SOCIJALNO-KULTURNE PRETPOSTAVKE ODGOJA I OBRAZOVANJA

Odgoj i obrazovanje su drutveni fenomeni, vani initelji drutvenog i kulturnog razvitka.

O DRUTVU

ovjek drutveno bie; konflikt izmeu ovjeka kao pojedinca i drutvene zajednice.

Elementarne ivotne potrebe; specifine ljudske potrebe (potrebe za udruivanjem, nadvladavanjem, ukorijenjenou, potrebe za osjeanjem identiteta, okvirom orijentacije i vjerovanja).

Fromm: prilagoavanje drutva ljudskim potrebama; zdravo drutvo drutvo koje je okrenuto stvaranju uvjeta za razvoj mentalnog zdravlja svojih lanova.

Na razliitom shvaanju ondosa individue i drutva izrastaju dvije oprene koncepcije drutva: totalitarizam i demokratizam.

TOTALITARNA DRUTVA

1. Vojne diktature: vojska vaan drutveni podsustav s velikim utjecajem na postojea drutva; vrlo kruti hijerarhijski odnosi i sustav subordinacije

2. Teokratska drutva crkveno uenje (dogme) smatralo se neprijepornom istinom i svaki pokuaj da se ono dovede u pitanje okrutno se kanjavao, to je stoljeima zaustavljalo razvoj znanosti; na smanjenje totalitarizma Crkve znatno su utjecale razliite protestantske crkvene zajednice, koje su nastale na kritici dogmatizma i totalitarizma kranstva

3. Faizam: Italija, Njemaka (nacizam), panjolska, Portugal, Maarska, Rumunjska i dr. nacionalno homogeniziranje, osvajanje drugih zemalja; pojedinac se poistovjeuje s dravom i njezinim ciljevima

4. Realni socijalizam poeo kao prva socijalistika revolucija u Sovjetskom Savezu, a kasnije u Kini; trom birokratski sustav s vrlo razraenim represivnim sustavom, koji je uspio uguiti svaku slobodnu misao i inicijativu ljudi

DEMOKRATSKA DRUTVA

Demokracija: Rimska Republika, od 14. 16. st. u Italiji, pa se proirila cijelom Europom, pod nazivom humanizam i renesansa

Niccol Machiavelli, Tommaso Campanella, Thomas More, Erazmo Roterdamski; Michel de Montaigne, Franois Rabelais; Jan Amos Komensky pedagoki mislioci

1. Graanska demokracija svoenje narodnih masa na glasaki stroj, uspjeno manipuliran suvremenim sredstvima informiranja, tu demokraciju ini besmislenom

2. Samoupravni socijalizam samoupravljanje je omogueno na teritorijalnom principu kroz mjesne zajednice, na proizvodnom principu kroz osnovne organizacije udruenog rada, te kroz drutveno-politike organizacije; samo djelomino realiziran

3. Demokratsko drutvo uvijek u sebi sadri totalitarne strukture; znatne promjene u odgojno-obrazovnom procesu; drutveni odnosi u demokratskim kolama zasnovani su na principima samoupravljanja (dogovaranje i izvravanje dogovorenog, uvaavanje ljudske linosti) pluralistiki sustav

DRUTVENE GRUPE

Za odgoj i obrazovanje posebno znaenje imaju primarne grupe: obitelj, djeje grupe za igru, grupe u koli

U kolskim uvjetima se moe razlikovati kolektiv od grupe (kolektiv = grupa s veim stupnjem svijesti o zajednikoj pripadnosti; grupa = najee zajednica s nekoliko desetaka lanova)

1. OBITELJ reproduktivna, ekonomska i odgojna funkcija

2. GRUPE ZA IGRU grupa ima svoju strukturu, a svaki pojedinac unutar te grupe ima svoj status i ulogu; status = poloaj koji pojedinac zauzima u grupi na osnovi svojih prijanjih aktivnosti; uloga = nain ponaanja i aktivnosti to se od pojedinca oekuju u grupi

3. ODGOJNO-OBRAZOVNE GRUPE odjeljenje = osnovna odg.-obr. grupa, ne manje od petnaestero ni vie od tridesetero djece; voditelj odjeljenja je razrednik; odjeljenje se moe voditi autoritarno, neutralno i demokratski

razliite interesne grupe; kolektiv radnika

KULTURA I CIVILIZACIJA

Odgojno-obrazovni proces je in ovladavanja kulturnim i civilizacijskim steevinama odreenog drutva.

SUSTAV VRIJEDNOSTI = skup opih zahtjeva kojima se drutvo odnosi prema pojedincu; vrijednosti su konkretizirane u moralnim normama (nepisana pravila o meuljudskim odnosima, popraena vrednovanjem postupaka pojedinaca)

ZNANOST = sustavno ljudsko iskustvo nastalo tijekom povijesti; znanstveni jezik (da bi se znanstvenim spoznajama mogli koristiti i drugi ljudi govorni i pisani jezik, matematika)

UMJETNOST = drutveni fenomen koji omoguuje iskaz individualnog, subjektivnog doivljaja stvarnosti te oblik osjetilnog komuniciranja meu ljudima; njezina revolucionarna drutvena funkcija (Marcuse): kritika i negacija postojeeg svijeta ili projekcija nekog drugog i mogueg svijeta; knjievni, glazbeni, likovni, scenski, plesni, filmski jezik

RAD = ovjek njime preoblikuje prirodu svojim potrebama; ljudski rad ima drutveni karakter

SPORT = nastao u toku ljudskog razvitka oponaanjem rada (lov, ribolov, zatita od neprijatelja, odranja ivota); kola moe reafirmirati sport kao zdrav nain ivota i dovesti u pitanje kompeticijski karakter sporta i njegovo oponaanje kapitalistike konkurencije

RAZVOJ DJEJE DRUTVENOSTI

Dva oprena shvaanja razvoja djeje drutvenosti:

1. Dijete se raa kao egocentrino bie, zaokupljeno samim sobom i ono se u toku razvoja postupno socijalizira i tako postaje drutveno bie

2. ovjek se raa kao drutveno bie, dijete se u toku svog razvoja mora odvojiti od ovisnosti o drugima

kontinuiran proces, istovremeno se odvija proces individualizacije i socijalizacije

Ruth Froyland Nielsen (1982) 4 stadija u procesu socijalizacije:

1. Asocijalni stadij (od 3. do 4. god.) dijete iz ope zbrke izdvaja jedan element: vlastito ja

2. Egocentrini ili predsocijalni stadij (od tree-etvrte do sedme-osme godine) dijete, izgraujui svijest o sebi, otkriva i razlikuje druge osobe, istrauje sebe i okolinu

3. Stadij istraivanja faktora socijalizacije (od sedme-osme do trinaeste-etrnaeste godine) korjenite promjene u socijalnom ponaanju djeteta, interakcija s drugom djecom potie na razmiljanje i znatno utjee na razvoj djeteta

4. Stadij svjesne organizacije socijalnih odnosa (od 13. do 14. god.) karakterizira zajedniko razmiljanje, dogovaranje i pripremanje aktivnosti

Lawrence Kohlberg (1982) razvoj drutvenosti i istraivanje razvoja moralnosti, stadij u razvoju moralnosti grupirao u tri stupnja:

1. Pretkonvencionalni stupanj (do 10. Ili 13. god.)

2. Konvencionalni stupanj

3. Postkonvencionalni stupanj (od 15. do 19. god.)

heteronomni moral = dobro je ono ponaanje koje je korisno ili ga drugi odobravaju nii stupnjevi moralnog razvoja

autonomni moral (izraz linosti koja ima razvijeno svoje Ja) vii stupnjevi moralnog razvoja

CILJ I ZADACI ODGOJA I OBRAZOVANJA

POJMOVNO ODREENJE CILJA I ZADATAKA

razliita teorijska polazita pojedinih didaktiara

1. Drutveni i individualni aspekt cilja i zadataka

M. Schiro (1978) 4 bitno razliita pristupa ovom problemu:

1. znanstveno-akademska orijentacija cilj svakog programa = uvoenje djece u pojedine akademske discipline koje su samostalne i autonomne (matematika, povijest, biologija, filozofija, psihologija...); ovjeka shvaaju kao bie intelekta

2. orijentacija na socijalnu efikasnost drutvo je ono koje odreuje svrhu odgoja i obrazovanja; stvaraoc programa je opunomoenik drutva koji otkriva i definira te potrebe; ovjek je bie aktivnosti i akcije

3. orijentacija na prouavanje djeteta proces orijentiran na poticanje prirodnog rasta i razvoja ljudskog organizma

4. orijentacija na promjene u drutvu i u linosti pojedinca cilj i zadaci nisu odraz potrebnog, ve anticipacija mogueg; ovjek se ne shvaa onakvim kakav jest, nego kakav bi mogao biti

(1 + 2 = drutveni aspekt odreivanja cilja i zadataka, 3 + 4 = individualni aspekt)

2. Induktivni i deduktivni pristup

Treba li do cilja i zadataka doi deduktivno (razraujui odreena teorijska polazita-spoznaje o strukturi i razvoju drutva i ovjeka) ili induktivno (empirijskim istraivanjem-analiza odgojno-obrazovnih pojava i stvarne usmjerenosti edukacijskih procesa)?

Polazei od Maslowljeve hijerarhije motiva, Pastuovi je ciljeve edukacije razradio na ekonomske, socijalne i humanistike (samoaktualizirajue), a zatim na razini pojedinca, organizacije i drutva. (srednjokolci ekonomski cilj, studenti samoaktualizirajue vrijednosti)

3. Odnos odgojnih i obrazovnih ciljeva i zadataka

Shvaanje odnosa cilja i zadataka razlikuje se o tome kako se definiraju pojmovi odgoj i obrazovanje.

1. Pastuovi:

2. Odgojni ideal neko zamiljeno savreno stanje, uzor kojemu se moe teiti

3. Odgojni cilj(evi) moraju biti ostvarivi u aktualnom vremenu tako da se transformiraju u vie odgojnih zadataka

4. Odgojni zadaci moraju biti sasvim ostvarivi, prema njihovoj ostvarenosti se mjeri efikasnost edukativne akcije

V. Poljak (1982) didaktiku definira kao granu pedagogije koja prouava zakonitosti obrazovanja. U svojoj didaktici bavi se teorijom nastave i u sklopu toga definira zadatke nastave koji se dijele na:

1. materijalni zadatak nastave stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti koja se prouava u nastavi pojedinih predmeta

2. funkcionalni zadatak nastave razvijanje brojnih i raznovrsnih sposobnosti senzornih, praktinih, izraajnih, intelektualnih

3. odgojni zadatak nastave prihvaanje stanovitih odgojnih vrijednosti moralnih, estetskih, fizikih, radnih

P. Heimann, W. Schulz smatraju didaktiku teorijom nastave.

Heimann didaktika se treba baviti uenjem i pouavanjem; ciljevi nastave = jednako prihvaanje kognitivnog, djelatnog i afektivnog podruja, tri stupnja primarni, razvojni, zavrni.

Schulz emancipacijski zadatak nastave, zadaci se ne mogu ostvariti bez istovremene povezanosti uz sadraje, sadraji grupirani u 3 podruja: podruje stvarnog iskustva, osjeajnog iskustva i socijalnog iskustva.

NAE ODREENJE CILJA I ZADATAKADidaktika = teorija odgojno-obrazovnog procesaOdgoj = ostvarenje linosti i humanizacija drutvaObrazovanje = uenje i pouavanje ljudske jedinke tekovinama kulture i civilizacije i kroz to razvoj osobnih znanja, sposobnosti i senzibilitetaCilj = uopenija i saetija formulacija didaktike intencije; Zadaci = konkretizacija ciljaDidaktika struktura ciljeva i zadataka odgojno-obrazovnog procesa:

CILJ I ZADACI

Odgojni Obrazovni

DRUTVENI ASPEKTRAZVOJ DRUTVENE ZAJEDNICERAZVOJ KULTURE I CIVILIZACIJE

egzistencijalni odgoj (preoblikovanje prirode prema ljudskim potrebama)znanstveno obrazovanje

socijalni odgoj (tolerancija, uvaavanje razliitosti, borba za mir i razoruanje)umjetniko obrazovanje

humanistiki odgoj (okrenut pojedincu i njegovom razvitku)tehnoloko obrazovanje

OSTVARENJE LINOSTI

(optimalan razvoj svih potencijala pojedine ljudske jedinke)STJECANJE ZNANJA, SPOSOBNOSTI I SENZIBILITETA

INDIVIDUALNI ASPEKTbioloke potrebekognitivni interesi

socijalne potrebeafektivni interesi

samoaktualizirajue potrebepsihomotorni interesi

Matrica za konkretizaciju odgojnih zadataka

ZadaciEgzistencijalni odgojSocijalni odgojHumanistiki odgoj

Bioloke potrebeOstvarivanje zdravog ivota, zdrave prehrane, kretanja, igre, aktivnosti...Vanost rada, podjele rada, spolni odnosi, brak, raanje i podizanje djece...Spremnost na pomaganje starijima i nemonima, odgoj za mir i razoruanje...

Socijalne potrebeRazvoj zajednitva u ureivanju okoline, ouvanju prirode, zatiti ivotinja...Sposobnost dogovaranja, izvravanja dogovorenog, prihvaanje moralnih normiTolerancija, uvaavanje razliitosti, nenasilje, suradnja...

Samoaktualizirajue potrebeStavovi i uvjerenja o reprodukciji i ouvanju ivota, preoblikovanju prirode i njezinom uvanjuOsjeaj pripadnosti kolektivu, osjeaj sigurnosti, vlastite vrijednosti, doivljaj ljubavi...Razvoj pozitivne slike o sebi, ostvarenje svojih mogunosti, samoaktualizacija...

Matrica za konkretizaciju obrazovnih zadataka

ZadaciZnanstveno obrazovanjeUmjetniko obrazovanjeTehnoloko obrazovanje

Kognitivni (spoznajni) interesiStjecanje znanja o prirodnim i drutvenim pojavama, o kvantitativnim i kvalitativnim odnosima...Stjecanje znanja o pojedinim umjetnostima, ovladavanje zakonitostima jezika, pojedinih umjetnosti...Stjecanje znanja iz tehnologije, o uvanju zdravlja, iz sporta i rekreacije...

Afektivni (doivljajni) interesiRazvoj stavova i uvjerenja, odnos prema prirodnim i drutvenim fenomenima...Doivljaj umjetnikog djela, izraavanje vlastitog doivljaja, stav prema djelu, umjetniko stvaralatvo...Uivanje u radu, kretanju, stvaralatu, zdravlje, radosno ivljenje, ljepota tijela i pokreta...

Psihomotorni (djelatni) interesiRazvoj sposobnosti miljenja, inoviranja, djelovanja na promjene...Razvoj sposobnosti izraavanja govorom, pjesmom, crteom, glazbom, pokretomOvladavanje radnim operacijama, prirodnim oblicima kretanja, sportskim vjetinama...

Metodoloka pitanja didaktike

Didaktika je znanstvena disciplina koja se u razvijanju vlastite metodologije oslanja na gnoseologiju, epistemologiju, logiku i opu metodologiju drutvenih znanosti.

Metodologija prouava i razvija logike okvire znanstvene spoznaje, ali i istraivaka sredstva i postupke, koja se primjenjuju u istraivanjima i pomou kojih se nastoji doi do novih spoznaja.

Didaktika nastoji otkriti, objasniti i predvidjeti, to, zato i kako se dogaa u odgojno-obrazovnom procesu u koli.

Rezultat znanstvenih istraivanja: sistematizirana znanstvena otkria, zakoni i teorije, znanstvena objanjenja i znanstvena predvianja.

Cilj znanosti: otkrivanje nepoznatih injenica, veza i odnosa izmeu pojmova, te promjene ili tendencije unutar neke pojave ili procesa; otkrivanje uvjeta i uzroka ljudskog ponaanja.

Znanstvena teorija tei za uopavanjem; takva uopavanja su zakoni i teorije Zakoni pokazuju povezanost izvjesnih varijabli. To su stavovi kojima se tvrdi neka relativno opa, stalna i nuna veza izmeu pojava u stvarnosti. Zakon je spoznata zakonitost; subjektivni, ljudski odraz objektivne stvarnosti.

Zakonitost je odreeni odnos ili poredak meu stvarima, procesima i pojavama u prirodi i drutvu i ona postoji objektivno tj. nezavisno od ljudi i njihove spoznaje.

Znanstvene hipoteze u didaktici odnose se na pretpostavke o objektivnom postojanju nekih injenica, o uzrocima nekih pojava ili o postojanju zakonskih veza meu odreenim pojavama.

Didaktike teorije objanjavaju odgojno-obrazovni proces u nastavi i koli, a na temelju znanstvenih injenica, principa i hipoteza.

Znanstvene metode i metodoloki pristupi Metoda je nain organizacije istraivanja nekog problema

Deskriptivna metoda odreuje to, kada i kako e se opisivati

Kauzalna metoda istrauje kauzalne tj. uzrono-posljedine povezanosti; odgovara na pitanje zato?. Dijeli se na: eksperimentalnu i neeksperimentalnu primjenu.

Klasifikacija metode: a) ope i posebne metode; b) empirijsko-analitike i povijesno-komparativne metode; c) faktografske i analitike metode; d) metode i postupci

ex-post-facto istraivanja: istrauje kako su neki prijanji postupci djelovali na odgojno-obrazovne rezultate.

Eksperimentalno istraivanje: ona u koja se namjerno unosi neka promjena i kojima se planski ispituje efikasnost odgojno-obrazovnih utjecaja. Razliite varijable su: uzrok (nezavisna varijabla) i posljedica (zavisna varijabla)

Povijesna metoda: 1. pronalaenje izvora; 2. kritika analiza; 3. sinteza povijesnih injenica. Primarni izvori: materijalni ostaci ljudske djelatnosti (kolski objekti, oprema...), pisani izvori (literatura, udbenici, pisani dokumenti...), likovni izvori (crtei, slike...)

Komparativna metoda: spoznajni postupak koji se oslanja na analizu i sintezu, a omoguuje i konstatiranje slinosti i razlika, veza i odnosa meu usporeivanim pojavama.

Metode prikupljanja podataka

Sustavno promatranje

Prednost: jednostavnost

Nedostaci: objektivnost, pitanje valjanosti registriranih podataka, neslaganja promatraa iste pojave.

Karakteristike: planiranost predmeta opaanja i naina registriranja opaenih injenica, iscrpno opisivanje svih vanih pojedinosti.

Registriranje podataka: pismeni protokol (dnevnik promatranja), tehnika pomagala (videokamere, kasetofon, fotoaparat)

Poloaj promatraa: 1. prisutnost u prostoriji gdje se odvija nastavna situacija (promatra moe djelovati kao parazitarni faktor. Rjeenje: promatrani subjekti ne vide promatraa - npr. lano zrcalo, kamere, mikrofoni) 2. sudjelujue promatranje u kojem promatra aktivno sudjeluje kao lan promatrane grupe

Samopromatranje (introspekcija): metoda koja od subjekta trai da o nekim svojim doivljajima izvijeste na temelju pamenja; dopuna drugim metodama.

Intervjuiranje Unaprijed postavljena pitanja.

Trajanje: od nekoliko minuta do nekoliko sati.

Koristi se kao dopuna drugim metodama.

Registriranje sadraja: stenogramiranje, zapisivanje osnovnih injenica u toku razgovora, paljivo sluanje pa zapisivanje odmah poslije razgovora, snimanje skrivenim kasetofonom, snimanje u suglasnost intervjuirane osobe.

Pravila intervjuiranja: poticati sudionika da govori, strpljivo i dobrohotno sluati, stei povjerenje ispitanika, vjeto prelaziti s pitanja na pitanje, to vie odobravati sudioniku, ne smije se podlei halo-efektu (prebrzoj generalizaciji), predvidjeti dovoljno vremena, prethodno prikupiti podatke o ispitaniku, nastojati uoiti to ispitanik nastoji zatajiti, interpretirati odgovore na opoj ispitanikovoj razini (naobrazba, dob, spol, inteligencija...)

Anketiranje Metoda prikupljanja podataka uz koju se koristi pismeni upitnik. To je postupak u kojem se odabranim ispitanicima (respondentima) postavlja odreen broj pitanja, a njihovi odgovori se zatim podvrgavaju raznim vrstama kvalitativne, kvantitativne i kauzalne analize.

Problemi: sastavljanje pitanja, izbor naina odgovaranja, duljina ankete, anonimnost.

Pitanja: 1. Otvorena (ispitanik formulira odgovor s jednom ili vie reenica). Problem: obrada i interpretacija. 2. Zatvorena (ispitaniku su unaprijed ponueni mogui odgovori od kojih on bira onaj koji mu najvie odgovara). Problem: teko je predvidjeti odgovore koji bi zadovoljili sve ispitanike.

Sondana primjena: Svaki anketni list se prije konane upotrebe ispituje na manjem broju ispitanika

Trajanje: ne vie od 30 minuta

Provodi se individualno ili grupno

Testiranje

Testovima se ocjenjuje uspjeh u rjeavanju postavljenih zadataka.

Test je standardizirani postupak za izazivanje i mjerenje neke aktivnosti.

Testiranje je metoda prikupljanja podataka i oslanja se na standardizirane instrumente (testove) koji imaju odreene mjerne karakteristike (valjanost, objektivnost, pouzdanost, osjetljivost, badarenost).

Badarenost testova: svoenje na jedinstvenu mjernu ljestvicu, to omoguuje usporeivanje rezultata postignutih razliitim postupcima.

Vrste: testovi sposobnosti (senzornih, mehanikih, psihomotornih i intelektualnih), testovi linosti, testovi znanja.

Skale procjene

Metoda pismenog prikupljanja podataka

Instrument kojima se ispituju miljenja (procjene, stavovi) ispitanika o nekim pojavama, postupcima ili karakteristikama ispitanika.

Razlikuju se formulacijom pitanja, a naziva ih se prema istraivaima koji su ih prvi upotrijebili.

Postoje jo i grafike skale, numerike skale i kombinirane skale.

Sociometrijski postupak: omoguuje utvrivanje poloaja pojedinca u kolektivu. Postupak se zasniva na jednostavnom ispitivanju prihvaenosti ili odbijanja meu lanovima nekog kolskog kolektiva.

Sociogram: grafiki prikaz sociometrijskog poloaja uenika u razredu.

Studij sluaja (eng. case study) Metoda prikupljanja podataka za koju se vezuju kvalitativna analiza i metode kvalitativne metodologije. Pogodna je za prouavanje djece sa specifinostima u razvoju (talenti, poremeaji...), za prouavanje nekih alternativnih ili eksperimentalnih kola i drugih didaktikih i pedagokih problema.

Analiza sadraja Metoda za klasificiranje i kvantificiranje raznih verbalnih i neverbalnih poruka, prema njihovim sadrajnim i formalnim karakteristikama, u skladu s unaprijed utvrenim opim pravilima.

Karakteristike: kvalitativna i kvantitativna analiza, arolikost sadraja koji se njome nastoje analizirati.

Primjenjuje se na: pisani, verbalni, slikovni i filmski materijal.

jedinica analize/klasifikacije: a) jedinica registriranja (ono to se broji); b) jedinica konteksta (iri segment sadraja u kojem se trae jedinice registriranja); c) jedinica brojenja (jedinica kojom se odreuje nain mjerenja)

Kvalitativna analiza: istraiva pronalazi opi i osnovni smisao poruke, odnosno informacije koju neki dokument sadrava

Kvantitativna analiza: istraiva pronalazi u izvorima odreene elemente koji se mogu brojiti ili mjeriti, kako bi dao jai, uvjerljiviji dokaz o onom opem i osnovnom smislu poruke ili informacije koju dokument donosi.

Provodi se u 5 etapa: 1. izbor kategorije kao osnovice za analizu; 2. izbor uzorka; 3. ifriranje sadraja; 4. statistika obrada; 5. interpretacija.

Metode analize podatakaKvalitativna analiza

Odgovora na pitanja to?, kako? spoznajni proces u toku kojeg otkrivamo i utvrujemo postojanje odreenih kvalitativnih svojstava predmeta i pojava po kojima se oni razlikuju od drugih predmeta i pojava

Glavni postupci: komparacija i diferencijacije razliitih svojstava istih predmeta ili pojava, odnosno istih svojstava razliitih pojava

Rezultati: deskripcija, klasifikacija i definicija objekata analize.

Kvantitativna analiza:

Odgovara na pitanje koliko? registriranje podataka: sustavnim promatranjem, testiranjem, skalama sudova, prouavanjem dokumentacije i raznih tekstova.

Polazite: utvrivanje uestalosti (frekvencije) nekog obiljeja na odreenom uzorku.

Faktorska analiza: skup matematiko-statistikih postupaka kojima se u veem broju varijabli utvruje manji broj temeljnih varijabli (faktora).

Kauzalna analiza:

Odgovara na pitanje zato? Utvruje uzroke i posljedice u odgojno-obrazovnom procesu.

Vrste istraivanja kriterij postojanja osnovnih zakonitosti: 1. fundamentalna (temeljna) istraivanja (otkrivaju nove zakonitosti u pedagokim pojavama); 2. operativna (primijenjena) istraivanja (usavravanje postupaka djelovanja)

kriterij vremena: 1. Povijesna istraivanja; 2. Futuroloka istraivanja

kriterij obuhvaenog razdoblja: 1. transverzalna istraivanja (prouavanje neke pojave u danom trenutku); 2. longitudinalna istraivanja (prouavanje neke pojave u nekom razdoblju)

kriterij teorijske analize ili konkretne prakse: 1. teorijska istraivanja; 2. empirijska istraivanja (eksperimentalna ili neeksperimentalna)

Akcijska istraivanja: istraivanja mijenjanja nastavne prakse tzv razvojna istraivanja. To je istraivanje u hodu, uz neposredno pedagoko djelovanje.

Mikroistraivanja u didaktici

Istraivanja koja su kreativni uitelji ostvarili uz svoj svakodnevni pedagoki rad.

Temeljitije prouavanje nekog aspekta nastavne djelatnosti.

Pisane forme strunog i znanstvenog rada

oblici pisanih izvjetaja: referati, lanci, rasprave, monografije, seminarski i diplomski radovi

lanak, referat, seminarski rad: 8 - 16 stranica; stranice od 30 redaka, redovi od 60 slovnih znakova. Na jednoj stranici treba biti 1800 pisanih slovnih znakova.

16 stranica ini jedan autorski arak

struktura rada: uvod, razrada, zakljuak

pregled koritene literature je poredan po abecednom redu

Antropoloko-psiholoke pretpostavke odgoja i obrazovanja

to je ovjek? Tri grupe: 1. teorije koje ovjeka shvaaju kao zlo i greno bie, koje, da bi bilo dobro, treba drati u strahu; 2. Budui da ovjek nije pristupaan za prouavanje, prouava se njegovo ponaanje koje je uvijek reakcija na odreene stimulanse (ovjeka usporeuju sa strojem ili jednostavnijim organizmima ivotinja); 3. teorije humanistike orijentacije

Humanistiko shvaanje ovjeka Povijesno gledano, ljudska povijest je proizvodnja ovjeka njegovim radom i nastajanjem prirode za potrebe ovjeka.

Fromm: 1. ovjek postaje dobar ako se razvija u smjeru progresije i ako je okrenut sindromu rasta; 2. ovjek postaje zao ako se kree regresivno prema sindromu propadanja.

Glasser: samoostvarenje prikazuje pomou pet ljudskih figura: 1. desno je osoba koja je uspjela realizirati svoje ljudske mogunosti; 2. lijevo od nje je osoba koja je osigurala materijalne uvjete ivota, ali je svoje ljudske potencijale samo djelomino razvila; 3. osoba koja odustaje od anstojanja da zadovolji svoje potrebe i realizira svoje mogunosti; 4.osoba kod koje se javljaju neurotski i psihopatski poremeaji; 5. osoba koja svoj neuspjeh kompenzira razliitim ovisnostima.

Osnovne ljudske potrebe

Bioloke potrebe: potreba za hranom, vodom, odjeom, kretanjem, aktivnou, odmorom, snom...Adekvatno zadovoljavanje takvih potreba je uvjet fizikog zdravlja. Vana bioloka potreba je i potreba za sigurnou.

Socijalne potrebe: potreba vezanosti uz nekolicinu znaajnih osoba, uz to se razvija topao emocionalni odnos (ljubav), potreba za samopotovanjem i potovanjem od drugih ljudi, pozitivna slika o sebi koja se stjee u odnosu s drugim ljudima

Samoaktualizirajue potrebe: tenja ovjeka da ostvari sve svoje ljudske mogunosti, svoju posebnost, biti ono to zaista moe biti. Tu spada i potreba za obrazovanjem.

Spoznajni, doivljajni i psihomotorni interesi

Spoznaja:

teorija odraza: uenik je pasivno i reaktivno bie koje se u odgojno-obrazovnom procesu ''formira'', ''oblikuje'' i ''izgrauje'' prema potrebama drutva.

bihevioristika-psiholoka uenja: svako uenje prolazi kroz tri faze: 1. konakt uenika s novim znanjem; 2. aktivnost uenika na sadrajima koje treba nauiti; 3. pozitivno ili negativno potkrepljenje ili povratna informacija

ljudska spoznaja ima drutveni karakter i ona je prihvaanje intelektualne batine ovjeanstva te isto tako njezino preispitivanje i daljnje razvijanje.

proces spoznaje poinje uoavanjem problema, dileme, proturjenosti izmeu onoga to ovjek zna i onoga to vidi, postavljanjem pitanja. Zatim, usporeivanje svojih zamisli s veim brojem injenica, izvoenje pokusa, promatranje, prikupljanje razliitih podataka...

Spoznajom se smatra znanstveno prihvaanje stvarnosti, a uenjem prihvaanje prethodnih spoznaja ovjeanstva. Uenje se vezuje uz pamenje, a spoznaja uz miljenje.

Uenje: prirodno uenje (svakodnevni ivot), mehaniko uenje (memoriranje injenica i generaliziranje), uenje otkrivanjem (vlastito iskustvo ili koritenje iskustva drugih ljudi).

Doivljaj:

Ne misli se samo na ljudske osjete, ve i na emocije (njima ovjek vrednuje osjetne senzacije, ali i razvija jedan specifino ljudski nain doivljavanja stvarnosti)

Doivljajni proces poinje primanjem osjetima, usmenim ili pisanim govorom (pojave, dogaaji, stanja u neposrednoj stvarnosti, odnosi s ljudima, ali i umjetnika djela)

Doivljaj je uvijek individualno obojen, te je uvjetovan i kvalitetom podraaja kad je rije o umjetnikim djelima.

Doivljaj se izraava govorom, ali primjereniji oblici su: likovno, glazbeno, poetski, te posebno znaenje ima pokret (gesta, mimika, ples, pantomima)

Stvaralaki in: 1. javljanje doivljaja, inspiracija, ideja, entuzijazam za ostvarenjem; 2. rad na ostvarenju zamisli, ideje, inspiracije; 3. komunikacija s drugim ljudima na razini osjeajnosti.Psihomotorika:

Preduvjet za sve psihomotorne radnje su sazrijevanje i vjebanje. Ukoliko je netko nezrel na neku radnju (na primjer dijete za hodanje), vjebanje moe imati suprotan efekt jer se doivljajem neuspjeha stvara negativan stav prema toj radnji.

Uenje psihomotornih radnji: 1. Imitacija (radnja se najprije upoznaje i oponaa se njezino izvoenje); 2. Manipulacija (dijete pokuava samo izvoditi radnju, ali je u tome jo nesigurno); 3. Precizacija (duim vjebanjem, nepotrebni pokreti se smanjuju, a izvoenje radnje postaje sve sigurnije); 4. Analiza i sinteza (sintetiziranje pojedinih elemenata u racionalnije pokrete); 5. Naturalizacija (radnja je sve vie osobno obojena, te na kraju poprima karakteristike osobe koja je izvodi).

Razvoj vjetine: 1. kognitivna faza (zadatak se analizira i nastoji izraziti rijeima); 2. asocijativna faza (povezivanje, uvjebavanje i uvrivanje tonih sklopova ponaanja); 3. autonomna faza (poveavanje brzine izvoenja; aktivnost je otpornija na interferencija, a kontrola se vie ne provodi vidom).

KOLSKA EKOLOGIJA

Temelj kolskih ciljeva i programa je proavanje izvorne prirode i drutvene sredine u kojoj ovjek ivi, radi i stvara, a s ciljem da se oni koji ue pripreme za bolje snalaenje u susretu s prirodom i drugim ljudima.

Brojni materijalni proizvodi ljudske kulture, npr. stare zgrade, zidine starih utvrda, mostovi, ceste, spomenici, slike, predmetom su prouavanja na svim stupnjevima kolovanja.

Postoji vie razliitih didaktikih rjeenja za neposredno prouavanje prirode i drutvene sredine: izleti, ekskurzije, kola u prirodi, proizvodni i drutveni korisni rad uenika, nastavne aktivnosti u kolskom dvoritu.

Specijalizirani prostori za kolske aktivnosti u kolskoj zgradi: biblioteno-informacijski centar, specijalizirane uionice za poetne razrede osnovne kole, spec. uionice za znanstveno i umjetniko podruje, te spec. podruje i oprema za radno i tjelesno zdravstveno podruje.

Izleti i ekskurzije- u organizaciji izleta i ekskurzija razlikujemo u pravilu tri osnovne etape: priprema, realizacija i vrednovanje. Priprema podrazumijeva pripremu uenika te pripremu mjesta i osoba koje e sudjelovati u organizaciji programa. Izlet moe imati iskljuivo rekreativnu svrhu ili iskljuivo spoznajnu. Realizacija ciljeva izleta najee nije zadovoljena povratkom kui, ve se u koli nastavlja prouavanje prikupljenih informacija i materijala, a i analizira se ponaanje pojedinaca i kolektiva radi dogovora o buduim slinim aktivnostima.

Broj izleta i ekskurzija u toku jedne kolske godine ovisit e o geografskom poloaju kole, o materijalnim mogunostima, te o sposobnostima i stavovima nastavnika.

kola u prirodi- Prva takva kola osnovana je u blizini Berlina, a do 2. svj. rata, pod nazivom kole u slobodnoj prirodi, umske kole ili kole i razredi na umskom zraku, djelovale su na stotine takvih kola u Europi i Americi. U Zagrebu je jednu osnovao Franjo Higy-Mandi. Danas kole u prirodi pridonose ostvarivanju zdravstvenih, pedagokih i spoznajnih ciljeva. Vie organizacijskih modela:

-nastavne aktivnosti odravaju se u prirodi s internatskim smjetajem uenika,

-provode se kole u prirodi u koje se djeca svakodnevno dovoze iz grada,

-uenici odlaze na jedan ili dva tjedna boravka u internatskoj koli u prirodi.

Drutveno korisni i proiznodni rad uenika- kole se globalno mogu podjeliti na one u kojima je praktian rad uenika dio ukupnog programa pedagokog djelovanja, zatim kole u kojima se ne doputa nikakav praktian rad te kole u kojima se povremeno organiziraju raznovrsne praktine i drutveno korisne radne aktivnosti. Rad prua mogunost realiziranja odreenih pedagokih ciljeva vezanih uz psihomotorni i afektivni razvoj linosti, a mogu pomoi i kognitivni razvoj.

kolsko dvorite ima vanu pedagoku funkciju. Na prostoru koji okruuje kolu, mogu se i trebaju, osim igre i odmora, izvoditi i raznovrsne nastavne aktivnosti. Od otvorenih objekata za provoenje nastavnih aktivnosti iz podruja tjelesne i zdravstvene kulture, uz kole se nalaze igralita, atletska staza, skakalita, bacalita, slobodne zelene povrine, bazeni i poligoni. kolsko je dvorite ogledalo i nastavnika i uenika. Ono je veza izmeu kole i prirode, kole i ivota.

Specijalizirani prostori u kolskoj zgradi- iz brojnih pedagokih razloga uputno bi bilo planirati i graditi zgrade za najvie 600 uenika koji se mogu, bez rada u smjenama, angairati u kolskoj zgradi od jutra do mraka.

Biblioteno-informacijski centar- ivimo u svijetu informacija. (no shit) Za biblioteno-inf. centar u suvremenoj koli se obino odreuje mjesto uz sredinji hol. Sastoji se obino od vie funkcionalnih prostora za individualni i grupni rad, te prostora za smjetaj nastavnih medija. Osnovne funkcije su prikupljanje, obrada, uvanje, i posuivanje informatike grae, te osiguranje uvjeta za rad korisnika s raznovrsnim bankama podataka.

Specijalizirane uionice za razrednu nastavu- univerzalne uionice za razrednu nastavu bile su ureene uz pretpostavku da e u njoj uenici preteno sjediti, sluati, gledati i pisati. Specijalizirane uionice za razrednu nastavu trebaju, osim lako pokretljivog namjetaja za sjedenje, pisanje i crtanje, imati i drugu opremu, koja omoguuje fleksibilnije oblike ipedagoki vrednije strategije rada. Vaan dio opreme u specijaliziranim uionicama jesu i panoi, vieizvorni sklopovi za neke osnovne teme iz programa, te ormarii za ostavljanje opreme.

Uionice za znanstveno i umjetniko podruje Suvremene kolske zgrade imaju specijalizirane uionice s opremom za fiziku, kemiju, biologiju, povijest, zemljopis, matematiku, strani jezik, likovnu kulturu, glazbenu kulturu. Osnovna se prednost orijentacije na specijalizirane uionice u suvremenim kolama ogleda u racionalizaciji uvanja i koritenja opreme te nastavnikova radnog vremena. Glavni prigovori odnose se na obvezu stalnog mijenjanja prostorija, pa ionako male petominutne odmore uenici koriste selei se iz jedne u drugu uionicu.

Prostor za radno-tehniko i tjelesno-zdravstveno podrje- Polufunkcionalni radioniki prostori, u kojima uenici upoznaju raznovrsne materijale, alate, aparate i ureaje, te uvjebavaju izvoenje jednostavnijih praktinih operacija. Prostori za ostvarivanje nastave tjelesne kulture dijele se na otvorene i zatvorene objekte.

SOCIJALNA KLIMA

Socijalnom klimom smatramo kvalitetu ukupnih odnosa sudionika odgojno-obrazovnog procesa. To je prije svega odnos nastavnik-uenik.

Dominantno i integrativno ponaanje nastavnika- dominantno je ono koje onemoguuje inicijativu i samostalnost uenika, koje je kruto i ne potuje individualne razlike meu uenicima, ne uzima u obzir njihove interese i potrebe, nego ih prisiljava de se prilagode zahtjevima nastavnika. Integrativno omoguuje kreativnost, spontanost i inicijativu u grupi i okenuto je rastu i razvoju svakog pojedinca. (Kounin i Gump)

Autoritarno, demokratsko i indeferentno voenje- autoritarno je karakteristino za tradicionalnu kolu u kojoj dominira frontalna nastava. Inicijativa je u rukama nastavnika, a uenik je u pasivnom poloaju i treba izvravati zahtjeve nastavnika. (Thomas Gordon)Lippit i White su ispitivali obrazovni uinak takvih razliitih naina voenja. Zakljuili su da oni izazivaju etiri vrste socijalne klime: osim potpune slobode i demokratske klime, pojavljuju se dva naina reagiranja na autoritarno voenje- agresija i apatino. Apatina autokracija, u kojoj se posluno izvravaju zahtjevi nastavnika, pokazala se najproduktivnijom jer su djeca najvie vremena provodila u radu, ali ako voditelj nije bio prisutan, produktivnost je naglo padala. U demokratskoj klimi djeca su podjednako radila uz prisutnost voditelja i u njegovoj odsutnosti.

Direktivni i nedirektivni odnos- Flanders je govor nastavnika i uenika svrstao u 10 kategorija: prihvaanje uenikove emocije, hvala, primjena uenikovih ideja, postavljanje pitanja, izlaganje, upute, kritika, ogovaranje, inicijativa, utnja. Oko dvije treine govora pripadaju nastavniku, a samo jedna treina svim uenicima. Pogrdni izrazi: balavci 42%, budale 40%, majmuni 18%, ivotinje 17%, magarci 16%, glupani 16%, debili 15%, banda(napokon neto zanimljivo)

Odnosi meu uenicima- Agresivnu klimu stvara socijalna prezasienost, kada je mnogo djece u relativno malom prostoru. Agresivnost potie i sjedilaka nastava. Na socijalnu klimu utjeu i odnosi suradnje ili odnosi kompetencije meu uenicima.

Emocionalna klima- razumijeva dominaciju osjeaja ugode ili osjeaja neugode kod sudionika odgojno-obrazovnog procesa. Pozitivna emocionalna klima ogleda se u tome da i nastavnici i uenici rado dolaze u kolu, da s oduevljenjem sudjeluju u zajednikim aktivnostima. Nepovoljna klima ogleda se u dominaciji straha od neuspjeha, neradog boravljenja u koli, kako djece, tako i nastavnika.

Od straha do sigurnosti- Strah se kod uenika pojavljuje najprije zbog mogunosti doivljaja neuspjeha. Singer rjeenje vidi u stvaranju oputene ispitne situacije, a to se postie:

-tonim priopavanjem sadraja ispita

-suraivanjem s uenicima u toku pripremanja ispita

-provoenjem pripremnog ispitivanja

-uvoenjem uenika u nain pripremanja za ispit

-davanjem otvorenih pitanja

9. Socijalni oblici u odgojno-obrazovnom procesu9.1. Socijalni oblici aktivnosti uenika

9.1.1. Frontalni oblikNaziv frontalni oblik oznaava rad jednog nastavnika pred odjeljenjem, ali i pedagoku situaciju u kojoj 30-ak uenika paljivo prati nastavnikovo predavanje i pouavanje. Pritom dominira jednosmjerna komunikacija. Uitelj ne moe pri frontalnom radu uzimati u obzir individualne interese i prethodna iskustva. On zamilja neki razredni prosjek. Najvanija prednost je ekonominost, odnosno mogunost da se istodobno pouava 30 ili vie uenika. Glavni nedostatak je nemogunost uitelja da uzima u obzir posebnosti i individualne razlike uenika.

9.1.2. Socijalni oblici samostalnih aktivnosti uenikaNeki nedostaci frontalnog oblika uklanjaju se u kolskoj praksi razliitim oblicima samostalnog rada uenika. U praksi se uzimaju u obzir prednosti individualnog rada uenika, te rada uenika u parovima i grupnog rada uenika (3-6 uenika)

a) Individualni oblikDidaktika nudi efikasne modele koji omoguuju uzimanje u obzir individualnih razlika u uvjetima zajednike nastave, razredna odjeljenja su sve brojnija, a zahtjevi prema nastavnikovu radu sve vei. Novija psihologijska istraivanja pokazju da nema apsolutno netalentiranog djeteta, te da je humano upoznati osobine i optimalne mogunosti svakog uenika. Sintagma individualne razlike openit je izraz koji se odnosi na pouavanje svih onih naina na koje se pojedinci relativno permanentno razlikuju. Izraz diferencijalna psihologija korisiti se u istom znaenju. Individualne se razlike meu uenicima u organizaciji nastave prihvaaju individualizacijom uenja i individualnim aktivnostima uenja. Ako svi uenici u odjeljenju imaju iste zadatke za samostalan rad, onda su mogunosti za individualizaciju slabe. Za Weinerta, npr. optimalizacija pouavanja znai odreivanje ciljeva instruktivne pomoi, sredstava i vremena za uenje, te uzimanje u obzir karakternih osobina individue.

Osim uvaavanja individualnih razlika izborom globalnih strategija i stila komuniciranja, mogunosti koje pruaju strojevi za uenje (kompjutori, internet), nastavnici se esto koriste prednostima i mogunostima koje pruaju nastavni listii. Ovisno o sadraju, nastavni listii mogu posluiti za uenje novih informacija, vjebanje, provjeravanje. Na tim je nastavnim listiima dan zadatak ueniku da neto uradi, ili informacija s kojom uenik treba neto uraditi, ili su na njima izraeni primjeri te zadaci koje uenik moe izraditi po analogiji. Dobro je ako nastavnik izrauje serije nastavnih listia i oznaava ih, jer tako na posebnom protokolu moe pratiti koje je listie neki uenik prouio.

Uz pomo takvih nastavnih sredstava moi e udovoljiti razliitim interesima i tempu uenja uenika koji vie od ostalih trai individualizirani pristup.

Nastavnik e naravno njegovati i druge forme samostalnog rada, za koje se radni zadaci priopavaju usmeno ili su usmjeravani zadacima uz pojedina poglavlja uenika. To nastavniku omoguuje uoiti individualne razlike u vezi s brzinom rada.

b) Aktivnosti u paru

Takva brojana formacija ima odreeni pedagoki i psiholoki smisao. Aktivnosti u paru imaju veliki motivacijski utjecaj na aktivnost uenika. Oni se meusobno kontroliraju i potiu na rad, suradnju, intenzivnu komunikaciju, a mogue je i natjecanje izmeu parova. Postoji nekoliko varijanti rada uenika u parovima:

1. svi parovi rade iskljuivo jedan zadatak

2. svi parovi rade jedan dio identinog zadatka, a drugi dio se diferencira

3. grupa parova radi identian zadatak

4. svaki par u odjeljenju radi poseban zadatak

I unutar para mogu se diferencirati zaduenja lanova:

1. svaki lan radi individualno, a zatim zajedniki raspravljaju

2. partneri rade zajedno na zadatku

3. u toku rada uenici uzimaju uloge nastavnika i uenika

Aktivnostima u parovima postie se mnogo intenzivnija komunikacija nego u veim grupama uenika.

Neki primjeri: izrada praktinog rada, intervjuiranje neke osobe, rjeavanje problemskih zadataka, prikupljanje materijala...

c) Grupni oblik

To je kombinacija individualnog rada s grupnim i kolektivnim aktivnostima.

Grupni rad uenika predstavlja socijalni oblik rada koji je karakteristian po unutarnjoj dinamici i didaktiim vrijednostima. On omoguuje da se uklone neki nedostaci frontalnog rada uenika: vee mogunosti meusobnog komuniciranja uenika, mogunosti potivanja individualnih razlika, odgajanje nekih pozitivnih karakteristika linosti (suradnja).

Hoe li formiranje grupa biti spontano ili dirigirano ovisi o psihofizikoj zrelosti uenika, te prirodi zadatka koji rjeavaju. Karakteristike socijalnih odnosa u grupi moemo utvrditi sociometrikim testom kojim se utvruje privlaenje ili odbijanje lanova nekog razrednog kolektiva.

Trebaju li grupe biti stalne ili se izmjenjivati, takoer ovisi o prije-spomenutim imbenicima.

Grupni rad se koristi i kao strategija pedagoke terapije: grupa se moe dirigirati radi socijalizacije izoliranih pojedinaca ili uklanjanja negativnih efekata egocentrine djece.

Preporuene su grupe od 3 do 5 lanova za sve stupnjeve kolovanja. Broj lanova grupe ovisi o veliini odjeljenja i razrednom prostoru.

Samostalni grupni rad moe trajati 20-ak min., itav kolski sat, ili se moe odvijati u izvankolsko vrijeme, pa trajanje ovisi o interesu uenika.

Dodjeljeni zadaci mogu biti istovrsni za sve grupe (nepodjeljeni, nediferencirani rad), ali i potpuno razliiti za svaku grupu (podijeljeni, diferencirani rad)

Etape rada su:

1. dogovor o nainu rjeavanja zadatka

2. podjela uenika

3. prikupljanje podataka

4. sreivanje podataka

5. prezentiranje razultata

d) Pedagoka radionica

Poseban oblik samostalnog rada cijeloga razreda u kojoj se mogu izmjenjivati individualni rad, rad u parovima te grupni rad.

Najee se zapoinje s demonstracijom koju izvodi voditelj radionice.

Glavna prednost jest mogunost aktiviranja svih sudionika u stvaranju i stjecanju novih iskustava.

9.2. Meusobni odnos socijalnih oblika rada uenika

Ciljevi odgoja i obrazovanja odnose se na personalizaciju i socijalizaciju, odnosno za zadovoljavanje potreba pojedinca i odgoj za ivot u kolektivu.

Svaki od prikazanih oblika rada pridonosi razvoju nekih karakteristika linosti.

Mogue su brojne varijante meusobnog kombiniranja socijalnih oblika.

Cilj je postii ravnoteu izmeu oblika rada kojima se zadovoljavaju potrebe za personalizacijom i socijalizacijom. Uz raznovrsne oblike rada moe se voditi rauna o potrebama pojedinaca i o potrebama kolektiva.

9.3. Socijalni oblici rada uenja

Razredna nastava sustav rada u poetnim razredima osnovne kole gdje jedan uitelj pouava uenike u svim predmetima.

Predmetna nastava sustav rada u viim razredima osnovne kole te u strunim kolama i gimnazijama gdje se za svaki predmet angaira jedan uitelj.

9.3.1 Individualni rad uiteljaPreuzimajui individualnu odgovornost za organiziranje pedagokih situacija u kojima sudjeluje 30-ak uenika, uitelj preuzima brojna pedagoka zaduenja. On je planer i programer, suradnik i organizator, mentor i savjetnik, te instruktor, izvor informacija i evaluator.

Mentorska komunikacija oznaava sustav meusobno povezanih razgovora ili pak drugih oblika komunikacija uitelja i uenika. Smisao je toga pruanje instruktivne pomoi ueniku u svladavanju nastavnih zadataka. Za razliku od frontalne nastave, ovdje je instrukcija namijenjena jednom ueniku. Ona je dakle strogo individualizirana. Mentorsko usmjeravanje moe trajati od jednog tjedna do itave kolske godine.

Patronano pouavanje nastavnik posjeuje uenika jednom ili dva puta tjedno u stanu radi pruanja instruktivne pomoi. Uitelj moe paralelno voditi jedno odjeljenje u koli i pruati individualnu instruktivnu pomo jednom ueniku kod kue.

9.3.2. Rad uitelja u tandemu i timska nastava

Timska nastava je skup nastojanja usmjerenih na reorganizaciju nastavnikog kolektiva s ciljem da se unaprijedi nastava, i to tako da dva ili vie nastavnika dijele odgovornost za pripremanje, planiranje, realizaciju i vrednovanje izvoenja nastave za dvije obrazovne grupe ili vie njih.

U dobno organiziranoj timskoj nastavi smiljeno se izmijenjuju razni socijalni oblici rada od individualnog i individualiziranog, preko rada u parovima i manjim grupama do onoga s velikim grupama uenika.

Poseban problem u realizaciji timske nastave jest formiranje timova uitelja/nastavnika. S obzirom na godine kolovanja i broj odjeljenja, obino se govori o 3 vrste timske nastave:

1) horizontalna timska nastava u svim paralelnim odjeljenjima (npr svi etvri razred) jednog razreda sastavlja se tim od nekoliko nastavnika iste specijalnosti

2) vertikalna timska nastava zajedniku odgovornost preuzima vie predmetnih nastavnika razliite specijalnosti.

3) kombinirana timska nastava kombiniranje u kolama s vekikim brojem odjeljenja i nastavnika

Ukratko: uenici meusobno, te uitelj s uenicima, u odgojno-obrazovnom procesu u najrazliitijim su socijalnim oblicima rada.

10. Odgojno obrazovne strategijea) Strategije odgoja:

1. Strategija egzistencije Strategija egzistencije obuhvaa metode i postupke kojima se zadovoljavaju egzistencijalne ljudske potrebe to osiguravaju reprodukciju ivota, njegovu zatitu i odravanje. Zdrav nain ivota predstavlja osiguravanje uvjeta za odravanje samog ivota i za normalan rast i razvoj. Djeca e postupno shvatiti da se ljudska egzistencija ostvaruje radom, a da je rad preoblikovanje prirode u skladu s ljudskim potrebama. Rad ima svoje zaetke u igri i zato prvi oblici djejeg rada trebaju imati oblik igre, ali i kasnije rad treba imate neke karakteristike igrovne aktivnosti, ako ne elimo da prijee u mehaniki i otueni rad. Rad se obino izvodi u zajednici s drugim pojedincima, pa je bitno prakticirati zajedniki rad u kojem se moe doivjeti drutvena podjela rada i potreba suradnje i koordinacije. U strategiju egzistencije ulazi i metoda sigurnosti ili samozatite (razliitim igrama, simulacijama i akcijama djecu moemo osposobiti da izbjegnu mnoge opasnosti ili, ako se u njima nau da se znaju produktivno ponaati).

2. Strategija socijalizacije obuhvaa metode i postupke kojima se ostvaruju potrebe pojedinca za drugim ljudima, za ljubavlju i pripadanjem za vlastitim samopotvrivanjem, ali i drutvene potrebe za zajednikim ivotom ljudi, za suradnjom, tolerancijom i zajednitvom. To se ostvaruje komunikacijom, afirmacijom i kooperacijom. Komunikacija je uspostavljanje kontakta, razmjena informacija s drugim ljudima, te meusobno razumijevanje. Afirmacija obuhvaa niz postupaka kojima se djeca navikavaju traiti dobro u drugim ljudima, pridavati vanost svakoj osobi, prihvaati razliitost meu ljudima. Metoda kooperacije osposobljava mlade ljude da se vie okrenu suradnji nego natjecanju i da ovladaju postupcima kojima se mogu rijeiti sukbi na produktivan nain, pri emu nitko nee biti poraen.

3. Strategija individuacije obuhvaa metode i postupke koima se potie i omoguava razvoj odgajanika u samostalnu i autonomnu ljudsku jedinku, u samoaktualiziranu i autentinu linost. Tomu doprinosi metoda sluanja (aktivno i pasivno sluanje). Metoda poticanja ostvaruje se podrkom, suosjeanjem, povjeravanjem, razumijevanjem, simpatijom, ljubavlju, doivljajem uspjeha i sl., i ima izuzetno znaenje za razvoj linosti. Metoda terapije se koristi kada nastane poremeaj u razvoju linosti. Terapijom igre odgajatelj potie dijete da se slobodno igra i izraava svoje osjeaje. Pritom djetetu pokuava objasniti to ono sojea. To kod djeteta stvara osjeaj da ga odgajatelj razumije i da suosjea s njim. Kad se dijelte dovoljno solobodi, ono e u igri simbolino prikazati konfliktne situacije. Terapijom aktivnog sluanja odgajatelj slua to uenik pria, ali mu pri tome nastoji pokazati da ga razumije. Tako daje djetetu do znanja da mu je stalo do njega i njegovih osjeaja, da suosjea s njim, ali mu i pomae da potpunije sagleda svoju situaciju i lake doe od rjeenja. Realitetna terapija je postupak koji polazi od shvaanja da pojedincu koji due ne uspijeva zadovoljiti svoje potrebe treba pomoi, ohrabrujui ga na aktivnost kojom e prevladati postojee stanje umjesto da pada u depresiju ili bjei u neurozu. b) Strategije obrazovanja:1. Strategija uenja i pouavanja zasniva se na zakonitostima spoznajnog procesa (poglavlje 4.3.1). Uenje ili uenje otkrivanjem sadri sve etape spoznajnog proces (problem-aktivnost-rjeenje-zakljuak). Uenje otkrivanjem jo se naziva i iskustvenim uenjem jer se do spoznaja dolazi vlastitim iskustvom. Pouavanje je neto skraeni rpoces uenja, ono nije temeljeno na vlastitom iskustvu nego se koriste iskustva drugih ljudi, sistematizirana u razliitim izvorima. I pouavanje polazi od problema postavljanja pitanja, hipoteza, ali se rjeavanje problema, traenje odgovora ne provodi vlastitim iskustvom nego se odgovori trae i nalaze ve gotovi, kao vie ili manje sistematizirana iskustva drugih ljudi. Postoje tri metode pouavanja: problemsko, heuristiko i programsko. Problemsko pouavanje polazi od definicije problema, i to tako da u tome aktivno sudjeluju uenici postavljanjem pitanja, individualnim definiranjem vlastitog vienja problema, uoavanjem suprotnosti onog to znaju o nekom fenomenu i onoga to opaaju. Nakon definiranja problema prelazi se na odgovore, rjeenja. Odgovore moe davati nastavnik ili neke druge kompetentne osobe. Odgovori se mogu pronai u udbeniku, leksikonu i sl., a zatim se mogu na odreeni nain sistematizirati, izloiti i sl. Heuristiko pouavanje takoer polazi od problema, ali se odgovor ne daje izravno nego se uenik postupno vodi do rjeenja, omoguavajui mu da sam doe do zakljuka. Programirano pouavanje bi se jo moglo nazvati analitiko pouavanje, jer se problem koji se pouava prvo dijeli na osnovne elemente koje se prezentiraju ueniku. Zatim mu se daje zadatak koji zahteijva odreenu aktivnost vezanu uz taj sadraj. Kad uenik rijei zadatak, dobiva povratnu informaciju o (ne)ispravnosti i onoga to je uradio i uputu za daljnji rad. Programirano pouavanje je efikasno ako polazi od problema koje su uenici uoili te ako ostavlja dovoljno slobode za misaono angairanje uenika, odnosno ako je atraktivno prezentirano i sadri elemente igre. Bez toga programirano pouavanje moe imati elemente mehanikog uenja koje djecu ne privlai. Strategiju uenja otkrivanjem podijelili smo u tri metode: istraivanje, projekt i simualciju. Za sve je karakteristino da je to tzv. iskustveno uenje, bez obzira na to stjee li se iskustvo u stvarnosti ili zamiljenoj stvarnosti kao to je sluaj u metodi simulacije. Istraivanje je metoda kojom uenici prouavaju stvarnost. Ono prolazi ove osnovne etape uoavanje i definiranje problema trebaju izvravati zajedniki nastavnik i uenici ( postavljanje hipoteza(prikupljanje podataka o fenomenu( zakljuci o istitnitosti; rjeenje postavljenog problema. Simulacija se koristi kada sudjelovanje u stvarnim situacijama nije mogue zbog razliitih razloga, odnosno kada se simulacijom uenici pripremaju za sudjelovanje u stvarnim situacijama. I ovdje se polazi od neke problemske situacije. Izdvaja se zamiljena okolnost koja trai rjeenje. Nakon toga uenici u razliitim uogama sudjeluju u interakciji s drugim ulogama u rjeavanju nastalog konflikta i pri tome ue. Igra uloga realizira se tako da uenici u odreenim ulogama meusobno komuniciraju u zamiljenoj situaciji. Nakon provedene igre, analizira se doivljeno i izvode odreena uopavanja. Plan-igra je specifian oblik igre uloga, a razlikuje se time to su nosioci pojedine uloge grupe uenika i to one komuniciraju pisanom komunikacijom (situacija ( dogovor grupe( prezentacija dogovorenog( rasprava). Igre s pravilima dijele se na strategijske igre i igre na sreu. Projekt je neto sloenija metoda. I ovdje se polazi od problema i postavljanja hipoteza, ali se poslije toga izrauje pismeni plan rjeavanja tog problema. Planiraju se potrebna sredstva, slijed poslova, vrijeme potrebno za taj rad i cilj koji se eli postii. Nakon toga se radi po tome planu, a zakljuci se primjenjuju u praksu i nastoji se rijeiti problem od kojeg se polo.

2. Strategija doivljanja i izraavanja doivljenog Strategija doivljanja i izraavanja doivljenog zasniva se na zakonitostima doivljajnog procesa. Treba razlikovati izmeu metoda recepcije umjetnikog djela, metode interpretacije i reprodukcije te metode evaluacije. Recepcija umjetnikog djela odnosi se na plodonosan susret uenika s umjetnikim djelom, a moe biti rije o sluanju glazbe, o promatranju likovnih djela, gledanju filma, sluanju li prianju prie te o itanju knjievnog djela. Osnovni postupak kojim se djeca postupno uvode u recepciju umjetnosti jest prianje pria uz sviranje, gledanje slikovnica ili dijalfilma i sl. Nakon doivljaja popraenog uzbuenjem, uenici imaju potrebu da svoj doivljaj izraze, pa je stoga to sastavni dio ove metode. Interpretacija i reprodukcija su fenomen koji se javlja u umjetnosti koja je uvijek, na odreen nain, kolektivan in. Stvaralac rijetko sam interpretira svoje glazbeno, scensko, plesno djelo. Uenici i sami postaju interpetatori odreenih umjetnikih djela koja nisu sami stovrili, ali u interpetaciju unose svoj senzibilitet i tako postaju sustvaraoci. Iako ve interpetacija i reprodukcija znae stvaralaki in, treba posebno izdvojiti metodu kreacije koja u umjetnikom podruju ima posebno znaenje. Stvaruje se slikanjem, oblikovanjem, stvaranjem glazbe, pisanjem poezije i proze itd.

Strategija vjebanja temelji se na zakonitostima psihomotornog procesa. Posrijedi su najee motorike aktivnosti, ali ne samo one. Osnovno za strategiju vjebanja je viekratno i dugotrajno izvoenje odreenih radnji i postupaka, to vodi njihovu usavravanju i automatizaciji, odnosno izvoenju bez veeg napora uz minimum pogreaka. Uenje uenja je metoda kojom se djeca uvjebavaju koristiti razliitim izvorima kao to su grafiki, tekstualni, matematki, tehniki izvori...Kree se od jednostavnijih prema sloenijima. Za uenje jezika bitno je da bude tzv. prirodno uenje, tj. Da se ui u komunikaciji. Pri uenju prkatinih radnji mogua su dva pristupa da uenici izvode samostalno neku radnu operaciju dok ne postignu zadovoljavajui stupanj sigurnosti i preciznosti ili da te operacije izvode pri izradi nekog upotrebnog predmeta. Neto je drugaije s tjelesnim vjebanjem koje ne mora biti usmjereno cilju. Naime, samo vjebanje izaziva radost i oduevljenje jer zadovoljava djeju potrebu za kretanjem.

3. Strategija (izraavanja i ) stvaranja Inspiracija je prva etapa stvaralakog procesa. Da bi se pojavila, potrebna je odreena klima, spremnost da se novo prihvati ili barem tolerira, jer novo uvijek osporava uobiajeno, ve poznato i opeprihvaeno, pa je samim tim izloeno otporima. Rad na ostvarenju inspiracije je obino individualan, ali moe se odvijati i u grupi. Tada obino jedan od sudionika biva nosilac ideje, ali se ona dorauje i modificira pod utjecajem drugih sudionika. Zavretak stvaralakog ina je subjektivno odreeni osjeaj da je ideja ostvarena. Posljednja etapa je komunikacija (sud o ostvarenom). Stvaralatvo ima svoje zaetke u igri, pa otuda i veliko znaenje igre u obrazovanju. Neki postupci poticanja stvaralatva: oluja ideja slobodno iznoenje ideja, bez kritizranja, njihovo zapisivanje i sistematiziranje; morfoloka analiza pojava o kojoj se radi podijeli se na vei broj varijabli i za svaku se navede to vei broj elemenata; radionica budunosti: definiranje problema i stvaranje liste albi na postojee stanje i artikuliranje konkretne utopije, dakle rjeenja problema; scenarij postupak kojim se pronalaze putovi prijelaza od sadanjega stanja u neko drugo eljeno stanje. Izbor strategije odgoja i obrazovanja.

U didaktici postoje odreena naela ije uvaavanje pri izboru metoda i postpaka ini odgoj i obrazovanje uspjenijim:

- princip pozitivne usmjerenosti ( razvijanje pozitivne slike uenika o samom sebi i poticanje onog pozitivnog u njemu

- princip individualizacije ( potrebno je voditi rauna o individualnim potrebama uenika (preferencijama i mogunostima)

- princip primjerenosti ( primjerenost postupaka zadacima i sadrajima, dob djece, mogunosti

- princip aktivnosti ( i uenika i nastavnika

- ekonominost ( dostupna materijalna sredstva i vrijeme

12. Mediji u odgoju i obrazovanju

- kada se uenje u prirodnoj ili izvornoj sredini ne moe organizirati (vrijeme i prostor)

- donoenje dijelova izvorne stvarnosti u kolske prostore (predmeti bez didaktike intervencije (zbirke insekata, biljke, uzorci tla ili vode i sl.)

- Edgar Dale, 1978, sastavio stoac iskustva iji temelj su neposredna iskustva u izvornoj stvarnosti (konkretno), a vrh verbalni i vizualni simboli (apstraktno) - znai stoac ide od neposrednih iskustava, simulacija, dramatizacija, demonstracijski pokusi, ekskurzije, izlobe, pokretne slike, fotografija, do vizualni i verbalni simboli

12.1. Pojmovna odreenja

- nastavni medij - lat. medius, eng. medium = sredstvo prenoenja informacija

- G. Dohmen : didaktiki pojam medij oznaava nosioca/posrednika informacija u didaktiki funkcionalnim vezama; hardware (sredstvo) i software (sadraj) (nepitaj!)

- obrazovna tehnologija (Educational technology) nije isto to i koritenje medija u nastavi - Educational technology je sustavna metoda planiranja, koritenja i vrednovanja cjelokupnog procesa pouavanja i uenja, bavi se sadrajem i metodama obrazovanja i permanentnog usavravanja - bavi se planiranjem, koritenjem i kontrolom tehnikih sredstava (hardware), kao i posredovanjem sadraja (software)

- nastavna tehnologija (Instructional technology) prema S. Rodeki (ne Radeki, ba Rodeki!) ona obuhvaa sredstva (hardware) i postupke koji se temelje na rezultatima do kojih je dola suvremena znanost, a primjenjuje se u nastavi radi poveanja njezine efikasnosti. To je neka vrsta organizacije nastavnog rada, metode, proces uenja, prenoenje sredstva. (ne kuim razliku, sorry, izgleda da je to jedno te isto, samo to obrazovna ukljuuje i ljude, ideje, organizaciju, sredstva)

- pedagogija medija - znanstvena disciplina koja prouava koritenje medija u odgoju

- didaktika medija - znanstvena disciplina koja prouava oblikovanje, izradu, izbor i koritenje medija u nastavi i obrazovanju (znanost o uenju i pouavanju uz pomo tehnikih medija)

12.2. Klasifikacija medija u odgoju i obrazovanju

- R.M.Gagn - prizma didaktikih funkcija - mediji su izvori podraaja, oni usmjeravaju panju i miljenje uenika, utjeu na pripremanje modela ponaanja, omoguuju davanje pomoi i provjeravanje uspjeha. (napravio tablicu sa 8 kriterija/funkcija i 7 vrsta medija)

- prema njemu su najbolji mediji usmena komunikacija i zvuni film, a neto ogranienije pokretne i statine slike.

- L.J.Briggs - promatra nastavne medije kroz 4 obiljeja: karakteristike pouavanja (npr. Veliina grupe), postavljeni zadaci, specifine odlike materijala (npr. Mogunost ponovnog koritenja), i mogunost ponavljanja- ta obiljeja je ralanio na specifina obiljeja, tako da svako od njih dovodi u vezu sa mogunostima odgojnog djelovanja pojedinih medija.

- J.V.Edling - klasifikacija prema intenzitetu podraaja: 4 skupine:

Akustina iskustva, vizualna iskustva, neposredna iskustva s ljudima, neposredna iskustva s objektima - (npr najnii intenzitet podraaja u sferi akustinih sredstava imaju rijei)

- u knjizi analiza nastavnih medija prema najeoj podjeli: vizualni, auditivni i audiovizualni

12.3. Vizualni mediji u odgoju i obrazovanju

- vizualni mediji su najbrojniji i nezaobilazni, a to su slikovnice, nastavni listii, knjige, zidne slike, crtei, grafofolije, dijapozitivi (pogodni za individualno uenje), aplikacije za flanelograf i magnetograf, mikrofilmovi, elementfilmovi, modeli, makete, igre, videosustavi, zbirke materijala, preparata i laboratorijska oprema

- ploa je i dalje dobra jer se vidi proces nastajanja teksta i crtea pred oima uenika

-tekstualni mediji - nezamjenjivi i vrijedni pogotovo u vezi s ostalim izvorima

- karakteristike: visoka pouzdanost u uvanju poruka, mogunost povratne informacije o aktivnosti, pristupno irem krugu korisnika na raznim mjestima (prostor), mogunost uvanja na dulje vrijeme, mogunost dopune drugim medijima

- didaktiko oblikovanje tekstualnih medija: nain prezentiranja sadraja, veliina cjeline, razina izlaganja, meusobno dopunjavanje sadraja tekstom, crteom i slikom, te aktivnosti koje pridonose stjecanju znanja, razvoju sposobnosti te formiranje stava i uvjerenja.

(didaktika, znanstvena disciplina o svemu i niemu)

- pretjerana diferencijacija u izradi tekstualnih medija ometa formiranje cjelovitog svjetonazora i oteava ueniku planiranje vlastitih aktivnosti.

- cjeloviti udbenik - prati cjelokupan nastavni sadraj jednog predmeta i osnovne etape aktivnosti, on sadri osnovne informacije, te sadraj za ponavljanje, vjebanje i samoprovjeru znanja, njegova prednost je nia cijena izrade, preglednost i cjelovitost

- razgranati udbenik - prati osnovne etape nastavnog procesa u obliku pomonih svezaka za vjebanje i ponavljanje (npr radne biljenice), prednost je vea mogunost planiranja rada, tednja uiteljeva vremena, a nedostaci vei trokovi i pretrpanost torbe.

- programirani udbenici ili materijali - izrauju se samo za dijelove nastavnih sadraja koji su tei za obradu, tei su za napraviti

12.4. Auditivni mediji u odgoju i obrazovanju

- magnetofonski zapis, kazete i cd-i za nastavu jezika, glazbene kulture pa i prirode(za one koji ne znaju kako kae krava)

- audiozapis mora biti didaktiki oblikovan (tj strukturiran da se moe koristiti za pouavanje)

- mogue i koritenje da se snimi uenik, pa da uje kak krivo ita na franc ili engl (()

- fonolaboratorij za uenje stranog jezika

- telefon R. Flink (1975) govori o 4 modela koritenja telefona: 1. teleteaching - pouavanje na daljinu, 2. telelecturing - predavanje na daljinu, 3. dial acces - sustav pristupa informacijama pomou telefona i 4. teletutoring - mentorstvo na daljinu

12.5. Audiovizualni mediji u odgoju i obrazovanju

- efikasnija i bogatija komunikacija, televizijske emisije, nastavni filmovi, videokazete, cd-i

- meusobno nadopunjavanje slike i zvuka

- efikasno kad se ee primjenjuje, jer inae uenik je uzbuen zbog toga to gleda film, pa ne obraa panju na sadraj filma, takoer valja biti oprezan jer neki filmovi prikazuju slike nevezane uz tekst, pa se gubi koncentracija zbog tekog praenja.

- treba poticati biljeenje tokom filma kao i kad uitelj govori, ili poticati da sami doma gledaju neto pa da se o tome pria na nastavi

12.6. Programirani materijali i kompjutori

- spada u kontekst vizualnih medija

- osnovno obiljeje je sustav malih koraka, najmanji korak u programiranom materijalu zove se lanak. Didaktikom analizom lanaka uoavamo: prezentiranje informacije, zadatak, aktivnost subjekta i povratna informacija o tonosti.

- niz programiranih lanaka koji tvore smislenu cjelinu ine programirani materijali, lanci unutar materijala mogu biti u linijskom slijedu (linearni) ili razgranati- dolazi do vee individualizacije uenja, jer se ovaj sustav ne koristi u razrednoj nastavi, uz to se koristi mogunost samoprovjeravanja znanja i dodatni zadaci (tipa eksperiment, enciklopedija, dopuna informacija)

- nedostaci (nedostatak kreativnog uenja, kruta provedba programa i debljina udbenika) se rjeavaju uvoenjem kompjutera (slobodnije, bre i lake, to valjda kao ona uilica na hrt, ili kak se prije koristila hrpa knjiga za uenje jezika doma, a sad je to sve na jednom dvd-u)

12.7. Multimedijalnost u odgoju i obrazovanju

- u odgojno-obrazovnom procesu mediji su uvijek u nekoj kombinaciji, oni se meusobno pojaavaju, dopunjuju ili obogauju.

- multimedijalnost je bitno obiljeje u organizaciji uenja, a idejnu osnovu je dao jo Komensky preporukom da uenici sve to ue moraju vidjeti, uti, dodirnuti ili okusiti.

- didaktiki osmiljenom integracijom apersonalnih nastavnih medija pridonosi se objektiviranju procesa uenja i pouavanja, a istovremeno i njegovoj racionalizaciji. Racionaliziranje i optimalizacija procesa uenja bitne su karakteristike suvremene obrazovne/nastavne tehnologije. (personalni medij je usmeno izlaganje)

12.8. Simulacija i demonstracijski pokusi

- izravna iskustva s visokom pedagokom vrijednou

- simulacija je skup postupaka kojima se oponaaju objekti, strojevi, stanja i procesi u umjetnim uvjetima, radi njihova temeljitijeg upoznavanja ili uvjebavanja radnji. (npr seciranje u medicini)

- J. Wedekind klasificira simulacije prema formi provoenja, prema prirodi komunikacije i prema sustavnom pristupu

- demonstracijski pokusi su namjerno izazivanje prirodnih pojava radi njihova promatranja i prouavanja, uz mogunost ponavljanja (npr. Kemija)

12.9. Internet i multimediji

- Internet omoguuje jednaku dostupnost informacija svakoj osobi, pa dolazi do home schooling-a, kole u kui (tehnologija individualne i individualizirane edukacije)

- dosad se nije uspjelo primijeniti Internet i multimedij na razredno-predmetno-satnu nastavu

- usmjereno na pomaganje ueniku, a ne uitelju, kao drugi mediji do sada

- elektronika pota i ueniko dopisivanje

12.10. Uvjetovanost izbora nastavnih medija

- izbor ovisi o nastavnim ciljevima odgoja i obrazovanja, o prethodnom iskustvu i psihofizikim karakteristikama uenika, o karakteristikama i raznovrsnosti sadraja, o sposobnostima uitelja i njegovim stavovima, te o prednostima i nedostacima raspoloive nastavne opreme.

- odgovarajui medij, prednost filmu (usporeno, ili ubrzano, ili ono to ljudsko oko ne vidi)

- uenje je efikasnije ako se temelji na akciji

- L. Plut, 6 grupa karakteristika: oblik, stupanj vjerodostojnosti, modalitet informacije s obzirom na senzorne kanale, sudjelovanje u procesu, trajanje izloenih informacija u nastavnom procesu, uiteljeva uloga u nastavnom procesu

13. Odgojno-obrazovna komunikacija

- komunikacija je bit odgojnog procesa

- N. Kujundi govori o 3 edukativne paradigme: tejloristika (svakog se moe nauiti svemu, tancanje znanja) i romantiarska (Rousseau, slobodni odgoj u prirodi, negacija vrijednosti suvremene kole) edukativna paradigma, te komunikacija (uitelj je mentor, pomaga, suradnik) kao paradigma. Tejloristika i romantiarska polaze od teze da uenik ne sudjeluje u svom odgoju.

13.1. Priroda i vrste odgojno-obrazovne komunikacije

- komunikacija sadri informaciju (poruku), aktivnost osobe i interakciju

- paradigma H. Lasswela - komunikacijski proces: izvor, informacija , kanal, primalac, efekt

- komunikacija kao interakcija vie osoba ili osobe sa neivim izvorom, radi prenoenja poruke i stvaranja uvjeta za ostvarivanje linosti.

- informacije se prenose odreenim znakovima i simbolima, odailja i primalac moraju kodirati i dekodirati poruke

- 5 modaliteta komuniciranja: plus komunikacija (uenik prima vie nego mu je poslano-talenti) adekvatna komunikacija, nulta komunikacija, minus komunikacija (esta u staroj koli, nedovoljna povratna informacija) i antikomunikacija (prisiljavanje uenika na miljenje koje mu je strano.

13.2. Intrapersonalna, interpersonalna i masovna komunikacija

- intrapersonalna - unutranji govor, razgovor sa samim sobom, prethodi meuljudskoj komunikaciji (ispeci pa reci) - monoakcija

- interpersonalna - izravna komunikacija licem u lice ili preko medija, jedna osoba prezentira sadraje i utjee na drugu - interakcija

- masovna - usmjerena na iroku publiku, obavijest se prenosi javno

- socijalni odnosi - ja-ja, ja-ti (ja-grupa) i grupa-grupa

13.3. Personalna i apersonalna komunikacija

- personalna - kada dvije ili vie osoba komunicira bez posredovanja sredstava

- apersonalna - svaka komunikacija koju posreduje neki tehniki medij

- one se meusobno dopunjuju ali personalnu komunikaciju u odgojno-obrazovnom procesu nee zamijeniti apersonalna (bez brige nee nas (() zamijenit kompjuteri)

13.4. Verbalna i neverbalna komunikacija

- verbalna je komuniciranje rijeima (ah), ali i knjigom, ona je temelj o-o procesa

- neverbalna komunikacija: pokreti ruku, oiju, izraz lica, mimika; lake se prati izlaganje praeno neverbalnom komunikacijom, ona moe i zamijeniti verbalnu komunikaciju (kimanje), ili ju nadopuniti, ali ju moe i ometati (pretjerano gestikuliranje)

13.5. Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija

- kod dvosmjerne komunikacije javlja se mogunost pruanja povratne informacije govorniku, npr uiteljev razgovor sa nekim uenikom

- ona je nemogua kod velikog broja uenika, osim ako se uitelj ne koristi neverbalnom komunikacijom uenika (zijevanje)

- jednosmjerna, obino izlaganje uitelja

13.6. Neposredna komunikacija i telekomunikacija

- telekomunikacija - komuniciranje osoba koje nisu na istom mjestu, i koje ne mogu komunicirati licem u lice (telefon, Internet)

- neposredna komunikacija dominira u kolama, moe biti verbalna ili neverbalna, to je intenzivna i kvalitetna pedagoka komunikacija

13.7. Autoritarna i demokratska komunikacija

- upotreba autoriteta u ostvarivanju odgojnih ciljeva

- autoritarnost u o-o procesu ne pridonosi ostvarivanju odgojnog ideala koji se manifestira u slobodi, ogranienjem slobode komunikacije ograniava se linost (pretjerana strogost, zahtijevanje pokornosti i poslunosti uz primjenu represivnih mjera, nisu obiljeja koja e pridonijeti razvoju linosti

- demokratski stil doputa vlastito miljenje i sudove (simetrino-interaktivna komunikacija i socijalan reverzibilnost)

13.8. Nasilna i nenasilna komunikacija

- priroda ponaanja u konfliktnoj situaciji

- zadaa kole da osposobi uenike za nenasilno rjeavanje sukoba uenjem socijalnih vjetina

Odgojno-obrazovni proces

PAGE 1