračuna). Sredstva za obavljene zdravstvene usluge doznačuju se bolnicama iz

proračuna na temelju ugovora sklopljenih s HZZO – om, dok se za svu ostalu zdravstvenu

zaštitu sredstva iz proračuna doznačuju HZZO – u, a on obavlja plaćanja. HZZO i

zdravstvene usluge sklapaju ugovor kojim se uređuju prava i obveze za provedbu bolničkog

liječenja i zdravstvene zaštite. Ugovorom se utvrđuje maksimalni godišnji iznos sredstava što

ih ustanove dobivaju od HZZO – a, koji prati izvršenje ugovornih obveza na temelju

mjesečno zaprimljenih računa. (Bejaković, n.d.) Kapitalne investicije financiraju se

sredstvima HZZO – a , ministarstava, decentraliziranih sredstava kojima raspolažu lokalna i

regionalna samouprava te putem donacija. Državni proračun također ima važnu ulogu u

financiranju javne zdravstvene zaštite, istraživanja i razvoja, školovanja zdravstvenih radnika,

deficita fondova socijalnog osiguranja i zdravstvenog osiguranja nezaposlenih. (Barić i

Smolić, 2011)

Reforme koje su se pokušavale provesti u zdravstvu najvećim su dijelom bile usmjerene na

razne aspekte financiranja zdravstva. (Mihaljek, 2006) Jedan od glavnih pokretača

57

zdravstvenih reformi koje do sada nisu uspijevale su teško kontrolabilni troškovi. Troškovni

pritisci su vrlo snažni i većim dijelom je teško na njih utjecati, no isti je slučaj i u mnogim

drugim zemljama svijeta. Riječ je o starenju stanovništva i povećanim očekivanjima od

zdravstvenog sustava povezanim sa sve skupljim dijagnostičkim i kurativnim tretmanima. Do

sada nije točno određeno koja je to razina zdravstvene zaštite koju je moguće omogućiti

hrvatskim građanima te na koji način ravnomjerno raspodjeliti te mogućnosti. (Kovač, 2013)

Zdravstveni sustav Republike Hrvatske nije financiran održivo i u stalnom je deficitu. (Vlada

Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja, 2012) Republika Hrvatska za zdravstvenu zaštitu

svojega stanovništva troši veliki dio bruto domaćeg proizvoda, značajno više u odnosu na

ekonomsku snagu hrvatskog gospodarstva. Po udjelu zdravstvene potrošnje u BDP – u ne

zaostaje bitno za starim članicama Europske unije, a u prosjeku na zdravstvo troši više nego

nove članice. (Mihaljek, 2006) Drugim riječima, relativno velika sredstva koja društvo

izdvaja za zdravstvo neracionalno se troše. Osnovni razlozi takvog stanja su propusti u

financiranju zdravstva na mikroekonomskoj i makroekonomskoj razini. Primjer propusta na

mikroekonomskoj razini je primarna zdravstvena zaštita. Liječnici u primarnoj zdravstvenoj

zaštiti znatno utječu na troškove jer poput „vratara“ čuvaju ulazak pacijenata u zdravstveni

sustav, upućujući ih na specijalističke preglede i bolničko liječenje te propisujući im lijekove.

Primjer propusta u sustavu financiranja na makroekonomskoj razini su neravnoteže u

izvorima financiranja. (Mihaljek, 2007) Kada bi se postigli bolji makroekonomski rezultati

hrvatskog gospodarstva, pitanje likvidnosti i prateći problemi u sustavu zdravstva bili bi

značajno manji. Jedan od tih makroekonomskih rezultata je i povećanje broja zaposlenih

budući da se sustav financiranja temelji na solidarnosti: zaposleni putem doprinosa za

zdravstveno osiguranje pokrivaju zdravstvenu zaštitu cijele populacije. Zdravstvena potrošnja

po stanovniku se u deset godina značajno povećala. Takva situacija od donositelja

zdravstvene politike traži mjere racionalizacije u sustavu zdravstvene zaštite i smanjivanje

javnih izdataka za zdravstvo. (Kovač, 2013)

Da bi se postiglo bolje financijsko poslovanje javnih zdravstvenih ustanova, potrebno je

uspostaviti uredno plaćanje, zaustaviti rast gubitaka i ograničiti rast zdravstvenih troškova.

Potrebno je također uspostaviti financijsku stabilnost sustava uvođenjem konkretnijeg

planiranja i upravljanja u sustav zdravstva te reorganizirati sustav financiranja i plaćanja

zdravstvenih usluga. Preduvjet navedenim mjerama je uspostavljanje bolje informatizacije

58

sustava zdravstva u smislu definiranja problema, kontrole i projekcije uspješnosti uvedenih

mjera. (Katić i Vidović, 2012)

Bez reformi, izdaci za zdravstvenu zaštitu će još značajno rasti, no postoji prostor za

racionalizaciju javnih izdataka za zdravstvo bez žrtvovanja, s potencijalnim poboljšavanjem

zdravstvenih rezultata. (Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, 2012)

4.3. Primjena proračunskog računovodstva u zdravstvu

Zdravstvene usluge se od drugih proračunskih korisnika razlikuju po veličini, značaju (

političkom, socijalnom i ekonomskom), načinu financiranja, potrošnji, likvidnosti,

sudjelovanju na tržištu. (Katić i Vidović, 2012)

Uredbom o izmjenama i dopunama Uredbe o računovodstvu proračuna, a putem Pravilnika o

proračunskom računovodstvu i računskom planu zdravstvene ustanove se svrstavaju u

proračunske korisnike pa postaju obvezne voditi poslovne knjige prema propisima koji vrijede

za proračunske korisnike s početkom primjene od 1. siječnja 2002. godine. Uvrštenjem

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u središnji proračun, javne ustanove u zdravstvu

koje se financiraju iz doprinosa, posredstvom HZZO – a i ponašaju u skladu sa standardima,

utvrđenim na razini središnje države i u smislu promjene računovodstvenih propisa, postale su

klasični oblik proračunskog korisnika. (Katić i Vidović, 2012)

Posebnost zdravstvenog sustava u računovodstvu proračuna je u tome što se zdravstvene

ustanove kao proračunski korisnici ne financiraju po pojedinim vrstama rashoda usvojenog

financijskog plana, nego na temelju stvarnog izvršenja usluga, u okvirima ugovora s HZZO –

om, odnosno državom koja preko njih indirektno pruža zdravstvene usluge. Uključivanjem

zdravstva u sustav proračuna, javljaju se pogreške u obuhvaćanju ekonomskih i financijskih

kategorija, uzrokovane u najvećoj mjeri posebnostima ostvarivanja prihoda javnih

zdravstvenih ustanova, čime se umanjuju realnost i objektivnost financijskih izvještaja. (Katić

i Vidović, 2012)

Temelj proračunskog računovodstva je modificirani računovodstveni koncept nastanka

događaja. Primjena modificiranoga računovodstvenog načela nastanka događaja u

zdravstvenim ustanovama podrazumijeva sljedeće:

59

· Ne iskazuju se prihodi i rashodi uslijed promjena vrijednosti nefinancijske imovine i

obveza.

· Kratkotrajna imovina i sitni inventar, koji se nabavljaju za obavljanje redovne

djelatnosti, iskazuju se u trenutku stvarne potrošnje, dakle ne u trenutku nabave kao

što vrijedi za ostale subjekte (dokument za knjiženje u razredu 3 - troškovima je

izdatnica, a ne račun).

· Prihodi su određeni kao povećanje ekonomskih koristi tijekom izvještajnog razdoblja

u obliku priljeva novca i novčanih ekvivalenata, što potvrđuje da se u priznavanju

proračunskih prihoda zadržava novačni koncept.

· Troškovi nabave nefinancijske dugotrajne imovine ne kapitaliziraju se, već se iskazuju

kao rashodi razdoblja u kojem je stjecanje izvršeno.

· Trošak nabave (nabavnu vrijednost) nefinancijske imovine čini kupovna cijena

uvećana za carine, nepovratne poreze na promet, troškove prijevoza i sve druge

troškove, koji se mogu izravno dodati troškovima nabave i osposobljavanja za početak

upotrebe.

· Vrijednost dugotrajne nefinancijske imovine ispravlja se po prosječnim godišnjim

stopama linearnom metodom, a na temelju propisanih stopa ispravka vrijednosti.

· Namjenski primici kapitalnih potpora od osnivača (države i jedinica lokalne i podučne

(regionalne) samouprave) za financiranje investicijskih aktivnosti ne predstavljaju

dokapitalizaciju, niti se vremenski razgraničavaju, nego se priznaju u ukupan prihod

izvještajnog razdoblja u kojemu su ostvareni.

· Prihodi od donacije potrošnog materijala (najčešće sanitetskog i lijekova) kojeg

zdravstvene ustanove prime od strane pravne ili fizičke osobe priznaju se u trenutku

utroška tog materijala.

· U slučaju odobrenih rabata u trenutku nabave smanjuje se obveza i trošak nabave, a

ako se rabati ne mogu povezati s materijalom na zalihi, naknadni rabati izravno se

priznaju kao prihod bez vremenskih razgraničenja.

· Nefinancijska imovina primljena bez naknade (donacije u okviru sustava proračuna)

iskazuje se kao izravno povećanje izvora vlasništva, a ne kao prihod. (Katić i Vidović,

2012)

Osim prihoda navedenih u poglavlju Financiranje zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj,

zdravstvene ustanove ostvaruju i prihode u procesu decentralizacije, prihode po posebnim

60

propisima – participiranje u cijeni zdravstvenih usluga , prihode od ostalih korisnika – vlastite

prihode. (Katić i Vidović, 2012)

Od 2001. godine započinje proces fiskalne decentralizacije čime se odgovornosti za

financiranje prenose na lokalne jedinice. To je prva faza decentralizacije u kojoj se se na

lokalne jedinice (županije i velike gradove) prenose ovlasti za financiranje zdravstva (uz

školstvo i socijalnu skrb). S ciljem ravnomjernog financiranja svih ustanova u zdrvstvu na

području Republike Hrvatske, Vlada Odlukom utvđuje minimalne financijske standarde za

decentralizirane funkcije za tekuću godinu. Županije i Grad Zagreb planiraju sredstva na

pozicijama konkretnih rashoda za financiranje ustanova u zdravstvu u njihovom vlasništvu.

(Vašiček i suradnici , 2007)

Participaciju plaćaju osigurane osobe i to je oblik dodatnog sufinanciranja cijene usluge koja

se podmiruje iz sredstava doprinosa. Za razliku od gotovinske naknade koja iznosi punu

cijenu pružene usluge participacija nema karakteristiku prihoda ostvarenog obavljanjem

poslova na tržištu pa se evidentira kao sufinanciranje cijene usluge. (Katić i Vidović, 2012)

Zdravstvene ustanove neke poslove obavljaju na tržištu i temeljem toga ostvaruju prihode (

npr. iznajmljivanje prostora i opreme, sistematski pregledi, obdukcije, sudska vještačenja,

klinička ispitivanja lijekova, restoran za zaposlene i sl. ) (Vašiček i suradnici, 2007) Najveći

vlastiti prihodi kod ustanova u zdravstvu su prihodi od gotovinskih naknada korisnika

zdrvstvenih usluga. Za razliku od participacije, gotovinska naknada iznosi punu cijenu

pružene usluge za dijagnostiku ili bolničko liječenje, koju su dužni platiti pacijenti koji ne

posjeduju osnovno osiguranje. (Katić i Vidović, 2012) Mjerila za korištenje tako ostvarenih

prihoda propisana su Pravilnikom o mjerilima za korištenje prihoda proračunskih korisnika

ostvarenih na tržištu od obavljanja osnovne i ostale djelatnosti. (NN 146/98) koji se

primjenjuje od 1. siječnja 1999. godine. Zdravstvene ustanove u vlasništvu županija odnosno

grada Zagreba ne smatraju se proračunskim korisnicima državnog proračuna već regionalne (

područne ) samouprave jer su procesom decentralizacije prešle iz sustava središnje države u

sustave jedinica područne (regionalne) samouprave. To znači da za njih ne postoji obveza

uplate vlasititih prihoda u državni proračun, a odnosi s nadležnim proračunima reguliraju se

posebnim odlukama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Ustanove u

zdravstvu u vlasništvu države oslobađaju se obveze uplate vlastitih prihoda u proračun

temeljem Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske. (Vašiček i suradnici

, 2007)

61

Plaće i ostali materijalni rashodi za zaposlene predstavljaju najznačajniju stavku u dijelu

rashoda u zdravstvu. Rastuća potrošnja lijekova također je bitna za zdravstveni sustav

Republike Hrvatske. Lijekovi su jedan od glavnih generatora rastuće potrošnje u zdravstvu te

jedna od stavki zdravstvene potrošnje koju je najlakše kontrolirati i racionalizirati. Od ostalih

materijalnih rashoda značajni su izdaci za tekuće i investicijsko održavanje građevinskih

objekata i opreme te utrošena energija. (Katić i Vidović, 2012)

Izvještajni sustav za javne zdravstvene ustanove uključuje obavezu sastavljanja temeljnih

financijskih izvještaja: bilance, izvješća o poslovanju (prihodima i rashodima, primicima i

izdacima), izvješća o promjenama vrijednosti i obujmu imovine i obaveza i bilješki (NN,

2005.) Uz temeljne izvještaje obvezno je sastavljanje i pomoćnih djelomičnih izvještaja o

obvezama, dok se izvještaj o novčanom tijeku sastavlja fakultativno. (Katić i Vidović, 2012)

Uobičajeno se ističu dva pristupa oblikovanju i sadržaju financijskih izvještaja i to: Zakonom

propisani i standardizirani oblik i neformalni, neobavezni oblik i sadržaj prilagođen

konkretnoj potrebi korisnika. Razlikuju se dvije osnovne vrste financijskih izvještaja:

· Eksterni financijski izvještaji koji su, u pravilu, propisani ili standardizirani u smislu

sadržaja sintetiziranih i sveobuhvatnih informacija i koji udovoljavaju potrebama

većine korisnika u okruženju izvještajnog subjekta.

· Interni financijski izvještaji koji su nestandardizirani (neunificirani) jer su sastavljeni

prema zahtjevima pojedinog korisnika u okviru izvještajnog subjekta. (Katić i

Vidović, 2012)

Uz navedene temeljne financijske izvještaje koji se prezentiraju Ministarstvu financija,

Državnoj reviziji, resornom minstarstvu i HZZO – u, zdravstvene ustanove su dužne

periodično i kontinuirano dodatno izvještavati i HZZO o elementima svojega financijskog

poslovanja. U tu svrhu, kao paraleleni izvještajni sustav, određen je oblik i sadržaj brojnih

izvještaja u kojima su ustanove dužne prezentirati i izvještaje o stanju obveza i nenaplaćenih

potraživanja prema dospjelosti, izvorima i vrstama. Dodatni izvještaji se dostavljaju HZZO –

u periodično i to mjesečno, kvartalno i godišnje , a dostavljaju se najkasnije do 10. u mjesecu

za prošli mjesec ( prošlo tromjesečje, polugodište...) Dodatni izvještaji se sastoje od:

· Izvještaja o dospjelosti obveza – po vrstama;

· Izvještaja o dospjelosti potraživanja – po vrstama;

· Izvještaja o izdacima za pripravnike koji se refundiraju putem HZZO – a;

62

· Izvještaja o izdacima za dežurstva i pripravnosti;

· Podataka o strukturi zaposlenih;

· Izvještaja o izdacima za posebno skupe lijekove i transplantacije;

· Stanja žiro računa na dan... (Katić i Vidović, 2012)

4.4. Proces planiranja ustanova u zdravstvu

Prema Zakonu o proračunu te odredbama Pravilnika o utvrđivanju proračunskih i

izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne

(regionalne) samouprave te o načinu vođenja registra proračunskih i izvanproračunskih

korisnika, ustanove u zdravstvu kojima je osnivač država, odnosno jedinica lokalne i

područne (regionalne samouprave) su proračunski korisnici državnog proračuna, odnosno

proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. (Jakir – Bajo, 2014)

S obzirom da su ustanove u zdravstvu proračunski korisnici državnog proračuna, odnosno

proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a posebni dio državnog

proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave sastoji se od

financijskih planova proračunskih korisnika, razvidna je obaveza uključivanja svih prihoda i

primitaka, rashoda i izdataka ustanova u proračunu sukladno ekonomskoj, programskoj,

funkcijskoj, organizacijskoj, lokacijskoj klasifikaciji te izvorima financiranja. Ustanove u

zdravstvu financiraju se najvećim dijelom iz: sredstava HZZO – a, županije odnosno Grada

Zagreba (decentralizirane) te vlastitih izvora – ostvarivanjem prihoda po posebnim propisima

i obavljanjem poslova na tržištu. (Jakir – Bajo, 2014)

Slijedeći navedene odredbe, državne ustanove u zdravstvu uključene su u Državni proračun

Republike Hrvatske za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu kao proračunski

korisnici u nadležnosti Ministarstva zdravlja. Na visinu prihoda i rashoda Državnog proračuna

Republike Hrvatske za 2015. godinu i projekcija za 2016. i 2017. godinu utječe primjena

odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN, br. 80/13 i 137/13) kojima je

propisan izlazak HZZO – a iz sustava državne riznice, a od 1. siječnja 2015. godine postao je

izvanproračunski korisnik. Prihodi od doprinosa za zdravstveno osiguranje, prihodi od

participacije i dopunskog zdravstvenog osiguranja te ostali prihodi HZZO – a po posebnim

propisima isključeni su iz prihoda državnog proračuna. (Jakir – Bajo, 2014)

63

U državnom proračunu Republike Hrvatske za 2015. godinu planiran je iznos od 4,4 milijarde

kuna, od čega je 4 325 756 500, 00 kuna planiran iznos rashoda koji će se financirati od

prihoda HZZO – a , 1 500 000 kuna iz prihoda od igara na sreću, 4 000 000, 00 kuna iz

sredstava pomoći, 9 650 000, 00 kuna iz primitaka od zaduživanja, a 41 943 800, 00 iz

izvornih prihoda državnog proračuna. (Jakir – Bajo, 2014)

Kako je HZZO sa svim svojim prihodima i rashodima bio uključen u državni proračun i

sustav državne riznice, uključujući i dio kojima je financirao poslovanje, odnosno usluge

državnih ustanova u zdravstvu, ponovno iskazivanje svih prihoda i rashoda ustanova u

zdravstvu doveo bi do dupliciranja rashoda na razini državnog proračuna. Izdvajanjem HZZO

– a iz proračuna i sustava državne riznice, sve pretpostavke za uključivanje državnih ustanova

u zdravstvu u proračun su ispunjene. Također postoji i zakonska obaveza uključivanja

ustanova u zdravstvu u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u

proračune navedenih jedinica. (Jakir – Bajo, 2014)

Prioriteti utvđeni Strategijom Vladinih programa za 2015. – 2017. i reformskim mjerama iz

Nacionalnog programa reformi reflektirali su se na limitima, odnosno visini financijskog

plana po razdjelima organizacijske klasifikacije za 2015. – 2017. Limit uključuje procjenu

rashoda koji su prema ekonomskoj klasifikaciji svrstani u razrede:

3- rashodi poslovanja;

4 – rashodi za nabavu nefinancijske imovine;

Ove skupine rashoda financiraju se iz izvora financiranja opći prihodi i primici, doprinosi

(isključivo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava) i izvora financiranja namjenski primici. S

druge strane, najveći dio rashoda koji je planiran u državnom proračunu na pozicijama

pojedinih ustanova u zdravstvu finaniran je iz prihoda po posebnim propisima (ugovorni

odnos s HZZO – om) koji nije niti obuhvaćen limitima koje dodjeljuje Vlada. Taj izvor

financiranja u potpunosti je fleksibilan u izvršavanju. Bez obzira na planirana sredstva,

ustanove u zdravstvu mogu financirati rashode iz ovog izvora do iznosa ostvarenja. (Jakir –

Bajo, 2014)

Zakonom o proračunu (NN br. 96/03) iz 2003. godine stvorene su temeljne pretpostavke za

uspostavljanje i razvoj riznica na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini što omogućuje

jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave praćenje izvršavanja rashoda

ustanova u zdravstvu iz svoje nadležnosti. Iste godine su uvedene i osnovne proračunske

64

klasifikacije (ekonomska, programska, funkcijska i organizacijska) i unaprijeđen je sustav

računovodstva i standardiziran je sustav izvještavanja i prilagođen automatskoj obradi

podataka.

Zakon o proračunu (NN br. 87/08) iz 2009. godine daje još jasniji poticaj uključivanju svih

proračunskih korisnika u sustave riznica, uvodi klasifikaciju po izvorima financiranja, obvezu

uplate namjenskih prihoda i primitaka i vlastitih prihoda koje ostvaruju korisnici, u državni

odnosno lokalni proračun (ovisno o kojem je korisniku riječ), ali i veću fleksibilnost u

izvršavanju konsolidiranog proračuna jednice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Izmjenama i dopunama Zakona o proračunu (NN br. 136/12) iz 2012. godine daje se dostatna

fleksibilnost vlastitim prihodima koji se mogu trošiti do visine ostvarenih sredstava bez obzira

na plan. Omogućava se prijenos vlastitih prihoda korisnika koji su uplaćeni u proračun, a

nepotrošeni, iz jedne u drugu proračunsku godinu, posebice zbog značajnog broja korisnika u

sustavu poreza na dodanu vrijednost i podmirivanja njihovih obveza po toj osnovi iz ovoga

izvora financiranja.

Člankom 48. Zakona o proračunu propisana je obveza uplate namjenskih prihoda i primitaka

koje ostvare proračunski korisnici jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u

proračun jedinice. Namjenski prihodi i primici su pomoći, donacije, prihodi za posebne

namjene, prihodi od prodaje ili zamjene imovine u vlasništvu jednica lokalne i područne (

regionalne) samouprave, naknade s naslova osiguranja i namjenski primici od zaduživanja i

prodaje dionica i udjela. Člankom 52. Zakona o proračunu utvrđuje se obveza uplate vlastitih

prihoda proračunskih korisnika u proračun jednica lokalne i područne (regionalne)

samouprave. (Jakir – Bajo, 2014)

Odlukom o izvršavanju proračuna jednice lokalne i područne (regionalne) samouprave dana je

mogućnost propisivanja izuzeća od obveze uplate namjenskih prihoda i primitaka te vlastitih

prihoda korisnika u proračun ako jedinica nije informatičke preduvjete za praćenje prihoda

svojih korisnika i izvršavanje rashoda iz tih izvora. (Jakir – Bajo, 2014)

65

5. PLANIRANJE NA PRIMJERU DOMA ZDRAVLJA VOJNIĆ

5.1. Opći podaci o Domu zdravlja Vojnić

Dom zdravlja Vojnić je zdravstvena ustanova koja pruža usluge primarne zdravstvene zaštite

zaštite i pokriva područje Općine Vojnić s oko 5500 stanovnika koji prebivaju u 46 naselja.

Zakonom utvrđenu djelatnost primarne zdravstvene zaštite obavlja na adresi Vojnić, Andrije

Hebranga 24. Od najbliže županijske bolnice u Karlovcu udaljen je cca 30 kilometara od

sjedišta ustanove, a preko 50 kilometara od nekih najudaljenijih naselja u Općini.

Glavni i najznačajniji program Doma zdravlja Vojnić je pružanje ugovorenih usluga primarne

zdravstvene zaštite odnosno usluga opće medicine, dentalne medicine, patronažne

zdravstvene zaštite i sanitetskog prijevoza. Pružanje usluga primarne zdravstvene zaštite je

propisano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o zdravstvenom osiguranju te nizom

drugih Zakonskih i podzakonskih akata koji reguliraju djelatnost zdravstvene zaštite

stanovništva kao i djelokrug i način rada zdravstvenih ustanova.

Ciljevi, strategija i programi Doma zdravlja Vojnić usklađeni su s dokumentima dugoročnog

razvoja kako na razini Karlovačke županije tako i na razini Republike Hrvatske kad je u

pitanju zdravstvena zaštita stanovništva. Glavni cilj predloženih programa je povećanje

kvalitete, razine i opsega pružanja usluga zdravstvene zaštite stanovništvu s područja Općine

Vojnić.

Prihode za obavljanje djelatnosti primarne zdravstvene zaštite Dom zdravlja Vojnić ostvaruje

najvećim dijelom temeljem sklopljenih ugovora sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno

osiguranje za ugovorene djelatnosti opće medicine, patronaže i sanitetskog prijevoza, a ostali

manji dio prihoda ostvaruje iz vlastitih prihoda (prihodi od prodaje usluga na tržištu, najam

poslovnog prostora i dr.), kao i decentraliziranih sredstava za zdravstvo iz županijskog

proračuna.

Tablica 3. Organizacijska shema Doma zdravlja Vojnić s brojem zaposlenika

Redni broj Djelatnost Broj timova Broj zaposlenih

I.Služba primarne zdravstvene zaštite

1. Opća medicina 3 6

66

2. Dentalna medicina 2 4

3. Patronažna

zdravstvena zaštita

1 1

4. Sanitetski prijevoz 2 6

Ukupno u službi PZZ: 8 17

II. Uprava

1. Ravnatelj - 1

2. Voditelj

računovodstva

- 1

3. Čistačica - 1

Ukupno u upravi: 3

Sveukupno zaposlenih: 20

Izvor: Izrada studentice prema podacima iz Obrazloženja financijskog plana za 2015. godinu

U tablici 3. prikazana je organizacijska shema s brojem zaposlenika u Domu zdravlja Vojnić.

Služba primarne zdravstvene zaštite obuhvaća opću medicinu, dentalnu medicinu, patronažnu

zdravstvenu zaštitu te sanitetski prijevoz. Službu primarne zdravstvene zaštite čini 8 timova,

odnosno 17 zaposlenika. Upravu čine ravnatelj, voditelj računovodstva te čistačica. Ukupan

broj zaposlenika u Domu zdravlja Vojnić je 20.

5.2. Prijedlog financijskog plana Doma zdravlja Vojnić za razdoblje 2015. – 2017. godine

Financijski plan Doma zdravlja Vojnić usmjeren je ka realizaciji glavnog programa

planiranjem izvora i visine potrebnih prihoda, a uzimajući u obzir smjernice Ministarstva

financija i Karlovačke županije. Rashodovna strana Financijskog plana ima za cilj planiranje

potrebnih sredstava za ostvarivanje programa rada Doma zdravlja počevši od plaća, naknada

plaća i materijalnih prava radnika do troškova za energiju, usluga održavanja prostora,

medicinske i nemedicinske opreme i voznog parka te financijskih rashoda.

5.2.1. Opći dio

Tablica 4. Opći dio Prijedloga financijskog plana Doma zdravlja Vojnić za 2015. godinu te

projekcija plana za 2016. i 2017. godinu

67

Izvor: Prijedlog financijskog plana DZ Vojnić za 2015. – 2017. godinu

Financijski plan za 2015. godinu s projekcijama za 2016. i 2017. godinu rađen je na temelju

izračuna jer su svi potrebni elementi poznati ili izračunljivi. Prihodovna strana Proračuna je

definirana već zaključenim Ugovorima o pružanju zdravstvenih usluga s HZZO ili važećim

propisima o kriterijima za zaključivanje novih Ugovora. Visina decentraliziranih sredstava za

zdravstvo je planirana na pokazateljima iz prethodne godine uzimajući u obzir Upute za

izradu Proračuna 2015. – 2017. godine Ministarstva zdravlja i Karlovačke županije. Vlastiti

prihodi su izračunati na temelju kretanja iz prethodnih razdoblja te propisanim načinima

njihovog ostvarivanja u narednim razdobljima.

Rashodi su također velikim dijelom definirani odnosno određeni postojećim Zakonskim i

podzakonskim aktima. Plaće, naknade plaća i druga materijalna prava radnika su propisani

Uredbama Vlade RH i važećim kolektivnim i granskim ugovorima koji se odnose na javne

službenike i djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Materijalni i financijski rashodi

su također izračunljivi na bazi ostvarenja iz prethodnih razdoblja i uzevši u obzir kretanja iz

Smjernica.

68

Za predložene projekte postoje troškovnici ili unaprijed pribavljene ponude iz kojih je

razvidna visina potrebnih sredstava za realizaciju pojedinog projekta ili nabavku namještaja

odnosno medicinske i laboratorijske opreme.

5.2.2. Plan prihoda i primitaka

Tablica 5. Plan prihoda i primitaka Doma zdravlja Vojnić za 2015. godinu

Izvor: Prijedlog financijskog plana DZ Vojnić za 2015. – 2017. godinu

U podskupini 641 planirani su prihodi od kamata na depozite po viđenju za sredstva na

poslovnom žiro računu i ostali prihodi od financijske imovine, tj. ostvareni cassa sconto po

računima za nabavljene lijekove i potrošni medicinski materijal u iznosu od 4.000,00 kuna.

U podskupini 661 planirani su prihodi od pruženih usluga refundacije režijskih troškova od

najma poslovnog prostora te prihodi od obavljanja vlastite djelatnosti u iznosu od 106.000,00

kuna.

U podskupini 671 planirani su prihodi iz proračuna za financiranje redovne djelatnosti u

iznosu od 4.275.000,00 kuna i to:

· 6711 - Prihodi iz proračuna Karlovačke županije za financiranje rashoda poslovanja u

iznosu od 255.000,00 kuna;

69

· 6712 - Prihodi iz proračuna Karlovačke županije za financiranje rashoda za nabavu

nefinancijske imovine u iznosu od 422.000,00 kuna, sukladno stvarnim potrebama i

uputi upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Karlovačke županije;

· 6713 - Prihodi na temelju ugovorenih obveza sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno

osiguranje u ukupnom iznosu 3.598.000 kuna sukladno sklopljenim ugovorima za

obavljanje djelatnosti primarne zdravstvene zaštite;

Iznos ugovorenih sredstava za primarnu zdravstvenu zaštitu za 2015. godinu planiran je na

bazi sklopljenih Ugovora za 2014. godinu. Ukupni planirani prihodi i primici za 2015. godinu

iznose 4.385.000,00 kuna.

Tablica 6. Projekcija plana prihoda i primitaka Doma zdravlja Vojnić za 2016. godinu

Izvor: Prijedlog financijskog plana DZ Vojnić za 2015. – 2017. godinu

Tablica 7. Projekcija plana prihoda i primitaka Doma zdravlja Vojnić za 2017. godinu

70

Izvor: Prijedlog financijskog plana DZ Vojnić za 2015. – 2017. godinu

Procjena prihoda i primitaka za 2016. i 2017. godinu rađena je isključivo na temelju izračuna

jer su svi potrebni elementi poznati ili izračunljivi. Prihodovna strana Proračuna je definirana

već zaključenim Ugovorima o pružanju zdravstvenih usluga s HZZO-om ili važećim

propisima o kriterijima za zaključivanje novih Ugovora. Vlastiti prihodi su izračunati na

temelju kretanja iz prethodnih razdoblja te propisanim načinima njihovog ostvarivanja u

narednim razdobljima. Visina decentraliziranih sredstava za zdravstvo planirana je na

pokazateljima iz prošle godine uzimajući u obzir Upute za izradu Proračuna 2015. – 2017.

godine Ministarstva zdravlja i Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Karlovačke

županije.

71

5.2.3. Plan rashoda i izdataka

Tablica 8. Plan rashoda i izdataka Doma zdravlja Vojnić za 2015. godinu

Izvor: Prijedlog financijskog plana DZ Vojnić za 2015. – 2017. Godinu

72

Planirani rashodi i izdaci za 2015. godinu obuhvaćaju:

Rashode za zaposlene - grupa 31 – koji su planirani u visini utvrđenih plaća i materijalnih

prava zaposlenika prema Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog

osiguranja, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijetima složenosti poslova u javnim

službama te Pravilnika o plaćama i drugim materijalnim pravima radnika Doma zdravlja

Vojnić. Rashodi za zaposlene planirani su na osnovu ostvarenih pokazatelja u 2014. godini i

sukladno smjernicama iz Uputa za izradu proračuna.

Materijalne rashode – grupa 32 – koji su planirani u iznosu od 1.587.000,00 kuna i povećani

su za 3.3 % u odnosu na planirane za 2014. godinu. U podskupini računa 321 planirani su

rashodi za dnevnice za službena putovanja, naknade za smještaj i prijevoz na službenom putu,

seminari i savjetovanja na razini ostvarenog u 2014. godini. U podskupini računa 322 u

iznosu od 510.000,00 kuna planirani su rashodi za materijal i energiju, koji su planirani na

razini ostvarenja u 2014. godini. U podskupini računa 323 u iznosu od 692.000,00 kuna

planirani su rashodi za usluge. Planirani su na razini pokazatelja ostvarenog u 2014. godini uz

povećanje za usluge tekućeg i investicijskog održavanja građevinskih objekata zbog potrebe

uređenja WC-a za pacijente s prilagodbom upotrebe i za invalide.

Rashode za nabavu neproizvedene i proizvedene dugotrajne imovine koji su planirani prema

planiranom iznosu sredstava Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Karlovačke

županije u ukupnom iznosu od 452.000,00 kuna i to postrojenja i oprema u iznosu 212.000,00

kuna i vozilo za sanitetski prijevoz u iznosu od 240.000,00 kuna prema izrađenom Planu

popisa prioriteta za 2015. godinu.

Planirani rashodi za nabavu nefinancijske imovine su također usmjereni isključivo u

osiguranje uvjeta za obavljanje djelatnosti te nabavku prijevoznih sredstava i medicinske

opreme radi povećanja razine, opsega i kvalitete pružanja zdravstvenih usluga.

U tom smislu su Financijskim planom za 2015. godinu planirani slijedeći projekti:

a) Nabava medicinske opreme i uređaja:

- za ordinacije opće/obiteljske medicine: 2 sterilizatora;

- za ordinacije dentalne medicine: 2 autoklava za sterilizaciju, 1 set opreme za

strojnu endodonciju i 1 tehničku bušilicu;

- za ginekološku ordinaciju: ultrazvuk za ginekološku ordinaciju;

73

Vrijednost nabave medicinske opreme se procjenjuje na 182.000 kuna (s PDV-om). Potrebna

sredstva su planirana iz decentraliziranih sredstava Karlovačke županije – medicinska i

laboratorijska oprema. Cilj nabave je povećanje opsega i kvalitete pružanja usluga

osiguranicima u ordinacijama opće/obiteljske i dentalne medicine, osiguranje potrebne

standardne opreme za ordinacije opće/obiteljske medicine, dentalne medicine i patronažne

službe.

b) Nabava prijevoznih sredstava: planira se nabava jednog vozila za sanitetski prijevoz

radi unapređenja prijevoznih sredstava potrebnih za nesmetan rad službe. Vrijednost

nabave se procjenjuje na 240.000 kuna (s PDV-om). Potrebna sredstva su planirana iz

decentraliziranih sredstava Karlovačke županije – prijevozna sredstva.

Procjena rashoda poslovanja za 2016. i 2017. godinu planirana je sukladno smjernicama i

indeksima iz Uputa za izradu Proračuna 2015. – 2017. godine Ministarstva zdravlja i

Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Karlovačke županije i to:

Razred 3 – Rashodi poslovanja:

· Rashodi za zaposlene grupa 31 prema ostvarenim pokazateljima u 2014.g. i sukladno

smjernicama iz Uputa za izradu proračuna;

· Materijalni rashodi grupa 32 prema ostvarenim pokazateljima u 2014.g. i sukladno

smjernicama i indeksima iz Uputa;

· Financijski rashodi grupa 34 za bankarske i usluge platnog prometa;

Razred 4 – Rashodi za nabavu nefinancijske imovine – najvećim dijelom odnosi se na

potraživanje iz sredstava za decentralizirane funkcije u zdravstvu;

Tablica 9. Rashodi iz decentraliziranih sredstava

Konto Naziv 2015.g. 2016.g. 2017.g.

3232 Usluge TO građevin. objekti 120.000,00

kn

120.000,00

kn

120.000,00

kn

3232 Usluge TO vozila 70.000,00 kn 70.000,00 kn 70.000,00 kn

3232 Usluge TIO računala i

opreme

65.000,00 kn 65.000,00 kn 65.000,00 kn

74

4224 Medicinska oprema 182.000,00

kn

182.000,00

kn

182.000,00

kn

4231 Prijevozna sredstva 240.000,00

kn

240.000,00

kn

240.000,00

kn

UKUPNO: 677.000,00

kn

677.000,00

kn

677.000,00

kn

Izvor: Obrazloženje financijskog plana za 2015.godinu

75

6. ZAKLJUČAK

U ovom diplomskom radu obrađena je tema „Planiranje u sustavu javnog zdravstva“.

Financijsko planiranje ustanova u javnom zdravstvu objašnjeno je na primjeru Doma zdravlja

Vojnić.

Planiranje je najvažnija funkcija menadžmenta u poduzećima. Odnosi na postavljanje ciljeva,

omogućuje otkrivanje snaga i slabosti, uočavanje problema te pronalaženje mogućnosti za

njihovo rješavanje.

Državni proračun je najvažniji instrument financiranja javnih izdataka, odnosno javnih

programa i projekata. Planiranje proračuna je složeni proces usklađivanja zahtjeva korisnika

koji proizlaze iz njihovog zakonskog djelovanja i djelokruga s okvirom proračunske potrošnje

koji je determiniran gospodarskim, političkim i socijalnim okruženjem. Primjenom

proračunskog planiranja i njegovim razvojem omogućuje se ekonomičnije raspolaganje

javnim novcem, učinkovitije i jednostavnije donošenje odluka i lakše postizanje postavljenih

ciljeva. Sustav planiranja proračuna svake godine započinje aktivnostima na višim

proračunskim razinama nakon kojih se državni proračun, kao i proračuni lokalnih i

regionalnih jedninica donose u propisanim rokovima.

Proračunski korisnici su državna tijela, ustanove, vijeća manjinske samouprave, proračunski

fondovi i mjesna samouprava čiji se rashodi za zaposlene i/ili materijalni rashodi osiguravaju

u proračunu. Kako bi neka institucija stekla status proračunskog korisnika, njezin osnivač

mora biti država ili lokalna jednica, izvor prihoda mora biti državni ili lokalni proračun u

iznosu 50 i više posto te mora biti upisan u registar proračunskih korisnika. Proračunski

korisnici su obvezni izrađivati financijske planove u kojima planiraju prihode i primitke te

rashode i izdatke za buduće razdoblje.

Ključne financijske i regulatorne institucije hrvatskog zdravstvenog sustava su Ministarstvo

zdravlja te Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Ministarstvo zdravlja je odgovorno za

zdravstvenu politiku u zemlji, planiranje i predlaganje zakona, reguliranje standarda za

zdravstvene usluge i izobrazbu, programe javnog zdravstva itd. Hrvatski zavod za

zdravstveno osiguranje ima važnu ulogu u financiranju sustava zdravstva. Hrvatski sustav

financiranja zdravstva je mješovit, a izvor financiranja je isključivo javan, odnosno radi se o

76

kombinaciji Bismarckovog modela (koji se temelji na doprinosima) te Beveridgeovog modela

(koji se temelji na proračunskim prihodima). Hrvatski zdravstveni sustav je suočen s velikim

troškovnim pritiscima i dosadašnje reforme nisu polučile značajnije rezultate. Brojni izazovi

ga čekaju i u budućnosti te je na njih potrebno odgovoriti odgovarajućim mjerama i

aktivnostima.

Uvrštenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u središnji proračun, 2002. godine,

javne ustanove u zdravstvu su dobile status proračunskog korisnika te su obvezne voditi

poslovne knjige prema propisima koji vrijede za proračunske korisnike. Posebnost

zdravstvenog sustava unutar sustava proračuna, s računovodstvenog aspekta, proizlazi iz

činjenice da se zdravstvene ustanove ne financiraju po pojedinim vrstama rashoda usvojenog

financijskog plana, nego na temelju stvarnog izvršenja usluga. Ustanove u zdravstvu

financiraju se najvećim dijelom iz: sredstava HZZO – a, županije odnosno Grada Zagreba

(decentralizirane) te vlastitih izvora – ostvarivanjem prihoda po posebnim propisima i

obavljanjem poslova na tržištu.

Dom zdravlja Vojnić je zdravstvena ustanova koja pruža usluge primarne zdravstvene zaštite

zaštite odnosno usluga opće medicine, dentalne medicine, patronažne zdravstvene zaštite i

sanitetskog prijevoza. Prihode ostvaruje najvećim dijelom temeljem sklopljenih ugovora sa

Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje za ugovorene djelatnosti opće medicine,

patronaže i sanitetskog prijevoza, a ostali manji dio prihoda ostvaruje iz vlastitih prihoda

(prihodi od prodaje usluga na tržištu, najam poslovnog prostora i dr.), kao i decentraliziranih

sredstava za zdravstvo iz županijskog proračuna. Dom zdravlja Vojnić ima status

proračunskog korisnika te sukladno tome ima obvezu sastavljanja financijskih planova.

Financijski plan Doma zdravlja Vojnić usmjeren je ka realizaciji glavnog programa

planiranjem izvora i visine potrebnih prihoda, a uzimajući u obzir smjernice Ministarstva

financija i Karlovačke županije. Rashodovna strana Financijskog plana ima za cilj planiranje

potrebnih sredstava za ostvarivanje programa rada Doma zdravlja počevši od plaća, naknada

plaća i materijalnih prava radnika do troškova za energiju, usluga održavanja prostora,

medicinske i nemedicinske opreme i voznog parka te financijskih rashoda.

Rad svih proračunskih korisnika pa tako i doma zdravlja ne bi bio moguć bez vođenja

proračunskog računovodstva što uključuje donošenja plana financiranja i korištenja

proračunskih sredstava. Važnost planiranja sastoji se u saznanju koji su izvori sredstava te

koliko se novca može potrošiti i za koje namjene. Na taj način se osigurava kontrola trošenja

77

proračunskih sredstava koja se provodi kroz izradu planova financiranja gdje su navedeni

programi i ciljevi koji se nastoje ostvariti u budućem razdoblju te izvori njihova financiranja.

Financijskim planiranjem se također analiziraju ostvareni rezultati u odnosu na prethodne

godine te utvrđuju odstupanja. Planiranje u domu zdravlja je također bitno radi usklađivanja

ciljeva, strategije i programa sa strategijama dugoročnog razvoja po pitanju zdravstvene

zaštite, kako na županijskoj razini tako i na razini Republike Hrvatske.

Na temelju primjera Doma zdravlja Vojnić moguće je potvrditi postavljene hipoteze. Izrada

planova omogućuje kontinuirano i nesmetano obavljanje svih djelatnosti i službi doma

zdravlja te financiranje djelatnosti i obveza u zakonskom roku bez dugovanja i zaduženja.

Kontrolu uspješnosti provođenja osnovne djelatnosti zdravstvene zaštite kontinuirano provodi

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje putem redovnih mjesečnih izvještaja o izvršenom

broju usluga i drugim podacima koji im se na zahtjev dostavljaju. Prati se i provođenje

aktivnosti na nivou županijskog Upravnog odjela za zdravstvo kao i FINE i Državnog ureda

za reviziju. Na taj način se doprinosi racionalnosti i održivosti financiranja zdravstvenog

sustava. Opisom zdravstvenog sustava Republike Hrvatske, u radu su potvrđene hipoteze

vezane uz specifičnosti zdravstvenog sustava te dosadašnju neracionalnost glede njegovog

financiranja.

78

LITERATURA

Knjige:

1. Bajo A. 2006: Proračunski sustav: ornament ili sredstvo upravljanja državnim

financijama, Institut za javne financije, Zagreb

2. Burian K., Dremel N., Jakir – Bajo I., Kusaković A., Maletić I. , Parać G. 2004:

Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika, 2. izmijenjena i dopunjena

naklada, RRIF, Zagreb

3. Cingula M., Hunjak T., Ređep M. 2004 : Poslovno planiranje s primjerima za

investitore, 2. dopunjena naklada, RRIF – ova ekonomska biblioteka, Zagreb

4. Gulin D., Janković S., Dražić – Lutilsky I., Perčević H., Peršić M., Vašiček V. 2011.

:Upravljačko računovodstvo, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika,

Zagreb

5. Osmanagić – Bedenik N. 2002.: Operativno planiranje, Školska knjiga, Zagreb

6. Sever I. 1995 : Javne financije : razvoj – osnove teorije – analiza, Ekonomski fakultet

: Tipograf, Rijeka

7. Vašiček D., Lončar – Galek D., Maletić I., Vašiček V. , Kusaković A., Spajić F. 2007:

Računovodstvo proračuna: osnove sustava – primjeri knjiženja – propisi – računski

plan, Računovodstvo i financije – Riznica, Zagreb

8. Vujević K., Strahinja R. 2009.: Planiranje, analiza, revizija, kontroling, Veleučilište u

Rijeci, Rijeka

Pravni akti:

1. Pravilnik o proračunskim klasifikacijama NN br. 26/10, 120/13

2. Pravilnik o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proačuna

i proračunskih i izvanproračunskih korisnika jedinica lokalne i regionalne (područne)

samouprave te o načinu vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika,

NN br. 128/09 i 142/14

3. Zakon o proračunu, NN br. 87/08, 136/12, 15/15

79

Članci:

1. Jakir – Bajo I. 2014: 'Planiranje i izvršavanje financijskih planova ustanova u

zdravstvu te popratne knjigovodstvene evidencije', Računovodstvo i financije -

Riznica, 12/2014, pogledano: 28.3.2015. http://rif.hr/e-izdanje/riznica/riznica-12-

2014/assets/basic-html/page11.html

2. Katić B., Vidović J. 2012 : 'Nedostaci primjene proračunskog računovodstva u

zdravstvenim ustanovama – primjer Opće bolnice Zadar', Ekonomska misao i praksa

Dubrovnik, God. XXI. br. 2., str. 777 – 794 , pogledano: 8.4.2015.

http://hrcak.srce.hr/94179

3. Kovač N. 2013: 'Financiranje zdravstva - situacija u Hrvatskoj', Ekonomski vjesnik,

God. XXVI, br. 2/2013, str. 551 – 563

4. Mihaljek D. 2007 : 'Zdravstvena politika i reforma u Hrvatskoj: kako da se počnemo

baviti uzrocima, a ne simptomima problema?' Newsletter – povremeno glasilo

Instituta za javne financije, Institut za javne financije , pogledano: 25.04.2015.

http://www.ijf.hr/newsletter/31.pdf

5. Ott K. 2013 : 'Utjecaj europskog semestra na proračunski proces u Hrvatskoj',

Newsletter – povremeno glasilo Instituta za javne financije , Institut za javne financije,

broj 77, str. 1 – 4, pogledano: 15.4.2015.

http://www.ijf.hr/upload/files/file/newsletter/77.pdf

Elektronički izvori:

1. Bajo A. : Financiranje zdravstva u Hrvatskoj, Ekonomski fakultet u Zagrebu, Zagreb,

pogledano: 29.3.2015.

http://web.efzg.hr/dok/FIN/abajo/7.1.%20Zdravstveno%20osiguranje%20u%20Hrvats

koj.pdf

2. Barić V. i Smolić Š. 2011 : Stabilnost zdravstvenog sustava u recesiji, Biblioteka

Ekonomika i razvoj, Zagreb, pogledano: 28.03 .2015

http://bib.irb.hr/datoteka/525081.Bari_Smoli_CROSBI.pdf

3. Bejaković P.: Zdravstveni sustav, Institut za javne financije, pogledano: 30.3.2015.

http://www.ijf.hr/rosen/rosenic/zdravstveni.pdf

4. Bračić K. 2013: Poslovno planiranje, Corporate performance advisory, Zagreb,

pogledano: 4. ožujka 2015. godine http://www.cpa.hr/hr/poslovno-planiranje/

80

5. Bratić V., 2009: Politika proračuna i proračunskog procesa: primjer Hrvatske,

Institut za javne financije, Zagreb, pogledano: 20. 3. 2015. http://hrcak.srce.hr/64018

6. Drljača M. 2004: Izrada financijskog plana i investicijski prioriteti, Oskar – Centar za

razvoj i kvalitetu, Zagreb, pogledano: 5. ožujka, 2015. godine

https://bib.irb.hr/datoteka/497125.Izrada_financijskog_plana_i_investicijski_prioriteti.

pdf

7. Dom zdravlja Vojnić: Obrazloženje financijskog plana za 2015. – 2017. godinu,

pogledano: 6.4.2015. http://www.dzvojnic.hr/index.php/2-uncategorised/40-finacijski-

plan-za-2015-g

8. Dom zdravlja Vojnić: Prijedlog financijskog plana DZ Vojnić za 2015. – 2017.

godinu, pogledano: 6.4.2015. http://www.dzvojnic.hr/index.php/2-uncategorised/40-

finacijski-plan-za-2015-g

9. Europska komisija: Put prema ostvarenju ciljeva: europski semestar, pogledano:

15.4.2015. http://ec.europa.eu/europe2020/making-it-happen/index_hr.htm

10. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje: Financiranje zdravstvene zaštite,

pogledano: 29.3.2015. http://www.hzzo.hr/zdravstveni-sustav-rh/financiranje-

zdravstvene-zastite/

11. Mihaljek D. 2006: Zdravstvena politika i reforma u Hrvatskoj: kako vidjeti šumu od

drveća?, Institut za javne financije, Zagreb, pogledano: 25.04.2015.

http://www.fes.hr/E-books/pdf/Pridruzivanje%20hrvatske%20EU_4_svezak/11.pdf

12. Ministarstvo financija: Proračun, pogledano: 14. 3. 2015.

http://www.mfin.hr/hr/proracun

13. Ministarstvo financija – Porezna uprava 2014: Povećanje stope doprinosa za

zdravstveno osiguranje s 13% na 15%, pogledano: 21.4.2015. http://www.porezna-

uprava.hr/Lists/Vijesti/Vijest.aspx?ID=874&

14. Ott K. , Bajo A., Bronić M., Bratić V., Medak - Fell D. 2009 : Proračunski vodič za

građane, Institut za javne financije, Zagreb, pogledano: 14. 3. 2015.

http://www.ijf.hr/proracunski/2009.pdf

15. Perčević H.: Poslovno planiranje - pojam i vrste planiranja, Ekonomski fakultet u

Zagrebu, pogledano : 4.3. 2015. godine

http://web.efzg.hr/dok/RAC/Poslovno%20planiranje%20-

%20pojam%20i%20vrste.pdf

16. Proračunski vodič za građane 2003, Institut za javne financije, Zagreb, pogledano 20.

3. 2015. http://www.ijf.hr/proracunski/II-pproces.pdf

81

17. Upute za izradu financijskih planova, pogledano: 29.3.2015.

http://www.ssmb.hr/libraries/0000/2982/UPUTE_ZA_IZRADU_FINANCIJSKIH_PL

ANOVA.pdf

18. Vašiček D. 2011/2012: Računovodstvo proračuna – predavanja – samo za internu

upotrebu studenta, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka , pogledano: 15.4.2015

http://oliver.efri.hr/~ticiana/D_Vasicek/RPNO/1-3.poglavlje.pdf

19. Vašiček V. 2015: Proračun i proračunski procesi – zakonski okvir i obilježja

djelatnosti, planiranje proračuna, izvršavanje proračuna, riznica, Ekonomski fakultet

u Zagrebu, Zagreb, pogledano: 19.3. 2015.

http://web.efzg.hr/dok/RAC//vvasicek/rno/prora%C4%8Dun%20i%20prora%C4%8D

unski%20procesi%202015%20I%20DIO.pdf

20. Vidović J. 2012: Računovodstvo proračuna i proračunskih korisnika, Sveučilište u

Splitu, Split, pogledano: 20. 04. 2015.

file:///C:/Users/Danijela/Downloads/RPIPK%20(6).pdf

21. Vlada Republike Hrvatske – Ministarstvo zdravlja, 2012: Nacionalna strategija

razvoja zdravstva 2012. – 2020., pogledano: 25.04. 2015.

http://www.zdravlje.hr/programi_i_projekti/nacionalne_strategije/nacionalna_strategij

a_zdravstva

82

POPIS SLIKA I TABLICA

Popis slika:

Slika 1. Osnovne faze i aktivnosti proračunskog procesa - str. 29

Popis tablica:

Tablica 1. Planiranje državnog proračuna – str. 30

Tablica 2. Modeli financiranja zdravstva i njihove karakteristike – str. 54

Tablica 3. Organizacijska shema Doma zdravlja Vojnić s brojem zaposlenika – str. 65

Tablica 4. Opći dio Prijedloga financijskog plana Doma zdravlja Vojnić za 2015. godinu te

projekcija plana za 2016. i 2017. godinu – str. 67

Tablica 5. Plan prihoda i primitaka Doma zdravlja Vojnić za 2015. godinu – str. 68

Tablica 6. Projekcija plana prihoda i primitaka Doma zdravlja Vojnić za 2016. godinu – str.

69

Tablica 7. Projekcija plana prihoda i primitaka Doma zdravlja Vojnić za 2017. godinu - str.

70

Tablica 8. Plan rashoda i izdataka Doma zdravlja Vojnić za 2015. godinu – str.71

Tablica 9. Rashodi iz decentraliziranih sredstava – str. 73

83

838383838383838383

.