DOPING I KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST

  • View
    218

  • Download
    3

Embed Size (px)

Transcript

  • 551

    Mr. sc. Matko Paji, asistentPravnog fakulteta Sveuilita u Splitu

    Toni Petkovi, savjetnikOpinskog dravnog odvjetnitva u Sinju

    DOPING I KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST

    UDK: 343 (497.5) Primljeno: 1. 03. 2008.Pregledni znanstveni rad

    Posljednjih godina gotovo svakodnevno smo svjedoci doping skandala u vrhunskom sportu. O problematici dopinga, kao najveeg zla modernog sporta, raspravlja se sve vie, te su sve glasniji zahtjevi za jo odlunijim koracima u njegovom suzbijanju. Namjera ovog rada je pruiti kratak uvid u problem dopinga u suvremenom sportu, njegovu etiologiju i fenomenologiju, te razliite mogunosti pravnog, osobito kaznenopravnog, pristupa ovoj materiji.

    Na poetku rada razmatra se pojam dopinga, te se iznose najvaniji meunarodni dokumenti koji ureuju ovu materiju. Potom se iznose argumenti pro et contra uspostavljanja prekrajnopravne i/ili kaznenopravne odgovornosti za doping. Nakon lapidarnog poredbenopravnog prikaza, slijedi iznoenje pozitivnopravnog ureenja ove materije u hrvatskom prekrajnom pravu prema novom Zakonu o portu iz 2006. godine te razmatranje mogunosti kanjavanja za doping u pozitivnom hrvatskom kaznenom pravu sportaa i drugih osoba koje pored sportaa sudjeluju u koritenju dopinga.

    Kljune rijei: sportsko pravo, doping, kazneno djelo, prekraj

    1. UVOD

    Koritenje odreenih sredstava ili postupaka u cilju poboljanja sposobnosti i postizanja boljih rezultata u sportu staro je koliko i sam sport. Gdje god je vano pobijediti, natjecatelji e u pravilu traiti neko sredstvo, dozvoljeno ili nedozvoljeno, koje e im donijeti pobjedu. Ovo e posebno biti sluaj u izrazito kompetitivnim drutvima, kao to je nae dananje. Stoga nas ne treba iznenaivati velika rasprostranjenost ovakvih sredstava u dananjem sportu. Meutim, koritenje takvih sredstava zabiljeeno je jo u antikoj Grkoj.1 Do vremena modernih Olimpijskih igara 1896. g., cijeli niz sredstava sa svrhom poboljanja sportskih rezultata ve je bio u uporabi; prednjaili su biciklisti koji su najvie koristili strihnin, kofein, kokain i alkohol.2 3 20-ih godina 20. stoljea postalo je 1 Poznato je da su ve sportai u antikoj Grkoj koristili odreene stimulanse u cilju jaanje svojih

    sposobnosti. A Brief History of Anti-Doping, dostupno na: http://www.wada-ama.org/en/dynamic.ch2?pageCategory.id=312 datum zadnje posjete: 5. oujka 2008.

    2 Ibid..3 Prvi dokumentirani zabiljeeni sluaj dopinga u novijoj povijesti dogodio se 1865. g. kada su nizozemski

    plivai koristili stimulanse. Koristila su se razna sredstva, od kodeina pa sve do strihnina, koji je u

    Mr. sc. Matko Paji, Toni Petkovi: Doping i kaznenopravna odgovornostZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 3/2008., str. 551.-582.

  • 552

    jasno da je potrebno uspostaviti zabranu koritenja odreenih sredstava u sportu. Prva meunarodna sportska organizacija koja je uspostavila zabranu dopinga4 bila je Meunarodna amaterska atletska federacija, 1928. godine. Njen primjer slijedile su i brojne druge sportske organizacije, no te zabrane su uglavnom bile bez uinka budui da nije postojao sustav doping kontrola.5 Meunarodna biciklistika organizacija (UFI) i Meunarodna nogometna federacija (FIFA) su bile meu prvim organizacijama koje su uvele doping testove u svoja Svjetska prvenstva, uinile su to 1966. godine.6 Godinu dana kasnije Meunarodni olimpijski odbor je osnovao svoju Zdravstvenu komisiju i utvrdio svoju prvu listu zabranjenih supstanci. Na Olimpijskim natjecanjima, prve doping kontrole su provedene na zimskim Olimpijskim igrama u Grenobleu i na ljetnim Olimpijskim igrama u Mexico Cityu.7

    U poetku su sankcije prekriteljima doping pravila bile iskljuivo sportske prirode. No, miljenja kako bi se i drava svojim represivnim aparatom trebala ukljuiti u borbu protiv dopinga kao najveeg zla modernog sporta, postajala su sve glasnija i utjecajnija. Takvi stavovi, prema kojima bi za koritenje dopinga trebalo predvidjeti kaznenopravnu ili barem prekrajnopravnu odgovornost, doveli su do toga da je najvei broj drava poduzeo zakonodavne korake u tom pravcu, dok je u veini ostalih zemalja to pitanje na dnevnom redu.8 Ovaj rad se bavi samo materijalnopravnom problematikom borbe protiv dopinga; procesnopravna pitanja, osobito vrlo zanimljivo i sporno pitanje naina dokazivanja i dokaznog standarda kod utvrivanja dopinga, zbog svog opsega izostavljena su iz ovog rada u namjeri kvalitetnijeg elaboriranja navedenih pitanja u posebnom radu. Iz istih razloga, te budui da je rije o povezanim pitanjima, u ovom radu nije naveden ni postupak utvrivanja i dokazivanja dopinga pred sportskim tijelima.

    dozama manjim od smrtonosnih vrlo moan stimulans. Na Olimpijskim igrama 1904. g. ameriki maratonac Thomas Hicks, koji je pobijedio na tadanjoj utrci u maratonu, morao je biti reanimiran od strane lijenike ekipe, jer je popio konjak sa kokainom i strihninom. Ve 1932. g. sprinteri (trkai atletiari na kratke staze) su eksperimentirali s nitroglicerinom kako bi im se proirile koronarne arterije, a kasnije su uzimali i Benzedrin. No prava era dopinga poela je predstavljanjem testosterona u obliku injekcija 1935. te kasnijim razvojem anabolikih steroida. Vie o tom razvoju v. Tepi, Goran; Francis, Charlie, Doruak ampiona, tajne sportske farmakologije, Lexia, Zagreb 2002. str. 3.-5.

    4 Rije doping se, prema nekim navodima, prvi put pojavila u jednom engleskom rjeniku oznaavajui odreenu mjeavinu opijuma i narkotika. U pogledu korijena rijei postoje razliita miljenja. Prema jednom, rije vue korijen iz jednog dijalekta koji se govori u jugoistonoj Africi, a oznaava alkoholno pie s vrlo visokim postotkom alkohola koje se koristilo kao stimulans prilikom obavljanja ritualnih obreda. Prema drugom miljenju, rije potjee iz nizozemskog jezika, gdje bi rije doop oznaavala gustu tekuinu koja se koristi u cilju poveanja postignua. Mller, Anja, Doping im Sport als Strafbare Gesundheitsbeschdigung ( 223 Abs. 1, 230 StGB)?, Nomos Verlagsgesellschaft, Baden-Baden, 1993. str. 15.

    5 A Brief History of Anti-Doping, op. cit. (bilj. 1). 6 Ibid. 7 Ibid. 8 Naravno, kaznenopravna regulacija dopinga nije jedina mogua dodirna toka kaznenog prava i sporta.

    Za druge takve sluajeve, osobito u vezi nasilja na sportskim natjecanjima te prijevara u sportu, v. Traversi Alessandro, Diritto penale dello sport, Giuffre Editore, Milano 2001. str. 39.-95.

    Mr. sc. Matko Paji, Toni Petkovi: Doping i kaznenopravna odgovornostZbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 3/2008., str. 551.-582.

  • 553

    2. POJAM DOPINGA

    Doping je prema defi niciji Meunarodnog olimpijskog odbora koritenje, uzimanje i davanje ljudskom organizmu stranih supstanci ili veih koliina supstanci koje organizam sadri, s ciljem da se na umjetni nain stimuliraju, odnosno uveavaju natjecateljske sposobnosti sportaa, to je u suprotnosti sa sportskom etikom, kao i fi zikim i mentalnim integritetom sportaa.9 10

    Prema Svjetskom kodeksu protiv dopinga Olimpijskog pokreta dopingom se smatra: (1) prisustvo zabranjene supstance ili njenih metabolita ili markera u uzorku urina ili krvi sportaa, (2) koritenje ili pokuaj koritenja zabranjene supstance ili zabranjene metode, (3) odbijanje ili nepristupanje davanju uzorka bez opravdanja, nakon obavijesti, kao to je ovlateno u primjenjivim pravilima protiv dopinga ili na drugi nain izbjegavanje davanja uzorka, (4) prekraj primjenjivih zahtjeva u vezi dostupnosti sportaa za testiranje izvan natjecanja ukljuujui neosiguravanje traenih informacija o mjestu prebivalita i proputeni testovi koji se proglaavaju na osnovi razumnih pravila, (5) neovlateno upletanje ili pokuaj upletanja u bilo koji dio dopinke kontrole, (6) posjedovanje zabranjenih supstanci i metoda, (7) nezakonita trgovina zabranjene supstance ili metode te (8) davanje ili pokuaj davanja zabranjene supstance ili metode sportau ili pomaganje, poticanje, prikrivanje ili druga vrsta sauesnitva koja ukljuuje prekraj pravila protiv dopinga ili pokuaj prekraja.

    Vrlo je vano navesti sve ove elemente dopinga, jer gore navedena ponaanja, u sluajevima predvianja prekrajnopravne i/ili kaznenopravne odgovornosti za doping, u veini zakonodavstava predstavljaju bie prekraja, odnosno kaznenog djela. Naime, zakonski opis prekrajnog ili kaznenog djela dopinga u veini sluajeva samo koristi rije doping ili rijei zabranjena sredstva ili postupke; dakle, rije je o blanketnoj dispoziciji, to znai da moramo koristiti defi niciju dopinga navedenu u sportskom pravu kao i listu zabranjenih tvari i metoda.

    Radi boljeg uvida u problematiku, iznijet emo listu zabranjenih supstancija i metoda za 2006. godinu.11

    Razlikuju se (1) supstancije i metode zabranjene u svako doba (tijekom i izvan natjecanja), (2) supstancije i metode zabranjene samo tijekom natjecanja, te (3) supstancije zabranjene samo u odreenim sportovima.12 9 Izvor: Internet stranica HOO-a: http://www.hoo.hr/sport/doping/index.htm10 Budui da ne postoji opeprihvaena pravna defi nicija izraza doping, pitanje to je doping svaka

    sportska organizacija sama odreuje. Stoga nemaju sve meunarodne sportske organizacije jednaku defi niciju dopinga. Budui da su sportske organizacije ustrojene na hijerarhijskom principu, defi nicija dopinga se prenosi s meunarodnog na nacionalni nivo unutar nekog sporta. No, Kodeks protiv dopinga Svjetske antidoping agencije polako postaje standard kojeg usvaja sve vie sportskih organizacija. Vieweg, Klaus, The defi nition of doping and the proof of a doping offense (an anti-doping rule violation) under special consideration of German legal position, Marquette Sports Law Review, Vol. 15.1., 2004-2005. str. 37.-38.

    11 Izvor: Lista zabranjenih supstancija i metoda za 2006. godinu, preuzeto sa: http://www.hoo.hr/dokumenti/wordpdf/doping/Zabranjene_supstancije_i_metode2006-hr.pdf

    12 Prema l. 4.3.1. Svjetskog kodeksa protiv dopinga, da bi neka sup