Jedna od najvećih i najvažnijih odgovornosti s kojima se suočavaju novi roditelji jest vođenje brige o djetetovom zdravlju. Od biranja doktora za vaše dijete, vođenja evidencije o redovitom odlaženju kod doktora, preko davanja lijekova do saniranja masnica, ogrebotina i ostalih tegoba, sve to roditelj mora "raditi“ kako bi dijete bilo sigurno.

 

Ospice

Ova zarazna akutna dječja bolest je jako proširena i gotovo sva populacija je do odrasle dobi preboljela ospice. Cjepivo protiv ove zarazne bolesti je već nekoliko desetljeća u upotrebi i kod nas je obavezno cjepivo.

Ospice su vrlo zarazne, čak 95% djece će nakon kontakta sa zaraženom osobom oboljeti. Ponekad simptomi mogu biti slabo izraženi tako da je bolest ostala gotovo neprimjetna ili vrlo blaga. Budući da u razdoblju inkubacije nema nikakvih znakova bolesti, dijete koje je zaraženo normalno se druži s drugom djecom i virus se prenosi dalje. Radi se o kapljičnoj infekciji, virus se nalazi u sićušnim kapljicama sline ili sekreta iz nosa, a pripada skupini paramiksovirusa. 

Inkubacija traje u prosjeku 7 - 15 dana, a nakon tog razdoblja počinju prvi simptomi bolesti koji traju dva do tri dana. Simptomi su vrlo slični prehladi, temperatura, suhi podražajni kašalj, sekrecija iz nosa, oči su osjetljive na svjetlo i lako suze, spojnica je crvena, na sluznici usta javljaju se takozvane Koplikove pjege, crvene na nepcu i bijele na sluznici obraza, vrlo tipičan znak ove bolesti. Tek slijedećih dana počinje izbijanje osipa, koji izgleda kao okrugle intenzivno ružičaste mrlje. 

Najprije se pojavljuju iza uha i po licu. Zatim se šire dalje i postaju nepravilnog oblika, jasno su crvene i prekriju cijelo tijelo, javlja se i svrbež. Zadnja faza ove bolesti je kada ospice koje su se prve pojavile počinju blijediti, a koža se jako ljušti.

Liječenje svih dječijih zaraznih bolesti, pa tako i ospica, je simptomatsko. To znači da nema lijeka za ospice, nego se po potrebi daju lijekovi koji ublažuju njihove simptome. Bolest prolazi spontano i jednom kad se preboli stvaramo doživotni imunitet.

 

 

Rubeola

Rubeola je akutna, infektivna bolest, koju karakterizira osip s svijetlocrvenim nepravilnim mrljama, te povećanje limfnih čvorova, osobito na vratu ili iza uha. I ova bolest se prenosi kapljičnom infekcijom, Rubeovirus se nalazi u sićušnim kapljicama sline, a bolesnik je najviše zarazan nekoliko dana prije pojave osipa i oko četiri dana poslije. Ova zarazna bolest najčešća je u djece u dobi od 6 - 12 godina, ali se može javiti i u trudnica. Inkubacija, tijekom koje nema simptoma, traje dva do tri tjedna. Nakon toga se pojavljuju prvi simptomi. Simptomi rubeole nisu uvijek jasno izraženi i bolest može proći neprimjetno. 

 

Tek osip može otkriti o čemu se radi. Osip varira od crvenih mrljica po licu do točkastog osipa  po cijelom tijelu. Ostali simptomi su blago povišena tjelesna temperatura, opća slabost, glavobolja, bolovi u mišićima, te crvenilo očiju i ždrijela. Nakon toga dolazi do otoka limfnih žlijezda iza uha i na vratu, a taj otok može potrajati i duži period. Liječenje ove bolesti je simptomatsko, preporuča se mirovanje i laganija prehrana. Bolest prolazi spontano i bez posljedica. Cijepljenje protiv rubeole se provodi kroz obaveznu imunizaciju.

 

 

Povišena temperatura

Povišena tjelesna temperatura je obično znak da se tijelo bori s nekom infekcijom i na taj način se stvara prirodna otpornost organizma.

Normalnom temperaturom, odnosno temperaturu koju ne treba odmah snižavati, liječnici smatraju do 38,5 celzijevih stupnjeva mjereno rektalno. Rektalna temperatura je uvijek pola stupnja viša od vanjski mjerene tjelesne temperature.

Opipajte ili poljubite čelo svoje bebe i ako vam se čini da je toplije nego inače, vjerovatno ste u pravu i to je dovoljan razlog da uzmete toplomjer i provjerite.

Iako danas ima različitih načina da se malom djetetu izmjeri temperatura (uho, čelo, duda-toplomjer ) najpouzdaniji način je ipak rektalno mjerenje, odnosno mjerenje temperature u guzi. Postoje toplomjeri koji su namjenjeni baš za rektalno mjerenje pa im je vršak koji ulazi u guzu dosta tanji, pa samim time je lakše bebi, ali naravno ni sa običnim, klasičnim toplomjerom se ne može pogriješiti. Da bi ste izmjerili temperaturu polegnite bebu na stolić za presvlačenje ili krevet, s jednom rukom primite obje nogice za gležnjeve i dignite u zrak. Guzu možete namazati sa malo više kreme ili čak vršak tomplomjera umočiti u kremu i na taj način olakšati ulazak toplomjera u guzu.

 

 

Kada ići doktoru

Najbolji pokazatelj kad treba zvati doktora ste vi sami, bez obzira na temperaturu. Ako vam se čini da je vaše dijete bolesno ništa vas ne treba spriječiti da nazovete ili odete k svom liječniku. Temperatura je najopasnija kod beba starosti do tri mjeseca i zbog toga, bez obzira koliko je visoka temperatura, trebate ići liječniku da ga pregleda jer kod ovako male djece može biti riječ i o opasnijim oboljenjima. Ako je beba stara tri do šest mjeseci i ima teperaturu iznad 38,3 celzijeva stupnja nazovite doktora i provjerite da li treba dolaziti unutar 24 sata. Bebe starije iznad šest mjeseci mogu imati i puno višu temperaturu, zovite liječnika ukoliko je temperatura iznad 39,3 celzijevih stupnjeva. Posebno treba obratiti pažnju na ostale simptome što će liječniku olakšati da postavi dijagnozu. Ukoliko ne postoje neki teži simptomi, a beba je starija od tri mjeseca ne treba dizati nepotrebnu paniku i treba poduzeti prve korake snižavanja temperature.

Kako sniziti temperaturu 

Obzirom da je temperatura tijelesna obrana od virusnih i bakterijskih temperatura, neka istraživanja predlažu da će se tijelo lakše boriti protiv infekcija ukoliko je temperatura blago povišena, do 37,5 celizijevih stupnjeva. Zbog toga doktori često roditeljima predlažu da ne skidaju djetetu odmah temperaturu pomoću lijekova već da češće kontroliraju temperaturu i nadziru da li se povećava i koliko brzo. 

S druge strane, kada dijete ima povišenu temperaturu često je slabijeg apetita i lošijeg raspoloženja, u takvim situacijama je opet vaša prosudba ključna. Ukoliko vidite da je dijete bezvoljno nema razloga da mu ne date lijek za snižavanje temperature i na taj način mu olakšate.

Djeci manjoj od šest mjeseci se isključivo daje paracetamol i to prema kilaži djeteta i visini temperature, prema naputcima liječnika, a starijoj djeci se može davati i ibuprofen. Aspirin, odnosno acetil-salicilska kiselina se nikad ne smije davati maloj djeci i bebama, jer može biti vrlo opasan. 

Osim lijekova mogu se koristiti i metode naših mama i baka kao što su oblozi na čelo, vrat i zglobove, ali nikako oblozi od alkohola, jer alkohol kroz pore ulazi u djetetov organizam i može napraviti štetu. Tuširanje u mlakoj vodi je dobro, ali sa postepenim dodavanjem hladne vode i oprezno. Nije dobro dijete zatopljavati kako bi se preznojavalo, jer mala djeca nemaju regulirano znojenje kao odrasli i zbog toga se treba postupiti upravo obrnuto i razgolititi dijete ili obući ga u tanku odjeću.

Kod povišene temperature potrebno je unositi puno tekućine. Ako dijete odbija tekućinu potrebno je davati ju na malu žličicu svakih par minuta i na taj će se nećin spriječiti mogućnost dehidriracije.

Lijekovi za snižavanje temperature djeluju trenutno i vrlo često nakon što prestanu djelovati (četiri do šest sati) temperatura ponovno raste. To je zbog toga što je infekcija još u tijelu i treba proći određeno vrijeme dok se infekcija ne suzbije. Obično je to dva do tri dana, ako je riječ o gripi tada temperatura može trajati i do sedam dana, a  ako je riječ o bakteriji i dijete uzima antibiotik treba do 48 sati dok antibiotik ne počne djelovati i tada i temperatura prolazi.

Ukoliko ne uspijevate djetetu sniziti temperaturu svakako potražite pomoć liječnika.

  

Kašalj u djece

Kašalj je jedan od najčešćih simptoma s kojima se liječnik susreće u radu s djecom. On je refleksni odgovor donjeg dišnog sustava na podražaj receptora za kašalj. Receptori su živčani završeci smješteni u sluznici dišnog sustava. Najviše ih ima u sluznici grkljana, dušnika, velikih bronha, a nešto manje u sluznici nosa, ždrijela i manjih bronha. Receptori mogu biti podraženi različitim podražajima - mehaničkim, toplinskim, kemijskim, bakterijskim, virusnim.

 

Kašalj mogu izazvati vanjski podražaji - strana tijela, čestice prašine, plinovi, nagle promjene u temperaturi, a najčešće se javlja kao posljedica nagomilavanja sekreta u bronhima zbog upalnih ili alergijskih procesa.

Kašalj nije bolest već simptom bolesti dišnog sustava. On je obrambeni mehanizam kojim organizam želi osloboditit dišne putove od stranih čestica i drugih produkata upale.

U djece s akutnim upalama dišnih putova kašalj je redovit simptom. Počinje kao neproduktivan, a nastaje zbog upalnog podražaja sluznice. Nakon nekoliko dana javlja se produktivni kašalj zbog pojačanog lučenja sluzi. Dijete do pete godine života guta iskašljani sekret, a tek kasnije nauči iskašljani sekret ispljunuti. Sekret može biti sluzavo gnojan kod bakterijskih upala bronha ili pluća, ili bijel, gust, žilav kod asmatskog napada. Međutim, dijete može produktivno kašljati i iskašljavati sekret iz gornjih dišnih putova. Ovo se najčešće događa kod upala u području sluznice nosa, sinusa, ždrijela ili "trećeg krajnika".

Iako je kašalj nespecifičan simptom i nastaje kod svih bolesti dišnog sustava, neke njegove karakteristike nam mogu pomoći u pronalaženju pravog uzroka.

 

- suh, ne naročito jak kašalj se često javlja u dojenčadi s akutnom upalom ždrijela i ponekad može uzrokovati povraćanje sluzi ili hrane. U predškolske i školske djece ovakav kašalj najčešće se javlja u ranim jutarnjim satima, a nastaje zbog slijevanja sekreta u ždrijelo iz nosa, sinusa ili zbog upale "trećeg krajnika". Dugotrajni podražajni kašalj koji se javlja pred jutro, međutim može biti i znak astme.

 

- napadi suhog, grčevitog kašlja koji se karakterizira nizom uzastopnih iskašljaja nakon čega slijedi snažan, zvučan udisaj, tipičan je za hripavac. Ovakav kašalj može biti popraćen crvenilom lica i povraćanjem, osobito u dojenčadi i male djece. Kašalj u napadima uz povraćanje ili bez njega može se javiti i kod nekih bolesti dišnog sustava uzrokovanih virusima, te kod cistične fibroze.

 

 - glasan, promukao kašalj "poput laveža psa" javlja se najčešće kod laringitisa.

 

 - produktivni kašalj karakterističan je za bronhitis, astmu, cističnu fibrozu.

 

 - rijetko kašalj može biti dvoglasan (bitonalan). Ovakav kašalj tipičan je za suženje dušnika ili bronha, koje može nastati zbog pritiska povećanog limfnog čvora ili stranog tijela.

 

 - kašalj može biti suzdržan, a viđa se u djece koja oteženo dišu zbog astmatskog napada, upalnog procesa pluća i porebrice ili bola.

Obzirom na trajanje kašalj može biti akutni, kronični i tvrdokorni, dugotrajni i ponavljajući. Može se javljajti danju ili noću, tijekom cijele godine ili samo sezonski. Ponavljajući kašalj javlja se pri čestim upalama gornjih dišnih putova, zbog slijevanja sekreta iz nosa ili sinusa, obično u djece koja pohađaju kolektiv. Kašalj koji se javlja sezonski (proljeće, rano ljeto, jesen) najčešće je posljedica alergijske preosjetljivosti na peludi stabala, trava i korova. Tada se uz kašalj javljaju i drugi simptomi peludne alergije: crvenilo, svrbež i suzenjeočiju, kihanje i svrbež nosa, te u slučaju peludne astme i otežano disanje. Kašalj u astmi može biti suh ili produktivan, javljati se tijekom dana ili noći, ili samo u fizičkom naporu. Ponekad se astma može manifestirati samo kao uporan, dugotrajan kašalj. Dugotrajan kašalj javlja se i kod oštećenja sluznice bronha koje je uzrokovano upalnim djelovanjem bakterija, virusa, gljivica, udisanjem štetnih plinova, u cističnoj fibrozi i sindromu nepokretnih cilija.Dugotrajni kašalj je i hripavac, te kašalj koji zaostaje zbog preosjetljivosti receptora nakon neke, najčešće virusne infekcije.

 

Kako olakšati kašalj 

Obzirom da je kašalj obrambeni mehanizam organizma, ne treba ga suzbijati, nego olakšavati.

Kod produktivnog kašlja potrebno je razrijediti i pokrenuti gusti sekret u dišnim putovima. Sekret se može razrijediti uzimanjem dovoljnih količina tekućine, što je osobito važno u dojenčadi i male djece s vručicom. Pri povišenoj temperaturi organizam gubi veće količine tekućine, sluznice su suhe, pa tako i sluznica bronha. Upalni sekret je gust i teško se iskašljava. Lijekovi koji razrjeđuju i dijelom pokreću sekret, kao što je Bisolex nazivaju se mukoliticima, također pomažu u iskašljavanju. Za pokretanje sekreta služimo se i položajnom drenažom i fizikalnom terapijom.

 

Ako dijete kašlje dok spava možete mu olakšati stavljanjem većeg jastuka ili sl. pod gornji dio madraca krevetića, odnosno stvaranjem podloga za spavanje u laganom kutu kako bi gornji dio tijela bio na povišenom položaju. Kako bi okalšali disanje dijeteta tokom noći dobro se služiti ovlaživačem zraka u koji možete dodati laganu otopinu mente koja se kod odraslih inače koristi za infalaciju. Tako ćete osvježiti prostor u kojem dijete boravi i olakšati disanje te time i sam kašalj.

 

Gornje dišne putove dobro je ispirati fiziološkom otopinom, a ako je potrebno liječnik će vam propisati i kapi. Za pomoć kod iskašljavanja postoje razne vrste sirupa za koje se također možete savjetovati sa svojim pedijatrom.

 

 

Svaki dugotrajni kašalj zahtjeva posjet liječniku. Tada se temeljem razgovora s roditeljima i pregleda djeteta odlučuje o daljim postupcima koji će dovesti do dijagnoze i ispravnog liječenja.

 

Gripa - osnovne informacije

Saznajte osnove informacije o gripi: Što je gripa, a što pandemijska gripa?, Kako spriječiti infekciju virusom gripe?, Koji su simptomi gripe?, Što učiniti ako imate simptome gripe?...

 

Što je gripa

Gripa je virusna infekcija dišnih organa koja se lako širi, a najčešće se prenosi kapljicama nastalim prilikom kihanja i kašljanja. Virus gripe može se prenijeti ako se kontaminiranim rukama dodiruju sluznice usta, nosa i oka.

 

Što je pandemijska gripa

Virusi gripe imaju veliku sklonost stalnim promjenama. Kada se virus bitno promijeni, svi su ljudi osjetljivi, jer ranije stvorena imunost više ne štiti od bolesti. Tada se može pojaviti epidemija koja se brzo širi diljem svijetom i stoga se naziva pandemijom. U pandemiji obolijeva velik broj ljudi, a bolest može biti jednaka ili teža od uobičajene sezonske gripe koja se pojavljuje svake godine.

 

Kako spriječiti infekciju virusom gripe?

- u vrijeme trajanja pandemije gripe izbjegavajte zatvorene prostore gdje boravi mnogo ljudi, odnosno izbjegavajte svaki nepotreban kontakt s većim brojem ljudi i osobama koje imaju simptome respiratorne bolesti.

- redovito prozračujte prostorije

- pridržavajte se uputa zdravstvenih djelatnika.

- često perite ruke vodom i sapunom, ili koristite alkoholni dezinficijens za ruke (mora sadržavati barem 60% alkohola).

- pravilno perite ruke, sa sapunom i vrućom vodom, te svaki prst pojedinačno.

- kada kašljete i kišete prekrite usta i nos papirnatom maramicom koju nakon toga, kao i nakon brisanja nosa, treba baciti u kantu za otpatke, a ne spremati u džep ili torbu.

 

- ako nemate maramicu prekrite usta i nos rukavom, a ne rukom ako nemate mogućnost odmah oprati ruke.

- izbjegavajte doticanje očiju, nosa ili usta rukama koje niste prethodno oprali i tako spriječite ulazak virusa preko sluznica.

 

Koji su simptomi gripe?

- povišena tjelesna temperatura

- glavobolja

- umor

- bolovi u mišićima

- kašalj

- grlobolja

- curenje iz nosa ili neprohodnost nosa

- ponekad se mogu javiti bolovi u trbuhu, mučnina, povraćanje i proljev

 

 

Ako imate simptome gripe

Ako obolite od gripe ostanite kod kuće, ne odlazite u školu ili na posao, ne vodite bolesno dijete u dječji vrtić i tako smanjite mogućnost prijenosa bolesti na druge. Ako imate simptome gripe, izbjegavajte bliski kontakt s drugim neimunim osobama, a ako to nije moguće nosite masku preko usta i nosa. Izbjegavajte zajedničko korištenje ručnika, odjeće, čaša i ostalog pribora za jelo, ako nisu prethodno oprani. Odvojite osobne stvari oboljele osobe kako ih ne bi koristili ostali članovi obitelji. Pri dodiru pribora za jelo, posteljine i odjeće bolesnika možete koristiti zaštitne rukavice za jednokratnu uporabu, ali uvijek nakon takvih postupaka operite ruke. Ručke na vratima i ostale predmete u kući i na radnom mjestu koji se često dodiruju rukama povremeno prebrišite alkoholnim dezinfekcijskim sredstvom

 

Što učiniti ako obolite od pandemijske gripe?

Javite se svom liječniku obiteljske medicine koji će Vam dati savjet, ako je potrebno dogovoriti dolazak u ambulantu ili kućnu posjetu. Samo najteže slučajeve oboljenja i bolesnike kod kojih je došlo do komplikacija uputiti u bolnicu. Pridržavajte se savjeta liječnika. Pijte dovoljno tekućine. Jedite lako probavljivu hranu. Izbjegavajte alkoholna pića. Snizite povišenu tjelesnu temperaturu. Ako je potrebno uzmite lijek protiv bolova. Ne zanemarite svoju redovitu terapiju ako ste kronični bolesnik. Poseban oprez potreban je kod oboljele djece, trudnica i teških kroničnih bolesnika. Pratite upute objavljene u medijima ili na internetskim stranicama

 

Trodnevna vrućica 

Egzantema subitum, rozeola infantum ili trodnevna vrućica je akutna virusna bolest koja se najčešće javlja u dojenačkom periodu, a obilježena je visokom trodnevnom vrućicom i osipom koji izbija nakon pada temperature.

Ranije se sindrom rozeole pripisivao raznim virusima (tipa adenovirusa, parvovirus B19, virus parainfluenzae, echo 16 ), međutim, danas se zna da je uzročnik ove bolesti humani herpes virus-6. Postoje dva tipa humanog herpes virusa - A i B, a gotovo sve primoinfekcije djece uzrokovane su tipom B.

Nakon primoinfekcije virus ostaje u organizmu (u limfocitima i respiratornim sekretima) vjerojatno doživotno i može se reaktivirati kao febrilna bolest, hepatitis ili upala pluća.

Egzantema subitum je raširena u cijelom svijetu, a javlja se sporadično tijekom cijele godine. U krajevima s umjerenom klimom ipak se češće javlja u proljeće i ljeto. Jedini izvor zaraze je čovjek, a prenosi se od asimptomatskih kliconoša, starije djece i odraslih koji nose virus cijelog života. Oboljevaju najčešće starija dojenčad i djeca do 3.godine, premda je bolest opisana i u drugim dobnim skupinama.

 

Inkubacija traje od 7-17 dana, najčešće oko 10 dana.  

Bolest počinje naglo s temperaturom koja se brzo povisi do 39 ili 40 C, što u neke mlađe djece može uzrokovati kratkotrajne konvulzije. Temperatura traje 3 dana, po čemu je bolest i nazvana, potom naglo pada i kada se temperatura normalizira izbija osip. Osip se javlja najprije na trupu, brzo se širi po vratu i ekstremitetima, nježne je svjetloružičaste boje, a traje 1-2 dana i nestaje bez ikakvih tragova. Karakteristično je da je dijete unatoč visokoj vrućici dobrog općeg stanja, dobro raspoloženo.

Ovakvu tipičnu kliničku sliku, međutim, preboli samo 20% djece, dok kod ostalih bolest prođe kao nediferencirana febrilna bolest. U neke djece može se javiti blagi otok limfnih čvorova vrata i blaži simptomi prehlade. Ponekad vrućica traje kraće ili dulje od tri dana, a osip se može javiti i za vrijeme trajanja temperature.

 

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. U krvnoj slici se u prva tri dana, dok traje vrućica, nađu povišeni leukociti, što može pogrešno navesti na postavljanje dijagnoze bakterijske infekcije. Prestankom temperature broj leukocita pada ispod normalnih vrijednosti uz pojavu limfocitoze, tj.povišenog broja limfocita, što traje tjedan do 10 dana. Liječenje je simptomatsko, što znači da treba snižavati povišenu tjelesnu temperaturu i davati djetetu dosta tekućine. Ne postoje posebne mjere sprečavanja i zaštite od ove bolesti, prognoza je odlična.

 

 

 

Dojenje i gripa H1N1

Opće je poznato da dojenje jača imunitet bebe, no što učiniti ako majka ili dijete oboli od gripe. Stručnjaci savjetuju da se nastavi s dojenjem. 

Majčino mlijeko sadrži antitijela i druge zaštitne elemente koji pomažu u sprečavanju zaraza kod beba i djece. Dojenje je značajna komponenta zaštite djece od virusa H1N1.

Ako majka ili dijete oboli od gripe ili se samo sumnja na bolest, stručnjaci savjetuju da se nastavi s dojenjem, po potrebi čak povećati broj podoja jer kod eventualnih želučanih tegoba majčino mlijeko štiti od dehidracije. Virus se ne prenosi majčinim mlijekom, a nastavak dojenja najbolja je zaštita za dijete. Iako se beba može zaraziti virusnom infekcijom, jedinstvena zaštita koju bebi nudi majčino mlijeko može prevenirati infekciju ili ublažiti simptome kod većine beba. 

Ono na što možemo utjecati jest pridržavanje uputa kad je higijena u pitanju:

- ne preporučuje se prekrivanje usta rukom ili laktom prilikom kihanja obzirom na položaj djeteta dok sisa (lice je blizu nadlaktice).

- možete razmotriti nošenje maske tijekom podoja (dokazano je da maska smanjuje širenje zaraze od već zaražene osobe, ali ne i da štiti zdrave osobe od zaraze).

- ako ste previše bolesni da biste se brinuli o djetetu ili ga dojili, možete mlijeko izdajati kako bi netko drugi nahranio dijete. Pritom treba paziti da se ne kontaminiraju dijelovi izdajalice, a naročito ne dijelovi koji dolaze u kontakt s mlijekom. Temeljito operite ruke prije izdajanja. 

 

- antivirusna terapija sigurna je za korištenje tijekom trudnoće i dojenja.

 

Asistenti u nastavi

Asistenti u nastavi za djecu s posebnim potrebama u svijetu su već dugo normalna stvar, ali kod nas je takav oblik rada još u začetku. O čemu se radi? To je oblik podrške učenicima s posebnim obrazovnim potrebama koji su uključeni u redovan sustav odgoja i obrazovanja. Dosadašnja iskustva su pokazala da je uvođenje asistenta u nastavu od velike važnosti za dijete, ali i za nastavnika te za samu školu. Nije rijetkost da u jednom razredu na 30 djece ima dvoje do petoro djece s posebnim potrebama. Nastavnici nisu dovoljno educirani niti imaju dovoljno vremena posvetiti se djeci kojima je dodatna pažnja potrebna, i tada se često dogada da takva djeca ne završe niti srednju školu. Uvođenjem asistenta  u nastavni sustav daje se prednost djeci koja mogu, ali im samo treba dodatna pomoć. 

Asistenti u nastavi su nekad bili isključivo defektolozi, no danas se smatra da je bitnija osobnost i karakter asistenta, a kvalitetnu osobu može se naknadno educirati uz pomoć specijaliziranih seminara. Kod nas takvu edukaciju organizira udruga IDEM, naravno uz potporu Ministarstva.

Kad je Hrvatska u pitanju, zakon je na ovom području prilično nedorečen. Iako roditelji imaju pravo tražiti asistenta za svoje dijete, to se rijetko kad provodi u praksi. Bez potrebne dokumentacije ne može se ništa, a nije dovoljna samo dijagnoza, nego i Rješnje o individualizaciji.

Rješnje o individualizaciji 

U Zagrebu se postupak odvija preko Gradskog ureda za obrazovanje i projakata Udruge IDEM i udruge PUŽ.  Ukoliko dijete ima navedenu dokumentaciju, škola je dužna primijenjivati individualizirani pristup, ali je važno priložiti upute za nastavnike, te nalaz i mišljenje iz kojeg se vidi koje teškoće dijete ima. Individualizirani pristup, kao i prilagođeni program, nije tipski dokument, nego se izrađuje prema osobitostima svakog učenika  koji ima posebne obrazovne potrebe. Treba razlikovati individualizirani pristup, individualizacija i prilagođeni program. Prvo se odnosi redovan program, ali ako dijete ima poremećaj pažnje tada će mu se npr. omogućiti kraći boravak u razredu, individualna nastava je redovan program, ali uz pomoć asistenta dijete obavlja svoje obveze, i na kraju prilagođeni program je prilagođen prema potrebama djeteta, nekad je to samo u nekim predmetima, nekad u svim. 

 

Individualizaciju u radu provode nastavnici, a stručni suradnik, ako nema defektologa tada je to pedagog ili psiholog, treba učitelju objasniti koji su to postupci. U uvodu Novog nastavnog plana i programa u poglavlju o učenicima s posebnim potrebama, piše u nakoliko navrata da su škole dužne, ako nemaju stručnjaka, osigurati stručnu pomoć izvan škole.

 

U svakom slučaju je potreban roditeljski napor u ostvarivanju prava vlastitog djeteta na primjereno školovanje, što znači da trebate inzistirati da se individualizacija provodi. Preduvjet za uspjeh vašeg djeteta je dobra suradnja sa  školom u kojoj ćete se dogovarati sa učiteljima i stručnim suradnikom koji će se postupci primjenjivati u školi, a što će se i na koji način raditi kod kuće.