K R U G M L A D I H 1

12

Februar 2019

Budvanski časopis za mlade

Besplatan primjerak

Jovana Mršulja

Mladi telenti

Predrag Zenović

Saglasja

Milica Kankaraš

Harfa

Ivana Babić

Linije dodira

K R U G M L A D I H2

NVO JUVENTAS: OKO 75 POSTO MLADIH U CRNOJ GORI PROBALO ALKOHOL SA 13 GODINA

DIJANA MILOŠEVIĆ, PSIHOLOG: SVE VIŠE MLADIH U CRBOJ GORI KORISTI PSIHOAKTIVNE SUPSTANCE

PREDSTAVA O VRŠNJAČKOM NASILJU "IGRE ISTEENE" IZVEDENA PRED BROJNOM BUDVANSKOM PUBLIKOM

JOVANA MRŠULJA: BEZ AMBICIJE I VJEŽBE NIJE MOGUĆE OSTVARITI USPJEH

MILICA KANKARAŠ, PRVA DIPLOMIRANA HARFISTKINJA U CRNOJ GORI: O MUZICI ODLUČUJU ONI KOJI SE U NJU NE RAZUMIJU!

DR PREDRAG ZENOVIĆ, AUTOR POLITIČKO-FILOZOFSKIH OGLEDA „SAGLASJA“: POLITIČKO TIJELO CRNE GORE JE RAZJEDINJENO, IDEOLOŠKI, ETNIČKI, RELIGIJSKI...

MARINA MATIJEVIĆ, NAČELNICA ITC SEKTORA MINISTARSTVA PROSVJETE CRNE GORE: VAŽNO JE RADITI NA RAZVIJANJU SVIJESTI O ZNAČAJU I ULOZI DIGITALNE PISMENOSTI

TARIK JAŠAREVIĆ, NAJBOLJI MLADI PREDUZETNIK BALKANA: VAŠI SNOVI MOGU POSTATI STVARNOST UKOLIKO IMATE HRABROSTI DA IH SLIJEDITE

BALETSKA PREDSTAVA "ALISA U ZEMLJI ČUDA" ODUŠEVILA BUDVANSKU PUBLIKU

NENAD PAVIĆEVIĆ , NOVINAR I VODITELJ RT BUDVA: POLITIČARI DA STVORE AMBIJENT U KOME ĆE BITI POŽELJNO BAVITI SE NOVINARSTVOM

IVANA BABIĆ, SLIIKARKA I ARHITEKTA: „LINIJE DODIRA” SU ISKRENA UMJETNIČKA ISPOVIJEST

VALENTINA OROVIĆ: KNJIGE KOJE VOLIM I KOJE VOLE MENE

CIP-Katalogizacija i publikacija:Narodna Biblioteka Crne Gore, CetinjeKRUG mladih/glavna i odgovorna urednicaZorica Radenović.-2019,br 12 (februar)-.-Budva: Izlazi dvomjesečnoISSN 2337-067X= Krug mladihCOBISS.CG-ID 28603920

Časopis „Krug mladih“ je evidentiran u Ministarstvu kulture Crne Gore pod rednim brojem; 01-UPI-006/15-5757/2

K R U G M L A D I H 1

12

Februar 2019

Budvanski časopis za mlade

Besplatan primjerak

Jovana Mudreša

Mladi telenti

Predrag Zenović

Saglasja

Milica Kankaraš

Harfa

Ivana Babić

Linije dodira

KRUG MLADIH, BR. 12

GLAVNA I OGDOVORNA UREDNICA:Zorica Radenović

REDAKCIJA:Jovana JagetićMiloš BoretaTea Babić Mirjana KasalicaKsenija Franeta Jelena Stanić Ana Stanić Valentina OrovićVladimir Perazić

IZDAJE:NVO „Sedma sila mladih, Budva“www.krugmladih.comE-mail:

novinarskaradionica.budva@gmail.com

Tel: 068 393 178

PRIPREMA I ŠTAMPAIVPE - Cetinjewww.ivpe.me

SADRŽAJ:

OTAC BLAŽO BOŽOVIĆ : IMAMO U VISOKOM PROCENTU POROČNU OMLADINU

MANASTIR STANJEVIĆI: LUČA KOJA SVIJETLI VISOKO U POBORIMA

JASENKA LALOVIĆ: S ONE BANDE MOJE GORE JE POSVETA TRADICIJI, LJUBAVI I CRNOGORKI

DEBATNI KLUB SMŠ „DANILO KIŠ” NASTAVLJA DA NIŽE USPJEHE

7

21 30

10

5

6

9

13

14

16

19

21

24

26

28

34

K R U G M L A D I H 3

R I J E Č U R E D N I C ENa početku smo godine kada donosimo važne životne odluke. Odlučimo šta želimo i ne odustajmo kod prvih prepreka. One su samo male neravnine na putu, savladive ukoliko naučimo pravil-no da koračamo kroz život.

Ono što vam želim je da budete zdravi i uživate u mladosti. Sa-čuvajte vedar duh i optimizam. I ne zaboravite najljepšu ljudku osobinu – empatiju. Volite i darujte, jer ćete to isto primati.

Krug mladih će i dalje biti uz vas. Uživajte u novom broju časopi-sa i temama koje smo pripremili. Pratite nas i na portalu www.krugmladih.com

Zorica Radenović

Vladimir Perazić

Mirjana Kasalica

Ksenija Franeta

Valentina Orović

Miloš Boreta

Ana Stanić

Tea Babić

Jelena Stanić

Jovana Jagetić

K R U G M L A D I H4 K R U G M L A D I H4

“Svaki deseti učenik prvog, drugog i tre-ćeg razreda srednje škole aktivno konzu-mira neki od duvanskih proizvoda, a 75,5 odsto ih je probalo alkohol u prosjeku sa 13 godina, saopšteno je na okruglom stolu nevladine organizacije (NVO) Ju-ventas.”

Istraživanje je sprovedeno među učeni-cima prvog, drugog i trećeg razreda 41 srednje škole u 16 crnogorskih opština od 1. oktobra do 1. novembra na uzorku od 2.371 učenika i učenice, a predstavljeno je na okruglom stolu „Mladi i zdravstveni radnici“, koji je NVO Juventas, organizo-vao uz podršku Ministarstva sporta.

Saradnik na javno-zdravstvenim pro-gramima u NVO Juventas, Jovan Dašić, ocijenio je da rezultati istraživanja uka-zuju na zabrinutost u domenu zdravlja mladih.

„Nadam se da će istraživanje biti snažan apel na zdravstveni sistem u cilju pojača-nog ulaganja u preventivne programe iz zdravstvene brige o mladima“, istakao je Dašić.

On je kazao da su se, kada su u pitanju faktori rizika po zdravlje mladih, poseb-no osvrnuli na konzumaciju duvana, al-kohola i narkotika.

„Tako svaki deseti učenik aktivno konzu-mira neki od duvanskih proizvoda, dok više od polovine mladih koarisnika du-vana popuši više od pet cigareta dnevno. Ukoliko se osvrnemo na upotrebu alko-hola, 75,5 odsto mladih navodi da je pro-balo alkohol u prosjeku sa 13 godina, dok 7,8 odsto učenika navodi da je probalo neku psihoaktivnu supstancu“, rekao je Dašić.

On je kazao da više od polovine učenika poznaje nekoga iz bliskog okruženja mla-dog ko je korisnik određenih psihoaktiv-nih supstanci.

„Istraživanje je pokazalo da se više od jedne trećine mladih, 38,1 odsto, osjeća pod stresom svakodnevno, a nezanemar-ljiv je broj mladih koji imaju iskustva sa ljekovima za snižavanje anksioznosti, stresa i napetosti“, naveo je Dašić.

Prema njegovim riječima, mladi se o te-mama koje ih interesuju najčešće infor-mišu putem interneta, društvenih mreža i televizije.

„Njihovu pažnju treba usmjeriti putem tih komunikacionih kanala, ali i obu-čenih vršnjačkih edukatora, na odabir predmeta Zdravi stilovi života i na posto-jeće službe podrške u domovima zdrav-

lja“, ocijenio je Dašić.

On je ukazao da su, u okviru projekta, radili na promociji savjetovališta koja funkcionišu u okviru domova zdravlja, i zajedno sa srednjoškolcima, kako je po-jasnio, izradili preporuke za unapređenje rada programa savjetovališta za mlade.

Šefica Odjeljenja za empirijska istraži-vanja u Centru za monitoring i istraži-vanje (CeMI), Milena Nikolić, kazala je da podaci istraživanja ukazuju na to da 67,8 odsto učenika prvog, drugog i tre-ćeg razloga srednjih škola najčešće svoje slobodno vrijeme provodi tako što koristi internet ili društvene mreže.

„Na drugom mjestu, kao najčešća aktiv-nost koju upražnjavaju u svoje slobodno vrijeme, jeste druženje sa vršnjacima van škole, što najčešće podrazumijeva odla-ske u kafiće. Da u svoje slobodno vrijeme najčešće čitaju knjige navodi svaki dese-ti učenik, a da u svoje slobodno vrijeme najčešće posjećuju kulturne događaje, navodi svega 1,8 odsto učenika“, rekla je Nikolić.

Ona je kazala da je istraživanje pokazalo da više od tri sata dnevno na internetu provodi skoro polovina anketiranih uče-nika, a više od pet sati dnevno provodi svaki četvrti učenik, odnosno 24,7 odsto ispitanika.

„Da više puta nedeljno ili svakodnevno ostaje budno do kasno, navodi više od polovine ispitanika, odnosno 56,7 odsto“, kazala je Nikolić.

Istraživanje je, kako je rekla, pokazalo da 38,1 odsto ispitanika navodi da je više puta nedeljno ili svakodnevno pod stre-som, a da skoro nikada nije pod stresom, kako je kazala, navodi svaki četvrti ispi-tanik.

„Najčešći razlozi zbog kojeg učenici na-vode da se osjećaju da su pod stresom odnose se na obaveze u školi, njih 61,1 odsto, emotivni ili ljubavni problemi 23 odsto, 11 odsto navodi da se osjećaju pod stresom zbog porodičnih odnosa“, navela je Nikolić.

Ona je kazala da je istraživanje pokaza-lo da, ukoliko im je potrebna psihološka i emocionalna podrška, ukoliko osjećaju da su pod stresom, ispitani učenici/ce najčešće navode da se za pomoć obraćaju roditeljima.

„Ovaj odgovor daje 47,5 odsto ispitani-ka. 27,1 odsto ispitanika navodi da se u slučaju ovakvih problema najčešće za po-moć obraća drugu ili drugarici, dok 0,4

odsto navodi da se obraća za pomoć Sa-vjetovalištu za mlade ili domu zdravlja“, rekla je Nikolić.

Ona je kazala da skoro polovina anketi-ranih učenika/ca ne zna da savjetovalište postoji, a da 93 odsto navodi da nikad nije posjetilo savjetovalište za mlade pri domovima zdravlja.

„Da su nekad koristili tablete za smire-nje navodi 16,8 odsto ispitanika. Među onima koji navode da su nekad koristili ovu vrstu ljekova, gotovo polovina kaže da ih nabavlja tako što ih uzima iz kućne apoteke, jer ih koristi neko od porodice, a 17,6 odsto navodi da ih kupuju kod pro-davca koji ne zahtjeva recept“, navela je Nikolić.

Prema njenim riječima, 39 odsto ispi-tanika navodi da je nekad probalo neki duvanski proizvod, „a prvu cigaretu naj-češće u prosjeku probaju sa 13 godina“.

„Svaki deseti učenik aktivno konzumira neki od duvanskih proizvoda, i više od polovine onih koji su aktivni konzumenti duvanskih proizvoda, zapale više od pet cigareta dnevno“, rekla je Nikolić.

 75 odsto ispitanika, kako je kazala, navo-di da su probali alkohol.

„Anketirani učenici su u prosjeku pro-bali alkohol prvi put sa 13 godina. Svaki deseti učenik navodi da konzumira alko-hol više puta nedeljno ili svakodnevno. 7,8 odsto ispitanika navodi da je nekad probalo neku psihoaktivnu supstancu,

K R U G M L A D I H 5K R U G M L A D I H 5

dok više od polovine ispitanika navodi da poznaje nekog u svom okruženju od vrš-njaka koji koriste neku od psihoaktivnih supstanci“, kazala je Nikolić.

Ona je kazala da 31 odsto ispitanika na-vodi da su seksualno aktivni.

„Prvi seksualni odnos su imali sa 14 go-dina. 30,8 odsto ispitanika navode da pri prvom seksualnom odnosu nisu koristili zaštitu, a gotovo jedna trećina ispitanika navode da ne koristi zaštitu prilikom sek-sualnog odnosa“, rekla je Nikolić.

Ona je kazala da, kada govore o tome koje teme bi željeli da dobijaju u školi u većoj mjeri, tri najznačajnije teme koje se izdvajaju su načini zdrave ishrane, važ-nost i način upražnjavanja fizičke aktiv-nosti, kao i kontrola emocija i upravljanje stresom.

„Jedna trećina ispitanika navodi da uglavnom ne dobija savjete o tome kako da unaprijede svoje zdravlje od izabra-nog ljekara, a jedna trećina ih navodi da se ne osjećaju slobodnim da svog ljekara pitaju pitanja koja imaju veze sa svojim zdravljem“, rekla je Nikolić.

Kako je pojasnila, neke od najčešćih ra-zloga koje navode zašto je to tako, ispita-nici navode neljubaznost i nepristupač-nost medicinskog osoblja.

„Više od polovine ispitanika navodi da nikad nije prisustvovalo predavanjima koje Savjetovalište za mlade organizu-je u školi iz razloga što nisu znali da se

takva savjetovališta organizuju“, rekla je Nikolić.

Ona je kazala da više od polovine uče-nika  navode da su pohađali predmet Zdravi stilovi života u školi od čega je više od polovine ovih učenika zadovoljno nastavom, a 76 odsto ispitanika, kako je ukazala, navode da bi preporučilo ovaj predmet drugom učeniku.

Savjetnica u Direktoratu za Mlade Mi-nistarstva sporta, Andrea Popović, pod-sjetila je da je taj resor, kroz Strategiju za mlade, prepoznao segment koji se odnosi na zdravlje i bezbjednost mladih.

Ona smatra da je porazan podatak iz istraživanja koliko je mladih posjetilo savjetovališta, „jer smo vidjeli da se 30 odsto mladih susreće sa svakodnevnim stresom“.

„Veliki procenat mladih konzumira psi-hoaktivne supstance, alkohol i duvan, tako da mislim da i nastavnici treba da porade na informisanju mladih o posto-janju savjetovališta“, kazala je Popović.

Generalni direktor Direktorata za javno zdravlje i programsku zdravstvenu zašti-tu Ministarstva zdravlja, Miro Knežević, kazao je da su rezultati istraživanja koje je predstavljeno „donekle zabrinjavajući“.

„Mladi i djeca su jedna od najrizičnijih populacija u zdravstvenom sistemu, i dosta se vodi računa o toj populaciji. Po-čevši od Svjetovališta za mlade, koje je organizvano u saradnji sa Institutom za javno zdravlje i svim domovima zdravlja. U skoro svim domovima zdravlja postoje savjetovališta za mlade i treba te poten-cijale mladi da iskoriste“, istakao je Kne-žević.

On je rekao da iz više perspektiva gleda na podatak iz istraživanja da mladi nisu upoznati da postoje savjetovališta za tu populaciju.

„Trebali smo i mi da radimo na tome, da približimo to djeci, ali ne može samo jedna strana da radi na tom polju. Ako se interesuje samo Ministarstvo zdravlja za to, a ne interesuju se djeca ili druge institucije, nećemo doći do nekog uspje-ha. Moramo tu da uključimo sve strane, samo zajednički možemo da dođemo do cilja, a naš cilj je zdrava populacija“, sma-tra Knežević.

Glavna sestra u Svjetovalištu za mlade pri Domu zdravlja Andrijevica, Ivana Mike-tić Vasović, predstavila je dobar primjer prakse tog savjetovališta, navodeći da je cilj savjetovališta da mladi osnaže svoje

samopouzdanje, i da izgrade pozitivnu sliku kako o sebi, tako i o drugima.

„Cilj je da izgrade osjećaj odgovornosti za svoje postupke, da znaju da pravo iz-bora još uvijek postoji, ali ga treba samo pravilno prepoznati“, istakla je Miketić Vasović.

Ona je pojasnila da Savjetovalište za mla-de u Andrijevici, u skladu sa brojem osi-guranika, ima predviđene tri sesije rada, navodeći da ne obrađuju samo te teme, „jer bismo se prosto osjećali bespotreb-no“.

Miketić Vasović je kazala da problem predstavlja nedostatak kadra, koji je uzrokovan izostankom finansijske po-drške.

„Nedostatak kadra, mali broj sesija, ne-razvijenost Opštine, finansijska ograni-čenost, nije bila prepreka da moje Sa-vjetovalište ne zaživi u praksi. Potrebna je volja i ljubav za posao. Da bi zaživjelo jedno savjetovalište, komunikacija u tim savjetovalištima sa obrazovnim ustano-vama je od velike važnosti“, ocijenila je Miketić Vasović.

Ona smatra da bi, u radu savjetovališta, trebalo uvesti psihologe, kao i osigurati tehničku podršku za rad na terenu.

Vršnjačka edukatorka, Tara Tomanović, kazala je da je u septembru završila Ju-ventasovu obuku za vršnjačkog edukato-ra, navodeći da su tom prilikom proširili znanja na teme seksualnog i reproduk-tivnog zdravlja, polno prenosivih bolesti, nasilja, narkotika i zdravih stilova života.

Ona smatra da je vršnjačka edukacija značajna u prenošenju tačnih informa-cija.

„Kada sam držala radionice u svojoj ško-li „Ivan Goran Kovačić“ u Herceg No-vom, i kada sam razgovarala sa svojim vršnjacima i dok razmjenjujemo znanja o određenim temama, prolazimo kroz istu životnu fazu i imamo ista ili slična shvatanja. Mislim da se bliža komunika-cija ostvari između vršnjaka, nego kad su odrasli u pitanju. Naš odnos je prisniji i informacije se lakše dijele“, istakla je To-manović.

K R U G M L A D I H6 K R U G M L A D I H6

Milošević je istakla da se u perio-du adolescencije javljaju problemi identiteta, poteškoće  prihvatanja autoriteta,  eksperimentisanje sa “za-branjenim stvarima”, i  da su to neki od razloga  stupanja  u kontakt  sa pihoaktivnim  supstancama. Među razlozima koje navodi su  i  lično  ne-zadovoljstvo, zabrinutost,  pobuna protiv autoriteta, dosada,  porodični problemi, vršnjačko nasilje i  pristu-panje  određenoj vršnjačkoj grupi. Ali, presudnu ulogu imaju lična pre-dispozicija, porodični odnosi  i druš-tvena sredina. 

Ona smatra  da  je među  omladi-nom prisutna zabluda da marihuana nije droga, ili da je “laka droga” što im olakšava ulazak u  ovaj začarani krug.  Prema njenim riječima, ma-rihuana je najčešće prva supstanca koju zavisnici konzumiraju,  nesvje-sni    da je u pitanja zabluda koja ih može koštati života. Mišljenja je da se različitost kojoj mladi teže ne ostva-ruje  prihvatanjem takvih zabluda, već odgovoranim i zrelim pristupom životu.

Na pitanje kome  se  u Crnoj Gori zavisnici  mogu obratiti  za pomoć, Milošević je kazala da je jedna od adresa  Javna ustanova za smještaj,

rehabilitaciju i resocijalizaciju kori-snika psihoaktivnih supstanci “Kaka-rička Gora” u Podgorici. “Ova usta-nova  je dostupna  osobama starijim od 18 godina, a  iskustvo u radu po-kazuje  da je  određeni  broj klijenata uzrasta  od 19 do 30 godina života”, kazala je Milošević. 

Ona je istakla  tretmani u ovoj  usta-novi traju  po 12 mjeseci. Za to vri-jeme pacijenti  prolaze kroz različite faze  adaptacije, rehablitacije i reso-cijalizacije, psihijatrijsko praćenje, grupnu i individualnu terapiju, rad u grupi, radno-okupacionu terapiju, sportsko - rekreativne aktivnosti, rad sa porodicom...  

Kako je kazala, za pozitivan ishod re-habilitacije od velike važnosti je unu-trašnja motivacija i  spremnost za rad na promjeni, koja se temelji na unu-trašnjoj potrebi za drugačijim živo-tom.

“ To se odnosi na  one klijente koji imaju unutrašnju motivaciju i  jasno

definisan cilj kojem teže bez obzira što u određenim trenucima osjećaju da im je teško. Nasuprot njima posto-je i oni koji nijesu dovolno spremni za rad na promjeni, te kada se susretnu sa težinom promjene odustaju od tre-tmana, kazala je Milošević.

Ona je ocijenila da tretiranje bolesti zavisnosti spada u veoma zahtjevne zdravsteno-psiho-socijalne poduhva-te, te da se najveći broj zavisnika na tretman odlučuje tek nakon više go-dina konzumiranja. Presudni fakto-ri za izliječenje su volja i motivacija zavisnika da se suoči sa problemom i prihvati da nije dovoljno samo da se ostavi supstanca već i da se promijeni sama ličnost i životni stil. 

“Na društvenom nivou bolest zavi-snosti predstavlja jedan od najvećih globalnih problema. U pitanju je hro-nična, progresivna i recidivirajuća bolest koja kao i svuda u svijetu, tako i u Crnoj Gori ima tendenciju ra-sta”, zaklučila je Milošević.

SVE VIŠE MLADIH LJUDI U CRNOJ GORI KORISTI PSIHOAKTIVNE SUPSTANCE

Pripremila: Jelena Stanić

Dijana Milošević

DIJANA MILOŠEVIĆ, PSIHOLOG JAVNE USTANOVE “KAKARIČKA GORA”

“Zvaničnih podataka o broju mladih koji koriste psihoaktivne supstance u Crnoj Gori nema, ali iskustvo pokazuje da je sve više  korisnika,  najčešće sintetičkih droga, kao i da se donja

uzrasna granica prvog konzumiranja spušta sve do  osnovne škole ”, kazala  je za Krug mladih Dijana Milošević, psiholog Javne ustanove “Kakarička gora”.

K R U G M L A D I H 7K R U G M L A D I H 7

Pripremila: Jelena Stanić

Blažo Božović

“Mi kao narod imamo jako dobar i inteligentan naraštaj koji relativno lako uči strane jezike, dobri su sportisti, za mnogo ih je Bog dao, ali to se, na žalost, ne dešava. Da li kao društvo nismo zreli za njih ili nećemo/nemamo šta da im ponudimo kroz obrazovanje i mnoge druge aktivnosti pitanja su na koja država, društvo i crkva treba da daju odgovor”, kazao je za Krug mladih otac Blažo Božović, sveštenik pri crkvi ,,Sveti Đorđe“ pod Goricom, mag-istar bogoslovskih nauka i predstavnik Ter-apeutske zajednice ,,Zemlja Živih“ pri Mi-tropoliji crnogorsko-primorskoj.”

U razgovoru sa njim saznajemo zašto su mladi u danasnje vrijeme skloni porocima, kako im se mogu oduprijeti i zašto je depresija toliko prisutna među ljudima.

Poroci su oduvijek postojali, ali mladi lju-di danas češće upadaju u mreže zavisnosti. Šta je uzrok tome?

Grijeh je oduvijek postojao, a ne porok. Porok je slovenska riječ koja znači mrlja, bora dok se takođe, u srpskom jeziku, poistovjećuje sa manom, pogreškom ili zabludom, a danas i sa terminom zavisnosti. Tako da, kada čovjek ima neki porok, možemo slobodno reći da je on čovjek sa manom ili (po)greškom, što je samo jedan od mnogih dokaza da je čovjek u zabludi kada nije u jedinstvu sa Bogom koji

ga je stvorio. Mi kao narod imamo jako dobar i inteligentan naraštaj koji relativno lako uči strane jezike, dobri su sportisti, za mnogo ih je Bog dao, ali to se, na žalost, ne dešava. Da li kao društvo nismo zreli za njih ili nećemo/nemamo šta da im ponudimo kroz obrazovan-je i mnoge druge aktivnosti pitanja su na koja država, društvo i crkva treba da daju odgovor. Tako da, umjesto veoma uspješnog i organizo-vanog podmlatka, imamo u visokom procentu mrljavu (poročnu) omladinu.

Među omladinom je sve više korisnika droge i alkohola. Šta ih prema Vašem mišl-jenju navodi da pokleknu pred takvim iskušenjima?

Dostupnost i niska cijena droge i alkohola koji se promovišu na svakom ćošku. Naša djeca su prezaštićena i frustrirana te kao takva dolaze iz svojih kuća, što kasnije neminovno prelazi u anksioznost i depresiju.

Otkriva li narkomanija jednu neutoljivu i neugasivu metafizičku žeđ čovjekovu za smislom i ljubavlju tj. Bogom?

Naprotiv, podriva je! To je u početku neko novo iskustvo, potreba za ekstazom, za stan-jem van realnosti koje je (pro)uzrokovano spoljašnjim faktorom, tj. unosom psiho-ak-tivne supstance u organizam. Narkomanija je

sama po sebi jako sebična, autoerotska i au-todestruktivna potreba da se mijenja svijest i dođe u stanje zanosa koje je često puta vrlo blisko ludilu. Ne smijemo Božiju blagodat i ushićenost Duhom Svetim kod podvižnika i ugodnika Božijih ni u kom slučaju povezi-vati sa stanjem koje doživljavaju narkomani. Ljubav Božija naziđuje čovjeka čak i kad mi to u određenim situacijama ne vidimo kao ljubav, dok ljubav prema zloupotrebi psi-hoaktivnih supstanci je uvijek destruktivna i poražavajuća. Dobro je napomenuti da kod velikog broja zavisnika postoji jedna težnja, da li od malena ili se tokom života pojavi, da se dosegne neko ,,onostrano“ iskustvo, nešto „više“ nego što to prizemni osjećaji pružaju, neki opit koji nije od „ovoga svijeta“, ali put i način koji su oni odabrali da to ostvare to im zasigurno neće pružiti. Upravo je zbog toga jedan broj bivših narkomana, koji se izliječio u crkvi, iglu i špric, kako oni kažu, zamijenio kašičicom od Svetog Pričešća.

Kako Crkva može da pomogne mladima da se izbore sa brojnim iskušenjima?

Preventivno! Mada je tu najveća uloga roditel-ja da od malih nogu dovode djecu u crkvu, gdje će dijete da nauči da usvaja neprolazne vrijednosti, kojima čovjek zaista i živi. Mislim da danas roditelji nemaju dovoljno vremena, a ni strpljenja da se bave svojom djecom na pra-

IMAMO U VISOKOM PROCENTU P O R O Č N U O M L A D I N U„Kod velikog broja zavisnika postoji jedna težnja, da li od male-na ili se tokom života pojavi, da se dosegne neko ,,onostrano“ iskustvo, nešto „više“ nego što to prizemni osjećaji pružaju,

neki opit koji nije od „ovoga svijeta“, ali put i način koji su oni odabrali da to ostvare to im zasigurno neće pružiti kaže Blažo Božović

Otac Blažo Božović, magistar bogoslovskih nauka i predstavnik Terapeutske zajednice ,,Zemlja Živih“ pri Mitropoliji crnogorsko-primorskoj

K R U G M L A D I H8

vi način, ne postoji pedagogija ni druženje već samo mobilni telefon. Slušao sam o nekom američkom istraživanju koje preporučuje da se djeci do dvije godine nikako ne daju mobil-ni telefoni ni crtaći, a od dvije do uzrasta šest godina ne preko pola sata, a šta mi činimo? Osnovi pravoslavnog vaspitanja su idealno rešenje za pravoslavne ljude u Crnoj Gori. Crkva Božija prima sve ljude, ona je na prvom mjestu bolnica, u njoj se svi mi liječimo. Od prvih vjekova hrišćanstva pa do današnjega dana crkva nije prestala da brine o bolesnom i grijesima ranjenom čovjeku, koja je i udarila temelje savremene medicine u svijetu. Upravo zbog potrebe i pastirske brige da se nađe čov-jeku koji je obolio od psihoaktivnih supstanci, naša crkva u Novom Sadu (Eparhija bačka) osnovala je 2005. godine centar za rehabil-itaciju i resocijalizaciju zavisnika.

Navedite nam neki primjer, sa kojim ste se susreli, a koji svjedoči da je zaista moguće pobjediti takve poroke?

Ima ih dosta. Navedimo pravoslavnu tera-peutsku zajednicu ,,Zemlja Živih“ iz Novog Sada koja se decenijama bavi rehabilitacijom i resocijalizacijom zavisnika. Zahvaljujući tom programu na stotine njih su danas stabilni apstinenti. Čvrsta volja i vjera u iscjeljenje su, prema njihovom svjedočenju, ključ uspješnog liječenja od psihoaktivnih supstanci.

Recite nam nešto više o terapeutskoj za-jednici ,,Zemlja Živih“, koje metode rada primjenjujete?

To je pravoslavna crkvena zajednica koja promoviše zdrave stilove života zasnovane na hrišćanskom učenju i ljubavi. Za program zajednice konsultovana su iskustva Rimoka-toličke crkve, a naročito njene zajednice ,,Ćenakolo“ (Cenacolo) koja je i poslužila kao jedan od modela u pristupu naše crkve kada je rešavanje ovog problema u pitanju. Prilagođen čovjeku sa naših prostora program zajednice „Zemlja Živih“, po riječima njenih koordina-tora, i danas doživljava određena odstupanja i

promjene. Metod rada sa štićenicima uz obav-eznu izolaciju je realan, multidisciplinaran, unutrašnje integrisan, multidimenzionalan, specifičan, dugotrajan, a što podrazumijeva grupnu, individualnu i porodičnu terapiju. Osnovna terapija koja se koristi, možemo slo-bodno reći, je pravoslavna terapija koja izvire iz hrišćanskog bogoslovlja i tzv. Logotorepija (terapija smislom) Viktora Frankla. Stručna medicinska, sociološka, duhovna, psihološka i svaka druga dozvoljena pomoć su uključeni u terapiju, sem terapije medikamentima (trodon, metadon i dr.).

Jedan od problema koji je takođe prisutan u savremenom drušvu je depresija, budući da je savremeni način života skopčan sa stresom i napetošću, kako objašnjavate to stanje?

Mislim da je problem u terminu, jer našem narodu riječ ,,depresija“ ništa ne govo-ri i olako se koristi, imamo svoju sloven-sku riječ ,,čamotinja“ ili ,,uninije“ što znači malaksavati duhom, gubiti volju. Sa ovim saznanjem, treba raditi na podizanju duha i vedrine, što je u našoj sredini i okolini jako teško postići. Mnogo smo zavisni od mobilnih uređaja, interneta, televizije što uslovljuje manjkom živih odnosa, druženja, komunikacije, razmjene dobrih informacija i kvalitetnog sadržaja. Stres i napetost unosimo sami u svoj svakodnevni život, „brinemo se i uznemiravamo za mnogo, a samo je jedno potrebno“ po riječi Gospodnjoj (Lk. 10; 41-42). Mišljenja sam da nas to negdje u dubini našeg bića najviše muči, što ispunjavamo neke prolazne ovozemaljske zakone, a ne i Božije, što živimo samo tjelesno dok se za duhovno ni ne brinemo i otuda nam svaka bolest.

Budući da je to stanje danas mnogo prisut-no kod mladih ljudi, kako jedna depresivna osoba može da se opet raduje životu i da u njemu vidi smisao?

Ima više oblika depresije i najbolje je kada se depresivna osoba javi psihijatru i svešteniku, mislim da je to dobitna kombinacija. Pored farmakoterapije (ako je propisana) obavezna je radna terapija i terapija vjerom. Iako u našoj državi ima dosta posla, ljudi neće da rade, a puna su nam usta kako ne možemo nigdje da se zaposlimo, što ukazuje na gordost koja nas, nakon izvjesnog vremena, može uvesti u depresivna stanja. Zaboravili smo da radom nemamo vremena da mislimo na mnoge loše stvari, uz to dodati malo molitve i posta odlič-no je rešenje. Prihvatanje realnosti u kojoj živimo i kada ona nije ni malo laka, da se živi u sadašnjosti ne žaleći za prošlim vremenima i propuštenim prilikama, ne gajiti nerealne pla-nove za budućnost, i što je najvažnije, da sva-ko od nas bude zahvalan Bogu na onome što ima, sa posebnim osvrtom na svakodnevni rad na sebi su alati za organizovan i smislen život. Ne zaboravimo, da nam Gospod daje priliku u svakom trenutku za novi početak, a odluka „da uzmemo život u svoje ruke“ je na nama.

K R U G M L A D I H 9

Pozorišni komad o vršnjačkom nasilju “Igre isteene”, koji je napisala Ružica Vasić izveden je 21. decembra, u amfiteatru budvanske SMŠ „Danilo Kiš“, u organizaciji NVO Agora.

U predstavi su glumili tinejdžeri iz Budve koji su na sceni bili veoma ubjedljivi, dirljivi i duhoviti, žestoko angažovani, iskreni i svoji, jed-nostavno neodoljivi. Jednom riječju dali su sve od sebe i oduševili brojnu publiku.

„Jedan dio gledalaca bukvalno se pronašao u predstavi, bili su be-zobrazni i bučni, klinci o kojima ova predstava i govori, ali uskoro su utihnuli jer vjerujemo da su ih dirnule, i nadamo se zamislile potresne scene kojih nije manjkalo... Čestitamo od srca svim učesnicima koji su pokazali koliko su talentovani, odgovorni, profesionalni i kako se mogu boriti protiv vršnjačkog nasiljaali uskoro su utihnuli jer vjeru-

jemo da su ih dirnule, vjerujemo zamislile potresne sene kojih nije manjkalo“, saopštili su iz NVO Agora.

U predstavi su glumili: Mario Roganović, Marija Vlaović, Aleksa Stojanović,Isidora Labović, Mia Simić, Ksenija Mićković, Dušan Liješević, Iva Stanković i Mario Roganović.

Predstava je izvedena pod pokroviteljstvom Ministarstva sporta Crne Gore.

PREDSTAVA O VRŠNJAČKOM NASILJU “IGRE ISTEENE”IZVEDENA PRED BROJNOM BUDVANSKOM PUBLIKOM

K R U G M L A D I H1 0

Više od dvije decenije Debatni klub SMS „Danilo Kiš“ niže uspjehe na

državnim, evropskim i svjetskim prven-stvima. Od osnivanja davne 1997. godi-ne do danas, brojne generacije debatera predvođene mentorom Krstom Vukovi-ćem, učile su i prezentovale šta znači kultura dijaloga, razvijena krizička mi-sao, sposobnost brzog logičkog promi-šljanja i reagovanja, stil i ljepota govora, sposobnost i spremnost da se čuje drugo i do kraja sasluša drugačije misljenje. Prošle godine obilježen je jubilej 20 go-dina postojanja Debatnog kluba, kada je i proglašen za najbolji u Crnoj Gori.

Ni ove godine nijesu izostali uspjesi. Na nedavno održanom 18. državnom prvenstvu u debati, ekipa budvanskih gimnazijalaca osvojila je drugo mjesto. Domaćin takmičenja bila podgorička srednja škola Medresa “Mehmed Fatih. Ovogodišnji predstavnici Anastasija Đurović, Jovana Jagetić i Ivan Krivo-kapić takmičili su se u konkurenciji naj-jačih crnogorskih gimnazija i stručnih škola i ostvarili četiri pobjede u pet de-bata i time osvojili drugo mjesto. Teme su bile: “U pravosudni sistem Crne Gore treba uvesti suđenje porotom”, “Profe-sore u srednjim školama treba zamijeniti robotima”, “Treba slijediti razum a ne srce”, “Treba podizati spomenike samo istaknutim ličnostima iz domena umjet-nosti i nauke”.

Još jedno uspješno zavšeno državno pr-venstvo i uspjeh budvanskih debatera bio je povod da razgovaramo sa osniva-čem i mentorom Debatnog kluba SMŠ “Danilo Kiš” Krstom Vukovićem.

Šta je to debata, zašto je važna i koje sposobnosti razvija kod debatera?

Debata je struktuirana, argumentovana, civilizovana rasprava a priori zasnova-na na jednakim šansama sagovornika da ubijede u važnost i istinitost sopstvenog stanovišta. Usmjerena je po pravilu vi-soko vrednosnim ciljevima (beznačajne stvari ne traže debatu), što ima direktne pozitivne projekcije prema društvu, ali,

zavisno od uzrasta može biti itekako korisna i za indivualan razvoj. Podstiče proces sazrijevanja ličnosti, obogaćuje kognitivne kapacitete, razvija sposob-nost brzog logičkog promišljanja i re-agovanja, stil i ljepotu govora podiže na viši nivo, centrira značaj kulture di-jaloga, razvija sposobnost i spremnost da se čuje drugo i do kraja sasluša dru-gačije mišljenje. Debater praktično de-monstrira principe tolerancije, insistira na stalnom preispitivanju argumenata razvijajući modele i vještinu kritičkog mišljenja, omogućava sagledavanje kompleksnih društvenih problema iz ra-zlicitih uglova.

Isključujući pritisak ličnog stava, a po-sebno emotivni, debata snažno razvija osobinu samokritičnosti i preispitivanja vlastitih ubjeđenja, kao i sposobnost racionalnog obrazlaganja argumenata. Znanja i vještine koje podstiče i razvija debata bitne su determinante slobodou-mnog i civilizovanog pojedinca, a time i temelj građanskog aktivizma i demo-kratskog društva.

Kada je osnovan Debatni klub SMŠ „Danilo Kiš“?

Klub postoji od 1997. godine a prvi ko-raci su vezani za inicijativu profesorice Bojane Papović, koja je debatu na izvje-stan način “preporučila” Aktivu društve-nih nauka.

Na početku, od prvog radnog sastanka održanog 18.10.1997.godine, Debatni klub je okupljao dvadesetak učenika, da bi do kraja školske 97/98.godine taj broj bio skoro udvostručen. Nakon toga, slijedila je „borba“ na nekoliko fronto-va. Da se debata popularizuje i omaso-vi članstvo, da se održi kontinuitet rada uprkos brojnim preprekama (nerazumi-jevanje, otpor, finansije), da se izborimo za ravnopravan status sa ostalim klubo-vima na nivou Crne Gore, da se uhvati-mo u koštac sa svjetskim debatnim siste-mima-standardima. I uspjeli smo. Klub je ušao u treću deceniju postojanja.

Na koji način pripremate debatere i kako ih bodrite pred takmičenje?

Osim u posljednjih par godina postoja-li su redovni termini/sesije uključujući radne dane i vikende. Debatni program ne podrazumijeva samo takmičenja i pripreme za turnire već i rad na svim strukturalnim elementima. Radili smo debatne formate (KP, KPP, WS, AF), ar-gumentacijske strategije, logičke greške, stil, unakrsna ispitivanja i brojne druge segmente, a po potrebi obrađivali teme za raspisane turnire. U poslednje vrije-me zbog raznih opterećujućih okolnosti taj ustaljeni dugogodišnji tempo je malo usporen i racionalno sveden. Sastanci su ređi a priprema funkcionalno usmjerena na prioritetne događaje. To podrazumi-jeva kraći ali intezivniji uvid u temu

“Sve generacije su imale svoj iskaz, i ostale upamćene kao simbol timskog pregnuća, vjer-an pokazatelj vrijednosti budvanske omladine i predanog i kontinuiranog rada u debatnom

K R U G M L A D I H 1 1

odnosno izvore informisanja (internet, knjige, intervju sa stručnjacima), brže konstruisanje tzv. slučajeva i bržu podje-lu uloga (pozicija) u timu. Naravno, ne na štetu kvaliteta i po svaku cijenu. De-bata podrazumijeva timski rad i važno je da komuniciramo iskreno, bez sujete, uz viši nivo odgovornosti. Svaka debata se priprema, planira, postoje očekivanja ali ne i nezdrava presija. U tom smislu je važno da mi učenici vjeruju, da ono što govorim i tražim nije van njihovih moći. Zahvaljujući uzajamnom povjerenju, radu i predanosti, trema gubi uporište, samopouzdanje nužno raste.

Koliko je budvanska omladina zain-teresovana za ovakav vid edukacije?

Od prvog zvaničnog nastupa naših deba-

tera, ime SMŠ“Danilo Kiš“ uvršteno je u kategoriju mnogo iskusnijih i afirmisa-nijih klubova iz najuglednijih škola di-ljem bivše Jugoslavije. Od tada do sada, u proteklih dvadeset godina, pomenuta pripadnost eliti debatnih klubova kon-stantno je potvrđivana. Smjenjivali su se turniri na nacionalnom i regionalnom nivou, evropska i svjetska prvenstva, debatni kampovi, brojne TV debate, jav-ne debate, prezentacione debate i mno-ge druge aktivnosti kroz koje je prošlo preko hiljadu učenika. Među njima je bilo đaka svih razreda. Vjerovatno zbog predmetnih programa i svojevrsnog ta-kmičarskog etosa, domininantno su se prijavljivali gimnazijalci ali sjajni rezul-tati i vrhunski dometi debatera pripadali su svima. Sve generacije su imale svoj iskaz, i ostale upamćene kao simbol tim-skog pregnuća, vjeran pokazatelj vrijed-nosti budvanske omladine i predanog i kontinuiranog rada u debatnom progra-mu, bez kojeg zasigurno, brojni talenti ne bi došli do izražaja.

Koliko često učestvjete na takmičenji-ma?

Zavisi od broja raspisanih turnira a po-najviše od finansijskih mogućnosti. Sva-ke godine učestvujemo na državnom takmičenju, na revijalnim debatama povodom značajnih datuma, u raznim projektima (TV debate, konferencije, BalMun itd) a u prosjeku svake dru-ge godine na regionalnim, evropskim i svjetskim takmičenjima.

Na kojim takmičenjima ste učestvova-li tokom dosadašnjeg rada? Koje zna-čajne nagrade i priznanja ste osvojili?

Dvadeset i jedna godina intezivnog i ve-oma plodonosnog rada ne može stati u jednu rubriku vašeg časopisa. Za nas je najvažnije postignuće sa učenicima uče-šće na 5 svjetskih prvenstava u debati: Vels 2006, SAD 2008, Qatar 2010, Tur-ska 2013. i Njemačka 2016. i 2 evropska prvenstva u Njemačkoj 2006. i 2011.

Po kriterijumima kao što su broj uče-

nika, raznovrsnost sadržaja, rezultati, organizacija takmičenja, 25.decembra 2017.godine na svečanosti povodom jedinstvenog jubileja, naš Debatni klub je proglašen za najboljeg u 20 godina Debatnog programa Crne Gore, ja sam dobio nagradu za najboljeg profesora – mentora u protekle dvije decenije. Klub, Sanja Rađenović kao najbolja bivša de-baterka i ja, takođe u svojim kategorija-ma, preko Centra za kulturu dijaloga iz Sarajeva, nominovani smo i za najbolje u Evropi.

Po čemu je budvanski Debatni klub prepoznatljiv?

Kad otputujete negdje (čak i van Crne Gore) i sretnete se sa profesorima drugih škola, sa đacima, jedno od prvih pitanja je vezano za naš debatni klub. Samo u Sloveniji smo bili 8 puta. Zahvaljujući poznanstvu preko debate ostvarili smo u dva navrata razmjenu učenika sa gi-mnazijom “Franc Miklošič” iz Ljutome-ra. Pa sjajnu saradnju sa banjalučkom gimnazijom i drugim školama BiH, sa čačanskom gimnazijom, beogradskim gimnazijama i ekonomskim školama, školama iz Pirota i Niša, omladinskim forumom Skoplja itd, itd.

Mi smo 20 godina mukotrpno stvarali ugled i poseban imidž ne samo po pita-nju debate. Prezentovali smo sve najbo-lje što budvanska omladina ima i po pi-tanju obrazovanja i u pogledu oratorskih znanja i vještina, ali i po pitanju kulture.

Srećan sam što na svakom mjestu gdje smo bili a i na drugim gdje su čuli za nas, imamo širom otvorena vrata.

Organizujete susrete i prijateljske de-bate sa drugim školama i gradovima. Jeste li zadovoljni saradnjom sa njima?

Malo je poznato da sam u značajnim pe-riodima konstituisanja i jačanja Debat-nog programa vodio učenike u Herceg Novi, Kotor, Tivat, Cetinje, Bar, Ulcinj, Mojkovac, Bijelo Polje, Berane, i tamo organizovao tzv.prezentacione debate.

Pripremile: Ana Stanić, Jovana Jagetić

programu, bez kojeg zasigurno, brojni talenti ne bi došli do izražaja”, kaže za Krug mladih Krsto Vuković , predsjednik Debatnog kluba SMŠ «Danilo Kiš».

K R U G M L A D I H1 2

Moji đaci su godinama prenosili znanje o debati i žar bavljenja debatom i mno-gima pomogli da se uključe u Debatni program Crne Gore. Malo je poznato i da je zahvaljujući nama debata zaživje-la po prvi put u istoriji ruskog obrazov-nog sistema. Nakon saradnje i susreta u Budvi a potom i formiranja BIDA-e (budvanska debatna akademija), njihovi debateri su zajedno sa našim učestvova-li na svjetskom prvenstvu u Dohi. To je bilo prvo svjetsko prvenstvo za Ruse a treće za nas.

Koliko puta je Debatni klub SMŠ “Danilo Kiš” bio domaćin i organiza-tor državnih i drugih takmičenja?

15 puta. Posljednje je bilo prošle godine prvenstveno zahvaljujući TO Budva na čemu smo neizmjerno zahvalni. Mnogo puta do sada, Opština je nalazila način da podrži ne samo naše uče-nike već i Debatni program u cjelini. Po-sebno sam p o n o s a n na Budva Open, me-đunarodno t a k m i č e -nje koje je okupljalo i po 200 u č e s n i k a iz brojnih z e m a l j a . Nažalost , u p r k o s enormnom značaju za našu školu ali i cijeli grad, prije n e k o l i k o godina de-sio se mali zastoj. Nadam se da neće dugo trajati.

Kako je nastala emisija “Mislionica“ koje je emitovana na Televizoji Crne Gore?

Centar za kreativnu komunikaciju “Lo-gos” je krovna institucija koja realizuje Debatni program u našoj zemlji već 16 godina. Za to vrijeme, između ostalog radili smo TV debate na TV Budva, Federalnoj TV BiH i lokalne dokumen-tarne programe. Mislionica je projekat kojeg sam radio i prije desetak godina na TVCG. Tada smo prvo realizovali Pr-venstvo Crne Gore u Pljevljima gdje je 6 najboljih ekipa steklo pravo snimanja na TVCG, a potom smo i snimili dese-tak debata. Ovog puta, po kriterijumima Debatnog programa u konkurenciji 24 škole određeno je 12 timova za 12 emi-

sija po klasičnom kup-sistemu. Škole su u svakoj emisiji predstavljene video materijalom, učenici debatuju na različi-te teme. Naš tim je bio u malom proble-mu zbog otkazivanja nekih učenika pred sami nastup ali sveukupno gledano, za-dovoljan sam učinkom. Anastasija Đu-rović, Jovana Jagetić i Ivan Krivokapić odradili su prvu debatu u životu i to pred kamerama i ostavili sjajan utisak.

Jeste li zadovoljni rezultatima nedav-no održanog državnog prvenstva u debati?

Takmičenje je održano 7-9.12. u Me-dresi “Mehmed Fatih” u Podgorici. Pri-javljeno je bilo 18 ekipa, 13 se izdvoji-lo za 3 obavezna kruga na teme: “Ovaj Dom smatra da u pravosudni sistem Crne Gore treba uvesti suđenje poro-tom” i “Ovaj Dom smatra da profeso-

re u srednjim školama treba zamijeniti robotima”. Nakon 3 pobjede u sve tri debate, naš tim u sastavu Anastasija Đu-rović, Jovana Jagetić i Ivan Krivokapić plasirao se u polufinale. U toj, 4. debati pobijedili smo tim gimnazije “Miloje Dobrašinović” iz Bijelog Polja, inače polufinalistu Mislionice na TVCG, a na temu: Ovaj Dom smatra da treba slijediti razum a ne srce”.

U finalu smo, nažalost, odlukom žrije-ba morali da zastupamo tezu da - treba podizati spomenike samo istaknutim lič-nostima iz domena umjetnosti i nauke - pa se poraz od tima cetinjske gimnazije mogao i pretpostaviti.

U svakom slučaju, činjenica da su na takmičenju bili timovi najjačih crnogor-skih škola, drugo mjesto je veliki uspjeh i još jedna potvrda veličine i renomea

našeg debatnog kluba.

Pamtite li neku anegdotu sa takmiče-nja i putovanja?

Bilo ih je mnogo. Evo jedne situacije sa svjetskog prvenstva u Velsu, 2006.godi-ne. Nije klasična anegdota ali pokazuje koliko je sve ovo o čemu pričamo za-pravo izuzetno složeno i ponekad teško. Kompletan nacionalni tim činili su de-bateri naše škole: Petra Bjelica, Andrija-na Nikić, Nina Smailagić, Milena Boja-nić, Jelena Jelušić. To je bilo naše prvo svjetsko prvenstvo i bili smo poprilično naoštreni. Naročito za jednu debatu - sa reprezentacijom Njemačke! Sa puno vo-lje i entuzijazma smo krenuli put škole, ušli u učionicu…Međutim, nakon deba-te i vijećanja sudija, uslijedilo je nemu-što obrazloženje u korist naših protivni-ka…i šok. Razlika kod troje sudija bila

je ukupno 2 poena (kod dvo-je po pola boda a može po j e d n o m i 30 ra-z l i k e ) …D a k l e , n e r v o z a . Ja izašao, p o k u š a -vam da shvatim da tako mora sa malim zemljama i da treba da smo mno-go, mnogo bolji da bi jedva po-b i j e d i l i , i pripre-mam šta da kažem đacima…

Međutim, prva od njih koja je izašla protutnja ko brzi voz pored mene, po-činje da plače, i ne sluša me šta pričam. Druga stavlja slušalice u uši i pojačava muziku takođe ne konstatujući me, treća me gleda ko iz tuđe glave i pita ima li kakva tableta za smirenje u maniru kao da traži čašu vode…Ćutanje….I taman kad sam pomislio da će ih brzo sve pro-ći, prilazi mi jedna od njih i kaže: “Nije ovo za mene, ja hoću kući, ali odmah” …E rekoh, ok, nema problema, sad ću pokušati da sredim specijalni avion za tebe. Imamo let za 15 dana ali kad čuju za problem, shvatiće…Umjesto pre-ma Budvi, naravno krenuli smo prema Kardifu. Vratili se u studentske odaje. Narednih 5 sati nisu izlazile iz sobe, san je bio rješenje. A ja sam presjedio ispred vrata jer mi je ključ bio u torbi kod njih.

K R U G M L A D I H 1 3

Da svira flautu Jovana Mršulja odlučila je kada je imala samo šest godina. Prošle godine izabra-na je za jednu od dobitnica nagrade iz Fonda za talente. Učenica je IV razreda srednje muzičke škole „Vida Matjan“ iz Kotora i dobitnica više od 30 nagrada od kojih su najznačajnije Međun-arodno takmičenje „Tahir Kulenović“ Valje-vo, Međunarodno takmičenje „Anton Eberst“ Novi Sad, ali i mnoge nagrade na republičkim takmičenjima, kako solo tako i sa duom i tri-om. Imala je brojna usavršavanja kod poznatih flautista Dejana Gavrića, Ljubiše Jovanovića, Felixa Rengglia, Peter-Lukas Graf, Lara Levai Aksin, a svakodnevo je uči profesoricaAndrea Petković Živković, njen glavni profesor. Jo-vanim uspjeh je dokaz da se znanje, trud i up-ornost isplate.

Šta te je podstaklo da konkurišeš za nagradu Fonda za telente.

Za dodjelu nagrade prijavila sam se jer sam htje-la oprobam ne sreću već to koliko vrijede moje dosadašnje nagrade i trud, kao i da vidim gdje sam ja u odnosu na svoju generaciju i uopšte srednjoškolce u našoj državi. Nagrada mi znači mnogo i smatram je priznanjem za sva moja dosadašnja dostignuća i moj cjelokupan rad.

Kada si počela da sviraš flautu?

Počela sam da sviram sa 6 godina. Oduvijek sam voljela muziku, još kao mala sam stalno igrala i pjevala te me zbog toga mama, koja je takodje svirala flautu, upisala u muzičku školu. Kako sam bila jako sitna odlučili smo se za flau-tu kao mali instrument ne znajući da posjedu-jem talenat za isti. Nakon prvih časova rodila se ljubav prema flauti i danas smatram da smo

odabrali pravi instrument za mene.

Kako se osjećaš na sceni i tokom nastupa?

Uvijek je teško stati na scenu, spremati se za neki nastup dugo i sve to prenijeti publici. Pos-toji odredjena doza treme kao znak odgovorno-sti prema sebi i prema dugima. Medjutim, kada se nastup završi ne postoji ljepši osjećaj i saz-nanje da putem istog mogu prenijeti i ostalima ljubav prema muzici i stvaranju.

Koliko ti znače brojne diplome i nagrade koje si osvojila i koja ti je najdraža?

Diplome i nagrade su za mene nešto posebno, nezavisno od osvojenog mjesta one predstavl-jaju trud i rad koji sam uložila. Za nagrade me vežu posebne uspomena, smatram da su pokaza-telj mog dosadašnjeg uspjeha. Najviše mi znači nagrada koju sam dobila na Medjunarodnom takmičenju “Anton Eberst” u Novom Sadu, gdje su se dijelile samo tri nagrade i na kom sam osvojila drugo mjesto među flautistima iz Kine i Japana koji su odlični svirači i veoma jaka konkurencija.

Baviš se i pjevanjem. Kako je došlo do toga?

Počela sam da pjevam u školskom horu sa 10 godina, i vrlo brzo sam se izdvojila kao solista. Nakon toga sam postala članica SPD “Jedinst-vo” gdje sam i danas solista. Mislim da pjevanje upotpunjuje moju ljubav za muzikom.

Kakve su tvoje ambicije za dalje školovanje?

Što se tiče planova za budućnost nakon završene akademije sigurna sam da ću gdje god me put odvede nastaviti da se bavim muzikom, flautom i pjevanjem. Takođe bih voljela da sviram u orkestru. Nastaviću da dajem sve od sebe i ostvarujem svoje želje i ciljeve.

Imaš li neku poruku za mlade talente?

Moja poruka mladim talentima je da bez am-bicije i vježbe nije moguće ostvariti uspjeh. Vjerujte u sebe i ulažite u u svoje znanje, jer ka-kvi god da su trenutni rezultati ono što naučite ostaje vam do kraja života, a to će se kad tad isplatiti.

„Vjerujte u sebe i ulažIte u svoje znanje, jer kakvi god da su tre-nutni rezultati ono što naučite ostaje vam do kraja životi”,

kaže za Krug mladih Jovana Mršulja, dobitnica ovogodišnje nagrade iz Fonda za talente. 

Pripremila. Ksenija Franeta

JOVANA MRŠULJA, DOBITNICA NAGRADE IZ FONDA ZA TALENTE

BEZ AMBICIJE I VJEŽBE NIJEMOGUĆE OSTVARITI USPJEH

K R U G M L A D I H1 4

Sa 14 godina Milica Kankaraš je upi-sala srednju muzičku školu “Vasa Pa-vić”, na odsjeku za klavir, i tada prvi put bila u prilici da čuje uživo harfu. Bio je to trenutak kada je odlučila da se posveti ovom muzičkom instrumentu. Sa 17 godi-na upisala je harfu na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, gdje je diplomirala 2013. godine. Kao student nastupala je na devetom i desetom Međunarodnom fe-stivalu harfe. Prvi solistički koncert je odr-žala u Podgorici februara 2011. godine u Centru savremene umjetnosti. Danas radi kao profesorica i taj posao doživljava kao posebno iskustvo i priliku da svakog dana nauči nešto novo.

Prva ste diplomirana harfistkinja u Cr-noj Gori. Da li Crnoj Gori treba harfa?

Harfa je zahtjevan instrument za čije svi-ranje je pored muzičkih sposobnosti neop-hodna i dobra fizička koordinacija. U da-našnje vrijeme kada ljudi žele da sve bude jednostavno poput klika na tabletu ili tele-fonu, posvećivanje bilo čemu što iziskuje cijelog čovjeka je nemoguća misija.

Na putu da postanem harfistkinja imala sam pravu podršku samo od najuže porodi-ce i nekoliko profesora. Ministarstva pro-

svjete i kulture nijesu reagovala na prepo-ruke profesorice Milice Barić koje je slala kada sam tek počela sa časovima harfe jer su o tome odlučivali oni koji se u muziku ne razumiju.

Pitanje da li je Crnoj Gori potrebna harfa postavio je i vaš sugrađanin prof.dr Pre-drag Zenović u svojoj knjizi ’’Saglasja’’. Žalosno, ali neko je u Muzičkom centru Crne Gore iz samo njemu znanih razloga donio poražavajuću odluku da harfista ne bude stalno zaposlen kao član orkestra iako postojim ja kao školovani harfista i odsjek za harfu sa osamnaest učenika. Uz to Crno-gorski simfonijski orkestar posjeduje kva-litetnu i skupocjenu harfu.

Kakvo je stanje u Crnoj Gori, kada je u pitanju muzička umjetnost? Da li se u dovoljnoj mjeri i na adekvatan način ulaže u mlade talente?

Ratimir Martinović sa svojim timom vodi Don Brankove dane muzike i posao koji oni obavljaju je na najvišem nivou i za svaku pohvalu. Mladi imaju mogućnost da čuju najveće muzičare svijeta u Kotoru dok je učenicima muzičkih škola omogućeno da se usavršavaju na seminarima kod izu-zetnih muzičara te da nastupaju. Potpuna

suprotnost Kotoru je, nažalost, Podgorica jer se u Podgorici samo povremeno može čuti kvalitetan koncert i vrlo malo pažnje se posvećuje mladima. Problem u Podgo-rici je sistemske prirode i glavna kočnica muzičkog razvoja je upravo Muzički cen-tar odnosno neki pojedinci iz rukovodstva. Međutim, ako novi direktor Muzičkog centra postane neko poput Ratimira Mar-tinovića ili Romana Simovića moguće je da ćemo, bez preuveličavanja, doživjeti preporod muzičke kulture na nacionalnom nivou.

Jedno vrijeme ste nastupali u sastavu Crnogorskog simfonijskog orkestra. Po čemu pamtite taj period života?

Bila sam gostujući član Crnogorskog sim-fonijskog orkestra od 2013-e do 2016-e. Kao pozitivno iskustvo bih izdvojila sa-radnju sa nekoliko inostranih, gostujućih dirigenata kao što su Šapovalov, Tajmer i Suđić jer je jedino pod njihovom dirigent-skom palicom Crnogorski simfonijski or-kestar zvučao kao simfonijski orkestar u pravom smislu te riječi. Pod dirigentskom palicom Grigorija Kraska, starog violiniste koji ne umije da diriguje profesionalno, naš orkestar ne zvuči ni približno kvalitetno jer Krasko ne umije da pravilno vodi orkestar.

“Neko je u Muzičkom centru Crne Gore iz samo njemu znanih razloga donio poražavajuću odluku da harfista ne bude stalno zaposlen kao član orkestra iako postojim ja kao

školovani harfista i odsjek za harfu sa osamnaest učenika“, kazala je za Krug mladih Milica Kankaraš, prva diplomira-na harfistkinja u Crnoj Gori.

Razgovarala: Jovana Jagetić

O MUZICI ODLUČUJU ONI KOJI SE U NJU NE RAZUMIJU!

MILICA KANKARAŠ, PRVA DIPLOMIRANA HARFISTKINJA U CRNOJ GORI

K R U G M L A D I H 1 5

Međutim, iako nije školovan za dirigenta postavljen je od strane Muzičkog centra na tu poziciju iako u Podgorici živi Irena Vu-ković, žena koja je diplomirala orkestarsko dirigovanje kod čuvenog Julija Marića. Na-žalost, nekim muškarcima u Crnoj Gori ne odgovara da žena bude dirigent jer imaju vrlo zabrinjavajuće predrasude prema ženi kao dirigentu. Inače, ne volim da se sjećam tog perioda jer sam doživjela da bolji tre-tman u orkestru imaju stranci, iako sam do-maći državljanin i sve svoje obaveze sam ispunjavala profesionalno tj. sve koncerte sam odsvirala čak i u nemogućim situacija-ma kada je od mene traženo da sviram djela za dvije harfe i orkestar. Tada sam morala da radim aranžmane, za koje nijesam bila plaćena, jer mi poštovanje prema kompo-zitorima i profesionalna etika nijesu do-zvoljavali da ijedna nota bude izostavljena iako na sceni nije bila druga harfa.

Koje su Vam prve uspomene vezane za harfu? Kada ste shvatili da Vas privlači baš taj instrument?

Majka je često preko gramofona puštala ploče klasične muzike a jedna od njenih omiljenih kompozija je Debisijevo “More”’ koja je pisana za orkestar u čijem sastavu se nalaze dvije harfe. S druge strane otac mi je, pored ostalog, čitao grčke mitove tako da me mit o Orfeju u kombinaciji sa impresionističkim djelima inspirisao da već kao dijete od tri-četiri godine poželim da sviram harfu.

Da li je bilo teško upisati harfu na Mu-zičkoj akademiji u Beogradu?

S obzirom da u Crnoj Gori nije postojao odsjek za harfu, upisala sam u nižoj mu-zičkoj školi klavir sa namjerom da steknem dobru tehniku da bih, kada se stvore uslo-vi za to, mogla brže savladati umjetnost sviranja harfe. Sa nepunih 14 godina sam upisala srednju muzičku školu ’’Vasa Pa-vić’’ na odsjeku za klavir i tada sam prvi put uživo čula harfu, zahvaljujući mojoj majci koja je imala sluha za moju upornu želju da se bavim ovim instrumentom. Ona je uspostavila kontakt sa profesoricom Mi-licom Barić, osnivačem i predsjednicom Udruženja harfista i prijatelja harfe Srbije. Profesorica Barić me je primila kao svog učenika i za svega tri ipo godine pripreme sam uspjela da dostignem akademski nivo i upišem fakultet. Postala sam prvi student u istoriji Fakulteta muzičke umetnosti u Beo-gradu koji je jedan instrument završio zva-nično u srednjoj školi (klavir) a sa visokim ocjenama upisao studije harfe.

Po čemu pamtite period Vašeg studira-nja u Beogradu?

Moje studije su bile ispunjene brojnim div-nim trenucima i svaki dan je bio vrlo sa-držajan. Na fakultet sam dolazila u osam ujutro da vježbam, pohađam predavanja, učim, a uveče sam uglavnom odlazila na koncerte i predstave u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, koje se nalazi u ne-posrednoj blizini fakulteta. Tokom studija

sam učestvovala na brojnim koncertima od kojih izdvajam učešće na Međunarodnom festivalu harfe i na Festivalu Univerziteta Umetnosti. Osjećam veliku zahvalnost pre-ma svim profesorima čiji sam student bila, jer sam zahvaljujući njima mnogo naučila o muzici. Diplomirala sam u 21-oj godini sa visokim prosjekom. Imala sam i čast da kao predstavnik mog odsjeka budem zvani-ca bala na Belom dvoru koji godišnje orga-nizuje kraljevska porodica Karađorđević za

najbolje studente.

Koje sposobnosti harfa razvija kod mla-dih ljudi i po čemu je specifična u odnosu na druge instrumente?

Prije svega, sviranje muzičkog instrumenta je jedina aktivnost koja aktivira čitav mo-zak i danas su dostupne studije koje poka-zuju da bavljenje muzikom od najranijeg uzrasta dovodi do većeg IQ-a i da podsti-če razvoj hipotalamusa. Kada je u pitanju harfa, o specifičnosti ovog instrumenta bi se mogli ispuniti tomovi, ali ću probati da, koliko je to moguće, ukratko iznesem neke ključne informacije. Harfa spada u jedan od najstarijih instrumenata jer su prve harfe stare oko pet hiljada godina. Njene preteče: liru, jal (yazh), angularnu harfu nalazimo kod antičkih civilizacija (Egipat, Asirija, Mesopotamija, Indija, Kina, Grčka...). Kel-ti su stvorili posebnu vrstu harfe koja je postala nacionalni simbol Irske. Modernu, pedalnu harfu je u 19.vijeku konstruisao francuski graditelj instrumenata Sebastijan Erar. Za razliku od keltske harfe koja je di-jatonski instrument (ograničen broj tonali-teta) i na kojoj se visina tona mijenja manu-elnom upotrebom tzv.kukica, pedalna harfa je hromatski instrument sastavljen od oko dvije hiljade djelova zbog kompleksnosti pedalnog mehanizma.

Jeste li se pronašli u ulozi profesorice?

Ne doživljavam sebe kao profesora u kla-sičnom smislu te riječi jer sam mnogo nau-čila i svakog dana učim od svojih učenika. Osjećam veliku radost što prolazim kroz to iskustvo. Prema tome, moji časovi su više razmjena znanja. Teško je objasniti to ne-kome ko nema želju da radi sa đecom ili ko je u prosvjeti da bi ’’odradio’’ časove.

K R U G M L A D I H1 6

Nedavno je iz štampe izašla prva knjiga dr Predraga Zeno-vića koji je svoje istraživačke nalaze o pitanjima identite-

ta, poretka, konstitucionalizma i demokratije objavio u knjizi političko-filozofskih ogleda koju je nazvao Saglasja. Knjigu mladog budvanskog politikologa izdala je Narodna biblioteke Budve, a prvi put je promovisana povodom obilježavanja Dana opštine Budva 23. novembra 2018. godine.

Dr Predrag Zenović (1986) rođen je na Cetinju, osnovnu i sred-nju školu zavšio je u Budvi, a potom Fakultet političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Magistrirao međunarodno javno pra-vo i ljudska prava u Letoniji (Riga Graduate School of Law). Doktorirao političku teoriju u Rimu (LUISS Guido Carli) i na Univerzitetu u Ženevi (Université de Genève). Autor priručnika za debatu i retoriku za srednjoškolce. Napisao veći broj stručnih radova u oblasti poltičke teorije, ljudskih prava i demokratije, i nekoliko u oblasti književne i pozorišne teorije. Autor edu-kativno-kreativnih radionica o medijskoj pismenosti, filmskom jeziku i evropskom filmu. Angažovan od 2016. godine kao pre-davač na Humanističkim studijama Univerziteta Donja Gorica.

Šta Vas je inspirisalo da napiše-te knjigu „Saglasja” i zašto ste je tako nazvali?

Inspiracija je u svakodnevici Crne Gore i nje-nom političkom životu, ali i u činjenici da se o njemu uglavnom ne misli normativno-teorijski nego strateški, analitič-ki i ideološko-partijski.

Jedan od Vaših ogleda počinje citatom „Đe prestaje strah, tu počinje sloboda”. Jesu li vremenom Cnogorci izgubi-li hrabrost?

Od Periklea i Tukidida, preko republikanske misli do savreme-nih liberalnih teorija, građanska hrabrost je temeljna društvena vrlina. Kao preduslov slobodi, jednakosti, pravdi… Građani Crne Gore su kao politička zajednica izgubile ovu vrlinu i to, bojim se, mnogo ranije od nas koji je danas činimo. Hrabrost pokazuju pojedinci, ali ne i obični građanin. I zato je naše poli-tičko polje, u osnovi, polje politike straha.

Priredila: Tea Babić

Dr Predrag Zenović, autor političko-filozofskih ogleda „Saglasja“POLITIČKO TIJELO CRNE GORE JE

RAZJEDINJENO, IDEOLOŠKI, ETNIČKI, RELIGIJSKI...

K R U G M L A D I H 1 7

Kakvo je političko tijelo Crne Gore i šta je potrebno da postane dobro uređena politička zajednica?

Političko tijelo Crne Gore je razjedinjeno, ideološki, etnički, reli-gijski….No to je slučaj sa većinom zemalja Evrope. Potrebno je naći formulu političke integracije koja može biti prihvatljiva za sve a koja omogućava da se demokratski procesi neometano odvijaju. Ključni preduslov su slobodne institucije i slobodni i fer izbori.

Kakva je po Vašoj ocjeni država Crna Gora?

U knjizi koristim pojam koji je Zoran Đinđić koristio za Jugoslavi-ju: nedovršena država. Upravo institucije kao svojevrsni hardware svake uređene zajednice moraju biti slobodne, transparentne ne-zavisne i kojoj se politički procesi odvijaju po dinamici utvrđenoj ustavno-pravnim poretkom i mehanizmima demokratije, a ne par-tijske ili klanovske volje.

Smatrate li da je Crna Gora na dobrom putu da uđe u Evrop-sku uniju? Može li ostvarii status jake države?

Ne znam da li se jaka država odnosi na državu stabilnog poretka ili vojno moćnu državu, ali sam duboko uvjeren da je prva predu-slov drugoj. Nažalost, studije bezbjednosti nisu oblast kojom se bavim, ali sam siguran da je za Balkan važno da ostvari neki vid bezbjebnosnog aranžmana i saradnje koji bi preduprijedili moguće bezbjednosne izazove i prijetnje.

U poglavlju “Obrazovanje u XXI vijeku: između etike i identi-teta” postavljate pitanje: Treba li Crnoj Gori harfa? Kakav bi po Vašem mišljenju trebao biti obrazovni sistem u Crnoj Gori?

Priča o harfi je priča o savremenom obrazovanju. Šta je to korisno znanje? Da li i lijepo treba izučavati ili samo korisno? I da li je ko-risno samo ono što tržište zahtijeva ili ima drugih valjanih načnina da se misli o budućnosti obrazovanja. Harfa je, kao i odjsek za neki manje korišćeni jezik, kulturno bogatstvo države koja ih njeguje i svojim građanima otvara te puteve kulturne razmjene. Kultura i obrazovanje moraju ostati makar djelimice izvan tržišta tek toliko da se ne zaboravi njihova osnovna uloga: da čine svijet ljepšim i čovjeka boljim.

Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore 22. oktobra 2007. godi-ne, donijet je novi Ustav. Šta za vas predstavlja ustavni iden-titet?

Ustavni identitet je sklop elemenata kroz koji čine ustavno pravni poredak jedne države prepoznatljivim. Ustav je najvažnija karika u konstituisanju ustavnog identiteta ali ne i jedina. Posebno ako je ustav nedovoljno prihvaćen ili ako se njegova načela u prak-si grubo krše. Ipak, ne treba zaboraviti da je ustavnost fenomen modernog doba, prosvjetiteljske težnje da se društvo upodobi hu-manim ciljevima i vrijednostima. U tom smislu vjerujem da nam predstoji traganje za takvom opšteprihvaćenom formom društve-nog ugovora.

Smatrate li da je Crna Gora demokratska država?

Demokratija je bezobalan pojam. Međutim, ako uzmemo minimal-nu definiciju demokratske države a to su slobodni izbori rekao bih da Crna Gora jeste demokratija. Da li su ti izbori pošteni, da li mnogi od nas slobodno pristaju na trgovanje sa svojim ustavnim pravom drugo je pitanje i ono govori o nama a ne o demokratiji. Međutim, bilo koju zathjevniju definiciju demokratije Crna Gora ne bi ispunila.

Kakva je Vaša uporedna perspektiva „Crnogorska vlast i evropski sekularizam”?

Sekularizam je aktuelna tema evropske političke misli. Crna Gora tu nije izuzetak, a mogla bi, vjerujem da u određenim segmentima posluži i kao primjer dobre prakse. Vjerujem da se uz određenu vo-lju države da poštuje svoj ustavno-pravni okvir, pa tako i religijska prava pripadnika različitih konfesija, može dođi do harmoničnog odnosa politike i religije.

Jeste li saglasni sa prvim članom Ustava Republike Crne Gore: „Crna Gora je nezavisna i suverena država, repubilikanskog oblika i vladavine. Crna Gora je građanska, demokratska eko-loška država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava”?

Normativni ustavi nekad proklamuju i težnje i želje a ne samo či-njenice. U tom smislu, kao politikolog, ne mogu a da se ne sa-glasim sa principima koje je ustavotvorac stavio u prvi član Usta-va. Ustav koji nije u skladu sa realnošću gubi svoju moć. Zato se nadam da ovi principi pobrojani u prvom članu neće ostati samo slovo na papiru. Da sam ustavotvorac, jedino bih na samom kraju posle vladavine prava dodao i „političkoj jednakosti i slobodi“, kao mali antički ili, ako hoćete, prosvjetiteljski ukras koji u vremenu tranzicone nejednakosti i bespoštednog hiperkapitalizma, ostaje opomena na univerzalna prava građanki i građana svih pristojnih društava.

Promocija knjige Saglasja u Kotoru Promocija knjige Saglasja u Budvi

Političko nije samo onaj dio naše stvarnosti koji se odvija u političkim institucijama, izbori i političke partije, odnos vlasti i opozicije. Političko je duboko u našem društvenom biću, u obrazovanju, građanskom druš-tvu kao i u odnosu prema stari-jima, ranjivim grupama, odnosu među polovima, rodnim identi-tetima. Političko je danas forum u okviru kojeg se sva ova pitanja

razmatraju i redefinišu uz uvje-renje da njihovo razrješenje vodi pravednijem društvu. Pravda je amalgam načela jednakosti i slobode, a sva tri pojma su u srcu normativne političke filozofije. Postavljati ova pitanja u Crnoj Gori ima smisla jednako kao bilo gdje drugo na planeti, možda u nekim oblastima politike još više.

I Z K N J I G E “ S A G L A S J A ”D R . P R E D R A G A Z E N O V I Ć A

“Nekada bilo dovoljno znati koristiti operativni sistem, programe za obradu teksta ili izradu prez-entacija, dok je danas neophodno poznavanje ko-rišćenja interneta, maila, raznih aplikacija za on-line kolaboraciju, kao i znanja iz informacijske pismenosti i bezbjednog korišćenja tenologija“, ka-zala je za Krug mladih Marina Matijević načelnica ITC sektora Ministarstva prosvjete Crne Gore.

Matijević je istakla da je veoma važno raditi na razvi-janju svijesti o značaju i ulozi digitalne pismenosti jer u Crnoj Gori ima još uvijek onih koji je nemaju ili je djelimično imaju. Ona je naglasila da mladi u Crnoj Gori znanja iz digitalne pismenosti stiču prvenstveno u školama, u okviru redovnog informatičkog predmeta, te da je je na taj način svakom djetetu ponuđeno infor-matičko znanje tokom školovanja.

“Pored redovnih predmeta, učenici imaju mogućnosti da biraju izborne informatičke predmete, u zavisnosti od interesovanja, dok u srednjim školama postoji niz predmeta koji podrazumjevaju korišćenje određenih softvera u nastavi”, kazala je Matijević.

Ona je istakla da se kroz nacionalni kurikulum za osnovnu i srednju školu preporučuje primjena infor-maciono-komunikacionih tehnologija u skoro svim nastavnim predmetima, kao i da pored redovnih i iz-bornih informatičkih predmeta postoje i oni koji mogu u značajnoj mjeri da primijenjuju informaciono-komu-nikacione vještine u realizaciji nastavnih jedinica.

Kako je kazala, u svim obrazovno – vaspitnim ustano-vama u Crnoj Gori do nivoa fakulteta, obezbijeđen je minimalan broj računarske opreme. Opremanje se odvijalo u periodu od pet godina, u zavisnosti od toga kako su ustanove ulazile u reformu. Matijević je istak-la da je nivo opremljenosti veoma različit od škole do škole, što zavisi od broja učenika u obrazovnim ustano-vama. Ona smatra da opremanje obrazovno – vaspit-nih ustanova računarskom opremom treba da bude kontinuirani proces kako bi se obezbijedilo dovoljno opreme za izvođene nastave iz redovnih računarskih predmeta i za potrebe izbornih predmeta.

“Trend svuda u svijetu je da se poveća upotreba ICT-a u redovni nastavni proces, pa je stoga neophodna veća količina računarske opreme kako bi se ICT koristio i u nastavnom procesu za ostale nastavne predmete na svim nivoima obrazovanja”, kazala je Matijević.

Edukacija nastavnika za digitalnu pismenost

Učenje uz pomoć informacijsko-komunikacijskih teh-nologija posalo je uobičajeno svuda u svijetu pa i kod

nas. Za primjenu digitalne tehnologije u obrazovni pro-ces izuzetno važnu ulogu imaju učitelji i nastavnici, jer upravo oni u procesu obučavanja mogu iskoristiti velik potencijal informacijsko-komunikacijske tehnologije.

Najznačajniji projekat edukacije nastavnog kadra koji je do sada realizovan u Crnoj Gori je edukaciju nas-tavnika ECDL za digitalnu Crnu Goru. Prema riječima Marine Matijević projekat je omogućila Evropska Uni-ja u cilju povećanja informatičke pismenosti i razvoja

Digitalne kompetencije, informacijska i računarska pismenost, vještine su 21. stoljeća. Kornel univerzitet je definisao digitalnu pismenost kao “sposobnost pronalaženja, ocjene, korišćenja i stvaranja sadržaja korišćenjem tehnologije i interneta.”

Digitalna pismenost podrazumeva dublje razumevanje i opšte znanje. Osoba koja je digi-talno pismena je svjesna brojnih izvora informacija, prednosti i mana raznih oblika medija, kao i vrijednosti informacija. Digitalno pismena osoba može da razumije različite izvore informacija i poveže naizgled različite ideje.

Često se smatra da ukoiko imamo digitalne uređaje i znamo da koristimo pojedine

Marina Matijević, načelnica ITC sektora M

VAŽNO JE RADITI NA RAZVIJANJUO ZNAČAJU I ULOZI DIGIT

PISMENOST –INFORMACIJSK

Marina Matijević

K R U G M L A D I H 1 9

društva znanja u Crnoj Gori. Inicijatori i partneri u real-izaciji projekta su Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo za informaciono društvo Crne Gore, a nosioci aktivno-sti su ECDL Fondacija i Regionalna ECDL kancelarija.

Matijevć je istakla da je projekat u skladu sa EU stan-dardima, kao i nacionalnim strategijama - Strategijom razvoja informacionog društva i Strategijom uvođenja ECDL standarda.

Tokom trajanja projekta 3.500 zaposlenih u obrazovnim institucijama, državnoj upravi i sudstvu prošli su pro-ces edukacije i sertifikacije po ECDL standardu, 2.200 prosvjetnih radnika iz crnogorskih osnovnih i srednjih škola obučeno je za rad na računaru po ECDL standard-ima i testiralo se za sticanje međunarodno priznatog ECDL sertifikata (1.900 prosvjetnih radnika je uspješ-no položilo testove i steklo sertifikat), što predstavlja oko 20% od ukupnog broja zaposlenih u školama.

“Ovim projektom učinjen je veliki korak ka informatič-kom opismenjavanju nastavnog kadra u našim škola-ma”, ocijenila je Matijević.

aplikacije da samim tim posjedujemo potrebne vještine za profesionalni i lični život. Rezultati istraživanja su pokazali da su ljudi skloni precjenjivanju svojih sposobnosti te da je samoprocjena loše mjerilo digitalnih vještina. Samim tim bilo koji alat koji se koristi za samoprocjenu bi trebalo dopuniti sa diplomama i sertifikatima kao dokazom zahtijevanog nivoa kompetencija.

Digitalizacija je potrebna za bilo koji preduzetnički posao a savremeno obrazovanje je važ-no za formiranje kadrova za tržište rada, kao i razvijanje individulanog i preduzetničkog duha od najranijeg doba primjenom novih tehnologija u obrazovnom sistemu.

C sektora Ministarstva prosvjete Crne Gore:

NA RAZVIJANJU SVIJESTIOZI DIGITALNE PISMENOSTI

CIJSKA, DIGITALA, RAČUNSKA SPORAZUM SA ORACLE AKACEMIJOM

Ministarstvo prosvjete sa Oracle Akademijom potpisalo spo-razumum o saradnji da u periodu od 3 godine 300 nastavni-ka prođu obuke koje nudi Oracle Akademija, kako bi bili u prilici da edukuju 3.000 učenika po istom programu imajući na raspolaganju neophodne resurse za ovu vrstu obuke.

Tokom prošle školske godine 60 nastavnika je obučeno po programu obuke za Java Fundamentals, dok je 30 nas-tavnika obučeno po programu Database Foundations. U toku prvog  polugodišta 60 nastavnika pohađalo je obuke po programu Java Fundamentals i 30 po programu Data-base Design and Programming with SQL. U drugom polu-godištu planirane su obuke za 60 polaznika po programu Java Programming i 30 polaznika za Database Foundations, dok je u narednoj školskoj godini, planirano niz obuka po programima koje nudi Oracle Akademija. 

U saradnji sa Britanskim savjetom tokom prošle školske go-dine pokrenut je pilot projekat o korišćenju Micro:bit uređa-ja u školama. Tokom projekta nastavnici su se obučavali o načinu korišćenja digitalnih uređaja u nastavi, kao i  razvi-janju kritičkog mišljeja  i rješavanja problema kod učenika. Tokom pilot faze projekata obučeno je 96 nastavnika iz 10 škola.

“Cilj projekta je da učenici nauče kako da korišćenjem teh-nologije rješavaju probleme u bilo kojoj oblasti: matematici, učenju jezika, fizici...Projekat će biti realizovan u naredne tri godine, pa će obuku proći veliki broj nastavnika iz svih os-novnih škola u Crnoj Gori”, kazala je Matijević.

K R U G M L A D I H2 0

Da digitalne tehnologije mogu imati brojne prednos-ti i da su šansa za inovacije u raznim oblastima pre-duzetništva, dokazao je devetnaestogodišnji  student ekonomije iz Tuzle Tarik Jašarević. On je na prošlogo-dišnjem balkanskom sajmu preduzetništva u Beogra-du, proglašen za najboljeg mladog preduzetnika. Ovo takmičenje okupilo je   srednjoškolce iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.  

Iako nije imao iskustva u sličnim takmičenjima, Tariko-va ideja o proizvodnji bicikla od recikliranog materijala proglašena je za najbolji timski prijedlog na balkans-kom sajmu. 

Mladi Tuzlanin, nekada učenik Hemijske škole, sada student ekonomije, nije sumnjao u kvalitet ideje  i članove tima sa kojim je nastupio na takmičenju. Os-mislio je bicikl na električni pogon koji se može koris-titi kao hibrid, a za inovaciju i dizajn osvojio je prvo mjesto. Prezentacija ideje, bila je dio vrlo smišljenog preduzetničkog plana, koji su radili timski. 

Nakon što smo upoznali Tarika na regionalnoj konfer-enciji “Preduzetništvo i digitalna pismenost mladih Sr-bije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine” koja je nedavno održana u Beogradu, rado je pristao da govori o  ino-vacijama i preduzetničkom duhu za naš časopis, kao razlozima zašto se prijavio za regionalno takmičenje „Business challenge“. 

Takmičenje je zahtijevalo timski rad, podjelu zadata-ka između osoba koje se susreću po prvi u životu, po jedna iz svake države. Tarik  je radio na ideji i samom proizvodu, a njegove kolege na promociji i ciljnoj grupi. Iako je ideja o biciklu od recikliranog materijala njegova, nije mu teško da kaže da je timski rad ključ uspjeha i da jedna osoba može pokrenuti nešto, ali ne i završiti. Mišljenja je da  je efikasnije  raspodijeliti zadatke a zatim njihova rješenja spojiti u jedan, finalni rezultat. 

Odlike električnog bicikla koji je Tarik kreirao  su

jednostavnost, niska cijena, kvalitet, reciklaža i sig-urnost. Za izradu bicikla koji može razviti brzinu 40-50 km/h” potrebne su baterije od starog laptopa i motor od aku busilica koji služi kao pogon. Tu su i žmigavci i svjetla zbog saobraćaja, izlaz za punjenje telefona i sistem zaključavanja bicikla preko pametnog telefona.

Tarik smatra da za izradu bicikla nijesu potrebna velika ulaganja, između 100 i 150 eura, da bi se prodavao po cijeni od 500 eura, što je  povoljno jer se njegova ci-jena  svijetu kreće između  2.000 do 7.000 eura.  On smatra da je reklama ključ prodaje svakog prozvoda, te da internet i drugi mediji mogu mnogo da doprine-su uspostavljanju kontakata sa potencijalnim kupcima ili sponzorima. 

“Nakon nekoliko članaka o mojim inovacijama brojne ponude su stizale“, kaže ponosno ovaj mladi preduze-tik.

Široj javnosti Tarik je postao poznat kada se pojavio u medijima nakon što je izradio 3D origami avion. Već deset godina bavi se ovom japanskom vještinom savijanja papira i do sada je osmislio brojne fantastične trodimenzionalne origami modele. Na Facebook stranici «3D origami» promoviše svoje radove. Smatra da potražnje nebi bilo da proizvodi nijesu kvalitetni. Origami tehnika, donijela mu je brojne pozitivne rezultate  i učešće na izložbama širom svijeta. Za njega origami nije samo hobi već i posao.

Kao i većinu današnjih tinejdžera, Tarika su odmale-na zanimali Internet i društvene mreže,  istraživao je o računarima, programskim jezicima, dizajnu i web dizajnu. Vrlo brzo postao je svjestan značaja  digi-talne  tehnologije i poslovnih mogućnosti koje ona nudi.

Kaže da se IT industrija razvija velikom brzinom, da se otvaraju putevi za zaposlenja koja ranije nijesu posto-jala.

“Danas mi sa  Balkana radimo kao freelanceri ljudi-ma širom svijeta. Preostaje nam samo da se uklopi-mo u ono što nam se nudi, i da se nadogradimo“, kaže Tarik i dodaje da smo poput aplikacije i da se s vreme-na na vrijeme moramo ažurirati kako bismo naučili sve te nove stvari. 

Mladima poručuje: “Moj  savjet bi bio  džeparac. Od toga sve kreće. Kada  počnete  zarađivati sitan džepa-rac od korištenja interneta u pametne svrhe, već ste na jednom većem levelu od ostalih. Što prije kren-emo, prije ćemo uspjeti. Ja sam  sa 13 godina poćeo zarađivati putem interneta, kada mogu ja - mogu svi. Internet trebamo iskoristiti maksimalno, pre-poručujem praćenje raznih foruma/tutorijala i slično. Sve što naučite nije džaba - sve se kasnije naplati. I za kraj jedan citat Walt Disney-a kojeg se pridržavam već nekoliko godina. On glasi: “Vaši snovi mogu postati st-varnost ukoliko imate hrabrosti da ih slijedite “.

TARIK JAŠAREVIĆ, NAJBOLJI MLADI PREDUZETNIK BALKANA

VAŠI SNOVI MOGU POSTATI STVARNOST UKOLIKO IMATE HRABROSTI DA IH SLIJEDITE

Priredila: Valentina Orović

Postoje mjesta koja nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Jedno od takvih je ma-

nastir Stanjevići, koji se nalazi u podnožju lovćenskih padina, iznad budvanskog sela Pobori. Nakon 680 godina od osnivanja, Stanjevići opet postaju važan duhovni i svetovni centar Crne Gore. Mlađe gener-acije malo znaju o ovoj svetinji, iako je skoro 150 godina predstavljala prijeston-icu Crne Gore Petrovića. U Stanjeviće je Njegoš napisao filozofsko-riligijski spjev „Luča mikrokozma“ , a Vuk Stefanović Karadžić sakupljao narodno blago.

Kažu da putovanja i upoznavanje tuđih kultura i civilizacija čine čovjeka bogati-jim. Ipak, potrebno prvo upoznati sebe kako bismo znali sa čim odlazimo u svijet. Do Stanjevića je danas lako doći, nalazi se

18 kilmetara od Budve, put je asfaltiran i u dobrom stanju. Prošle godine privede-na je kraju obnova manastira zahvaljujući Mitropoliji, Opštini Budva i donatorima iz Budve i drugih krajeva. Tim povodom obil-ježen je jubilej - 680 godina od osnivanja ove svetinje i obavljeno veliko osvećenje.

STANJEVIĆI KROZ ISTORIJU - OS-NIVANJE

Komunikacija između Stare Crne Gore i Primorja od davnina se ostvarivala preko ovog manastira. Prema predanju, manastir je osnovao, još u prvoj polovini XIV vije-ka, ugledni plemić Nikola Stanjević. Kao veliki dobrotvor i obnovitelj manastira spominje se i vojvoda Đurđe Đurašković Crnojević (djed zetskog kneza Ivana Crno-

jevića, osnivača Cetinjskog manastira). Vojvoda Đurđe podigao je na na brdu pred manastirom utvrđenje i crkvu posvećenu Svetom velikomučeniku Georgiju, čiji su ostaci sačuvani do naših dana, a na prosto-ru manastira svoj dvorac.

Krajem XV i početkom XVI vijeka, pro-diranjem turske vojske, manastir je na-pušten i skoro čitav jedan vijek zapustio, a u XVII vijeku se vodi kao metoh manastira Sv. Petke u Podmainima.

ZANIMLJIVOSTI CRNA GORA MANASTIR STANJEVIĆI

U vrijeme mitropolita Petra I Petrovića Njegoša (1784 – 1830) – Svetog Petra Cetinjskog, manastir je bio jedan od glavnih duhovnih i narodnih centara. 

Luča koja svijetlivisoko u Poborima

K R U G M L A D I H2 2

STANJEVIĆI U DOBA PETROVIĆA

Novi život manastir započinje u vrijeme mitropol-ita Danila I Petrovića Njegoša (1697-1735). Poč-etkom XVIII vijeka, poslije razaranja Cetinjskog manastira od strane venecijanske i odmah zatim i turske vojske, vladika Danilo se 1714. godine seli u Stanjevićki manastir, kada uz obnovu otpočin-je i njegov novi život. Prilikom svog desetogo-dišnjeg boravka u manastiru, vladika Danilo je, od novčane pomoći dobijene od Rusije, obnovio manastirski konak i crkvu posvećenu Sv. Trojici. Obnovu dovršava vladika Sava koji je osveštao manastirsku crkvu 1736, o čemu svjedoči zapis u Ljetopisu Cetinjskog manastira. Sa svojim sinov-cem vladikom Vasilijem, vladika Sava je uticao da manastir od ovog vremena doživi veliki duhovni preporod i procvat. O visini umjetničkog dome-ta manastira, u to vrijeme, svjedoče dvije glavne ikone sa ikonostasa manastirske crkve, Svete Tro-jice i Presvete Bogorodice, koje je uradio zname-niti ikonopisac jeromonah Maksim Tujković 1738.

U manastir Stanjeviće, kod vladike Save, dolazile su mnoge znamenite ličnosti, a među njima 1764. i Dositej Obradović, veliki narodni prosvetitelj. Nedugo zatim, venecijanska vojska je opljačkala i razorila manastir, ali ga je vrijedni vladika Sava 1770. obnovio.

U obnovljenom manastiru otvorio je i školu za opismenjavanje kaluđera i sveštenika koju je po-hađao i Petar I Petrović Njegoš.

Mitropolit Sava upokojio se 26. februara 1781. u manastiru Stanjevići gdje je bio i sahranjen a kasni-je su njegove mošti prenesene u Cetinjski manastir.

U vrijeme mitropolita Petra I Petrovića Njegoša (1784 – 1830) – Svetog Petra Cetinjskog, manastir je bio jedan od glavnih duhovnih i narodnih cen-tara.

Sveti Petar je u njemu boravio od 1790-1809. U Stanjevićima je kao duhovni i narodni vođa, napisao veliki broj poslanica sveštenstvu i narodu Crne Gore, Brda i Primorja, od kojih je 29 sačuva-no do naših dana. Pod svodovima ovog manastira Sveti Petar je sa narodnim predstavnicima sročio i uobličio prvi dio „Stege“ zakonika od 16 člano-va i objavio ga narodu na praznik Preobraženja Gospodnjeg, 19/6. avgusta 1798. To je bila objava

K R U G M L A D I H 2 3

prvog Zakonika u našem narodu poslije srednjov-jekovnog perioda.

I mitropolit Petar II Petrović Njegoš (1830 – 1851) je u početku svoje službe često boravio u Stanje-vićima. Tu je napisao i svoj znameniti spjev „Luča Mikrokozma“ i imao susrete sa uglednim ljudima iz Primorja i drugih strana, među kojima je bio i Vuk Karadžić (1835).

Pritisnut istorijskim nedaćama i silom diplomatije Habsburške (Austro-Ugarske) monarhije, 1839. ustupio je manastire Stanjeviće i Podostrog pod njenu vlast. Od novca koji je mu je Austrija ispla-tila za ova dva manastira i njihov zemljišni posjed, podigao je 1839. novi dom za mitropolite – Biljar-du na Cetinju.

Zapis đakona Save Plamenca, pisan u Stanjevići-ma 1788. godine, na jednoj ruskoj štampanoj knjizi koja se danas čuva u Cetinjskom manastiru, govori da su sve pokretne stvari iz Stanjevića, prilikom njegovog ustupanja Austriji, prenesene u druga vjerska središta.

STANJEVIĆI U DOBA AUSTRO-UGARSKE VLADAVINE

Austrijska vlast je od 1839. pretvorila manastir Stanjeviće u pograničnu karaulu sa 20 vojnika a manastirski objekti, crkva i konak, dozidani su i stavljeni u funkciju fortifikacijskog objekta. Pri-likom Bokeljskog ustanka protiv austrijske vlasti 1869. domaće stanovništvo (Pobori, Maini i Gr-bljani) minirali su i razrušili Stanjevićko utvrđen-je, pazeći da ne strada crkva Sv. Trojice,tako da je ona ostala najbolje očuvani dio manastirskog ut-vrđenja. U takvom stanju bio je bivši manastirski kompleks sledećih 120 godina. Zemljotres 1979. godine teško je oštetio ionako ruiniranu građevinu.

Dolaskom i stupanjem u mitropolitsku službu vla-dike Amfilohija, decembra 1990. godine, otpočin-je sveobuhvatna obnova duhovnog i crkvenog života u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj sa više stotina bogoslužbenih objekata, među kojima i Stanjevići.

OBNOVA MANASTIRA SVETE TROJICE

Savremena obnova manastira otpočela je 1994. imenovanjem jeromonaha Dimitrija Blagojevića koji je deset godina vodio obnovu manastira, sve do prerane smrti, 2004. godine. Njegov rad nas-tavio je vrijedni jeromonah Jefrem Dabanović, sadašnji iguman manastira, čijom je zaslugom uz Božiju pomoć i nesebičnu žrtvu i trud monaškog bratstva, pomognutom od čestitih ljudi, stručnjaka i dobričinitelja, obnova privedena kraju.

Starešina manastira je iguman Jefrem Dabanović (od 2004), a manastirsko bratstvo čine trojica mo-naha: monah dr Pavle Kondić, jeromonah Jovan Šljivančanin, monah Danilo Babić.

Uporedo sa obnovom manastira obnavlja se i bogoslužbeni život ove svetinje kroz svakod-nevno (jutrenja i večernja), nedjeljno i praznično bogosluženje a posebno je svečana proslava ma-nastirske slave Trojičindan.

MANASTIRSKA ZDANJA

Ovaj impozantni manastirski kompleks je izduženo zdanje, jednostavnih, strogih formi, sa naglašenim karakterom utvrđenja. Po prostornoj koncepciji bio je sličan drugim značajnim manastirima Podmain-ama, Ćeliji Dobrskoj, Gornjim Brčelima, pa do-nekle i Cetinjskom manastiru. Bočna kula, voltovi u prizemlju, odvojeni zvonik, sprat koji izrasta iz krovne mase prizemlja predstavljaju elemente koje susrećemo i na pomenutim ma-nastirima.

M a n a s t i r s k i kompleks čine: crkva Svete Trojice, crkva Svetog Đorđa, m a n a s t i r s k i konaci i zgrada za ekonomske namjene.

SVETE MOŠTI

U crkvi su pohranjene u moščevicima 25 častica raznih svetitelja i mučenika od drugog do dvadese-tog vijeka, koje je Sveta Trojica sabrala u svoj dom za blagoslov onima koji u njega dolaze.

DRAGOCJENOSTI U MANASTIRU

Od dragocjenosti manastir posjeduje jedan broj ru-kopisnih i štampanih knjiga, arhivska dokumenta, stare fotografije, legate, ikone, sasude, odežde i dr. Od ikonostasa iz Sv. Trojice sačuvane su samo dvije prestone ikone, koje su bile pohranjene u hramu Sv. Jovana u obližnjim Poborima, gdje su se nalazile i u vrijeme zemljotresa 1979. godine. Na ikoni Bogo-rodice sa Hristom sačuvan je opširni zapis iz kojeg se vidi da je „ikone i ćemere“ naslikao Maksim Tujkov-ić, 1738. godine, po nalogu vladike Save Perovića NJegoša. Bogorodica je prikazana sa Djetetom na prijestolu, a sa strana su dvije male figure meloda sa raširenim svicima. Druga ikona, Sv. Trojica veoma je oštećena i sačuvana samo u tragovima, tako da je stilski, teško čitljiva. Ikonopisac Maksim Tujković, bio je nadaren slikar, prepoznatljivog stila.

PEĆINA

Iza samog manastira nalazi se pećina, prilično du-boka.Neobična s kamenim zidovima, jednostavna. Pećina - crkva.Takođe jedno od doskora skrivenih prostora čuvenog manastira u kome je pisan dobar deo istorije Crne Gore.

K R U G M L A D I H2 4

Oduševljena publika i gromoglasan aplauz obilježile su dječju baletsku predstavu „Alisa u zemlji čuda“ baletske škole „Royal ballet of Montenegro“, koja je premijerno izvedena u hotelu Splendid u Bečićima.

U doslovice prepunoj svečanoj sali hotela Splendid, publika je sa velikom pažnjom pratila zanimljivu priču o djevojčici Alisi koja jednog dana padne u zečju rupu i sretne se sa čarobnim svijetom naseljenim zanimljivim stanovnicima.

Alisa je pravi primjer književne priče u kojoj logika skoro i ne postoji, zbog čega je postala popularna ne samo kod djece nego i starije populacije. Jedno od najpoznatijih djela Luisa Kerola poslužilo je kao inspiracija za brojna pozorišna i filmska djela.

Upravo onako kako je Aleksandra Kostić, tokom rada na predstavi opisala:

- Još kao devetogodišnja djevojčica bila sam očarana kn-jigom „Alisa u zemlji čuda“, u kojoj je smješteno toliko mašte, likova, događaja, neizvjesnosi, radoznalosti… In-spirativno je takvu knjigu pretvoriti u baletsku predstavu i dječji pokret - kazala je Kostićeva.

Već u prvim scenama u kojima Alisa na poziv zeca ulazi u zamlju čuda, postaje jasno da se radi o predstavi na kojoj se puno radilo i koja je potvrda da lijepa umjetnost u Crnog Gori i Budvi može da zaživi.

U predstavi je učestvovalo oko šezdeset učenika baletske škole „Royal ballet of Montenegro“ a priprema za premi-jerno izvođenje trajala je dva mjeseca. Kostićeva je istak-la da joj je drago što svake godine sve više djece učest-vuje u izvođenju, te da su ovakve predstave prilika da se djeca, mladi i odrasli približe baletskoj umjetnosti.

Ona je naglasila da je baletska umjetnost vrlo značajna

BALETSKA PREDSTAVA “ALISA U ZEMLJI ČUDA” ODUŠEVILA BUDVANSKU PUBLIKU

K R U G M L A D I H 2 5

za psihofizički razvoj djece, sticanje samopouzdanja, pravilnog držanja tijela i koordinaciju pokreta.

Na kraju, Kostićeva se zahvalila Opštini Budva koja je pomogla u realizujaciji predstave, hotelu Splendid na ustupljenom prostoru, Televiziji Budva, voditeljki Dušanki Bašić i Krugu mladih na medijskoj podršci i um-jetnici Senki Eraković koja se pobrinula za scenografiju. Posebno se zahvalila roditeljima za strpljenje, izvojeno vrijeme i podršku, ali prije svega djeci koja su vrijedno vježbala i odvela nas u njihov čaroban svijet mašte.

K R U G M L A D I H2 6

Studirao je novinarstvo i glumu u Beogra-du, bavio se baletom ali je za svoj životni poziv  izabrao novinarstvo. Kaže da je sre-ćan jer radi posao koji voli. Pred kamerama se osjeća kao svoj na svome. Smatra da su novinari i novinarstvo nekada bili više cije-njeni

Šta Vas u novinarskom poslu najviše ispunjava? 

U novinarskom poslu me najviše ispunjava-ju izazovi koji su svakodnevni. Novinarstvo

je nepredvidivo. Obično ljudi kada dođu ujutro na posao znaju šta ih čeka, kakve obaveze imaju, šta treba da rade. U ovom poslu umnogome sve zavisi od toga šta se događa izvan redakcije, dnevno-politička dešavanja, događaji, razne teme koje mogu da “iskoče” niotkuda. Sa druge strane, vodi-teljski dio posla je nešto u čemu se osjećam najlagodnije iako djeluje statično, a zapra-vo nije. Čim se uključe kamere i svjetla na svom sam prijatnom i prirodnom terenu.

Kada jedan radni dan smatrate uspješnim?

Uspješan radni dan je onaj dan kada ima mnogo posla. Uživam u svojim obaveza-ma, čak i onda kad ih nemam ja ih izmi-slim ili stvorim. Uspješan dan je i onaj dan kada obradim neku temu koja mi je draga i značajna. Takođe, kada emisije koje vodim budu uspješne i prođu onako kako sam ih osmislio i kada sa iskrenim osmjehom odja-vim emisiju.

Šta Vam, kao mladom čovjeku, rad na televiziji nudi? 

Rad na televiziji je posao koji nije statičan. Uvijek sam bježao od onih poslova gdje svoje vrijeme provodite zatvoreni u kance-lariji. Stoga i rad u medijima donosi neku vrstu svakodnevnog uzbuđenja, nepred-vidivosti što je, smatram, mladom čovjeku neophodno. I ne samo mladom. Niko ne želi i ne treba da se bavi dosadnim poslom koji pritom ne voli. 

Koje teme Vas naročito privlače?

Obično su to teme koje se tiču kulture, jer me kultura oduvijek privlačila, posebno to-kom studija, obzirom da sam studirao glu-mu i pohađao baletsku školu “Lujo Davičo” u Beogradu. Nije bilo dana da nisam otišao u pozorište ili na koncert. Budva je na pr-vom mjestu grad kulture, s tim što  mi to često zaboravljamo. Nažalost, prevladavaju dnevno-političke teme koje jesu interesan-tne, ali kultura treba da bude stub jednog društva. Kroz novinarstvo volim da obrađu-jem i druge teme poput gradskih problema koje pokušavam da prikažem na zabavan i šaljiv način, ali su mi teme koje se tiču um-jetnosti i kulture i dalje na prvom mjestu.

U kojim ste se medijima sticali novinarsko isku-stvo?

Sticao sam iskustvo u RT Budva i TV Vijesti. U TV Budva sam “ispekao zanat”, upoznao se sa mnogim vrlinama i manama novi-narskog posla, naučio kako da funkcioni-šem u kolektivu obzirom da sam prilično samostalan tip osobe i trudim se da imam potpunu kontrolu nad onim što radim. U ovom poslu to je nemoguće, uvijek zavi-site od snimatelja, montažera, urednika i ostalih kolega. Naučio sam da funkcioni-šem u okruženju koje mi ne odgovara u potpunosti. Što se tiče TV Vijesti, imao sam zaista divno iskustvo ovog ljeta kada sam bio dopisnik iz Budve za emisiju “Boje jutra”, koje je potpuno drugačije od svega što sam do sada radio.

POLITIČARI DA STVORE AMBIJENT U KOME ĆE BITI POŽELJNO BAVITI SE

NOVINARSTVOM“Svijet novinarstva je jako lijep, ali moramo svi zajedno da radimo na tome da se situacija poboljša. Upravo ljudi koji se bave politikom u našoj državi

treba da stvore takav ambijent u kome će biti poželjnobaviti se tim poslom. Sada nije tako”, kaže za Krug mladiha Nenad

Pavićević novinar i voditelj RT Budva.

Razgovarao: Miloš Boreta

K R U G M L A D I H 2 7

Razmišljate li o autorskoj emisiji?

O autorskoj emisiji ne razmišljam, jer sam ure-đivao nekoliko emisija do sada, ali nijesam bio zadovoljan, djelimično zbog toga što nije bilo mogućnosti da ih radim na pravi način i po sopstvenoj zamisli, ali i zbog toga što su bile već postojeći formati koje sam preuzeo. Pored svih obaveza u RT Budva mislim da bi mi autorska emisija oduzela mnogo vremena. Kada bih imao svoju autorsku emisiju morao bih potpuno da joj se posvetim kako bi bila sa-vršena i onakva kakvom sam je zamislio. Neke ideje za budući period imam, a tiču se emisija o mladima, jer takvih emi-sija za sada nemamo. 

Jeste li zadovoljni statusom koji imaju novinari u Crnoj Gori? 

To je pitanje na koje vam nijedan novinar neće od-govoriti potvrdno. Crna Gora je specifična i nesta-bilna država, društvo još uvijek nije zrelo i u takvim okolnostima je nemoguće biti zadovoljan statusom. Pored toga, novinari su ljudi koji su uvijek na meti kritike i napada. Poznati su vam slučajevi napada na novinare, pa čak i ubistava istih koji nikada nisu razri-ješeni, što je katastrofalno i šalje lošu poruku građa-nima, svijetu, ali i mladim novinarima koji tek poči-nju da se bave ovim po-slom. Oni su od početka u nekoj vrsti straha, pa se iz tog razloga preorjentišu na PR. Stoga je i logično da je novinara malo, pritom su i loše plaćeni. Situacija nije baš najbolja, ali možemo se nadati da će krenuti na bolje.

 

Da li sujeta u novinarskom pozivu može biti oprav-dana? 

Sujete ima u svakom poslu. Bavio sam se i glumom i baletom, upoznao dobro i taj svi-jet i mogu vam reći da je tu situacija mnogo gora. Sujeta je prirodna stvar, ali ne smije da preovlada. Takmičarski duh je nešto što tre-ba njegovati, naročito kod tema koje se tiču ekskluzive. Ali sujeta nikada nije opravdana osim u slučaju kada motiviše nekoga da uradi

svoj posao još bolje. Ako djeluje destruktivno na neku osobu ili kolege, onda to nikako nije dobro. 

Zašto je  u  Vašem  slučaju ljubav prema novinarstvu prevladala u odnosu na glumu i balet?

To je baš teško pitanje. I gluma i balet i no-vinarstvo su poslovi koji se rade iz ljubavi i s ljubavlju. Ni od jednog od tih poslova se ne živi, već se živi za njih. I vraćam se na priču od ranije, svaki posao mora da se voli kako biste u istom ostvarili neki uspjeh i satisfakciju. Tako da ja na neki način imam sreću da imam te tri

ljubavi, a da mi je jedna od tih ljubavi i posao. S tim što sam i ispao iz forme, teško da bih se bavio baletom danas. Što se glume tiče, njom se služim svakodnevno u voditeljskom dijelu posla.

Jesu li s godinama Vaša očekivanja od novinarstva postala veća?

U Crnoj Gori, moram priznati, manja. Živimo u društvu u kom nijedna tema nije zanimljiva osim ako nije politička. Politika i jeste nešto čime svi treba da se bavimo, jer utiče na živote

svih nas, ali ima i drugih tema koje su ljepše i ispunjavajuće. Svijet novinarstva je jako lijep, ali moramo svi zajedno da radimo na tome da se situacija poboljša. Upravo ljudi koji se bave politikom u našoj državi treba da stvore takav ambijent u kome će biti poželjno baviti se tim poslom. Sada nije tako.

Da li je novinarska profesija danas manje cijenjena nego nekada? Imaju li novinara udjela u tome?

Mislim da je manje cijenjena. Društvo smo u kom se smatra da ako se suprotstavite neče-mu što nije pravedno i dobro ili ukažete na

neki veliki problem i zamje-rite se nekom, ispadnete ne baš pametna osoba. Istina uvijek mora da izađe na vidjelo i novinari treba da budu oni koji će da ukazuju na probleme, loše i nepra-vedne stvari. Ima tu krivice i novinara, ima i onih koji se ovim poslom bave iz po-grešnih pobuda. Ali su takvi, na svu sreću, u manjini. Ne-kada je novinar bio cijenjen, svestrana osoba upućena u skoro sve teme, interesan-tan sagovornik. Takvih je sada sve manje. 

Kada biste imali čarobni štapić, šta biste u Budvi promijenili? Šta dogradili, a šta izbrisali?

Prvo, ne bih ni volio da imam čarobni štapić. Previ-še je to moći za mene. Bo-jim se da bih sve prevrnuo naopačke, a to se ne bi do-palo mnogima.

Neko ste ko djeluje pozitivno na druge, uvijek raspoloženi i ljubazni. Kako Vam to uspijeva i da li ste uvijek takvi?

Trudim se da uvijek budem pozitivan i raspoložen, jer

negativnost i pesimizam ne vode ničemu dobrom ni korisnom. Što bi rekli, kako zračite tako i privlačite. Naravno da ima i onih dana kada nijesam u elementu i kad mislim da je sve uzalud, ali se uvijek trgnem iz takvih sta-nja. Da li čitanjem, gledanjem serija, filmova ili jednostavno ispijanjem kafa sa dragim lju-dima, razgovorima sa bratom i majkom. Čak su i društvene mreže odličan način za preva-zilažnje “tmurnih dana”. Priznajem da sam ve-liki zavisnik, posebno od Instagrama gdje vrlo rado i na prilično zabavan način dijelim svoj život sa drugima.

K R U G M L A D I H2 8

Ako se po jutru dan poznaje za slikarku i arhi-tektu iz Budve Ivanu Babić godina koja je pred nama mogla bi biti veoma plodna. Početkom januara u intimnom prostoru galerije „Koncept art spejs”u Podgorici, predstavila je svoja nova ostvarenja u kombinovanoj tehnici na staklu, malog formata, na kojem je spojila liniju i boju. Prozorska okna velikog formmata koja je ljetos oslikavala na sedmodnevnoj koloniji na lokali-tetu Španjola, predstavila je publici 19. januara na svečanom otvaranju retrospektivne izložbe u

organizaciji NVO Sinergije iz HercegNovog u Dvorani park.

I februar je za Ivanu je važan mjesec. Ovih dana njene slike iz različitih perioda stvaralaštva pu-blika može vidjeti na 52. Hercegnovskom zim-skom salonu. Naročito je raduje što će u aprilu neke od njenih novih slika biti objavljene u in-ternacionalnog časopisa „1340ARTmagazine“.

Sa Ivanom smo razgovarali o njenom stvara-

laštvu, novoj tehnici slikanja na staklu, prvim koracima u slikarstvu …

Šta za Vas predstavlja izložba „Linije dodi-ra“?

Linije dodira su inspirisane ljudskom formom i odnosom. One su rezultat mojih novih intereso-vanja za odnose dvoje ljudi i pojedinca prema sebi. Linije dodira” su reztultat mog emocional-nog sazrijevanja, prepuštanje emocijama dovelo je do toga da se one polako „presele” na platno, odnosno staklo mojih slika.

Nakon slikanja na platnu prešli ste na novu tehniku slikanja na staklu. Šta Vas je podsaklo da se oprobate u ovoj zanimljivoj tehnici?

Linije dodira su nastale kao potreba za istraživa-njem inovativnim izrazom. Sve do ovog ciklu-sa slikala sam isključivo na platnu, sa uljanim i akrilnim bojama koristeći isključivo špahtlu. Ranije me je vodila boja kroz slikarstvo, a slike su predstavljale obrise, uglavnom gradove, ali i

Ivana Babić je rođena 28. maja 1984. godine u Sarajevu. Osnovno i srednje obrazovanje stekla je u Budvi. Diplomirala je 2008. godine na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore u Podgorici, gdje je od 2008. do 2014. radila kao saradnik u nastavi. Od 2003. do 2007. godine učestvovala je na nekoliko grupnih izložbi. Dobitnica je nagrade „19. decembar“ za izuzetan studentski uspjeh za 2006. godinu. Osim slikarstva i crtanja, kojima se bavi od ranog djetinjstva, stvara i u domenu grafičkog dizajna, fotografije i dizajna enterijera. Živi i radi u Budvi.  Dosad je imala tri samostalne izložbe, u galeriji „Solidarnosti” u Kotoru, Modernoj galeriji u Budvi i galeriji „Koncept art spejs”u Podgorici.

“Slikarstvo na staklu je veliki izazov, jer slikanje na njemu je reverzibilno – proces suprotan od slikanja na platnu. Slikanje „naopako“ u više slojeva je umijeće, bez mogućnosti korekcije i dorade“, kaže za Krug mladih slikarka i

arhitekta Ivana Babić.

Ivana Babić, slikarka i arhitekta

„LINIJE DODIRA” SU ISKRENA UMJETNIČKA ISPOVIJEST

Razgovarala:  Ana Stanić

K R U G M L A D I H 2 9

druge motive, vezane za moju profesiju - arhi-tekturu. Forma je bila prepuštena oku posmatra-ča, kroz obrise nazire se forma.

Sa druge strane staklo sve otkriva. Za „Linije dodira“ mogu da kažem a su iskrena umjetnička ispovijest.

Slikarstvo na staklu je veliki izazov, jer slikanje na njemu je reverzibilno – proces suprotan od slikanja na platnu. Slikanje „naopako“ u više slojeva je umijeće, bez mogućnosti korekcije i dorade.

Prve slike su nastale kao moje promišljanje na temu akta za konkurs Bijenala akta u Petrovcu. Tako sam se vratila aktovima koje sam radila dok sam još studirala, ali sada u potpuno novom medijumu.

Kažu da umjetnici, naročito slikari, vide svi-jet drugačijim očima. Je li to i kod Vas slučaj?

Mislim da umjetnike uglavnom pokreće unu-trašnji svijet, oni stvarajući djelo unose dio sebe - svoje emocije, misli, svoju snagu ili čak bol. Zato koristimo izraz stvaralaštvo - stvaranje/kreiranje u kome intimistički svijet pojedinca postaje dio javnog.

Kakva je veza izmedju arhitekture i slikar-stva i da li je slikarstvo nadopunjuje?

Arhitektura je takodje umjetnost, umjetnost gra-djenja - crtež od ideje do zabilješke, skulptura od plana do oblikovanja. Zato lično ne mogu da napravim distancu izmedju slikarstva i arhi-tekture. Svaka arhitektonska ideja se oblikuje skiciranjem, razradjuje crtanjem, i prezentuje

na kraju kroz vizuelni medij. Izbor moje pro-fesije je potekao zapravo od Geteove definicije arhitekture kao zaledjene muzike. To je i danas najljepša definicija. Svaki umjetnik na neki na-čin teži da “zaledi” odredjeni trenutak, stanje, pokret ili svijetlost. Tako su i nastale slike iz serijala “Obrisi”.

Prošlogodišnjoj izložbi u Budvi i Kotoru dali ste naziv „Obrisi”. Koliko Vam je značila ta izložba?

Od ulja do akrila na platnu kojima je zajednič-ko naslučivanje forme, predstave na slikama su pretežno prikazane kao obrisi, dok je sadržaj u oku posmatrača.

Bila sam pod utiskom i prije zvaničnog otvara-nja izložbe u Kotoru u Galeriji Solidarnosti, jer je to moje prvo samostalno izlaganje i jako su mi značila reagovanja. Izlagati u prostoru Moderne galerije Budve, koji sam posjetila mnogo puta, gdje su izlagali mnogi veliki umjetnici, medju njima i naši sugradjani, to je bilo osvarenje sna. Podrška koju sam dobila od budvanske publike, od naših umjetnika , bila je pokretač za moje da-lje, mnogo intenzivnije, stvaralaštvo.

Koliko dugo se bavite slikarstvom i kada ste prvi put osjetili ljubav prema ovoj vrsti um-jetnosti?

Prve uspomene iz djetinjstva su vezane za moju baku koja me uči da crtam. Crtala sam prvo na papirima, a sa 4 godine sam prešla na velika platna- zidove dnevne sobe. Moji su srećom podsticali kreativnost tako što su mi kupivali veće papire i više materijala, mada su mi zidovi i dalje bili privlačni nakon krečenja. U osnovnoj školi sam pohađala likovne sekcije, učestvova-la na takmičenjima i bila sigurna da ću upisati Akademiju. Odlučila sam se za gimnazuju u toku koje sam zavoljela arhitekturu, kao idealan spoj umjetnosti i tehnike.

Od 2003. počinjem da slikam u tehnici ulja na platnu, a nesto kasnije i akril na platnu. Ove go-dine otkrila sam skoro slučajno novi medijum za moje izražavanje - slikanje na staklu, u više slojeva. To je fascinantna tehnika.

Imate li uzore u slikarstvu ?

Iz svake epohe bih mogla da izdvojim nekoliko slikara koje cijenim, ali ne bih mogla da kažem da su mi uzori, jer svaki umjetnik u suštini teži originalnosti, sopstvenom izrazu. U ranijim sli-kama se po kritikama primjeti da mi je blisko slikaratvo romantičara Vilijam Tarnera, ali ipak izraz je drugačiji.

Smatrate li da treba podrzati mlade lju-de koji žele da se bave slikarstvom?

Slikarstvo ne doživljavam kao profesiju, već kao sudbinu. Umjetnici se radjaju sa darom, školo-vanjem i radom samo usavršavaju tehniku.

Mladi posebno u Budvi, imaju puno mogućno-sti za umjetnički razvoj i pravo usmjeravanje, jer medju nama su umjetnici, koji u ateljeima i studijima mogu pomoći mladim talentima i usmjeriti ih. Takodje naš grad je savršeno plat-no za stvaralaštvo.

K R U G M L A D I H3 0

Jasenka Lalović je Paštrovka rođena u Baru. Osnovnu školu završila je u

Petrovcu na moru, gimnaziju u Baru. Studirala je u Beogradu na filozofskom fakultetu na odsjeku za sociologiju. Pisanjem se bavi oduvijek, ali se tek u pedesetim osmjelila da objavi svoj prvi roman. Radila je na Radio-televiziji Sr-bije.

Za Krug mladih govori o tome kako je nastala knjiga “S one bande moje gore”, kome je posvećena, zašto je važno da poznajemo svoju tradiciju i zbog čega je odlučila da prvu promociju organizuje baš u Crvenoj komuni u Petrovcu.

Kada ste prvi put osjetili povezanost sa umjetnošću? Čime Vas je književ-nost osvojila?

Ta povezanot sa umetnošću nije trenu-tak u kome se konektujete, vjerujem da je to nešto što se ponese od kad se

rodite. Neko može biti lirska duša, a da nikada nije napisao niti jednu jedinu rečenicu kojom bi to uobličio u neku formu. Neko ima savršeno oko za de-talje, iznijansiran osjećaj za kolorit, a da se nikada nije dohvatio kista. Ja sam oduvijek prepoznavala kod sebe tu po-trebu da se izrazim. Ne volim da gov-orim o sebi kao umjetniku. To je nešto što treba da potvrdi vrijeme.

Zašto književnost? Oduvijek pišem, zapisujem. U mojoj torbi je oduvijek mali notes i olovka. Pisana riječ je nešto što ostavljeta kao validan dokaz o svo-jim promislima, interesovanjima. Zato vjerujem da teba biti pažljiv sa riječi-ma. One su produkt naših misli, a misli opet jasno govore o tome šta nosimo u sebi. Književnost je samo filnalna for-ma manje ili više spretnih igri riječi. Ja u njoj uživam.

,,Nema veće agonije od nošenja neis-

pričane priče u sebi” riječi su amer-ičke spisateljice Maye Angel. Kada ste osjetili da je trenutak da svoje misli pretočite u roman?

Postoje ljudi maštari. Oni na hiljade priča nose u sebi. Jedan sam od njih. Jednog dana sam započela prvu priču o Veliki i tada sam je pustila da sama zaživi kroz priču. Ono što je slijedilo samo je splet okolnoti koje su se na-dovezale i dobile finalnu formu kroz roman.

Nisam imala namjeru da pišem roman na početku, meni se roman desio.

Crnogorka, mentalitet i način života ljudi sa naših prostora između dva rata, noseći su motivi Vašeg romana. Zašto Vas je ova tema zainteresova-la?

To je genetki zapis moga bića. Svako od nas može da ode na bilo koju stranu svijeta al’ taj kod kojim je rođen i koji ga određuje nosi svuda sa sobom.

Tema kojom sam željela da se poz-abavim je žena sa ovih prostora, bez ikakave namjere da je stavljam u okvire bilo kakvih granica, jer vjerujem da je dinarski tip žene zaista po mnogočemu specifičan. Naravno postoje nijanse koje se mogu povući kao linije po koji-ma se razlikuju, ali bih to prije nazvala jednim kulturološkim bogatstvom tog podneblja.

Tradicija je nešto čime se rado bavim. Smatram da je veoma važna za identitet ne samo jednog naroda, lokaliteta, već svakog pojedinca. Živimo u vremenu kada se tradicija shvata kao kamen spoticanja na putu ka prosperitetu i ner-ijetko smo svedoci da se na tom putu traženja i pozicioniranja sebe mnogi na-jlakše odriču upravo od nje.

Sasvim pogrešno. Bez tradicije gubimo svoje korijene. A narodi koji ne čuvaju svoje korijene kroz vrijeme počnu da prihvataju tuđe kao svoje potirući tako sebe i ono što jesu. Na nama je da bude-mo dovoljno jaka karika između naših predaka i potomaka. Naša je dužnost da potomcima prenesemo poruke predaka kroz vaspitanje, priče i tako što ćemo njegovati svoju tradiciju.

Emocije prema zavičaju nadahnule su Vas da pišete o ljudima teškog međuratnog perioda. Da li ste likove knjige poistovjetili sa Vama bliskim osobama i njihovim sudbinama?

Likovi u knjizi su dio moje fikcije, mada sam u svakom od njih mogla da pronađem po nekog koga poznajem ili sam poznavala. U knjizi sam se dotakla pet ženskih sudbina koje su nekada bile česte na ovim prostorima. Sudbinu žene koja je prvim danom svoje udaje osuđe-na na čekanjei i ne zna se do kad će to

“ Bez tradicije gubimo svoje korijene. A narodi koji ne čuvaju svoje korijene kroz vrijeme počnu da prihvataju tuđe kao svoje potirući tako sebe i ono što jesu. Na nama je da budemo dovoljno jaka karika između naših predaka i potomaka. Naša je dužnost da potomcima prenesemo poruke predaka kroz vaspitanje, priče i tako što ćemo njegovati svoju tradiciju”, kaže za Krug mladih Jasenka Lalović autorka romana “S one bande moje gore” koji je nedavno promovisan u Petrovcu.

Jasenka Lalović, pisac

“S ONE BANDE MOJE GORE “ JE POSVETA TRADICIJI, LJUBAVI I CRNOGORKI

Razgovarala: Mirjana Kasalica

K R U G M L A D I H 3 1

trajati, žene koja je na silu udata da bi zaustavila krvoproliće među bratstvi-ma, buntovne i mudre djevojke koja je unapred žrtvovana zarad porodice, žene ‘’ostavljenice’’ koja taj biljeg nosi kao ljagu kojom je ukaljala obraz porodice.

U knjizi je puno likova sa najrazličitijim sudbinama, pa opet toliko sličnim jer se sve do jedne pokoravaju onome što im je sudbinski namijenjeno. Svjesne da se sa njom čovjek samo miri I da se protiv nje ne može.

Je li Vam bliskst sa mentalitetom lju-di našeg područja pomogla da real-izujete profile junaka?

Naravno. To je mentalitet uz koji sam odrasla i koji mi je oduvijek bio i ostao blizak.

”Pišemo kako bismo život iskusili dva puta, u trenutku i u retrospektivi”- riječi su francuske književnice Anais Nin. Zašto Vi pišete? Šta kroz pisanje dobijate i šta želite da postignete?

Pišem jer u tome uživam. Dok ispi-sujem stranice ulaz-im u neki savim drugi svijet koji je po mjeri moje mašte. Time do-bijam mir. Ovim želim da ostavim mali trag, poput zapisa u kome sam pomenula jedno vrijeme koje je danas na ivici moj sjećanja, jer priče o tom dobu pamtim kao usputna pripovijedanja. Svjesna sam da ako ih ne budem negdje zapisala oni će nepovratno otići u zaborav. Ova knjiga je sasvim mali pomen tim ljudima u tom teš-kom vremenu i jednako nemilordnom krševitom prostoru.

Kako gledate na vri-jednosti kojima su se ljudi nekada rukovo-dili i kojima se danas rukovode?

Sistemi vrijednosti su promjenljiva kategori-ja. Mislim da ih je zato teško porediti jer se međusobno isključu-ju. Po meni najveći problem je kad jednu vrijednost u koju vje-rujete gradite tako što oponirate neku drugu. Prave vrijednosti se nadovezuju i nikada se ne potvrđuju time što dovode u pitanje neču drugu. Mada, definitiv-no vjerujem da prave

vrijednostisu jedino one koje dobijamo besplatno. Ljubav, vjera, nada… Sve čija se vrijednost iskazuje nekim cifra-ma kadtad devalvira i ode u bescenje. Upravo to je njena prava mjera.

Savremen čovjek se bavi trivijalnos-tima, puno svog vremena troši da bi stekao novac koji opet umjerava na beznačajne stvari koje su mahom nepo-trebne. Najmanje se bavi suštinskim pi-tanjima. Mnogi životi su potrošeni u toj suludoj trci sticanja materijanih dobara, vjerujući da će jednog dana uspjeti da obezbjede sebi mir dostojan čovjeka. Da su zavirili u sebe i potražili ga u sebi, sigurna sam da bi se mnogi od njih odrekli te sulude trke.

Da li se mijenja čitalačka publika danas i šta se može očekivati?

Da menja se. Mnogo toga se nudi da-našnjem čitaocu. Izbor je nepregledan i zaista morate biti veliki srećnik da u tom moru knjiga neko poželi baš vašu.

Po mnogim savremen čitalac ne čita dovoljno. Ne bih se u potpunosti sa

time složila. Mislim da je mnogo toga dostupno preko interneta, najrazličitiji tekstovi iz svih sfera naših interesovan-ja. U brzom životu, kakav se danas živi ljudi nemaju puno vremena da pronađu štiva dovoljno različita u moru sličnih i skoro istih koja bi im makar na kratko okupirala pažnju. Umjesto toga može se postaviti pitanje šta se čitaocu sem provjerenih klasika nudi? Ako malo bolje pogledate mnogo toga iz ponude se bavi ‘’life coaching’’- om, pokuša-jem da se pronađe dovoljno valjan re-cept po kome bi se izmodelirao ljudski život. Milsim da u ljudi postali malo umorni od toga.

Savremen čitalac je probirljiv i dobro što je tako.

Prva promocija Vaše knjige u petro-vačkoj Crvenoj komuni izazvala je veliko interesovanje publike. Kakvi su Vaši utisci nakon književne večeri?

Kad sam završila knjigu potajno sam željela da moja prva promocija bude upravo tamo odakle je sve krenulo. Nekako sam vjerovala da treba da se

zatvori taj krug i da svi ti likovi iz knjige upravo tamo udahnu svoj prvi udah knjiškog života.

Utisci su više nego emo-tivni. To je mjesto mog odrastanja i hvala mo-jim dragim Paštrovićima što su svuda i uvijek uz mene. Upravo se se pri-prema promocija knjige u Beogradu i sada su više nego velika i nese-bična podrška. Hvala im na tome.

Jedna od učesnica na promociji izjavila je da bi vaša knjiga mogla biti odlično dramsko djelo. Imate li preten-zije da likove iz svoje knjige jednom vidite i na pozorišnoj sceni?

To bih ostavila drugima da ocijene. Mnogi su sličnog mišljenja, ali os-tavimo vremenu da kaže svoje.

Radili ste dugo godina na Radio - televiziji Srbije. Da li vam je to pomoglo u formiranju knjige?

Ne nešto posebno. Radi-la sam kao sekretar reži-je i moj posao je bio uz kameru i uz montažu. Knjiga je epilog mog vraćanja sebi. U tome zaista uživam.

K R U G M L A D I H3 2

U Narodnoj biblioteci Budve promovisan je 11. broj časopisa „Krug mladih“ i održan okrugli sto „Zelena gradska površina, šta to bješe?“. Na okruglom stolu govorilo se o nedostatku zele-nih površina u Budvi, posledicama nagle i neplanske urban-izacije i mogućnostima da se postojeće stanje promijeni. Inače, ovim događajem Narodna biblioteka Budve u saradnji sa NVO Sedma sila mladih, počela je program povodom proslave Dana opštine 22. novembra.

Urednica časopisa “Krug mladih” Zorica Radenović istakla je da je tema jedanaestog broja časopisa nedostatak zelenih površina u Budvi, igrališta, parkova i prostora za druženje i rekreaciju, s cil-jem da javnosti skrene pažnju da je krajnje vrijeme da se ovim problemom neko ozbiljnije pozabavi. radenovićeva je dodala da su se za ovu temu odlučili nakon sprovedene ankete koja je poka-zala da mladi Budve smatraju da su im zelene površine uskraćene.

Učesnici okruglog stola su se složili da je zelenih površina u Budvi sve manje, te da je potrebno pod hitno reagovati. Naglasili su da je za to potrebna razvijena građanska svijest i aktivizam kojim će građani pokazati da žele grad uređenih parkova, igrališta i prosto-ra za druženje i rekreaciju, a ne grad betona u koji se metropola crnogorskog turizma sve ubrzanije pretvara.

Arhitekta Višnja Marković, istakla je da su građani Budve pr-venstveno orijentisani ka turizmu, što je normalno, ali da treba da razmišljaju i o tome da se koriste slobodne povrine u gradu. Markovićeva je naglasila da problem Budve nije samo u zelenim površinama, već je tu i problem šetališta, parkinga na kojima se djeca igraju ukoliko su slobodna, trotoara koji su nerijetko zauzeti, gradskog trga koji je takođe u lošem stanju...

- U pitanju su važne stvari na koje građani mogu da utiču, za koje nijesu potrebne velike investicije, već nešto što se može redovnim održavanjem grada rješavati - rekla je Markovićeva i naglasila da je veoma važan i urbani mobilijar; kontejneri, kante za smeće, klupe, rasvjeta, te da su sve to sadržaji koji nam omogućavaju da imamo kvalitetniji i bolji život.

Arhitekta Ivana Bavić je naglasila da pored političara, ekonomista i stručnjaka za arhitkturu i urbanizam, građani mogu da odlučuju kako će njihov grad izgledati. Ona je pojasnila da to mogu da čine djelovanjem u organizacijama civilnog društva, kao i učešćem na

javnim raspravama i građanskim inicijativama.

Babić je istakla da se građani Budve zbog nagle urbanizacije i ekspanzije gradnje nijesu uklučili i izjasnili iako je trebalo da to učine, ali i da su mnogi na javnim raspravama tražili veće koefi-cijente izgrađenosti i veće etaže, ne razmišljajući da će se djeca Budve igrati na trotoarima i jednosmjernim ulicama.

- Nije kasno da se neke stvari poprave, ali je zato potrebna građans-ka inicijativa koja će ukazati na stvarne potrebe stanovništa - istak-la je Babićeva.

Marina Jovanović direktorica PPU „Vini Pu“ je kazala da je stan-je u Budvi alarmantno kada su zelene površine u pitanju, te da ovaj problem posmatra prvenstveno kao roditelj ali i kao neko ko rukovodi predškolskom ustanovom, koja vodi računa da djeca sva-kodnevno borave na otvorenom. Jovanović smatra da su zelene površine važne za društveni život, te da su građani Budve u tom smislu ozbiljno uskraćeni.

Višnja Marković je naglasila da problem zelenih površina u Bud-vi zahtijeva sistemsko rješenje:

- Naša šansa je u tome da vršimo pritisak, da idemo na javne rasprave, pa pišemo dopise, da se žalimo, da pratimo šta planiraju za nas na državnom nivou. Na lokanom nivou nam je prvenst-veno potrebna instant terapija, a to su kante za smeće, autobuska stajališta, slobodni trotoari, potrebno je da uređujemo postojeće zelene površine, prostore za sport i rekreaciju na otvorenom, da uredimo dječja igrališta u školama, da kao lokalna zajednica nađe-mo način da stimulišemo investitore da bi oni na svojim parcelama to isto radili - kazala je Markovićeva.

Svoje mišljenje o ovoj temi iznijeli su mladi Budve i članovi reda-kcije „Krug mladih“.

Mirjana Kasalica je kazala da sumnja da smo svjesni šta radimo, te da zato ne krivi samo određene pojedince koji nam uskraćuju zelene površine već i sve one koji prećutkuju i ne žele da se izjasne o tom pitanju.

- Prije desetak godina došavši u Petrovac, moja porodica i ja pronašli smo mir i ljepotu. Sjećam se da se miris četinara mi-

PROMOVISAN 11 BROJ ČASOPISA „KRUG MLADIH“ I ODRŽAN OKRUGLI STO „ZELENA GRADSKA POVRŠINA, ŠTA TO BJEŠE“?

POMOĆI PRIRODI DOK NIJE KASNO!

K R U G M L A D I H 3 3

ješao sa mirisom mora. Danas je zbog izgradnje visokospratnica i hotelskih kompleksa zaklonjeno sunce, nebo i pogled na more. Mladi su nedovoljno motivisani, boje se da se izjasne. A da li ne-započeta borba može biti izgubljena?“ - pitala je Kasalica.

Jovana Jagetić je istakla da Budva polako gubi svoju primorsku čar.

- U drugim primorskim zemljama se poštuju pravila da se pored mora ne smiju graditi višespratnice. Naročito ako je teritorija pod-ložna zemljotresima. Iako imamo dovoljno intelektualaca, oči-gledno se njihov glas i glas mladih uopšte ne čuje. Ne treba samo klimati glavom na sve što nam nameću. Ipak smo mi stanovnici Budve i imamo pravo da kažemo šta nam ne odgovara. Sigurna sam da zajedničkim snagama možemo mnogo toga učiniti da naša Budva bude zelenija - rekla je Jagetićeva.

Miloš Boreta je kazao da bi bilo van pameti da “kraljica Mediter-ana”, danas nema tržne centre, hotele i zgrade, ali ne i kule.

- Nekadašnje budvanske višespratnice odavno su postale mini-jaturne u odnosu na njih. A tek mi!? Ne vidimo se, taman kao što se i ne čujemo povodom toga. Rastužuje me što samo rijetki prozbore o problemu koji se tiče svih. Neki zbog straha, neki iz neznanja, a većina što ima ogromnu korist. Daleko od toga da smatram da ne treba da se razvijamo, ali moramo imati na umu i teško bolesnu sugrađanku - prirodu - kojoj treba da pomognemo dok ne bude prekasno - naglasio je Boreta.

Tea Babić je istakla da je Budva danas poznata po stambenim ob-jektima i nedostatku zelenih površina kojih je nekada bilo. Ona je

uporedila Budvu i Cetinje, koje je takođe izgrađeno, ali koje i dalje ima predivne parkove i zelene površine.

- Prema mom misljenju turizam treba razvijati, ali moramo misliti i o okoloni koja je takođe bitna za sve nas ali i za generacije koje dolaze - kazala je Babićeva.

Časopis „Krug mladih“ izdaje NVO „Sedma sila mladih“ koja u saradnji sa Narodnom bibliotekom Budve organizuje radionice novinarskog i kreativnog pisanja. Jedanaesti broj časopisa podržan je od strane Ministarstva sporta Crne Gore, Opštine Budva, Turističke organizacije Budve i drugih javnih preduzeća i firmi.

K R U G M L A D I H3 4

Nedavno sam naišla na osoben citat anonim-nog čitaoca: „Tokom čitanja osjetio sam da knjiga voli mene“. Ta rečenica urezala mi se u sjećanje i postala kriterijum za ocjenu svih

djela koja sam kasnije čitala.

Možemo čitati jer nas roditelji na to nagov-araju, ili smo u obavezi čitati školsku lektiru,

no iskrena žeđ za čitanjem predstavlja rad na sebi i svojoj ličnosti. Pročitala sam dosta knjiga, neke u trenicima relaksacije, neke radi ličnog obrazovanja. Pa ipak, svega nekoliko knjiga postale su mi pravi pijatelji. Jedna od njih je „Ubiti pticu rugalicu" , ro-man američke spisateljice Harper Li, objavljen 1960. godine. Glavni protagonista, advokat Atikus Finč, najtrajnija je prozna predstava junaštva usmjerenog protiv rasizma. Vjero-vatno ste se već susreli sa njegovim citatima a da im nijeste znali porijeklo. Evo nekoliko onih koji su našli mjesto u mojoj bilježnici izdvojenih misli:

"Mi znamo da nisu svi ljudi stvoreni jednaki u onom smislu u kome bi neki htjeli da povjeru-jemo - neki ljudi su pametniji od drugih, neki imaju više mogućnosti za uspjeh jer su se ro-dili u boljim uslovima, neki ljudi zarađuju više od drugih, neke gospođe mijese bolje kolače od drugih - neki ljudi rodili su se darovitiji od većine normalnih ljudi." "Atikus mi reče da uklonim pridjeve pa će mi ostati činjenice.“ „Ponekad je sveto pismo u rukama jednog čov-jeka gore nego boca viskija u rukama drugog." "Da bih mogao da živim sa drugima, moram prvo živjeti sam sa sobom."

"Veliki Getsbi" je drugi roman čiji me sadržaj u cjelini fascinirao, a djelo je američkog au-tora Frensisa Skota Ficdžeralda koja prožima

teme dekadencije, idealizma i optimizma na-kon Prvog svjetskog rata. Glavni junak, Džej Getsbi, bezumno je zaljubljen u ljepoticu De-jzi Bjukenen. Radnja se vrti oko načina na koji Getsbi nastoji da tragizam ljubavi koju osjeća podnese. Knjiga je jedna od onih poput "Ane Karenjine", "Preobražaja" ili "Priče o dva gra-da" čije su ih uvodne rečenice na maestralan način otvorile: "Kad god osjetiš potrebu da o nekom sudiš, pomisli samo na to da svi ljudi na ovome svi-jetu nisu u životu imali ona preimućstva koja si imao ti." Glavni akter imao je više izuzetnih, univerzal-nih misli o kojima valja umovati:

"...a ja filistarski ponavljam - da se ljudima smisao za osnovnu pristojnost još prilikom rođenja ne dodjeljuje ravnomjerno."

"Najograničeniji od svih stručnjaka - sves-trano obrazovan čovjek. Najzad, nije to samo epigram kad se kaže da se na život mnogo us-pješnije gleda s jednog jedinog prozora." Umjesto zaključka mog dnevnika čitanja, pozvaću vas da više čitate u ovoj godini. Da budete kritički nastrojeni i dublje promišljate sadržaje koji vam se nude i među njima birate one najkvalitetnije.

Da čitate i činite ono što prija vašem duhu i obogaćuje ga. Tako se mozak obrazuje da bira korisno, pametno, vrijedno. Jer - vidljivo je manifestacija nevidljivog.

Valentina Orović

KNJIGE KOJE VOLIM I

KOJE VOLE MENE

K R U G M L A D I H 3 5

SPONZORI ČASOPISA „KRUG MLADIH“I PORTALA WWW.KRUGMLADIH.COM

NVO „Sedma sila mladih, Budva“ u saradnji sa JU „Narodna biblioteka Budve“

organizuju radionice novinarskog i kreativnog pisanja, subotom, u 11 časova, u

prostorijama biblioteke. Radionice su besplatne i namijenjene uzrastu od 13 do

25 godina. Zahvaljujemo Narodnoj biblioteci na podršci i saradnji.