----------------------------------- ANTIČKA FILOZOFIJA ----------------------------------

- --------------------- ------KOZMOLOŠKO RAZDOBLJE ---------------------------------------------------

osnovno pitanje - što je arhe – načelo stvari ( pratemelj, praelement, prauzrok svega, ) iskon , početak ,- ne vremenski gledanopravi problem – što je zajedničko u mnoštvu pojavnosti koje se razlikuju pojavnosti su nešto posebno, pojedinačno , ali što je ono zajedničko, općenito, bitno

MILETSKA ŠKOLA

Tales- načelo svega je - voda , element iz kojeg je sve nastaloAnaksimen- načelo svega je – zrakAnaksimendar – apeiron – nešto što je u svemu, sve obuhvaća, besmrtno je i nepropadljivo

Priroda (fysis), tj. svaka stvar je prožeta životom – hilozoizam – oživljena tvar

PITAGORAPitagora je osnivač škole (sekte) sa strogim pravilima reda i samodiscipline Bavili su se svim pitanjima – a ponajviše etičkim Smisao života je u pročišćenju duše , oslobađanju od vlasti tjelesnog Sebe je smatrao liječnikom a ne učiteljem Državom trebaju upravljati najbolji (aristoi)

Čovjek posjeduje dušu i tijelo - duša je besmrtnaSve u svijetu je u skladu , redu, harmoniji, - u jedinstvu mnoštvenog, različitogU temelju svega nije tvar nego – oblik , forma i oni se ne pojavljuju samovoljno, slučajnoUniverzum je u skladu koji se može izraziti brojem – i zato je broj - pratemelj on izražava odnose, među pojavama

HERAKLITOn ne traži neku stalnost u promjeni nego konstatira da je sve promjena – bivanjeBivanje – je stalno postajanje , neprekinuti tijek , mijena, sve je u tijeku i razvoju Simbol za tu promjenu za njega je – vatra« svijet ovaj nije stvorio niti Bog niti čovjek nego je svjetska vatra koja se s mjerom…»

Bivanje nije slučajno, bez pravila nego je sve u harmoniji borbe suprotnosti Logos – (svjetski um) je ta harmonija , zakonitost po kojoj se sve odvija On je skriven iza pojavnosti promjene ( osjetilno nevidljiv) a može se spoznati jedino razumom « oči su i uši ljudima zli svjedoci ako imaju barbarske duše « Vladati trebaju najbolji, prosvijećeni, plemeniti

ELEJSKA ŠKOLAParmenid, Zenon,Osjetilna spoznaja je varka, promjene koje se opažaju nisu pravi bitak , U temelju svega ne može postojati nešto što je promjenjivo,Bitak jest – on je postojeće, ono što jest nije postalo nego je vječno i nepromjenjivo EMPEDOKLO Tvorac teorije elemenata – vatra, voda , zrak , zemlja , To su posljednji tvarni dijelovi od kojih je sve izgrađeno Među njima vladaju sile ( simb. Ljubav i mržnja)

ATOMISTIDemokrit i LeukipArhe – prapočela, su – atomi – (a-thomos = ne-djeljiv) sitne dalje nedjeljiva tijela Vječni su i nepromjenjivi , nenastali i neuništivi Tvari se razlikuju po formi, obliku ali su po prirodi isti Ne postoji niti slučaj niti svrhovitost - sve se događa samo od sebe A što je prvi uzrok ?

ANAKSAGORAU temelju svega je – nous ( duh ) – bez obzira na način postojanja On je uzrok i smisao sveg gibanja i postojanja, poticajKakva je jedna stvar kao cjelina takva je i u svakom svom djelu – homeomerij

Zaključak – Značaj predsokratovaca bio je u tome što su prvi na racionalan način pokušali odgovoriti na pitanja o prapočelu svega postojećeg. Važnost je u samom postavljanju pitanja , u problemu a ne u odgovoru. Tu je nastao čitav niz pojmova kao što su : načelo, element, atom, duh, tvar Neki problemi koji su tada postavljeni predmet su razmatranja još i danas.

« kako je mogla nastati vlas iz nevlasi, meso iz nemesa.»

------------ ------------------------ANTROPOLOŠKO RAZDOBLJE --------------------------------------------

Najsjajnije razdoblje grčke povijesti – Klisten, Solon, Perikle, Eshil, Sofoklo, FidijaČovjek je u središtu pitanja – pravna, etička, politička, odgojna i druga pitanja

Opće pitanje – ima li što vrijedno što bi važilo neovisno o vremenu ,kraju i ljudima.

------------SOFISTI--------------- – Protagora , Gorgija,

Filozofija postaje za sofiste sredstvo a cilj je arete – krepost , vrlina –u izvornom značenju Za sofiste – spretnost, lukavost, inteligen.

Sofisti teže obrazovanju u svrhu svladavanja tehnike uvjeravanja, umijeća argumentiranja i dokazivanja radi uspjeha u praktičnom životuGlavna im je stvar bila retorika – umijeće govora i nastupa koju su iskrivili do

eristike – isprazno nadmudrivanje bez svrhe, mudrijašenjeNjihov je cilj - uspjeh , želja da se nešto postane, - i u tu svrhu sva sredstva su dopuštenaNjima uopće nije stalo do istine , niti do prava, niti do čovjeka – jedino do moći i vlasti oni su - zavodnici

Glavna teza - « čovjek je mjerilo svih stvari « On je taj po kojemu nešto jest i kakvo jest Opažaji su izvor spoznaje ali su nepouzdani i subjektivni Nešto je onako kako se nekome čini da jest bez objektivne važnosti Nagon je osnovno određenje čovjeka ( pravednost je korist jačega )« nema istine, a da je i ima ne bi se mogla spoznati, a kad bi se mogla i ne može se priopćiti Nema općevažećih normi i vrijednosti – sve je relativno Sve je usmjereno na duh vremena , na faktično, na samovolju, moć i vlast

? – relativnost ne pogađa same ljudske vrijednosti nego samo svijest o tim vrijednostima ? – njihovo poimanje prirodnog prava kao pravu jačega je samo njihova prirodna požuda ? – svjetonazor koji je usmjeren samo na uspjeh, moć i zadovoljstvo - vodi u egoizam ? – uvijek u vremenu je postojala neka sofistika koja je više voli privid nego bitak

---------------SOKRAT - 470g.pk-----------------

'' Ja sam poput dosadne muhe, nikad vas ne prestajem buditi.''Atenjanin koji ispunjava svoje dužnosti. Filozofija mu je bila praktična djelatnost a ne teorija. Filozofirati znači mudro živjeti. Nije ostavio pisana djela jer – ''knjiga šuti ako je nešto pitamo''Njegovo djelovanje i misao opisali su Platon i Ksenofont. Protivnik je sofista i njihovog relativiziranja stvari i pojava. Čovjek može biti mjera svih stvari – ali koji čovjek. Ne može opažaj biti mjera nego um. Težio je vrlini ali pod njom nije podrazumijevao spretnost.Cijeli njegov život bio je usmjeren na ispravno djelovanje, a život ispunjen podučavanjem i dijalogom s ljudima. Zbog slučaja sa prijateljem Alkibijadom shvatio je: Da bi se nekome pomoglo on sam treba biti voljan postati bolji. Može se znati ali se drugog ne može učiniti mudrim. Može se voljeti ali se ne može drugog naučiti voljeti. Može se biti krepostan ali to neće probuditi krepost u drugom. Potrebna je volja, čovjekov pristanak na nešto. To je prva Sokratova metoda – majeutika – porodiljska vještina, '' ja sam babica, porodilja''

Kroz razgovor treba u čovjeku probuditi ono što on zna (ali do tada i ne zna da zna) Prvi korak u učenju je osvješćivanje neznanja.

Zato Sokrat traži od učenika '' upoznaj samog sebe'' – to je početak znanja. Delfijsko proročište mu je pomoglo do spoznaje '' znam da ništa ne znam '' – ironija Prihvaćanje vlastitog neznanja budi u čovjeku ljubav prema znanju – mudrosti, istini. '' Ne može postati filozof onaj koji nije upoznao vlastito neznanje ''

Filozofija ima odgojnu funkciju koja se sastoji u samoosvješćivanju (ne prenošenju znanja)Smisao je čovjekova života u kreposti (vrlini) – samousavršavanje, samosavladavanje

Potreba za spoznajom sebe leži u tome što i Sokrat kaže da u određenim postupcima njega vodi neki unutarnji glas (daimonion – demon) – to jest savjest. Svaki čovjek pozivajući se na njega neće griješiti.

Time je Sokrat osnivač etike. Vrlinu Sokrat ne shvaća poput sofista – (na primjer dobro je korist jačega)

Za Sokrata vrlina je znanje – on pita što je zajedničko pojedinačnim vrlinama. On vidi da u pojedinačnim vrlinama postoji neki zajednički izgled (eidos – ideja)To zajedničko je opća bit, ono opće, ideja, pojam.

Vrlina je dakle jednaka znanju a znanje je spoznaja pojmova onog općeg. Tko zna što je dobro taj i djeluje dobro. Dobar je onaj koji zna. Za Sokrata – znati, htjeti i činiti dobro jedno je te isto

Bit mišljenja je prema tome spoznaja pojmova, spoznaja onog općeg. Umna spoznaja je prema tome prava spoznaja, ne osjetilna predodžba pojedinačnog.

Stoga Sokrat i zagovara aristokraciju kao vladavinu onih koji znaju. Smatrao je da je demokracija vladavina puka. Ta ista demokracija ga je osudila da kvari mladež i ne vjeruje u bogove. Iz dostojanstva je ispio otrov ne želeći napustiti Atenu.

------------------------------------ONTOLOŠKO RAZDOBLJE--------------------------------------------------

----------------------------- PLATON--------------------------------------

Smatrao se učenikom Sokrata ali je bio i pod utjecajem Elejske škole i Pitagore.Osnovni problem bio mu je problem politike i socijalne etike - utemeljitelj fil. Politike.

Zanimao ga je - ispravan čovjek i ispravna država.Osnovao je filozofsku školu u Akademovom vrtu – Akademija (387g. )

Napisao je mnogo knjiga – Država (o pravednosti ), Simpozij ( o ljubavi ), Fedon ( o duši ), Protagora ( o vrlini ), Sofist ( o znanju ) , Fedar, ……

Platon počinje tamo gdje Sokrat završavaŠto je bit '' dobra '' , moralne vrijednosti i kako objasniti to.

Etika će ga odvesti do učenja o idejama.

Platon razlikuje četiri temeljne vrline : mudrost, pravednost, umjerenost i hrabrost.One se pojavljuju u vremenu i prostoru ali su vječne.Postoje usprkos tome što neki o tome ne znaju ništa, neovisne su o ljudskom htijenju, potrebi, smionosti ili navikama. Materijalne vrijednosti su relativne vrijednosti , prolazne ( ovise o tržištu )Ali to nisu materijalne vrijednosti – to su opće vrline ( arete ) i vječne su.

Dobro – ne može se vezati samo uz pojam svrhe ( jer i lopov, lažljivac imaju svrhu )Misao o svrsi nije etičko načelo.

Što je onda '' dobro '' , što je dobro za čovjeka . Tu se uvodi pojam '' Ideja '' . Postoji dobro, lijepo, pravedno po sebi – to su ideje.

Čovjek zna za postojanje tih idealnih sadržaja , idealnih vrijednosti.U prostoru i vremenu ne postoji ništa savršeno ali ideje su savršeni.Zato ljudi mogu tim idejama , savršenstvu samo težiti – idealist.

Ideje nisu nešto materijalno opipljivo, što se može posjedovati. One nisu zbirni pojam bića.

Svijet čini – svijet ideja – nepromjenjive biti stvari, opće, pojmovno – ljepota, pravednost - svijet pojava – raznolikost materijalnog svijeta – lijepi predmeti, pravednici

pojedinačnost , mnoštvo – odbljesak ideja Idejni je svijet prauzor stvari – pojavni je svijet kopija tih prauzora.

Ideja je bitak . Konkretizira se u pojavama, promjenjivim i ograničenim.Duh i duša nisu proizvod materije , materija rađa samo materiju.

Ideja se spoznaje duhom, umna spoznaja.

Svijet ideja je – inteligibilni svijet ( misaon, pojmovan )- odgovara joj – umna spoznaja.Svijet pojava je – senzualni svijet ( materijalni, čulni ) - odgovara joj – mnijenje (doksa)

Umna spoznaja - spoznaja općeg, nepromjenjivog , nadosjetilnog.Mnijenje – spoznaja pojedinačnog, promjenjivog, materijalnog.

Vrste umne spoznaje su – znanje i predočivanje .Vrste mnijenja su – vjerovanje i nagađanje.

Pojmovi potiču iz duha. Spoznaja ne teče postupno od opažaja ka ideji.Spoznaja je proces prisjećanja onog što je besmrtna duša znala prije spajanja sa tijelom.To je tzv. – teorija sjećanja ( anamneza ).Putem erosa ( težnja ka spoznaji ) i putem dijalektike izaziva se dušu na spoznaju sebe.

Duša je veza ( sredina ) – duha ( ideje ) i pojave. Tijelo je tamnica duše a ovaj prostorno vremenski svijet je spilja. Odgoj se treba svesti na izbavljenje iz spilje – postati što sličniji Bogu.Umu je dužnost obuzdati strasti – ne svesti se na zadovoljstva, prohtjeve, nagnuća, igrarije.Hrana duše je istina i pravednost. '' Nije čovjek mjera svih stvari – Bog je mjera svih stvari ''

Organizacija koja ima svrhu ispunjenja istine, pravednosti, ''dobra'' je - država .

Država je nastala iz potrebe ljudi za podjelom rada.Nije sama sebi svrhom nego je u službi čovjeka – svrha joj je sreća zajednice.Funkcija države je odgoj građana. Država treba biti zasnovana na ideji pravednosti.U državi treba biti izražena umnost, hrabrost i umjerenost a ne ugoda, zarada i vlastoljublje.

Idealna država je podijeljena na : - 1- proizvoditelje – ( odlikuje ih požuda )- 2 – vojnici - ( odlikuje ih hrabrost )- 3 – vladari - ( odlikuje ih razum, um , )

Vladari ne bi trebali imati privatno vlasništvo.Pravednost je ostvarena ako svatko radi posao za koji je najsposobniji.

Najbolji oblik države je – aristokracija (aristoi-najbolji) - jer je vode najbolji ( koji znaju ) ili - monarhija – ukoliko je to jedan čovjek

Ukoliko državom upravljaju oni koji nisu najbolji razvija se:

Timokracija – zasniva se na častohleplju, lukavosti, odvažnosti pragmatičnosti i karijeri. Izražena je vlastita afirmacija , bogate se potajno i više služe sebi nego cjeliniOligarhija – zasniva se na egoizmu, negiranju cjeline, To je vladavina manjine čiji je cilj materijalno bogatstvo i gospodarska moć.Demokracija – zasniva se na požudi , ugodi , razonodi, samovolji i zabavi. Nema rada , obaveze i dužnosti a živi se samo za danas, - važan privid. Poznaje se samo subjektivna požuda kojom se sve procjenjuje. Prema mnijenju ( prividu ) svih donosi se ustav , bez vlasti , šarolik bez uma.Tiranija – potpuno izopačenje, ropstva vlastitim strastima. To je umišljenost vlasti u svoju veličinu – cilj je jedino održanje na vlasti. Sloboda se shvaća kao razuzdanost i samovolja. Narod postaje sluga i rob. To je ropstvo među robovima. Nasilje postaje način života. To je vladavina sile nad zakonom Sofistika – demokracija – tiranija – jedno te isto. četiri stanja duše koji vodi- tiraniji . Zavist – buđenje želje za statusom bez ulaganja napora. Traženje privilegija i počasti. Rezultat je gubitak identiteta, časti i dostojanstva. Požuda naspram slobode.Lakomost - rođena je iz pohlepe. Gubi se prirodnost i plemenitostUdvornost – ulizivanje , dodvoravanje. Potpuna moralna krhkost. Nagon za tijelom nadvladava dušu. Prihvaćanje gubitka dostojanstva. Neodgovornost – traženje ugode. Energija bazirana na strastima. Osobni interes nadvladava opći interes. Odbijanje obaveza i dužnosti.

--------------ARISTOTEL oko 350 g---------

Učenik Platona i učitelj Aleksandra. Osnivač peripatetičke škole – Likej.Jedan od najutjecajnijih mislilaca svih vremena, sistematičar i polihistoričar.Napisao mnogo djela : Organon (logika) , Fizika (o prirodi), Metafizika (o bitku) Etika, Politika, Retorika, Poetika, …..

Logika Misaoni duh koristi se sa tri elementa : pojam, sud i zaključak.

Pojam – čarobni štapić duha , ono mnoštveno shvaćeno u jednom Iz individualnog i pojedinačnog izvlači općenito, ono bitno na pojedinačnom Može se svesti na tipove – kategorije.Kategorije su – svojstva kojim ( predikatom ( akcidentom ) ) je određen subjekt (supstancija) najopćenitiji pojmovi – kvalitet, kvantitet, vrijeme, stanje, kretanje,

odnos, mjesto, radnja, položaj, trpljenjeDefinicijom se utvrđuje bit pojma. Pravila za definiciju su da se pojam definira putem: a- najbližeg roda i -b- vrsne razlike ( čovjek je živo biće obdareno razumom)tvorba pojmova ( definicija ) ovisi o spoznajnom subjektu.

Sud - veza pojmova kojim se nešto tvrdi ili poriče Znanstvenim sudom spoznajemo ono opće Svakidašnjim sudom spoznajemo ono pojedinačno.

Zaključak - shema ljudskog mišljenja putem pojmovnog mehanizma.

Podrijetlo pojmovaKorijen u iskustvenom ,realnom svijetu osjetila. Znanje nije urođeno, spoznaja počinje osjetilno i iz tog se izvodi opća slika.Izdvajanje tog općeg naziva se – apstrakcija.

Opće nije izvan pojedinačnog nego u pojedinačnom.Opće (ideja, pojam ) je ono zajedničko pojedinačnom a ono je pojedinačno neke biti –općosti.Nema odvajanja ideja od pojava. Opažanje uz pomoć razuma(nus) stvara pojam- ono opće.Spoznaja počinje osjetilima ali se ne sastoji iz čistog osjetilnog opažanja.Opažajem spoznajemo pojedinačno – umom spoznajemo opće.Pojmova ( znanje ) nema izvan spoznaje – uma.

Metafizika

Fizika – bavi se osjetilno-opažajnim vidom bitkaMetafizika – istražuje ono što je iza pojave, bitak koji se iskazuje u pojavama kao temelj.

Prva supstancija – pojava , pojedinost, stvarni svijet stvari (Sokrat )Druga supstancija – ono opće ( čovječnost )

Svijet ( realnost ) – jedinstvo općeg ( biti ) i pojedinačnog (pojave ) Opće je u pojedinačnomBitak ima 4 načela: oblik, tvar, sila (kretanje) svrha. – ono je u temelju svega.

Oblik – ono bitno , po obliku nešto jest to što jest, svrha , značenje. Oblik je u stvarima , predmetima, u razlikovnoj pojedinostiStvar – je oblikovana tvar. Duša je oblik tijela.

Kretanje - prijelaz iz tvari u oblik, iz potencije u akt, iz mogućnosti u zbilju. Opći se oblici individualiziraju time što ulaze u tvar. Tvar je mogućnost za oblik, ta oblikovana tvar je mogućnost za viši oblik. Postoji hijerarhija oblika a na kraju je čisti oblik – Bog, oblik oblika, mišljenje mišljenja Bog je uzrok svih oblikaTeleologija - Sve na svijetu se događa svrhovito(telos-svrha). Tvar čezne za oblikom , želi se oblikovati i sadrži u sebi svrhu.Postojeće – bit koja se razvija u pojavama.Događanje - ostvarenje biti u pojavi.

Duša – dušu ima sve što je živo, ona je životni princip, načelo (svrhovitost i smislenost9. Vegetativna – biljke – odlike – rast, hranidba, razmnožavanje Senzitivna - životinje – odlike- samoaktivnost, kretanje, ćula, nagoni, instinkti Racionalna - čovjek - odlike- umnost, slobodna volja, kreativnost, vrijednostiDuša duha je besmrtna ( nad-ljudska), došla je izvana.

Svijet – mjesto promjene i kretanja koje je vječno- tako je i vrijeme bez početka i kraja. Nastaju i propadaju samo pojedinačna bića.Bog – nepokretni pokretač , čisti bitak sve ostalo je biće .Bog je bit bića.

Politika i etika i estetika

Etika

Temeljno pitanje je – što je dobro? Odgovor je – sreća ( eudaimonia – blagi duh )Sreća – razvijanje čovjekove specifične biti ( umne prirode ) a ne zadovoljstvo i užitak. Činjenje dobra radi njega samog a ne radi neke izvanjske svrhe ( čast, slava, moć…)To je za Aristotela vladavina oblika nad materijom. Svatko posjeduje onoliko sreće koliko posjeduje spoznaje i vrline.

Vrline Aristotel dijeli na Etičke ( vrline volje) i Dianoetičke ( vrline uma)Etičke vrline se temelje na načelu da se treba držeti '' zlatne sredine'' – umjerenosti ( hrabrost je sredina između neustrašivosti i plašljivosti)Dianoetičke vrline su postupci koji su u skladu sa umom , znanje i razboritost. Politika

Čovjek je – biće zajednice (zoon politikon), društveno biće.Cilj države je opće dobro, sreća zajednice a funkcija države je odgoj građanaVažna je čovjekova općost a ne individualnost, posebnost,- cjelina je nužno prije individue.Osnovna prava za slobodu pojedinca ne može postavljati većina, ona je svojstvo ljudske prirode.Dobri oblici vladavine su – monarhija, aristokracija i republika ukoliko je cilj opće dobro.Loši oblici vladavine su – tiranija, oligarhija i demokracija ukoliko je cilj korist vladajućih.

Estetika

Umjetnost nije puko oponašanje kao kod Platona – nego stvaralačka i idealizirana .Funkcija tragedije ( umjetnosti ) katarza – pročišćenje duha , oplemenjivanje.Umjetnost također ima i odgojnu funkciju , ukazivanje na čovjekovu duhovnost, ljudskost.

---------------ETIČKO RAZDOBLJE HELENISTIČKO – RIMSKE FILOZOFIJE---------------------

Helenizam je razdoblje od vremena Aleksandra Makedonskog (330 pk) – cara Augusta (30 pk)Miješanje kultura antičke Grčke i istokaKulturni centri postaju Aleksandrija i AntiohijaOsvrt na bogatu kulturu i znanstvenu tradiciju, - specijalizacija znanostiEuklid, Arhimed, Ptolomej, Eratosten,

Čovjek ovog vremena našao se u vakuumu, bez oslonca i orijentacije.Filozofija ima praktičnu ulogu i temeljna pitanja su etička pitanja.Temeljno pitanje postaje pitanje sreće – a znanje treba poslužiti tom cilju.Cilj je postići nepomućenost duševnog mira – ataraksija, čime se postiže ideal mudraca.

--------STOICIZAM---------

'' ne gubi vrijeme o tome kakav bi trebao biti dobar čovjek – budi takav''

Škola je osnovana oko 300g.pk. a dobila je ime po dvorani, trijemu sa stupovima (stoa)Predstavnici su Zenon, Kleant, Seneka, Epiktet, Marko Aurelije.

Osnovna odlika stoika je strogost u vrlinama i shvaćanju dužnosti.Fizika je osnova a etika cilj filozofije. Svijetom vlada logos ( umni zakon ) a čovjek je njegov dio. Sloboda je uviđanje te nužnosti a moguća je jedino u području svijesti.''koliko ću živjeti to je stvar tuđe volje ali od mene zavisi da dokle god živim, živim kao čovjek.Cilj je prema tome – živjeti u skladu s prirodom , to jest u skladu s umom.

Za stoike filozofija je učenje o životu. Što ometa ispravan život? - afekti. Afekti su nerazumna stanja duše – ojađenost, strah, naslada, požuda, strast, ljutnja.'' nas ne uznemiruju događaji već naše mišljenje o događajima''Afekti su prekomjerni nagoni, koji se opiru umu i zarobljava ljudsko biće'' što vrijedi nekome vlast nad drugima kad ne može vladati sobom''

Želje , strasti i briga o tijelu odvlače čovjeka od duha, od brige za dušu.Duševni mir postiže se vrlinom autarkije- samodostatnosti.'' nije siromašan onaj koji malo ima nego onaj koji žudi više'''' u našoj su vlasti samo ona djela koja iz nas proizlaze''

Stoici naglašavaju četiri osnovne vrline : razboritost, hrabrost, umjerenost i pravednost.Mudar čovjek , bez pohlepe i umjeren je uvijek sretan.Mudracu je domovina čitav svijet – ideja kozmopolitizma ( jednakost svih ljudi).'' kao Marko Aurelije imam Rim, ali kao čovjek univerzum''

''svaka okrutnost rađa se iz slabosti duha''''najpogrdnija vrsta osvete je ne smatrati nekog dostojnim osvećivanja'''' kad čini loše neobrazovana osoba optužuje uvijek druge'''' ovce ne pokazuju koliko su pojele donoseći hranu, već je probave i donose vunu i mlijeko'''' smrt je odmor od teškog služenju tijelu''

'' od života se treba oprostiti blagoslivljajući ga a ne ostajući u njega zaljubljen''

.

-----------EPIKUREJSKA ŠKOLA--------

Osnivač epikurejske škole je Epikur (4st) sa mnogo pristaša rimskog razdoblja (Lukrecije Kar)

Filozofija jača čovjekovu samosvijest i pokazuje put sreći.Duševni mir se postiže izbjegavanjem nezadovoljstava.Spoznajom prirode oslobađamo se želja i prevladavamo strah, koji se temelji u neznanju.'' dok smo mi nema smrti a kad nastupi smrt nema više nas''

Epikur se zalaže za hedonizam ( hedone – ugoda) – ali ne samo tjelesna već i duhovna.Čovjek treba uživati u ljepoti, pravednosti, mudrosti, prijateljstvu…

Epikur obnavlja Demokritov atomizam uvodeći nešto novo a to je – slučaj. Slučaj mu je potreban zbog pojma slobode.

------OSTALE ŠKOLE-----

SKEPTICIZAM – ( Piron ) – skeptici sumnjaju u mogućnost sigurne spoznaje. Suzdržavaju se u izricanju sudova, bez uvjerenja su, prilagodljivi običajima

NOVOPLATONIZAM – (Plotin) – filozofsko-religiozna škola Bitak je – jedno , bog koji je stvoritelj, daje svemu život. Sva bića proistječu iz jednog sustavom – emanacije ( isijavanja ) Emanacija se vrši kroz hipostaze : jedno – duh – duša - materija. Iz toga čovjek ima sjećanje na iskon, jedno – božanska iskra u čovjeku. Po tome čovjek zna za savršenstvo, ideju, dobrotu, svijest……

-------------------------SREDNJOVJEKOVNA FILOZOFIJA------------------------------

'' kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio – a ljubavi ne bih imao bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči i kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje i vjeru da brda premještam - a ljubavi ne bih imao - bio bih ništa.''

Srednji vijek nazivamo razdoblje od propasti rimskog carstva 476g – 1453 ( pad Carigrada)Srednjim vijekom vlada duh kršćanske religije.

Vrijem kasne antike je vrijeme dekadencije, opadanja vrijednosti i vrijeme bez orijentira.Društvom vladaju nepravde, nesigurnost, siromaštvo, patnja dezorjentiranostTome pridonosi i provala barbara sa sjevera u neciviliziranom rušilačkom naletu.Barbari konačno zadaju smrtni udarac posrnuloj civilizaciji antike.U takvom okružju rađa se potreba za mirom, sigurnosti , nadom utjehom …..Kršćanstvo je bila ideja koja je najbolje mogla zadovoljiti te potrebe.

Kršćanstvo je nova , revolucionarna ideja koje uspostavlja novi sustav vrijednosti.Bog je jedan, stvoritelj i jamac moralnog poretka svijeta.Bog je ljubav koji daruje vječni život za one koji vjeruju u njega, i ujedno utjehu i sigurnost.Kršćanska etika je u pravom smislu riječi – etika ljubavi : nenasilje, praštanje, milosrđe….Kršćanstvo prevladava plemensko-nacionalnu netrpeljivost i nosi kozmopolitski duh.Ono je prvo prihvaćeno od siromašnijih slojeva ali su ga vremenom i bogati .Bogati su ga iskoristili za svoju korist kao garant sigurnog poretka, pokornost vladaru.Vremenom se kršćanstvo institucionalizira – crkva , koja stvara dogmu .Crkvena dogma je sustav istina koje se dalje kritički ne preispituju.

Središnji problem od kršćanske filozofije bio je – odnos vjere i znanja .Gnostici su bili oni koji su smatrali da se može spoznajom doći do objavljene istineApologeti su bili branitelji vjere smatrajući vjeru pretpostavkom i nadmoćnom znanju.''vjerujem jer je apsurdno''- Tertulijan '' vjerujem da bih spoznavao'' - Anselmo

----------PATRISTIKA-------------

Patristika - učenje prvih crkvenih otaca za obranu , izgradnju i razradu kršćanskog nauka.

AURELIJE AUGUSTIN – oko 400g

Pod utjecajem je Platona i novoplatoničara ali poznaje i manihejsko učenje.Bitak je Bog – istina, uzrok i svrha svega, on je jamac istine. on je nad čovjekom i u čovjeku.Dobro – je volja Božja, vječni zakon, nadređena je razumu a volja je slobodna.

Volja se realizira u svijetu pa povijest nije ništa drugo nego polje borbe dobra i zla, vrline i grijehaTu se vidi vidljiv utjecaj maniheizma koji vuče podrijetlo iz perzijskog mazdaizma. Država ako nije izraz pravednosti je samo skup razbojničke bande.Država može biti – zemaljska – kao izraz ljubavi prema sebi, pojedinačnim interesima i koristi - nebeska - kao izraz ljubavi prema Bogu, onom istinskom, umnom, općemCilj povijesti je pobjeda nebeske države.

------------SKOLASTIKA ( scolasticus – učitelj)------------

Skolastika je srednjovjekovna kršćanska filozofija. Razvila se u periodu kasnog srednjeg vijeka – od vremena Karla Velikog do renesanse.Predmet skolastike je objasniti i obraniti crkvene dogme.Skolastika želi čovjeka privesti razumijevanju već objavljenih i prihvaćenih istina.Cilj nije pronaći istinu već opravdati istinu i u tu svrhu koriste filozofiju kao sredstvo.U tu svrhu otvaraju se mnoge škole (univerziteti) – Pariz, Bologna, Prag, Oxford, …..Osnovu srednjovjekovnih škola čini – '' sedam slobodnih vještina '' Predavači u tim školama su svećenici jer crkva u ovom vremenu vodi glavnu riječ. Autoritet osim Biblije za skolastičare su bili Platon i Aristotel.Najznačajniji predstavnici skolastike su: Toma Akvinski, Albert Veliki, Skot Eriugena, Anselmo, bonaventura, Petar Abelard, D.Skot, W. Okam …….Osnovna pitanja skolastike bila su: - odnos vjere i uma i problem univerzalija

ODNOS VJERE I UMAPrvo pitanje je u kakvom su odnosu vjera i um, religija i znanost, teologija i filozofija. Da li um ima prednost, da li je um podređen vjeri ili obratno, što ima primat….

Skot Eriugena je tvrdio da je potrebno slaganje vjere i uma, vjera treba potvrdu uma .Anselmo kaže ''vjerujem da bih spoznao'' što znaći da je vjerovanje početak znanja. Dokaz o božjoj opstojnosti anselmo izvodi iz pojma. Bog postoji jer je on najsavršenije biće, a tom najsavršenijem biću nužno pripada i egzistencija, bog je cjelokupna zbilja. Ako nešto postoji u pojmu mora postojati i u zbilji. Petar Abelard tvrdi da istinsko umovanje vodi istini objave, um je iznad autoriteta . Sukobio se sa institucijom crkve jer je tvrdio da mišljenje biskupa ne vrijedi ako nije u skladu s umom to jest božjom pravičnošću. Moralno dobro i zlo su u savjesti čovjekovoj.Albert Veliki je tvrdio da je objave iznad uma , odvaja filozofiju od teologije.Duns Skot tvrdi da vjera nije predmet razuma nego volje, volja je najvrednija duhovna moć.W. Okam je pak tvrdio da vjera ne može biti uvjet znanja i vodstvo razumu. Kritizira crkvu i nepogrešivost pape a njegovo učenje je osuđeno i zabranjeno.

Toma Akvinski najznačajniji skolastičar koji djeluje pod utjecajem Aristotela. Um je podređen vjeri , on joj služi braneći je , i dokazujući učvršćuje vjeru.Temeljne dogme kršćanstva ( trojstvo, posljednji sud, bezgrešno začeće) um ne može spoznati.Objava prekoračuje moć uma, a teologija je nadređena filozofiji čija je svrha objasniti objavu. Spoznaja počinje od osjetila ali završava u razumu. Opće ne može biti prosjek predodžbi. Opće nije samo ime ono je nešto više, ne može se od posebnog zaključiti na opće.Duhovna je spoznaja nešto više od osjetilnog iskustva.

Toma za razliku od Aristotela ( za kojeg je bitak jedan) razlikuje bitak Boga od bitka stvari.Bit ili esencija je ono moguće, potencija, - pojava ili egzistencija je ono ostvareno, aktualizacija. Prijelaz iz esencije u egzistenciju , iz biti u pojavu je stvaralačko djelo Boga, božje stvaranje.Samo je Bog ujedno i egzistencija i esencija. Kod svih drugih bića egzistencija je različita od esencije. Materija nije vječna kao kod Aristotela nego je stvorena.Filozofija se bavi onim stvorenim a teologija nestvorenim – Bogom. Pet dokaza za egzistenciju Boga:

1. svaka promjena uzrokovana je nekom drugom – dakle postoji prvi pokretač, Bog.2. sve je uzročno-posljedično – dakle postoji prvi djelatni uzrok, Bog.3. lanac nije beskonačan, postoji nešto što svoj opstanak ne duguje ničem do sebi , Bog.4. ako postoji nesavršenost ili stupnjevi savršenstva – dakle postoji savršenstvo, Bog.5. sve je u prirodi svrhovito – dakle postoji i krajnja svrha, Bog

RASPRAVA O PROBLEMU UNIVERZALIJAPitanje je da li su univerzalije ( opći pojmovi ) nešto realno ili ne, i njihov odnos prema pojedinačnom.Postoje dva gledišta : realizam i nominalizam.Realizam smatra da opće postoji realno, prije i nezavisno od pojedinačnog. U pojavama se ostvaruje, oblikuje bit, pa postoji stupnjevitost bitka. Naučavali su ga Toma Akvinski, Anselmo, Eriugena, Realizam je u stvari idealističko gledište a njnjegov problem je što vodi u panteizam. Nominalizam ući da je opće samo riječ, ime( nomen) i ne postoji realno. Tim imenom , pojmom mi povezujemo više pojedinačnih stvari. Opće postoji u umu kao pojam (concept) a ne odvojeno kao samostalni bitak. Naučavali su ga Roscelin, Abelard, Scotus. Nominalizam je ugrozio neke kršćanske dogme(trojstvo, pričest). Crkva je osudila nominalizam jer zastupa empirizam i vodi u materijalizam.

------------------------------FILOZOFIJA RENESANSE -----------------------------------

'' incipit vita nova ''Renesansa općenito znači - preporod , to je preporod antike i temeljnih antičkih vrijednosti.Temeljna vrijednost antičkog svijeta i duha je – čovjek , pa je to sada preporod čovjeka.Temeljno pitanje nije više Bog nego čovjek, ovozemaljski život a ne onostrani.Renesansa je protustav prema crkvenoj svevlasti i srednjovjekovnom duhu.Filozofija se odvaja od teologije a razum od vjere, raste zanimanje za ovozemaljski život.Renesansni čovjek oslanja se na razum, iskustvo, istraživanje, eksperiment ….Sve više raste interes za prirodne znanosti, politiku, pravo i druge praktične disciplineČovjek postaje mjerilo i cilj vrijednosti – sve prožima ideja individualizma.Renesansa je jedno burno i nestalno vrijeme ali i vrijeme puno inovacija, izuma, otkrića.To je vrijeme velikih geografskih otkrića i osvajanja novih svjetova.To je vrijeme krize crkve, vjerskih sukoba , ratova , vjerskih reformacija i protureformacija.To je vrijeme naglog ekonomskog rasta , trgovine, bankarstva manufakture.To je vrijeme procvata gradova, i početka rađanja velikih nacionalnih država.To je vrijeme velike stvaralačke produkcije u svim vidovima umjetnosti.To je vrijeme preporoda znanosti i djela koja su rezultat znanstvenih istraživanja.Homo univerzalis je ideal renesanse – čovjek okrenut prema sebi i svojim moćima.Neki od najznačajnijih predstavnika renesanse su :Tomas Mor, Erazmo Roterdamski, Nikola Kuzanski, Leonardo da Vinci , Nikola Kopernik,

Hugo Grotius postavlja tezu o prirodnom pravu nasuprot pozitivnom pravu i vladavini moći. Prirodno pravo je pravo koje je u skladu sa umom, i ono je jamac dostojanstva čovjeka.

N. Machiavelli utemeljuje filozofiju politike, smatra da država nije božanskog podrijetla. Za njega je država nastala kao izraz moći što piše u svom djelu ''Vladar'' Tu je iskazano što treba vladar činiti da bi bio uspješan i da bi se održao. Od njega potiče i izreka da '' cilj opravdava sredstvo ''

Giordano Bruno je jedan od najznačajnijih filozofa renesanse Iako školovan u samostanu odbacuje crkvene autoritete jer je razum jedini autoritet. Inkvizicija ga hapsi i spaljuje jer '' naučava beskonačnost svemira i mnoštvo svjetova'' Njegova temeljna teza je da je svemir beskonačan a sva je priroda živa. Bog nije izvan svijeta , on je uzrok i počelo. Priroda je Bog u stvarima. Priroda je Bog, nestvorena moć koja se oblikuje do stvorene prirode. Svijet je jedan, beskonačan a sastoji se od monada (atoma) Čovjek kao dio univerzuma može spoznati svijet – a spoznaja je u stvari samospoznaja. Bit čovjeka je djelatnost, rad ( homo faber ) – kojim on stvara svoj život i sreću.

----------------------------EMPIRIZAM I RACIONALIZAM-----------------------------

Ponovnim oživljavanjem filozofije i znanosti početkom novog vijeka temeljni problem je:1. – pitanje spoznaje – izvori, mogućnost , doseg 2. – pitanje metode spoznaje – načini i postupci u istraživanju

S obzirom na ta pitanja kristalizirala su se dva stajališta: - empirizam i racionalizam.Empirizam smatra da je iskustvo izvor spoznaje dok racionalizam da je razum.

-------EMPIRIZAM------- ( empiria – iskustvo)

Empirizam se utemeljio u Engleskoj a glavni predstavnici su Bacon, Locke i Hobbes.Osnovna pitanja su usredotočena na pitanje znanstvenog istraživanja i pitanje države.

FRANCIS BACON

Bacon odbacuje stare autoritete, teži velikoj obnovi i piše djelo '' Novi organon ''Cilj filozofije i znanosti za Bacona spoznati prirodu da bismo njom ovladali. Znanje je moć.Potrebno je izgraditi ispravne postupke istraživanja a metodu indukcije drži najvažnijom.Metoda indukcije nije naprosto nabrajanje nego spoj eksperimenta i racionalne sposobnosti.Prije svakog istraživanja duh treba osloboditi zabluda i predrasuda koje on zove – idoli.

Idoli plemena – zablude ljudske prirode, nesavršenosti, ograničenosti, Idoli spilje – zablude zbog odgoja, autoriteta, sklonosti novom, divljenje starom , i sl.Idoli trga – zablude zbog pogrešne i neprecizne uporabe pojmova, sporazumijevanja, govoraIdoli teatra – zablude kao posljedice filozofskih dogmi i teorija, nekritičkog stava.

JOHN LOCKE

'' Ništa nema u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima '' – glavno je geslo empirizma.J. Locka se smatra utemeljiteljem spoznajne teorije jer smatra da su to središnja fil. pitanja.On se protivi mišljenju da postoje urođene spoznaje, ideje.Sve se u načelu mora tek steći, i opća načela su stečena .Duh je prvotno '' tabula rasa'' – prazna ploća bez ikakvih sadržajaNaša spoznaja potječe iz iskustva kao izvanjsko – osjetilno iskustvo, i kao unutarnje – refleksija.Osjetilno iskustvo i refleksija su predodžbe,a razum vrši postupak apstrahiranja . Apstrakcija je izvlačenje zajedničkog iz mnoštva jednakovrsnih predodžbi.Opseg naše spoznaje je ograničen, naš razum iako ograničen dovoljan je za uređenje života.

Društveno – politički pogledi kod Lockea osnova su da ga smatraju osnivačem liberalizma.U prirodnom stanju vladaju prirodni zakoni u kojem čovjeka odlikuje sloboda i jednakost.Nedostatak prirodnog stanja je što se svatko mora brinuti za svoju slobodu i održanje.Iz tog razloga pojedinci sklapaju '' društveni ugovor '' koji je osnova formiranja države.Svako se odriče djela svog prava da sam održava prirodno pravo već to prenosi na državu.Država treba potvrditi i održavati umno prirodno stanje, da jamči slobodu i život. Narod zakonodavcu povjerava vlast ali trajni je suveren jedino narod i suverenitet je neotuđiv.Da ne bi došlo do zlouporabe potrebno je izvršiti podjelu vlasti.Narod ima pravo na revoluciju ukoliko je iznevjereno povjerenje.

THOMAS HOBBES

Za Hobbesa država nije božanska tvorevina nego rezultat ''društvenog ugovora''.On negira iluziju o prirodnoj dobroti čovjeka i '' sretnom divljaku''U prirodnom stanju ljudi su slobodni i približno jednaki.Čovjek još ne živi u zajednici , obitelji , bez pravila , zakona, religije morala.Svatko može činiti što ga je volja, i sve je svačije pa se pristup svemu iskazuje kao moć. U svom nagonu za samoodržanjem oni se nužno sukobljavaju, jer svi polažu pravo na sve.U takvom stanju ljudi se nalaze u ''ratu svakog protiv svakog'' – čovjek je čovjeku vuk.Takav život je težak, bijedan, kratak nesiguran pun straha .Strah čini ljude sklonim miru pa se ljudi odriču dijela svog prava i prenose na suverena.Suveren je nositelj vlasti koji treba štititi slobodu, pravo i život svih.Društveni ugovor tako uklanja nedostatke prirodnog stanja.

-----------RACIONALIZAM-------------

Racionalizam je gledište da spoznaja dana jedino u umu, razumu, intelektu.Postoje istine koje su neovisne o našem opažanju i iskustvu i moguće ih je spoznati.Te istine su apriorni (prediskustveni ) to jest urođeni oblici uma.Glavni mislioci racionalizma su Rene Descartes, Baruch de Spinoza i G.W. Leibniz.

RENE DESCARTES '' cogito ergo sum''

Za Descartesa čovjek može spoznati istinu samo treba pristupiti na ispravan metodičan način.Učio je na mnogim školama i ustvrdio da treba učiti iz samog sebe.Treba odbaciti autoritete a svaki čovjek svojim razumom u stanju je razlikovati istinu i laž.Treba početi iz početka , očistiti duh od nesigurnosti i zabluda, sve preispitati u sve posumnjati .Sumnjajući u sve pitao se ima li što bi moglo bez sumnje važiti, u što se ne može sumnjati.Sve može biti varka, u sve se može sumnjati ali je izvjesno postoji sumnja, to jest mišljenje.

Ustvrdio je – mislim dakle jesam – to je prva i najsigurnija spoznaja, ona je neposredna.Prva istina je dakle – izvjesnost svijesti i izvjesnost subjekta koji misli, - samosvijest.Čovjek je prema Descartesu prvenstveno misaono biće, to on uviđa neposredno.Duh posjeduje jasne i razgovijetne predodžbe a to su urođene ideje.Najvažnije urođene ideje su: ideja beskonačne supstancije – Bog Ideja protežne supstancije – materija, tijelo, Ideja misleće supstancije – svijest, um.Dekart ne odbacuje osjetilno iskustvo nego misli da razum ima primat (ne vremenski ) Jedino razum može odrediti što je istinito i to vrši putem dedukcije -od općeg ka posebnom.Jamac i kriterij istine je Bog, - supstancija koja za svoje postojanje ne treba ništa drugo.

Ontološki dokaz božje opstojnosti-sumnjam dakle mislim , mislim dakle postojim , sumnjam dakle nisam savršennisam savršen dakle postoji savršenstvo (Bog) , veće je savršenstvo postojati dakle bog postojiBog je savršen dakle ne ''vara'' , Bog ne vara dakle postoji izvanjski svijet.-Dekart smatra da je ideju bića savršenijeg od mog u meni mogao usaditi jedino Bog .

Nije više čovjekova egzistencija opravdana egzistencijom Boga ( kao kod skolastičara)Već se egzistencija Boga izvodi iz čovjeka ( nesavršenog, koji sumnja)

Dekart – ja jesam, dakle Bog jest, dakle svijet jestToma Akvinski – Bog jest, dakle svijet jest, dakle ja jesam.

BARUCH DE SPINOZA

Spinoza je Nizozemski Židov koji je zbog svojih stavova bio ekskomuniciran iz zajednice.Sljedbenik je Descartesa , a središnji pojam njegove filozofije je supstancija.

Supstancija je – stvar koja za postojanje ne treba nikakvu drugu stvar. Ona je causa sui – uzrok sama sebe. To je Bog ili Priroda. Kao takva ona je stvaralačka priroda svega što jest - natura naturans.

Supstancija ima beskrajno mnoštvo atributa . Atributi su svojstva supstancije.Bog posjeduje sve atribute ali čovjek spoznaje samo 2 – protežnost i mišljenje.Bog je sve, sve stvari su Bog, razlike između Boga i svijeta nema – panteizam.

Modusi su stanja supstancije . Oni čine stvorenu prirodu - natura naturata.Modusi su konačni, ograničene pojedinačne stvari. I čovjek je modus prirode.Svaka takva stvar ograničena je i uzrokovana nekom drugom stvari, determinirana.U svijetu nema slučajnosti, sve je povezano, uzročno-posljedično, - nužno.U svijetu vlada nužnost. Red i veza ideja isti je kao red i veza stvari.Iz toga proizlazi da je spoznaja moguća.

Pošto je čovjek modus prirode Spinozina etika kreće sa ontologijom.Najviše dobro je pronaći istinsku ljudsku prirodu. Filozofija za Spinozu je učenje o slobodi. Sloboda se sastoji u spoznaji prirode i življenje u skladu s njom.Pošto je sve u prirodi determinirano sloboda se sastoji u spoznaji nužnosti.Tako se pokazuje da se sreća i blaženstvo kod Spinoze ostvaruje spoznajom prirode ili Boga.I svrha države je sloboda a ona je izraz društvenog ugovora.Društveni ugovor ljudi sklapaju zbog prednosti koju im donosi život u zajednici.

GOTTFRIED WILHELM LEIBNIZ

Leibniz je njemački filozof koji se bavio mnogim znanstvenim područjima.Preteča je simboličke logike a poznat je i po ideji o ujedinjenoj Europi.

I Leibniz se bavio pitanjem supstancije. Ona nije ništa protežno , materijalno tjelesno.Supstancija je duhovna sila, aktivnost, zbivanje, samodjelatnost.

Tu supstanciju, duhovne atome, on naziva – monada. Svaka monada u sebi predočava čitav svijet. Mikrokozam je ogledalo makrokozma.Monade nemaju utjecaj jedna na drugu, samostalne su .Djelovanje svake monade predodredio je Bog. To Leibniz naziva prestabilirana harmonija.

Po pitanju spoznaje racionalist je i smatra da postoje urođene ideje.Leibniz ispravlja Lockea tako što na izraz '' ništa nema u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima '' – dodaje – '' osim samog razuma '' .

DAVID HUME

Hume se kritički odnosio kako prema racionalistima tako i prema empiristima.On naučava skepticizam to jest da objektivna spoznaja nije moguća.Naša spoznaja i uvjerenja određena su našom prirodom. Mi ne možemo nikad spoznati ono što je izvan nas samih. Nemoguće je izvući zaključak o cjelini iz jednog dijela cjeline, iz predmeta posljedicu. Moguće je da tvar sama sebe određuje i uređuje a ne tvorac.

-----------------------PROSVJETITELJSTVO----------------------------

Prosvjetiteljstvo je izlaz iz čovjekove samoskrivljene nezrelosti.Nezrelost je nemoć da se služimo vlastitim razumom, bez vodstva nekog drugog.Samoskrivljena je ako njezin uzrok ne leži u nedostatku razuma već u nedostatku odlučnosti i srčanosti da se njime služimo. Imanuel Kant

Prosvjetiteljstvo je filozofija 18 st. čija je glavna odlika vjera u moć razuma ( svjetlo uma ).

Istina, znanost, krepost, pravo, napredak, sloboda, ćudoređe – to su slogani prosvjetiteljstva.To je jedno optimistično razdoblje koji odlikuje duhovni i kulturni napredak.Ne priznaju nikakav izvanjski autoritet i sve bespoštedno podvrgavaju kritici.Razum postaje jedino mjerilo i autoritet ali ujedno odbacuju svu metafizičku tradiciju.Prosvjetiteljstvo je okrenuto prvenstveno na praktične probleme – država, moral, vjera, odgoj, …Pod utjecajem empirista vjeruju prvenstveno u prirodne znanosti – znanosti o tvarima.Posljednja faza prosvjetiteljstva biti će čisti materijalizam i mehanicizam.Uloga subjekta je u prosvjetiteljstvu zanemarena, a prenaglašena je uloga objekta.Jedina zbiljnost jest osjetilna materija i sva se spoznaja sastoji od osjetila.Za prosvjetitelje um = priroda. Priroda je umna – to je vjera prosvjetitelja.

Prosvjetiteljski je pokret idejni obračun sa starim poretkom, kritika postojećeg društva.Oni provode duhovnu revoluciju i time pripremaju društvenu revoluciju.U religioznom pogledu prosvjetitelji su deisti – Bog je stvoritelj koji na njega više ne utječe.Bog je za njih onaj koji je izgradio svjetski stroj, to je Bog mehanicističke slike svijeta.Bog je znanost, to je jedan oblik prirodne religije, ukoliko nije ateizam.

Prosvjetiteljstvo se razvilo prvenstveno u Francuskoj a predstavnici su: Voltaire – duhovni vođa, kritičar, borac za slobodu, napredak , vjersku toleranciju.Montesquieu – bavi se političkim pitanjima, djelo ''Duh zakona'', poznat po trodiobi vlasti Diderot i D'Almbert – enciklopedistiLamettrie, Holbach, Helvetius, - mehanicisti i materijalisti.Josip Ruđer Bošković - spoj Newtonove atomistike i Leibnizove monadologije. Atom je neprotežan , jednostavan i nedjeljiv . Među atomima neprestano djeluje privlačna ili odbojna sila. Svojim djelom anticipirao je modernu fiziku.

JEAN JACQUES ROUSSEAU

Ruso nije samo čovjek razuma nego osjećaja i srca.Čitava kultura, društvo, država , religija i njihove institucije izobličenje su prirodnog čovjeka.Potrebno je čovjeka vratiti njegovoj izvornoj prirodi – umu. . '' Natrag prirodi ''.Živjeti u skladu s prirodom znači živjeti u skladu s umom.Postojeće društvo je neprirodno jer su po prirodi ljudi jednaki ravnopravni i slobodni.Uzrok nejednakosti među ljudima je privatno vlasništvo.Privatno vlasništvo je prijevara kojom pojedinci prisvajaju zajednička dobra.Po prirodi čovjek nije kao što je mislio Hobbes ''vuk'' već iskonski dobar, slobodan i jednak.Društveni ugovor je otpočetka prisutan kao volja svakog za slobodom , jednakošću i bratstvu.Tu volju ima po prirodi svatko – to je ''opća volja'' i razlikuje se od ''volje svih'' (zbroj pojedinaca)U općoj volji trebaju biti sačuvane pojedinačne volje.Opća volja utemeljuje idealnu državu , slobodu, odgoj, religiju …Narod je jedini suveren a suverenitet je neotuđiv. Vlast je sluga narodu. Revolucija je opravdana.