Descartes Osnove Filozofije

7/23/2019 Descartes Osnove Filozofije

1/9

o spoanatoj

stvari.

Vrlo

desto

grije5furro

u

tome,

Sto

drZir:no,

da

srlo mnogo

toga

neko6

spoznali,

pa

to

duvanno

u

p,arndenju

i

odobravaimo, iako

u

stvari

nism,o

to

nika'da

spozna,li.

xLv.

Sto

ie

jasna,

a

Bto

Ima

dak

vrlo

mnogo

ljudi,

koji

za

razsoviJetna

spoznaJa.

ditava

svog

Zivota

niiBta ne

spoznaju

dovoljno tcrEno, da bi o to,me mogli

izre(i

siguran

sud. TraZi

se

naime,

da sp,oznaja,

na

k'oju bi se

mogaro

osloniti

siguran

i

nesumurjiv

sud,

bude

ne sarnlo

,asna,

rlgor

i razgovijetna.

Jasnom

nadivam

onu

siporznaju,


2/9

ne

postaje

ni5ta

ne

sma'tra

mekom stvar i ,

k 'o ja

postoj i ,

niti

neki[n njenim

stanjem,

nego, nekom

vjednom

istinom,

koja

irma

svo,je

sjedi5te u

na5em

duhu

I

naziva

se

op6i

sud

ili

a k s i o m.

a k v i

s u

r a k s l i o r m i i :

s t a

s t v a r

ne

mo ' 2 e

u j e d n o '

b i t i

i

n e b i t ' i { .

O n o ,

5 t o s e

d o g o ' d i 1 o ,

n e

m o Z e

b i t i

t a k v o ,

k a o '

d a

s e

n i

j e

d o g o d i l o .

O n a j ,

k o j i

m i s l i ,

n e m o ' y ' , e

e

p r o s t ' o j a t ' i ,

d o k

n n i s l i - i b e z -

broj drurgih. Oni

se dodu5e

ne

mogu svi

lako n.abrojiti, ali

ih

treba znati, kad naide

prilika, da

o

njinr,ar

azmi'Slja'mo

i

da

se

ne

darn,o

zaslijepiti

nlikakvim

predrasudailn,a.

L.

Ti se

op6i sudovi

jasno

lTi

se

op6i

sudovi bez

sumnje

imiogu

shvaiaiu,

ali

zbog

pred-

$hvatirti

jasno

i

razgov,ijetno,

jer

ih

rasuda sve

njih

ne

'.

-

shva6ajtr

svi.

u'nace

ne

bism,o

ni

smjeli

n,azivati

rop6lrnrn

udovirna.

Tako

d'ois,ta

neki

od njih

ne zasluzuju

to

irne

jednakro

kod svih,

jeq

ih ne shv,a-

6aju

srii

jednako,

i

to,

po noojem

mi3ljenju,

ne

zato,

Stor

btil

spoznajna

sporso{bnost

ednog

dovjeka

bila

ve6a

nego

drugog,

vet

zata', Sto se

t'i

opdi sudovi

srludarjno

pnotive

pre'drasudama

nekih ljud,i. Stoga ih'oni ne rno,gu lako' st'vatjiti, dok ih neki

drugi,

koji(

su

sloibodni

od

tih

predrasuda,

shvafaju

vrlo

jasno.

LI .

Sto

ie

supstaanclia

za5to

Fto

se

pak tide

ono,gai,

,to

romatramo

tai

naziv ne

pristaje

kao

stvari

ili

njihov,a stanja,

virijedno

istom

znaEeniu

bogu

i

: L,--.

stvo'ov,im;*"

'

tie

truda

posebno razmatrat'i

svako

[Porjiedino.

Pod

supstancijom

:moZemo

razurrliijevs,ti

samr9

stva,r,

koia

tako

porstoji,

da

i'oj

za

posto-

janje /nije

potrebna nikakva

druga

stvar. Kao

siupstancija

pak,

kojoj

nije

potrebna bas

nil


3/9

LIV.

Kako

motremo

matl

jasne

Tako

nxozemo

lako

imati

dva

jasna

i

razgovlietnePoim-:]:

"

i

nazgovijetna

pojma

ili

ideje,

jednu

."rff:ffi|:

:

lliT'i.?"

i

o rtvlrenoj

misaorrroj,

drugu

o

tje-

o bosu.

lesnoj

supstanciji, ako

nairne

todno

ludimo

sve

atribute mi5ljenja od

atributa

proteZnosti.

Isto

trako

moZerno

irnati

jasnu

i

razgoi

vijetnu

ideju

nestvorene

i

nezavisne

misaone

supstandije, t.

j.

boga.

Samo

ne snrrijemo

smatrati, da

ona

pri[njereno prikazuje

sve,

Sto

je

u bogu, niti smijemo i5ta

dodavati njenu

sadrZaju.

Moram,o samo

pazitt

na

,ono,

Sto

je

stvarno

u nj,oj

sadrZano

i

Sto odirto uvietarno

da

pripada

prirodi

najsravr5enijeg

bi6a.

Nitko

doista

ne

moZe

poricati,

da

se

u nama

nalazi takva

ideja boga, nego

samo onaj, koji drLi, da

u

ljudskorn

duhu

uop6e

nema

sp'oznaje

boga.

LV.

Kako

se razsoviJetno

Vrlo 6emo

razgovijetno

Shvatiti

i

sDoznaie traianie' rod i tralanje, red, broj, ako im ne prida-

broi'

mo

nikakav p,oja.m

supstancije, nego

ako

smaitramo,

da

je

trajanje

svake

stvari sarro

stanje,

kojim

je

predodujenno,

ukoliko

CIna

trajno

postoji,

i

,ako,

slitno

tome,

smatramo, da

i

red

i broj

nisu

ni5ts razlidito

od

re-

tlanih

i

brojenilh

stvari,

ve6

samo stanja,

pod

kojima

te

stvari

promatramo.

LW.

Sto su to stania,

Pod

nazivom s

t a

n

j

a

ovdje

Tazu-

svojstva

i atributl'

rnijems

potpuno

ono isto,

sto

na

drugom mjestu pod nazivorn a t r i-

but i

i

svo

jstva.

Kad

vid imo,

da nei to

takvo

dje lu je na

supstanciju

i da

je

mijenja,

nazivamo

to stanjem,

a

kad se

uslijed

te

pr,o,mjene

supstancija

moze

zvatt

takvorn

i takvoan,

86

naziva'mo to svojstvom

i,

konadno,

[


4/9

LIX.

Kako 6e elolazl do

Ta universalija nastaju sarnjo

tako,

unlversalila

I

lto

se,

Bto

se

slufisno

jedno,m

te

istoom,

obiEno

zima kao

pet

.

;

slavnih,

nalmc f"o

-"oa,

i'deirom

za

potmiSljanje

svih

poiedi-

vnst&,

aallka, osobina

nadnih

stvani,

koje

su rnecluso'bno

rkclilencffa

slidne,

ka,o

$to

nadijevamo

jed,no

te

isto

ime

svim

stvarirnar

p,redstavlje-.

nim

tom idejom.

To

je

ba5

ime

universalno,.

Tako,

kad

vidimo

dva kamena, a ne o,bra6anoo aZnju

na njihovu

prirrodu,

nego

samo

na to, Sto

su dva,

'oblikujemo,ideju

bro$iar, ojril

naziivam,o

dvojstvo.

Kadar

karsrnije

idimo

dvije

ptice

ili

dva

stabla,

pa

i

tu

ne uzimanno

u obzir

njihovu

prirodu,

nego

samo

to, Sto

su

dva,

ponovo

se

sluZimo onom

p,rija5njo,m

fidejorr,

koja

je

zatn'q'6,eniita,, pa

i

taj

broj nazivamo

universalnim

nazivom

d v o

j

s

t

v

o.

Na isti nadin,

kad

gledaroo

lik

rorneden,

a

tni

prav-

ca,

oblikujemo

nekakvu

ideju njega

i

nazivamo,

je

idejorn

tro-

kuta, pa

se

kasnije njom

kao univers,alijem

sluZimo,

da

u duhu

predodirno

we druge likove

omedene

5s,

tri

pravca.

Kad

pak

opazilmo,

da

neki

trokuti

imaju pravi

kut,

a

neki

ga

nemaju,

obliikujemo

universalnu

ideju

pravoikutnog

tnokuta.

Ona

se

u odnosu

prema

onoj

prijaBnjoj

kao orp'denitijo,j naziva

',rnsta.

Ta

je

pravokuh

ost

universalna

razlika,

po

koj,ojt se

wi

prar

vokuturi trokuti

razlikuju od

svih drugih

tnokuta. To, Sto

je

kvadnart

baze

jednak

kvadratima

stranica,

o'sobina

j,e,

koia

pripada

svim

pravokutnirn

trorkutima,,

i

toi

s,anxo,

jirna.

Napo-

,sljetku,

ako

zamislirno,

da se

neki

takvi trokuti

kredu, a

neki

ne,

to 6e kod njih biti

universalna

akcidencija.

Tako se

obidno

navodi

pet

universalij'a:

r,od,

vrsta,

razlika,

os'obiina akciden-

cija.

LX.

O razliEnostlma,

to

Broj

u sarnim

stvarima

nasta,je

tz

naiB'rijo o realnoj raz' njihove razlitdnosti, koja je trojaka:

IiEnosti'

realna, m'odalna

i

o'dnorsura.

Reaft:ra

p,ostoji

zatr;enro

samo,

izrneeiu

dvije

ili

vi$e

supstanCifiar

Mi

spoznajemo

da su

oine

meclusobno

realns

razlidne,

ve6

po

88

tome,

Sto

rnoZemo

jasno

i

razgovijetno shvatiti

jednu

bv,

druge.

Kad

sp,oznajemo

boga, sigurnrr

smo,

da on moZe

izla-

diti

sve, Sto

god

raagovijetno shva6am,o. Tako na

pr.

ve6

sam,o

po

tome,

Sto

ve6

imamo ideju

protegnute

ili

tjelesne

supstaneije,

iako

jo5

ne

znamo

sigurno,

da ikakva

takva

stvar

uistinu

postoji,

ipak

smo

siilgurni,

da

ona

,n:,o,Zeostojati

i,

ako

postoji,

d,a

se svaki nj'ezin

dio,

k,oji

smo

mi5ljenjem

odredili,

realno

razlikuje od

,ostalih

njezinih

dlijelova.

Na

isti nadin

ve6

sanrro

po

tome,

Sto

sva,tko

shva6a, da

je

on

saJn misaona

stvar i da miSljenjem moZe od sebe odvojiti suaku drugu sup-

stanciju,

koliko

mis,a,onu, oliko

pnotegnutu,

sigurno

je,

da

se

svatko, tako

proimatran,

realno,

razlikuje

od svake

druge

mi -

saone

i

tjelesne supstancije.

Pa ako

i

zamislim,o,

da

je

bo,g

s

nekom takvom misaonom

supstancijom spo$io

neku tjelesnu

tako

tijesnr'o,

a

se

tje5nje ne

bi

rnogle spojiti,

pa

da

je

tako,

iz

njih dviju

:stvorio

jednu

cjelinu,

one

ipak

ostaju

realno

razhdne.

Mar

kako naime

tijesno

on njiirli

sjedinio,

ne nooZe

sebe

samoga

liSiti nlo6i, koju

je

prije

imao,

da

ih

odijeli ili

da odrZava

jednu

bez

druge.

Ono

pak,

Sto bog moZe odijellirti

ili

'odvojeno

o,drZavati, rea,lno

je

rrazlidno.

LXI.

O

modalnoJ azliinosti.

Modalna

je,razlii[nost

dvojaka,

naime

jedna je

izrneilu starnja

u

pnavo(m

smislu te rijedi

i

suprsta,ncije,

o'joj to

stanje

pnipad,a;,

a

druga

je

izrrredu

dva

stanja

iste supstarncije.

Prva

se

razliEnost

spo-

znaje

p,o

t,orme,

Sto

supstanciirju

doista

moZerno

jaSno

predoditi

bez

stanja,

za koje katZemoda

se

,od

nje

raziikuje,

ali

ne

rnoZerno,

obruruto,

predoiditi stanje

bez

same supstancije.

Tako

se na

pr.

o'blik

i

kretanie

rniodahro razlikuju

od tjelesne

supstancije, u

kojoj se

nalaze,

a

tako

isto tvrdenje

i

sjedanje

od

duha.

Druga

pak

razlidnost sp,oznaje se

po

tome, Sto

jedno'

sta,nje

moZenao dodu5e

predoditi

bez d"rugoga ii

o'brnuto,

?h

ipak ne moZerao predodirti ni jedno ni drugo stanje bez one

iste

supstancije,

u

kojoj se

nalaze.

Tako

na

pr.

ako

se kre6e

detverrouglast

kamen,

ja

d,orista

mogu

predoditi

njegov

detvero-

uglast

,orblik

bez

kretanja

i, obrnuto,

njegorvo kreta;nje

bu

B9


5/9

Eetverouglasta

oblika,

a'li

bez

supstancije

karnena

ne

mogu

predodilti

ni to

kretamje

ni

tai

o,blik.

Medutim

razlii'Enost'

kojom

se

stanje

jedne

slpstancije

razlikuje

od

druge

supstan-

cije

ili

od

sanja

druge

supstallcije,

na

pr' Jrad

se

kretanje

jednog

tijela

"r"tikrriu

"a

ai"gog

tijela

ili

,od.

duha

kao ii,kad

sekre t ,an je raz i i ku jeodsumnje , t reba ,d in i se,p r i j enaz iva t i l

realnom

nego

modal:r,om,

er

se

ta

stania

ne

mogu

jasno' pre-

doEi t ibezrealnorazl idnihsupstanci j .a,koj ima.pr ' ipadajukao

stanja.

I'CN.

o

razriinosti

dnosa.

fitr#:"#*TrTt,Tffi;'ilfft;

artributa,

bez

kojeg

ise

ona

ne

mo'ze

shvatrti,

iIi

izmettu

dva

takva

atributa

:L4""

iste

supstancije.

Ta

se

r'azlidnost

spoznaje

po

tome,

sto

ne

moZemo

oblikovatii

jasuru

i

razgoviietnu

ideju

i.

,rrprt"rrcije,

akro

od

nie

odijelirnro

taj

atrihut,

ili

p'ot

tome,

S to n e n r ,o Z e mo j a s n os h v a r t i t i i d e j u j e dn o g o d t i h a t r i b u ta '

ako

ga

odvojimto

oa

dtrrgo'ga.

Tako

je

na

pr'

svaka

supstancija'

jer

prestankom

n;ezinalf4rania

p'restaje

i

njezino

porstoianje'

oau"j"rr"

od

trajanja

salno

u

misli.

I

sva

stanja

misljenja,

kojaprornatramo,kaodasuupr'edrnetima,razl ikujusesailnou

misli

,od

prearnei",

"

kojima

ih

po'mri5ljamo'

i

izrne6lu

sebe

u

jednom

ist,on:n

red,metu.

Sjecam

se

doduse,

rda

s:am

a

drugo'm

mjestur

tr.l

vrstu

razlidnosti

smijesao

s

Ino'dalno'm,

i to

pri kraju

od ,gworanaprvepr i 'gonro . repro t i v>Med i tac i j aoos , r rov ima

fillzofijeu.

No

ondie

ttii"

Uit.,o

prilike,

d9

se

o tome

todno

rasprav l j 4 ,P&jezano . jusvrhub i l od ,ovo l j n ro ,Stosamjednr r

i diugui

razlidnost

ludio

od

reabee'

LXIII.

MiSljenje

i

proteZnost

mogu

se

pro-

mrartiatir

karor

ono,

Sto

sa6iurjava

pri-

rodu razurnne i tjelmne supstancije'

Tad'a

se

monaju

shvartiti

jedn'ako kao

jasnije

i najrazgovjetnije.

Stavi5e,

rakse

shva6amo proteznu

ili

misaonu

supstanciju

nego

sarnu

supstanciju

ne

owr6u6i

se

na

to,

da li

ona

misli

ili

se

pnoteze.

Nekako

je

naime

teiko

odvajati

pojam

zupstancije

od

pojma

misljenja

ili

proteZnosti,

jer

su ti

pojmovi

razlid,irti

sailno u

mislima.

osim toga

pojam

ne

postaje

jasniji,

kad

njime

'obuhvatimo

Bto manje

sadr-

zaja,

nego

saJno,

kad

orne,

sto arjirne

obuhvaamo,,

totno lu-

eimo

od

svega

drugoga.

LXIV.

Kako

se

mlFUenje

Mi,Sljenje

i

proteZnost

mogu

se

uzeti

T"#:"$hT"ff",'r"":fr#:

ir kao.

tanj,a

upstancije,

ko'liko

a-

-

ime

isti

duh mo,Ze

mati

viSe

raali-

6itih rnisli,

a

isto

tijelo',

zadrzaxajudi

jednaku

vetriidinu,

pro-

tezati

se

rul vi5e

razliditih

na6ina,

naifine

sad

vise

u duljinu,

a rnanje

u

Sirinu

ili dubinu,

doik

malo

kasnije,

protivno

tom.e,

vi3e

u sirinu,

a

manje

u

dulj:i{nu.

Tada

se

rnisljenje

i

pr,otez-

nost

rnodalno

razlikuju

od supstancije

i

mogu

se

shvatiti

jednako

jasno

i

razgovijetno

kao

i

ona.

sarnror

se

ne

smiju

prornatrati

kao

supstancirje

ili

kao

stvaril

odijeljene

od

drugih,

nego

jedino

kao

sta,nja

stvari. Jer upravo time, sto, ih pro-

matnam"o

u suprsfsnsijama,

kojima pripadaju

kao stan;a,

razlikujernro

ih od

tih supstancija

i

sp,oznajemo

pravu

njihovu

kakvo6u.

Kad

bismo

ih

napnotiv

htjeli

prornatrati

odvojeno

od

supstancija,

u

koji;ma

se or,aL,aze,

pravo

time

promatrali

bisrno

ih

kao

stvaril,

koje postoje,

pa

hisrno

tak;

p,obrkali

ideje

stanja

i supstancije.

lhho

so

mo{u

sppryrati

stania miSl jenja

i

prote-

inosti.

LXV.

Na isti

6emo naEin

nat'bolje

shvai-.

titi

razlidita

starnja mi5ljenj&,

Da

p,r.

sp.oiznavarlie,

naBtanje,

sje6anje,

hti-

jenje i t. d., pa isto takio razl,irditastanja proteZnosti i1i stanja,

koja

se

'odinose

na

proteznost,

na

pr.

sve

likove,

smjestaj

dijelova

i

njihovo

kretanje,

ak,o ih

prornatramo

sarno

kao

stanj,a

st'/ari,

u

kojima

se

nalaze,

te

ako

pod

kretanjem

po-

Kako

se

miSlienie

i

proteZnost

mogiu

razgovi'

jotno spoznati kao ono'

5to

saiiniava

Prlrodu

duha

I tijela.

SamA

cija,

t.

i,

kao

duh i

tijelo.

Na

90

misao,na

i

ProteZna

suPstan-

taj

nradn

daju

se

shvatiti

naj-

9 1


6/9

mi5ljarno

samro

mjesno kretanje

i

ako ne istraZujemo,

kakva

je

sila, koja ,g&

prouzroku,je

(nju

6u ipak

poku5ati

razjasniti,

kad d,oderno

do

toga).

LXVI.

Kako

se

Jasno

spoznavaju

Preostaju osjeti, duvstva

$

teZnjle.

osieti,

Euvstva

teinje,

Oni se takoder

mogu

jasno

,shvatiiti,

iaho

Eesto

o

niima

krivo

sudimo.

ako

se briZno

duvarno,

da

,o

njima

ne sudimo

ni5ta viSe, ve6 todno

ono,

S'to

e

siadrZano

u

naSena

predodivaniu

i

dega

srrlro

rleposredno

wjesni.

Medurtim

vrlo

je

teslk,o

drZati

se to,ga,

barem Stro

se

ti6e

na3ih

osjeta.

Nem,a

naime

arikoga meclu

nama, koji

ne

bi

od

djetinjsitvar

sudiiro,da su svi

njegovi

osjeti

neke stvani,

koje

postoje

izv,an

njegova duha

i

koje

su

sasvirn

sli{dne

njegovim

osjetinua, t.

j.

predo,dZbama, koie

ie

o

njima

dobrilo.

Tak'o

smo

na

pr.

vide6i

boju

s,matrali,

da

vidinnro,

tvar',

koja

pos'itoii

iz-

van nas i

koia

je

potpuno

slidna

i.ldeji boje,

rkoju

smo

tarda

u

sebi doZivljavali.

Zbo'g

navike

takvog

sudenja

dildlo

nam

se,

da

to

vidimo

tako,

jasno

i

naagoviijetn'o,

da

srno

to smaF

trali sigurnfun

i

nedvo'jberaim.

L>(VII.

Cesto

se vara.mo

u

Potpuno

je

isto i

sa

sVim" drugim

samonn

suilu

o

bolu'

osjetinr,a,

pa

i s,a

o,sjetourr Skrakljanja

i

bola.

Iako

ne snaatrall1o,

da se

to

nalazi izvan

nas,

tpak

obidno

ne

pr,omatroftIlo

to

ka,o ne$tro,

St'o

se nalazi

samo

u

duhu

ili

u nra$oj

predodZbii, nego kao

neSto,

Sto

se

nalazi

u

ruci ili

u

nozi

ili u bilo,

kojem

drugo'm

d'if

elu

na5eg

tijela.

A

ipak,

kad

lla

pr.

'osje6amo

bol,

karo

da

ie

u

naS,oj

mozi, to,

da

je

ta

b,ol

neSto, $t'o

izvan

na$eg

duha

postoji)

u nozi, nije nimalo, sirgurnije od toga, da svijetlo, kad ga na

suncu

vidirnno,

postoii na

suncu

izvan

nas.

Jedno

i drugo

predrasude

su

nadeg

djetinjstva,

kako

6e

se

krasnijte

jasno

pol


7/9

LXX.

Na dva naEina

motremo

Jasno

je

dakle,

kad

kaZemq

da

per-

;H*""":l""rfihj:"rlfjij

cipiramo

a

pred.merima

oje,da

e

od nJih 6uvamo

se

zablu-

to

u stvari

isto,

kao

kad

bismo rekli,

de,

a

drugim rrpada"mo

da

na

predmetima

neSto

percipibamo

nJu'

i

da dodu3e ne znamo,

5b

je

to,

atiir

da

se

iz

toga u

narna samima

stvr

ra neki veorma odit i: jasaor osjet, koji se naziva osjet bo'jA.

No

veUka

je

razlika u nadinu

suclenja.

Dok

naime

samo

su-

dimo,

da ne5to

jest

u

predrnetima

(t.

j.

u stvarimrar,od

kojih

nam d,ol,aei

osjet,

bez obziba,

kakve su

one), ali da ne znarno,

Sto

je

to, miir

se

ne

samo

ne

varamo,

nego

se

time unap'rijed

osiguravarmo

pnotiv

zablude,

jer

kad

uvitlarno,

da ne5to

ne

znam,o,

rna'nje

smro, kloni da

,o

tome naglo sudinro.

Protivno

je,

kad mislimo,

da

boje

percrpiramo

na

predmetirnrE

iako

stvarno ne

znaxno,

Bta

je

to, 6to

nazivamo rijedju

b

o

j

a,

te

iako

ne

m,oZemo

spoznati

nikakvu

slidnost

izmedu

boje,

za

koju

pretp,ostavlj,afmro

a

je

u

prednetima,

i

one boje,

koju

doZivljujerno na$im osjetilo,m.

No kako

to ne uvidamo

i

kako

ima nrnogo

drugoga,

Sto

jasno

percipiramq

da

osjeCamo

firli

spo'znajemo

ne

drukdije, nego

onako, kat


8/9

LXXn

.

Drugi

ie

uzrok zabludO-,

-

Iako

duh

u zre6m

godinanrra,

kad

ViSe

6to ne moZemo

aboraviii

prodrasud;"'-""

ne sluZi

potpuno

tijelu

i

ne

svo,di sve

na

nj,

drego'

ispituje istini,trost

stvani

p,romatranih

o

sebi,

pro,nalazil

ve6,

drat

e

ladno,

rnrr,ogor

oga,

Sto

je

prije

tako

prosuclivao,

tpak

ne nloZe lak,o

izbrisati

to, tz

paim6enja.

Dokle

se

god

te

predrasude

Evrsto drZe

u

prarndenju,

mogu biti uzrokorn raznovrsnih zabluda. Tako na pr. jer smo

o,d

djetinrjstva

zami5ljali zvijezde

vrlo sitnima,

iaklornam

astro-

norrnski

razLazi

dLokazuju,

ds, su

one

vrlo velike,

ipak

je

krivo

mi3ljenje

jo,S

uvijek

tako

jako,

da

nram

e

veom,a te5ko

zami5-

ljati

ih

drukdijirn&

rligo

pritje.

LXXTV.

Cetvrtl

io

uzrok,

5lo svoJe

Naposljetku, zbqg

upro,trebe

govoufi

poJmove

povezuJemo

_^-_^_-

rlJeElm,a,

oje ne

pol/ezuJern0

s've

svoJe

poJmove

s

n-

odsovaraiu

to6no

jedima,

pomocu

kojih

ih

izridemo,

te

stvarima-

ih

z.adti.avarno u

pa,rn6enju

zajedno

s

tim

rijedirna.

Budu6i da

se

kasnije

lqkse

sje6a:no

r,ijedi nego

stvari, te5ko da

ikada

imamo

tako

razgwijetan

po,jrarn

bilo

dega, da

bisrno

ga

rnrogli

potpuno odi-

jeliti

od

predodZbe

rijedi.

Zbag

toga se

misli

gntovo

svih ljudi

upravljaju

viSe

na

rtifedii

nego

na

stvari.

Tako oni

desto odo-

bravaju neshva6ene rdjedi,

jer

smatraju,

da

su ih

neko6

shvatili

ili

doznali

od

drugih,

koji

su

ih todno

shva6ali.

Iako se we

to

ne mo,Ze

ovdje

todno

izlo'Ziti,

jer

nije

jod

pnifl


9/9

prirode

ili

protegnute,

'djeljive,

pokretne

i t. ci., e

nekih osjeta,

koji

na

nas djeluju, kao

Sto su bol,

boje,

okusi

i

t.

d., iako

jo5

ne

zrurmo

uzrok,

zbo,g

kojeg

tako na nas

djeluju.

Ako

to

uspoF

red:imo

s onim,

Sto

smp,

prije

zbrkano

mislili,

stedi

demo spo-

sobnost

da

obUkujemo

jasne

i

raagovijetne pojmove

svih stvari,

kqje

se

daju

spoznati.

U

to malo

misli

sadrZaniii su,

dini mi se,

glavni

osnovi

ljudske

spoznaje.

LXXVT.

Treba

vl3c

ilrlrtl ilo

No uz

ostal,'o

mqrarnjo

kao

vrhotrno

botrJeg

gleila

o"gl_ao

pravilo

usaditi

u svoje

pamdenje,

da

,lfl,g ,

11llu"lJirT"""

i".*"

vjerovati ,r.ao,

najsi,gurnije

ilolikuJe

de

odobrava

od

svega u

ono' sto nam

ie

bog

obja-

iita

drugo ostm

onosl,

vio.

I

premda

6e

nam

moZda

svijetlo

5to

Je

spoznao.

razurrla

mjesto

b'g^

prulati

ne3to

drugo

kao

potpuno,

ja.sno

i

odevidno,

ipak

treba da

vjerujemo

radije

boZjem ugledu

nego

svom

vlastitom prosudivanju.

U

onome naprotiv,

o

demu

nas

bo-

Zanska

vjera ni.5ta

ne

udil, filoz,ofu

nikako

ne

dolikuje

da

i5ta

drZi

istirritim,

Sto nikada

nije spoznao

kao

istinito,

niti da se

vi5e

pouzdava

u osjete,

t.

j.

u

nerazbqrite

sudove svog

djeti[rj-

stva,

nego

u

zreo

raerunr

BENE

DE.SCANTES

(15e6-1650)

98

Documents

Descartes Osnove Filozofije