geo- grafi- je - Pogledaj.topogledaj.to/wp-content/uploads/2016/04/Geografije... · država od 1929. godine ukida ograniËenje visine najamnina s ciljem njihova smanjivanja.7 Tamara

se-gre-gacije

geo-grafi- je

geografijesegregacije

KUD iNa − galerija Miroslav KraljeviÊ

2016.

Sanja Sekelj, Lea Vene:

Prostornost (ne)pravde

Tamara Bjažić Klarin:

same old story − zagrebaËka suburbia nekad i danas

Antonija Komazlić, Jere Kuzmanić: stanovanje na margini − stambena politika ili socio-ekonomska segregacija na hrvatski naËin?

ARCHIsquad:

BaZNi BLoK, instant-kuÊa za stanovanje

Nikola Puharić:

romi i politike stanovanja u Hrvatskoj

Tihana Bertek:

skrivene nacije ili o konceptualno-geografskim aspektima „drugosti“ u suvremenoj umjetnosti

Biografije

Sanja Sekelj, Lea Vene

Baš kao što nitko od nas ne može biti izdvojen iz geografije, jednako tako nitko od nas nije potpuno osloboen borbe oko geografije. Ta borba je složena i zanimljiva jer se ne tiËe samo vojnika i topova veÊ je rijeË o borbi oko ideja, formi, slika i predodžbi.

edward said

Prostornost (ne)Pravde sanja sekelj, lea vene

jean Paul clebert 1961. godine je objavio knjigu Les Tziganes, studiju romske povijesti, obiËaja, jezika i svakodnevice. Knjigu za-vršava poglavljem Cigani u suvremenom svijetu, u kojem pokušava sagledati njihovu situaciju u nekoliko europskih zemalja u prvoj polovici 20. stoljeÊa. PišuÊi o francuskoj, zakljuËuje kako se „ciganski problem“ može riješiti regulacijom statusa nomadskog stanovništva pa su tako romi zakonom iz 1912. proglašeni noma-dima koji su dužni na svaki zahtjev pokazati specifiËnu antropometriËku kartu s ciljem ograniËavanja nomad-ske slobode.1 jean-Paul clebert, Cigani

(Zagreb: Novinarska izdavaËka kuÊa stvarnost,

1967.), 246. s druge strane uzima i primjere iz »ehoslovaËke, za koju istiËe kako je prva zemlja koja je nastojala rije-šiti delikatan problem inte-gracije roma. godine 1958. izglasan je zakon o izjed-naËavanju kojim se plani-ralo stalno nastaniti 40 000 roma i omoguÊiti im životni standard (stalna boravišta i stalna namještenja) kao i u neromskim zajed-nicama.2 clebert, Cigani, 244. regulacija romskog životnog stila zapravo je rezultat potrebe za transformacijom njihova „primitivnog“ naËina života. Upisivanje inferiornosti i nazadnosti izlika je za uspostav-ljanje tzv. geografije socijalne kontrole koja se išËitava iz prostor-

nih i stambenih politika. istovremeno je javno mni-jenje danas Ëesto na tragu izjava poput: „sami grade getoe i skvotiraju naokolo na rubnim dijelovima gra-dova, jer tako ŽeLe“.3 Nikola

PuhariÊ, ‘Konstrukcija margine: reprezentacija

romskih naselja kroz medijski diskurs’, Zarez

(19. prosinca 2014.), 24.

Propitivanje takvih stereo-tipa i potreba za analizom stambenih uvjeta u zagre-baËkim romskim naseljima rezultirala je pokretanjem partnerskog projekta radnog naslova Marginalnost u par-tnerstvu Ëetiriju organizaci-ja: socijalni rub − zanimljive neispriËane priËe (sf:ius), galerija Miroslav KraljeviÊ, arcHisquad te romska organizacija mladih (roM). Projekt je zapoËeo 2014. godine terenskim posjetom Ëetirima romskim naseljima u Zagrebu (struge, Dumo-vec, Vrtni put i Planinska ulica). Prvu fazu projekta zaokružili smo tematom

Ne možeš hodati ravno kad cesta krivuda. Osvrt na stambene uvjete i urbane strukture nekoliko zagrebaËkih romskih naselja objavljenom u Zarezu u prosincu 2014. središnje mjesto u tematu zauzimaju analize Ëetiriju romskih naselja (stambenih prostora i okoline) koje je proveo arcHisquad. Temat takoer vizualno prati i karta Zagreba s naznaËenim romskim naseljima te tekst Nikole


PuhariÊa „Konstrukcija margine: reprezentaci-ja romskih naselja kroz medijski diskurs“. Nakon godinu dana vraÊamo se pojedinim problemima prisutnima u tematu te ih dodatno razraujemo i proširujemo kroz ovu publikaciju.

„Kuća i život“ 4

Podnaslov je preuzet iz naslova priloga

radne grupe Zagreb izložbi Udruženja

umjetnika Zemlja, koja je održana u Umjet-

niËkom paviljonu 1932. godine, a na kojoj

su predstavili analizu stanovanja u Zagrebu

(pripremljenu za 4. kongres ciaM-a).

incijalni fokus iskljuËivo na romsku zajednicu u prostoru grada Zagreba proširujemo na pita-nje stanovanja i s njim

povezane prostorne marginalizacije koje ne možemo razmatrati neovisno od politika, društvenih odnosa i financijskih sporazuma s kojima je povezano i kroz koje nastaje. razlike po pitanju stano-vanja nisu samo povijesna sluËajnost, kao ni nusprodukt dobrona-mjernih politika, veÊ rezultati naturalizacije odreenih hegemonij-skih pretpostavki. Prva je pretpostavka da se prostor može dijeliti i posjedovati, druga je da se prostorom može trgovati i da može biti prodan, treÊa da vrijednost prostora odreuje tržište, a Ëetvrta da prostor, kao vlasništvo, može postati financijski instrument (npr. kao garancija za uzimanje kredita).5 reinhold Martin, jacob Moore i susanne schindler,

ur., The Art of Inequality: Architecture, Housing, and Real Estate: a Provisional Report (New York: The Temple Hoyne Buell center for the study of american architecture, 2015.), 20−1.

Problematika stanovanja u Hrvatskoj medijski je sve prisutnija unatrag posljednjih nekoliko godina zbog širenja programa Pos-a, obaveze legalizacije bespravno izgraenih objekata te, slijedom politiËke propagande, medijski sve prisutnijih ispovijedi o deloža-cijama. Paralelno s izmjenama Zakona o stambenim odnosima od poËetka 1990-ih te zakljuËno sa Zakonom o najmu i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996., kada službeno pre-staje postojati stanarsko pravo, u Hrvatskoj se promiËe privatno vlasništvo kroz poticanje potražnje za stambenim kreditima. Bu-duÊi da se na vlasništvo nekretnine i dalje gleda(lo) kao na jedinu sigurnu investiciju i zalog za buduÊnost, stambeni su se krediti u razdoblju od 2004. do 2008. godine poveÊali Ëak za 202 %.6 informacije

su dobivene za vrijeme Radionice o stanovanju, održane u sklopu programa Mikropolitike koji provodi kustoski

kolektiv [BLoK]. radionicu je vodila iva MarËetiÊ, a održana je u prostorijama Mreže antifaštistkinja Zagreba u

veljaËi 2015. godine. Više informacija o radionici:

<http://blok.hr/hr/mikropolitike-arhiva/iva-mar-

cetic-radionica-o-stanovanju>, pristupljeno

14. sijeËnja 2016. Meutim, uslijed svjetske ekonomske krize i rasta vrijednosti švicarskog franka sustav je implodirao. sustav tržišta nekretnina, koji poËiva na Ëetiri ranije navedene hegemonijske pret-postavke, krajnje je speku-lativan te u veÊini sluËajeva veÊu važnost pridaje promet-noj nego upotrebnoj vrijedno-sti, tako da na kraju i nešto toliko Ëvrsto i sigurno kao kuÊa ili „dom“ postaje jedna-ko apstraktno kao i „novac“.

o tome da je uloga planske stambene politike u Hrvatskoj u po-sljednjih sto godina bila ograniËenog dometa piše i Tamara BjažiÊ Klarin u tekstu „same old story − zagrebaËka suburbia nekad i danas“, navodeÊi kako nijedan društveni sustav u danom periodu nije uspio podmiriti stambene potrebe stanovništva te kako ih je


ono rješavalo sâmo. Kao croquis historijata nacionalne stambene politike, a s fokusom na Zagreb, tekst pogotovo pruža zanimljiv uvid u problematiku stanovanja u meuratnom razdoblju te je − kako zbog veÊeg vremenskog odmaka, tako i zbog nekih sliËnosti druš-tvenog ureenja − zanimljiv oslonac za promišljanje o stambenoj

politici danas. stambeni fond Zagreba u meuratnom se periodu nalazio u rukama privatnih vlasnika, a zbog ekonomske krize izgradnja najamnih zgrada bila je najsi-gurniji naËin ulaganja privat-nog kapitala. Zbog sve veÊeg priljeva stanovništva u grad, paralelno je u tijeku i stambe-na kriza, a kako bi to riješila, država od 1929. godine ukida ograniËenje visine najamnina s ciljem njihova smanjivanja.7

Tamara BjažiÊ Klarin, ‘radna grupa Zagreb −

osnutak i javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj

sceni’, Prostor 13⁄29 (2005.), 48. Naravno, rezultat je bio posve supro-

tan. VeÊina stanovništva tako visoke najamnine nije mogla plaÊati, pa su potisnuti na tavane, u podrume i na periferiju, gdje su od seljaka kupovali dijelove oranica i gradili vlastite nastambe od otpadnog graevnog materijala, ambalaže, prnja i sl.8 BjažiÊ Klarin, ‘radna

grupa Zagreb − osnutak i javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj sceni’, 48. Problemi povezani sa stanovanjem, kao i inertnost politike da ih riješi, zagrebaËkoj su publici bili predstavljeni kroz istraživanje radne grupe Zagreb, koja je neupitnom smatrala meuovisnost kvalitete stanovanja i društvenog položaja. Tako može biti zanimljiva i usporedba prosto-ra veliËine 20 Ëetvornih metara, što je prema recentnim istraživa-njima optimalna veliËina stambenog prostora po osobi,9 Marko MiletiÊ-ge-

ran, ‘Uvjeti stanovanja i stambene aspiracije roma’, u: Maja Štambuk, ur., Kako žive hrvatski Romi (Zagreb:

institut ivo Pilar, 2005.), 165. s veliËinama stambenih prostora u meuratnom razdoblju podijeljenih prema društvenim skupinama: „stanar

Tuškanca raspolagao je s oko 50 Ëetvornih metara stambene povr-šine, korisnik najamnog stana s oko 17, a na Trešnjevci je u sobi sa štednjakom na 12 Ëetvornih metara živjela šesteroËlana obitelj“.10

BjažiÊ Klarin, ‘radna grupa Zagreb − osnutak i javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj sceni’, 47. opisi uvjeta stanovanja „nekvalificiranih radnika, obrtnika i obrtniËkih pomoÊnika“ preuzeti iz onovre-menih tiskovina, kao i veliËina stambenog prostora po osobi, s vremenskim odmakom dje-luje poput opisa getoiziranih romskih naselja u Zagrebu, poput struga ili Vrtnog puta.11

Više o uvjetima stanovanja roma u Hrvatskoj vidjeti

u: Štambuk, Kako žive hrvatski Romi. Dok su romi u razdoblju Kraljevine jugoslavije bili samo jedna od marginaliziranih skupina koja je živjela u gotovo nehumanim stambenim uvjetima, gotovo jedno stoljeÊe kasnije za veÊinu se njih stambeni uvjeti uopÊe nisu promijenili.12 Za usporedbu uvjeta

stanovanja u Zagrebu i kao dodatan izvor informa-

cija o stambenoj politici Kraljevine jugoslavije vidi:

Zlata VuksanoviÊ-Macura, Æivot na ivici: stanovanje

sirotinje u Beogradu 1919−1941 (Beograd: orion

art, 2012.). Zanimljivo je da VuksanoviÊ-Macura

do istraživanja stanovanja sirotinje u meuratnom

periodu takoer dolazi zbog bavljenja uvjetima sta-

novanja romske zajednice danas.

osvrÊuÊi se na nepostojanje sustavne stambene politike danas, antonija KomazliÊ i jere KuzmaniÊ u tekstu „stanovanje na margi-ni − stambena politika ili socio-ekonomska segregacija na hrvatski naËin?“ ispituju uvjete nastanka naselja Novi jelkovec. Kao jedno od cjelovito planiranih naselja u Zagrebu unutar državnog pro-grama poticajne stanogradnje (Pos), upravo je na tom primjeru vidljiva logika djelovanja tržišnih mehanizama u izgradnji grada i zbrinjavanju osnovnih potreba stanovništva. Program Pos-a


prvenstveno je zaživio kao model povoljnije kupnje stanova u ko-jemu država preuzima ulogu posrednika izmeu kupaca i banaka kroz razvoj programa stambenih štedionica i poticanje stambenih kredita. U sluËaju Novog jelkovca preduvjet za kupnju stana bio je prosjeËan nacionalni dohodak obitelji koja potražuje stan (Ëime su oni zaista marginalizirani od samoga poËetka bili iskljuËeni) ili dohodak 30 % veÊi od nacionalnog prosjeka nakon što projekt iz državnih ruku preuzima grad Zagreb, što se opravdavalo time da je stanovanje u Zagrebu elitnije. VeÊina je stanova bila nami-

jenjena mladim dobrosto-jeÊim obiteljima, no nakon što projekt preuzima grad Zagreb, dio stanova odvaja se za najam (ciljna skupina ponovno su mlade obitelji), dok se dio odvaja za „grad-ske svrhe“, odnosno za zbri-njavanje socijalno ugroženih skupina, što Tamara Buble tumaËi kao „dodvoravanje graanima neposredno pred lokalne izbore“.13 antonija KomazliÊ,

‘stambene politike novih kvartova − intervju s

Tamarom Buble’, web-portal Društva arhitekata

Zagreb, 2015. <http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/

stambene-politike-novih-kvartova---inter-

vju-s-tamarom-buble,2816.html>, pristupljeno

14. sijeËnja 2016.

Promjena je bila prouzroko-vana i ekonomskom kri-zom koja se sve više poËela osjeÊati od 2009. godine te se dogodilo da su veÊi stanovi ostajali prazni, da je za trži-šte bila predviena prema-lena koliËina malih stanova i da su stanovi za „gradske

svrhe“ bili prenapuËeni, buduÊi da su se useljavane obitelji razlikovale od projekcija korisnika stanova.

Koncept stanarskog prava, koje de ju-re ne postoji od 1996. godine i koje se više ni ne percipira kao pravo, zami-jenjeno je moguÊnošÊu participacije samo uz obavezan financijski dopri-nos. Prijašnje kategorije vrednovanja stambenih uvjeta poput tekuÊe vode, kanalizacije ili veliËine stambenog prostora po osobi zamijenila je ka-tegorija financijske dostupnosti, a

prepuštanje stambene politike tržištu dovodi do sve veÊe prostorne i socijalne razlike izmeu onih koji si mogu priuštiti stan i onih koji ne mogu.14 antonija KomazliÊ, ‘stambene politike novih kvartova − intervju s Tamarom Buble’. Kao primjer tvrdnje da se ekonomske razlike ne mogu promatrati zaseb-no te da su one samo odraz dubljih društvenih nejednakosti stoji i Ëinjenica da su veÊinu stanova za „gradske svrhe“ upotrebljavali pripadnici romske nacionalne manjine, kojima ostali stanari naselja „na razne naËine poruËuj[u] da nisu dobrodošli“.15 antonija KomazliÊ, ‘stambe-

ne politike novih kvartova − intervju s Tamarom Buble’.

BuduÊi da „nisu dobrodošli“ u zajednici oko novonastalih stambe-nih naselja − gdje bi upotrebljavali prostore koji zbog brojËanosti obitelji i dalje ne zadovoljavaju osnovne stambene uvjete − otva-ra se pitanje trenutaËnih uvjeta stanovanja u romskim naseljima. svjesni nemoguÊnosti promjene cjelokupnih životnih uvjeta romske zajednice, grupa arcHisquad (ana Dana Beroš, Vedran Družina, Mirna Horvat i ivan ZloušiÊ) u središnjem dijelu publikacije, a na temelju provedenih terenskih istraživanja, daje prijedlog „privre-menog“ rješenja stambenih uvjeta roma. arcHisquad je još je u prosincu 2014. godine prilogom u Zarezu predstavio tipologije Ëetiriju naselja, od kojih su po pitanju prava na stan posebno pro-blematiËna naselja Vrtni put i struge. rijeË je o „divljim kuÊama“ nastalima na zemljištu Ëiji nisu vlasnici, graenima uglavnom od


otpadnog materijala bez potrebne izolacije i zaštite od vremenskih neprilika, bez osnovnih kuÊanskih servisa poput kanalizacije i pitke vode te veliËine ukupnog stambenog prostora veÊ od 6m2. Meutim, neriješeno stambeno pitanje stanovnika tih naselja samo je odraz sveobuhvatnijeg problema: s obzirom na to da je veÊina tih na-stambi podignuta nelegalno, one službeno i ne postoje, a oni tako nemaju nikakvu pravnu osnovu prema kojoj bi tražili dokumente potrebne za uživanje istih prava koja imaju ostali stanovnici zemlje (obrazovanje, zaposlenje, zdravstvena zaštita i sl.).

ako prihvatimo da su ekonomske razlike samo odraz dubljih nejednakosti unutar druš-tvenog prostora, tada i na metode oblikovanja gra-da možemo gledati kao na pokazatelje odreenih trendova, ali i kao na teh-nike pomoÊu kojih se odr-žava status quo. Zadiranja u prostor grada od organa vlasti s ciljem „poboljšanja životnih uvjeta stanovni-ka“ predstavlja lagano, no u veÊini sluËajeva iluzorno rješenje za društvene i ekonomske nejednakosti. U sluËaju iluzornog rješava-nja životnih uvjeta romske zajednice u gradu Zagrebu dobar je primjer postavlja-nje edukacijskih kontejnera i djeËjeg igrališta u Vrtnom putu (što se onda medijski prikazuje kao veliki pomak po pitanju životnih uvjeta roma) ili odvoženje kru-

pnog otpada iz naselja (koji je Ëesto jedini graevni materijal ili izvor zarade). oni su meutim i dalje nastanjeni u segregiranom naselju, bez zadovoljenih osnovnih životnih potreba. Pitanje koje se tada postavlja jest: ako se uz pomoÊ arhitekture i urbanizma mogu perpetuirati odreeni društveni odnosi, mogu li se oni po-moÊu njih i mijenjati? Provoditelji tih preoblikovanja u svakom sluËaju moraju biti svjesni proturjeËnosti položaja u kojem se nalaze, kao i toga da odgovor na to pitanje, unutar i izvan metoda oblikovanja grada, mora biti artikuliran kao politiËka akcija.

arcHisquadov prijedlog temelji se na modularnoj stambenoj strukturi koncentriranoj oko osnovnog instalacijskog bloka, u ko-jemu se nalaze svi servisi potrebni za zadovoljavanje osnovnih ži-

votnih i stambenih potreba (filteri za vodu, solarni kolektori, struja itd.). Prefabricirani instalacijski blok i ËeliËna konstrukcija temelj su svake stambene jedinice, dok je ostatak konstrukcije fleksibilan kako bi omoguÊio prilagoavanje individualnim stambenim potrebama (npr. dodavanje prostorija, jednostavna zamjena i popravak zidnih obloga). fleksibilnost i financijski racionalno isplanirana stambena jedinica, naravno, samo su privremeno rješenje, a trebali bi biti popraÊeni i voljom organa vlasti da se nejednakost riješi tako da se na prvo mjesto stavi skrb o opÊem dobru umjesto moguÊeg profita.

o dosadašnjim strategijama i javnim po-litikama koje su smjerale unapreenju životnih uvjeta roma te o njihovu provoe-nju piše Nikola PuhariÊ u tekstu „romi i politike stanovanja u Hrvatskoj“. Puha-riÊ razmatra nove strategije u rješavanju romskog stanovanja, a poseban naglasak


stavlja na problem legalizacije na lokalnoj razini, konkretno u Zagrebu. iako je na državnoj razini razraena Nacionalna strategija za ukljuËivanje Roma, a na europskoj razini uspostavljen program financij-ske pomoÊi pod nazivom Akcij-ski plan DesetljeÊe za ukljuËi-vanje Roma 2005. − 2015., stanovanje je i dalje kritiËno mjesto diskriminacije i margi-nalizacije roma jer se upravo na tom polju oËituju upeËat-ljive razlike izmeu romske i ostale populacije. Primjerice, istraživanja na domaÊem te-renu pokazala su da stambeni

prostor po Ëlanu romske obitelji iznosi tek 12,9 m2, a neromske 35 m2; 53,8 % romskih kuÊanstava nema pristup kanalizaciji ili sep-tiËkoj jami, 51,3 % nema zahod, 50,0 % nema kupaonicu, a 46,5 % nema pitku vodu u vlastitom stambenom objektu. Nacionalna strategija nalaže ,,destigmatizaciju, desegregaciju i degetoizaciju“ u rješavanju stambenih pitanja roma, no Nikola PuhariÊ zakljuËu-je kako se zapravo stvara jaz izmeu mjera usmjerenih na pobolj-šanje životnih uvjeta u segregiranim romskim naseljima i napora opÊih politika usmjerenih na socijalno ukljuËivanje roma u širu zajednicu i suzbijanje diskriminacije.

„Mi“ i „oni“

U predavanju „Physical space, social space and habitus“ iz 1996. Pierre Bourdieu raspravlja o ideji razlike, koja je kljuËna za defi-niranje prostora, kao niza razliËitih no paralelno koegzistirajuÊih pozicija definiranih blizinom, udaljenošÊu ili nekom drugom od-

nosnom kategorijom (ispod, izmeu, iznad).16 Pierre Bourdieu, ‘Physical space,

social space and Habitus’, web-portal fakulteta društvenih znanosti u oslu, 1996. <https://www.sv.uio.no/iss/

forskning/aktuelt/arrangementer/aubert/tidligere/dokumenter/aubert1995.pdf>, pristupljeno 18. sijeËnja 2016.

Pojedinci zauzimaju mjesto (locus), koje Bourdieu definira kao statiËnu toËku (lokaciju), ali i kao relacijsku toËku (poziciju) ili položaj u odreenom poretku. UsporeujuÊi fiziËki i društveni pro-stor, zakljuËuje kako su oba odreena meusobnim izuzimanjem ili distinkcijom pozicija. Proizlazi da su relacije uspostavljene u fiziËkom prostoru, i pogotovo u prostoru grada kao mjesta pojaËa-ne društvenosti, posljedica odnosa moÊi koji proizlazi iz društvenog prostora. samo zahvaljujuÊi dugotrajnom upisivanju tih odnosa u fiziËki prostor pojedini procesi nastali unutar takve društvene logi-ke pod efektom naturalizacije poËinju djelovati kao da proizlaze iz same prirode stvari.

ispitivanje relacijskog odnosa, a time i distance izmeu „nas“ i „njih“, provodi se premještanjem iz fiziËkog prostora drugosti u društveni prostor drugosti. U procesu destigmatizacije mediji isto-vremeno imaju veliku odgovornost, ali i ulogu u (re)interpretaciji i definiranju stereotipa. s obzirom na to da u domaÊim medijima prevladavaju modeli javnih nara-tiva koji pridnose dodatnoj margi-nalizaciji te istovremeno izostaju sustavna praÊenja i kritike lokalnih manjinskih politika,17 PuhariÊ, ‘Konstruk-

cija margine: reprezentacija romskih naselja kroz medijski

diskurs’, 23. u posljednjem tekstu unutar publikacije otvara se rasprava o ulozi umjetniËkih projekata u arti-kuliranju tih tema.

U tekstu „skrivene nacije ili o kon-ceptualno-geografskim aspektima ‘drugosti’ u suvremenoj umjetno-sti“ Tihana Bertek raspravlja o tri umjetniËka projekta (andreja Ku-lunËiÊ: O stanju nacije, Davor Ko-


njikušiÊ: Sveti ljudi i siniša LabroviÊ: performans u okviru projekta Za DNo (Desnica novih obeÊanja)). Kroz analizu Bertek raspravlja o ulozi umjetniËkih projekata u davanju glasa i vidljivosti pripadni-cima manjinskih zajednica, moguÊnostima i ograniËenjima samore-prezentacije „drugih“ te potencijalu subverzivnih metoda u artiku-laciji aktualnih društvenih stereotipa koji prate marginalizirane. s obzirom na to da projekt koji prati ovu publikaciju izrasta upravo iz umjetniËkog konteksta, važan nam je i kritiËki osvrt na uvjete i moguÊnosti konkretnog doprinosa takvih pothvata.

ova publikacija nastaje kao jedan od rezultata na po-Ëetku spomenutoga partnerskog projekta, koji je pr-venstveno krenuo od pitanja stambenih uvjeta roma na podruËju grada Zagreba. BuduÊi da se romska nacionalna manjina suoËava s raznim oblicima dis-kriminacije i segregacije te da je razliËite oblike ne-jednakosti kojima su izloženi nemoguÊe odvojiti jedne od drugih, ovom smo publikacijom prvenstveno htjeli dati doprinos još uvijek oskudnoj literaturi o povijesti i politikama socijalne stanogradnje u Hrvatskoj, kao i prikazati na koji se naËin kroz stanovanje / stambe-ne politike manifestira nejednakost u društvu. Zbog tog razloga veÊina tekstova i priloga u knjizi bavi se problemima stanovanja i stambene politike, dok je posljednji tekst, onaj Tihane Bertek, zamišljen kao poticaj za promišljanje projekata i umjetniËkih radova koji se bave socijalno osjetljivim temama i koji bi u idealnim prili-kama trebali biti transformacijski za širu društvenu zajednicu. on je i nama samima poslužio kao odreeni poticaj na samorefleksiju. Projekt je krenuo od istraživanja stambenih uvjeta romske zajed-nice u Zagrebu, no kontakti sa stanovnicima i sam terenski rad bili su reducirani i svedeni na nekoliko obilazaka naselja. Meusobna suradnja romske zajednice (preko udruge roM) i ostalih partnera u projektu odvijala se veoma sporo i s malo opipljivih rezultata na samom terenu. s druge strane, za razliku od ostalih projekata koje

provode projektni partneri iz kulturne sfere, ovaj je projekt dobio veÊu financijsku potporu, što pripisujemo kljuËnim rijeËima koje su zbog tematike projekta neizbježne: romi, romska zajednica, participativnost, suzbijanje diskriminacije. Upozorenje teoretiËarke ane Vilenice da se „akumulacija znanja do kojeg umetnici dolaze u svojim istraživanjima […] najËešÊe ne vraÊa u lokalnu zajednicu, a

simboliËki i finansijski kapital akumuliraju sami umetnici i svet umetnosti“ i nama je bilo na umu kad smo promišljali na koji se naËin u projektu aktivira i profitira zajednica. iako ova publika-cija može biti korisna za akademsku, struËnu i ostalu zainteresiranu javnost, nama je osvijesti-la da se još uvijek borimo s distancom izmeu „nas“ i „njih“, pa tako iznova „mi“ u galeriji izdajemo publikaciju o „njima“ u Vrtnom putu, strugama ili Novom jelkovcu. Paralelno, od-luËili smo publikaciju uzeti kao temelj za daljnji terenski rad na specifiËnim manjim i lokalizira-nim primjerima. Naime, projekt razvijamo kroz radioniËki format u suradnji s osmanom Mura-toviÊem iz udruge Zuralipe. Logistika udruge Zuralipe specijalizirane za humanitarne akcije usmjerene najugroženijem romskom i nerom-skom stanovništvu i dugugodišnje zagovaraËko iskustvo osmana MuratoviÊa, predstavljaju strateški bitan zalog za daljnje projektne aktiv-nosti bazirane na „terenskom“ ulasku u romska

naselja. U okviru jednoga odabranog romskog naselja nastavit Êemo raspravu o stambenim uvjetima kroz interakciju sa stanov-nicima. Naglasak stavljamo na analizu javnog prostora naselja i pojedinih kuÊa kroz razgovor posredovan vizualnim materijalima, što Êe nam dati uvid u priruËne prostorne taktike preživljavanja u romskim naseljama (dostupni materijali, izvori materijala, tehnika gradnje, raspoloživi alati, tko gradi u zajednici/obitelji, tko / kako se bira gdje nastaje sljedeÊa jedinica) i otvoriti moguÊnost za bu-duÊe dugoroËne i konkretne intervencije.

BiBLiografija

BjažiÊ Klarin, Tamara, ‘radna grupa

Zagreb − osnutak i javno djelovanje

na hrvatskoj kulturnoj sceni’,

Prostor 13⁄29 (2005.), 41-53.

Bourdieu, Pierre, ‘Physical space,

social space and Habitus’,

web-portal fakulteta društvenih

znanosti u oslu, 1996. <https://

www.sv.uio.no/iss/forskning/

aktuelt/arrangementer/aubert/

tidligere/dokumenter/aubert1995.

pdf >, pristupljeno 18. sijeËnja 2016.

clebert, jean-Paul, Cigani (Zagreb:

Novinarska izdavaËka kuÊa

stvarnost, 1967).

KomazliÊ, antonija, ‘stambene

politike novih kvartova − intervju

s Tamarom Buble’, web-portal

Društva arhitekata Zagreb, 2015.

<http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/

stambene-politike-novih-kvartova-

--intervju-s-tamarom-buble,2816.

html>, pristupljeno 14. sijeËnja

2016.

Martin, reinhold, i jacob Moore,

susanne schindler, ur., The Art of

Inequality: Architecture, Housing,

and Real Estate: a Provisional

Report (New York: The Temple

Hoyne Buell center for the study of

american architecture, 2015.).

PuhariÊ, Nikola, ‘Konstrukcija

margine: reprezentacija romskih

naselja kroz medijski diskurs’,

Zarez (19. prosinca 2014.), 22-4

i 33.

Štambuk, Maja, ur., Kako žive

hrvatski Romi (Zagreb: institut ivo

Pilar, 2005.).

VuksanoviÊ-Macura, Zlata, Æivot

na ivici: stanovanje sirotinje u

Beogradu 1919−1941

(Beograd: orion art, 2012.).

Tamara Bjažić KlarinZatvorenima u vlastite mikrosvjetove i uske strukovne krugove, veÊini promiËe društvena stvarnost − sve prezentnija segregacija društva i sve mnogobrojniji socijalni problemi koji nam signalizi-raju da je uskraÊenost za osnovni egzistencijalni minimum, ukljuËujuÊi pravo na stan, svakodnevica sve veÊeg broja stanov-nika. svjesni te Ëinjenice, pokušali smo sagledati i tek u osnov-

nim crtama dotaknuti se historijata nacionalne socijalne stambene politike, ustavom zajamËenog prava sva-kog Ëovjeka na rad, odnosno stan, koji bi si tim istim radom trebao moÊi priskrbiti. Nedavno objavljena

statistika eurostata o stambenim prilikama u europi navodi dva indikativna podatka − 89,7 % Hrvata posjeduje vlastitu nekretninu, a Ëak njih 80,8 % živi u obiteljskim kuÊama, što je izravna posljedica slijeda povijesnih i društvenih dogaanja u posljednjih stotinu godina, razdoblja u kojem Hrvatska prolazi procese intenzivne modernizacije, urbanizacije, depo-pulacije sela i tranzicije.1 Navedeni podaci odnose se na 2014.; ‘Uvjeti

stanovanja u eU’, web-portal Društva arhitekata Zagreb, 2015. <http://www.d-a-z.hr/hr/

vijesti/uvjeti-stanovanja-u-eu,4236.html>, pristupljeno 11. prosinca 2015. Podaci

Na analitiËkom planu Zagreba vidljivo je kaotiËno smještanje industrije uz stanovanje. Mali stanovi nastanjeni po ekonomski slabijima nalaze se u nezaštiÊenom i nezdravom podruËju bez kanalizacije i vodovoda.

industrijaruševni stanovistambeni predjeliZelene površine

Same old Story − zagreba»ka Suburbia nekad i danaS

tamara bjaži∆ klarin

navode na zakljuËak da je uloga planske stambene politike bila marginalna, odnosno da je stanovništvo Hrvatske zapravo samostalno rješavalo stambeno pitanje razvijajuÊi i njegujuÊi „kult“ vlasništva nad nekretninama kao najsigurnije „tvrde“ valute nepodložne devalvaciji. To meutim ne znaËi da je država potpuno ignorirala taj problem. Naprotiv, usuujemo se postaviti tezu kako je nehotice prešutno usvojila autentiËnu, i jedinu konzistentnu, stambenu politiku utemeljenu na samozbrinjava-nju, tj. legalizaciji bespravno izgraenih gradnji provedenoj Ëak u tri navrata, tj. u svakom od tri povijesna razdoblja − u raz-doblju izmeu dva svjetska rata Zagreb je prvi put provodi 1929. (treba naglasiti da su tada od legalizacije bile izuzete kuÊe „koje leže na tlu odreenom za javne svrhe, te koje se protive vojnim ili željezniËkim propisima“),2 NatjeËaj za izradu generalne osnove za izgradnju,

proširenje i regulaciju grada Zagreba. Podaci i smjernice (Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina, 1930.),

24. socijalistiËka federativna republika jugoslavija 1968. na državnoj razini (prethodila joj je nacionalizacija i konfiskacija provedena neposredno nakon Drugog svjetskog rata), a republi-ka Hrvatska neposredno pred sam ulazak u europsku uniju.3 gradskoj opÊini veÊ je 1929. jasno da Êe te gradnje koje se toleriraju „s obzirom na veliku socijalnu nuždu (…)

jednom biti na veliku smetnju pravilnom proširenju grada.“ KuÊe su 1929. dobile samo privremene graevin-

ske dozvole do 1948., kada su postale trajne.; NatjeËaj za izradu generalne osnove za izgradnju, proširenje i

regulaciju grada Zagreba. Podaci i smjernice, 23.

simboliËno, rok za podnošenje zahtjeva za legalizaciju istjecao je u ponoÊ 30. lipnja 2013. godi-ne. Historijat te metode tj. feno-mena potencijalno zanimljivog kako za humanistiËke znanosti, tako i za arhitekte i urbaniste, izravan je odraz neravnoteže izmeu zacrtanih planova i stvarnih moguÊnosti, kao i sklo-nosti da s ustrojem svakog novog društvenog ureenja tj. promje-nom države, ignoriramo ili Ëak svjesno miniramo vlastita postignuÊa, što se odnosi i na urbanistiËko

ruševne kuÊe usred grada (TkalËiÊeva ulica)

planiranje, tj. urbanistiËku struku temeljito i sustavno izgraiva-nu gotovo pola stoljeÊa, a od koje nije ostalo gotovo ništa. U svakom od navedena tri razdoblja gradili su se socijalni stanovi; meutim, i samo znaËenje toga pojma mijenjalo se kao i stambe-na politika za koju nikada nije definiran jedan opÊeprihvaÊeni obrazac. U godinama izmeu dva svjetska rata Zagreb prolazi kroz razdoblje tranzicije, odgoene prvotne akumulacije kapita-la, s kojom su se europske metropole poput Londona, Pariza i Berlina suoËile veÊ u 19. stoljeÊu. Promaknuvši se iz provincij-skog i administrativnog središta Habsburške Monarhije u vodeÊe industrijsko, prometno, trgovaËko i novËarsko središte Kraljevi-ne jugoslavije, države od 13 milijuna stanovnika, ali i obrazovno i kulturno središte Hrvatske, grad je svakodnevno izložen prilje-vu novog stanovništva, uglavnom iz takozvanih pasivnih kraje-va (Banije, Korduna, Dalmatinske zagore, Hercegovine), gdje se ljudi bore „da ne pomru od gladi“.4 Vladimir ∆epuliÊ, ‘socijalno-epidemiološki

problemi kod suzbijanja tuberkuloze’, LijeËniËki vjesnik 61/1 (1939.), 40. Porast stanovništva dodatno se intenzivira u godinama gospodarske krize, koja je zajedno s akutnom stambenom krizom obilježila Ëitavo meuraÊe, a posebno prvu polovinu 1930-ih godina. stambeni fond Zagreba u rukama je privatnih vlasnika − privatnih osoba, tvrtki, osiguravajuÊih društava i mirovinskih zadruga − a uslijed sveprisutne stambene krize, a zatim i gospodarske, sve veÊi dio kapitala preusmjerava se u stambenu izgradnju, koja se pokaza-la najsigurnijim i najisplativijim naËinom ulaganja. Najmodavci su se dodatno osigurali i visokim stanarinama koje si može priuštiti samo viši srednji sloj, ali ne i sitni Ëinovnici, obrtnici i radnici. rabeÊi isti model izgradnje blokovima i na tzv. otvoreni ili poluotvoreni naËin (do tada upotrebljavan za ljetnikovaËke predjele, odnosno stambene Ëetvrti na južnim obroncima Zagre-baËke gore) izgrauje se u prvom redu istoËni dio grada, nova stambeno-poslovna Ëetvrt istoËno od DraškoviÊeve ulice (gotovo sve do konca Prvog svjetskog rata DraškoviÊeva je fiziËki kraj Zagreba na istoku) s hausmanovskim radijalnim prodorima (ulice franje raËkog i Nikole ŠubiÊa Zrinskog), prvim reprezen-



(pri kojoj djeluje stambeni odbor i fond za izgradnju malih kuÊa), privatni poduzetnici, dioniËka društva i novËarski zavodi kupuju zemljište i okrupnjuju posjede, izrauju regulatorne osnove, tj. plan parcelacije, a po njihovu odobrenju od opÊinskih vlasti prodaju infrastrukturom opremljene parcele za gradnju obiteljskih kuÊa privatnim osobama. Na takav naËin grade se nova stambena naselja i Ëetvrti u elitnim dijelovima grada poput jabukovca na Tuškancu, Švabina brijega i VoÊarske ceste na Šalati i radoševiÊeva brijega na PantovËaku, ali i ona tzv. malih kuÊa, za ZagrepËane skromnijeg imovinskog stanja, na VolovËici, PešËenici, Kanalu (naselje nasuprot autobusnom kolodvoru) i Trešnjevci, od kojih je najpoznatija ona Prve hrvatske štedionice. isti model rabe i pojedina strukovna udruženja poput željezniËa-ra i gradskih Ëinovnika, koji 1920-ih godina grade naselja s tipskim obiteljskim kuÊama na sveticama (tzv. ŽeljezniËarska kolonija) i jagodnjaku na Šalati, a koncem 1930-ih i poËetkom 1940-ih cvjetno naselje, jedini primjer planirane stambene iz-

gradnje na Trnju.6 sva navedena naselja s navedenim lokacijama

obraena su u knjizi Darje radoviÊ MaheËiÊ Socijalno stanovanje meuratnog

Zagreba (Zagreb: Horetzky, 2002.). Djelatnici državne željeznice bili su povlaštena kategorija stanovništva zbog važnosti željeznice za razvoj nacionalnog gospo-darstva i obranu zemlje.7 radoviÊ MaheËiÊ, Socijalno stanovanje

meuratnog Zagreba, 112−7. Dok se arhitekti zalažu za stam-benu izgradnju subvencioniranu od državnih vlasti, ekonomiËne racionalne modele stanovanja (kolektivno stanovanje i obiteljske kuÊe u nizu) te uvoenje tipizacije i prefabrikacije u cilju dodatnog

smanjenja troškova graenja, vlasti ignoriraju taj problem. Naime, u jugoslaviji je živjelo svega 20 % gradskog stanov-ništva, a životne i stambene prilike na selu bile su još gore. iako je svima jasno kako je higijenski stan „sa zdravstve-

tativnim kružnim tokom (Trg žrtava fašizma) i novom gradskom „autostra-dom“ − Zvonimirovom ulicom s brzom tram-vajskom linijom. simboliËno, urbani-stiËki i arhitektonski ulaz u novu Ëetvrt artikuliran je zgradom ZagrebaËke burze, „hramom“ novca i liberalnog kapitalizma. U usporedbi s najamnim višestambenim u blok ugraenim zgradama Donjega grada, izgraenim koncem 19. i poËetkom 20. stoljeÊa, novopodignute u blok ugraene zgrade imaju veÊu katnost i veÊi postotak izgraenosti parcele, Ëime se maksimalno iskorištava zemljište. one pak slobod-nostojeÊe manjih dimenzija uz stan vlasnika obiËno imaju i jedan do dva stana za najam (tipologija koja Êe se u nešto izmijenjenoj vlasniËkoj strukturi ponovno etablirati 1990-ih kao takozvana urbana vila). glavni nedostatak stambenoga zakonodavstva bilo je nepostojanje etažnog vlasništva, tj. vlasništva nad stanom (1932. godine zagrebaËka sekcija Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata predlaže upravo etažiranje i osnivanje zadruga za gradnju višestambenih zgrada kao jedan od mo-guÊih naËina rješavanja stambene krize), što je obiteljske kuÊe, ukljuËujuÊi i ekonomiËnije oblike individualnog stanovanja poput kuÊa u nizu i dvojnih kuÊa, uËinilo jedinim moguÊim naËinom stambenog zbrinjavanja.5 Petar senjanoviÊ i Božidar ribiÊ, ‘Mišljenje i

rezolucija Ujia − sekcija Zagreb o stambenoj krizi i podizanju graevne djelatnosti’,

TehniËki list 14/6−7 (1932.), 90−2. Do parcele za gradnju obiteljskih kuÊa bilo je moguÊe doÊi na nekoliko naËina. opÊina

Vlasništvo zemljišta. crne plohe: vlasništvo crvkvenih ustanova. sive plohe: vlasništvo velikih posjednika i države. Bijele plohe: vlasništvo grada i malih posjednika

Podrumski stanovi

Uglovnica s dvorišne strane

Dvorišna zgrada

saMe oLD sTorY − ZagreBa»Ka sUBUrBia NeKaD i DaNas

TaMara BjaŽi∆ KLariN



nog, socijalnog i etiËkog gledišta prijeka potreba svakog Ëovjeka (…) preduvjet za sreen higijenski naËin života pojedinca i obitelji“,8 ∆epuliÊ, ‘socijalno-epidemiološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze’, 9. boljitak sirotinje uglavnom je ovisio o milodarima i graanskim dobro-tvornim društvima, tj. inicija-tivama poput onih zagre-baËkih gospoa za izgradnju aËkog skloništa ili pjesovali-šta, tj. moguÊnostima gradske opÊine da pomogne najpotre-bitijima. Uz izgradnju djeËjih skloništa, primarno socijalnih ustanova koje skrbe o djeci zaposlenih roditelja, rad-niËkog prenoÊišta, šegrtskog doma i drugih srodnih socijal-nih ustanova gradska opÊina izgradila je npr. 1920-ih godina 1210 stanova namijenjenih socijalno najugroženijim kategorija-ma stanovnika, Ëiji je broj u odnosu na potrebe, a rijeË je gotovo o Ëetvrtini ZagrepËana, bio marginalan.9 gradska opÊina je od 1919. do 1928.

izgradila 1210 stanova. U Velikoj Britaniji u meuraÊu je izgraeno 2 200 000 jeftinih stanova, a u NjemaËkoj samo

od 1928. do 1931. 948 000. Zapadnoeuropske zemlje veÊ tada posjeduju i zakonodavstvo koje regulira pitanje

zdravog stana. Britanija je 1935. usvojila zakon prema kojem su u jednosobnom stanu mogle stanovati maksimalno

dvije osobe, u dvosobnom tri itd.; ∆epuliÊ, ‘socijalno-epidemiološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze’, 37.,

stjepan Hribar, ‘razvitak grada Zagreba, 1919∑1929’, u: rajko KuševiÊ, ur., Jugoslavija na tehniËkom polju

1919−1929 (Zagreb: Udruženje jugoslavenskih inženjera i arhitekata, 1929.), 240. Takozvani stano-vi za deložirane i radnike ne grade se planski, veÊ od prilike do prilike, rabeÊi razliËite tipologije izgradnje − u blok ugraene višestambene zgrade, komplekse višestambenih slobodnosto-jeÊih zgrada ocijenjene od lijeËnika antituberkuloznog dispanze-ra Vladimira ∆epuliÊa „više-manje uspjelim stambenim kasarna-ma koje su za vrijeme stambene krize ipak vrlo dobro poslužile“ (gogoljin brijeg, ciglana, selska i Magazinska cesta, Kanal)10 svi

navedeni stambeni kompleksi obraeni su u knjizi Darje radoviÊ MaheËiÊ Socijalno stanovanje meuratnog

Zagreba; ∆epuliÊ, ‘socijalno-epidemiološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze’, 38. te prizemnice sa stambenim sobama (LašÊinšÊak, MeršiÊeva-selska, Plinarsko naselje).11 spomenuta naselja obraena su u knjizi Darje radoviÊ MaheËiÊ Socijalno stanovanje

meuratnog Zagreba. VeÊina stanova imala je vrlo nizak standard − jed-

Postanak naselja

Divlja parcelacija

nu sobu s kuhinjom i zajedniËki zahod, a bili su smješteni i u neatraktivnim, „nezdravim“ dijelovima grada uz samu prugu i industriju, poput ciglane i Kanala te u Heinzelovoj ulici u nepo-srednoj blizini nove gradske klaonice (u 19. stoljeÊu industrija se razvila pretežno u zapadnome dijelu grada, gdje su graeni i veliki kompleksi vojarni).12 od 1210 stanova izgraenih od 1919. do 1928. 554 imala su

jednu sobu s nusprostorijama, a 447 jednu sobu bez nusprostorija; Hribar, ‘razvitak grada Zagreba,

1919−1929’, 240. arhitektonski i urbanistiËki najkvalitetniji projekti jesu oni realizirani 1930-ih godina za izbjegle istrane i ratne invalide u istoimenom naselju na selskoj cesti i stambene u blok

ugraene zgrade na Prilazu baruna filipoviÊa.13 Naselje i stambene

zgrade obraene su u knjizi Darje radoviÊ MaheËiÊ

Socijalno stanovanje meuratnog Zagreba.

i jedne i druge projektirao je arhitekt ivan Zemljak, šef odsjeka za opÊinske no-vogradnje, ujedno i projektant svih meuratnih zagrebaËkih osnovnih škola i djeËjih sklo-ništa u kojima, koristeÊi se sredstvima suvremene arhi-tekture, stvara zdrave prostore

dodatno obogaÊene socijalnim i zdravstvenim sadržajima poput ležaonica, kupaonica, aËkih kuhinja i sunËališta.14 stambene zgrade na

filipoviÊevu prilazu projektirali su i edo Miklosz-scrheiner i Nadežda Zaljepugina. Zemljak je izgradio osnov-

ne škole i djeËja skloništa na jordanovcu, selskoj cesti, Koturaškoj, Knežiji, LašÊini itd.; aleksander Laslo,

‘ivan Zemljak i Zagreb’, »ovjek i prostor, 40/464−469 (1993.), 13−6.; radoviÊ MaheËiÊ, Socijalno stanovanje

meuratnog Zagreba, 162−5.

U takvim okolnostima radniËkoj populaciji − nekvalificiranim radnicima, obrtnicima, obrtniËkim pomoÊnicima, „nezaposlenim radnicima, beskuÊnicima, skitnicama, bijednicima … i zlosret-nicima“,15 serijal reportaža objavljenih 1935. − 1936. zvao se Niz strminu bijede.; franjo M. fuis,

Podzemni Zagreb i druge reportaže (1934−1941) (Zagreb: Novinarsko izdavaËko poduzeÊe, 1953.), 5.

nije bilo moguÊe doÊi do stana i prisiljeni su na samopreživlja-vanje − na najam provizornih stanova po podrumima i tavanima



Donjega grada, TkalËiÊeve, ilice i Vlaške te na gradnju tzv. malih kuÊa, prizemnica i jedno-katnica poznatih u zagrebaËkom žargonu pod nazivom divlje kuÊe, na prostoru tzv. južnog dijela grada, bez osnovne komunalne infra-strukture, južno od željezniËke pruge izgraene 1862. godine − današnjeg Trnja i Trešnjevke, oko samoborskog kolodvora, duž Trnjanske, Tratinske, savske, Paromlinske i Miramarske.16

NatjeËaj za izradu generalne osnove za izgradnju, proširenje i regulaciju

grada Zagreba. Podaci i smjernice, 23. Neke od nastambi ne grade, meutim, samo potrebiti, veÊ i speku-lanti − vlasnici kuÊa i poljoprivrednog zemlji-šta Ëija vrijednost raste iz godine u godinu, dajuÊi ih u najam. U pojedinim kuÊama, koje u biti Ëini jedna soba sa štednjakom, živjelo je i po šest obitelji s brojnom djecom: „U prostoriji je smješteno uz stijenu 6 manjkavih i trošnih kreveta. svaki krevet predstavlja stan jedne obitelji. cijeli kuÊni inventar obitelji nalazi se uz stijenu uz krevet i u jednoj ili više vreÊa pod krevetom. Usred prostorije mali limeni štednjak služi za sve obitelji.“17 ∆epuliÊ, ‘socijalno-epide-

miološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze’, 7. Dio obitelji nije, meutim, ni živio u kuÊama veÊ u barakama, nastambama sklepanim od dasaka, sanduka ili ambalaže, željezniËkim vagonima, rupama... Krajnje dramatiËne stambene prilike na periferiji dokumentirao je u svojim reportažama u Novostima, jednoj od najtiraž-nijih dnevnih tiskovina, franjo M. fuis, glasnogovornik ljudi na margini graanskog društva, gazeÊi blatom pe-riferije preobuËen u skitnicu u zimi koncem 1935. i po-Ëetkom 1936., još uvijek u muËnom ozraËju gospodarske krize: „KonaËno smo stigli. Pri slabom elektriËnom svje-tlu ipak smo mogli proËitati ime ulice, koju smo tražili. Zatim smo doskora našli i broj. Bila je to mala krivudava ulica posuta šljunkom. Tamo, gdje je trebao biti traženi

geneza nastanka periferije od poljoprivrednog zemljišta do nezakonito izgraenih radniËkih naselja

broj, stajao je visoki stari plot i napola razrušena drvena vrata. Bez mnogo promišljanja uosmo u dvorište. U polutami smo ipak mogli dobro opaziti, da je sve oko nas poplavljeno. Na velikim mlakama ležale su isprekrižane daske pokazujuÊi tako put k ulaznim vratima. Tri male kuÊice, od kojih su dvije nalikovale stajama, ležale su u kutovima dvorišta, svaka zasebno. Prljave, niske naherene, zablaÊene i zbijene. slabe petrolejke bacale su

blijede odsjeve u vodu pod prozorËiÊima, koji su bili iskrivljeni i razbijeni.“18 fuis, Podzemni Zagreb i

druge reportaže (1934−1941), 32. Topografiju periferije od-sjeËene od grada prugom uz divlje kuÊe Ëine i sportski tereni (igrališta nogometnih klubova i automobilsko trkalište), željezniËka infra-struktura, obrtniËke radionice, industrijski pogoni nakon Prvog svjetskog rata graeni u istoËnom dijelu grada južno od pruge gdje su planirana i radniËka naselja, ostaci sela poput Horvata, Petruševca i Žitnjaka te oranice.19

Koncem 1920-ih kalkulira se s brojem od 4000 „divljih kuÊa“; NatjeËaj za

izradu generalne osnove za izgradnju, proširenje i regulaciju grada Zagreba.

Podaci i smjernice, 23.

TreÊa izložba Udruženja likovnih umjetnika Zemlja s posebnom tematskom dokumenta-ristiËkom cjelinom KuÊa i život radne grupe Zagreb prva je potaknula veÊe zanimanje javnosti za paralelni svijet periferije, gotovo nepoznat veÊini ZagrepËana. izložba je kon-cem 1932., u najekskluzivnijem izložbenom prostoru Zagreba − UmjetniËkom paviljo-nu − predstavila analizu stanovanja Zagre-ba, pripremljenu za Ëetvrti kongres ciaM-a (Meunarodni kongres moderne arhitekture) održan 1933. u ateni, s posebnim naglaskom na strahotama periferije predoËene fotografi-jama antituberkuloznog dispanzera.20 radna grupa

Zagreb (rgZ) djelovala je od 1932. do 1933. odnosno 1934. godine. »lanovi

su grupe arhitekti Vladimir antoliÊ, Viktor HeËimoviÊ, Zvonimir KavuriÊ,

josip PiËman, josip seissel, Bogdan TeodoroviÊ i ernest Weissmann. Više o



rgZ-u i sudjelovanju na »etvrtom kongresu vidi u: Tamara BjažiÊ Klarin, ‘radna grupa Zagreb − osnutak i

javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj sceni’, Prostor, 13/29 (2005.), 41−53. i Tamara BjažiÊ Klarin, ‘Home

and Life or How do People Live in Zagreb?’, u: evelien Van es i gregor Harbusch, Bruno Maurer, Muriel

Perez, Kees somer, Daniel Weiss, Atlas of the Functional City (Busum: Uitgeverij Thoth i gta Verlag Zürich,

2014.), 412−25. grupa je ukazala na sve probleme koje trpi grad-ski proletarijat, odnosno na meuovisnost zaraznih bolesti (tuberkuloze, trahoma, vene-riËkih bolesti itd.) i nezdravog stanovanja te na apsurd da su upravo ti stanovi bili i naj-skuplji jer su radnici za njih izdvajali izmeu Ëak 30 i 60 % svojih primanja.21 Vladimir antoliÊ,

‘stambena kriza u svijetu’, Arhitektura 6/2 (1952.), 18−9, 48. Založili su se za zoniranje, velike zelene površine, kolektivno stanovanje, ali i slobodno raspolaganje zemljištem, koje smatraju osnovnim preduvjetom svakog urbanistiËkog planiranja i napretka Ëitavoga društva, pri Ëemu predlažu i nužnost promjene društvenog ureenja. Na pro-micanju zdravog stanovanja, preventivne i osobne higijene pod sloganom „Bolje sprijeËiti nego lijeËiti“, sustavno djeluje i Škola narodnog zdravlja kroz mrežu ustanova primarne zdravstvene zaštite i rada sanitarno-tehniËkog odjeljenja Higijenskih zavoda, u Ëije poslove pripada i gradnja tipskih zahoda, bunara, gnojni-ca, malih stanova, bolnica i škola.22 Npr. Ëak 65 % mladih u dobi od 14 do 15 godina

bilo je zaraženo tuberkulozom. VeÊina njih stanovala je „u tijesnom stanu, gdje Ëitava obitelj stanuje u jednoj

sobi, gdje u jednom krevetu spavaju po dvije ili više osobe…“.; ∆epuliÊ, ‘socijalno-epidemiološki problemi kod

suzbijanja tuberkuloze’, 6.; Vladimir ∆epuliÊ, Naša nastojanja u borbi protiv tuberkuloze (Zagreb: institut

za tuberkulozu i Društvo za suzbijanje tuberkuloze u Zagrebu, 1940.), 5.; Milivoj Petrik, ‘sanitarno-teh-

niËki rad Škole narodnog zdravlja’, VPS 4/1−2 (1938.), 7−23. s izložbom je koincidirao i serijal Ëlanaka o zagrebaËkoj periferiji objavljen u Novostima, a sve glasnija bila je i Komunalna ekonomska organizacija južne periferije, koja se sustavno bori za poboljšanje životnih uvjeta, meu kojima je kljuËna izgradnja kanalizacije − južnog sabir-nog kanala. Posebno treba napomenuti da nije oportuno izjed-naËavati Trnje i Trešnjevku jer se potonja veÊ poËetkom 1930-ih godina mogla pohvaliti izgradnjom pojedinih urbanistiËki plani-

radniËki stanovi

radniËki stan: soba sa štednja-kom za tri obitelji

ranih dijelova poput stambenih blokova u Novotnijevoj, KuËeri-noj i ValjavËevoj ulici te suvremenim javnim zgradama − djeËjim skloništem i osnovnom školom u TrakošÊanskoj i na selskoj cesti te tramvajskom prugom puštenom u promet 1935. godine zahva-ljujuÊi izgradnji nadvožnjaka i novog tramvajskog spremišta na remizi.23 Tamara BjažiÊ Klarin, Ernest Weissmann: arhitektonsko djelo 1926. − 1939. Doktorska

disertacija (Zagreb: filozofski fakultet sveuËilišta u Zagrebu, 2011.), 416.

stalno pomicanje granica grada, odnosno problemi rapidno ra-stuÊe neplanski izgraene periferije, jedna je od glavnih struËnih,

urbanistiËkih tema aktualnih u razdoblju izmeu dva svjet-ska rata u cijeloj europi, pa tako i u Zagrebu. iako je u 19. stoljeÊu uvijek pravodobno planirao svoj razvoj i donosio razvojne planove, tj. general-ne regulatorne osnove, Za-greb je taj put bio nespreman. Planirano podruËje istoËno od DraškoviÊeve, zacrtano još 1905. u osnovi Milana Lenuci-ja, nije bilo dostatno i rješava-

nje stambene krize i asanacija periferije jedan je od prioritetnih ciljeva generalne osnove za izgradnju, proširenje i regulaciju, za koju je 1930. godine raspisan meunarodni natjeËaj i Ëija je priprema i potaknula osnivanje specijaliziranog gradskog ureda za urbanizam − odsjeka za regulaciju grada. U ciljevima osnove kaže se: „grad Zagreb stao se nakon rata veoma naglo razvija-ti. radi velikog priliva stanovništva sa sela i iz manjih gradova došlo je do nestašice stanova, koja se pretvorila u pravu stambe-nu krizu. razvila se velika graevna djelatnost, koju je gradska opÊina izdašno potpomagala vlastitim gradnjama, parcelacijama i otvaranjem velikih kompleksa zemljišta za izgradnju. Meutim sve to nije bilo dosta; potreba krova nad glavom, naroËito kod manje imuÊnih žitelja, tako je narasla, da su prešli preko sviju



propisa i zabrana i stali graditi svoje kuÊice po periferiji, naroËito južnoj, kako je tko znao i mogao.“ osnovni preduvjeti za sanaci-ju periferije bili su rješavanje pitanja željezniËke pruge, i danas sveprisutne fiziËke barijere koja onemoguÊava spajanje grada, te regulacija rijeke save, koja je realizirana tek nakon poplave 1964. godine, kad je poplavila jednu treÊinu gradskog podruËja, uništila oko 10.000 stanova i odnijela 17 ljudskih života.24 ‘Poplava

1964.’, web-portal projekta Mapiranje Trešnjevke, 2015. <http://www.mapiranjetresnjevke.com/ kvartovi/

gredice/poplava-1964/>, pristupljeno 13. prosinca 2015. osnova za 350 000 stanovnika usvojena sa zakašnjenjem od puna dva desetljeÊa, usvojena je tek 1938., a Ëitavo meuraÊe na prostoru južno od pruge do save te od savske do DržiÊeve bila je zabranjena bilo kakva gradnja osim duž Trnjanske, Paromolinske, Miramarske i današnje Vu-kovarske sa zacrtanim regulatornim pravcima.25 Tamara BjažiÊ Klarin,

‘’Zagreb raste, Zagreb se širi’ − Zagreb izmeu dva rata’, u: Borislav DoklestiÊ, ZagrebaËke urbanistiËke

promenade (Zagreb: studio Hrg, 2010.), 121−33.; NatjeËaj za izradu generalne osnove za izgradnju, proši-

renje i regulaciju grada Zagreba. Podaci i smjernice, 24. Na istom tom prostoru odsjek za regulaciju grada pod vodstvom stjepana Hribara (djelatnici su Vladimir antoliÊ, josip seissel i antun Ulrich) isplanirano je podizanje željezniËke pruge, „niz trgova koji vode od jelaËiÊevog trga prema kolodvoru i nastavljaju se u obliku širokog pojasa prema savi (...) sa gradskim reprezentativnim domom, kazali-štem, bibliotekom i drugim javnim zgradama“,26 ‘skica generalne regula-

torne osnove grada koju je prihvatilo gradsko zastupstvo’, Novosti (1. prosinca 1932.), 6. izgradnja stambenih nizova u zelenilu, rekreacijski i sportski sadržaji uz savu, industrija na istoku itd.27 Vlado antoliÊ i josip seissel, ‘regulatorna osnova Za-

greba’, TehniËki list 15/6−7 (1933.), 73−6.

stambeno samozbrinjavanje nastavlja se i u godinama nakon Drugog svjetskog rata jer je nesrazmjer izmeu potreba, projek-cija, moguÊnosti i ostvarenoga nepremostiv. U situaciji u kojoj je i onako skroman predratni stambeni fond desetkovan ratnim razaranjima, država u sklopu prvog petogodišnjeg plana (1947. − 1951.) ambiciozno planira izgradnju 15 000 000 Ëetvornih metara stambenog prostora i proizvodnju „montažnih stambenih kuÊa od 460,000 Ëetvornih metara“.28 redakcija, ‘graditeljstvo u petogodišnjem

planu’, Arhitektura 1/1−2 (1947.), 4. Nerazvijena graevinska industrija i defi-

cit graevinskog materijala omoguÊit Êe masovnu izgradnju tek poËetkom 1960-ih godina razvojem sistema YU-60, YU-61 i iMs. Nova stambena naselja i kompleksi samostojeÊih višestambe-nih zgrada s ureenim zelenim površinama poput onih u blizini Vukovarske (alagina − BošnjakoviÊeva − stožirova − VranËiÊe-va) i u MartiÊevoj ulici (MartiÊeva − BrešÊenskoga − VojnoviÊeva − Bijankinijeva) dio su programa intenzivne industrijalizacije, tj. urbanizacije − plana modernizacije privredno nerazvijene države popraÊenog izgradnjom infrastrukture, tj. elektrifikacijom i iz-gradnjom prometnica. sinonim za suvremeno stanovanje postaju samostojeÊe stambene zgrade, pri Ëemu se posebna pažnja po-klanja edukaciji stanovnika. Kako suvremeno stanovati i opre-miti stan pouËavaju izložbe Porodica i domaÊinstvo te knjige poput Suvremeno stanovanje Zvonimira MarohniÊa i Znate li stanovati? andrije MutnjakoviÊa, autora i niza Ëlanaka u Ëaso-pisu 15 dana radniËkog sveuËilišta Moša Pijade.29 jasna galjer i iva ceraj,

‘Uloga dizajna u svakodnevnom životu na izložbama Porodica i domaÊinstvo 1957. − 1960. godine’, Radovi

Instituta za povijest umjetnosti 35/35 (2011.), 277−96.

U desetljeÊu socijalistiËkog samoupravljanja skrb o stambenom zbrinjavanju radnika bit Êe povjerena radnim organizacijama (radnici su iz svojih primanja izdvajali doprinos za stambenu potrošnju) te lokalnim vlastima, koje grade stanove solidarnosti. i nad jednima i nad drugima stanari dobivaju stanarsko pravo, dok se o održavanju zgrada u konaËnici brinu siZ-ovi stanova-nja (samoupravne interesne zajednice) umjesto njihovih stana-ra, što je dodatno pripomoglo izgradnji kulture nebrige o zgrada-ma samih stanara i njihove današnje zapuštenosti i dotrajalosti. stanove opet uglavnom dobivaju privilegirani ili srednji slojevi društva zaposleni u dobrostojeÊim radnim organizacijama, a re-lativno niski stambeni standardi prvih novozagrebaËkih naselja Trnsko i siget podignuti su 1970-ih na višu razinu. isti ti druš-tveni stanovi otkupljeni su 1990-ih i postali su privatno vlasniš-tvo. stanove je od 1960-ih godina bilo moguÊe i kupiti ili „izgra-diti“ Ëlanstvom u stambenoj zadruzi Ëiji su zadrugari bili buduÊi vlasnici. onima sretnijima „dogodila se“ i devalvacija pa su za



svega nekoliko godina za simboliËne iznose prebijali stambene kredite.30 gojko Bežovan, ‘stanovanje i stambena politika u Hrvatskoj’, dostupno na: <https://www.pravo.

unizg.hr/_download/repository/Bezovan-_poglavlje_stambena_politika.doc>, pristupljeno 13. prosinca 2015.; eve

Blau i ivan rupnik, Project Zagreb: transition as condition, strategy, practice (Barcelona: actar, 2007.).

sve dalje od gradskog središta i u eri socijalizma uz industrij-ske pogone na Borongaju, Žitnjaku, Kozari Boku itd. niËe nova periferija nastanjena kao i ona meuratna, došljacima, radniËkom populacijom iz ruralnih sredina. rad-nici zaposleni u proizvodnji posežu za istim predratnim metodama ile-galne izgradnje na rubovima grada, samo što se sada grade kvalitetnije obiteljske kuÊe, najËešÊe po naËe-lu samopomoÊi. i dalje, meutim, postoje kuÊerci u kojima se život-ni uvjeti nisu bitnije izmijenili, što zorno ilustrira dokumentarni film Kreše golika naslovljen Od 3 do 22, o životu radnice smilje glavaš sa stanom na adresi 9. sopniËki odvojak bb, snimljen 1966. godine.31 Krešo golik,

Od 3 do 22 (Zagreb: Zagreb film, 1966.), Youtube: https://

www.youtube.com/watch?v= avaas 3e37T4>, pristuplje-

no 13. prosinca 2015. istodobno meuratna periferija ipak mijenja svoju fizionomiju i od 1945. do sredine 1950-ih godina glavno je podruËje asanacije, planske izgradnje zacrtane Direktivnom regulacionom osnovom Zagreba izrae-nom pod vodstvom Vladimira antoliÊa, djelatnika UrbanistiËkog instituta Hrvatske, a od 1949. ravnatelja UrbanistiËkog zavoda gradskog narodnog odbora Zagreba.32 Vedran ivankoviÊ i Mladen obad ŠÊitaroci,

‘Planiranje i izgradnja Zagreba 1945. − 1952.’, Prostor 19/42 (2011.), 370. NajveÊi urbanistiËki i graditeljski zahvat bila je izgradnja Vukovarske ulice (nekada Moskovske, Beogradske i Ulice proleterskih brigada) te sveuËi-lišne aleje (danas Ulica ivana LuËiÊa), zamišljenih zajedno s Ulicom Hrvatske bratske zajednice kao novo poslovno, kulturno i obrazovno središte Zagreba. ambiciozno zapoËeta izgradnja

graanski centar

Periferija

LjetnikovaËki predio

stambenih i poslovnih, uglavnom financirana od vodeÊih pri-vrednih organizacija i Vojne pošte Zagreb, jenjava veÊ 1960-ih. Pojedine javne zgrade poput Koncertne dvorane Vatroslav Li-sinski grade se i nekoliko desetljeÊa, dok kompleks Narodnog

odbora grada nikada nije dovršen. Naime, politiËki vrh odluËio se za pragmatiËno rje-šenje − „preskoËio“ je Trnje i odluËio graditi južni Zagreb, novi grad izgraen ex nihilo na drugoj obali save.33 antoliÊ

u regulacionim osnovama iz 1949. i 1953.

planira „sanaciju, postepenu pregradnju

i regulaciju“ meuratne periferije − Trnja,

Trešnjevke, Kustošije itd., ali i izgrad-

nju novih stambenih naselja u smjeru

stenjevca i sesveta, koji su u naËelu cijelo

socijalistiËko razdoblje bili marginalizi-

rani prostori širenja grada, te na južnim obalama save.; Vladimir antoliÊ, ‘regulacioni

plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba’, Arhitektura 18-22 (1949.), 9-10. Trnje sa svojim heterogenim slojevima − ostacima nekada prigradskih zaseoka, periferijskih malih kuÊa, že-

ljezniËkom infrastruk-turom, poslijeratnom soliternom izgradnjom, nedoreËenim stambenim blokovima i danas je ostalo nikada savladana prostorna barijera, veli-ka propuštena prilika da se u najužem gradskom središtu i u neposrednom kontaktu s baštinje-nom visoko rafiniranom historicistiËkom urbanom matricom Donjega gra-



da, prokrvljenom perivojima i trgovima Zelene potkove, izgradi kvalitetan urbani prostor. Umjesto njega nakon 1990. godine, zahvaljujuÊi sustavnom zatiranju urbanistiËke i konzervatorske struke u interesu privatnog kapitala, svjedoËili smo novim pro-cesima dezintegracije grada, spekulacije (ovoga puta okrupnji-vanja parcela u svrhu gradnje višestambenih zgrada bez ikakvog detaljnog urbanistiËkog plana) i ekscesa poput Vrbika, kao i ne-planske, stihijske gradnje na južnim obroncima ZagrebaËke gore, kojima doduše ne nedostaje osnovna komunalna infrastruktura i zelenilo, ali im nedostaju prateÊi, uslužni, obrazovni i kultur-ni sadržaji. i ono nešto malo urbanistiËki artikuliranih cjelina poput naselja obiteljskih kuÊa na Kanalu gubi svoju fizionomiju i prepoznatljivost transformirajuÊi se u konglomerat najrazliËitijih pojedinaËnih poduzetniËkih pothvata neosjetljivih na nasljee, sliku i prezentaciju grada.

Pravna nereguliranost statusa podstanara, tj. odnosa najmodav-ca i najmoprimca, previsoke najamnine, kao i nesrazmjer izmeu kvalitete stana i cijene najma, uËinile su podstanarstvo, koje je i danas uglavnom u sferi sive ekonomije, nepoželjnim modelom stanovanja, samo privremenim, nužnim zlom na putu do vlasti-toga stana ili kuÊe, a takav se odnos održao sve do danas. stam-benim štedionicama potiËe se kupnja vlastitih stambenih nekret-nina, dok je Poticajna stambena izgradnja (Pos) i na državnoj i na lokalnoj razini isto tako prvenstveno zaživjela kao model povoljnije kupnje stanova, a ne najma stana po povlaštenim socijalno utemeljenim, zaštiÊenim najamninama. Usprkos viso-koj stopi nezaposlenosti, visokim troškovima života i u odnosu na europsku uniju niskim primanjima, Hrvatska ni danas nema program gradnje javnih najamnih stanova za socijalno ugrože-ne koji ne mogu kupiti stan na tržištu ili ne mogu plaÊati eko-nomsku najamninu. sveprisutno nepovjerenje prema konceptu iznajmljivanja stana u konaËnici rezultira nemobilnošÊu i nepri-lagodljivošÊu stanovništva novim, stalno promjenjivim životnim prilikama. Krediti u švicarskim francima pokazali su još jednom

koliko je život danas nepredvidljiv i promjenjiv, ali zahvalju-juÊi još jednoj intervenciji države u jeku predizborne kampanje 2015. godine, vjerojatno ni ovaj put nismo ništa nauËili. Naža-lost, u meuvremenu smo zaboravili što je to javni interes i da on nikada, bez obzira na to u kojem društvenom ureenju živje-li, ne smije biti podreen interesu pojedinca i diktatu kapitala. razmišljanje i skrb o opÊem dobru nije tekovina socijalizma, veÊ demokratskog socijalno osviještenog društva koje skrbi o svim skupinama stanovništva.

BiBLiografija

antoliÊ, Vladimir, ‘regulacioni plan i direktivna regulaciona osnova Zagreba’, Arhitektura 18-22 (1949.), 5-30.

antoliÊ, Vladimir, ‘stambena kriza u svijetu’, Arhitektura 6/2 (1952.), 18−19, 48.

antoliÊ, Vlado, i josip seissel, ‘regulatorna osnova Zagreba’, TehniËki list 15/6−7 (1933.), 73−76.

BjažiÊ Klarin, Tamara, Ernest Weissmann: arhitektonsko djelo 1926. − 1939. Doktorska disertacija. (Zagreb: filozofski fakultet sveuËilišta u Zagrebu, 2011.).

BjažiÊ Klarin, Tamara, ‘Home and Life or How do People Live in Zagreb?’, u: Van es, evelien, i gregor Harbusch, Bruno Maurer, Muriel Perez, Kees somer, Daniel Weiss, Atlas of the Functional City (Busum: Uitgeverij Thoth i gta Verlag Zürich, 2014.), 412−425.

BjažiÊ Klarin, Tamara, ‘radna grupa Zagreb − osnutak i javno djelovanje na hrvatskoj kulturnoj sceni’, Prostor 13/29 (2005.), 41−53.

BjažiÊ Klarin, Tamara, ‘’Zagreb raste, Zagreb se širi’ − Zagreb izmeu dva rata’, u: DoklestiÊ, Borislav, ZagrebaËke urbanistiËke promenade (Zagreb: studio Hrg, 2010.), 121−133.

Blau, eve, i ivan rupnik, Project Zagreb: transition as contition, strategy, practice (Barcelona: actar, 2007.).

∆epuliÊ, Vladimir, ‘socijalno-epidemiološki problemi kod suzbijanja tuberkuloze’, LijeËniËki vjesnik 61/1 (1939.), 1−47.

Vladimir ∆epuliÊ, Naša nastojanja u borbi protiv tuberkuloze (Zagreb: institut za tuberkulozu i Društvo za suzbijanje tuberkuloze u Zagrebu, 1940.).

fuis, franjo M., Podzemni Zagreb i druge reportaže (1934−1941) (Zagreb: Novinarsko izdavaËko poduzeÊe, 1953.).

galjer, jasna i iva ceraj, ‘Uloga dizajna u svakodnevnom životu na izložbama Porodica i domaÊinstvo 1957. − 1960. godine’, Radovi Instituta za povijest umjetnosti 35/35 (2011.), 277−296.

Hribar, stjepan, ‘razvitak grada Zagreba, 1919−1929’, u rajko KuševiÊ, ur., Jugoslavija na tehniËkom polju 1919−1929 (Zagreb: Udruženje jugoslavenskih inženjera i arhitekata, 1929.), 239−245.

ivankoviÊ, Vedran i Mladen obad ŠÊitaroci, ‘Planiranje i izgradnja Zagreba 1945. − 1952.’, Prostor 19/42 (2011.), 362−375.

golik, Krešo, Od 3 do 22 (Zagreb: Zagreb film, 1966.) Youtube: https://www.youtube.com/watch?v= avaas 3e37T4>, pristupljeno 13. prosinca 2015.

Laslo, aleksander, ‘ivan Zemljak i Zagreb’, »ovjek i prostor 40/464−469 (1993.), 13−16.

MarohniÊ, Zvonimir, Suvremeno stanovanje (Zagreb: Znanje, 1960.).

MutnjakoviÊ, andrija, Znate li stanovati? (Zagreb: radniËko sveuËilište „Moša Pijade“, 1966.).

Petrik, Milivoj, ‘sanitarno-tehniËki rad Škole narodnog zdravlja’, VPS 4/1−2 (1938.), 7−23.

radoviÊ MaheËiÊ, Darja, Socijalno stanovanje meuratnog Zagreba (Zagreb: Horetzky, 2002.).

redakcija, ‘graditeljstvo u petogodišnjem planu’, Arhitektura 1/1−2 (1947.), 4−5.

senjanoviÊ, Petar i Božidar ribiÊ, ‘Mišljenje i rezolucija Ujia − sekcija Zagreb o stambenoj krizi i podizanju graevne djelatnosti’, TehniËki list 14/6−7 (1932.), 90−92.

NatjeËaj za izradu generalne osnove za izgradnju, proširenje i regulaciju grada Zagreba. Podaci i smjernice (Zagreb: Zaklada tiskare Narodnih novina; 1930.).

Poplava 1964., web-portal projekta Mapiranje Trešnjevke, 2015. <http://www.mapiranje tresnjevke.com/ kvartovi/gredice/poplava-1964/>, pristupljeno 13. prosinca 2015.

‘skica generalne regulatorne osnove grada koju je prihvatilo gradsko zastupstvo’, Novosti, (1. prosinca 1932.), 6−7.

‘Uvjeti stanovanja u eU’, web-portal Društva arhitekata Zagreb, 2015. <http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/uvjeti-stanovanja-u-eu,4236.html>, pristupljeno 11. prosinca 2015.

iZVori foTografija: Vladimir antoliÊ, ‘razvoj naših gradova’, VPS 8 (kolovoz, 1937.), 169−175.

Antonija Komazlić, Jere KuzmanićPri promjeni društveno-politiËkog ureenja 1990-ih, stambeno zbrinjavanje pojedinca od društvenog pitanja postaje individu-alno, ovisno o tržištu. stanovanje je regulirano pravom na pri-vatno vlasništvo, a nestaje koncept prava na stan. Kao i drugdje u svijetu, pravo na stanovanje je komodificirano. Dugogodišnja iznimno visoka nezaposlenost danas ranije razine potrošnje Ëini neodrživima, a rješavanje stambenog pitanja ovisno je o finan-cijskim kretanjima tržišta.1 rezultati istraživanja ‘Procjene stambenih potreba u gradu

Zagrebu’ otkrivaju da je 51,6 % ispitanika više, a 11,8 % jako nezadovoljno vlastitim stambenim standardom.

graani su sve svjesniji gubitka stana u odnosu na ranije razdoblje i oËekuju veÊu pomoÊ države u podruËju

stambenog zbrinjavanja te podupiru programe socijalne stanogradnje. — Tablica 3.13, elaborat ‘socijalna sli-

ka grada Zagreba 2012. − radeÊi zajedno na izgradnji

snažnoga grada’ (Zagreb: ceraNeo − centar za ra-

zvoj neprofitnih organizacija − socijalno vijeÊe grada

Zagreba, 2012.), 32; gojko Bežovan, Procjena stam-

benih potreba na podruËju grada Zagreba (Zagreb:

ceraNeo ∑ centar za razvoj neprofitnih organizacija

∑ socijalno vijeÊe grada Zagreba, 2011.).

grad se pretvara u fiziËki pro-stor akumulacije kapitala i materijalizacije tržišnog viška u trgovini nekretninama. U post-socijalistiËkim zemljama taj je proces najprije obilježen priva-tizacijom i ograivanjem razliËi-tih oblika zajedniËkih dobara,

koja su iz društvenog vlasništva pretvorena u javno i kasnije u privatno, a potom se kapital steËen u tim procesima poËinje ula-gati u tržište nekretninama.

Zagreb bi mogao biti smješten uz gradove takva profila: de-konstrukcija srednjeg društvenog sloja potisnula je stanovnike najviših i najnižih prihoda na periferiju grada, gentrifikacija se odvija zamjenom radniËkih obitelji u povijesno radniËkim kvar-tovima obiteljima s primanjima iz tercijarnih i kvartarnih djelat-nosti. Pod utjecajem prinudnih modela privatizacije nekadašnje radništvo stabiliziralo je svoj ekonomski status prodajom sta-nova obiteljima s višim primanjima, a veliku ulogu u formiranju

STANOVANJE NA MARGINI − STAMBENA POLITIKA ILI SOCIO-EKONOMSKA SEGREGACIJA NA HRVATSKI NA»IN?

ANTONIJA KOMAzLI∆, JERE KuzMANI∆

uvjeta na tržištu nekretnina ima nasljeivanje, kojime je omo-guÊena djelomiËna fleksibilnost u rješavanju stambenog pitanja neovisno o primanjima.2 Prema popisima stanovništva 2001. i 2011. godine, broj stanova

sa zaštiÊenom najamninom (socijalnih stanova) u tom se razdoblju prepolovio, a broj stanova u privatnom

vlasništvu/suvlasništvu dominira, s tendencijom rasta. U privatnom vlasništvu ili suvlasništvu nalazi se

izmeu 80,8 % (2001.) i 85,6 % (2011.) stanova, zaštiÊeni najam osnova je uporabe 4,3 % (2001.) odnosno 2,1

% (2011.) stanova, a slobodno ugovoreni najam Ëini 8,5 % (2001.) odnosno 4,9 % (2011.) stanova. — elaborat

‘socijalna slika grada Zagreba 2012. − radeÊi zajedno na izgradnji snažnoga grada’, 30. istovremeno neuËinkovite stambene politike fiksiraju položaj pojedinaca unu-tar njihovih socio-ekonomskih skupina. Tim procesima kvartovi odnosno naselja postaju novi zatvoreni kontekst za promatranje socio-ekonomskih odnosa u fragmentiranom i neintegralnom planiranju gradova. U najekstremnijoj verziji to znaËi da je poËet-na pozicija pojedinca ograniËena na mjesto u kojem je roen.

Nakon izmjene temeljnih premisa o stambenom pitanju, nacio-nalne i gradske vlasti u Hrvatskoj izmeu ostalog se hvataju u koštac i s oblikovanjem smislene stambene politike te politike stanovanja ciljanih društvenih skupina koje svoje stambene potrebe ne mogu zadovoljiti na tržištu. Taj se novonastali odnos urbanizma, stambenih politika i njihovih socioloških posljedica ocrtava na primjeru naselja Novi jelkovec. osim što je u studi-jama najpraÊeniji i u struËnim publikacijama najprisutniji pri-mjer urbanistiËkog projekta veÊeg mjerila, to je naselje i primjer primjene stambene politike u karakteristiËnim tržišnim uvjetima hrvatskog „protokapitalizma“. Tijekom specifiËnog fragmentira-nog procesa njegova razvoja struktura buduÊih korisnika uglav-nom je bila promjenjiva varijabla, a originalna tipologija stanova konstanta. Modeli naseljavanja izmijenjivali su se po svakom (lošem) odgovoru tržišta pa govorimo o nizu svojevrsnih ad hoc urbanih regeneracija. Takav pristup ne može biti temelj za razvoj projekta socijalnog stanovanja, koji u posebnoj mjeri zahtijeva dobar program koji prethodi natjeËaju za izradu urbanistiËkog rješenja, oblikovan tako da podrazumijeva i preciznu studiju strukture i potreba buduÊih korisnika, dok je ovdje rijeË o di-jametralno suprotnoj praksi. složeni i disfunkcionalni odnosi stambene politike i in situ urbanizma i arhitekture u tom se pri-

mjeru tako nužno odražavaju na život u prostorima novog sta-novanja na marginama grada. Hrvatski modeli „prilagoavanja u hodu“ nemaju uvijek benigne posljedice, a ovdje je potencijalni krajnji rezultat društvena segregacija pojedinca. Pretpostavka je da taj ishod nije bio ciljana tj. službena politika grada Zagre-ba, veÊ rezultat razliËitih ekonomskih i politiËkih faktora, kao i nekoherentne gradske stambene politike, koji su utjecali na projekt. istovremeno se potencijal socijalne segregacije išËitava i iz šireg konteksta prostornih manifestacija socio-ekonomskih nejednakosti u europi. U situaciji u kojoj republika Hrvatska još uvijek nema politiku socijalnog stanovanja, a ni zakon o stano-vanju uopÊe, zanima nas u kojoj je mjeri pristup opisan na slje-deÊim stranicama inovativan, a u kojoj ipak spekulativan.

Procesi formacije Novog Jelkovca

opÊenito, projekti urbane obnove mogu imati dva cilja: regene-raciju prostora i regeneraciju socio-ekonomskih procesa. Prva regeneracija fokusira se na unapreenje materijalnog konteksta i svodi na preureenje javnih površina, ulaganje javnih sredsta-va u infrasturkturu i energetiku te na rušenje starih stambenih jedinica kako bi se otvorio prostor za privatna ulaganja. Druga regeneracija poveÊava socijalnu mobilnost i uËvršÊuje lokalne zajednice razvijanjem lokalne ekonomije i kohezije, što se može postiÊi usmjeravanjem privatnih sredstava u lokalna tržišta ili dugotrajnim sporim ulaganjem u društvene standarde naselja. Potonji oblik regeneracije naizgled katalizira iskljuËivo pozitiv-ne procese. Meutim, on je i mnogo skuplji te rijetko isplativ u širem ekonomskom kontekstu. Dio stanovništva na kraju mora biti „zamijenjen“ kako bi se postigla mobilnost i proširila mreža zajednice. No Ëak ni to ne garantira smanjenje siromaštva i se-gregacije. Naprotiv, katkad upravo takve regeneracije oslabljuju lokalnu mrežu i zajednicu, stvaraju nestabilnost i prekarne uvje-te rada. Novi jelkovec pokušaj je jednog takvog pristupa.



izvornog naziva sopnica-jelkovec, naselje je prvotno planirano u okviru Programa društveno poticane stanogradnje sDP-ove vlade iz 2001. godine, Ëiji je cilj bio graanima s prosjeËnim primanjima osigurati rješa-vanje stambenog pitanja po uvjetima povoljnijim od tržiš-nih. Program je definiran Za-konom o društveno poticanoj stanogradnji (Narodne novine 109/01; 11.12.2001.), a provodi ga agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (aPN) te njoj podreene jednice lokalne samouprave. Tijekom prvih deset godina provedbe iz-graena su 5553 stana u stambenim zgradama diljem Hrvatske.3

Borka Bobovec i ivan Mlinar, ‘Program društveno poticane stanogradnje u Hrvatskoj’, Prostor 21/1 (2013.);

‘Program Pos’, web-portal Ministarstva graditeljstva i prostornog ureenja <http://www.mgipu.hr/default.

aspx?id=5212>, pristupljeno 23. sijeËnja 2016. Uz Špansko-oranice, Novi jelkovec jedno je od tri planirana, a dva dosad u cijelosti izvedena stam-bena naselja u okviru Programa. Nakon velikih projekata stano-gradnje socijalistiËke države u Novom Zagrebu 1960-ih i 1970-ih godina, to je dakle prvi projekt izgradnje stambenog naselja u cijelosti razvijenog i izgraenog javnim financiranjem, u poËetku državnim, a nakon toga gradskim. sociologinja Tamara Buble navodi da se s jedne strane radilo o modelu socijalne politike, a s druge o doprinosu liberalizaciji tržišta nekretnina. Naime, taj je model dijelom trebao nadomjestiti nedostatak stambenog prostora u gradovima, omoguÊiti privremeno zapošljavanje u graditeljstvu i sniziti cijenu stanova na tržištu, dok je istovreme-no država posredovala izmeu kupaca i banaka osiguravanjem povoljnih kredita i uvjeta njihova otplaÊivanja. ohrabrivanjem graana na kupovinu nekretnina liberalizirano je tržište, a ban-ke u to vrijeme razvijaju ponudu stambenih kredita i programa stambenih štedionica.4 antonija KomazliÊ, ‘stambene politike novih kvartova − intervju s

Tamarom Buble’, web-portal Društva arhitekata Zagreb, 2015. <http://www.d-a-z.hr/hr/vijesti/stambene-poli-

tike-novih-kvartova---intervju-s-tamarom-buble,2816.html>, pristupljeno 25. studenog 2015.

UrbanistiËki gledano, Novi jelkovec jedno je od nekoliko cjelo-vito planiranih i izvedenih stambenih naselja na podruËju grada Zagreba u razdoblju izmeu 2003. i 2009. godine, kojima pretho-di Generalni urbanistiËki plan iz 2003. godine. on i dalje pred-via gospodarske zone unutar grada, no u njegovim se izmjena-ma pojavljuje tendencija pretvaranja tih zona u stambene i zone mješovite namjene. Važno je napomenuti da od 1991. godine privatni i partikularni interesi ulaze u proces donošenja odluka u prostornom planiranju. Privatni investitor, odnosno vlasnik par-

cele, dobiva moguÊnost zatražiti izmjenu postojeÊeg proved-benog dokumenta prostornog ureenja, ukoliko gUP to dopu-šta, što Ëesto vodi do spekula-cija u prenamjeni proizvodnih parcela u zone mješovite namje-ne. U sluËaju Novog jelkovca vlasnik parcele bio je grad, a njezina je proizvodna namjena gUP-om iz 2003. godine pre-

tvorena u mješovitu, s idejom širenja urbane strukture sesveta i „iskorištavanja novog prostornog potencijala“, što prethodni gUP (iz 1986. godine) nije dopuštao.

NatjeËaj za urbanistiËko rješenje (prvotno) sopnice-jelkovec pro-veden je 2003. godine za lokaciju od 39,5 ha na istoËnoj zagre-baËkoj periferiji.5 sjeverno od slavonske avenije, istoËno od Ulice Ljudevita Posavskog i južno

od planirane produžene Ulice grada Vukovara, na mjestu bivše svinjogojske farme „sljeme“. Parcela je u potpunosti vlasništvo grada Zagreba i znatno je jeftinija od ostalih parcela u privatnom vlasništvu. Kao takva, idealna je za provoenje urbanistiËkog plana, s obzirom na to da je otkup po-jedinaËnih privatnih parcela jedna od najveÊih prepreka u kon-tinuitetu hrvatskog prostornog planiranja. Prvu nagradu dobiva rad sanje gašparoviÊ, Darije MaletiÊ-Mirko, Nataše MartinËiÊ, ivana Mlinara, Marije PremužiÊ i Krunoslava Šmita iz Zavoda



za urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulte-ta sveuËilišta u Zagrebu. izgradnja poËinje u listopadu 2006. godine, prema Detaljnom planu ureenja stambenog naselja na lokaciji Sopnica-Jelkovec usvojenom 2003. godine. Projekt predvia 8199 stanovnika, prvi stanovi useljeni su 2009. godine, a danas ima više od 7000 stanovnika.6 osnovni pokazatelji o naseljima izgraenim

na temelju detaljnih planova: DPU sopnica − jelkovec, ‘Nacrt prijedloga izvješÊa o stanju u prostoru grada

Zagreba 2005. − 2009.’ (Zagreb: Zavod za prostorno ureenje grada Zagreba, 2010.), 23.

Po promjeni vlasti 2004. godine Zakon o POS-u mijenja se u korist subvencioniranja izgradnje privatnih stambenih objekata, a država prekida investicije ranijih Pos-ovih projekata. godine 2006. projekt sopnica-jelkovec otkupljuje grad Zagreb i pod no-vim imenom − Novi jelkovec − pretvara u tzv. „zagrebaËki model stanogradnje“. investitor je ZagrebaËki holding, a projektom upravlja stanogradnja, njegova novoformirana tvrtka.

izvorni model gradske socijalne stambene politike predvien je za mlade pripadnike srednje klase: ciljnu skupinu Ëine zaposlene osobe mlae od 40 godina s prosjekom primanja 30 % višim od državnog prosjeka, a prednost imaju mlade obitelji. Zbog nemo-guÊnosti prodaje unutar zagrebaËkog modela stanogradnje,7 Unutar

Pos-ova modela cijena stambenog kvadrata trebala je biti 900 eura/m2 (a izvedba 700 eura/m2). ZagrebaËki

model stanogradnje podiže je na 1400 eura/m2, što kasnije, zbog stanja na tržištu, postupno pada do 1200

eura/m2 i manje. Prema podacima agencije za istraživanje tržišta gfK medijan srednjeg dohotka kuÊanstva

u Hrvatskoj 2009. godine iznosio je 6660 kn mjeseËno. ako uzmemo da troškovi povoljnog stanovanja ne bi

trebali prelaziti 30 % tog iznosa, iznos mjeseËne rate kredita za stan od primjerice 60 m2 s rokom otplate 30

godina može se smatrati povoljnim. Meutim, prema Tamari Buble, od 800 prodaja ugovorenih još 2007. godi-

ne do 2009. realizirano je tek njih 600. — Tamara Buble, Power of urban planning: Socio-historical analysis

of housing development construction Novi Jelkovec in Zagreb (Budimpešta: central european University,

2013.), 22. uglavnom zbog poËetka krize i neodgovarajuÊe tipologije stanova preuzete iz modela Pos-a, grad 2009. godine oblikuje novi model naseljavanja − „politiku povlaštenog najma“, gdje su ciljna skupina mlade obitelji u podstanarstvu. Tih je stanova, meutim, predvienih za javni tj. povlašteni najam, tek 548. od ukupno 2713 stanova, polovina ostaje za (kontrolirano) tržište (mlae obitelji, uz povoljne cijene), a grad Zagreb više od polo-vine stanova u svojem vlasništvu (njih 800) dodjeljuje socijalno

ugroženim graanima na temelju konaËne liste prvenstva (tzv. socijalni stanovi), dok se njih stotina dodjeljuje po preporuci gradskog ureda za socijalnu zaštitu i gradskog ureda za branite-lje.8 elaborat ‘socijalna slika grada Zagreba 2013. — Ulaganjem u graane za jaËi i otporniji grad’, (Zagreb:

ceraNeo − centar za razvoj neprofitnih organizacija − socijalno vijeÊe grada Zagreba, 2013.), 38-9.

U tom konglomeratu tržišnih, „socijalnih“ stanova i stanova u najmu, obitelji s društvene margine u konaËnici nepredvieno Ëine treÊinu naselja. To možemo promatrati i kao rezultat manj-kavosti strukture stambenih kapaciteta naselja, koja ne odgovara potrebama ciljane skupine buduÊih stanara. Buble9 Buble, Power of urban

planning: Socio-historical analysis of housing development construction Novi Jelkovec in Zagreb, 22. na-vodi da struktura stanova ne prati procijenjene stambene potrebe stanovnika Zagreba, s obzirom na to da veÊina prelazi 100 m2, dok u velikoj mjeri nedostaju garsonijere, jednosobni i dvosobni stanovi.10 ZagrebaËki model stanogradnje odustao je od naknadne prilagodbe originalnog Pos-ova

programa jer bi to nužno poskupilo projekt i iziskivalo novu graevinsku dozvolu. Manji su stano-vi stoga vrlo brzo prodani, a grad one veÊe zbog nemoguÊnosti prodaje mahom dodijeljuje socijalno ugroženim obiteljima, koje su u veÊoj mjeri mnogoËlane. Njima su, meutim, i ti najveÊi stanovi relativno tijesni.

Problemi danas

Uz stambene kapacitete u naselju su planirana dva djeËja vrtiÊa, osnovna i srednja škola, knjižnica, kulturni centar, zatvoreni bazen, djeËja igrališta, vanjski sportski tereni, ambulanta s uslu-gama obiteljskog lijeËnika, pedijatra, ginekologa i stomatologa, veterinarska stanica, robna kuÊa, tržnica, crkva, poslovne zgra-de, javne garaže i lokali. osim tržnice i crkve te izgraenog, ali još neureenog kulturnog centra, sva je infrastruktura do danas izvedena, što svakako odskaËe od standarda javnih i prateÊih sadržaja ostalih stambenih naselja graenih nakon 1990. godine. s obzirom na politiku javnog, odnosno povlaštenog najma, ela-borat „socijalna slika grada Zagreba 2013.“11 elaborat ‘socijalna slika grada



Zagreba 2013. — Ulaganjem u graane za jaËi i otporniji grad’, 7. naziva je socijalnom ino-vacijom, u prvom redu stoga što mladim kuÊanstvima s više dje-ce (najËešÊe podstanarima u najmu na uglavnom nereguliranom privatnom tržištu ili s opÊenito nesreenim uvjetima stanovanja) nudi sigurnost ugovora o najmu na pet godina (uz moguÊnost produljenja) za manju cijenu i bolji standard stanovanja nego na tržištu. Naglašava se da taj model korisnicima omoguÊava sigurnost i daljnje planiranje buduÊnosti, a istovremeno unapreuje lokalnu socijalnu politiku.

ipak, Novi jelkovec moramo promatrati i kao primjer bi-rokratskog urbanizma, estetski i formalno uprosjeËenog, koji zahvaljujuÊi „prilagoavanju“ tržišnim uvjetima stvara niz konflikata. Neki su od njih urbanistiËki, kao na primjer konflikt izmeu tipologije tj. standarda stambenog fonda i strukture stanovnika, što rezultira naknadnim poveÊavanjem kapaciteta naselja i istovremeno supstandardnim stanovanjem zbog potka-pacitiranosti stambenih jedinica za višeËlane obitelji. To mišlje-nje dijele i autori pojedinih dijelova naselja, pa tako arhitekt Tin sven franiÊ, autor projekta osnovne škole u Novom jelkovcu, u svojoj ocjeni arhitektonsko-urbanistiËkog rješenja naselja u intervjuu s autorima objekata u naselju navodi: „Zbog nedoreËe-nosti u programu koji je bio podloga za natjeËaj, zatim i studije isplativosti, naknadno je poveÊan kapacitet naselja koji je doveo do disbalansa u volumenima, katnostima i površinama za par-king izvornog rješenja, što smatram pogreškom.“12 antonija KomazliÊ i

saša Šimpraga: ‘Nezasluženo stigmatizirano naselje’, web-portal Pogledaj.to, 2014. <http://pogledaj.to/arhi-

tektura/nezasluzeno-stigmatizirano-naselje/>, pristupljeno 9. sijeËnja 2016. Zbog opreke izmeu kvalitete arhitektonskih standarda i dimenzioniranja prostora proizašlog iz programa Pos-a te niske kvalitete same izvedbe,

javljaju se i strukturno-ekonomski konflikti.13 Postoje indicije da je cijena

konaËne izvedbe na kraju pala ozbiljno ispod 700 eur/m2 neto korisne površine stana, u nekim sluËajevi-

ma Ëak ispod 400 eur/m2 NKP-a. — Buble, Power of urban planning: Socio-historical analysis of housing

development construction Novi Jelkovec in Zagreb, 20. Posljedica su generiËka estetika suvremene hrvatske novogradnje, neprodani stanovi, pad cijene kvadrata, loše stanje komunalne infrastrukture i upitna kvalite-ta javnih površina. Na kraju, tu su i svakodnevni konflikti po-vezani s kulturom življenja (pregraivanje balkona, održavanje stubišta, autosegregacija zbog razliËitosti percepcija društvenih statusa razliËitih stanovnika itd.).

U studiji sluËaja „Novi jelkovec ili sopnica-jelkovec kao primjer Pos-ovog naselja“14 anelina svirËiÊ

gotovac, ‘Novi jelkovec ili sopnica-jelkovec kao

primjer novog Pos-ovog naselja’, u: anelina svirËiÊ

gotovac i jelena Zlatar, Kvaliteta života u novostam-

benim naseljima i lokacijama u zagrebaËkoj mreži

naselja (Zagreb: institut za društvena istraživanja,

2015.), 176-8. sociologinja anelina svirËiÊ gotovac u polustruktu-riranim intervjuima sa sve tri kategorije stanara (najmoprimci u socijalnim stanovima, naj-moprimci u javnim najamnim stanovima i vlasnici stanova)

dolazi do pokazatelja o njihovu zadovoljstvu odnosno nezadovolj-stvu naseljem. stanari su uglavnom zadovoljni funkcionalnošÊu i veliËinom stanova, javnom infrastrukturnom opremljenošÊu na-selja u primarnom i sekundarnom smislu te ekološkim i estetskim komponentama, tj. razinom ureenosti i izgledom susjedstva. Neza-dovoljni su nekvalitetnom izvedbom stambenih zgrada, ekološkim aspektima susjedstva odnosno kulturom odlaganja otpada, disloci-ranošÊu naselja i njegovim negativnim imidžem.

Zanimljivi su i rezultati istraživanja „Kako ojaËati socijalnu koheziju u naselju Novi jelkovec?“,15 studentski rad nastao pri Katedri za socijal-

nu politiku studijskog centra socijalnog rada pri Pravnom fakultetu sveuËilišta u Zagrebu pod vodstvom



prof. dr. sc. gojka Bežovana. — saša Šimpraga, ‘socijalna kohezija Novog jelkovca: intervju s autoricama

istraživanja ivanom ŠariÊ i Marijom Mercvajler’, blog Ars Publicae, 2014. <http://arspublicae.tumblr.com/

post/90787682269/socijalna-kohezija-novog-jelkovca-intervju-s>, pristupljeno 14. sijeËnja 2016. koji po-kazuju statistiËki znaËajnu razliku u stupnju zadovoljstva zajed-nicom odnosno naseljem, kako prema stupnju obrazovanja, tako i prema visini prihoda. Primjerice, ispitanici bez završene osnov-ne škole i ispitanici s visinom prihoda do 3000 kn u najveÊoj su mjeri zadovoljni naseljem Novi jelkovec.

U Novom jelkovcu djeluje i istoimena udruga, osnovana s ciljem unapreenja života stanovnika naselja, koja je neformalno zapo-Ëela s radom u ožujku 2013. godine pokretanjem graanske inici-jative „Zahtjev za dostojanstven život“. U razgovoru s Ëlanovima udruge16 saša Šimpraga, ‘Udruga Novi jelkovec: prve godine kvarta’, blog Ars Publicae, 2014. <http://

arspublicae.tumblr.com/post/87790201174/udruga-novi-jelkovec-prve-godine-kvarta>, pristupljeno 14.

sijeËnja 2016. potvruje se da su stanari vrlo nezadovoljni kvalitetom izvedbe zgrada („U naselju su 54 zgrade i apsolutno ne postoji ni jedna u kojoj nema problema.“), ali i lošom prometnom pove-zanošÊu sa središtem grada. Naime, još 2014., pet godina nakon useljenja prvih stanara, jedine veze dislociranog naselja s ostat-kom grada bile su ona autobusna do okretišta Dubec, ona do se-sveta, gdje je moguÊe presjedanje na vlak, i autobusna linija koja naselje povezuje sa Žitnjakom, gdje postoji tramvajska veza do središta grada. svaka od njih znaËila je u prosjeku putovanje od sat i pol do središta grada. Nakon višegodišnje kampanje stana-ra, odnosno te udruge, tek je u rujnu 2014. godine uspostavljena i nužna izravna autobusna linija do glavnog kolodvora.

Prostorne politike i marginalizacija

opisani primjer razvoja i današnje slike naselja Novi jelkovec odražava karakter suvremenih prostornih politika, koje nisu definirane društvenim odnosima veÊ tržišnom vrijednošÊu ze-mljišta, gdje planerska percepcija grada više nije cjelovita veÊ fragmentirana. Tendencije deregulacije kod takvog tipa urbanog

planiranja dijelom objašnjava David Harvey kad neoliberalne prakse upravljanja prostorom prepoznaje, izmeu ostalog, u gradaciji logike upravljanja gradom od „menadžerske“ do „po-duzetniËke“, što se u sluËaju Novog jelkovca može prepoznati. U „menadžerskom“ modelu upravljanja gradonaËelnici menadže-ri Ëesto zaobilaze tijela odluËivanja poput gradske skupštine i angažiraju specijalizirane agencije koje oblikuju strategiju razvoja samo odreenoga dijela grada ili odreenoga podruËja djelovanja. Prema Tamari Buble17 KomazliÊ, ‘stambene politike novih kvartova −

intervju s Tamarom Buble’. u „poduzetniËkoj“ logici upravljanja gradom tržišni principi diktiraju urbani razvoj, što rezultira fragmen-tacijom grada, koja proizlazi iz razliËitog tretmana vrijednosti zemljišta, prostornom podjelom potrošnje, ulaganjima u projekte koji mogu uroditi povratom ulaganja, a koji se provode kroz instituciju javno-privatnih partnerstva te ulaganjima u mega-projekte. ovdje umetnuti: U oba se sluËaja radi o tzv. „toËkastom urbanizmu“, specifiËnom za Zagreb dvijetisuÊitih. Te politike uglavnom izazivaju ograivanje i procese socijalne polarizaci-je. Buble smatra da se u sluËaju Novog jelkovca takav pristup upravljanja gradom u prvom redu oËituje u njegovoj lokaciji, koja je izravno odreena cijenom zemljišta,18 Novi jelkovec je uz Lanište,

Pos Špansko-oranice, Pos sv. Klara i druga naselja primjer trenda nove urbanizacije na obodu grada. U

intervjuu za Ars Publicae objavljenom na portalu Pogledaj.to intervjuirani arhitekti slažu se oko Ëinjenice

da je „hrvatsko socijalno stanovanje u današnjim okolnostima u znaËajnoj mjeri pitanje dostupnosti jeftinog

zemljišta, a ne naroËito pomnog planiranja“ (Tin sven franiÊ), odnosno da se „naselje Novi jelkovec nalazi

na ovom mjestu vjerojatno kao posljedica velike površine s riješenim pravno imovinskim odnosima na kojoj

se u kratkom vremenskom roku moglo realizirati naselje ove veliËine“ (andrea ilijaniÊ i Dragana Milenko-

viÊ). — KomazliÊ i Šimpraga, ‘Nezasluženo stigmatizirano naselje’. dok je pritom namjera bila i ulaganjem u komunalnu infrastrukturu, tj. izgradnjom sadržaja u tome dijelu Zagreba, podiÊi cijenu okolnih zemljišta te privuÊi potencijalne ulagaËe. UnatoË tomu i primjerice naja-vi produženja Vukovarske ulice do Novog jelkovca kasnije se pokazalo da ni elementarna infrastruktura javnog prijevoza nije pravovremeno osigurana, što je osnovni preduvjet za razvoj novih funkcionalnih cjelina unutar jednoga grada. Time se po-tvruje ad hoc karakter tog gradskog projekta − tu nije bila rijeË o gradogradnji veÊ o spekulativnom projektu izgradnje disloci-



ranog stambenog naselja sa slabom perspektivom integracije u postojeÊe tkivo grada.

NjemaËka politologinja i sociologinja grada Margit Mayer na primjeru njemaËkih gradova objašnjava kako aktivacijske i revitalizacijske programe koji su trebali zaustaviti propadanje u „ugroženim“ Ëetvrtima danas zamjenjuju politike premještanja siromašnih i „nepodobnih“ na periferiju grada, Ëemu doprinosi i privatizacija sustava socijalnog stanovanja.19 Margit Mayer, ‘ProturjeËja urba-

nog aktivizma u kontekstu neoliberalizacije’, web-portal udruge Pravo na grad, 2014. <http://pravonagrad.

org/margit-mayer-proturjecja-urbanog-aktivizma-u-kontekstu-neoliberalizacije/>, pristupljeno 5. prosinca

2015. Primjerice, u hamburškoj Ëetvrti Wilhelmsburg dosadašnji se stanovnici, uglavnom radnici i imigranti, uslijed gentrifikacijskih procesa razvoja grada nastoje postupno zamijeniti stanovnicima višeg socijalnog statusa i pripadnicima „kreativnih klasa“, koji privlaËe investitore.

Kako veÊ u uvodu navodimo, smatramo da poveÊanje broja so-cijalnih stanova u Novom jelkovcu nije namjerna politika smje-štanja socijalno ugroženih na periferiju grada, veÊ posljedica karakteristiËnih tržišnih uvjeta hrvatskog „protokapitalizma“ i svojevrsnog modela „prilagoavanja u hodu“. Meutim, ono što je sigurno jest da u ovom sluËaju pokušaj provoenja stambene politike urbanistiËkim i arhitektonskim projektom temeljenom na pravilima tržišta rezultira dodatnom marginalizacijom uselje-nih društvenih skupina, stvarajuÊi grad margine na margini gra-da. Bitno je sagledati kako takve prakse utjeËu na stanovništvo, koje vrijednosti posreduju i kakvu zajednicu oblikuju.

To je naselje prema izvornoj ideji trebalo definirati novi kontekst za urbanizaciju i urbanistiËko planiranje, odnosno karakter, socijalnu i društvenu sliku šire opÊine sesvete. Trebalo je pri-vuÊi daljnje investicije i potaknuti ekonomski rast, koji se pro-matra i kao preduvjet za socijalnu pravdu, dok je Ëesto zapravo izvor socijalnih i ekonomskih nejednakosti. Meutim, naknadna jednostrana odluka o poveÊanju broja „socijalnih“ stanova nije

sasvim u skladu s tim izvornim namjerama. izvorni je program predvidio socijalno heterogenu populaciju u naselju, Ëime se inaËe izbjegava moguÊnost socijalnog iskljuËivanja, no odluka o smještanju gotovo polovine ukupnog gradskog fonda socijalnih stanova20 U tom je trenutku na konaËnoj listi prvenstva za dodjelu gradskih stanova bilo oko 2000

prijava. — Buble, Power of urban planning: Socio-historical analysis of housing development construction

Novi Jelkovec in Zagreb, 23. iskljuËivo u Novi jelkovec nosi opasnost od na-stajanja svojevrsnog geta na razini grada i socijalne segregacije unutar samog naselja.

Prostorni pokazatelji socio-ekonomske segregacije

jesu li dalekosežne posljedice „regeneracija“ iskljuËivanje sta-novnika iz tokova društva (tržišta, rada, obrazovanja itd.), (auto)segregacija i nedostatak socijalne kohezije ili postoje i potencijali za razvoj lokalne ekonomije, zapošljavanje, stvara-nje Ëvrstih socijalnih i ekonomskih mreža u lokalnoj zajednici, unatoË izdvojenosti iz širih socio-ekonomskih procesa? Nedav-no objavljena opsežna studija „socio-economic segregation in european capital cities“,21 Tiit Tammaru, i sako Musterd, Maarten van Ham, syzmon

Marcińczak, ur.: Socio-economic segregation in European capital cities (London: routledge, 2015). koja na primjeru 13 europskih gradova sustavno istražuje prostorne aspekte rastuÊih socio-ekonomskih nejednakosti u europskim gradovima, uvodi nas u tu temu.

Naime, europa ima relativno umjerenu segregaciju u gradovi-ma u usporedbi s azijom, afrikom i objema amerikama, ali je i ona odnedavno u ozbiljnom porastu. Dok je veÊina dosadašnjih studija promatrala etniËku segregaciju, relativno malen broj sagledavao je socio-ekonomsku. iako su povezane, Ëak i u pri-mjeru Novog jelkovca potonja postaje relevantnija s obzirom na rastuÊu razinu nejednakosti u europi. ona se takoer oËitije prostorno izražava. PozivajuÊi se na nedavne nerede u nekoliko europskih gradova, gradske uprave i politiËka tijela diljem eu-



rope strahuju da Êe rastuÊa društvena i ekonomska nejednakost rezultirati sve veÊim nezadovoljstvom. Primjer su neredi u štok-holmskim predgraima, koji su simptom degradacije socijalne države u Švedskoj i drastiËnog gubitka prostora za društveno djelovanje u novim uvjetima nejednake distribucije društvenih prilika i okruženja. rastuÊa nejednakost u europi vodi onome što chris Kesteloot naziva prelaskom s grada podijeljenog na funkcionalne zone na grad društveno i prostorno podijeljen na socio-ekonomske skupine koje su meusobno izolirane unutar urbanih cjelina/kvartova.22 chris Kesteloot, ‘Urban socio-spatial configuration and future

of european cities’, u: Yuri Kazepov, ur., Cities of Europe, Changing contexts, Local Arrangements, and the

Challenge of Urban Cohesion (Malden, Ma: Wiley-Blackwell, 2015.).

segregacija u uvjetima stanovanja u urbanim podruËjima s obzi-rom na moguÊnost i uvjete zaposlenja te prihode definira se kao socijalno-ekonomska segregacija. Kriteriji za procjenu razine se-gregacije u urbanoj cjelini u nekoj se mjeri preklapaju sa samim uzrocima segregacije, zbog Ëega je teško prikazati segregaciju kao statistiËku kategoriju. U spomenutoj analizi sljedeÊi su Ëim-benici prepoznati kao najvažniji: društvena nejednakost, položaj grada u globalnom kontekstu, sustav socijalne skrbi, stanje na tržištu rada te stambene politike i modeli, te oni zajedno formira-ju indeks segregacije kojim se gradovi usporeuju.

iako Zagreb nije dio te studije, ona prepoznaje procese tranzici-je bivših socijalistiËkih zemalja istoËne i središnje europe koje su se padom Željezne zavjese ukljuËile u neoliberalne procese „razvoja“ i globalizacije. Kombinacija tih procesa s prelaskom iz centraliziranih planerskih praksi na tržišnu ekonomiju stvorila je ubrzan pad u stvarnom prihodu per capita od 1988. do 1993. (oko 25 %) i fleksibilnosti u osiguranju stambenog prava vlasti-tim sredstvima. Prije devedesetih godina razlike u prihodima u istoËnoj europi bile su malene, ali do danas su u stalnome pora-stu. iako je ekonomska nejednakost rasla u cijeloj istoËnoeurop-skoj regiji, uzorci segregacije u prvom desetljeÊu nisu se mijenjali u veÊoj mjeri. od 2000-ih do danas nejednakost se poËela mate-

rijalizirati u prostoru. U konaËnici su institucionalno ureenje, stambeni modeli i državne socijalne politike imale golem utjecaj na segregaciju. Za razliku od toga, u zemljama koje su prošle kroz manje ekonomske turbulencije, razina segregacije u istome razdoblju ostala je jednaka ili se smanjila. Time je istok u vrlo kratkom periodu sustigao zapadnoeuropske trendove, kako u sociološkim pokazateljima, tako i u prostornim afirmacijama. osim toga, u veÊini istoËnoeuropskih zemalja stambeno pitanje u socijalizmu osiguravala je država, ali poslije pada socijalizma više od 90 % stambenog fonda privatizirano je, a državno se financiranje u potpunosti povuklo pred tržišnim ulaganjima.

Novi jelkovec je, prethodno opisanim procesom formacije, soci-jalnom strukturom i odnosom planerske logike prema društve-nim procesima, dio umjerenog prostornog i politiËkog meteža kojim se Zagreb uklapa u sliku o rastuÊoj segregaciji u istoËnoe-uropskim gradovima. iako se radi o specifiËnom primjeru mješo-vite strukture stambenog fonda i vlasništva, možemo ga uspo-rediti s naseljima mješovite tipologije kod kojih ranije navedena studija kritizira neuspjeh prostornog planiranja u smanjivanju segregacije u gradovima. Naime, ne postoji dokaz da projekti urbane regeneracije ili stambeni kvartovi proizvedeni ulaganjima velikih razmjera pod okriljem stambenih politika orijentiranih na socijalno ugrožene društvene skupine pružaju sigurnost u zapošljavanju, socijalnoj mobilnosti, razvoju lokalne ekonomije itd. Primjer je naselje Hogvlicht u rotterdamu, u kojem ulaganje od 1,8 milijardi javnih eura nije u promatranom periodu od deset godina revitaliziralo naselje pretežno jednoËlanih kuÊanstava starijeg stanovništva. još je ekstremniji primjer ulaganja od 44 milijarde eura u urbanu obnovu pariških predgraa, koja veÊ desetljeÊima predstavljaju jedan od snažnijih primjera etniËke i socio-ekonomske segregacije, a koje nije sprijeËilo da se u tim naseljima 2005. dogode najveÊi neredi i eskalacija nezadovolj-stva od 1968. Primjera takvih „ulaganja“ ima na stotine.socijalna politika ne može stati na izgradnji infrastrukture.

samostalan izbor, razvoj i egzistencijalna stabilnost pojedin-ca nasuprot prekarnim uvjetima tržišnog kapitalizma kljuËni su za preoblikovanje urbane geografije segregacije. socijalnom i fiziËkom izgraivanju naselja treba prethoditi težnja da se u svakome životnom i urbanom okruženju stvore uvjeti za eman-cipiranje stanovništva u kontekstu u kojem su roeni. Želimo li uistinu utjecati na socio-ekonomsku segregaciju, materijalni kontekst igra manju ulogu nego ulaganje u socijalnu koheziju, zapošljavanje, prihode itd. jedino ispravno ulaganje jest ulaga-nje u ljude. Proširivanjem moguÊnosti za obrazovanje, lokalnu ekonomiju, mobilnost, transport itd. stvaraju se uvjeti za regene-raciju socijalno izoliranih naselja. Novi jelkovec u svojoj mješo-vitoj socijalnoj strukturi i perifernom položaju ima moguÊnost daljnjeg razvoja upravo u tom obliku „demarginalizacije“.

BiBLiografija

Bežovan, gojko, Procjena

stambenih potreba na podruËju

grada Zagreba (Zagreb: ceraNeo

∑ centar za razvoj neprofitnih

organizacija ∑ socijalno vijeÊe

grada Zagreba, 2011.).

Biluš, Marina, ‘graditeljski projekt

koji Êe preporoditi sesvete’,

Nacional, 2003. <http://arhiva.

nacional.hr/clanak/13509/

graditeljski-projekt-koji-ce-

preporoditi-sesvete>, pristupljeno

25. studenog 2015.

Buble, Tamara, Power of urban

planning: Socio-historical

analysis of housing development

construction Novi Jelkovec in

Zagreb (Budimpešta: central

european University, 2013.).

Kesteloot, chris, ‘Urban socio-

spatial configuration and future

of european cities’, u: Kazepov,

Yuri, ur., Cities of Europe,

Changing contexts, Local

Arrangements, and the Challenge

of Urban Cohesion. (Malden, Ma:

Wiley-Blackwell, 2015.).

KomazliÊ, antonija, ‘stambene

politike novih kvartova − intervju

s Tamarom Buble’, web-portal

Društva arhitekata Zagreb,

2015. <http://www.d-a-z.hr/hr/

vijesti/stambene-politike-novih-

kvartova---intervju-s-tamarom-

buble,2816.html>, pristupljeno

25. studenog 2015.

Mlinar, ivan, ‘ZagrebaËka

stambena naselja nakon 2000.

godine. NatjeËaji i realizacije’,

Prostor 17/1 (2009.), 158-169.

KomazliÊ, antonija, i saša

Šimpraga, ‘Urbanizam Novog

jelkovca / razgovor s Krunoslavom

Šmitom’, blog Ars Publicae, 2014.

<http://arspublicae.tumblr.com/

post/82785342100/urbanizam-

novog-jelkovcarazgovor-s-

krunoslavom>, pristupljeno

9. sijeËnja 2016.

KomazliÊ, antonija, i saša

Šimpraga, ‘Nezasluženo

stigmatizirano naselje’, web-portal

Pogledaj.to, 2014. <http://pogledaj.

to/arhitektura/nezasluzeno-

stigmatizirano-naselje/>,

pristupljeno 9. sijeËnja 2016.

Mayer, Margit, ‘ProturjeËja

urbanog aktivizma u kontekstu

neoliberalizacije’, web-portal

Pravo na grad, 2014. <http://

pravonagrad.org/margit-mayer-

proturjecja-urbanog-aktivizma-

u-kontekstu-neoliberalizacije/>,

pristupljeno 5. prosinca 2015.

McKenzie, evan, ‘The relationship

Between the rise of Private

communities and increasing

socioeconomic stratification’, u:

Mccarthy, george W., i gregory

K. ingram, samuel a. Moody,

ur., Land and the city (Lincoln

institute of Land Policy, 2016.),

online verzija na: <http://www.

lincolninst.edu/pubs/3589_Land-

and-the-city>, pristupljeno 23.

prosinca 2015.

‘Nacrt prijedloga izvješÊa o

stanju u prostoru grada Zagreba

2005. − 2009.’ (Zagreb: Zavod za

prostorno ureenje grada Zagreba,

2010.).

‘socijalna slika grada Zagreba

2012. — radeÊi zajedno na

izgradnji snažnoga grada’ (Zagreb:

ceraNeo − centar za razvoj

neprofitnih organizacija − socijalno

vijeÊe grada Zagreba, 2012.).

‘socijalna slika grada Zagreba

2013. — Ulaganjem u graane za

jaËi i otporniji grad’ (Zagreb:

ceraNeo − centar za razvoj

neprofitnih organizacija − socijalno

vijeÊe grada Zagreba, 2013).

svirËiÊ gotovac, anelina, ‘Novi

jelkovec ili sopnica-jelkovec kao

primjer novog Pos-ovog naselja’,

u: svirËiÊ gotovac, anelina, i

jelena Zlatar, Kvaliteta života

u novostambenim naseljima i

lokacijama u zagrebaËkoj mreži

naselja (Zagreb: institut za

društvena istraživanja, 2015.),

147-182.

Šimpraga, saša, ‘socijalna

kohezija Novog jelkovca: intervju

s autoricama istraživanja ivanom

ŠariÊ i Marijom Mercvajler’, blog

Ars Publicae, 2014. <http://

arspublicae.tumblr.com/

post/90787682269/socijalna-

kohezija-novog-jelkovca-

intervju-s>, pristupljeno 14.

sijeËnja 2016.

Šimpraga, saša, ‘Udruga Novi

jelkovec: prve godine kvarta’,

blog Ars Publicae, 2014.

<http://arspublicae.tumblr.com/

post/87790201174/udruga-novi-

jelkovec-prve-godine-kvarta>,


Tammaru, Tiit, i sako Musterd,

Maarten van Ham, Marcińczak

szymon, ur., Socio-economic

segregation in European capital

cities (London: routledge, 2015.).

iZVori foTografija:

Katarina Zlatec, 2014.

ARCHIsquadVedran Družina, Ivan Zloušić, Ana Dana Beroš, Mirna Horvat

iZVori foTografija: ana Dana Beroš, ana guzmiÊ, Mirna Horvat

Uvod

arcHisquadov prilog projektu je arhitektonsko rješenje Ba-ZNog BLoKa − instant-kuÊe za stanovanje. Projekt je nasta-vak terenskoga istraživanja provedenoga 2014. u Ëetiri romska naselja na istoËnoj periferiji grada Zagreba, a za izvornu lokaciju odabrano je naselje struge. romsko naselje Ëini omeeni prostor u neposrednom kontaktu s industrijskom zonom grada. Unutar okvira naselja ocrtava se prividni nered, a nakon brze analize lako se razabire žarište od kojeg se naselje širilo. UoËljivo je grupiranje domaÊinstava radi boljeg zagrijavanja te formiranje dvorišta u meuprostorima.

rasuti po naselju nalaze se brojni zajedniËki servisi i resursi koji su nerijetko predmet sukoba. U vanjskom prostoru loži se vatra, voda se skuplja na jednom mjestu u naselju, a kemijski Wc-i zajedniËki su i prislonjeni uz pojedine, ali ne sve, zgrade. Neka kuÊanstva imaju pristup elektriËnoj energiji, no nijedno domaÊinstvo nije u potpunosti samostalno. održavanje doma svedeno je na brigu svakoga Ëlana obitelji za vlastito uzglavlje, a svaki dom koji nije odignut od tla puni se vodom za svake jake kiše.

ovim projektom predlažemo jednostavno, fleksibilno i ekono-miËno rješenje koje Êe osigurati egzistencijalni minimum sva-koj obitelji s moguÊnošÊu proširivanja stambene jedinice. KuÊa nastaje iz instalacijskoga bloka. Projekt predstavlja poËetak ar-hitektonskoga istraživanja teme stanovanja roma u Hrvatskoj i postavlja temelje rješavanju s njom povezanih sliËnih stambenih pitanja, poput zbrinjavanja stanovništva u kriznim situacijama.

skica postojeÊe situacije

− voda se skuplja izvan domova

na jednoj lokaciji u naselju

− kuhanje i grijanje u zajedniËkom

prostoru izmeu graevina

− kemijski Wc-i prislonjeni su na

odreen broj nastambi i njima se

koristi više kuÊanstava

BaZNi BLoK arcHisquad


− cilj je da se pitka voda, kuhanje,

grijanje i sanitarije uËine dostupni-

ma u svakoj stambenoj jedinici

− instalacije se redaju u instalacijski

blok kako bi se postigla optimalna

racionalizacija i isplativost

− instalacijski blok prefabriciran je

i proizvodi se za odreen broj jedi-

nica u nizu, a ovisno o prostornoj

organizaciji naselja

odizanje stambene jedinice od

terena s moguÊnošÊu formiranja

spremišta.

− instalacijski blok se upotrebljava putem

niša koje definiraju prostor koji se uz njih

prislanja

− kuhinjska niša sastoji se od sudopera,

radne plohe i elektriËnog štednjaka

− kupaonska niša uz sebe definira prostor

kupaonice, a sastoji se od umivaonika,

Wc-a i prikljuËka za tuš

filtriranje vode −

akumulator −

spremište pitke

vode −

hladnjak −

spremište −

grijanje −

priprema hrane −

pranje −

filtriranje otpadnih voda (siva i crna) −

spremište tehniËke vode −


− stambena jedinica organizirana je

na bazi s ËeliËnim nosivim sustavom

− fleksibilnost konstrukcije omo-

guÊuje aplikaciju razliËitih fasadnih,

izolacijskih i interijerskih materijala

te slobodno pozicioniranje otvora

− jednostavna zamjena, nadomješta-

nje i popravci obloga

− baza vezana na instalacijski

blok odiže razinu poda stambe-

ne jedinice od tla, štiti od vlage

i prilagoava se razliËitim

konfiguracijama terena

− u konstrukciji baze nalaze

se utori za umetanje skeleta

ËeliËne konstrukcije

− baza omoguÊuje uporabu niša

u instalacijskom bloku time što

podiže korisnika na visinu s koje

im je moguÊe pristupiti


Stambena jedinicaza najviše tri osobe

− spavaonica na galeriji

− blagovaonica / dnevni boravak − moguÊe je rastvaranje klupe u ležaj

− kupaonica je vezana na instalacijski blok − kupaonska niša sadržava umivaonik, Wc i prikljuËak za tuš

− kuhinja je vezana na instalacijski blok

− ljestve kojima se penje na galeriju

− solarni kolektori na kosinama okrenutim prema jugu

− skupljanje kišnice koja se filtrira kroz instalacijski blok i upotrebljava u njemu

− galerija s ležajem − kroz translucentno staklo na galeriji u prostor dolazi ugodno i jednoliko svjetlo

− ljestve koje vode do galerije poËinju u blagovaonici i klize po šini kako bi blagovaonica neometano funkcionirala


Stambena jedinica za najviše šest osoba

alternativne pozicije kupaonske niše unutar instalacijskog bloka

− dodatni modul može proširiti stambenu jedinicu za jednu ili više prostorija u smjeru paralelnom s pružanjem instalacijskog bloka

− galerija u spavaonici može se upotrebljavati kao prostor za dodatni ležaj ili kao spremište

− niša u instalacijskom bloku sa strane spavaÊe sobe može se upotrebljavati kao dio ormara ili kao dodatno spremište

− proširenje stambene jedinice na tri modula omoguÊuje formiranje terase koju je moguÊe upotrebljavati kao proširenje dnevnog boravka − ulaz u drugu spavaÊu sobu moguÊ je sa strane terase kako druga soba ne bi bila prolazna

− zbog velike visine prostora moguÊe je nizanje kreveta po visini na ËeliËnoj konstrukciji, završavajuÊi s krevetom na galeriji

− drugoj spavaÊoj sobi moguÊe je pristupiti preko prve − zbog udaljenosti od instalacijskog bloka moguÊe je izvesti uži modul radi optimalne iskoristivosti


Stambena jedinica za najviše devet osoba

alternativne pozicije kupaonske niše unutar instalacijskog bloka

− proširenje stambene jedinice na tri modula omoguÊuje formiranje terase koju je moguÊe koristiti kao proširenje dnevnog boravka

− ulaz u drugu spavaÊu sobu moguÊ je sa strane terase kako druga soba ne bi bila prolazna

− proširenje stambene jedinice na tri modula omoguÊuje formiranje terase koju je moguÊe koristiti kao proširenje dnevnog boravka

− ulaz u drugu spavaÊu sobu moguÊ je sa strane terase kako druga soba ne bi bila prolazna

− zbog velike visine prostora moguÊe je postavljanje kreveta po visini


Smještaj u romskim naseljima

primjer: STRUGE

− romska naselja ograniËena su u svojoj površini i u slobodnom su kontaktu s drugim dijelovima gradskoga tkiva, niske lamele u predloženoj tipologiji mogu racionalno iskoristiti raspoloživ prostor − nastambe u romskom naselju nestalne su i podložne stalnim promjenama, pa i preseljenjima − predložena izgradnja djelomiËno je premjestiva, a instalacijski blok koji ostaje iskoristiv je za kasniju izgradnju

− improvizirani i reciklirani materijali: lim, osB, tkanina

Turistički smještaj

primjer: RISNJAK

− turistiËki smještaj iziskuje prilagodljivost kontekstu i Ëim neposredniji kontakt s prirodom − jednostavan sanitarni sustav omoguÊuje brzo podizanje smještajnih jedinica bez agresivnog zadiranja u okoliš − pretjeranog izravnavanja terena, rezanja korijenja i sl. − nizovi s drvenim konstrukcijama ostavljaju moguÊnost ostakljene fasade, upotrebe lokalnih materijala i uklapanja u ambijent, a pružaju se u smjeru atraktivnog vidika ili se pak pozicioniraju prema suncu

− kvalitetni materijali: šindra, drvo i bakar

Smještaj u kriznim situacijama

primjer: OPATOVAC

− u kriznim situacijama kljuËna je spremnost rješenja i brzina implementacije − niz instalacijskih blokova lako je postaviti u kratkom vremenu, a po potrebi mogu poslužiti i kao baza za stalno stanovanje − modularno nizanje i rast pojedine jedinice omoguÊuju brzo i uËinkovito rješavanje smještaja za velik broj osoba

− materijali odabrani prema nužnosti:sendviË-paneli, PVc, profilirani lim

Nikola PuharićDruštvena iskljuËenost, marginalizacija te guranje na rub druš-tvenog, politiËkog i ekonomskog života znaËajke su romske stvarnosti i prošlosti. U europi živi oko 10 do 12 milijuna roma (što je više od ukupnog stanovništva austrije), s najveÊim zajednicama u rumunjskoj (8,6 % stanovništva), Bugarskoj (9,9 %), Maarskoj (7,5 %), Makedoniji (9,6 %), srbiji (8,2 %) i slovaËkoj (9 %).1 Der spiegel, ‘The Plight of the roma: europe’s Unwanted People’, 2014.,

<http://www.spiegel.de/international/europe/europe-failing-to-protect-roma-from-discrimination-and-po-

verty-a-942057-2.html.>, pristupljeno 3. prosinca 2015. Neuspješnost institucionalnih strategija za rješavanje raznih problema te zajednice − od siro-maštva, otvorene diskriminacije, prisilnih preseljenja do oteža-nog pristupa obrazovanju, zdravstvenom sustavu i smještaju − realnost je na razini cijeloga kontinenta u posljednjih 20 godina.

romi su u republici Hrvatskoj, kao i u brojnim zemljama u ko-jima žive, zbog slabe obrazovanosti, neukljuËenosti u formalne oblike rada, specifiËnog naËina življenja i drugih znaËajki u veÊoj ili manjoj mjeri marginalizirani: ekonomski, prostorno, kultu-rološki i politiËki. ocijenivši položaj romske zajednice težim od položaja drugih manjinskih zajednica u europi, VijeÊe europe i europska unija od 1993. godine, a posebice posljednjih desetak godina, posveÊuju posebnu pažnju problematici roma kao naj-brojnijoj nacionalnoj manjini u europi te potiËu zemlje Ëlanice i druge zemlje u regiji na sustavno rješavanje problema romske zajednice, kako bi se zateËeni jaz što brže prebrodio, a uvjeti života roma poboljšali.

segregacija i marginalizacija roma u velikom broju europskih zemalja prepoznati su kao problem na koji je potrebno što prije i uËinkovitije reagirati. Na razini 12 europskih zemalja2 Te su zemlje

albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, »eška, Maarska, Makedonija, crna gora, rumunjska,

srbija, slovaËka i Španjolska. pod pokroviteljstvom UN-a, fondacije open society, svjetske banke i VijeÊa europe uspostavljen je program financijske pomoÊi Akcijski plan. DesetljeÊe za ukljuËivanje Roma 2005. − 2015. u svrhu ubrzanja socijalnog ukljuËivanja i poboljšanja ekonomskog statusa roma. No problemi s kojima se

Romi i politike stanovanja u HRvatskoj nikola puHaRi∆

romi susreÊu na lokalnoj razini, kao i naËin njihova rješavanja, razlikuju se od države do države. Navedene planirane reforme na razini više europskih zemalja − poput poboljšanja uvjeta stano-vanja te legalizacije i integracije romskih naselja − postavljene su razliËito u razliËitim zemljama zbog razliËitih uvjeta života romskog stanovništva, ali i zbog razliËite percepcije problema s kojima se romi suoËavaju na nacionalnoj i lokalnoj razini. stoga je važno naglasiti naËine na koje su pitanja stanovanja margina-liziranih skupina poput roma te njihova životnog prostora poi-mani unutar pojedinog društva te koje su interpretacije uzroka loših uvjeta života, što vrlo lako može utjecati na javne politike, njihovu usmjerenost, provoenje, prihvatljivost i efektivnost.

ovaj tekst nastojat Êe u bitnim crtama opisati problem stanova-nja i životnog prostora roma u Hrvatskoj, kroz analizu strategija i javnih politika na europskoj, državnoj i lokalnoj razini od 2012. godine. Ta se godina uzima kao prekretnica u nacionalnim po-litikama usmjerenim na rome zbog pokretanja strateških pro-mjena na najvišim razinama, uzrokovanih hrvatskim europskim integracijama. rad se nadovezuje na premisu da prepoznavanje nekog fenomena u društvu kao problematiËnog nije inherentno postojeÊim kontekstualnim uvjetima, veÊ je umjesto toga druš-tveno konstruirano kroz kolektivnu definiciju. Tekst se nadove-zuje na prethodna istraživanja3 Nikola PuhariÊ, ‘Konstrukcija margine: reprezentacija

romskih naselja kroz medijski diskurs’, Zarez 398-9 (19. 12. 2014.), 22-4 i 33. koja potvruju medije kao važne agente u procesu društvene konstrukcije, po-vezane s postojeÊim javnim politikama i institucionalnim kon-tekstom usmjerenim na stanovanje roma kao marginalizirane društvene skupine u Hrvatskoj. U nastavku Êe se kroz izvješÊa vladinih agencija, nevladinih tijela, udruga i medija te na temelju istraživanja na projektu radnog naslova Marginalnost analizirati provoenje i izvršavanje javnih politika koje se tiËu poboljšanja uvjeta životnog prostora roma s posebnim fokusom na njihovu implementaciju na lokalnoj razini u gradu Zagrebu.

Povijest javnih politika usmjerenih na Rome u Hrvatskoj

Prema popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj živi 16 975 oso-ba koje su se izjasnile kao pripadnici romske nacionalne manji-ne, no brojna izvješÊa nevladinih udruga tvrde da je broj roma u Hrvatskoj barem dvostruko veÊi. Najbrojnije romske zajednice nalaze se na sjeveru Hrvatske, u Meimurskoj županiji, gradu Zagrebu i osjeËko-baranjskoj županiji.4 Dunja PotoËnik, i jasmina Papa, Marija-

na ŠalinoviÊ, jasna BarberiÊ, ur., Romska svakodnevica u Hrvatskoj: prepreke i moguÊnosti za promjenu

(Zagreb: UNDP, 2014).

romi se kao tema javnih politika istaknutije javljaju krajem 1990-ih, što je rezultiralo stvaranjem Nacionalnog programa za Rome koji je Vlada republike Hrvatske usvojila 2003. Tim pro-gramom u fokus je stavljen niz dugoroËnih ciljeva u podruËju ob-razovanja, zdravlja, socijalne zaštite, zapošljavanja, stanovanja i ostvarivanja statusnih prava u cilju društvene integracije roma. godinu dana nakon usvajanja Nacionalnog programa Hrvatska postaje Ëlanicom DesetljeÊa za ukljuËivanje Roma, inicijative koja okuplja 12 europskih zemalja.

Hrvatska je kroz suradnju s Ujedinjenim narodima, VijeÊem europe i europskom unijom prihvatila veÊi broj meunarodnih ugovora koje je obvezuju na poštivanje, suzbijanje diskriminacije i nastojanje poboljšanja prava roma. europska komisija donijela je 2011. Komunikaciju kojom se potiËe razvoj nacionalnih stra-tegija integracije roma, uz podroban opis konkretnih politika i mjera koje je potrebno poduzeti. svaka zemlja razvila je svoju strategiju za rome ili skup integriranih politiËkih mjera koje je europska komisija ocijenila u Komunikaciji donesenoj 2012.5

europska komisija, Report on the Implementation of the EU Framework for National Roma Integration Stra-tegies. COM (2014) 209 final (Brussels: commission of the european communities, 2014.), 1-3.

od 2003. do 2013. godine Hrvatska je na politiËkoj razini po-tvrdila predanost nastojanjima unapreenja položaja roma, no Nacionalnim programom i DesetljeÊem Roma stvorene su


dvije paralelne strukture organizacije i provoenja planova za unapreenje društvene integracije roma, koje nisu uvijek ko-respondirale jedna s drugom. Ponajprije se to vidjelo u tome što je Vlada osnovala dva meusektorska tijela za praÊenje strate-gija − Povjerenstvo za praÊenje Nacionalnog programa za Rome i Radnu skupinu za praÊenje Akcijskog plana DesetljeÊa za ukljuËivanje Roma. strategije su zasebno djelovale na lokal-nim razinama pa se u pitanjima stanovanja pokazalo kako su zbog toga poslovi i zadaci jedinica lokalne samouprave nejasno utvreni, a konkretni angažman u velikoj je mjeri ovisio o njiho-vim posebnim interesima ili je bio prepušten njihovim vlastitim inicijativama.6 Milena BabiÊ i Ljubomir MikiÊ, IzvješÊe organizacija civilnog društva o provoenju

Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma i Akcijskog plana DesetljeÊa u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godi-

ni (Budimpešta: Decade of roma inclusion secretariat foundation, 2014.), 25.

iako su planovi provoenja mjera za poboljšanje životnih uvje-ta i integraciju roma (Nacionalnog programa i DesetljeÊa za ukljuËivanje Roma) deklarativno dobro prikazani, izvješÊa ci-vilnih udruga i tijela s javnim ovlastima pokazuju kako je nedo-stajala uËinkovita koordinacija izmeu razliËitih slojeva vlasti u njihovu provoenju i praÊenju. institucije na istim ili razliËitim razinama vlasti Ëesto nisu bile meusobno upoznate s mjerama koje su provodile, a obiËno su djelovale nekoordinirano, samo-stalno i na vlastitu inicijativu te je izostalo i formalno ukljuËiva-nje predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti. Neusuglašenosti izmeu opÊih socijalnih politika i politika koje „ciljaju“ rome moguÊe je, prije svega, primijetiti u podruËju obrazovanja i sta-novanja. jaz se pojavljivao izmeu nastojanja poboljšanja život-nih uvjeta u segregiranim romskim naseljima i usmjeravanja na socijalno ukljuËivanje roma u širu zajednicu i suzbijanje diskri-minacije. U tom procesu iz fokusa ispada sama desegregacija, a stanje se pokušava popraviti unutar marginaliziranih naselja koja, iako mogu dobiti novu infrastrukturu, ostaju odsjeËena od ostatka društvene zajednice. Drugi primjer može se naÊi u obrazovanju, kod projekta financiranog sredstvima iPa fonda: ,,Produženi boravak za uËenike romske nacionalne manjine“,

koji su u 2013. i 2014. godini provodile vlasti Meimurske žu-panije i fond za obrazovanje roma.7 BabiÊ i MikiÊ, IzvješÊe organizacija civilnog

društva o provoenju Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma i Akcijskog plana DesetljeÊa u Hrvatskoj

u 2012. i 2013. godini. 29. Komponenta toga projekta ukljuËivala je osi-guravanje toplih obroka iskljuËivo za romsku djecu, ali suoËila se s negativnim reakcijama nekih roditelja neromske djece, koji su vjerovali da se tom ciljanom mjerom romska djeca stavljaju u povlašten i nejednak položaj u odnosu na neromsku. To uvje-renje može dovesti do produbljivanja postojeÊeg socijalnog jaza izmeu romske i neromske djece, umjesto da mjera doprinosi obrnutom procesu. stoga je ta mjera, iako je treba razmatrati kao pozitivnu prema romima, imala negativan utjecaj na postizanje desegregacijskih i integracijskih ciljeva cjelokupnog projekta.

Nove strategije politike romskog stanovanja

Kako bi se sprijeËila daljnja nesuglasja i nekoordiniranost iz-meu krovnih javnih politika usmjerenih na rome, Vlada je 2012. pristupila izradi Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma od 2013. do 2020. godine. PoËetkom primjene nove stra-tegije prestali su se primjenjivati Nacionalni program za Rome, koji je Vlada donijela 2003. godine, i Akcijski plan DesetljeÊa za ukljuËivanje Roma 2005. − 2015., Ëije su odredbe ukljuËene u novu Strategiju.8 Vlada republike Hrvatske, Nacionalna strategija za ukljuËivanje Roma, za

razdoblje od 2013. do 2020. godine (Zagreb: Vlada republike Hrvatske, 2012.), 23. To je dekla-rativno pozitivan pomak naprijed jer se svi napori države kao nositeljice prava roma ispoljavaju kroz jednu strategiju s jednim povjerenstvom za praÊenje i Vladinim uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kao koordinatorom.

iako je država donošenjem Strategije otišla korak naprijed u iskazivanju želje za poboljšanjem statusa roma u Hrvatskoj, pokazalo se kako se veÊ na deklarativnoj razini, u samom tek-stu strategije, ne dotiËu ili zaobilaze najvažniji problemi njihova


stanovanja i marginalizacije romskih naselja, koja su najËešÊe odvojena od ostatka urbaniziranih dijelova grada. iako se u Nacionalnoj strategiji upuÊuje na naËela ,,destigmatizacije, desegregacije i degetoizacije“ u rješavanju stambenih pitanja roma, u njoj se ne predviaju jasni i sustavni planovi i mjere za promicanje stambene desegregacije romskih podruËja. Kao što je uoËila europska komisija,9 europska komisija, Report on the Implementation of the EU

Framework for National Roma Integration Strategies. COM (2014) 209 final, 13. a ujedno i Mi-kiÊ i BabiÊ,10 BabiÊ i MikiÊ, IzvješÊe organizacija civilnog društva o provoenju Nacionalne strategi-

je za ukljuËivanje Roma i Akcijskog plana DesetljeÊa u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini, 29. pristup strateškom podruËju stanovanja kao da de facto zanemaruje stambenu segregaciju kao problem.

Velika tenzija izmeu ukljuËivanja s jedne strane i poboljšanja uvjeta u romskim naseljima s druge otkriva se u samom tekstu akcijskog plana strategije. Posebni cilj 1 u dokumentu govori o „unapreenju stambene integracije roma u zajednici“ i „antidis-kriminacijskim mjerama“, no pokazatelj za taj cilj odnosi se na životne uvjete u romskim naseljima, što zapravo zanemaruje se-gregaciju naselja kao problem.11 Vlada republike Hrvatske, Akcijski plan za provedbu

Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2015. godine (Zagreb: Vlada repu-

blike Hrvatske, 2013.), 79. sliËno tomu, u definiciji posebnog cilja 2 u sferi stanovanja („osigurati stanovanje u primjerenim uvjetima“) spominje se „provedba desegregacijskih mjera“, no pokazatelj je i dalje “standard i kvaliteta življenja u romskim naseljima“.12 Vlada

republike Hrvatske, Akcijski plan za provedbu Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2015. godine, 79.

Da strategija nije usuglašena s drugim javnim politikama stano-vanja oËito je u Ëinjenici da u Hrvatskoj ne postoje posebni pro-pisi kojima bi bile ureene obveze države u osiguravanju stam-benog smještaja za socijalno ugroženo stanovništvo, ukljuËujuÊi i rome, što potvruju i sama izvješÊa Vlade, kao i puËke pravo-braniteljice i civilnih udruga.13 rH puËki pravobranitelj, IzvješÊe puËke pravobraniteljice

za 2014. godinu (Zagreb, 2015.); Vlada republike Hrvatske, Nacionalna strategija za ukljuËivanje Roma, za razdoblje od 2013. do 2020 godine, 81-83.

Treba naglasiti kako najveÊi teret odgovornosti za reguliranje pitanja stanovanja roma prema novoj strategiji pada na jedinice regionalne i lokalne samouprave, kojima je time dodijeljena velika odgovornost. ono što dosadašnja izvješÊa pokazuju jest vrlo slaba suradnja s lokalnim samoupravama, dok je koordinacija meu in-stitucijama na središnjoj razini i koordinacija meu institucijama na lokalnoj razini takoer izložena velikim kritikama. Loše stanje pokazuje kako od 33 jedinice regionalne i lokalne samouprave koje su slijedom Nacionalne strategije trebale razviti, usvojiti i provoditi akcijske planove za rome, do ožujka 2015. godine to je uËinilo samo njih pet: Meimurska, osjeËko-baranjska, si-saËko-moslavaËka i Varaždinska županija te grad Zagreb.14 eben

friedman i Maja Horvat, Evaluacija Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma u RH (Zagreb: Ured Vlade rH za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, 2015.), 12.

Problem legalizacije na lokalnoj razini − Grad Zagreb

U socijalnom planu grada Zagreba, integracija romske zajed-nice zauzima posebno poglavlje, no u njemu se govori samo o poboljšanju standarda i izgradnji komunalne infrastrukture u naseljima s veÊinskom romskom zajednicom, a ne o konkretnom i sustavnom planu desegregacije naselja. U Zagrebu su i izvršeni radovi na poboljšanju lokacija na kojima žive romi: asfaltiranje u Vrtnom putu i iii. strugama.15 grad Zagreb, Socijalni plan Grada Zagreba 2014. − 2020.

(Zagreb: službeni glasnik grada Zagreba, 2014.), 92. To može poboljšati njihov životni prostor, ali iz toga proizlazi daljnja koncentracija i fiziËko odva-janje od ostatka društva, što dugoroËno može naštetiti romskim obiteljima, jer Ëak ni koristi koje imaju od poboljšanog stanova-nja neÊe biti održive ako segregacija prijeËi stanovnike u prilici za sudjelovanjem u širim gospodarskim i društvenim aktivnostima.

To upuÊuje na zakljuËke kako je romsko naselje ono koje se nastoji odvojiti ne samo simboliËki, veÊ i fiziËki, Ëime se izravno povlaËe socijalne/etniËke granice i izravno definira „drugost“‘


kao praksa iskljuËivanja iz „našeg“ životnog prostora. ono što se pokazuje jest da romi nisu samo reprezentacija etniËke ili na-cionalne drugosti za dominantnu društvenu skupinu, veÊ i one biopolitiËke kako je definiraju foucault i agamben.16 giorgio agamben,

Homo sacer (standford: stanford University Press, 1998.), 72. PosuujuÊi terminologiju iz politiËkih znanosti, društvena ili politiËka organizacija poput državne, regionalne ili lokalne samouprave upravlja svojim teri-torijem kao homogenom cjelinom omeenom simboliËkim i/ili fi-ziËkim granicama. granica je kljuËno mjesto na kojemu ureenje koje dominira u središtu biva suspendirano i upravo tu na rubu nalazimo romska naselja. U njima nailazimo na prostor u kojem se odvija borba za goli život, kroz deprivaciju temeljnih ljudskih i politiËkih prava (stanovanje, školovanje, hrana), koji pripad-nika/cu romskog naselja pretvara u postmoderni homo sacer od kojeg je odustao pravni i politiËki sustav te koji je izložen izni-mnoj ranjivosti.

Nekoliko sudionika provoenja mjera za poboljšanje stanova-nja, kao i romskih udruga, navelo je legalizaciju kao najakutniji problem s kojim se romi susreÊu u vezi sa stanovanjem. rok za prijavu istjecao je u lipnju 2013., a veÊina roma žalila se kako ne mogu pribaviti potrebne dokumente, što je prouzrokovalo paniku i otvoreno nezadovoljstvo u gotovo cijeloj Hrvatskoj. saborski zastupnik romske nacionalne manjine tražio je produženje roka za legalizaciju, a u nekoliko navrata dogaali su se i organizirani prosvjedi romskog stanovništva protiv tog procesa.17 Luka Špac, ‘Protiv

legalizacije prosvjed organizirali — romi’, web-portal slobodne Dalmacije, 2013. <http://www.slobodna-

dalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/articleView/articleid/222420/Default.aspx.>, pristupljeno 21.

sijeËnja 2016. iako lokalna samouprava može donijeti odluku kojom se u odreenim sluËajevima odobrava djelomiËno ili potpuno oslo-baanje od plaÊanja komunalnog doprinosa, izvješÊa civilnog društva upozoravaju da se problem pojavljuje u dugu za komu-nalije zbog kojeg vjerojatno znaËajan dio stambenih objekata romskih kuÊanstava nije moguÊe legalizirati.18 friedman i Horvat, Evaluacija

Nacionalne strategije za ukljuËivanje Roma u RH, 15. Ti objekti vjerojatno neÊe uÊi u proces legalizacije ni u daljnjoj buduÊnosti, s obzirom na to da je

plaÊanje zaostataka malo vjerojatno zbog visoke razine nezapo-slenosti i siromaštva. informacije o praksama provedbe legaliza-cijskog procesa pojedinih gradova i županija rijetko su dostupne i nisu sustavno analizirane, pa tako ni za grad Zagreb.

od svih posjeÊenih lokacija u sklopu ovoga projekta (Vrtni put, Dumovec, struge i Planinska ulica), struge se pokazuju kao najproblematiËnije po pitanju legalizacije jer gotovo nijedan objekt nije legaliziran niti je u postupku. iz istraživanja i razgo-vora sa stanarima vidljivo je da zagrebaËke romske obitelji nisu zadovoljne procesom legalizacije, koja ide presporo i koja pred najveÊi broj siromašnih zagrebaËkih roma stavlja nepremostive prepreke. romi naime nemaju prihoda ni za plaÊanje režijskih troškova, naknade za korištenje vode te drugih troškova i dava-nja. Vrlo se teško snalaze u pretjerano birokratiziranom sustavu koji zahtijeva raspolaganje informacijama i znanjima koja ne posjeduju. sliËne poteškoÊe iz istraživanja podudaraju se i s iz-vješÊem grada Zagreba. Naime, zemljišta i objekti na lokacijama na kojima žive romi u vlasništvu su treÊih osoba, što predstavlja imovinsko-pravni problem. Kroz romske udruge stanovnici tih naselja upozoravali su nadležne institucije i Vladu na netranspa-rentan proces legalizacije romskih naselja i objekata, pri Ëemu osobe zadužene za informiranje o legalizaciji i one koje raspolažu novcem za legalizaciju, navode, ucjenjuju romske obitelji.19 Nacio-

nalna koordinacija vijeÊa romske nacionalne manjine, ‘romska manjina prozvala Vladu da im se uskraÊuje

novac’, Romska Istina 7 (2013.), 99. romska nacionalna manjina svakodnevno živi u strahu od rušenja objekata i kuÊa, bez financijske potpore za legalizaciju socijalno ugroženim obiteljima. Ponekad se pojav-ljuju i sluËajevi gdje se rome preseljavalo iz jednog dijela grada u drugi, uz obeÊanje kako Êe status biti riješen.

Dodatan je problem integracije neriješen status, odnosno držav-ljanstvo brojnih roma, što rezultira poražavajuÊim uËincima na kvalitetu njihova života, odnosno moguÊnost integracije, s ob-zirom na to da su praktiËno stranci u rH te ne mogu legalizirati stambene objekte, ali ni riješiti zdravstveno osiguranje i druga


važna pitanja.20 rH puËki pravobranitelj, IzvješÊe puËke pravobraniteljice za 2014. godinu, 34.

ako su neke od romskih obitelji odluËile promijeniti mjesto stanovanja i zatražiti useljenje u neke od socijalnih stanova koje nudi grad Zagreb, poput onih u Novom jelkovcu, takoer su ponovno nailazili na probleme odvajanja i segregacije. Vrlo specifiËan problem tog novonastalog naselja pokazao se u ne-kim istraživanjima kroz broj useljenih s velikim brojem djece, najËešÊe pripadnika romske manjine. istraživanje je pokazalo da veÊini stanara Novog jelkovca takva situacija nije ugodna i velik broj smatra kako grad treba imati veÊu i strožu ulogu te na neki naËin „zaštititi“ graane i samim time bolje urediti naselje.21

anelina svirËiÊ gotovac i jelena Zlatar, Novi Jelkovec ili Sopnica − Jelkovec kao primjer POS-ovog naselja

(Zagreb: institut za društvena istraživanja u Zagrebu, 2015.), 11. Takvim sentimentima kod stanovnika otvara se poseban problem segregacije i Ëak getoiza-cije unutar naselja.

Zaključak

Pokazuje se kako je legalizacija bespravno sagraenih objeka-ta ad hoc rješenje kojim nije na sustavan i koherentan naËin poboljšano ukljuËivanje naselja u ostatak grada, veÊ je dovelo do panike i straha meu romskim stanovnicima te daljnje ne-sigurnosti u vezi s njihovim stambenim pitanjem. ako se vlasti u nekim sluËajevima odluËe na rušenje nelegalnih objekata ili preseljenje stanovništva, potrebno je upozoriti kako im meu-narodni pravni okvir ne ide u susret. europski sud za ljudska prava donio je presude protiv Bugarske i slovaËke u sluËajevima preseljenja roma iz njihovih naselja ili rušenja njihovih kuÊa zakljuËivši kako se njihov stambeni objekt, iako je bio ilegalan, smatra njihovim vlasništvom te je u takvim sluËajevima rijeË o društveno ugroženim skupinama Ëije potrebe moraju biti poseb-no razmatrane pri poduzimanju proporcionalnih mjera vlasti.22

Europska komisija, Report on the Implementation of the EU Framework for National Roma Integration Strategies. COM (2014) 209 final, 8.

iako je legalizacija zamišljena kao dio procesa desegregacije, pokazuje se kako svi važni strateški dokumenti na državnoj i

lokalnoj razini zanemaruju desegregaciju kao radnju ili postupak kojim se prekida postojeÊe odvajanje dviju ili više društvenih skupina za poboljšanje procesa njihove integracije. radije se inzistira na poboljšanju uvjeta stanovanja roma u segregiranim naseljima u kojima veÊ borave, pritom zanemarujuÊi njihove javne sadržaje i prometnu povezanost s ostatkom, Ëime margi-nalnost ostaje trajno neriješena.

s obzirom na to da veÊina izvješÊa ukazuje na slabu koordini-ranost i djelovanje jedinica lokalne samouprave u cjelokupnom procesu Nacionalne strategije, lokalnim se razinama preporuËuje suradnja i korištenje eU fondova za regionalni razvoj, Ëime bi se u strukture regionalne i lokalne samouprave implementirali du-goroËno financirani programi poboljšanja statusa romskog sta-novništva. ono što je takoer izostalo jest suradnja s lokalnim romskim zajednicama, vijeÊima i udrugama, koji bi u buduÊoj implementaciji Strategije trebali imati veÊu i znaËajniju ulogu.

BiBLiografija

agamben, giorgio, Homo sacer

(standford: stanford University

Press, 1998.).

BabiÊ, Milena, i Ljubomir MikiÊ

IzvješÊe organizacija civilnog

društva o provoenju Nacionalne

strategije za ukljuËivanje Roma

i Akcijskog plana DesetljeÊa

u Hrvatskoj u 2012. i 2013.

godini (Budimpešta: Decade

of roma inclusion secretariat

foundation, 2014.).

Der spiegel, ‘The Plight of the

roma: europe’s Unwanted

People’, 2014. <http://www.

spiegel.de/international/europe/

europe-failing-to-protect-

roma-from-discrimination-and-

poverty-a-942057-2.html>,


europska komisija, Report on

the Implementation of the EU

Framework for National Roma

Integration Strategies. COM

(2014) 209 final (Brussels:

commission of the european

communities, 2014.).

friedman, eben, i Maja Horvat,

Evaluacija Nacionalne strategije

za ukljuËivanje Roma u RH

(Zagreb: Ured Vlade rH za

ljudska prava i prava nacionalnih

manjina, 2015.).

grad Zagreb, Socijalni plan Grada

Zagreba 2014. — 2020. (Zagreb:

službeni glasnik grada Zagreba,

2014.).

Nacionalna koordinacija vijeÊa

romske nacionalne manjine,

‘romska manjina prozvala Vladu

da im se ukraÊuje novac’, Romska

istina 7 (2013.), 9.

PotoËnik, Dunja, i jasmina Papa,

Marijana ŠalinoviÊ, jasna BarberiÊ,

ur., Romska svakodnevica u

Hrvatskoj: prepreke i moguÊnosti

za promjenu (Zagreb: UNDP,

2014.).




Zarez 398-9 (19.12.2014.), 22-4

i 33.

rH puËki pravobranitelj, IzvješÊe

puËke pravobraniteljice za 2014.

godinu (Zagreb, 2015.).

svirËiÊ gotovac, anelina, i jelena

Zlatar, Novi Jelkovec ili Sopnica

− Jelkovec kao primjer POS-ovog

naselja (Zagreb: institut

za društvena istraživanja u

Zagrebu, 2015.).

Špac, Luka, ‘Protiv legalizacije

prosvjed organizirali - romi’,

web-portal Slobodne Dalmacije,

2013. <http://www.slobodnadal-

macija.hr/Hrvatska/tabid/66/

articleType/articleView/ar-

ticleid/222420/Default.aspx>,


Vlada republike Hrvatske,

Akcijski plan za provedbu

Nacionalne strategije za

ukljuËivanje Roma,

za razdoblje od 2013. do 2015.

godine (Zagreb: Vlada republike

Hrvatske, 2013.).

Vlada republike Hrvatske,

Nacionalna strategija za

ukljuËivanje Roma, za razdoblje

od 2013. do 2020. godine

(Zagreb: Vlada republike

Hrvatske, 2012.).

Tihana BertekKad sam jednom prilikom pripremala tekst o pravnom statusu roma i problemima povezanim s njegovom nereguliranošÊu, da bih uopÊe ušla u naselje i zadobila povjerenje svojih sugovornika, jedne obitelji, trebala mi je pratnja romskoga predstavnika. iako se sâm kvart nije doimao osobito opasnim ili stranim, za uspostavu kontakta s njegovim stanovnicima ipak je bilo potrebno posredovanje. To naselje možda nije fiziËki odijeljeno od ostatka grada − iako je donekle izolirano na njegovoj periferiji − ali je omeeno nekim drugim, manje opipljivim, ali svakako djelotvornim granicama. svi možda živimo u istome gradu, no distanca izmeu „nas“ i „njih“ višestruka je: geografska, klasna, etniËka, pravna… Primjerice, brojni pripadnici romske nacionalne manjine nemaju dokumente na temelju kojih bi mogli ostvariti zakonit boravak u republici Hrvatskoj, i samim time lišeni su pristupa brojnim uslugama i privilegijama koje imaju ostali stanovnici grada − od obrazovanja i zaposlenja pa do zdravstvene zaštite.

Dakle, romi, ali i druge marginalizirane skupine, ne samo da su nevidljivi pred zakonom veÊ su podruËja u kojima žive, u iznimno lošim uvjetima, svojevrsne praznine u urbanoj geografiji. Kad govorimo o položaju roma, možemo upotrijebiti „topološku dihotomiju odnosa centra i periferije“ koja se oËituje, s jedne strane, „u smještaju veÊine romskih naselja na vanjske rubove grada (Ëija marginalnost dolazi do izražaja pogotovo kad se njihov izgled usporedi s konstantnim dotjerivanjem gradskog centra)“, a s druge strane „u poziciji romskog stanovništva u društvenom životu grada“, kako objašnjavaju KovaËiÊ, sekelj i Vene.1 ana KovaËiÊ, i sanja sekelj, Lea Vene, ‘Ne možeš hodati ravno kad cesta krivuda…*’, Zarez

398−9 (19.12.2014.), 20. razlog je tomu Ëinjenica da romi predstavljaju nešto što ne želimo vidjeti, što želimo iskljuËiti iz idealizirane ideje grada. istraživanje romskih naselja2 Valja napomenuti da u nekim

naseljima koja obiËno percipiramo kao „romska“ ne stanuju samo pripadnici romske nacionalne manjine,

veÊ i siromašne obitelji hrvatske ili neke druge nacionalnosti, nezaposleni, ljudi koji žive od socijalne

pomoÊi, beskuÊnici i tako dalje. provedeno u sklopu projekta Ëiji je proizvod i ova publikacija pokazalo je da se statistiËki uobiËajena

Skrivene nacije ili o konceptualno-geografSkim aSpektima „drugoSti“ u Suvremenoj umjetnoSti

tiHana Bertek

socijalna distanca dominantnih društvenih skupina hrvatske populacije naspram roma manifestira i prostorno, primjerice položajem naselja Vrtni put i struge. Naime, struge su odvojene žiËanom ogradom od susjedne industrijske parcele, a granica s (neromskim) susjedstvom naglašena je improviziranom „tampon-zonom“ koja stvara osjeÊaj geta, dok je Vrtni put okružen skladišnim prostorima i neureenim okolišem.

Meutim, unatoË fiziËkim barijerama, takva mjesta nisu potpuno iskljuËena;3 Kako navodi giorgio agamben: „ono što navlastito karakterizira iznimku jest da ono

što je iskljuËeno nije stoga apsolutno bez odnosa s normom; nasuprot, norma ostaje povezana s njom u

obliku suspenzije. Norma se primjenjuje na iznimku neprimjenjujuÊi se, odmiËuÊi se od nje […] U ovom

je smislu iznimka uistinu, etimološki, iz-uzeta [ex-capere] a ne jednostavno iskljuËena”. Može se reÊi

da je u sluËaju roma, ali i marginaliziranih, prezrenih skupina opÊenito na djelu „temeljna lokalizacija

[Ortung], koja se ne ograniËava na razlikovanje onoga što je unutra i onoga što je vani, normalnog stanja

i kaosa, nego meu njima ocrtava prag [izvanredno stanje] poËevši od kojega unutarnje i izvanjsko ulaze

u one kompleksne topološke odnose koji omoguÊuju valjanost poretka“. — giorgio agamben, Homo sacer:

Suverena moÊ i goli život. (Zagreb: Multimedijalni institut, arkzin, 2006.), 20 i 21. ona ostaju inkorporirana u gradsko tkivo kao njegov abjekt4 izrazom „abjekt“

referiram se na terminologiju julije Kristeve u knjizi Powers of Horror: An Essay on Abjection (1980.). koji služi iscrtavanju prostora „drugosti“ i tako utvruje zajedništvo „nas“ − legitimnih stanovnika i graana − podsjeÊajuÊi nas na privilegije koje ostvarujemo na temelju svojeg položaja. Možemo ustvrditi da nisu sve skupine ljudi u društvu ravnopravne te da nejednakost ima izrazitu prostornu dimenziju, odnosno da se manifestira ne samo konceptualno veÊ i urbanistiËki. rijeË je o oprostorenju etiËkih odnosa, odnosno konstruiranju prostora „drugih“, onih Ëiji je ljudski status na odreen naËin pod upitnikom, kako istiËu chris Philo i chris Wilbert.5 chris Philo i chris Wilbert,

‘animal spaces, Beastly Places: an introduction’, Animal Spaces, Beastly Places: New Geographies of Human-

Animal Relations (London & New York: routledge, 2000.), 10. oni objašnjavaju kako ta „imaginarna geografija“ suprotstavlja „nas“ i „njih“, ËineÊi njih dvojako „drugima“ − i konceptualno i geografski. imaginarna geografija implicira njihovu etiËku nevidljivost, oslobaajuÊi nas od odgovornosti za položaj, probleme i potrebe drugih. U tome smislu probleme koji se javljaju unutar takvih nevidljivih ili poluvidljivih zajednica − poput primjerice nasilja ili nedostatka infrastrukture − i ne percipiramo kao probleme sve dok ne iziu iz svojih zadanih okvira; tada postaju pitanje (moralne) higijene

grada utoliko što proistjeËu iz naËina života „drugih“, koji se razlikuje od našega te mu Ëak predstavlja prijetnju.

Čiji prostor?

Termin javni prostor naizgled podrazumijeva dvije stvari: ideju zajedništva i dostupnosti te pozadinu za svakodnevne aktivnosti i druženja. ako promotrimo povijest urbanog planiranja, uoËit Êemo da mu je glavni cilj „upravljanje javnim prostorima s ciljem izgradnje društvenosti i graanske ukljuËenosti te susreta meu strancima“, kako navodi ash amin. U sliËnome idealistiËkom tonu, amin ukazuje na tradiciju koja javni prostor vidi kao prostor slobodne i nesputane interakcije u kojem se potiËe tolerancija prema drugima, uživanje u urbanom doživljaju, poštivanje zajedniËkih dobara te interes za politiËka pitanja. Meutim, iako obiËno vjerujemo da javni prostor pripada svima, da nikoga ne iskljuËuje, treba imati na umu da on nije unaprijed zadana Ëinjenica niti je ideološki neutralan; naprotiv, „datost“ prostora prikriva odnose moÊi koji u njemu djeluju i upravo se u njemu proizvodi, perpetuira, transformira i regulira razliËitost. Kao što objašnjavaju sharon sutton i susan Kemp,

Prostor je u srži neprekidnih strukturalnih nejednakosti kojima su osobito pogoene marginalizirane skupine poput etniËkih manjina ili siromašnih skupina. Povijesno gledano, dominantna društva nametala su hegemonijska poimanja prostora i vremena, ne samo silom (osvajanja, imperijalizam, kolonijalizam) veÊ i kontrolom nad mentalnim strukturama i materijalnim praksama, primjerice imenovanjem, mjerenjem i mapiranjem fiziËkog svijeta.7 sharon e. sutton i susan P. Kemp, The Paradox of Urban Space: Inequality and

Transformation in Marginalized Communities (Basingstoke: Palgrave Macmillan, 2011.), 1.

Drugim rijeËima, prostor nije prazna pozadina na kojoj se odvijaju društveni odnosi, veÊ je i sam proizvod tih odnosa te


tiHana Bertek

odražava politiku dominantnih skupina i njihove interese. U javnom se prostoru dodjeljuju i oduzimaju prava, uspostavljaju i propituju identiteti pojedinih skupina, ali i Ëitavog društva, te je on Ëesto poprište razliËitih tenzija i neslaganja. stoga proces teritorijalizacije možemo shvatiti kao pripisivanje identiteta kolektivnim subjektima unutar struktura moÊi, a to pripisivanje nije pitanje izbora, veÊ proizlazi iz društvenog konteksta u kojem se definira normativna kategorija, ali i sve one koje ne zadovoljavaju normu. Tim identitetskim kategorijama, jasno, pripada i manje privilegija unutar zajednice s obzirom na to da nisu njezini uistinu punopravni Ëlanovi.

U tekstu „agorafobija“ rosalyn Deutsch postavlja pitanje: „Kako slike javnog prostora stvaraju javne identitete za koje se Ëini da ih samo prikazuju?“ i obrnuto, s kojim toËno identitetima poistovjeÊujemo urbani prostor te „kako te slike stvaraju ono ‘mi’, odnosno javnost, i tko zamišljamo da jesmo dok zauzimamo propisano mjesto? Tko mora biti dislociran kako bi se jamËio autoritet te jedinstvene referentne toËke?“8 rosalyn Deutsche, ‘agorafobija’,

u: Leonardo KovaËeviÊ et al., ur., Operacija: grad. PriruËnik za preživljavanje u neoliberalnoj stvarnosti

(Zagreb: savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade, 2008.), 216. evidentno je da „mi“ definitivno nisu romi, izbjeglice, beskuÊnici, LgBT osobe, osobe s invaliditetom, psihiËki bolesne osobe itd. To potvruju, izmeu ostalog, natpisi u medijima poput: „BandiÊu, ako dou romi, ljudi u sopnici živjet Êe u strahu“ (Jutarnji list, 26. 2. 2009.); „ZagrepËani sele iz sopnice jer su im romi susjedi?“ (Dalje, 7. 5. 2009.); „izbjegliËka kriza negativno utjeËe na turizam“ (izjava Kolinde grabar-KitaroviÊ, cNBc, 19. 11. 2015.); „fotoreporter rastjerao tinejdžere koji su usred Zagreba napali tamnoputog djeËaka“ (Lupiga, 8. 8. 2015.); „HDZ, HDssB i HsP protiv gay brakova: ovo je katoliËka zemlja“ (Glas Istre, 11. 5. 2012.).

Oblikovanje medijske slike

VeÊina onoga što znamo o manjinskim društvenim skupinama nije rezultat neposrednog kontakta, veÊ najËešÊe proizvod medijski posredovane slike. Nikola PuhariÊ objašnjava da su „narativne i diskurzivne medijske prakse glavni formirajuÊi element percepcije manjina, pa tako i mišljenja i stava o njima.“9 Nikola PuhariÊ, ‘Konstrukcija margine: reprezentacija romskih naselja kroz medijski diskurs’,

Zarez 398−9 (19.12.2014.), 22. Drugim rijeËima, medijska reprezentacija „drugih“ istovremeno uËvršÊuje, odražava i konstruira njihov položaj u društvu, a s obzirom na njihov podreeni status, oni nemaju pristup alatima za stvaranje medijskih slika, kao ni glas u javnome prostoru. Lišeni moÊi upisivanja vlastitoga identiteta, izmješteni su iz pozicije subjekta i osueni ili na prikaze nametnute odozgo ili na nevidljivost. Meutim, prostor margine u kojem se nalaze potencijalno je mjesto formiranja otpora. Kako istiËe etienne Balibar, normativnom identitetu (s kojim se poistovjeÊuje idealna slika grada) neprekidno prijete „nomadski subjekti“ koji se opiru teritorijalizaciji, zadržavajuÊi se u politiËkoj „sivoj zoni“ koja može postati prostor subverzije i aktiviranja nenormativnih pozicija.10 Étienne Balibar, ‘europe as Borderland’,

izlaganje u sklopu serije predavanja alexander von Humboldt na temu humane geografije, Nijmegen

(10. studenoga 2004.), 4. Upravo je to prostor djelovanja društveno angažirane umjetnosti / umjetnosti u javnom prostoru,11 Termine

„društveno angažirana umjetnost“ i „umjetnost u javnom prostoru“ u ovome tekstu upotrebljavam kao

sinonime, referirajuÊi se na umjetnost koja zauzima poziciju umiješanog promatraËa, koja razvija strategije

društvene kritike, usmjerena je na društvene probleme, ostvaruje se u suradnji s marginaliziranim društvenim

skupinama, teži razvijanju politiËke svijesti te sudjeluje u izgradnji kontrajavnosti ili zajednice. svoje

shvaÊanje temeljim prvenstveno na definicijama Nicolasa Bourriauda, rosalyn Deutsche, chantal Mouffe

i claire Bishop. koja kao platforma na kojoj se raspravlja o temama koje se tiËu svih nastoji, izmeu ostalog, uËiniti vidljivima marginalizirane graane koji su iskljuËeni iz sudjelovanja u javnom životu. Kao što navode urednici publikacije Operacija: grad. PriruËnik za preživljavanje u neoliberalnoj stvarnosti, „u prostoru imaginacije mogu [se] redefinirati društvene okolnosti kako bi se barem privremeno postavilo novu dijagnozu stanja, ukazalo na skriveno ili ponudilo vizije koje dovode u pitanje


tiHana Bertek

polje realnog, ali zato afirmiraju nevidljive potencijale.“12 Leonardo

KovaËeviÊ et al., Operacija: grad. PriruËnik za preživljavanje u neoliberalnoj stvarnosti, 209.

Kako bi se pozabavila medijskom reprezentacijom onih Ëija je prisutnost u javnom prostoru „nepodobna“ i nepoželjna, umjetnica andreja KulunËiÊ osmislila je rad O stanju nacije, koji je prezentiran u galeriji Miroslav KraljeviÊ krajem 2008. godine. Projekt je bio strukturiran kao jednogodišnje istraživanje socijalne distance s fokusom na konstrukcijama slike drugog (u tome sluËaju prvenstveno roma, Kineza i homoseksualaca)13

U prvoj fazi projekta (istraživanja) navedene tri skupine odabrane su jer su se pokazale „kao nepoželjne

sastavnice u poklon-paketu dominantnog (nacionalnog) identiteta“. — Bojan Mucko, ‘o stanju

nacije andreje KulunËiÊ − normalizacija izmeu redaka’, Oris 64 (2010.), 163. u lokalnim medijima. s obzirom na to da je metodologija andreje KulunËiÊ obilježena suËeljavanjem razliËitih javnosti, preispitivanjem edukacijskih moguÊnosti umjetnosti, energijom timskog rada i hibridnim organizacijskim modelima na razmeu umjetnosti, aktivizma i graanskog organiziranja,14 Nataša iliÊ, ‘rad, lijenost, dokolica’,

u: Tihomir Milovac, ur., Neprilagoeni: KonceptualistiËke strategije u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti

(Zagreb: MsU, 2002.), 181. ne iznenauje da je O stanju nacije slojevit rad koji je ukljuËivao istraživanje i suradnju sa struËnjacima društvenih i humanistiËkih znanosti, a nastavio se radionicama, predavanjima i direktnim akcijama s namjerom poticanja preoblikovanja percepcije te svijesti o odgovornosti medija. Kako pojašnjava Hrvoje juriÊ, jedan od Ëlanova radne skupine, taj je projekt bio prvenstveno „istraživanje stanja ‘skrivene nacije’, odnosno percepcije i statusa onih koji se nalaze na rubu ili izvan ‘nacije’, i to u cilju konstatiranja pravog stanja nacije, tj. onoga što bi nacija kao prostornovremenska zajednica trebala biti.“15

ivana Bago i antonija MajaËa, ur.; Andreja KulunËiÊ, O stanju nacije (Zagreb: galerija Miroslav KraljeviÊ, 2008.), 17.

Direktne akcije ukljuËivale su objavljivanje „virus-vijesti“ koje su dominantno hrvatsko stanovništvo podsjeÊale na postojanje skupina koje se demoniziraju i Ëija se vidljivost u medijskom prostoru potiskuje unatoË tomu što s njima dijelimo društveni i životni prostor. cilj je bio otvoriti dijalog koji bi

na afirmativan i edukativan naËin ukljuËio suradnju „nas“ i „drugih“. Vješta eksploatacija konvencionalnih formi pokazala se dobrim naËinom suoËavanja dominantne kulture s vlastitim predrasudama te pretvaranja negativnih sadržaja u pozitivne. Vijesti su se oslanjale na zateËenu strukturu medijskoga diskursa i preoblikovale ga na gotovo nevidljiv naËin. Konkretno, to je znaËilo da su homoseksualne osobe, Kinezi i romi u vijestima bili prikazani na isti naËin kao i „prosjeËne“ Hrvatice i Hrvati. Na primjer, u jednom od Ëlanaka trgovkinja (a ne Kineskinja) iz Zagreba govori o tome što misli o novom urbanistiËkom rješenju KvatriÊa, dok u drugom Ëitateljica (a ne lezbijka) Nataša govori o želji za posvajanjem djeteta. Takve vijesti obraÊaju se „Ëitatelj[u] koji vrijednosne stavove o Kinezima preuzima direktno iz vijesti o ekonomskoj i identitarnoj prijetnji s Kajzerice, o ekstremizmu homoseksualaca Ëita u napetim reportažama sa Zagreb Pridea, a u crnoj kronici informira se o romima ubojicama“, kako objašnjava Bojan Mucko.16 Bojan Mucko,

‘Virus vijesti andreje KulunËiÊ: reafirmacija s margina’, »emu 20 (studeni 2011.), 14.

Projekt ne samo da ukazuje na to da su mediji uvelike zaslužni za kulturnu (ne)integraciju, uËvršÊivanje stereotipa i potiskivanje razliËitosti veÊ pruža pripadnicima manjinskih skupina moguÊnost samoreprezentacije, što je vrlo važno s obzirom na to da su „narativne i diskurzivne medijske prakse glavni formirajuÊi element percepcije manjina, pa tako i mišljenja i stava o njima“, kako istiËe PuhariÊ u svojoj analizi prikaza romskih naselja u medijima.17 PuhariÊ, ‘Konstrukcija margine: reprezentacija romskih

naselja kroz medijski diskurs’, 22. Umjetnost ovdje funkcionira kao platforma za artikuliranje zahtjeva iskljuËenih skupina − a da bi to postigli, moraju najprije biti dovedeni u sferu vidljivosti te proÊi svojevrsni proces politiËke subjektivizacije. Kroz projekt im je omoguÊeno da barem privremeno prisvoje alate za konstrukciju vlastitoga identiteta i izražavanje stavova i potreba.


tiHana Bertek

Od tipologije do patologije

Kako bi se pozabavio istim pitanjem − na koje sve naËine umjetniËka praksa može intervenirati u javni prostor − umjetnik Davor KonjikušiÊ odluËio se fokusirati na goruÊi problem − migraciju. Prema Zygmuntu Baumanu, imigrante možemo definirati kao „strance“ koji u nama pobuuju „strah od neodreenosti“ te predstavljaju „hermeneutiËki problem.“18

Zygmunt Bauman, Community: Seeking Safety in

an Insecure World (cambridge, Malden: Polity Press,

2001.), 148. izmješteni iz pozicije graana (oni nigdje ne pripadaju − za razliku od roma, koji su nepobitno prisutni, iako ne i poželjni u urbanom prostoru), imigranti nisu Ëak ni podreeni/marginalizirani, veÊ predstavljaju prostor nepostojanja, neËitljivosti i potpunog iskljuËenja. KonjikušiÊevi radovi, objedinjeni pod nazivom Sveti ljudi,19 Prema

knjizi Homo sacer: Suverena moÊ i goli život giorgia

agambena. ukljuËuju seriju fotografija migranata (kao i dokumentaciju reakcija i intervencija graana na postavljene fotografije u javnom prostoru) te višemjeseËno istraživanje, druženje, razgovore i aktivizam. PrizivajuÊi razmišljanja o povijesti fotografije kao medija pogodnog za nadzor i klasifikaciju (evidentiranje kriminalaca, sirotinje itd.), KonjikušiÊ fotografiji pristupa kao instrumentu za uspostavljanje i ocrtavanje teritorija drugoga, za definiranje uopÊenog izgleda − tipologije − i detektiranje svih odstupanja i

društvene patologije.20 allan sekula, ‘The Body and the archive’, October 39 (zima 1986.), 7. Kao polazište koristi službenu Šablonu za provjeru ispravnosti biometrijske fotografije,21

Dostupno na: <http://www.mup.hr/UserDocsimages/banneri2010/

sablona.pdf.>, pristupljeno 2. prosinca 2015. fotografirajuÊi tražitelje azila prema uputama, no pritom svjesno radeÊi jedva primjetne greške (npr. dopušta minimalne ekspresije lica). odbijanjem da migrante svede na bezliËnu statistiku, on u konaËnici razotkriva procese kojima se nacionalni identitet konstruira i održava homogenim.

simptomatiËan je pokušaj izlaganja fotoinstalacije Trg Europe: Slijepa pjega na Meunarodni dan izbjeglica, 20. lipnja 2014., koji je obustavio gradski ured za prostorno ureenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet. KonjikušiÊ komentira:

smatram da je nemoguÊnost da izložimo instalaciju na buduÊem [sic] Trgu europe pokazala kakav je uËinak moÊi,

odnosno vlasti, na pitanje javnih prostora. Za vrijeme europskih parlamentarnih izbora, na prozorima europske komisije bile su izložene fotografije ljudi razliËitih rasa i porijekla. snimljene u reklamnoj maniri, promovirale su ideju razliËitosti i tolerancije, odnosno ideju europe u kojoj svatko bez obzira na svoje porijeklo ima pravo na odluËivanje o svojoj sudbini. istovremeno za realna lica izbjeglica i tražitelja azila u istom prostoru nema mjesta.22

gordana KolanoviÊ, ‘izbjeglice su izuzete od svih standarda, pa tako i europskih — intervju s

Davorom KonjikušiÊem’, Tportal, 2014. <http://www.tportal.hr/kultura/kulturmiks/339169/

izbjeglice-su-izuzete-od-svih-standarda-pa-tako-i-europskih.html>, pristupljeno 3. prosinca 2015.


tiHana Bertek

Thomas Nail, primjerice, kritizira ideju nacije kao stabilnog/fiksnog entiteta, tvrdeÊi da je upravo migrant kljuËna politiËka figura našeg doba; on nije „iznimka koja potvruje pravilo“, veÊ temeljni preduvjet suvremene politike.23 eugene Wolters, ‘The figure

of the Migrant, an interview with Thomas Nail’, Critical Theory, 2015. <http://www.critical-theory.com/

the-figure-of-the-migrant-an-interview-with-thomas-nail/>, pristupljeno 3. prosinca 2015. Naime, ako teritorij shvatimo kao trajni proces na koji utjeËu brojni materijalni Ëimbenici, uvidjet Êemo da je migracija povijesna konstanta (a ne iznimka) koja oblikuje razliËite društvene kategorije s pomoÊu kojih reguliramo ne samo teritorij veÊ i politiËki, pravni i ekonomski poredak. U tome smislu možemo reÊi da postavljanjem slika migranata u javni prostor, Ëime im daje vidljivost, umjetnik propituje društveni konsenzus te nas navodi da se suoËimo s nestabilnim temeljima vlastitoga identiteta i pripadnosti. s druge strane, za razliku od andreje KulunËiÊ, koja u proces stvaranja ukljuËuje same osobe koje su lišene glasa, KonjikušiÊ se zadržava u poziciji autora − onoga koji kontrolira alate reprodukcije slika − dok migranti samo daju svoj pristanak da budu prikazani, ostajuÊi tako ipak u poziciji objekta u Ëije ime progovara netko drugi.

Kad nepodobni zapjevaju

od recentnijih primjera umjetniËkih praksi koje se kritiËki postavljaju prema društvenoj situaciji, propitujuÊi nasilje inherentno konstrukciji nacionalnog identiteta, možemo navesti performans siniše LabroviÊa održan sredinom listopada 2015. godine u centru Zagreba u organizaciji udruge Domino. Dvodnevnim programom radionica i performansa, u sklopu kojeg su uz LabroviÊa performanse izveli i ina sladiÊ te Bruno

isakoviÊ, organizatori su željeli proširiti svijest o ljudskim pravima te skrenuti pozornost na kljuËna pitanja nacionalnih, vjerskih, seksualnih i rodnih manjina uoËi predstojeÊih

hrvatskih parlamentarnih izbora. cijeli program nosio je naslov ZA DNO (Desnica novih obeÊanja) i bio je zamišljen kao svojevrsna parodija desniËarskog predizbornog skupa s rekvizitima poput crnih košulja, barjaka i transparenata koji pozivaju na „vjeru u boga i desniËarsku slogu“. PolazeÊi od Ëinjenice da najveÊi interes javnosti i medija pobuuju upravo pitanja tradicije i domoljublja,

odnosno njihove (zamišljene) prijetnje − poput primjerice izbjeglica iz sirije, istospolnih brakova ili prava na pobaËaj − organizatori su odluËili staviti te teme u fokus, odražavajuÊi retoriku predizbornih kampanja politiËkih stranaka.

LabroviÊev performans strateški je održan u središtu grada, na subotnjoj „špici“, kako bi potencijalna publika bila što veÊa, a sastojao se od umjetnikova „dirigiranja“ skupinom roma iz Meimurja koji su kombinirali katoliËke crkvene pjesme s ustaškima i izvikivali poznate parole iz repertoara govora mržnje u Hrvatskoj, ukljuËujuÊi one koje su


tiHana Bertek

upuÊene njima samima („Ubi, ubi cigana“). iako se radilo o prijavljenom performansu pa se nije ni oËekivala intervencija policije, LabroviÊ istiËe da je govor mržnje, a osobito širenje fašizma i ustaštva, kod nas postalo potpuno normalizirano, pa Ëak i pomodno, stoga veÊina ljudi, ali i institucija ne vidi u njemu ništa problematiËno ili alarmantno. on smatra da se radi „o puno dubljim kretanjima, koja ne ukljuËuju samo dnevnu politiku, nego ono što bi se moglo nazvati karakterologijom našeg naroda i nekih politiËkih procesa,“ dodajuÊi da je „stari set politiËkih pojmova zamijenjen nizom novih pojmova, no ako ih u bilo kojem trenutku dovedete u pitanje, vi ste odmah narodni neprijatelj.“24 antonela MarušiÊ, ‘siniša LabroviÊ: ako DNo pobijedi na izborima

vladat Êemo peruškom, perom i motikom!’, CroL, 2015. <http://www.crol.hr/index.php/kultura/7088-sinisa-

labrovic-ako-dno-pobijedi-na-izborima-vladat-cemo-peruskom-perom-i-motikom>, pristupljeno 11. sijeËnja

2016. ironiËno, osuivanje diskriminatornih i fašistoidnih stavova u trenutaËnoj politiËkoj klimi smatra se neprijateljstvom prema državi, kojoj prijete ne samo vanjski Ëimbenici veÊ, važnije, oni unutarnji (homoseksualci, romi itd.).

UkljuËivanjem pripadnika romske nacionalne manjine umjetnik je postavio pitanje o ljudskim pravima i jednakim moguÊnostima za sve graane i graanke Hrvatske (i one koji se tako osjeÊaju). No kako se skupine koje su odreene kao nejednake, kao stigmatizirane, mogu oduprijeti izravnim i manje izravnim oblicima diskriminacije i nametanju stereotipa? Uzvikivanje parola „MamiÊu, cigane“, „Za dom spremni“, „Mi, Hrvati“ i stihova pjesme „evo zore, evo dana“ skupine roma proizvelo je efekt Ëuenja ili Ëak oËuenja, s obzirom na to da su oni koji su tradicionalno objekt govora mržnje tom prilikom zauzeli poziciju subjekta te na taj naËin suoËili dominantno stanovništvo s njegovim predrasudama. „ja mislim da je apsurd jedna od strategija koja je legitimna u umjetnosti. s druge strane, sama situacija i stanje u društvu je, rekao bih − tragiËno. U apsurdu ja osobno vidim Ëak i izlaz, odreenu vrstu smjera za buduÊnost“, objasnio je LabroviÊ.25 MarušiÊ, ‘ako DNo pobijedi na izborima vladat Êemo peruškom, perom

i motikom!’ UËinjen oËiglednim, apsurd postaje − možda ne osobito

uËinkovita, ali svakako prikladna − strategija izražavanja otpora. Kad je izreËena glasom onih prezrenih, netrpeljivost koja je tradicionalno usmjerena prema njima gubi svoj uËinak te postaje besmislena. PišuÊi o Ëinu reaproprijacije stigmatizirajuÊih etiketa, galinsky et al. definiraju reaproprijaciju kao fenomen u kojem marginalizirana i nepoželjna skupina prevrednuje nametnutu negativnu etiketu tako da je svjesno primjenjuje na sebe.26 adam D. galinsky, i Kurt Hugenberg, carla groom, galen V. Bodenhausen, ‘The reappropriation of

stigmatizing labels: implications for social identity’, u: Research on Managing Groups and Teams 5 (elsevier

science Press, 2003.), 231. UzvikujuÊi „Ubi, ubi cigana“, dakle, meimurski romi prisvajaju govor mržnje, dovodeÊi reËeni imperativ ubojstva do apsurda zazivanjem vlastitoga uništenja. Takvim postupkom umanjuje se uËinak pogrdnih ili ponižavajuÊih izraza jer se onima koji su ih izvorno upotrebljavali kako bi izrazili svoju navodno superiornu poziciju oduzima privilegija njihove upotrebe. Drugim rijeËima, „autoreferencijalna upotreba etikete, posebice onda kad je drugima nedostupna, može biti oblik moÊi, pa makar samo simboliËke i jeziËne.“27 galinsky et al., ‘The reappropriation

of stigmatizing labels: implications for social identity’, 234. Meutim, za poduzimanje konkretnih promjena to nije dovoljno, veÊ je potrebna i osviještenost gledatelja, odnosno kolektivno prepoznavanje diskriminacije i njezinih negativnih posljedica, Ëemu umjetnost može doprinijeti.

U službi neoliberalizma ili protiv njega?

Usprkos spomenutim pozitivnim pomacima koji se ostvaruju kroz umjetnost − razotkrivanje onoga što dominantni konsenzus teži zasjeniti i zatrti, davanje glasa onima koji su ušutkani u okviru postojeÊe hegemonije, uspostava (barem privremenih) kontrajavnosti na mikrorazini28 Deutsche, ‘agorafobija’, 226. − potrebno je osvijestiti korelaciju izmeu raspada društvenih institucija i jaËanja angažirane umjetnosti / umjetnosti u javnom prostoru. jednostavno reËeno, umjetniËko djelovanje danas

BiBLiografija

agamben, giorgio, Homo sacer:

Suverena moÊ i goli život.

(Zagreb: Multimedijalni institut,

arkzin, 2006.).

amin, ash, ‘collective culture and

Urban Publicspace’ Public Space,

<http://www.publicspace.org/en/

text-library/eng/b003-collective-

culture-and-urban-public-space>,


Bago, ivana, i antonija MajaËa,

ur., Andreja KulunËiÊ: O stanju

nacije (Zagreb: galerija Miroslav

KraljeviÊ, 2008.).

Balibar, Étienne, ‘europe as

Borderland’: izlaganje u sklopu

serije predavanja alexander

von Humboldt na temu

humane geografije, Nijmegen,

10. studenoga 2004. <http://

socgeo.ruhosting.nl/colloquium/

europe%20as%20Borderland.pdf>,

pristupljeno 10. srpnja 2012.

Bauman, Zygmunt, Community:

Seeking Safety in an Insecure

World (cambridge, Malden: Polity

Press, 2001.).

Deutsche, rosalyn, ‘agorafobija’,

u: Leonardo KovaËeviÊ et al., ur.,

Operacija: grad. PriruËnik za

preživljavanje u neoliberalnoj

stvarnosti (Zagreb: savez za

centar za nezavisnu kulturu i

mlade, 2008.).

galinsky, adam D. i Kurt

Hugenberg, carla groom, galen

V. Bodenhausen, ur., ‘The

reappropriation of stigmatizing

labels: implications for

socialidentity’, Research on

Managing Groups and Teams 5

elsevier science Press, 2003.

iliÊ, Nataša, ‘rad, lijenost,

dokolica’, u: Tihomir Milovac, ur.,

Neprilagoeni: KonceptualistiËke

strategije u hrvatskoj suvremenoj

umjetnosti (Zagreb: MsU, 2002.).

KolanoviÊ, gordana, ‘izbjeglice

su izuzete od svih standarda,

pa tako i europskih ∑ intervju s

Davorom KonjikušiÊem’, Tportal,

2014. <http://www.tportal.hr/

kultura/kulturmiks/339169/

izbjeglice-su-izuzete-od-svih-stan-

darda-pa-tako-i-europskih.html>,


KovaËeviÊ, Leonardo et al.,

Operacija: grad. PriruËnik za

preživljavanje u neoliberalnoj

stvarnosti (Zagreb: savez za

centar za nezavisnu kulturu i

mlade et al., 2008.).

KovaËiÊ ana, i sanja sekelj, Lea

Vene, ‘Ne možeš hodati ravno kad

cesta krivuda…*’, Zarez 398−99

(19. 12. 2014.), 20-1.

Krajišnik, Đore, ‘ana Vilenica:

stanovlasništvo je postalo strate-

gija preživljavanja’, Osloboenje,

2015. <http://www.oslobodjenje.

ba/kun/ana-vilenica-stanovlasni-

stvo-je-postalo-strategija-preziv-

ljavanja>, pristupljeno 1. prosinca

2015.

MarušiÊ, antonela, ‘siniša

LabroviÊ: ako DNo pobijedi na

izborima vladat Êemo peruškom,

perom i motikom!’, intervju sa

sinišom LabroviÊem. CroL, 2015.

<http://www.crol.hr/index.php/

kultura/7088-sinisa-labrovic-

ako-dno-pobijedi-na-izborima-

vladat-cemo-peruskom-perom-i-

motikom>, pristupljeno 11. sijeËnja

2016.

Mucko, Bojan, ‘O stanju nacije

andreje KulunËiÊ − normalizacija

izmeu redaka’, Oris 64 (2010.),

160-167.

Mucko, Bojan, ‘Virus vijesti

andreje KulunËiÊ: reafirmacija

s margina’, »emu 20 (studeni

2011.), 9-14.

Philo, chris, i chris Wilbert,

‘animal spaces, Beastly Places:

an introduction’, Animal Spaces,

Beastly Places: New Geographies

of Human-Animal Relations

(London & New York: routledge,

2000.), 1-37.




Zarez 398−99 (19. 12. 2014.),

22-4 i 33.

sekula, allan, ‘The Body and the

archive’, October 39, (zima 1986.)

sutton, sharon e. i susan P. Kemp,

The Paradox of Urban Space:

Inequality and Transformation in

Marginalized Communities (Basin-

gstoke: Palgrave Macmillan, 2011.).

Wolters, eugene, ‘The figure of

the Migrant, an interview with

Thomas Nail’, Critical Theory,

2015. <http://www.critical-theory.

com/the-figure-of-the-migrant-

an-interview-with-thomas-nail/>,


Yúdice, george, The Expediency

of Culture: Uses of Culture in the

Global Era (Durham & London:

Duke University Press, 2003.).

iZVori foTografija:

antun MaraËiÊ i Davor KonjikušiÊ

uvelike zamjenjuje ono politiËko, ali bez realne i dugoroËne uËinkovitosti. Možemo uoËiti i rascjep izmeu uËinka na materijalnoj i simboliËkoj razini. Kako istiËe ana Vilenica, „akumulacija znanja do kojeg umetnici dolaze u svojim istraživanjima se najËešÊe ne vraÊa u lokalnu zajednicu, a simboliËki i finansijski kapital akumuliraju sami umetnici i svet umetnosti.“29 Đore Krajišnik, ‘ana Vilenica: stanovlasništvo je postalo strategija

preživljavanja’, Osloboenje, 2015. <http://www.oslobodjenje.ba/kun/ana-vilenica-stanovlasnistvo-

je-postalo-strategija-prezivljavanja> pristupljeno 1. prosinca 2015. Umjetnici su ti koji zadržavaju autorstvo nad radovima, oni ih izlažu, putuju, o njima govore. PišuÊi o funkciji kulture danas, george Yúdice objašnjava da je „ekspanzija neoliberalne doktrine prebacila odgovornost za socijalnu skrb s države na civilno društvo, transformirajuÊi kulturu u prostor novih oblika društvenog upravljanja.“30 george Yúdice, The Expediency of Culture: Uses of Culture in the Global Era

(Durham & London: Duke University Press, 2003.), 6. slijedeÊi Yúdicea, Vilenica upozorava da „paradoksalno, sveprisutna socijalna kulturna i umetniËka praksa i sve veÊi broj kulturnih i umetniËkih NVo-a ne ukazuju na zdravo društvo, veÊ su više oËajniËki pokušaj koji cilja rešavanju kompleksnih pitanja kao što su nezaposlenost, loši uslovi stanovanja ili konflikti u migrantskim Ëetvrtima.“31

Krajišnik, ‘ana Vilenica: stanovlasništvo je postalo strategija preživljavanja’. U tome smislu projekte kao što su O stanju nacije, Sveti ljudi ili ZA DNO možemo promatrati dvojako: kao subverzivne prostore aktivizma i osnaživanja koji se stvaraju unutar neoliberalnog poretka, ali i kao simptome propasti socijalne države − prakse koje se ponašaju kao aktivistiËke ili socijalne, no istovremeno su osloboene odgovornosti (ali i utjecaja) izvan sfere umjetnosti. stoga možemo zakljuËiti da unatoË tomu što „predstavljaju važnu dimenziju demokratske politike, kritiËke umjetniËke prakse [ne mogu] samostalno provesti transformacije potrebne za uspostavljanje nove hegemonije.“32 Deutsche, ‘agorafobija’, 227. ipak, da parafraziram anu Vilenicu, Ëinjenica da umjetnost ne može odgovoriti na pitanja kojima se bavi ne znaËi da ih ne treba i nastaviti postavljati.

ARCHIsquad − odred za arhitekturu savjesti − otvorena je arhitektonska platforma iz Zagreba, angažirana u polju društve-no odgovorne arhitekture kroz istraživaËke, edukativne i gradbene projekte unutar interdisciplinarnih i internacionalnih suradnji, a koje ukljuËuju lokalnu zajednicu. izbor projekata: ‘izvan fokusa: arhitektura davanja’, ciklus preda-vanja vodeÊih svjetskih struËnjaka u polju društveno odgovorne arhitekture, arhitektonski fakultet u Zagrebu, 2007. i 2008.; ‘o stanju nacije’, arhitektonsko oblikovanje umjetniËkog projekta i izložbe andreje KulunËiÊ, galerija Miroslav KraljeviÊ, 2008.; ‘Muljara’, arhitektonsko istraživanje i radionica o transforma-ciji paleoindustrijskog kompleksa bivše cementare u suvremeni habitat, Muzej grada Zagreba, 2010.; ‘ovo bi mogla biti moja ulica’, scenografija, ZagrebaËko kazalište mladih, 2010.; ‘hitnaarhitektura’, program ciklusa otvorenih arhitek-tonskih savjetovališta graana, galerija Prozori, Knjižnica silvija strahimira KranjËeviÊa, 2011.; festival Vizura Aperta, Momjan, 2011., Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, 2012.; Dani zagrebaËke arhitekture, Društvo arhitekata Zagreba, 2012., Muzej moderne i suvremene umjetnosti rijeka, 2014.; Festival Æeljezara, sisak, 2015.

Tihana Bertek (1987.) završila je engleski jezik i književnost i povijest umjetnosti na filozofskom fakultetu u Zagrebu te rodne studije na centralnom europskom sveuËilištu u Budimpešti. Trenutno radi u udruzi B.a.B.e., kao ured-nica na portalu Vox Feminae i Ëasopisu Zarez te kao prevoditeljica. Dugogo-dišnja je suradnica portala Kulturpunkt, a pisala je i za H-alter i TreÊi program Hrvatskog radija.

Tamara Bjažić Klarin znanstvena je suradnica u institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je na arhitektonskom fakultetu, a doktorirala na odsjeku za povijest umjetnosti filozofskog fakulteta u Zagrebu. PodruËja znanstvenog interesa su joj povijest i teorija arhitekture i urbanizma 20. stoljeÊa. sudjelovala je na više znanstvenih projekata. autorica je više ra-dova objavljenih u Ëasopisima Prostor, Radovi Instituta za povijest umjetnosti i Æivot umjetnosti, poglavlja u knjigama i enciklopedijskih natuknica. scena-ristica je emisije Trikultura − arhitektura i dizajn Hrvatske televizije. sudje-lovala je na nizu konferencija i skupova (iPU, Zagreb i split; iUaV, Venecija; gHi, Hamburg; Muzej suvremene umjetnosti, Varšava; Mao, Ljubljana i dr.). stipendistica je Vlade republike francuske (ifa i fLc, Pariz, 2006.) i Švicarske nacionalne zaklade za znanost (gta eTH u Zürichu, 2014.).

Antonija Komazlić apsolventica je diplomskog studija sociologije i španjolskog jezika na filozofskom fakultetu u Zagrebu. surauje na projektima i inicijativama usmjerenim na pitanje javnosti u urbanom kontekstu i djelova-nja civilnog društva u procesima oblikovanja javnog i zajedniËkog prostora.

Piše za portal Pogledaj.to, a objavljivala je i u Ëasopisima Zarez i Oris. Kao suradnica programa aRs PUBLICae Udruge za interdisciplinarna i interkultu-ralna istraživanja bila je dio autorskog tima projekta Novi kvartovi, koji je kroz suvremene umjetniËke produkcije i teorijske refleksije u recentnim cjelovito projektiranim zagrebaËkim stambenim naseljima propitivao prostorne politike koje ih oblikuju. U okviru iste udruge vodi projekt Gredelj − stanje izmeu, koji u vremenu izmeu gašenja industrije i reurbanizacije afirmira buduÊu ulogu toga kompleksa kao jednog od kljuËnih prostornih resursa Zagreba.

Jere Kuzmanić roen je u splitu 1990. U srpnju 2015. završio je diplomski studij arhitekture i urbanizma u Zagrebu s odliËnim uspjehom i studentskom nagradom Miroslav Kollenz. Tijekom studija sudjelovao je na nizu hrvatskih i stranih radionica, ljetnih škola i konferencija. objavio je nekoliko tekstova o samogradnji i modelima proizvodnje i organizacije prostora življe-nja. arhitektonsku praksu stekao je u amsterdamu u arhitektonskom uredu dearchitekten cie. Trenutno studira urbanizam i prostorno planiranje na spe-cijalistiËkom diplomskom studiju pri TU Delftu i živi u rotterdamu u housing communityju Poortgebouw.

Nikola Puharić diplomirao je na fakultetu politiËkih znanosti i apsolvent je filozofskog fakulteta. Kao Ëlan udruge socijalni rub: zanimljive neispriËane priËe radio je na projektima Marginalnost, Neprimjereni spome-nici i Institucije memorije. Kao dio inicijative mladih za ljudska prava radio je na prikupljanju informacija o stanju prava nacionalnih manjina i LgBT osoba te uËinkovite implementacije mehanizama tranzicijske pravde kroz Program praÊenja i zagovaranja ljudskih prava Inicijative.

Sanja Sekelj završila je studij povijesti umjetnosti i francuskog jezika i književnosti na filozofskom fakultetu u Zagrebu. U sklopu studija povijesti umjetnosti jedan semestar provela je na École pratique des hautes études. od poËetka 2013. godine Ëlanica je kustoskog tima galerije Miroslav KraljeviÊ, a trenutaËno radi kao pripravnica na institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.

Lea Vene povjesniËarka je umjetnosti, kulturalna antropologinja i teore-tiËarka mode. Magistrirala je povijesti umjetnosti, etnologiju i kulturnu antro-pologiju te teoriju mode. Završila je obrazovni program centra za ženske studi-je. Trenutno radi kao kustosica u galeriji Miroslav KraljeviÊ te kao asistentica vanjska suradnica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. sudjeluje u organizaciji festivala etnografskog filma ETNOFILm, a aktivno je ukljuËena u rad centra za istraživanje mode i odijevanja.

geografije segregacije

ParTNeri:

roM (romska organizacija mladih),

Zuralipe, sf:ius (socijalni rub: Zanimljive

neispriËane priËe), arcHisquad.

aUTori TeKsToVa:

Tihana Bertek, Tamara BjažiÊ Klarin,

antonija KomazliÊ, jere KuzmaniÊ,

Nikola PuhariÊ, sanja sekelj i Lea Vene.

sUraDNici:

ana guzmiÊ, Bojan Mucko,

osman MuratoviÊ, siniša MusiÊ,

igor sarnavka.

UreDNice:

ana KovaËiÊ, sanja sekelj, Lea Vene

LeKTUra:

Petra BušeliÊ

DiZajN:

rafaela DražiÊ

TisaK:

Kerschoffset d.o.o. Zagreb

NaKLaDa:

200

isBN:

978-953-58132-3-1

iZDaVa»:

KUD iNa − galerija Miroslav KraljeviÊ

www.g-mk.hr

ProjeKT PoDrŽaLi:

grad Zagreb − gradski ured za

obrazovanje, kulturu i sport

grad Zagreb − gradski ured za

socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom

Ministarstvo kulture

republike Hrvatske

Tiskano u Zagrebu,

sijeËanj 2016.

gMK

Documents

geo- grafi- je - Pogledaj.topogledaj.to/wp-content/uploads/2016/04/Geografije... · država od 1929. godine ukida ograniËenje visine najamnina s ciljem njihova smanjivanja.7 Tamara