FUNKCIONALNA ANATOMIJA

Anatomija ovjeka je znanost o grai ljudskog tijela (gr. anatomei = rezati, secirati).

Studenti anatomije postajemo kada ve kao djeca poinjemo istraivati dijelove naeg tijela, i,

na neki nain, ostajemo studenti doivotno. Tijelo moemo podijeliti na regije (npr. glava,

vrat, trup, udovi) ili na organske sustave (lokomotorni, dini, sranoilni, ivani,

urogenitalni, endokrini, limfatiki). U organske sustave spadaju:

1. Sustav organa za pokretanje (lokomotorni sustav)

2. Dini(respiracijski) sustav

3. Sranoilni (kardiovaskularni) sustav

4. ivani (nervni) sustav

5. Mokranospolni (urogenitalni) sustav

6. Sustav lijezda s unutranjim izluivanjem (endokrini) sustav

7. Limfni sustav

Dio anatomije koji je predmet ovog poglavlja, jest funkcionalna anatomija lokomotornog

sustava i bavi se prouavanjem dinamikog sustava organa za pokretanje.

Ravnine tijela i anatomsko nazivlje

Za oznaavanje anatomskih znaajki koriste se razliiti nazivi, koji su obino vezani uz

njihov poloaj u tijelu, funkciju ili odreenu karakteristiku. Anatomske znaajke opisuju se u

odnosu na tono odreeni poloaj tijela, tzv. ANATOMSKI POLOAJ: tijelo je u

uspravnome, stojeem stavu s paralelnim stopalima, s rukama ispruenim uz tijelo, dlanovima

usmjerenim prema naprijed i ispruenim prstima usmjerenim prema dolje (Slika 1).

Da bi opisali pojedine anatomske znaajke, tijelo moemo presijei sa tri osnovne

ravnine, tzv. GLAVNE RAVNINE TIJELA (Slika 2):

SAGITALNA (SREDINJA, MEDIJANA) RAVNINA prolazi kroz tijelo tako da ga

dijeli na dvije jednake polovice desnu i lijevu. Za tvorbu koja je blie sagitalnoj

ravnini kaemo da je smjetena MEDIJALNO (medialis = prisrednji), a za udaljeniju

tvorbu kaemo da je smjetena LATERALNO (lateralis = postrani).

FRONTALNA (EONA) RAVNINA prolazi kroz tijelo u smjeru lijevo-desno

(paralelno sa elom), te je okomita na sagitalnu ravninu, i dijeli tijelo na prednji i

stranji dio. Za tvorbe koje su ispred i iza u odnosu na frontalnu ravninu koristimo

pridjev anterior (prednji) i posterior (stranji).

TRANSVERZALNE (POPRENE, HORIZONTALNE) RAVNINE postavljene su

vodoravno, pri osnovnom anatomskom poloaju prolaze kroz tijelo usporedno sa tlom.

Za tvorbe koje su iznad i ispod u odnosu na poprenu ravninu koristimo pridjev superior

(gornji) i inferior (donji).

Anatomske znaajke koje su blie trupu i sagitalnoj ravnini nalaze se PROKSIMALNO

(proximalis) u odnosu na znaajke koje su dalje od trupa, odnosno DISTALNO (distalis). Za

prostorno oznaavanje koriste se jo i pridjevi internus i externus (unutranji i vanjski),

superficialis i profundus (povrinski i duboki), medius (srednji), te dexter i sinister (desni i

lijevi).

Sustav organa za pokretanje dijelimo na kosti, spojeve meu njima (zglobove) i miie.

Kosti i zglobovi ine kostur ili skelet, odnosno pasivni dio lokomotornog sustava; kostur daje

oblik i oslonac tijelu, oblikuje upljine koje tite osjetljive vitalne organe (mozak, lena

modina, srce, plua, trbuni organi), i slui za hvatite miia. Poprenoprugasti (skeletni)

miii koji se preko svojih tetiva veu za kostur, pokreu ga ili uvruju te ine aktivni dio

lokomotornog sustava.

KOSTI

Kost je ivo tkivo. Procesi izgradnje i razgradnje u finoj su ravnotei, a na njih utjeu

brojni imbenici kao to su hormonalni status, kemijski sastav krvi i fiziko optereenje.

Ukoliko kost miruje zbog imobilizacije ili paralize, dolazi do atrofije, postaje slabija i manje

gustoe. Ako je, naprotiv, kost izloena fizikim optereenjima, nova kotana masa e se

razviti uzdu linija najveeg optereenja; te linije mogu se zamijetiti na uzdunim presjecima

nosivih kostiju. Unutar kosti nalaze se brojni mali kanalii za krvni protok i prehranu kotanih

stanica.

Tokom embrionalnog razvoja veina kostiju je u formi hrskavice, osim plosnatih

kostiju, koje se razvijaju iz vezivnog tkiva. Hrskavino tkivo postepeno se pretvara u kotano

djelovanjem tvorbenih kotanih stanica osteoblasta, u sreditima okotavanja. Ta sredita

okotavanja nalaze se u srednjem dijelu i na krajevima kostiju. Tokom rasta, hrskavini

kolutovi (epifizne hrskavice) postoje izmeu sredinjeg dijela i krajeva kostiju, i kad konano

okotaju (kasni pubertet), prestaje rast kostiju.

Povrina kosti (Slika 3), izuzev dijela pokrivenog zglobnom hrskavicom, pokriva tanka,

ali vrsta, prokrvljena vezivna opna, pokosnica ili periost. Glavna je funkcija ove opne

raspodjela krvnih ila i ivaca na povrini kosti, a titi i pomae pri cijeljenju prijeloma kosti.

Dodatnu opskrbu krvlju omoguuju arterije to, zajedno sa ivcima ulaze u kost kroz tzv.

hranidbene otvore. Ispod pokosnice je sloj zbijenog kotanog tkiva, kompakta. Sloj

kompaktne kosti omeuje spuvastu kost, iji su listii (lamele) poredani u smerovima

najveeg optereenja. Na taj se nain uz malu teinu kosti postie maksimalna otpornost na

tlana i vlana optereenja (princip minimum maksimum). U sreditu dugih, plosnatih

kostiju i kraljeaka nalaze se uta i crvena kotana modina, u kojoj se proizvode krvne

stanice.

U tijelu ukupno ima preko dvije stotine kostiju, a dijelimo ih prema obliku na duge (npr.

kosti udova), kratke (kraljeci, aka, stopalo) i plosnate (zdjelica, lubanja, lopatica) (slika 4).

Kosti glave

Lubanja se sastoji od plosnatih kostiju koje omeuju lubanjsku upljinu, i manjih

kostiju lica koje formiraju kotani skelet glave. U odrasloj dobi te su kosti spojene uzdu

nepravilnih linija, tzv. lubanjskih avova. Skelet glave kompletira donja eljust (mandibula),

koja se uzglobljuje sa osnovicom sljepoone (temporalne) kosti u eljusnom ili

temporomandibularnom zglobu.

Pri roenju, plosnate kosti lubanje nisu sasvim okotale, i povezane su meusobno

tankim vezivnim opnama. Takva graa omoguava laki prolaz glave novoroeneta kroz

poroajni kanal, zbog fleksibilne i kompresibilne lubanje.

Kraljenica

Kraljenica se sastoji od 33 kraljeka (vertebrae) (Slika 5), svrstanih u pet skupina:

1) Sedam vratnih (cervikalnih) kraljeaka. Prvi vratni kraljeak je ATLAS (glavonoa) i

uzglobljuje se sa zatiljnom kosti lubanje; drugi vratni kraljeak je AXIS (obrta) i ima

kotani zub koji se uzglobljuje s atlasom.

2) 12 prsnih (torakalnih) kraljeaka koji se uzglobljuju sa 12 pari rebara.

3) Pet slabinskih (lumbalnih) kraljeaka, koji zajedno sa vratnim i prsnim ine tzv.

prave, odnosno pokretne kraljeke. Peti slabinski kraljeak je najvei i formira tzv.

promontorium, kut od 130o sa krinom kosti.

4) Pet okotalih kraljeaka formira krinu (sakralnu) kost, koja ima oblik trokuta i

umetnuta je izmeu desne i lijeve zdjeline kosti.

5) Posljednji dio kraljenice ini mala, trtina (kokcigealna) kost, koja se sastoji od 4 5

takoer sraslih kraljeaka.

Svaki kraljeak se sastoji od dva dijela. Prednji dio ini trup kraljeka, koji ima

statiku funkciju, tj. da nosi teinu gornjih segmenata tijela; stoga su kraljeci, od vratnih

prema slabinskim, sve vei. Stranji dio, u obliku potkove, ini luk kraljeka, koji omeuje

otvor kroz koji prolazi lena modina, te ima zatitnu funkciju. Na luk kraljeka nastavlja se

tipino sedam nastavaka etiri zglobna, dva poprena i jedan trnasti (spinalni) nastavak

koji se lako moe napipati ispod koe lea, u sagitalnoj ravnini. Stranji dio kraljeaka vezan

je prvenstveno uz treu, dinamiku funkciju kraljenice (obavljanje pokreta vrata i trupa).

Kraljenica ima oblik dvostrukog slova S, pri emu su zavoji u vratnom i slabinskom

dijelu izboeni prema naprijed (tzv. cervikalna i lumbalna lordoza), dok su u prsnom i

krinom dijelu izboeni prema natrag (tzv. torakalna i sakralna kifoza). Ovi zavoji mogu biti

prenaglaeni, kao kod loeg dranja, to moe uzrokovati zdravstvene tegobe. Zavijeni oblik

kraljenice omoguuje joj veu pokretljivost i otpornost na aksijalnu kompresiju.

Kosti grudnog koa

Grudni ko sastoji se od torakalnog dijela kraljenice, 12 pari rebara i prsne kosti (Slika

6). Ima bavasti oblik, i najui je u prostoru gornjeg prsnog otvora, odnosno prvog rebra,

potom se iri do razine sedmog rebra, da bi se potom opet suavao od osmog prema 12-tom

rebru.

Prsna kost (sternum), ima oblik antikog maa, i na njoj razlikujemo tri dijela: gornji

dio ili drak, glavni dio ili tijelo te, na donjem kraju, hrskavini maoliki nastavak koji stri u

sredini izmeu dva rebrena luka. Rebra se svojim stranjim krajem uzglobljuju sa istobrojnim

prsnim kraljekom, dok im je prednji kraj graen od hrskavice. Prvih sedam rebara spaja se,

putem rebrenih hrskavica, za prsnu kost. Osmo, deveto i deseto rebro svojim hrskavicama se

spajjaju na hrskavicu sedmog rebra; na taj nain nastaju tzv. (desni i lijevi) rebreni lukovi,

koji se mogu napipati ispod koe. Posljednja dva rebra, jedanaesto i dvanaesto, ne uzglobljuju

se s prednje strane, ve slobodno zavravaju (tzv. plutajua rebra).

Kosti ramenog obrua

Rameni obru se sastoji od dvije parne kosti, kljuna kost (clavicula) i lopatica

(scapula). One formiraju obru u obliku slova ''C'', otvorenog medijalno prema grudnom

kou, i ine vezu izmeu kostiju grudnog koa i ruke.

Medijalni kraj kljune kosti se uzglobljuje sa drkom prsne kosti, a lateralni sa

akromijalnim nastavkom lopatice.

Lopatica je plosnata kost trokutasta oblika, koja u lateralnom kutu ima zglobnu aicu

za rameni zglob. Sa stranje strane lopatice nalazi se greben lopatice (spina scapulae), koji

prema lateralno zavrava sa nastavkom, najviom tokom ramena, tzv. acromion ili vrh

ramena. Sa prednje strane, ispod kljune kosti, nalazi se drugi veliki nastavak lopatice, tzv

kljunasti ili korakoidni nastavak. Prednja strana lopatice naslanja se na stranju stijenku

prsnog koa.

Kosti ruke

Nadlaktina kost (humerus) duga je kost nadlaktice (Slika 7). Njen proksimalni kraj,

glava (caput), ima pravilan oblik polukugle i uzglobljuje se sa lopaticom u ramenom zglobu.

Pored glave, sprednje strane, nalaze se dvije izboine velika i mala kvrica (tuberculum

majus i minus) na koje se hvataju miii koji pokreu ruku u ramenom zglobu; izmeu kvrica

je lijeb kroz koji prolazi tetiva duge glave miia bicepsa. Na sredini tijela nadlaktine kosti,

s lateralne strane, nalazi se deltoidna hrapavost, izboina na koju se hvata snani deltoidni

mii ramena. Distalni kraj nadlaktine kosti izbouje se postranino, formirajui kvrge koje

se lako mogu napipati ispod koe. Te kvrge (lateralni i medijalni epikondil) slue kao hvatita

brojnih miia podlaktice, a u sredini izmeu njih, zglobna su tijela pokrivena hrskavicom,

koja se uzglobljuju sa dvjema kostima podlaktice - palanom (radijus) i lakatnom (ulna)

kosti, formirajui lakatni zglob. Sa stranje strane donjeg kraja nadlaktine kosti nalazi se

udubina u koju ulazi lakatna kvrga (olekranon) ulne, kada je podlaktica ispruena.

Palana kost podlaktice smjetena je lateralno (na strani palca) i na proksimalnom kraju

ima glavu (caput radii) koja se s gornje strane uzglobljuje s humerusom, a s bone ima krunu

plohu za zglob s lakatnom kosti. Distalni kraj palane kosti trokutasto se iri i formira kolasti

(stiloidni) nastavak s lateralne (palane) strane, te udubljenu zglobnu plohu s donje strane za

zglob sa kostima ake.

Proksimalni kraj lakatne kosti ima urez s prednje strane u koji ulazi zglobni valjak

(trochlea) nadlaktine kosti, dok na distalnom kraju ima malu glavu (caput ulne) koja se

uzglobljuje s urezom na palanoj kosti, a lateralno je mali kolasti (stiloidni) nastavak ulne.

Oba kolasta nastavka podlaktinih kostiju lako se mogu napipati ispod koe. Unutranji

rubovi kostiju podlaktice (medijalni na palanoj i lateralni na lakatnoj kosti) otri su i

povezani vrstom meukotanom opnom.

Kosti ake dijele se na osam karpalnih kostiju (zapea), pet metakarpalnih kostiju

(sredopea) i 14 lanaka (falangi) prstiju. Zapeajne kosti poredane su u dva reda, i

proksimalno formiraju zglobno tijelo za runi zglob, a distalno se uzglobljuju sa pet

metakarpalnih kostiju koje spajaju zapee s kostima prstiju. Tijelo i distalne krajeve (glavice)

metakarpalnih kostiju lako palpiramo ispod koe. Kosti prstiju sainjavaju po tri lanka za

svaki prst, osim za palac, koji ima dva lanka.

Zdjelini obru

Zdjelini obru sastoji se od dvije zdjeline kosti, te krine i trtine kosti kraljenice

(Slika 8). Zdjeline kosti nastaju spajanjem triju kostiju bone (ilium), sjedne (ischium) i

preponske (pubis) kosti, koje srastu u podruju zglobne aice (acetabuluma) koja se spaja s

bedrenom kosti u zglobu kuka. Zdjelica titi organe u donjem dijelu trbuha i slui kao hvatite

miia trbuha i natkoljenice.

Gornji dio bone kosti koji se palpira ispod koe, naziva se boni greben (crista iliaca),

a na kraju ovog grebena nalazi se prednji gornji boni trn (spina iliaca anterior superior) i

najizboenija je toka s prednje strane zdjelice.

Sjedna kost zdjelice ima oblik slova L, iji okomiti dio ini tijelo kosti, a vodoravni dio

je grana (ramus). Sjedna kvrga (tuber ischiadicum) najizboeniji je dio i oslonac zdjelice s

donje strane pri sjedenju.

Preponske kosti desne i lijeve zdjeline kosti spaja hrskavini spoj, preponska simfiza.

Dvije grane preponske kosti spajaju se sa bonom (gornja grana) i sjednom (donja grana)

kosti, formirajui tzv. zaptivni otvor izmeu njih.

Kosti noge

Kosturi ruke i noge imaju slinu grau. Postoji jedna duga kost natkoljenice (bedrena

kost, femur), dvije kosti potkoljenice (goljenina i lisna kost, tibia i fibula), i kosti stopala

(Slika 9).

Proksimalni kraj femura, glava (caput), ima pravilan oblik polukugle i uzglobljuje se sa

zdjelicom u zglobu kuka. Izmeu glave i trupa bedrene kosti je uski vrat. Na prijelazu vrata u

truo nalaze se dvije kvrge lateralno je veliki obrta (trochanter major), koji se palpira kao

najizboenija toka bokova, i medijalno mali obrta (trochanter minor). Na obrtae se hvataju

miii koji pokreu nogu u zglobu kuka. Hrapava pruga (linea aspera) sa stranje strane tijela

bedrene kosti takoer je hvatite bedrenih miia. Na distalnom kraju femura dva su zglobna

tijela medijalni i lateralni kondil, koji formiraju koljenski zglob sa goljeninom kosti.

Izmeu kondila nalazi se meuvorna (interkondilarna) udubina, gdje se nalaze krini

ligamenti koljena. Sa bone strane kondila nalaze se kvrge koje ine najizboeniji dio koljena

i lako se mogu napipati ispod koe. Te kvrge (lateralni i medijalni epikondil) slue kao

hvatita miia i ligamenata koljenskog zgloba.

Iver ili patela, sezamska je kost trokutastog oblika koja se uzglobljuje s femurom i titi

koljeno s prednje strane. Uloena je u tetivu etveroglavog miia natkoljenice (kvadricepsa)

te sprijeava njeno trenje s bedrenom kosti.

Goljenina kost (tibia) vea je, medijalna kost potkoljenice. Gornji kraj proiren je i

formira medijalni i lateralni kondil sa dvije plitke plohe za zglob sa bedrenom kosti. Tetiva

kvadricepsa hvata se na hrapavost goljenine kosti (tuberositas tibiae), izboinu na prednjoj

strani odmah ispod koljenskog zgloba. Odmah ispod hrapavpsti nastavlja se prednji rub tibije,

koji se palpira ispod koe potkoljenice. U podruju skonog zgloba donji kraj tibije formira

izboeni nastavak s medijalne strane, unutranji gleanj (medijalni maleol). Donji kraj lisne

kosti ini vanjski gleanj (lateralni maleol) i zajedno s unutranjim formira zglobno

udubljenje za skoni zglob sa gleanjskom kosti.

Glavne funkcije lisne kosti (fibule), tanke kosti s lateralne strane potkoljenice, jesu da

slui kao hvatite miia i da oblikuje sloni zglob. Gornji kraj, glava lisne kosti, uzglobljuje

se s tibijom ispod lateralnog kondila goljenine kosti i palpira se s lateralne strane ispod

koljenskog zgloba. Kao i na podlaktici, unutranji rubovi kostiju potkoljenice (medijalni na

lisnoj i lateralni na goljeninoj kosti) otri su i povezani vrstom meukotanom opnom.

Kosti stopala dijele se na sedam tarzalnih kostiju (zastoplja), pet metatarzalnih kostiju

(sredostoplja) i 14 lanaka (falangi) prstiju (Slika 10). Tarzalne kosti znatno su masivnije od

karpalnih kostiju ake, budui da nose teinu cijelog tijela. Najvee su gleanjska kost (talus),

jedina koja se uzglobljuje (u skonom zglobu) sa kostima potkoljenice, i petna kost, na iju se

kvrgu sa stranje strane, hvata ahilova tetiva. Distalno se tarzalne kosti uzglobljuju sa pet

metatarzalnih kostiju koje spajaju zastoplje s kostima prstiju. Kosti prstiju, kao i na aci,

sainjavaju po tri lanka za svaki prst, osim za palac, koji ima dva lanka.

ZGLOBOVI

Zglobovi su spojevi izmeu kostiju, i dio su kostura koji omoguuje pokrete. Dijelimo

ih, prema grai, u tri skupine:

vezivni (fibrozni) zglobovi, kao npr. avovi, spojevi izmeu kostiju lubanje

spojeni samo vezivnim tkivom;

hrskavini (kartilaginozni) zglobovi, kao npr. preponska simfiza;

pravi (sinovijalni) zglobovi, koji su najei i najpokretljiviji. U ovih su

zglobova zglobne plohe pokrivene zglobnom hrskavicom, a unutar zglobne

upljine nalazi se zglobna (sinovijalna) tekuina, koja podmazuje i hrani

zglobnu hrskavicu. Izboena zglobna ploha ini konveksno zglobno tijelo, a

udubljena konkavno zglobno tijelo. Zglob omeuju dva lista zglobne ahure

vanjski (fibrozni), graen od vrstog veziva i unutranji (sinovijalni) koji lui

zglobnu tekuinu. Zglob uvruju sveze ili ligamenti, koji stabiliziraju zglob i

ograniavaju amplitudu pokreta. Neki ligamenti se nalaze unutar zgloba i

zglobne ahure (npr. krini ligamenti koljena), neki su urasli u zglobnu ahuru, a

neki se nalaze izvan zgloba, odvojeni od zglobne ahure. Sinovijalne vreice ili

bursae esto se nalaze u blizini zgloba, a funkcija im je da sprijee trenje na

mjestima gdje tetive prelaze blizu kosti.

Funkcionalna podjela zglobova

Prema obliku i funkciji, zglobove moemo podijeliti u est skupina (Slika 11):

1) KUTNI zglobovi omoguuju pokret samo u jednoj ravnini, oko osovine poprene na

ravninu pokreta. Primjer kutnog zgloba su zglobovi izmeu lanaka prstiju, ili zglob

izmeu nadlaktine i lakatne kosti, u kojima se mogu vriti samo pokreti pregibanja

(fleksije) i ispruanja (ekstenzije).

2) KLIZNI ili RAVNI zglobovi omoguuju samo najjednostavnije pokrete klizanja

izmeu ravnih zglobnih ploha. Primjer kliznog zgloba su zglobovi izmeu pojedinih

kostiju zapea, ili izmeu zdjeline i krine kosti.

3) OBRTNI (rotacijski) zglobovi omoguuju samo vrtnju (rotaciju) oko sredinje

osovine zgloba. Primjer su zglob izmeu palane i lakatne kosti, te izmeu prvog i

drugog vratnog kraljeka (donji zglob glave).

4) JAJOLIKI ili ELIPSOIDNI zglobovi graeni su tako da ovalno izboenje jedne

kosti precizno nalijee u udubinu druge kosti. Takva graa omoguuje pokrete u dva

smjera (oko dvije osovine), kao npr. kod runog zgloba, ili zglobova izmeu

metakarpalnih i kostiju prstiju.

5) SEDLASTI zglobovi graeni su tako da je svako zglobno tijelo udubljeno u jednom

smjeru, a izboeno u drugom. Omoguuju pokrete u dva smjera (oko dvije osovine).

Primjer je zglob na bazi palca, izmeu trapezne kosti zapea i prve metakarpalne

kosti palca.

6) KUGLASTI zglobovi graeni su tako udubljeno zglobno tijelo obuhvaa konveksno

zglobno tijelo koje je pravilnog oblika, kao dijela kugle. Kuglasti zglobovi

najpokretljiviji su u tijelu, kao npr. rameni i zglob kuka, i omoguuju pokrete u svim

smjerovima.

Podjela pokreta u pravim zglobovima

Sve pokrete u irem smislu moemo podijeliti na kutne, krune (cirkularne) i

translacijske pokrete. Pri opisivanju kutnih i krunih pokreta koristimo se pojmom ravnina i

osovina pokreta. RAVNINA POKRETA je ravnina u kojoj se vri pokret, i obino pokrete u

zglobovima opisujemo u odnosu na osnovne ravnine tijela sredinju (sagitalnu), eonu

(frontalnu) i poprenu (transverzalnu). OSOVINA POKRETA zamiljeni je pravac koji

prolazi sredinom zgloba, a okomit je na ravninu u kojoj se vri pokret. Stoga imamo i tri

osnovne osovine pokreta:

SAGITALNA (SREDINJA) OSOVINA oko koje se vre kutni pokreti u eonoj

ravnini, npr. ADUKCIJA ili PRIMICANJE i ABDUKCIJA ili ODMICANJE,

TRANSVERZALNA (POPRENA) OSOVINA oko koje se vre kutni pokreti u

sagitalnoj ravnini, npr. FLEKSIJA ili PREGIBANJE i EKSTENZIJA ili

ISPRUANJE,

LONGITUDINALNA (UZDUNA) OSOVINA oko koje se uvijek i jedino vre

kruni pokreti ROTACIJE ili OBRTANJA.

Uz ove osnovne nazive za pokrete oko osnovnih osovina koriste se i posebni nazivi.

Za pokrete glave i vrata, kao i trupa oko sagitalne osovine (pokrete u eonoj ravnini)

koristi se naziv LATEROFLEKSIJA (desna i lijeva), a oko poprene osovine (za pokrete

u sagitalnoj ravnini) koriste se nazivi ANTEFLEKSIJA i RETROFLEKSIJA ili

HIPEREKSTENZIJA.

Za pokrete ramenog obrua oko sagitalne osovine koriste se nazivi ELEVACIJA

(podizanje ramena) i DEPRESIJA (sputanje ramena), dok se za pokrete u vodoravnoj

ravnini (oko okomite osovine) koriste nazivi PROTRAKCIJA (odmicanje lopatica) i

RETRAKCIJA (primicanje lopatica).

Za pokrete rotacije podlaktice koriste se nazivi PRONACIJA (unutranja rotacija) i

SUPINACIJA (vanjska rotacija).

Za pokrete ake oko sagitalne osovine koriste se nazivi RADIJALNA ABDUKCIJA

(DEVIJACIJA) i ULNARNA ABDUKCIJA (DEVIJACIJA), odnosno PALMARNA i

DORZALNA FLEKSIJA za pokrete oko poprene osovine.

Za pokrete palca prema i od malog prsta kaemo OPOZICIJA i REPOZICIJA, dok

se pokreti abdukcije i adukcije palca, za razliku od ostalih prstiju ake, odvijaju oko

poprene, a ne sagitalne osovine, budui da je palac zakrenut za 90 stupnjeva u odnosu na

ostale prste. Stoga se i fleksija i ekstenzija palca odvijaju oko sagitalne osovine.

Pokreti stopala oko poprene osovine su DORZALNA FLEKSIJA i PLANTARNA

FLEKSIJA (za plantarnu fleksiju neki koriste i naziv PLANTARNA EKSTENZIJA), a

za pokrete rotacije stopala prema unutra i prema van koriste se nazivi INVERZIJA i

EVERZIJA stopala.

Kretnja kruenja ili CIRKUMDUKCIJE nastaje opisivanjem stoca kojem je vrh u

zglobu, a slobodni kraj opisuje krunicu; kruenje je karakteristino za zglobove sa dvije i tri

osovine, dok se u zglobovima s jednom osovinom ne moe izvesti.

Pojam TRANSLACIJSKI POKRET koristi se da se opie pokret kada se cijelo tijelo

ili svaka toka dijela tijela kree u istom pravcu istom brzinom. Primjeri translacijskih pokreta

ukljuuju npr. pasivni transport tijela u kolicima ili vozilu, ili pokret ake prema naprijed u

borilakim sportovima.

Zglobovi kraljenice

Izmeu dva susjedna kraljeka postoje u pravilu tri zgloba. Najvei je zglob izmeu

tijela (prednji dio kraljeaka) koja su spojena vezivnohrskavinim ploicama zvanim

INTERVERTEBRALNI DISKOVI. Sa stranje strane svaki kraljeak ima etiri mala

zgloba po dva za susjedni gornji i dva za susjedni donji kraljeak. U prsnom dijelu

kraljenice svaki kraljeak ima i po dva zgloba za svako rebro. Vratni dio kraljenice je

najpokretljiviji; prvi zglob kraljenice i zatiljne kosti lubanje, atlantookcipitalni zglob,

jajoliki je zglob u kojem se odvijaju pokreti laterofleksije i ante- i retro-fleksije glave. U

drugom, obrtnom zglobu vratne kraljenice izmeu prvog i drugog vratnog kraljeka, atlasa i

aksisa, tzv. atlantoaksijalnom zglobu, odvija se iskljuivo rotacija glave u lijevo i desno. U

prsnom dijelu kraljenice amplitude pokreta su najmanje, dok su u slabinskom dijelu opet

neto vee, naroito za pokrete fleksije i ekstenzije.

Zglobovi ramenog obrua

Izmeu prsne i kljune kosti nalazi se prsnokljuni ili STERNOKLAVIKULARNI

ZGLOB; to je kuglasti zglob, dakle mogue su kretnje u svim smjerovima, ali ograniene

amplitude. Lateralni kraj kljune kosti uzglobljuje se sa stranjim nastavkom lopatice u

AKROMIOKLAVIKULARNOM ZGLOBU, koji je takoer vrlo ogranienih kretnji.

Zglobovi ruke

RAMENI (glenohumeralni) ZGLOB kuglasti je zglob izmeu lopatice i nadlaktine

kosti. Vrlo je pokretljiv, budui je zglobna aica na lopatici vrlo plitka, iako je obrubljena

jednim hrskavinim prstenom. Pokretljivost omoguava i vrlo obilna zglobna ahura, sa

relativno slabim ligamentima koji se nalaze samo s prednje strane zgloba. Stoga je iaenje

znatno ee nego u ostalim velikim zglobovima. Miii znaajno doprinose stabilnosti

zgloba, posebno miii koji se hvataju s vanjske strane, tzv. rotatorne manete. Ovi miii

djeluju kao dinamiki ligamenti, uvrujui glavu nadlaktine kosti uz lopaticu kroz cijeli

raspon pokreta. Pokreti ruke u ramenu nastaju sumacijom pokreta u samom ramenom zglobu i

pokreta lopatice u odnosu na prsni ko, odnosno pokreta u akromioklavikularnom i

sternoklavikularnom zglobu. Tako se npr. pri pokretu odmicanja ruke do okomitog poloaja

oko 120 izvodi u ramenom zglobu, a 60 u sternoklavikularnom zglobu.

LAKATNI ZGLOB ili kubitalni zglob je u stvari kombinacija dva zgloba: kutnog

zgloba izmeu nadlaktice i kostiju podlaktice, i rotacionog zgloba izmeu proksimalnih

krajeva palane i lakatne kosti, u kojem se glava radijusa obre u urezu lakatne kosti. Slian

rotacioni zglob se nalazi na donjim krajevima radijusa i ulne. Zajedno, oba radioulnarna

zgloba omoguuju obrtanje podlaktice, tj. pronaciju i supinaciju, za oko 180 ukupno, dok je

amplituda fleksije i ekstenzije oko 140.

RUNI (radiokarpalni) ZGLOB jajoliki je zglob izmeu palane i kosti zapea u

kojem su mogue kretnje fleksije (oko 85) i ekstenzije (dorzalne fleksije, oko 80) i pokreti

radijalne (oko 15) i ulnarne abdukcije (oko 35) u frontalnoj ravnini. Na aci, jajoliki

zglobovi izmeu metakarpalnih kostiju i prstiju (metakarpofalangealni zglobovi) tk.

omoguuju pokrete oko dvije osovine: fleksiju i ekstenziju, te abdukciju i adukciju prstiju.

Pokreti abdukcije i adukcije palca odvijaju se u sedlastom zglobu izmeu zapea i prve

metakarpalne kosti. Zglobovi izmeu lanaka prstiju (interfalangealni zglobovi) jednostavni

su kutni zglobovi koji omoguuju samo pokrete fleksije i ekstenzije.

Zglobovi zdjelinog obrua i noge

Zdjelica, vrst i stabilni kotani obru, nosi teinu gornjeg dijela tijela i prenosi

optereenja vezana uz lokomociju i uspravni stav. Zdjelini obru nastaje uzglobljenjem

dvaju zdjelinih sa krinom kosti, u tzv. KRINOBONIM (sakroilijakalnim)

ZGLOBOVIMA. To je klizni zglob u kojem su mogue tek vrlo ograniene kretnje klizanja

izmeu zdjelice i krine kosti. Sprijeda se preponske kosti spajaju u podruju

PREPONSKOG SRATENJA (simfize), gdje ih razdvaja vezivnohrskavini prsten.

ZGLOB KUKA, kao i rameni, kuglasti je zglob sa irokim opsegom pokreta, iako

neto manjim nego u ramenom zglobu; s druge strane, vri je i stabilniji, budui da je

zglobna aica (acetabulum) dublja i obuhvaa glavu bedrene kosti, koja ini dvije treine

kugle. Ligamenti su takoer snaniji, posebno bonobedreni (iliofemoralni) koji titi zglob s

prednje strane i ograniava retrofleksiju noge.

KOLJENI ZGLOB najvei je zglob u tijelu (Slika 12), u kojem se uzglobljuju tri

kosti. Konveksna zglobna tijela ine zglavci (kondili) bedrene kosti, a dvije plitke konkavne

plohe nalaze se na kondilima goljenine kosti. Treu kost koljena ini iver (patela) koja se

uzglobljuje s prednje strane bedrene kosti izmeu kondila. Izmeu kondila bedrene i

goljenine kosti umetnuti su vanjski (lateralni) i unutranji (medijalni) meniskus,

vezivnohrskavine tvorbe u obliku slova C. Meniskusi su uvreni za tibijalni plateau, i

funkcija im je da poveavaju dodirnu povrinu izmeu zglobnih tijela i na taj nain smanjuju

optereenje i tite zglobnu hrskavicu. S prednje strane koljena nalazi se tetiva etveroglavog

miia, u koju je uloena patela. Zavrni dio te tetive (od donjeg ruba patele do hrapavosti

tibije) ini tzv. sveza ivera (ligament patele). Koljeni zglob ima snane pobone sveze,

lateralni i medijalni kolateralni ligamenti koji onemoguavaju pokrete oko sagitalne osi.

Izmeu kondila, u sredini zgloba, bedrenu i goljeninu kost spajaju dvije snane ukriene

sveze - prednji i stranji krini ligament (cruciatum anterior i posterior). Sveze su zavijene

oko vlastite osi te su uvijek napete, neovisno o kutu u koljenskom zglobu, te osiguravaju

stabilnost i stalan doticaj zglobnih tijela. U koljenom zglobu mogue su kretnje fleksije i

ekstenzije (oko 150 ukupne amplitude) oko poprene osovine. Kad je koljeno u flektiranom

poloaju, u manjem opsegu mogue su i kretnje vanjske i unutranje rotacije.

GOLJENINOLISNI (tibiofibularni) ZGLOB nalazi se lateralno i ispod koljena, a

povezuje gornje krajeve tibije i fibule. Mogue su vrlo ograniene kretnje klizanja.

GORNJI GLEANJSKI (skoni, talokruralni) ZGLOB kutni je zglob u kojem se

zglobni valjak (trochlea) gleanjske kosti ini konveksno zglobno tijelo, a konkavno ine

unutarnji i vanjski gleanj (medijalni i lateralni maleol) te donja ploha goljenine kosti.

Gleanjski zglob vrst je i stabilan, zahvaljujui snanim ligamentima koji spajaju tibiju i

fibulu sa kostima stopala. Zbog svoje grae, u skonom zglobu mogue su jedino kretnje oko

poprene osovine (ukupno oko 60), dorzifleksija i plantarna fleksija (ispruanje stopala,

koristi se i naziv plantarna ekstenzija).

DONJI GLEANJSKI (talokalkaneonavikularni) ZGLOB sloeni je zglob u kojem

se vre kretnje uvrtanja (inverzije) i izvrtanja (everzije) stopala.

Jajoliki zglobovi izmeu metatarzalnih kostiju i prstiju (metatarzofalangealni zglobovi)

omoguuju pokrete oko dvije osovine: fleksiju i ekstenziju, te abdukciju i adukciju prstiju.

Zglobovi izmeu lanaka prstiju (interfalangealni zglobovi) jednostavni su kutni zglobovi

koji omoguuju ograniene pokrete fleksije i ekstenzije.

Pri mirnom stajanju, goljenina kost prenosi teinu tijela na gleanjsku kost, od koje

oko 60% optereenja se prenosi na petnu kvrgu, a 40% na prednji dio stopala (glavice prve i

pete metatarzalne kosti).

MIII

Miie u tijelu moemo podijeliti na poprenoprugaste (srani i skeletni miii) i na

glatke miie.Poprenoprugasti ili skeletni miii ine 40 - 50% ukupne tjelesne mase i pod

utjecajem su nae volje (Sl. 13); naziv su dobili zbog svijetlih i tamnih pruga koje se

izmjenjuju kad se mii gleda pod poveanjem na mikroskopu. Glatki miii oblikuju

stijenke krvnih ila i unutranjih organa, i nisu pod utjecajem nae volje, ve autonomnog ili

vegetativnog ivanog sustava. Srani mii, iako je poprenoprugast, ima osbitosti koje ga

posebno izdvajaju, i tk. nije pod utjecajem nae volje. Oko 40% tjelesne mase otpada na

skeletnu muskulaturu, a 5 10% na glatku i sranu muskulaturu.

Osnovna jedinica skeletnog miia je miino vlakno, ija duina varira od par

milimetara do nekoliko centimetara. Miino vlakno sadri miina vlakanca ili miofibrile,

koja omoguuju osnovno svojstvo miia, sposobnost skraivanja ili kontraktilnost. Miina

vlakna formiraju snopie i snopove koje povezuju i oblau vezivne ovojnice. Cijeli mii

oblae vanjska vezivna ovojnica ili ovoj, tj. miina fascija. Vezivne ovojnice miinih

vlakana i snopova skupljaju se u vrsti snop vezivnih vlakana koja tvore tetivu, polazni i

zavrni dio miia koji se hvata na kost. Tetiva djelovanje miine kontrakcije prenosi na kost

i tako omoguuje obavljanje pokreta. Ako je mii snaan, mjesto na kosti gdje se tetiva hvata

je izboeno u greben ili kvrgu.

Pojedini miii imaju dvije ili vie polazinih tetiva i jednu zavrnu, pa govorimo o

dvoglavom (biceps), troglavom (triceps) ili etveroglavom (quadriceps) miiu. Jedna ili vie

tetiva moe biti i u sredini miia, pa govorimo o dvotrbuastom ili vietrbuastom miiu

(npr. ravni trbuni mii). Mii moe premotavati i djelovati na jedan ili vie zglobova, pa

razlikujemo jednozglobne, dvozglobne i viezglobne miie.

Podraaj za miinu kontrakciju dolazi putem motorikog ivca. Pojedini motoriki

ivac moe inervirati svega nekoliko, pa do vie stotina miinih vlakana; jedan motoriki

ivac zajedno sa svim miinim vlaknima koje inervira naziva se motorika jedinica.

Pojedini pokret rijetko izvodi samo jedan mii. Za dva ili vie miia, koji vre isti

pokret kaemo da su agonisti (npr. dvoglavi i nadlaktini mii vre pokret fleksije

podlaktice). Za dva ili vie miia koji vre suprotni pokret u odreenom zglobu kaemo da su

antagonisti (npr. dvoglavi i troglavi mii nadlaktice, koji vre suprotne pokrete fleksije i

ekstenzije podlaktice). Sinergisti su pak miii koji sudjeluju pri izvoenju odreenog

pokreta, ali ga sami ne vre (npr. miii trupa koji djeluju kao fiksatori pri odreenim

pokretima ruku).

Razni pojmovi oznaavaju razliite vrste miine kontrakcije: pojam koncentrina i

ekscentrina kontrakcija oznaava da li se mii skrauje ili izduuje pri kontrakciji;

izometrika kontrakcija naziv je za kontrakciju miia pri kojoj ne dolazi do skraivanja i

vrenja pokreta, iako se poveava miina napetost. Pojam izokinetika kontrakcija koristi se

za pokret sa stalnom kutnom brzinom, a prisutan je pri radu na tzv. izokinetikim

dinamometrima, spravama za miinu dijagnostiku i rehabilitaciju.

Prema regijama tijela, skeletne miie moemo podijeliti na miie glave, vrata, trupa, te

miie gornjih i donjih udova.

Miii glave

Miie glave dijelimo u dvije skupine (Sl. 14):

potkoni miii lica (mimini miii), koji svojom kontrakcijom oblikuju izraz

(mimiku) lica, ili otvaraju i zatvaraju prirodne otvore (usta, oi) te sudjeluju u

stvaranju govora;

vani miii, koji pri vakanju pokreu donju eljust.

Miii vrata

Vratne miie dijelimo u tri skupine:

miii u prednjem dijelu vrata, koji sudjeluju pri sputanju donje eljusti i

podizanju grkljana (npr. pri gutanju), te pregibaju vrat i glavu prema naprijed

miii u lateralnom dijelu vrata, od kojih je najsnaniji prsnokjunosisasti mii

(m. sternocleidomastoideus), koji naginje glavu na svoju stranu, a uz njegov

unutranji rub nalazi se glavna arterija (a. carotis), iji se puls lagano palpira izmeu

miia i grkljana

miii u stranjem dijelu vrata, kratki su miii ije, koji ispruaju ili obru glavu i

vrat, i funkcionalno su vezani uz miie lea.

Miii trupa

Miii trupa obuhvaaju prsne, trbune, lene i zdjeline miie.

Prsni miii

Prsni miii obuhvaaju dvije skupine (Sl. 15):

1. Povrinska skupina - miii koji sudjeluju pri pokretima ruku. Veliki prsni mii,

m. pectoralis major, irok je lepezast mii koji polazi s kljune i prsne kosti i hvata se na

gornji kraj nadlaktine kosti. Mii primie i anteflektira nadlakticu i obre je prema unutra.

Prednji nazubljeni mii, m. serratus anterior, velik je mii s lateralne strane grudnog koa

koji povlai i rotira lopaticu te omoguuje podizanje ruke iznad vodoravnog poloaja.

2. Duboka skupina dini miii. Dini miii ire i skupljaju grudni ko pri disanju.

Oit, diaphragma, plosnat je mii u obliku kupole to odjeljuje prsnu od trbune upljine.

Oit je glavni udisajni mii koji se pri kontrakciji sputa prema dolje, poveavajui obujam

prsnog koa. Meurebreni miii (m. intercostales), vanjski i unutranji, ispunjaju

meurebrene prostore i svojom kontrakcijom poveavaju, odnosno smanjuju obujam prsnog

koa.

Trbuni miii

Organe prsne upljine (srce, plua, itd.), titi vrsti kotani oklop kojeg ine kosti prsnog

koa; organe trbune upljine tite snani trbuni miii (Sl. 16, 17) koji osim zatite trbunih

organa sudjeluju u pokretima trupa i zdjelice, stabiliziraju kraljenicu, a u okviru tzv. trbune

pree omoguuju vane ivotne funkcije (kaljanje, kihanje, disanje, povraanje, poraanje,

mokrenje, pranjenje stolice, kihanje, itd.).

Ravni trbuni mii (m. rectus abdominis) polazi sa prsne kosti i 5., 6. i 7. rebra, a

hvata se na preponsku kost. Ima tri intersekcijske tetive koje vodoravno sijeku i odvajaju

etiri miina trbuha. Mii u cjelosti obavija snana tetivna ovojnica, tzv. trbuna

aponeuroza, na koju se hvataju ostali trbuni miii. Ravni trbuni mii pregiba prsni ko

spram zdjelice, ili pregiba zdjelicu spram prsnog koa.

Bono od ravnog trbunog miia, trbuni zid tvore tri sloja trbunih miia.

Najpovrniji je vanjski kosi trbuni mii (m. obliquus externus abdominis), koji polazi sa

donjih rebara i grebena bone kosti zdjelice, ide koso prema dolje i medijalno i hvata se na

aponeurozu ravnog trbunog miia. Mii rotira trup u suprotnu stranu, a kod obostrane

kontrakcije pregiba trup prema zdjelici.

Ispod vanjskog kosog, smjeten je unutranji kosi trbuni mii (m. obliquus internus

abdominis), koji polazi sa grebena bone kosti zdjelice i preponske sveze, ide koso prema

gore i medijalno i hvata se na donja tri rebra, a sprijeda na aponeurozu ravnog trbunog

miia. Mii rotira trup u svoju stranu, a kod obostrane kontrakcije pregiba trup prema

zdjelici.

U najdubljem sloju trbunog zida smjeten je popreni trbuni mii (m. obliquus

internus abdominis), koji polazi sa unutranje strane donjih rebara i sa grebena bone kosti

zdjelice, ide vodoravno prema medijalno i hvata se na aponeurozu koja oblikuje stranju

stijenku ovojnice ravnog trbunog miia. Mii suava prsnu i trbunu upljinu i sudjeluje pri

izdisaju, i najvaniji je mii u sklopu trbune pree.

Leni miii

Leni miii obuhvaaju dvije skupine (Sl. 18):

1. Povrinska skupina, sastoji se od sedam parnih miia. Trapezni mii (m.

trapesius) polazi sa zatiljne kosti i trnastih nastavaka svih prsnih kraljeaka, a hvata se na

greben lopatice i lateralni kraj kljune kosti. Gornji dio miia podie rame, ili pregiba glavu

na svoju stranu; ako je obostrana kontrakcija, mii radi ekstenziju glave. Srednji dio miia

primie lopatice (kao kod stava mirno), a donji obre lopaticu i pomae pri podizanju ruke

iznad vodoravnog poloaja. Najiri leni mii (m. latissimus dorsi) irok je lepezasti mii

koji polazi sa trnastih nastavaka posljednjih est prsnih i svih slabinskih kraljeaka, te sa

bonog grebena zdjelice. Mii ide prema gore, lateralno i naprijed, obuhvaa grudni ko i

hvata se uz unutranju stranu gornjeg kraja nadlaktine kosti. Mii vri adukciju,

retrofleksiju i unutranju rotaciju ruke. Veliki i mali romboidni mii (m. rhomboideus

major i minor) nalaze se ispod trapeznog miia, a polaze sa trnastih nastavaka 6. i 7. vratnog

i prva etiri prsna kraljeka. Romboidni miii povlae lopaticu prema gore i medijalno (stav

mirno). Mii podiza lopatice (m. levator scapulae) ide od lopatice do vratnih kraljeaka i

vri pokret sukladno nazivu, a gornji i donji stranji nazubljeni miii (m. serratus

posterior superior i inferior) dini su miii koji podiu (gornji) i sputaju (donji) rebra.

2. Duboka skupina lenih miia obuhvaa veliku skupinu miia koji idu od zdjelice

prema gore do vratne kraljenice i lubanje. Duboki leni miii imaju vanu antigravitacijsku

funkciju, uvruju i uspravljaju kraljenicu pa se zovu zajednikim imenom i mii

uspravlja trupa (m. erector trunci).

Miii gornjih udova

Miie gornjih udova dijelimo na miie ramenog obrua, miie nadlaktice, miie

podlaktice i miie ake (Sl. 19, 20).

Miii ramenog obrua

Miii ramena povezuju nadlakticu s kostima ramenog obrua, te vre pokrete ruke.

Deltoidni mii (m. deltoideus) najvei je mii koji oblikuje rame, a polazi sa grebena

lopatice, akromiona i kljune kosti; sva tri dijela se hvataju na postraninoj strani nadlaktine

kosti i to tako da se prednji i stranji dio podvuku (uvru) pod srednji dio koji polazi sa

akromiona. Mii je glavni abduktor ruke. Prednji dio koji polazi sa kljune kosti radi

antefleksiju i unutranju rotaciju ruke, a stranji dio koji polazi sa grebena lopatice vri

retrofleksiju i vanjsku rotaciju ruke. Nadgrebeni mii (m. supraspinatus) koji se nalazi u

nadgrebenoj jami lopatice, agonist je deltoidnog miia pri pokretu abdukcije ruke.

Podgrebeni mii (m. infraspinatus) i mali obli mii (m. teres minor) polaze sa podgrebene

jame i lateralnog ruba lopatice, hvataju se na nadlaktinu kost i vre vanjsku rotaciju ruke.

Veliki obli mii (m. teres major) polazi sa donjeg kuta lopatice, hvata se s unutranje strane

proksimalnog kraja nadlaktine kosti (u blizini hvatita m. latissimusa) i vri adukciju,

unutranju rotaciju i retrofleksiju. Jedini mii ramena koji polazi s prednje strane lopatice jest

podlopatini mii (m. subscapularis), a snaan je unutranji rotator nadlaktice.

Miii nadlaktice

Miii ramena dijele se u dvije skupine:

1. Prednja skupina miia nadlaktice, u koju spadaju tri miia. Dvoglavi mii

nadlaktice (m. biceps brachii) ima dvije glave (dugu i kratku) koje polaze sa lopatice, a

zajednika tetiva hvata se na palanu kost. Mii vri fleksiju i supinaciju podlaktice.

Nadlaktini mii (m. brachialis) nalazi se ispod bicepsa, i njegov je agonist za pokret

fleksije u lakatnom zglobu. Kljunastonadlaktini mii (m. coracobrachialis) ide od kljunastog

nastavka lopatice do sredine nadlaktice, koju primie i povlai prema naprijed.

2. Stranja skupina miia nadlaktice, koju ini troglavi mii nadlaktice (m. triceps

brachii), koji polazi sa lopatice i nadlaktine kosti, a zajednika tetiva se hvata na lakatnu

kvrgu (olekranon). Mii je glavni isprua podlaktice u lakatnom zglobu.

Miii podlaktice

Miii podlaktice dijele se u tri skupine: prednja, lateralna i stranja skupina.

1. Prednja skupina miia podlaktice polazi preteno sa medijalnog epikondila i vri

pokrete fleksije ake i prstiju, te pronacije podlaktice.

2. Lateralna skupina miia podlaktice polazi preteno sa lateralnog epikondila i vri

pokrete ekstenzije ake i supinacije podlaktice, a nadlaktinopalani mii (m.

brachioradialis) jo i fleksiju podlaktice.

3. Stranja skupina miia podlaktice polazi preteno sa lateralnog epikondila i vri

pokrete ekstenzije ake i prstiju.

Miii ake

Miii ake dijele se u tri skupine: lateralna, sredinja i medijalna.

1. Lateralna skupina miia ake ini uzvisinu ispod palca, tzv. tenar, koju ine etiri

miia to pokreu palac.

2. Medijalna skupina miia ake ini uzvisinu ispod malog prsta, tzv. hipotenar,

koju ine etiri miia to pokreu mali prst.

3. Sredinja skupina miia ake pregiba, primie i odmie prste.

Miii donjih udova

Miie donjih udova dijelimo na miie zdjelinog obrua, miie natkoljenice, miie

potkoljenice i miie stopala (Sl. 21, 22).

Miii zdjelinog obrua

Miii zdjelice povezuju kosti zdjelice s gornjim dijelom bedrene kosti, i dijele se na

unutranju, vanjsku i zdjelinotrohanterinu skupinu miia.

1. Unutranju skupinu miia zdjelice ini bonoslabinski mii (m. iliopsoas) koji

polazi sa prednje plohe krila bone kosti (boni mii, m. iliacus) i sa slabinskih kraljeaka

(veliki slabinski mii, m. iliopsoas).

2. Vanjska skupina miia zdjelice sastoji se od stranjinih miia i miia zatezaa

iroke fascije. Veliki stranjini mii (m. gluteus maximus) snaan je antigravitacijski mii

koji polazi sa stranje (glutealne) plohe krila bone kosti i sa krine kosti, ide prema dolje i

hvata se ispod velikog obrtaa bedrene kosti, sa stranje strane. Mii je najsnaniji isprua

noge u zglobu kuka. Srednji i mali stranjini miii (m. gluteus medius i minimus) polaze

sa glutealne plohe bone kosti ispred velikog stranjinog miia, idu prema dolje i hvataju se

na veliki obrta bedrene kosti. Oba miia abduciraju (odmiu) nogu u zglobu kuka. Mii

zateza iroke fascije (m. tensor fasciae latae) polazi sa prednjeg trna bone kosti, ide prema

dolje i prelazi u bonogoljeninu traku (tractus iliotibialis), vrsti vezivni snop koji se hvata

s lateralne strane goljenine kosti, ispod koljena. Bonogoljenini snop ima vanu ulogu pri

uspravnom stavu, kao stabilizator zgloba kuka i koljena.

3. Zdjelinotrohanterina skupina miia zdjelice sastoji se od est miia koji

polaze sa zdjeline kosti i svi se hvataju u podruju velikog obrtaa (trohantera) bedrene kosti.

Ovi miii djeluju kao vanjski rotatori noge u zglobu kuka.

Miii natkoljenice

Miie natkoljenice dijelimo u tri skupine: prednja, stranja i medijalna.

1. U prednjoj skupini miia natkoljenice nalaze se dva miia. Krojaki mii (m.

sartorius) najdui je mii u tijelu koji polazi sa prednjeg trna bone kosti zdjelice, ide prema

dolje i medijalno i hvata se ispod medijalnog kondila goljenine kosti. To je dvozglobni mii

koji u zglobu kuka vri fleksiju i vanjsku rotaciju, a u koljenskom zglobu fleksiju i unutranju

rotaciju. etveroglavi mii natkoljenice (m. quadriceps femoris) sasoji se od etiri glave;

ravni bedreni mii (m. rectus femoris) jedina je glava koja polazi sa zdjelice, dok preostale

tri glave medijalni, intermedijalni i lateralni iroki mii (m. vastus medialis, lateralis i

intermedius) polaze sa bedrene kosti. Sva etiri miia formiraju tetivu u koju je uklopljena

patela, i hvata se na kvrgu na gornjem kraju goljenine kosti. Zavrni dio tetive kvadricepsa,

od patele do hvatita na goljeninoj kosti, naziva se ligament patele. etveroglavi mii

natkoljenice najsnaniji je ekstenzor (isprua) potkoljenice u koljenom zglobu; ravna glava

jo i flektira nogu u zglobu kuka.

2. Medijalnu skupinu miia natkoljenice ini pet miia: grebenski mii (m.

pectineus), kratki, dugi i veliki primica (m. adductor brevis, longus i magnus) i vitki mii

(m. gracilis). Miii polaze sa preponske kosti i hvataju se na bedrenu i goljeninu kost. Svi

miii vre pokret primicanja noge, pa se zovu jo i aduktorna skupina miia natkoljenice.

3. Stranju skupinu miia natkoljenice (''stranje loe'') ine tri miia: dvoglavi mii

natkoljenice (m. biceps femoris) koji se nalazi lateralno, te polutetivni mii (m.

semitendinosus) i poluopnasti mii (m. semimembranosus) koji su smjeteni medijalno. Sva

tri miia polaze sa kvrge sjedne kosti zdjelice. Dvoglavi mii usmjeren je prema dolje i

lateralno i hvata se na glavu lisne kosti, dok su polutetivni i poluopnasti usmjereni medijalno i

hvataju se ispod medijalnog kondila goljenine kosti. Ove tetive s lateralne i medijalne strane

omeuju tzv. poplitealnu udubinu sa stranje strane koljena, i lako se palpiraju ispod koe.

Sva tri miia u zglobu kuka ispruaju nogu, a u koljenu vre fleksiju. Oko uzdune osovine

vre suprotan pokret biceps rotira natkoljenicu prema van (ili zdjelicu prema unutra ako je

noga fiksirana), dok polutetivni i poluopnasti rotiraju nogu prema unutra (ili zdjelicu prema

van ako je noga fiksirana).

Miii potkoljenice

Miie potkoljenice dijelimo na tri skupine: prednja, stranja i lateralna.

1. U prednjoj skupini miia potkoljenice nalaze se etiri miia koji polaze s prednje

strane goljenine i lisne kosti: prednji goljenini mii (m. tibialis anterior), dugi isprua

prstiju (m. extensor digitorum longus), dugi isprua palca (m. extensor hallucis longus) i

trei lisni mii (m. peroneus tertius). Miii prednje skupine vre pokrete dorzalne fleksije

stopala i ispruanje (hiperekstenziju) prstiju. Prednji goljenini mii podie medijalni rub

stopala (inverzija stopala), dok trei lisni mii podie lateralni rub (everzija stopala).

2. U lateralnoj skupini miia potkoljenice dva su miia koji polaze sa lateralne plohe

lisne kosti: dugi lisni mii (m. peroneus longus) i kratki lisni mii (m. peroneus brevis).

Tetiva dugog lisnog miia obilazi lateralni gleanj, kria stopalo s donje strane i hvata se na

prvu metatarzalnu i klinastu kost. Tetiva kratkog lisnog miia takoer zaobilazi vanjski

gleanj i hvata se na petu metatarzalnu kost. Oba miia vre plantarnu ekstenziju i everziju

stopala.

3. U stranjoj skupini miia potkoljenice razlikujemo povrinski i duboki sloj.

a) U povrnom sloju nalazi se troglavi mii potkoljenice (m. triceps surae), kojeg

tvore mii lista (m. gastrocnemius) i, ispod njega, listoliki mii (m. soleus).

Gastroknemiijus je dvozglobni mii koji polazi sa dvije glave (medijalna i lateralna) iznad

kondila bedrene kosti, dok soleus polazi sa stranje strane kostiju potkoljenice. Sve tri glave

tricepsa formiraju zavrnu tetivu (Ahilovu tetivu) koja se hvata na kvrgu petne kosti. Sve tri

glave vre plantarnu ekstenziju stopala, a gastroknemijus jo i fleksiju potkoljenice u

koljenom zglobu. Tabanski mii (m. plantaris) malen je mii pridodan lateralnoj glavi

gastroknemijusa.

b) U dubokom sloju nalaze se etiri miia koji polaze sa stranje strane kostiju

potkoljenice: zakoljeni mii (m. popliteus), dugi pregiba prstiju (m. flexor digitorum

longus), dugi pregiba palca (m. flexor hallucis longus) i stranji goljenini mii (m.

tibialis posterior). Zakoljeni mii vri fleksiju u koljenu, dok pegibai prstiju i palca uz

fleksiju prstiju i palca vre i plantarno (tabansko) ispruanje i inverzija stopala. Tetiva

stranjeg goljeninog miia, zajedno sa tetivama pregibaa prstiju i palca zaobilazi medijalni

gleanj i hvata se sa donje strane unaste i klinastih kostiju stopala; mii vri plantarnu

fleksiju i inverziju stopala, i uvruje uzduni svod stopala.

Miii stopala

Miii stopala dijele se na dorzalnu (hrptenu) i plantarnu (tabansku) skupinu.

1. Na dorzalnoj strani nalaze se kratki isprua prstiju (m. extensor digitorum brevis)

i kratki isprua palca (m. extensor hallucis brevis), koji vre pokrete sukladno njihovom

nazivu.

2. Na tabanskoj strani nalaze se tri skupine miia: medijalna, koji vre pokrete palca;

lateralna, koji vre pokrete malog prsta, i sredinja skupina tabanskih miia koji pregibaju,

primiu i razmiu prste stopala.