Gračanički glasnik [broj 36 djelimičan, novembar 2013.]

11

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

oni Bonjake ne napadaju zbog toga, ve da to ine zbog svojih velikodravnih am-bicija osvajanjem teritorija na kojima ive Bonjaci, te da je isti agresor iz istih veli-kodravnih ambicija napadao i Vukovar i Dubrovnik gdje ne moe svoje zloine pravdati postojanjem politikih snaga koje ele islamsku dravu (intervju, he Times).5 Na ovakve argumente neprija-teljska propaganda je utala i poduzimala mjere da ne doe do razuma mobilisanih da na razne naine uestvuju, neposred-no ili posredno pomau agresiju na Bo-snu i Hercegovinu i genocid nad bonja-kim narodom.

Poznati su Izetbegovievi stavovi o nedjeljivosti Bosne i Hercegovine jer je nacionalno izmjeana.6 Izetbegovi, je isticao da je Bosna i Hercegovina svoju nedjeljivost zajamila stoljeima zajedni-kog ivljenja.7

Pred poetak oruane agresije na BiH, Izetbegovi je ukazivao na posljedice oi-tih namjera njene podjele jer bi se to mo-ralo platiti hiljadama ivota,8 pa je pozi-vao sve Srbe, Hrvate i Bonjake da brane svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Uslovljenost demokratije i ouvanja cjelovite Bosne i Hercegovine

Predsjednik Izetbegovi je tumaio da su demokratija i cjelovitost BiH dvije osnov-ne komponente ciljeva njene odbrane. U tom smislu, sloboda ovjeka je vrhunski rezultat ostvarivanja ciljeva odbrane BiH. Prema Izetbegovievim rijeima, nije bilo mogue postii demokratiju bez cjelovi-tosti BiH, niti je mogua cjelovitost BiH bez ravnopravne pozicije svakog naroda

5 Isto.6 A. Izetbegovi, Govori, pisma, intervjui 95, str. 75.7 Isto.8 Isto str. 75.

na osnovama demokratije. Ugroenost, bilo demokratije, bilo cjelovitosti BiH je, ustvari, ugroenost ravnopravne pozici-je naroda u BiH i elementarnih ljudskih prava i sloboda graana. Mnogo puta, Izetbegovi je isticao da na cilj, pod svim uvjetima, ostaje cjelovita i demokrat-ska Bosna.9

Izetbegovi je bio uvjeren da tenje za podjelom BiH nuno rezultiraju ugroa-vanjem demokratije, nacionalnih, vjer-skih i graanskih sloboda i prava. On je ukazivao da odsustvo demokratije, a prisustvo nacionalizma i zla u nekim po-litikama proizvodi apetite za podjelom BiH. Demokratska politika organiziranja drutva i drave ne ugroava ravnoprav-nost naroda i graana, pa zato se demo-kratijom ne moe ugroziti ni teritorijalni integritet i cjelovitost BiH. Drugim rijei-ma, stepen demokratske opredijeljenosti pojedinaca i politikih faktora u BiH i susjednim dravama, odreuje i njihovu

9 Isto, str. 29.

12 Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

spremnost za ulaganje napora u airmaciji ravnopravnosti graana, naroda i drava, pa time i spremnost za odbranu, odnosno za priznavanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i cjelovitosti BiH.

Demokratiju i toleranciju u BiH, Izetbegovi je tretirao vrhunskim vrijed-nostima trajnog karaktera i univerzalnog znaenja za aktuelna i sva budua vreme-na. Za uesnike odbrane BiH, demokrati-ja i tolerancija, u Izetbegovievom smislu rijei, nisu niti mogu biti stvar trenutnog politikog raspoloenja. To su univerzal-ne vrijednosti koje treba kao geslo ispi-sati na svim naim zastavama, a onda tome teiti korigujui svakodnevno svoj put i neumorno ispravljajui svakodnevne nepravde.10

Osim trajnosti i univerzalnog ljud-skog znaenja demokratije i tolerancije kao ciljeva odbrane BiH, uoava se da je Izetbegovi bio svjestan da su se u Bosni i Hercegovini ljudima svakodnevno inile nepravde i da je zadatak snaga odbrane da se osvru na rijei demokratije i to-lerancije ispisane na naim zastavama, kako bi svakodnevno ispravljali neprav-de. U Izetbegovievom smislu rijei, sa-danjost i budunost se karakteriu kao prostor nepravdi, ali i kao prostor koji je izazovan za snage demokratije i toleran-cije da neumorno djeluju radi ispravljanja raznih nepravdi koje se ine ljudima i da se tako doe do cilja: stanja u BiH kada e na osnovama demokratije i toleranci-je nepravde biti svedene na minimum, a proirena polja graanskih, nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava i sloboda. To je, ustvari, proces u kome se demokratija i tolerancija suprotstavljaju mrnji i netr-peljivosti, odnosno, to je proces u kome se konceptu jednonacionalnih, jedno-vjerskih i jednostranakih paradrava

10 Isto.

suprotstavlja na koncept slobodne demo-kratske Bosne.11 Izetbegovi je bio ubije-en da je energija u snagama to se zalau za slobodnu i demokratsku BiH vea od energije koju ispoljavaju snage koje se za-lau za podjelu BiH na etnikoj osnovi.

Agresija na BiH i djelovanje za po-djelu BiH je, ustvari, agresija na ljudska prava i slobode. Odbrana cjelovite BiH je, ustvari, odbrana ljudskih prava, sloboda, demokratije i tolerancije. Znai, u Izetbe-govievom smislu rijei, odbrana cjelovi-tosti BiH i odbrana demokratije, toleran-cije, ljudskih prava i sloboda su razliiti aspekti jedne te iste borbe. Zapostavlja-njem bilo kojeg od tih aspekata dovode se u pitanje i svi ostali, jer su u pitanju kvaliteti istog znaenja, smisla i sutine.

Apsurdne su izjave nekih koji ugroa-vaju cjelovitost BiH, kada za sebe tvrde da su demokrati i da se bore za ljudska prava i slobode. Djelovanje na podjeli BiH je di-rektno suprotstavljeno principima demo-kratije, tolerancije, slobode i prava ljudi, naroda, vjera i kultura.

Identiikacija demokratskih, odno-sno, identiikacija antidemokratskih shvatanja i politika mogua je sagleda-vanjem odnosa prema linosti predsjed-nika Izetbegovia. Uvrena je podrka Izetbegoviu onih koji se zalau za cje-lovitu BiH ili pruaju razne oblike poli-tike i druge podrke odbrani cjelovite BiH. Mrnja prema Izetbegoviu polazi od onih koji su protiv cjelovite BiH. Tako je negativan odnos prema demokratiji, toleranciji, ljudskim, nacionalnim i vjer-skim pravima i slobodama, pretoena u mrnju prema snagama koje se zalau za airmaciju demokratije, ne samo u okviru BiH, nego i ire u svijetu.

Izetbegovi je snano doprinosio razo-bliavanju kontraverzi sadranih u nacio-

11 Isto, str. 31.

13



nalistikoj orjentaciji onih koji ugroavaju cjelovitost BiH i u njoj demokatiju, ljud-ska, nacionalna i vjerska prava i slobode. On se dosljedno zalagao za slobodu i jed-naka graanska prava, i vjernika svih kon-fesija, i ateista. Govorio je da se borimo za Bosnu u kojoj niko nee biti prisiljavan da vjeruje ili ne vjeruje, niti e biti proganjan zbog svoje vjere, nacije ili politikog uvje-renja.12 Ovo treba istai, jer se nasijeda-lo neprijateljskoj propagandi da islamska vjera znai fundamentalizam koji nema nita zajednikog sa demokratijom. Prak-som odbrane BiH dokazala se apsurdnost takve propagande. U redovima Armije RBiH oni koji islamski ili drugaije vjeruju i oni koji ne vjeroispovjedaju, imali su iste ciljeve da odbrane cjelovitu i demokratsku BiH. Ali, ako su oni to islamski vjeruju, imali i svoje posebne, dodatne motive

12 Isto, str. 29.

odbrane istinske demokratije u kojoj e i sljedbenici islama biti ravnopravni, to nije trebalo smetati onima koji se bore za BiH bez takvog motiva.

Istina, demokratija i cjelovita Bosna i Hercegovina

Izetbegovi je ispoljavao brigu za istinu i nastojao da se na osnovama istine posti-gne pravda meu ljudima. Tenja za isti-nom proizilazi iz njegove demokratske i humanistike opredijeljenosti. Drutvena stvarnost je obiljeena sukobom izmeu, s jedne strane raznih lai kojima se slu-e nosioci zla i s druge strane istine koja izvire iz demokratskog duha progresiv-nih i humanih. U takvim okolnostima, Izetbegovi je dosljedno djelovao zala-ui se za humaniziranje odnosa meu ljudima, narodima i vjerama, a istina mu je sluila kao put za airmaciju demo-

Predsjednik Izetbegovi u Tuzli, ratne 1993. godine



kratskih principa. Dokazivao je da je put istine jedino pravedan te da e istina, kao takva, konano pobijediti nosioce lai, mrnje, nacionalizma i nepravde.

Kao borac za cjelovitu BiH, zalagao se za otvorene medije i punu slobodu njiho-vog djelovanja, bez bilo kakvih admini-strativnih ogranienja u toj oblasti. Kao i u drugim pitanjama, nasuprot snagama koje se bore za cjelovitu BiH, agresorske snage i njihovi pomagai, upravo zbog prikrivanja istine, sluei se laima, in-trigama i glasinama, ograniavale su slo-bodu medija raznim administrativnim, tehnikim, politikim, vojnim i drugim mjerama. Agresorima su takve mjere bile put za suzbijanje prodora istine kojom se razobliava anticivilizacijski, antide-mokratski, nacionalistiki i zloinaki karakter agresije na BiH. Za oblast me-dija, Izetbegovi je istakao geslo slobode i otvorenosti i zalagao se za suzbijanje i razobliavanje lai, nepravde i antide-mokratske logike agresora koju su irili putem medija. Nasuprot geslu slobode i otvorenosti medija, agresori su provodili logiku blokade, kao svoje geslo, ime su suavali prostore za prolazak istine. Ap-surdne su agresorske rijei o demokra-tiji, kada su istovremeno drali narod u blokadama, ubijajui ljude okruene ne samo vojskom i orujem, ve i laima, intrigama, glasinama i zlonamjernim, iskrivljenim tumaenjima raznih doga-aja. U svojoj diplomatskoj aktivnosti, Izetbegovi je pokretao upravo ova pita-nja, razobliavao i dokazivao anticiviliza-cijske zloinake postpuke agresora.13

Metodi borbe za ciljeve demokratije u cjelovitoj Bosni i Hercegovini

Predsjednik Izetbegovi je poklanjao veli-

13 Isto, str. 33.

ku panju nainima, odnosno, metodama borbe za postizanje ciljeva demokratije i tolerancije u cjelovitoj BiH. Metodi bor-be suprostavljenih strana na tlu BiH su otkrivali i pokazivali ko je pravi i iskreni demokrata, a ko lae i vara, i iru javnost i svoj narod, kada se verbalno predstavlja demokratom, a ustvari se slui metodama i sredstvima borbe koji, oito, pokazuju i dokazuju anticivilizacijsku i antidemo-kratsku sutinu osnova i ciljeva ideologije i politike u ije ime primjenjuju necivili-zacijske i antidemokratske metode i sred-stva. Agresori na BiH i izvrioci genocida nad Bonjacima su ruili damije i bu-ldoerima ravnali bonjaka mezarja, a Izetbegovi je stalno upozoravao da niko ko je na strani borbe za cjelovitu BiH to ne smije initi, to se i potovalo. Izvrioci agresije na BiH i genocida nad Bonjaci-ma su zlostavljali, ubijali i u koncentra-cione logore stavljali civilno stanovnitvo stare, iznemogle, ene i djecu. Snage odbrane u borbi za cjelovitu BiH su po-tovale Izetbegovieve upute u pogledu zatite civilnog stanovnitva. Agresori na BiH i izvrioci genocida nad Bonjacima su zaveli strogu cenzuru u medijima, a Izetbegovi je izabrao metod potpune slobode i otvorenosti medija.

Izetbegovi je govorio: Mi ne moe-mo imati na cilj, a njihovu politiku lo-giku. Stoga mi ne moemo rezonirati na sljedei nain: oni rue damije, mi emo ruiti crkve, oni protjeruju na narod, mi emo protjerivati njihov, itd.14

U vezi s tim je i Izetbegovievo ubje-enje u pobjedu snaga odbrane BiH. On je to ubjeenje zasnivao, ne samo na i-njenicama masovnog uea naroda u oruanoj borbi, ve i na injenicama pra-vednosti borbe za odbranu cjelovite BiH u kojoj se dokazivalo potivanje univer-

14 Isto, str. 27.

15



zalnih ljudskih vrijednosti.Snage odbrane BiH su ostale dosljed-

ne potujui Izetbegovieve zahtjeve da se ne slue metodama neprijatelja, jer metode borbe za istinsku demokratiju, graansku, nacionalnu i vjersku rav-nopravnost, ne mogu biti iste kao metode faizma, genocida, irenja mrnje, na-cionalne i vjerske neravnopravnosti. To znai da metode borbe za cjelovitu BiH ne mogu biti iste kao to su metode borbe onih koji djeluju protiv BiH, za njenu po-djelu i unitenje. I ovi primjeri pokazuju da politike osnove i ciljevi borbe odre-uju sredstva i naine, metode borbe.

Revanizam u okolnostima psiho-loke napetosti i velikih frustracija zbog svega to su agresori na BiH, progonite-lji inili nad Bonjacima, bio je klopka u koju snage odbrane u borbi za cjelovitu BiH nisu pale, iz najmanje dva razloga: (a) zbog toga to je elementarnom od-goju branitelja BiH strano da ine zlo i nepravdu drugima i (b) zbog toga to je predsjednik Izetbegovi svojim autorite-tom stalno upozoravao da revanizma ne

smije biti, da se mora zatititi kulturno i civilizacijsko blago Srba i Hrvata, da se moraju tititi civili, djeca, ene, neja i da se mora postupiti humano prema za-robljenicima. Izetbegovi je govorio: Ne-prihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju u svemu odgovorimo ravnom mjerom. Prvi razlog i razlika je principijelne naravi mi smo demokrate, a oni su faisti. Drugo, ra-zlika je to oni hoe cijepanje Bosne i za sebe trae jedan dio tako razbijene Bosne, mi hoemo cjelovitu Bosnu u meunarod-no priznatim granicama. Ovakva Bosna mogua je samo kao demokratska dra-va.15

U ovom smislu, principi demokratije se uzimaju kao principi na kojima je mo-gu opstanak BiH. Zbog toga, borba za cjelovitu BiH nije apstrakcija, bez sadr-aja, to nije obina fraza. Borba za cjelo-vitu BiH mora biti ispunjena konkretnim sadrajima borbe za airmaciju demo-kratskih naela u konkretnom, realnom ivotu. Borba za istinsku demokratiju je

15 Isto, str. 27.



jedini put opstanka BiH. To ne moe biti drava u kojoj bi bilo koji narod ugroa-vao suivot, slobode i prava drugim naro-dima. Predsjednik Izetbegovi je bio svje-stan, da bi politiki odnosi u kojima bi Bonjaci u BiH suavali ta prava i slobode drugima, ustvari, bili odnosi podrivanja opstanka cjelovite BiH. Zbog toga, Bo-njaci koji se istinski bore za cjelovitu BiH, svojoj borbi daju smisao i znaaj borbe za slobode i prava, ne samo Bonjacima, nego i Srbima i Hrvatima i drugim graa-nima koji ive u BiH. Izetbegovi se borio protiv nacionalne iskljuivosti, politikog radikalizma meu Bonjacima, pa je re-kao: Politika iskljuivost i radikalizam imaju svoju cijenu, a to je redukcija poli-tikog cilja od cjelovite Bosne na njen dio. Ta zavisnost je prvo to moramo znati ili ako ne znamo to treba da nauimo i obja-njavamo narodu.16

Vrijednosti mira, zajednikog ivota i cjelovite Bosne i Hercegovine

Spoj principa demokratije i principa cje-lovitosti BiH stvara ambijent mira, su-ivota, ravnopravnosti i slobode. Borba za cjelovitu BiH je, ustvari, borba protiv uzroka koji dovode do ugroavanja slobo-da i prava ljudi, demokratije, ravnoprav-nosti naroda i vjera i, u konanom, borba za cjelovitu BiH je borba protiv uzroka koji naruavaju ambijent mira u BiH i dovode do nemira, sukoba, ratova, ge-nocida i pokolja od strane djelitelja BiH nad onima koji svoj opstanak povezuju sa opstankom cjelovite BiH.

Iz toga proizilazi da bi podjela BiH znaila proizvodnju ambijenta u kome trijumfuju politike snage to su se zala-gale za podjelu, trajno proganjale, na ra-zne naine ugroavale druge narode zbog

16 Isto, str. 37.

njihove vjere, nacije i politikog uvjere-nja. Zbog toga je borba za cjelovitost BiH, ustvari, borba za univerzalna ljudska pra-va i slobode.

Tako je opstanak cjelovite BiH, ustva-ri, uslov mira, a mir je najbolji ambijent za airmaciju demokratije kao uslova za opstanak BiH. Proimanje principa mira, principa demokratije i principa opstanka cjelovite BiH, predsjednik Izetbegovi je iskazao slijedeim rijeima: Vjerujemo, takoer, da ljudi razliitih vjera i nacija mogu da ive zajedno u toleranciji i miru. Kau da je to utopija na ovim prostorima. Mi odgovaramo da je to jedini ljudski izlaz iz ove nevolje koja je pogodila mnoge nevi-ne ljude svih vjera i nacija i mi nastavlja-mo da u to vjerujemo. A utopija u koju se vjeruje prestaje to biti.17

Uvjeren u to da su demokratija, zajed-niki ivot, cjelovitost BiH i mir jedini put opstanka naroda u BiH i da su to realni i dostini ciljevi, Izetbegovi je insistirao da Jevreji, Srbi i Hrvati ostanu u svojim domovima, da ne odlaze iz BiH: Apeli-ram na Vas da ne idete iz Bosne, da osta-nete u ovoj zemlji koja je i Vaa. Na cilj je da ona bude tolerantna zajednica vjera i nacija, kao to je bila i stoljeima....18 Ove rijei, predsjednik Izetbegovi je izgova-rao upravo u vrijeme kada su Bonjaci bili najvie izloeni progonima i kada su prognani Bonjaci preivljavali najvea stradanja. I u takvim najteim okolnosti-ma beznaa i bezperspektivnosti, kada su neprijatelji BiH na sve strane tumaili da su cjelovita BiH i zajedniki ivot u njoj najmanje mogu cilj, predsjednik Izetbe-govi je ukazivao da je zajedniki ivot u toleranciji i demokratiji vrijednost najvi-e kategorije, pa je pozivajui Jevreje na opstanak u BiH rekao: Zajedno sa Vama bit e nam lake da postignemo taj vani i

17 Isto.18 Isto, str. 59.

17



vrijedni cilj. I ove rijei ilustruju Izetbe-govievu nepokolebljivu orjentaciju u borbi da BiH bude ravnopravna drava svih graana i naroda.

Ideje predsjednika Izetbegovia o zajednikom ivotu i demokratiji, imaju univerzalno znaenje i ne zadravaju se na granicama BiH. Da su vodei pred-stavnici svakog naroda posluali Izetbe-govieve ideje o demokratiji na osnovama zajednikog ivota na itavim prostorima bive Jugoslavije, sigurno bi se sprijeili katastrofalni ratovi. U cilju sprijeavanja tih ratova, koji su se kao sve izvjesnije mogli predvidjeti uvrivanjem Miloe-via na vlasti, predsjednik Izetbegovi je ulagao maksimalne napore da se demo-kratizacijom odnosa na prostoru bive Jugoslavije ouva mir i sprijei rat.19 Uni-verzalno znaenje takvih ideja i napora, airmiralo je principe demokratije i ire od prostora bive Jugoslavije, u Evropi i itavom svijetu. Ugroavanjem mira i de-mokratije u BiH i na prostorima bive Ju-goslavije, ugroavani su mir i demokratija u itavom svijetu.

Kao politiki strateg, Izetbegovi je svoju odgovornost za opstanak BiH i bo-njakog naroda, ravnopravnog sa drugi-ma u BiH, ispoljavao djelujui u pravcu jaanja oruanog odbrambenog fronta za suprotstavljanje oruanoj agresiji, ali i u pravcu diplomatskih mjera, s ciljem da u formuli za mir kojem je teio, re-zultati oruane borbe budu maksimalno ouvani i zastupljeni. Pitanje mira i rata je kljuno pitanje na koje je Izetbegovi odgovarao. Trebalo je da se, sa stajalita vojne i politike situacije u BiH, 1995. go-dine odgovori, da li je bolje ui u mir po politikoj formuli u kojoj bi bili zadovo-ljeni i dijelovi apetita agreosra na BiH, pa da se borba za reintegraciju BiH nastavi

19 Isto, str. 60.

u uslovima mira, ili je bolje nastaviti bor-bu oruanim putem. Rezultati oruane borbe kojom je rukovodio Izetbegovi, natjerali su agresore da (a) priznaju cje-lovitost BiH kao drave u meunarodno priznatim granicama i da se (b) otvori pravo na povratak izbjeglih i raseljenih na svoja ognjita. U diplomatskoj aktiv-nosti za iznalaenje politike formule mira, Izetbegovi je polazio od toga da je dogovaranje o osnovama budueg ustroj-stva BiH, sastavni dio borbe za nezavisnu, suverenu i cjelovitu BiH, koja e se zasni-vati na demokratiji, visokom stepenu regi-onalne i lokalne samouprave.20

Predsjednik Izetbegovi je teio miru, ne zbog toga da bi se BiH, po dejtonskoj formuli dva entiteta i tri konstitutivna naroda, dalje dijelila, ve zbog toga da bi se BiH u miru reintegrirala. Mir je put reintegracije i dalje borbe za cjelovitost i suverenost BiH. Vjera u proces uspje-ne reintegracije je, ustvari, Izetbegovi-eva vjera u snagu demokratije i nuan poraz nacionalistikih snaga kojih ima u BiH i susjednim dravama. Ambijent mira Izetbegovi je tretirao ansom za snage demokratije, a rat je tretirao kao povoljniju ansu za nacionalistike sna-ge kojima ne odgovara stanje mira. Zbog toga, prihvatanje mira predstavlja veliku obavezu da se u njemu uspostave demo-kratski odnosi koji e airmirati proces reintegracije BiH. Ponaanja suprotna demokratskim principima bi kompromi-tirala ideju reintegracije u uslovima mira. U tome je sutina politike odgovornosti koju imaju politike snage na vlasti u BiH. Sve to znai da se borba za cjelovi-tost BiH nastavlja i da e ta borba biti te-ka i dugotrajna.

Odlunost u borbi za ciljeve odbrane

20 Isto, str. 78.



Bosne i Hercegovine

Kao lider politike stranke koja je na vlasti, predsjednik Izetbegovi je ispoljavao po-sebnu odgovornost za demokratiju, mir i zajedniki ivot. U vezi s tim, tumaio je da je prioritetan zadatak politikih snaga na vlasti, da ouvaju demokratiju. Njihova odgovornost u tom pogledu je vea nego to je imaju politike snage koje se u opozi-ciji bore za preuzimanje vlasti. Predsjednik Izetbegovi je znao da su politike snage koje organizuju i vre vlast u svojevrsnom iskuenju kako e potovati demokratiju, mir i slobodu. Tek prema onome kako se ponaaju vladajue snage u vrenju vlasti, vidi se da li su ili ne istinski demokrat-ski opredijeljene. U ocjenama aktivnosti Stranke demokratske akcije (SDA) kao vladajue stranke, Izetbegovi je kritiki sagledavao da li je ta stranka ostala vjerna principima slobode, demokratije i ljudskih prava i, u vezi s tim isticao da je SDA u tome ostala dosljedna jer je predstavnik veine, a ne provodi diktaturu veine, te da je ostala vjerna ideji Bosne ne pitajui za cijenu.21 Ovim rijeima, predsjednik Izetbegovi je saeto poruio da je drava BiH krupna ideja i vrijednost, jer se samo u borbi za velike vrijednosti ne pita za cije-nu. On je dravu BiH posmatrao ne samo kao teritorijalni, geografski, politiki, dr-avni pojam, ve i kao ideju, pa je rekao: Za mnoge od nas Bosna nije samo domovi-na, Bosna je ideja. To je vjera da ljudi razli-itih vjera, nacija i kulturnih tradicija mogu ivjeti zajedno... 22

Znaaj BiH kao sudbinske vrijednosti predsjednik Izetbegovi je pravilno tuma-io i u uslovima kada su se na prostoru Ju-goslavije, suprotno njegovim idejama de-mokratizacije, nudili drugi koncepti, kao to je koncept krnje Jugoslavije. Bilo je sasvim jasno da bi diktatura i hegemonija

21 Isto, str. 71.22 Isto.

velikosrpskih snaga bila uspostavljena i u varijanti da Jugoslavija ostane itava, bez nune demokratizacije i u varijanti da se nametne krnja Jugoslavija. Jedina alter-nativa u otporima za demokratizaciju na prostorima bive Jugoslavije u sluaju njenog raspada, kao to se i dogodilo, bila je da e Muslimani, ako zatreba, orujem braniti Bosnu.23 Sva nastojanja predsjed-nika Izetbegovia su bila usmjerena da se BiH sauva mirnim sredstvima i da se uini sve to se moe, kako bi se ouvala sloboda i suverenitet BiH bez intervencija vojske ili neeljenih saveznika sa strane. Slobodna i suverena BiH, prvi je cilj svih naih nastojanja, a opstanak musliman-skog naroda je direktno zavisan od opstan-ka i suvereniteta BiH.24

Zasluuju panju i Izetbegovievi pri-stupi toleranciji izmeu politikih stra-naka kojima je BiH vrijednost za koju se bore. Govorei da u BiH realno postoje samo dvije stranke: jedna koja je za BiH i druga koja je protiv nje, Izetbegovi je airmirao politiku toleranciju na patri-otskim osnovama kao obavezu da se u tekim vremenima niko ne smije spusti-ti na nivo politikih svaa koje bi tetile odbrani BiH. U istom smislu treba razu-mjeti i Izetbegovieve poruke, da je SDA otvorila svoja vrata svima onima koji hoe da se sa nama zajedno bore za BiH.

23 A. Izetbegovi, udo bosanskog otpora, str. 99.24 A. Izetbegovi, Govori, pisma, intervjui 95, str. 72.Da su neki drugi ljudi u kritinom vremenu bili na sceni a ne oni koji su bili moda se mogao nai neki nain ako ne za rekonstrukciju Jugoslavije, onda bar za jedan civiliziran razvod... Ja vas podsjeam na jedan projekat iz jula 1991. godine koji nosi Gligorev-ljevo i moje ime. Taj plan je bio skoro prihvaen. Bilo je ostalo pitanje poloaja bive JNA. Plan je konano propao jer je Miloevi traio da armija ostane pod jednom kapom... A. Izetbegovi, udo bosanskog otpora, str. 67-68.

19


Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

Sjeanja na

Predsjednika

Izetbegovia

Nihad Halilbegovi

Jedan sam od onih Graanlija, koji su imali priliku li-no se poznavati sa predsjednikom Izetbegoviem. Sa nji-me sam i intenzivno saraivao, u onim najteim danima, pred poetak agresije na nau zemlju, kada smo poduzi-mali prve organizacione poslove i pripreme za odbranu, a i tokom samog razdoblja agresije, kao i kasnije, nakon rata. Ovom prilikom, na poziv Redakcije Graanikog glasnika, a u povodu obiljeavanja desete godinjice pre-seljenja Alije Izetbegovia na Ahiret, iznijet u svoje sjea-nje samo na nekoliko vanih historijskih dogaaja i epi-zoda u kojima je predsjednik Izetbegovi odigrao kljunu ulogu a to je do danas ostalo slabo poznato ili o emu, pak, postoje neke neutemeljene ocjene osobito kada je u pitanju 1991. godina i uope period do poetka agresije na Bosnu i Hercegovinu. Nastojat u da piem kao jedan od svjedoka i neposrednih uesnika o onome to sam li-no vidio, doivio i u emu sam sudjelovao. Moda e ovaj moj zapis na momente djelovati i previe lino, ali elim naglasiti da sve ono to sam u jednom trenutku obavljao, radio i realizirao sve to je bilo po nalogu ili uz znanje i odobrenje rahmetli predsjednika Izetbegovia.

***Za Aliju Izetbegovia prvi put sam uo 1972. godine,

kada sam se zaposlio u GP Put u Sarajevu. Prelistavajui normativne akte preduzea, uoio sam da su pisani veoma struno i stilski dopadljivo, po emu su se razlikovali od slinih normativnih akata sa kojima sam se do tada susre-tao. Podsjeali su na akte koje su radili najbolji pravnici, pa smo tada esto govorili da statut preduzea lii na Ustav. Raspitivao sam se ko je njihov autor i saznao, kako su mi rekli da je to neki Alija Izetbegovi, ispotiha dodajui da je bio u organizaciji Mladi muslimani. Ime te organizaci-

POVODOM

GRAANIKI GLASNIKasopis za kulturnu historiju

Broj 36, godina XVIIInovembar, 2013.

Monos 2013

20 Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia


je nije se smjelo javno ni spominjati. Ipak, o Aliji su svi govorili kao potenom ovje-ku i uzornom radniku. Posebno je o nje-mu lijepo, sa jednom dozom sjete, priala Behija Sidran, majka naeg poznatog knji-evnika Abdulaha. Direktorica GP Put Hajrija Kapi, inae moja rodica, jednom prilikom mi je kazala da je Alija Izetbe-govi u tom Preduzeu, jo prije nego to je diplomirao na Pravnom fakultetu, bio upravnik gradilita i to najuspjeniji ko-jeg je irma imala.

Za Aliju Izetbegovia sam ponovo uo 1983. godine, za vrijeme poznatog pro-cesa protiv muslimanskih intelektualaca, koji je praen velikom medijskom hajkom na optuene. Mnogima je jo tada bilo ja-sno da je taj proces bio namjeten i poli-tiki motiviran, ali se o tome nije smjelo naglas priati. Jedan od kamermana sa Televizije Sarajevo, koji je pratio suenje, u povjerenju mi je tih dana govorio da je sve na ovom suenju natimano i da su optueni ve unaprijed osueni. To se na-posljetku i desilo.

***U narednom periodu, radio sam kao

direktor Medicine-Inenjering za Jugo-slaviju. Radilo se o renomiranoj irmi iz vicarske, u vlasnitvu mog roaka Halila Halilbegovia. Prvi smo u bivoj Jugosla-viji, nakon poznatih Markovievih refor-mi, formirali vie privatnih i mjeovitih preduzea u Zagrebu, Sarajevu, Graanici, Banja Luci. Godine 1990. u jednom hotelu na Bodenskom jezeru u vicarskoj imali smo sastanak na kojem su prisustvovali ljekari iz cijele Jugoslavije. Tom prilikom upoznao sam se sa trojicom ljekara, Bo-njaka, koji su mi s oduevljenjem priali da se uskoro formira muslimanska stran-ka, koju predvodi onaj Alija Izetbegovi, to je osuivan kao Mladi musliman. To me jako zainteresiralo, oduevila su me kljuna programska naela (graanske

slobode, vladavina prava, privatno vla-snitvo, nacionalna airmacija bosanskih Muslimana) pa sam se brzo odluio da ostavim i biznis i poslovnu karijeru, te da se i sam prikljuim toj novoj stranci.

Svom roaku Halilu saoptio sam da i ja idem u Bosnu zato to elim dati svoj lini doprinos jaanju te muslimanske stranke i ostvarenju njenih programskih ciljeva. Nisam, naravno, tada ni pomiljao da bi moglo doi do agresije, genocida i svega onog to su naa zemlja i na narod pretrpjeli od velikosrpske faistike nema-ni. Po povratku u Bosnu, ukljuio sam se odmah u politiki i stranaki ivot, pri-preme izbora itd. Jednostavno, ivio sam u idealima i na krilima ideala i nita me drugo tada nije ni interesiralo. Ostavio sam bio jedan jako dobar posao i uspjenu poslovnu karijeru, sa velikim primanjima i ugodnim ivotom, estim putovanjima... sve to da bih se ukljuio u politiko organi-ziranje naeg naroda, na elu kojeg je tada bio Alija Izetbegovi. Ubrzo mi se pruila prilika da se i lino upoznam s njim.

Prije nego to sam poao u Bosnu, ugovorio sam kupovinu stana u Sarajevu, u Ferhadiji, od poznate sarajevske familije Vatrenjak, dao im kaparu i dogovorio konanu isplatu vlasnicima po dolasku u Bosnu. U meuvremenu, meutim, dok sam se pripremao za povratak, javila mi se jedna od vlasnica i prenijela mi zamolbu gospodina Adila Zuikarpaia da odu-stanem od kupovine i da taj stan, ako je mogue, ustupim za Stranku demokratske akcije. im sam uo da je za Stranku... mene vie nije interesirao ni Zulikarpa-i, ni bilo ko drugi, odluio sam da udo-voljim zamolbi. Oni su kroz tih nekoliko dana kupili stan, regulisali pravne poslo-ve oko vlasnitva i preuredili u prostorije Stranke.1

1 Stan je zapravo kupio Adil Zulikarpai, svo-jim novcem, ustupivi ga Stranci na koritenje. Na-

21



Po povratku u Sarajevo, otiao sam do tog svog nesuenog stana, u kojem su ve bile sreene slubene prostorije SDA. U jednoj od tih soba-kancelarija zatekao sam Aliju Izetbegovia. Tada smo se i for-malno upoznali, on je znao da je taj stan trebalo da bude moj, znao je to, naravno i Adil Zulikarpai. Prvi susret s Alijom bio je srdaan i prijateljski, kao da smo se ve dugo poznavali. Oduevio me je svo-jom skromnou, svojim pogledima na budunost Bosne. Zavolio sam ga, prepo-znajui u njemu budueg lidera, velikog dravnika, oca nae nacije...

U poetku sam vjerovao ili elio da vjerujem da u SDA postoji jedinstvo mi-ljenja, posebno u vezi sa najosnovnijim i najvanijim pitanjima. Moji snovi su se rasprili kada su Adil Zulikarpai i Mu-hamed Filipovi napustili SDA i formirali novu stranku. Kada se to dogodilo, sje-am se, Bakir Tanovi, Safet Isovi, Omer Pobri i ja smo se nali u Omerovoj kui na Stupu, plakali smo... Nije bilo dileme, svi smo ostali uz Izetbegovia, ali nam je teko bilo to odmah na samom poetku dolazi do raskola meu nama.

***Prvi demokratski izbori u bivoj Ju-

goslaviji odrani su 18. novembra 1990. godine i na njima je apsolutna veina bo-njakog naroda dala povjerenje Stranci demokratske akcije. Konstituisanje vlasti je okonano u narednih nekoliko mjeseci. U januaru 1991. godine izabran sam za se-kretara Sekretarijata za narodnu odbranu opine Centar, a potom i na elo gradskog sekretarijata za odbranu, u ijoj nadleno-sti je bilo deset opina. U tim vremenima bila je to izuzetno odgovorna dunosti, na kojoj je trebalo donositi mnoge veoma vane odluke. Nikome se nisam mogao

kon to je dolo do njegovog izlaska iz SDA, pro-storije ove stranke su premjetene, a stan je ostao u Zulikarpaievom vlasnitvu.

obratiti za podrku, izuzev direktno pred-sjedniku Izetbegoviu. Od tada su se nai susreti i kontakti intenzivirali, prelazei polahko u kontinuiranu saradnju. Iz te pozicije, danas mogu govoriti o nemjerlji-vom doprinosu predsjednika Izetbegovia organizaciji odbrane Bosne i Hercegovi-ne, u vrijeme kada uz njega nije bilo nikog od oicira i onih ljudi koji su kasnije u jav-nosti isticali svoju ulogu i doprinos u od-brani, ali i pokuavali da na predsjednika Izetbegovia prebace dio vlastite odgovor-nosti za odluke i postupke koji su kasnije skupo kotali snage odbrane nae zemlje.

U to vrijeme Slovenija i Hrvatska otvoreno kreu ka osamostaljenju, a Milo-eviev reim sprema rat za Veliku Srbiju. Bosna i Hercegovina je ve tada stavljena pred dilemu: ili da ostane u Miloevievoj krnjoj Jugoslaviji ili da slijedi Sloveniju i Hrvatsku na putu ka nezavisnosti. Bilo je jasno da e raspad Jugoslavije posebno teko pogoditi upravo Bosnu i Hercegovi-nu, kao multietniku dravu. Zato je Ali-ja Izetbegovi, kao to je opepoznato, te 1991. godine (sa jo nekim razumnim lju-dima, poput makedonskog predsjednika Kire Gligorova) nastojao postii kompro-mis i iznai najbolje rjeenje za ouvanje jugoslavenske dravne zajednice. Pri tome je za njega bilo neupitno ouvanje cjelovi-tosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine.

U tom smislu, jedan od vanih politi-kih koraka je bio i prijedlog Deklaracije o dravnoj suverenosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine, koju je 27. februara 1991. godine, na zasjedanju skuptine BiH u raspravu uputio Klub poslanika SDA, tj. 86 poslanika iz Bosne i Hercegovine. Au-tor nacrta Deklaracije je bio upravo Alija Izetbegovi. Poslanici Srpske demokrat-ske stranke (SDS) su pruili estok otpor, pa se ve tada vidjelo da ta stranka ima se-paratne tenje. Nepun mjesec dana kasni-je, u Karaorevu je odran tajni sastanak



Slobodana Miloevia i Franje Tumana. Vladalo je uvjerenje da je glavna tema tog sastanka bio dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine, o emu je i predsjednik Izetbegovi dobio vie potvrda.

U meuvremenu, poto su se pravci velikosrpske politike ve jasno nasluivali, predsjednik Izetbegovi je donio odluku o organizovanju naroda u sluaju agresi-je na Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu te odluke, 31. marta 1991. godine, u maha-li Soukbunar u Sarajevu formiran je prvi zaetak organizacije koja e kasnije poni-jeti ime Patriotska liga Bosne i Hercego-vine.2 U maju 1991., na sam Bajram, prvi tab Patriotske lige prihvatio je i prvi svoj vaniji dokument. Bile su to Upute za organiziranje poslova odbrane i zatite u opinama u neposrednom predstojeem periodu. U dokumentu je, izmeu osta-log, istaknuto: Odmah iziki osigurati kartoteke i druge evidencije vojnih obve-znika koje se vode u opinskim sekretari-jatima za narodnu odbranu (...) Poznato je da je (savezni) Zakon o vojnoj obavezi izmije njen po hitnom postupku. Ima indi-cija da e JNA nastojati, pravda jui se tim Zakonom, da uzme iz opinskih sekreta-rijata za narodnu odbranu sve evidencije (ukljuujui i kartoteke) vojnih obveznika i da e pokuati da organizira u garnizo-nima JNA rasporeivanje vojnih obveznika u jedinice JNA, Teritorijalne odbrane (TO) i u rezervnu miliciju. (...) Zbog toga treba

2 Komandant Prvog taba Patriotske lige u SRBiH bio je autor ovog priloga, a lanovi taba su bili: Bei erif, Radaa Munib i Hrvo Kemo sa Pala, Skaka Mehmed i dr. Foo Faris iz Starog grada, Trnka Mirsad i Oru Amir opina Cen-tar, Isakovi Ahmet Novo Sarajevo, Hadi Safet i Berbi Suad Novi Grad, Memi Senaid Ilida, Delilovi Mustafa i Ibrica Muris Hadii, Trnka Haris Vogoa. Preko Komandata taba u stalnoj vezi s tabom bili su aktivisti iz opine Ilija ehi Vejsil, Ali Munir, Alispahi Amir, iz Trnova Kari Hamdo, Sokoca Smaji Mevludin i Kaljine Bukva Ibrahim.

sprijeiti da kartoteke i evidencije odu iz opinskih sekretarijata za narodnu od-branu, bez obzira na izgovore koji e u tu svrhu biti upotrijebljeni. (...) Sprijeiti po-kuaje ukidanja opinskih centara za oba-vjetavanje. Osigurati da ovi centri (koji rade pri opin skim sekretarijatima za na-rodnu odbranu) stalno prikupljaju podat-ke sa terena (...).Energino zatraiti da se oruje uzeto od preduzea vrati opinama ili da se plati po stvarnim cijenama. (...) Ne treba davati povoda JNA da se angaira, pa i onda kada bi oiciri JNA nastojali da dobiju povod, odnosno kada bi provocirali incidente (...), itd.

Iza svih ovih aktivnosti stajao je Alija Izetbegovi, koji je u pravom smislu rijei bio otac Patriotske lige, kao prvog orga-nizovanog oblika otpora velikosrpskoj agresiji i rastakanju Bosne i Hercegovine.3 On je vodio glavnu rije i na historijskom sastanku u Domu milicije u Sarajevu, 10. juna 1991., na kojem su prisustvova-li predstavnici bonjakog naroda iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Tada je po prvi put javno ukazano na opa-snost za Bosnu i Hercegovinu i Bonjake i od tada su pripreme za odbranu krenule intenzivnije. Taj sastanak je dao impuls i snagu za jaanje Patriotske lige BiH, koja je, irei svoju mreu, odigrala kljunu ulogu u osvjetavanju i mobiliziranju na-roda, te u organizaciji odbrane.

U svojim javnim istupima, pak, Ali-ja Izetbegovi se i dalje zalagao za mir i razum, za izbjegavanje sukoba i nasilja, smirivanje tenzija, pa se danas neke nje-

3 Ideju za formiranje organizacije, sastavljene od povjerljivih i patriotski opredijeljenih ljudi, koja bi se bavila pitanjima odbrane, dao je sam Izetbego-vi. Kasnije, kada je roena Armija Republike Bo-sne i Hercegovine iji je vrhovni komandant, kao predsjednik Predsjednitva, bio Alija Izetbegovi bio u svojstvu sekretara za odbranu izdao sam mu vojnu knjiicu pod rednim brojem 0000001, u kojoj je ubiljeeno i: Otac Patriotske lige.

23



gove izjave iz tog vremena nerijetko vade iz konteksta i zloupotrebljavaju. U dijelu javnosti je, tako, stvoreno uvjerenje kako smo, toboe, zbog pogrene Izetbegovi-eve politike, agresiju doekali nespremni i sl. Mi koji smo u svemu tome uestvovali dobro znamo ta je sve poduzeto tokom 1991. godine na organizaciji odbrane Bo-sne i Hercegovine, ali znamo i sa kakvim smo se sve problemima suoavali i koliko je bilo nerazumijevanje mnogih ljudi u naoj sredini. U to vrijeme Miloevievi ideoloki sateliti, predvoeni SDS-om, vodili su estoku propagandu i irili lai kako SDA na elu sa Izetbegoviem (i Bo-njaci uope) vodi Bosnu i Hercegovinu u sukobe, kako e oni biti krivi za rat i sl.. Na taj nain su uvrivali alibi za ve odavno pripremljenu agresiju protiv Bosne i Her-cegovine iako Bonjaci kao narod nisu uope pokazivali antijugoslavensko ras-poloenje, niti su bili voljni za bilo kakav sukob. I sam Alija Izetbegovi je bio jako uporan u nastojanju da se jugoslavenska kriza prevlada kompromisom (sjetimo se platforme Izetbegovi Gligorov iz juna 1991.). Naalost, Miloevieva propa-ganda je imala odjeka kod jednog dijela opozicije, lanova SDP-a, Reformista i sl., kao i mnogih drugih jugoslovenskih uni-tarista, koji su bili voljni da rtvuju ak i suverenitet Bosne i Hercegovine samo da se spasi Jugoslavija makar i tako krnja, Miloevieva.

U nastavku se elim osvrnuti i na poziciju u kojoj su se tada nalazili sekre-tarijati za narodnu odbranu u Sarajevu, oni koji su bili u mojoj nadlenosti, kao gradskog sekretara, ali i na ope stanje i uslove u kojima su djelovali nai kadrovi u policiji i drugim slubama. Bili smo tada kao u osinjaku. Posjetit u, u Sarajevu je bilo deset kasarni JNA. Zona odgovor-nosti Gradskog sekretarijata za narodnu odbranu Sarajevo, sa deset opinskih se-

kretarijata, bila je neto manja od zone odgovornosti etvrtog sarajevskog kor-pusa JNA, ija se komanda nalazila na Bi-striku. Prvi komandant tog korpusa bio je general Zorc, Slovenac, koji je prijevreme-no penzionisan, da bi na njegovo mjesto bio postavljen general urevac, srpski nacionalista.4 Tu je bilo rasporeeno i vie iskusnih, sposobnih i opasnih oicira Voj-ne bezbjednosti, pod komandom pukov-nika Simovia. U toku rata u Hrvatskoj, Generaltab oruanih snaga je formirao Drugu vojnu oblast, sa sjeditem u Sara-jevu. Za komandanta je postavljen gene-ral Kukanjac. Opasnost za sekretarijate i sekretare za narodnu odbranu je prijetila i od Komande vojnog okruga i opinskih vojnih odsjeka koji su imali sjedite u ka-sarni Maral Tito, okrenuti prema Auto-buskoj i eljeznikoj stanici. Komandat vojnog okruga bio je pukovnik Popovi, sa kojim sam, kao sekretar za narodnu odbranu, imao vie verbalnih duela pre-ko Radio Sarajeva i Radija 202, oko toga da li je bilo opravdano ili neopravdano zaustavljanje slanja regruta u JNA. Pored pukovnika Popovia, uestale rasprave, pa i verbalne sukobe, imao sam i sa majorom Boaniem, pomonikom komandanta za mobilizaciju. Iz Komande vojnog okru-ga su uestalo stizale ozbiljne prijetnje, usmene i pismene, koje smo mi, sekretari, odlagali u ladice, a to su novinari objav-ljivali u dnevnoj tampi.5

4 urevac nam je uestalo prijetio, a jednom prilikom (07. septembra 1991. godine) naredio je da vojnici upere oruje kroz prozore Komande prema denazi rahmetli Jusufa Delia, ubijenog prilikom sluenja vojnog roka u JNA. Tu scenu neu nikada zaboraviti.5 Vrhunac je bio kada je jedan oicir JNA (ka-snije sam saznao da je to bio pukovnik Remzo Aja-novi), doao u moj stan, te mojoj majci i supruzi rekao da je prisustvovao sastanku kojim je ruko-vodio pukovnik Popovi, na kojem je donesena odluka da se ja uhapsim (on je na tom sastanku bio jedini oicir Musliman). Ta situacija je uzne-



Teritorijalna odbrana SRBiH je tako-e bila u rukama srpskih nacionalista i direktno vezana za Generaltab oruanih snaga. Republiki tab Teritorijalne od-brane BiH imao je sjedite u dananjoj zgradi Predsjednitva BiH, sa ulazom od parka, kod Ali-paine damije. Funkciju komandanta je obnaao general Vukosav-ljevi, srpski nacionalista koji je oekivao da bude postavljen za komandanta vojske Republike Srpske. Gradski i okruni tab TO su bili smjeteni u naselju Ciglane, u zgradi Staklara. Oiciri Teritorijalne od-brane, Republikog taba Teritorijalne od-brane, Gradskog i Okrunog taba su bili pod komandom generala Vukosavljevia sve do 6. aprila 1992. godine. Na sastanku odranom toga dana, izmeu ostalog, na-redio je da Bonjaci i Hrvati vie ne dolaze na posao do daljnjeg, dok su oiciri srpske nacionalnosti, uglavnom, ve bili otili u kasarnu u Lukavicu ili zgradu Druge voj-ne oblasti.6

U tom prvom periodu pripremanja odbrane Republike Bosne i Hercegovine, meu nama jo uvijek nije bilo oicira iz JNA. Oni su se kasnije prikljuivali, za-visno od okolnosti. Narod je za odbranu organizirala i pripremala SDA i Patriot-ska liga. Tek u drugoj polovini septem-bra 1991.godine, na sastanku Patriotske lige (Kriznog taba), na kojem sam i ja prisustvovao i dao svoj glas, donesena je odluka da se u redove Patriotske lige ponu primati i vojna lica. Sve do tada,

mirila moju familiju, posebno majku. Od sljedee veeri sam spavao u zgradi Gradskog sekretarijata za narodnu odbranu, a SDA mi je odredila pratio-ca, Ejuba Karamehmedovia Karamehu, koji je svojevremeno u Beu trenirao i savladao borilake vjetine. Karameho je preivio rati danas je veli-ki patriota, dva sina su mu poginula u agresiji na RBiH, a sa treim maloljetnim sinom se do kraja rata borio u redovima Armije RBiH.6 O tome pie Hasan Efendi, u svojoj knjizi Ko je branio Bosnu (Sarajevo, Udruenje graana ple-mikog porijekla BiH, 1999.), str. 112-113.

mnogi oiciri bonjake nacionalnosti u strukturama JNA i TO SRBiH su po slu-benoj dunosti donosili ili sprovodili od-luke koje su bile direktno uperene protiv odbrambene snage Bosne i Hercegovine. Predsjednik Izetbegovi je takve odluke nastojao svim sredstvima osporiti, ispra-viti ili zaustaviti njihovo sprovoenje, a u tom pravcu smo djelovali i svi mi koji smo slijedili politiku Stranke demokratske ak-cije. Najveu zatitu smo, dakle, imali u Stranci demokratske akcije, Patriotskoj ligi, naim kadrovima u policiji, a poseb-no u moralnoj snazi, mudrosti i karizmi predsjednika Alije Izetbegovia.

Odluke koje je tada donosio Alija Izetbegovi kao i one koje su uslijedile uz njegovo odobrenje (mobilizacija rezer-vnog sastava policije, 19. septembra 1991., i kasnije mobilizacije, sprjeavanje imple-mentacije odredbi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o vojnoj obavezi, skla-njanje vojne dokumentacije kartoteka i kartona, sprjeavanje provoenja mobili-zacije i slanja regruta u JNA, spaavanje regruta iz kasarni i ratita Hrvatske, su-protstavljanje i sprjeavanje oduzimanja oruja od TO BiH i skladitenja u maga-cine JNA, obezbjeivanje logistike za PL i TO BiH kasnije Armiju RBiH, kao i druge aktivnosti sekretarijat za narodnu odbranu, Patriotske lige, policije) pred-stavljaju temelj poetne faze odbrane Bo-sne i Hercegovine, koji je, kasnije, dobio kao nadgradnju: novu vojnu organizaciju i oicirski kadar. Tako je roena Armija Republike Bosne i Hercegovine na po-nos.

***Jo 1988. godine upravljaki vojni vrh

je preimenovao Generaltab JNA u Gene-raltab Oruanih snaga, to je bilo proti-vustavno, faktiki vojni pu. Predsjedni-tvo SFRJ, na elu kojeg je tada bio Raif Dizdarevi, moralo je tada reagirati. Ali

25



umjesto da su reagirali, oni su naredne, 1989. godine unaprijedili sve one oicire koji su u toj reformi uestvovali. Tada je i dolo do poznate reorganizacije Teritori-jalne odbrane, kada se pojavlju i vikovi naoruavanja, koji su potom zavravali u magazinima JNA. Sredinom maja, ta-nije 14. maja 1990. godine, Generaltab donosi naredbu da se oruje TO radi u-vanja prenese u magazine JNA, sputa je zatim Prvoj vojnoj oblasti (Komandant general Spirkovski), odakle se naredbe dalje sputaju, iz dana u dan, kao da je sve ve unaprijed bilo pripremljeno. To je vrlo znaajna indikacija koja upuuje na to da je u pitanju bio prethodno osmi-ljen i dobro pripremljen plan. Konano, posljednje komunistiko predsjednitvo Bosne i Hercegovine, 19. oktobra 1990. (na mjesec dana prije prvih demokratskih izbora), donosi odluku da se naoruanje i vojna oprema TO BiH preda u vojne ma-gazine JNA, pa je tako republika vojna sila bila faktiki razoruana.

Nakon izbora i konstituisanja no-vog Predsjednitva, Alija Izetbegovi je kao njegov predsjednik uporno pokua-vao opozvati odluku prethodnog sastava Predsjednitva i vratiti barem dio oruja TO koje je zavrilo u vojnim skladitima JNA. Naalost, u Predsjednitvu su tada, voljom apsolutne veine graana srpske nacionalnosti, sjedili prof. Koljevi i Bilja-na Plavi (tada i predsjednica Savjeta za narodnu odbranu), koji su opstruirali sva ta nastojanja.

Sjeam se jedne epizode s kraja no-vembra 1991., kada sam Predsjednika Izetbegovia upoznao sa naredbom Re-publikog taba TO (pov. br.06/2-48-74, od 26. 11. 1991.) u vezi sa povlaenjem i predajom vikova naoruanja i municije, kao i s planom dinamike prevoenja vi-

kova tog naoruanja.7 Predsjednik Izetbe-govi je u prisustvu ministra odbrane Re-publike Bosne i Hercegovine, Jerke Doke, zatraio od mene da napiem prijedlog akta o vraanju oduzetog oruja TO-a od strane JNA. Postupajui po tom nalogu, ja sam u Ministarstvu odbrane (sa Muni-rom Bisiem i Omerom Baiem), sainio prijedlog akta o vraanju naoruanja u vlasnitvu TO iz magacina JNA., u kojem je stajalo: ... (1) ovim se stavlja van snage nareenje RtTO RBiH br. 06/2-48-74 od 26. 11. 1991. koje se odnosi na povlaenje vikova naoruanja TO, kao nezakonito; (2) Obavezuje se RTO da vrati naoru-anje TO koje je ve povueno iz magaci-na TO; (3) Stavlja se van snage zakljuak Predsjednitva SRBiH od 19. 10. 1990. koji se odnosi na predaju naoruanja TO i svi akti doneseni na osnovu tog zakljuka... (itd.). Izetbegovi je taj prijedlog izloio na sjednici Predsjednitva, ali zbog pro-tivljenja srpskih lanova, prijedlog tada nije usvojen. Tek 12. marta 1992. godine, Predsjednitvo BiH je stavilo van snage odluku od 19. oktobra 1990., ali to je ve bilo prekasno. U meuvremenu, uveliko su sprovoene naredbe koje su stizale iz Republikog taba TO i Generaltaba oru-anih snaga u Beogradu.8

***U maju 1991. godine na TV-ekrani-

ma je prikazana jezovita scena davljenja vojnika JNA u Splitu, slika koja je obila

7 Faksimil plana dinamike vikova naoruanja se nalazi u privatnoj arhivi autora.8 Tako je Gradski tab TO pod brojem 06/995-1 od 2. 12. 1991. godine uputio naredbu opinskim tabovima: Na osnovu nareenja RTO SRBiH pov. br. 06/2-48-74 od 26.11.1991 godine, a u vezi povlaenja i predaje vikova naoruanja i munici-je, nareujem: (1) vikove naoruanja puaka 7,9 mm i automata 7,62mm predati VP 2709 Sarajevo. Uz puke 7,9 mm predati 1, a uz automate 2 b/k municije... nareenje Gradskog taba TO 2120 Sarajevo, br. 06/995-1 od 2. 12. 1991 godine, u pri-vatnoj arhivi autora.



svijet. Roditelji ija su se djeca kao regruti nalazila u JNA s razlogom su se uplaili za sudbinu svoje djece, pa su, ne znajui ta da poduzmu, u panici dolazili kod mene, oekujui neki savjet ili uputu. Formirali smo tada udruenje roditelja Svi za sve, koje je bilo izuzetno aktivno. O svim tim naim aktivnostima je, naravno, bio oba-vijeten i predsjednik Alija Izetbegovi, koji nam je pruio bezrezervnu podrku. Nastojali smo svim sredstvima da spasi-mo tu djecu, mladie upuene na odslu-enje vojnog roka, a potom baene u vr-tlog ratnih sukoba, voljom velikosrpskih monika koji su JNA ve uveliko koristili kao instrument za ispunjenje svojih veli-kodravnih ideologija. O svemu tome op-irno sam pisao u knjizi Mama, moram im glavu dati (Sarajevo, 2002.), posvee-noj stradanju vojnika u JNA. Kao to re-koh, i predsjednik Izetbegovi se aktivno ukljuio u tu borbu. Stupio je u vezu sa Salimom abiem u Zagrebu, Graanli-jom po roenju, kao i sa drugim ljudima okupljenim oko Zagrebake damije, te dogovorio neke konkretne aktivnosti u tom smjeru.9 Veza je uspostavljena i sa vlastima Republike Hrvatske, koje su nam izdavale bjanko putne isprave, a one su potom izdavane regrutima koji su izvla-eni iz kasarni i upuivani u svoja mjesta

9 Salim abi (1936.-2001.), cijenjen kro-ja-obrtnik i modni kreator sa uglednom klijen-telom, te istaknuti drutveni djelatnik i aktivist. Bio je predsjednik Graevinskog odbora Zagre-bake damije, dugogodinji lan, a jedno vrijeme i predsjednik Sabora Islamske zajednice. Jedan je od osnivaa Stranke demokratske akcije, te jedan od njenih prvih potpredsjednika. Alija Izetbegovi je veoma cijenio Salima, a mogu to ilustrovati i sljedeim primjerom: bio sam lan delegacije Ko-ordinacionog tijela za izbor reisu-l-uleme Islamske zajednice, koja je poetkom 1993. posjetila pred-sjednika Izetbegovia sa prijedlogom novog reisa. Kada smo mu iznijeli prijedlog (dr. Mustafa ef. Ce-ri), Izetbegovi je upitao samo jedno: ta o tome Salim abi kae? Kakvo je njegovo miljenje?

roenja i stanovanja. Mnogi od njih su se odluivali da ostanu i da brane Hrvatsku, zajedno sa vie od 20.000 Bonjaka koji nisu bili dravljani Hrvatske, ali su stupali u redove njenih branilaca, uvjereni da e branei Hrvatsku braniti i svoju domovi-nu, Bosnu i Hercegovinu.

***U aprilu 1991. donesen je Zakon o

izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi, koji je bio oma oko vrata Bosni i Hercegovini. Po tom zakonu, sekretarijati za narodnu odbranu su trebali odmah (kako je istaknuto) predati poslove vojne obaveze, mobilizacije i regrutacije voj-no-teritorijalnim organima JNA, zajedno sa cjelokupnom vojnom evidencijom i dokumentacijom. Sekretari sekretarijata za narodnu odbranu iz reda SDA redom su odbijali sprovoenje tog zakona.

Zbog ega je bilo znaajno sklanjanje dokumentacije i uope onemoguavanje primjene spomenutog zakona? U to vri-jeme rasplamsavao se rat u Jugoslaviji, najprije desetodnevni sukob u Sloveniji, a zatim velikosrpska agresija na Hrvatsku. Jugoslovenskoj narodnoj armiji je trebalo vojnika, traili su da aljemo i regrute. To smo odmah u startu odbili. Ja sam u julu poslao samo jednu manju grupu regruta i to dobrovoljaca Srba i dalje sve za-ustavio: Tako su postupile i moje kolege, odnosno svi oni koji su imenovani na te poloaje ispred SDA. U svemu tome vrhovni autoritet na koga smo se mogli osloniti bio je predsjednik Izetbegovi. U vie navrata u to vrijeme imao sam priliku da sa njim neposredno razgovaram. Bio sam meu rijetkim slubenicima iz sekto-ra odbrane s kojim je on mogao otvoreno razgovarati. Slubene prostorije Sekretari-jata za odbranu su bile u zgradi Skuptine grada, koja je odmah do zgrade Predsjed-nitva, pa je i to olakavalo nae meusob-ne kontakte.

27



U najavljenu posjetu Sekretarijatu za narodnu odbranu opine Centar, adresi-ranu na moje ime, 23. avgusta 1991. go-dine, doli su Komandant vojnog okru-ga Sarajevo, pukovnik Obrad Popovi, pomonik Komandanta za mobilizaciju, major Boani i potpukovnik Plevi, u pratnji predstavnika Saveznog sekretari-jata narodne odbrane (SSNO) iz Beogra-da, ije ime nisam saznao, a po inu je bio pukovnik. Cilj njihove posjete bila je primjena Zakona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o vojnoj obavezi i dogovor u vezi sa preuzimanjem vojne dokumenta-cije. Ispred opine Centar su bili prisutni predsjednik opine prof. dr. Radomir Bu-latovi i lan izvrnog odbora Muhamed Smailbegovi. Zahtjevu predstavnika SSNO iz Beograda da predamo vojnu do-kumentaciju (kartone i kartoteke i dr.) ja sam se otvoreno suprotstavio, pozivajui se na Odluku Vlade SRBiH, donesenu na 76 sjednici, odranoj 23. 08. 1991. godi-ne, kojom se odlae primjena Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi.10 Situacija je na tom sastanku bilo dosta zategnuta. Pale su i teke rijei, pa i prijetnje, ali ja nisam popustio. Rekao sam predstavniku SSNO-a, pukovniku iz Beograda, da on moe nareivati u Srbi-ji, a da zaboravi Bosnu: kod nas moe biti samo musair i nita vie. Kada je zatraio da obie kancelarije Sekretarijata i ustao, ja sam ga otro upozorio: Sjedite i pijte kahvu, nema obilaska kancelarija. Otili su pognutih glava, ljuti i nezadovoljni. Ali nisu odustajali...

Desetak dana kasnije od predsjednika Skuptine optine Centar, Radomira Bu-latovia, dobio sam dopis sljedeeg sadr-aja: Dana 4. septembra 1991. godine, pri-mio sam zahtjev pov. br. 03-1/32 od 4. IX.

10 Fotokopija Odluke Vlade SR BiH sa 76. po-sebne sjednice od 23. VIII. 1991. godine, u privat-noj arhivi autora.

1991 godine Komande vojnog okruga Sara-jevo u vezi ispunjavanja zakonskih obave-za o vojnoj obavezi Zakona o optenarod-noj odbrani, te zahtijevam da se postupi po istom, kako bi se moglo dalje raditi na re-dovnom popunjavanju jedinica JNA....11 U spomenutom zahtjevu komandanta voj-nog okruga Sarajevo koji je upuen pred-sjedniku opine Centar Sarajevo, izme-u ostalog, pisalo je: ...organi Komande vojnog okruga Sarajevo, s predstavnicima SSNO su dana 23. avgusta 1991 godine, obavili razgovor sa predstavnicima opti-ne Centar u smislu postizanja dogovora za preuzimanje dokumentacije. Na sastanku s predstavnicima optine, predsjednik op-tine je izrazio spremnost da se potujui Savezni zakoni treba na legalan nain izvr-iti primo-predaja poslova. Ovakvom stavu otro se suprostavio sekratar Sekretarijata za narodnu odbranu, zahtijevajui da se potuju stavovi MNO SRBiH.12

Ozbiljne prijetnje Komande vojnog okruga Sarajevo i predstavnika SSNO su upuene i ostalim sekretarima za narodnu odbranu, o emu su me oni, kao nadle-nog gradskog sekretara, odmah usmeno i pismeno obavjetavali. Ubrzo sam o tim neeljenim posjetama i prijetnjama, upu-enim sekretarima za narodnu odbranu, upoznao predsjednika Izetbegovia, kao i ministre Jerku Doku i Aliju Delimusta-ia.

Komanda vojnog okruga Sarajevo s vojnim odsjecima uporno je slala naredbe za upuivanje regruta u JNA i provoenje mobilizacija. Sekretari za NO, odbijali su izvrenje tih naredbi i tako se nali u veli-koj opasnosti. Ja sam zbog toga zaradio i

11 Akt predsjednika Skuptine optine Centar, prof. dr. Radomira Bulatovia od 4. IX. 1991 godi-ne, u privatnoj arhivi autora.12 Akt Komande vojnog okruga Sarajevo pov. br. 03-1/32 od 4. IX. 1991. godine, u privatnoj ar-hivi autora.



krivinu prijavu od strane vojno-bezbjed-nosnih organa, kao i neki drugi sekreta-ri. U njoj je stajalo da kazna za navedeno djelo iznosi do 5 godina zatvora, ali zbog vanrednog stanja u mom sluaju bi to bilo od 5 godina, pa na vie.

No, 19. septembra 1991. godine Pred-sjednitvo SR Bosne i Hercegovine, na prijedlog Predsjednika Alije Izetbegovia, donosi znaajnu odlukuda se prekine mobilizacija koja je bila u toku i obustavi upuivanje regruta na odsluenje vojnog roka u JNA iz SRBiHjer bi to, objektivno, samo doprinijelo daljoj eskalaciji suko-ba.13 Za mnoge vojne obveznike, a poseb-no za nas sekretare koji smo do tada svim silama koili i sabotirali pokuaje mobili-sanja ljudstva iz Bosne i Hercegovine i nji-hovog upuivanja na ratita u Hrvatskoj ta je odluka donijela veliko olakanje.

Predsjednik Izetbegovi je u vie na-vrata i javno istupao, poruujui graani-ma Bosne i Hercegovine da se ne odazi-vaju pozivima na sluenje vojnog roka ili mobilizaciju, drugim rijeima za uee u agresiji na Hrvatsku, kada je izmeu osta-log kazao da to nije na rat. Kasnije e se ove njegove rijei vaditi iz konteksta i kri-vo tumaiti, kao da je on, toboe, izjavio da ga se rat u Hrvatskoj i sudbina Hrvatske ne tie, a zapravo je to bila najvea pomo koja se u tom trenutku mogla sa nae stra-ne pruiti Hrvatskojjer je strukturama JNA znatno oteano mobilisanje ljudstva i popunjavanje jedinica. Sjeam se dobro, 25. decembra 1991. godinetelefonom me pozvao major Boani, pomonik ko-mandanta za mobilizaciju, zahtijevajui da istog trena objavim i provedem opu mobilizaciju. Bilo bi to prvi put od Tr-anske krize (ranih pedesetih godina) da se u naoj zemlji provede opa mobilizaci-

13 Odluka Predsjednitva SR Bosne i Hercego-vine br. 02-011-881/91 od 19. IX. 1991. godine, u privatnoj arhivi autora.

ja. Da je provedena, ne bi bilo ni Hrvatske, ni Bosne i Hercegovine, pa tako ni Bo-njaka. Kasnije sam izraunao da smo mi u Sarajevu, samo sa tri ue gradske opine (Stari Grad, Centar i Novi Grad), trebali mobilisati 21.000 ljudi! A koliko bi ih tek bilo iz svih deset sarajevskih opina? Sve bi to krenulo na Dubrovnik, na Slavoniju i druga ratita u Hrvatskoj. Veliko je pitanje da li bi odbrambene snage te zemlje uope izdrale.

Odmah poslije tog razgovora nazvao sam druge sekretare (koji su, isto tako, u meuvremenu primili pozive iz vojnih odsjeka, sa zahtjevom za provoenje mo-bilizacije.), te im kazao da bjee iz sekre-tarijata i ne noivaju kod svojih kua, a JNA neka uzaludno trai dokumentaciju, koja je ve bila sklonjena. Odmah po-tom o svemu sam izvijestio predsjednika Aliju Izetbegovia. On mi je odgovorio da sam dobro postupio i upitao da li mi treba kakva zatita. Odgovorio sam mu vie u elji da i njega dodatno ohrabrim: Predsjednie, mene Allah uva, uzdam se u Njegovu zatitu! Poslije toga, nazvao me Avdo Hebib, pomonik ministra unu-tarnjih poslova, u ali mi najprije estitao Boi, a zatim obavijestio da ga je zvao Predsjednik u vezi sa mojim obezbjee-njem. Zahvalio sam mu na brizi i rekao da ve imam obezbjeenje. Te veeri sam se jo dva puta uo sa Predsjednikom, koji je zvao i pitao za stanje. Hvala Bogu, sve je proteklo u miru.

Kada se danas, vie od dvije decenije poslije tih zbivanja, sagledava i ocjenjuje rad sekretara za narodnu odbranu, onih koji su izabrani poslije prvih demokrat-skih izbora, po prvi put demokratskom procedurom moemo kazati da su nji-hovim djelovanjem i zalaganjem spaene moda i desetine hiljada ivota, kako voj-nika JNA koji bi iz Bosne i Hercegovine bili upueni da se bore za velikosrpske

29



ciljeve, tako i ivota hrvatskih branitelja. Ti sekretari za narodnu odbranu su odgo-varali po istom zakonu kao i komandan-ti opinskih i viih tabova Teritorijalne odbrane, ista je bila njihova odgovornost, pa ipak sekretari su ve u to vrijeme na-stojali da osujete agresorske i zloinake planove JNA (skrivajui vojnu dokumen-taciju), a gotovo svi komandanti tabova TO-a, koji su na te poloaje imenovani vojnom linijom, slijepo su slijedili i spro-vodili nareenja koja su im stizala iz ve otvoreno velikosrpskog vojnog vrha, pre-dajui oruje do zadnje puke.

***Poetkom jula 1991. godine vie puta

sam sa predsjednikom Alijom Izetbego-viem, u Centrali SDA i Predsjednitvu RBiH, razgovarao o zatiti vojne doku-mentacije, u kojoj su se nalazili i kartoni rezervnog sastava milicije, odnosno poli-cije. Aktivni i rezervni sastav policije tada nije bio nacionalno izbalansiran prema popisu stanovnitva 1991. godine. Srbi su bili znatno vie zastupljeni i zauzimali su odgovorne funkcije u MUP-u. U vezi sa nacionalnim balansom u policiji razgo-varao sam i sa tadanjim ministrom unu-tranjih poslova, Alijom Delimustaiem, a predmet razgovora je bila i eventualna mobilizacija rezervnog sastava. Tako je 15. jula 1991. godine upuena depea Republikog sekretarijata unutranjih poslova (SUP) gradskom, opinskim i okrunim sekretarijatima za unutranje posloveda popunjavaju upranjena mje-sta sa pripadnicima odgovarajue nacio-nalnosti. Meutim, depea se nije mogla ispotovati, poto su svi vojni obveznici bili rasporeeni u jedinice JNA i TO, a oni su imali prioritet u odnosu na druge. I da-lje su policajci nesrpske nacionalnosti bili u manjini.

Po zavretku desetodnevnog sukoba sa JNA u Sloveniji, rat se preselio na su-

sjednu Hrvatsku, gdje su ve bili poinjeni veliki zloini. JNA se postepeno povlaila u Bosnu i Hercegovinu, prijetei njenoj sigurnosti. Srpski narod se sve vie nao-ruavao orujem JNA i TO SR BiH, to je uslonjavalo politiko-bezbjednosnu situaciju u naoj zemlji. Trebalo je to bre i eikasnije osposobiti i opremiti legalne organe i slube unutranjih poslova.

Predsjednitvo RBiH, na ijem je elu bio Alija Izetbegovi, 19. septembra 1991. godine donosi historijsku odluku o mo-bilizaciji aktivnog i rezervnog sastava or-gana i slubi unutranjih poslova. Repu-bliki MUP je istog dana svim organima i tijelima unutranjih poslova uputio de-peu u vezi sa provoenjem mobilizacije. Svi organi i slube bezbjednosti su preli na rad po takozvanom prvom i drugom stepenu, u skladu sa Planom za djelovanje u kriznim situacijama i neposrednoj rat-noj opasnosti. Mobilizacija je provedena u svim opinama, Gradskom sekretarijatu za unutranje poslove Sarajevo i Okru-nom sekretarijatu za unutranje poslove Sarajevo.

Nakon provedene mobilizacije, utvr-ena je nedovoljna popunjenost jedinica i sastava organa unutranjih poslova. Osim toga, nacionalni sastav nije odgovarao nacionalnom sastavu stanovnitva na po-druju Grada i Okruga. Poslije konsulta-cija Ministarstva odbrane i Ministarstva unutranjih poslova sa Predsjednitvom RBiH, Predsjednitvo je 23. septembra 1991. godine, razmatrajui politiko-bez-bjednosnu situaciju u SR BiH, odobrilo angaovanje dodatnog broja rezervnog sa-stava milicije iz kontingenta nerasporee-nih vojnih obveznika koji se vode u sekre-tarijatima za NO. Odluku Predsjednitva je potpisao predsjednik Alija Izetbegovi. Tek poslije ove Odluke Predsjednitva, mobilizaciju smo proveli sa uspjehom, s obzirom da smo na raspolaganju imali



obveznike iz rasformiranih jedinica JNA i TO. Primjera radi, jedna od takvih rasfor-miranih jedinica imala je zborno mjesto u Uivku kod Hadia. Sekretarijati za na-rodnu odbranu su radili danonono. Tako je, na primjer, za jednu no, Sekretarijat za narodnu odbranu opine Centar Sarajevo sainio i izdao rjeenja o dodjeli na ratni raspored (RR) Gradskom i Okrunom se-kretarijatu za unutranje poslove oko 600 pripadnika RR-a. Ukupno je na podruju Sarajevskog okruga mobilisano 3.600 no-vih pripadnika RR-a, a kasnijim mobiliza-cijama se taj broj poveao.

Poslije sprovedene mobilizacije rezer-vnog sastava policije, mi smo odahnuli. Mobilizacija je bila legalna i legitimna. Svi pripadnici su dobili uniforme, odgovara-jue naoruanje (duge ili kratke cijevi), a proveli su najmanje desetodnevnu stru-nu obuku. Izvreno je po planu bojevo

gaanje sa osobnim i kolektivnim naoru-anjem.

Policajci su bili garancija odbrane Bo-sne. Odreeni broj pripadnika policije je poetkom agresije bio na prvim borbe-nim linijama. Mobilisane jedinice i sasta-vi organa uprava policije su bili potpuno popunjeni i osposobljeni, to je iznenadilo Beograd. Naime, prema naem saznanju, informaciju o uspjeloj mobilizaciji je Sa-veznom sekretarijatu za narodnu odbranu (SSNO) prenio Stanii Mio, sekretar Sekretarijata za unutranje poslove grada Sarajeva, kojeg sam bolje upoznao preko mog zamjenika u gradskom Sekretarijatu, Branka Kovaevia, koji je u SDS-u bio Karadiev sekretar. U Sarajevo, u Grad-ski i Okruni sekretarijat uprave policije, upuena je Glavna inspekcija narodne od-brane iz Beograda (GINA), o emu me je obavijestio Ramo Dapo, rukovodilac od-

Vojna knjiica Armije RBiH br. 0000001, izdata predsjedniku Izetbegoviu

31



brambenih priprema u Gradskom i Okru-enom sekretarijatu. Dogovorili smo da se inspektori iz GINA-e legitimiu i da se od njih trai originalna punomo, te da im se ne smiju dati povjerljivi podaci.14

Odluka o mobilizaciji RR-a pripadni-ka uprave policije od 19. septembra 1991. godine, koju je potpisao predsjednik Pred-sjednitva RBiH Alija Izetbegovi, imala je dalekosene pozitivne posljedice u od-brani RBiH. Zahvaljujui opremljenosti i obuenosti pripadnika policije, nije dolo do veih i traginijih incidenata u vrijeme postavljanja barikada i blokade Sarajeva u martu mjesecu 1992. godine. Uspjeno je odravan krhki javni red i mir, sve do 4. aprila 1992.godine. Od toga dana policija je, zajedno sa Patriotskom ligom, uspje-no uvala linije odbrane oko Sarajeva koje su uspostavile JNA i paravojne srpske je-dinice. Policija je na uspostavljenim lini-jama odbrane ostala sve do oktobra 1992. godine, a neke policijske jedinice i kasni-je. Preuzimanjem linija odbrane od strane TO BiH, odnosno Armije Republike Bo-sne i Hercegovine, policija se, osim spe-cijalnih jedinica, povukla i obavljala po-slove i zadatke obezbjeenja javnog reda i mira, kao i drugih poslova u opkoljenom Sarajevu. Po potrebi, policija je i dalje bila

14 O ciljevima GINA-e u svom izvjetaju Ramo Dapo navodi: Osnovni cilj i zadatak GINE bio je da onemogui daljnje omasovljavanje, osposoblja-vanje i naoruavanje organa i slube uprave poli-cije, te smijeniti i procesuirati Nihada Halilbego-via, sekretara gradskog sekretarijata za narodnu odbranu, Ramu Dapu, rukovodioca organizacij-sko-odbrambenih priprema gradskog i okrunog sekretarijata za unutranje poslove, Rudu Kuhi-nju, sekretara O SUP-a Centar, Sulju Agia, sekre-tara O SUP-a Stari Grad, te jo neke kadrove op-inskih sekretarijata za narodnu odbranu i upravu policije. Zahvaljujui iskustvima i snalaljivostima ovih kadrova, GINA je onemoguena da realizuje svoje nakane, ali su od tada kadrovi srpske nacio-nalnosti bili sve kompaktniji, drskiji, bezobzirniji i bezobrazniji... (pismeni izvjetaj Dapo Rame, u privatnoj arhivi autora).

na linijama odbrane grada. Stanice polici-je Olovo, Ilija, Vogoa i Hadii, zajedno sa Armijom RBiH uvali su linije odbrane do kraja agresije.

***Dan Jugoslovenske narodne armi-

je, 22. decembar, posljednji puta u naoj zemlji obiljeio se 1991. godine. Na to obiljeavanje doao je komandant taba TO BiH, general Vukosavljevi, u pratnji pukovnika Hasana Efendia, komandan-ta Gradskog taba TO Sarajeva, tu je bio i gradonaelnik Sarajeva Muhamed Kre-evljakovi, zatim predsjednik gradskog Izvrnog odbora Stanii itd. Gradskoj skuptini se tada uruuje velika plaketa, za razvoj, opremanje i funkcionisanje TO na podruju 10 gradskih optina, to po-najbolje oslikava svu apsurdnost tadanje situacije. Boe moj, mislim ja, nagrauju nas, a Teritorijalnu odbranu su potpuno razoruali i unitili jo jedina naredba koja treba da doe jeste da nam uzmu i ono protuavionsko oruje, koje je bilo rasporeeno u tvornicama. General Vu-kosavljevi mi se tom prilikom obratio rijeima: Gospodine sekretare, vi se Muslimani naoruavate. Dokaite mi, odgovorio sam mu, kako se to naorua-vamodok vi iz Vojske ve mjesecima uveliko dijelite oruje Srbima i navedoh mu jedan konkretan sluaj iz Sokoca. Od-govorio mi je kako posjeduje dvije rune bombe kune izrade, iz muslimanskih radionica... U sebi pomislih: pojma ti nema. Nisam, meutim, ni ja znao da su oni ve tada u depu imali naredbu, koju je Vukosavljevi donio iz Beograda, o izu-zimanju protivavionskog oruja TO-a po svim veim preduzeima i fabrikama.

Tek 24. decembra, kod mene je do-ao Hasan Efendi i pokazao mi to nare-enje. Vidio sam da na aktu stoji datum 18. decembra, pa sam ga upitao otkuda to kanjenje. Odgovorio je: Da dobije-



mo na vremenu. Moram priznati da mi taj odgovor ni danas nije razumljiv. Ako nisam dobio jasan odgovor u vezi s da-tumom na dokumentu, od Efendia sam dobio potpun plan izvlaenja tog oruja. Iste veeri odluio sam da o tome obavije-stim predsjednika Izetbegovia. Potraio sam ga u centrali SDA, gdje se odravala sjednica delegata iz cijele Bosne i Herce-govine. Kada sam mu saoptio razlog svog dolaska, u momentu je shvatio ozbiljnost situacije i zamolio me da ostanem na toj sjednici do kraja, kako bismo mogli po-slije razgovarati. Kako je sjednica trajala do kasno u no, nakon njenog zavretka dogovorili smo se da sljedeeg dana do-em u Predsjednitvo SR BiH i da u miru o svemu porazgovaramo.

Sutradan sam upoznao Predsjedni-ka sa naredbom Republikog taba TO o predaji protivavionskog naoruanja, o kojoj me je obavijestio Hasan Efendi. Vidno zabrinut, hodajui po kancelariji, upitao me ta bih ja u ovom sluaju ura-dio. To je bio njegov nain komunikaci-je i ophoenja: nikada nije donio vanu odluku, a da nije upitao sugovornike za njihovo miljenje. Kratko sam odgovorio da bih uskratio povjerenje generalu, jer on radi protiv Bosne. Ne moete ga smijeni-ti, jer je vezan za Generaltab, ali moete mu uskratiti plau, koju kao komandant TO BiH prima od nas. Nije vie pitao, ve mi je naloio da vidim kako ta stvar stoji po zakonu. Odluio je da problem iznese na Predsjednitvo. Zaduio sam pomo-nika sekretara Sekretarijata za NO opine Centar, Asima Memievia, da provjeri sve zakonske propise, da ih brzo kopi-ra i donese. U meuvremenu, na poziv Predsjednika, pridruio nam se i Hasan Efendi. Kako se sjednica Predsjednitva i Savjeta za narodnu odbranu, zbog kato-likog Boia, nije mogla odrati prije 27. decembra, Predsjednik je zamolio Efendi-

a da do daljnjeg ne sputa spomenutu naredbu prema opinskim tabovima TO, da se oruje ne bi izvuklo. Meutim, Efen-di je odmah sutradan, 26. decembra, tu naredbu proslijedio opinskim tabovi-ma. U toj naredbi je, izmeu ostalog, sto-jalo: Izvriti izuzimanje od radnih organi-zacija i predaju kompletnog naoruanja i municije kalibra preko 12,7 mm na dalje uvanje JNA. (...) Preuzimanje i transport je u nadlenosti JNA. Sa izvrenjem zadat-ka otpoeti odmah a po izvrenom zadatku dostaviti mi izvjetaj o koliini i asortima-nu predatog naoruanja... (Teritorijalna odbrana 212o, Sarajevo, Pov. br. 06/1053-2, 26. 12. 1991.v. faksimil br. 1).

Zato je to Efendi uinio i pod ka-kvim okolnostima, nije mi poznato i ne bih nagaao. No, on se kasnije, poslije rata, pokuao opravdati tako to je od-govornost za izuzimanje protivavionskog naoruanja prebacivao na predsjednika Izetbegovia. U svojoj knjizi, objavljenoj poetkom 1999. godine, Efendi podsjea kako nareenjem Republikog taba TO SRBiH o prikupljanju i predaji naorua-nja iz oktobra 1990. nije bila obuhvae-na predaja protivavionskog naoruanja, pa je general Drago Vukosavljevi kao komandant TO SR BiH lino otiao u Beograd i donio nareenje da se i proti-vavionski topovi i ostala orua predaju u vojne magazine JNA, dodavi potom: O tome je potpisan zvanini akt predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia, uz tvrdnju da se Teritorijalna odbrana grada Sarajeva tom nareenju suprotstavila i nismo ga izvrili, bez obzira to ga je pred-sjednik Izetbegovi potpisao.15

15 Hasan Efendi, Ko je branio Bosnu, str. 106-107. Slino generalu Efendiu, inae, pie i general Vahid Karaveli, jedan od ratnih komandanata 1. korpusa Armije RBiH: Poto prethodnim naree-njima nije bilo obuhvaeno naoruanje kalibra pre-ko 12,7 mm, krajem 1991. u Beogradu, predsjednik Predsjednitva SRBiH Alija Izetbegovi potpisuje, za-

33



Historijske istine radi, valja naglasiti da Predsjednik Izetbegovi nije potpisao nikakvo nareenje za izuzimanje oruja; naprotiv, ve 27. decembra, on je u ime Predsjednitva, posredstvom Ministarstva odbrane, obavijestio tabove TO i predu-zea u kojima se nalazilo protivavionsko oruje da su u pogledu nareenja koman-danta Republikog taba TO SR BiH od 18. decembra duni postupiti tako to e JNA predati samo ono naoruanje i municiju, iji je vlasnik bila JNA ili ga je besplatno ustupila tabovima TO, dok se ono oru-je, iji vlasnik nije JNA (drugim rijeima, koje je u vlasnitvo TO) ima i dalje uvati u skladu sa dosadanjom praksom, ukoliko Predsjednitvo SRBiH ne donese drugaiju odluku (Predsjednitvo SRBiH, Pov. broj: 01-55/91, od 27. 12. 1991., v. faksimil br. 2). Ovako oprezno koncipiran nalog je trebalo da umanji sumnju organa JNA, tada jo uvijek legitimne vojne sile na pro-storu Bosne i Hercegovine, ali budui da je skoro kompletno oruje po preduzei-ma bilo u vlasnitvu TO-a, ona je u sutini znaila da se to oruje ima zadrati.

Posljednja faza razoruavanja TO SR BiH je samo djelomino uspjela mnogi su poslije odbili da predaju naoruanje, dio je bio ve ranije sklonjen i sakriven, negdje je ono odneseno jo prije spome-nutih naredbi. U svakom sluaju, pred-sjednik Izetbegovi je i ovoga puta reagi-rao onako kako je trebao i mogao.

***Poslije provedenog referenduma za

jedno sa generalom Dragom Vukosavljeviem, da se i to naoruanje preda u magacine JNA. Nakon toga uslijedila je predaja oruja i grupisanje istog na pro-store sa veinskim srpskim ivljem i du granice sa Srbijom i Crnom Gorom (Vahid Karaveli, Agresija na Bosnu i Hercegovinu. Sjeveroistona Bosna 1992-1995., Sarajevo, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2004, str. 97). Meutim, ni Karaveli, kao ni Efendi, ne navode niti jedan izvor za te svoje tvrdnje.

nezavisnost, u Sarajevu i drugim kraje-vima Bosne i Hercegovine dolo je do postavljanja barikada, u reiji SDS-a. U Sarajevu su blokirani svi dijelovi grada, a prisustvo maskiranih, naoruanih bandi-ta je uznemirilo stanovnitvo. Pripadnici Patriotske lige tada organiziraju kontraba-rikade, pokazavi teroristima SDS-a da su spremni odgovoriti na nasilje. U Centru za obavjetavanje i Centru veze dobijamo podatke sa terena iz sata u sat. Na osnovu tih informacija, nije bilo teko zakljuiti da situacija ne valja, pa sam zato nazvao predsjednika Izetbegovia, koji je, inae, tih dana svakodnevno mijenjao lokacije, radi sigurnosti. Obavijestio sam ga svim znaajnijim pojedinostima, gdje su po-stavljene barikade, ta se deava... On je te veeri na televiziji YUTEL obrazloio situaciju i nastojao umiriti javnost. Od-mah nakon referenduma, 2. marta, pale su i prve civilne rtve u Sarajevu: ubijeni su Ramo Biber, uvar iare, pod Trebevi-em, te 16-godinji Kenan Demirovi, iza Kobilje glave.

Nekoliko dana kasnije, u Gradskom sekretarijatu za narodnu odbranu primili su telefonski poziv jedne ene iz Osijeka, koja je traila da razgovara sa sekretarom. Kad sam se javio, ona mi je kroz pla re-kla otprilike sljedee: Sarajevu se sprema velika nesrea, molim vas da ovo najoz-biljnije shvatite! Bila sam prisutna kada su rezervisti i vojnici priali da e napraviti haos u Sarajevu, da e ui iz dva pravca u grad i sve pobiti i popaliti. Poziv i upozo-renje smo shvatili zaista ozbiljno. Krenuo sam odmah da potraim predsjednika Izetbegovia. Nisam ga uspio pronai, pa sam se zaputio u Centralu SDA, gdje sam zatekao Kemu Kariika i Mustafu Hajrulahovia Talijana. Odluili smo da odmah zovemo nae ljude u sjevernoj Bosni i provjerimo kretanje kolona JNA, te da organiziramo njihovo zaustavljanje



i usporavanje. Kemo je prvo pozvao nae aktiviste u Tuzli od kojih smo saznali da se kolona JNA kree prema Graanici. Uzeo sam slualicu od Keme i nazvao optinski Sekretarijat u Graanici, ali se tu nita nije moglo uiniti. Nazovemo zatim Ahme-da Aliia u Doboju od kojeg dobijamo obavijest da je kolona JNA zaustavlje-na negdje kod Male Brijesnice. Bila je to oklopno-mehanizovana jedinica, sa veli-kim brojem rezervista koju su momci iz Patriotske lige drali blokiranu itavu no. Kasnije smo doznali da je komandant te jedinice, neki Crnogorac, s radou do-ekao Aliia, koji je kao predsjednik Izvrnog odbora opine Doboj doao na lice mjesta da smiri situaciju. Kolona je potom skrenula na Ozren, a ja sam poslije predsjedniku Izetbegoviu o svemu tome podnio izvjetaj.

***Mjesec april je i u Sarajevu zapoeo

otvorenom agresijom, u kojoj sudjeluje i JNA i teroristi SDS-a. Iz kasarni u gradu vojnici JNA pucaju i na civile, i na pripad-nike policije. Petnaest policajaca je tada ubijeno, a zna se ko puca na policiju, okrenuo je oruje i protiv drave. No sa 4. na 5. april, kada smo osujetili agresorski pokuaj preuzimanja policijskih stanica je bila odluujua no za Sarajevo. Pro-veo sam je u Sekretarijatu i prostorijama Gradske skuptine, kao lan savjeta za NO grada, koji je bio u stalnom zasjeda-nju. Niko nije spavao, a izvjetaji su nam dolazili jedan za drugim. Dok su graani Sarajeva mirno spavali, ne znajui ta se deava i kakva opasnost prijeti njihovom gradu, mi smo te noi uspjeli sauvati sve policijske stanice koje je SDS htio staviti pod svoju kontrolu: u opini Centar, No-vom Gradu, Novom Sarajevu... Uspjelo im je to nakratko u Novom Sarajevu, ali nae snage su ih uspjele vratiti. To je za nas bila strateka policijska stanica, jer se

nalazila na liniji Policijska kola Vrace kasarna Maral Tito Pofalii, kojom je agresor namjeravao spojiti snage i odsje-i Stari Grad. Na kraju, izborena je jedna velika pobjeda. Izvjetaje smo podnosili predsjedniku Izetbegoviu i njemu je to bilo veliko ohrabrenje.

No, ve sutradan, 5. i 6. aprila, u Sara-jevu su se desile velike demonstracije, na kojima je bilo blizu stotinu hiljada ljudi. Mnogi to i danas nazivaju mitingom za mir, ali je potpuno jasno da se radilo o pokuaju dravnog udara i ruenja legi-timne republike vlasti, osmiljenom i organiziranom iz Beograda, od onih ko-jima je odgovaralo da Bosna i Hercegovi-na ostane obezglavljena. Teko je i opisa-ti kako je tada bilo nama u Centru veze, kada s jedne strane dobijamo izvjetaje o napadu etnika iz pravca Pala (kojima se odupiru malobrojne jedinice Patriotske lige, policije, odreda Bosne...), a sa druge desetine hiljada ljudi zahtijevaju ruenje vlasti koja je jedina mogla organizirati ka-kvu-takvu odbranu i koja je to prethod-nih godinu dana i radila!

Narod je, naalost, bio izmanipulisan. Skoro svi prisutni su bili protiv agresije, protiv podjele Bosne i Hercegovine i nje-nog pripajanja Velikoj Srbiji. Naalost, oni koji su ubaeni u taj narod sa zadatkom da ga usmjeravaju i podjaruju mislili su drugaije. Tako smo imali sluaj da istog dana kada je Republika Bosna i Herce-govina meunarodno priznata od strane Evropske zajednice, masa ljudi nosi zasta-ve Jugoslavije i Titove slike, te provaljuje u Republiku skuptinu, u namjeri da srui bosanskohercegovaku republiku vlast. Kao to je poznato, predsjednik Izetbego-vi je tada izaao pred tu masu i pokua-vao je uvjeriti u besmislenost i pogubnost zahtjeva za ostavkama vlasti. Naalost, bio je izvidan. Ali, kako rekoh, narod je bio izmanipuliran i zaveden. Daleko ne-

35



asniju ulogu su imali svi oni intelektual-ci i javni radnici koji su tada istupali kao neformalne voe, oni koji su osnivali ne-kakve puistike svenarodne skuptine i raznorazne komitete, a posebno oni koji su stajali iza organizacije tih demonstra-cija.

Iako to nerado piem, mislim da je danas ipak dolo vrijeme da se o tome otvoreno govori. Sva ta deavanja je po-krenula najjaa opoziciona partija Soci-jalistika demokratska partija (SDP), koja je organizovala okupljanja, obezbijedila autobuse i drugi prijevoz za uee na demonstracijama za stanovnitvo iz dru-gih gradova i opina itd. Dio rukovodnih ljudi u njoj je nesumnjivo primao naloge iz Beograda. Treba se podsjetiti da je SDP jo 3. aprila izdao javni proglas narodu da u svim mjestima i gdje god to moemo, oborimo optinske vlade i druge raznora-zne institucije i umjesto njih izaberemo

privremene, svenarodne organe vlasti.16 Naalost, zaslijepljeni mrnjom prema SDA i puni jeda zbog ranijeg gubitka vla-sti, vodei ljudi SDP-a nisu mogli ili nisu htjeli da naprave razliku izmeu SDA na elu sa Alijom Izetbegoviem na jednoj, te SDS-a na elu s Karadiem na drugoj strani. Za njih su to sve bili nacionalisti kojima je trebalo oteti vlast, pa makar ti-pino miloevievskom metodom doga-anja naroda.

Uostalom, imati vlast tih dana nije znailo nita drugo do preuzeti odgovor-nost pred najteim iskuenjem u kojem se ova zemlja nala u njenoj novijoj historiji: organizirati njenu odbranu i spasiti je od nestanka. Vodei ljudi SDP-a su, naalost, tih dana upravo pokazali da su bili potpu-no nesvjesni situacije u kojoj su se i Sara-

16 Proglas objavljen u dnevnom listu Osloboe-nje 4. aprila 1992. (god. XLIX, br. 15730), na str. 4. Prenijeli su ga i neki drugi dnevni listovi koji su tada izlazili na podruju bive Jugoslavije.

Zgrada Skuptine grada tokom agresije. U njenom podrumu su se nalazile prostorije Centra veze



jevo i Bosna i Hercegovina nalazili, dopu-stivi da budu izmanipulirani od strane Miloevievog obavjetajno-bezbjedno-snog vrha. Da im je ruenje vlasti uspjelo, iste one vlasti koja je do tada jedina mogla okupiti i organizirati snage odbrane da-nas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Za neke od njih otrijenjenje je moda dolo onda kada su teroristi SDS-a otvorili snaj-persku vatru po okupljenoj masi i kada se jasno vidjelo da velikosrpski agresor ne pravi nikakvu razliku izmeu nacionali-sta i sljedbenika drugih stranaka. Poka-zalo se to, dodue, i prethodnih dana, u Bijeljini, Zvorniku i drugim mjestima, ali mnogi to nisu ni eljeli, ni htjeli da vide.17

Mnogi simpatizeri, lanovi, pa i lo-kalni funkcioneri SDP-a i drugih opozi-cionih stranaka u narednom periodu su se irom Bosne i Hercegovine ukljuivali u njenu odbranu, pokazujui vlastitu pa-triotsku svijest. Ipak, snaga nae odbrane bi sigurno bila vea da je SDP od poetka djelovao u tom pravcu, kao organizovana politika snaga. Meutim, vodei ljudi ove partije su, nakon neuspjelog pua 5. i 6. aprila, proglasili zamrzavanje stra-nakog djelovanja. Tek kasnije, SDP se ponovo aktivirao (promijenivi ujedno i ime u Socijaldemokratsku partiju). Kao to je poznato, predsjednik Izetbegovi

17 Slina dogaanja naroda su 6. aprila odr-ana i u Tuzli, gdje su pred vie desetina hiljada graana govorili tuzlanski opinski elnici i pred-sjednici opozicionih stranaka (Selim Belagi, Zvonimir Oro, Zlatko Duki i dr.). Kako je javio dopisnik Osloboenja, glavne poruke su bile podrka narodu u Sarajevu, osuda ubica, faista, zloinaca i kako jo sve nisu nazivali protagoniste graanskog rata. Zahtijevao se odgovorko i zato bombarduje Sarajevo? Traena je zabrana rada naci-onalno-teroristikih stranaka, prelazna vlada spasa i prijevremeni izbori. Porueno jeako prelazna vlada nema gdje raditi, vrata Tuzle su joj otvorena. Oku-pljeni narod je esto skandiraoubice, faisti, majmu-ni... (Osloboenje, god. XLIX, br. 15733, 7. april 1992.).

nikada nije postavio pitanje ponaanja vodstva te stranke u presudnim aprilskim danima, nego je, naprotiv, ostavio prostor za njihovo ukljuenje u svebosanski pa-triotski front branilaca Bosne i Hercego-vine. lanovi SDP-a su u meuvremenu imenovani u Predsjednitvo i Vladu R BiH, a redovno su ukljuivani i u sastave delegacija koje su uestvovale na prego-vorima sa meunarodnom zajednicom i agresorskom stranom. I iz toga se vidi politika irina Alije Izetbegovia, koji je stalno isticao (i tokom rata, i nakon rata) da su za njega postojale samo dvije istin-ske stranke: oni koji se bore za Bosnu i Hercegovinu i oni koji su protiv Bosne i Hercegovine.

Zadrao bih se jo samo na toj pri-i o nacionalistima, u elji da pokaem koliko je svaki pokuaj izjednaavanja Alije Izetbegovia (i SDA uope) sa naci-onalistikim snagama koje su se okrenule protiv Bosne i Hercegovine, ne samo ne-utemeljen, nego i uvredljiv. Alija Izetbe-govi je uvijek i u svakoj prilici isticao ideju Bosne i Hercegovine, kao nedjeljive multietnike drave. Jo na osnivakoj skuptini SDA, odranoj 26. maja 1990. godine, izmeu ostalog je kazao: Posto-je oni koji govore da je Bosna srpska, kao i oni koji tvrde da je Bosna hrvatska. Ali ima i onih i onih zato to ne rei koji sa jednakom agresivnou tvrde da je Bosna samo muslimanska. Sa jednakom odlu-nou mi odbacujemo sve tri ove tvrdnje. Muslimansko svojatanje Bosne, s obzirom na realnu situaciju, jednako prijeti njenoj dezintegraciji i haosu, kao srpsko i hrvatsko svojatanje. Ostaje nam, dakle, ono da je Bosna i muslimanska i srpska i hrvatska.18 Istiui tu ZAVNOBiH-ovsku formulu, Alija Izetbegovi je nagovijestio svoju po-

18 Govor Alije Izetbegovia na Osnivakoj skuptini SDA, odranoj 26.05.1990.godine u Sa-rajevu uvodna rije, nalazi se u privatnoj arhivi.

37



litiku multietninosti, od koje nikada nije odstupio. Vie puta sam, u toku narednih desetak godina, sa njim o tome razgova-rao, mogu potvrditi da je do kraja ivota zadrao isto miljenjeda u ouvanju Bo-sne i Hercegovine multietninost ima pr-vorazredan znaaj.

Izetbegovi je princip multietinosti nastojao sprovoditi i u rukovodnim ka-drovima, a posebno u rukovodstvu TO BiH, odnosno Armije R BiH, kao i Mi-nistarstva odbrane, koji su bili i garant opstanka drave Bosne i Hercegovine. U to sam se i lino uvjerio odmah na poet-ku agresije, kada sam pozvan da zajedno sa Hasanom Efendiem, komandanom taba TO grada Sarajeva, doem u Pred-sjednitvo na razgovor u vezi sa formira-njem i imenovanjem komandanta taba TO R BiH.19 Predsjednik Izetbegovi je tada naredio da se u komandne strukture Republikog taba TO BiH imenuju i oi-ciri srpske i hrvatske nacionalnosti. Bio je to za nas bio dosta velik problem, po-to poetkom agresije na R BiH nije bilo dovoljno takvog kadra (nismo znali koji su oiciri ostali lojalni i kojima se moglo vjerovati itd.). General Rifat Bilajac nas je obavijestio da bolje poznaje dvojicu kole-ga iz Republikog tabapukovnika Stje-pana ibera i pukovnika Jovana Divjaka, te predloio da se sa njima obavi razgovor. Nazvao je prvo pukovnika ibera i obja-snio mu naredbu Predsjednika. Pukovnik iber je pitao: Je li to Alija trai? Je li to

19 O tome Hasan Efendi pie: ...8. aprila 1992.godine, po neposrednom pozivu gospodina Halilbego-via, javio sam se gospodinu Izetbegoviu gdje sam naimenovan za komandanta TO RBiH. Odmah smo pristupili diferencijaciji ljudstva i formiranju RTO na novim osnovama i ljudstvom koje se opredijelilo za odbranu RBiH (pismo Hasana Efendia pod naslovom Zahtjev za rjeenje statusa, upueno 08. 06. 1994. godine predsjedniku Predsjednitva RBiH i na nekoliko drugih adresa, u autorovoj pri-vatnoj arhivi).

njegov prijedlog?! im mu je general Bilajac odgovorio potvrdno, pukovnik iber je odmah prihvatio ponudu. Nakon toga su telefonom kontaktirali i pukovni-ka Divjaka. Obojica su poslije izvjesnog vremena potpisali lojalnost Republici Bo-sni i Hercegovini, a potom imenovani na odgovorne dunosti u naoj Armiji. Po nalogu predsjednika Izetbegovia, tih je dana i ministar odbrane RBiH Jerko Doko potpisao akt kojim se od Ministarstva odbrane na svim nivoima trai balans rukovodnih kadrova prema nacionalnoj strukturi u opinama, gradu Sarajevu itd.

***Dan D za Sarajevo, ali i za cijelu

Bosnu i Hercegovinu, bio je 2. maj 1992. godine. Tog dana agresor je otpoeo sa strahovitim granatiranjem grada, a isto-vremeno je izveo i koordinirani napad oklopno-motorizovanih i pjeadijskih jedinica (zloglasnih Nikih specijalaca) na zgradu Predsjednitva. Prije poetka napada, Gradski centar za obavje tavanje dobio je podatke o kretanju motorizova-nih jedinica JNA iz vie pravaca, pa smo obavijestili mjesne zajednice i pozvali nae slobodne jedinice i pojedince da dou braniti Predsjednitvo. Prvi put iza Drugog svjetskog rata je sirenama ogla-ena opa opasnost. Grupe naih boraca su dolazile sa vie strana, zauzimajui po-loaje u blizini Predsjednitva i Skuptine grada. Tog 2. maja, sarajevski branioci su uspjeli zaustaviti napad elitnih jedinica JNA, nanijevi neprijatelju teke gubitke.20 Herojstvo Sarajlija u toj bici zaista nije imalo granica, ali pored herojstva, iskaza-na je i humanost kakva se ne pamti. Dok

20 O ovome sam opirnije pisao u knjizi Diver-zija u Glavnoj poti u Sarajevu i telekomunikacijska deblokada Bosne i Hercegovine (Sarajevo, Vijee kongresa bonjakih intelektualaca, 2010., str. 14-24), a Avdo Huseinovi je o tim dogaajima sni-mio dugometrani dokumentarni ilm Bosna ili smrt (produkcija Haber,

Documents

Gračanički glasnik [broj 36 djelimičan, novembar 2013.]