Granice filozofijske spoznaje u Plotinovu i Pletonovu

IzvorničlanakUDK165.3:141.131Primljeno30.09.2007.

Franci ZoreUniverzavLjubljani,Filozofskafakulteta,Aškerčeva2,SI-1000Ljubljana

[email protected]

Granice filozofijske spoznaje u Plotinovu i Pletonovu platonizmu

SažetakJedno od ključnih mjesta filozofiranja jest pitanje mogućnosti spoznaje, odnosno spoznat-ljivosti i izrecivosti onog najvišeg. Premda je pitanje o onome što je prvotno (počelo, jedno, bog) temeljno metafizičko pitanje, s njime se dotičemo i samih granica ljudskih spoznajnih mogućnosti. Već je kod Platona moguće sresti nekoliko mjesta gdje se on dotiče toga pro-blema, dok će kasniji platonizam to pitanje još više zaoštriti. Tako se kod Plotina pokazuje da Jedno kao takvo nije moguće dokučiti mišljenjem, nego samo u mističkom sjedinjenju. Isto će tako više nego stoljeće kasnije Pleton, uza svu svoju religijsku raznolikost, ustrajati na apsolutno transcendentnom božanskom. No to utvrđivanje granica domašaja uma i filo-zofijskog govora – time i filozofije kao takve – ne znači ukidanje filozofije, koja je iz temelja povezana s umom i jezikom, nego samo osvještenje kako ontologijske tako i jezične razine na kojoj se nahodimo. Tako, recimo, mišljeno Jedno nije Jedno kao takvo, slično kao što slika (ikona) Boga i mišljeni Bog nisu sam Bog kao takav. Time se pitanje što je moguće opažati i što je moguće misliti proširuje s pitanjem što je moguće biti.

Ključne riječiFilozofijskaspoznaja,Platon,Plotin,Pleton,platonizam,metafizika

Jedan od najznačajnijihmomenata filozofiranja jest što činimislilac kadadospijedogranicavlastitespoznaje,kadasetežnjazadosezanjemmudrosti( ) suoči sa svojomnemoći.Pritomnijeposrijediosobnanemoćonogatkofilozofira,negonemoćmišljenjadaprodredoposljednjeistine,dokonačnemudrosti.Tosepitanje,povijesnogledano,sjednestranetičeodnosaizmeđuPlatonaisofista,tj.prijeporaizmeđufilozofijeiantifilozofije(ili:me-tafizikeiantimetafizikekaonačelnanapuštanjailiodbacivanjametafizičkihpitanja).SdrugestranetosepitanjetičeodnosaizmeđuPlatonaiAristotela,tj.prijeporaizmeđuplatonizmaiaristotelizma.Sofistika nasuprot filozofiji zbog nedokučivosti istine zahtijeva napuštanjesamogpitanjaonjoj.1KodPlatonaiAristotelapaknadjelujerazličitpoglednadokučivostistine.Neovisnookasnijimpovijesnimzaoštravanjimailipo-mirenjima različitosti,2 kodPlatona iAristotela susrećemo različit temeljniodnosspramistine:

»ZaSokrataiPlatonaistinajeneštokrajnje,spoznajaimanaglašenieshatološkismisao,mu-drost ječovjekuuskraćena, samčovjek je tuuvijeknagranicimogućnosti istinskespoznaje

1

OsofisticividiFranciZore,Početak i smisao metafizičkih pitanja. Studije o povijesti grč-ke filozofije, Demetra, Zagreb 2006., str. 52idalje.

2

OtomevidiF.Zore,Početak i smisao meta-fizičkih pitanja,str.243idalje.–Usvakomslučaju, kasniji će platonizam to pitanje za-oštriti.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA108God.27(2007)Sv.4(867–884)

F. Zore, Granice filozofijske spoznaje uPlotinovuiPletonovuplatonizmu868

–istinupoznajeimudarjeuistinusamobog( ;Apol.23a5-6).KodAristotela jedrukčije:njegovurečenicuizRetorike,ukojojkažeda»suljudiponaravidostatnosklonionomistinitomidaistinuvećinomidosežu«(

;Retorika,I.1,1355a15-17),nemožemonizamislitiuPlatona.Razlikajenaravnoprijesvegautomenaštosgovoromoistiniciljamo.«3

Pritomesepostavljaglavnopitanje:akojedoistamudarsamobog,dokječo-vjektražiteljmudrostikojimoraponajprijeosvijestitivlastitoneznanje,atekpotomkrenutipremabožanskojmudrosti–značilitodačovjektumudrostni-kadanemožedosegnuti(ili:nezasvojegaživota)ilijetoipakmoguće,štobiznačilodačovjektakorećipostajebogom?UkojojmjeriodgovornatopitanjenudisamPlaton,aukojojmjeridaljnjiplatonizamidesvojimputem?Pritomsuzarazmatranjetogapitanjaizabranadvamisliocaizrazličitihduhovno-po-vijesnihrazdoblja,kojisvatkonasvojnačinobilježavajutajput:sjednestranePlotinsvojimnacrtomtakozvanogneoplatonizma,asdrugePletonkaosintezabizantskog platonizma. Plotin ponajprije zbog najveće čistoće filozofijskogpristupakojisekodkasnijihneoplatoničaramjestimicemiješas religijskimelementima,štododatnoutječenatopitanje,aPletonzbogiznimnozaoštrena–izatoilustrativna–odnosaspramaristotleovskogpristupafilozofiji.Pitanje granicâ filozofije, naime, u velikoj jemjeri i pitanje odnosa izme-đumistikeifilozofije.Čovjekovomumunedostupnimostajeonootajstveno( ).No znači li priznavanje onog otajstvenog i (samo)nadilaženjefilozofijekaomišljenjaiposebicekaodjelatnostilogosa?Ilipak,tomuusu-prot,uvidupotrebuzafilozofijomznačiotklanjanjemogućnostinečegaštonadilazium?Inaravnodalje:GdjesuusamojPlatonovojfilozofijitemeljizapromišljanjegranicâfilozofije?

1. Platon o granicama filozofije4

FilozofijasekodPlatonauspostavljakaoputovanjenanačin»drugeplovid-be«( ;Phaed.99d1),5daklekaoputovanjekrozlogose.6Radiseoposredovanjukojeproistječeizustanovljenenemogućnostineposrednaumovanja»onog jesućegkao takvoga«, daklenemogućnosti onogpristupakojijesvojstvenranimgrčkimmisliocima.Kadjepakfilozofijauspostavljenakaoputovanjekrozlogose,timejevećbitnovezanauzjezikigovor–itonesamonanačinpukemetode.7Samgovorkojisadadobivasmisaoputovanjakspoznaji,imazasvakogapojedinogfilozofirajućegsvojeishodišteuisku-stvuobičnoggovora.Moglibismorećidafilozofijamoraobičnigovortekpreoblikovatiipreznačitizasvojunamjenu,štougrčkojfilozofijiopažamokadapojedineriječiizobičnogagovoradobivajukodpojedinihmislilacafilo-zofijskaznačenja.Nijesvakigovorfilozofijskigovor,padaklenisvakilogosnijesredstvospoznajeistine.Naprotiv,teknaporuspostavljanjafilozofijskogalogosaznačiulazakufilozofiju,atojednakovažiizafilozofijskidia-logos.Običanlogosnijeumski(duhovni)ilifilozofijskilogos,negoostajenajnižividočitovanjaonogistinskijesućeg,tj.ostajenarazinidušekaotakve,kojaćeuneoplatonizmubitiodređenakaonajnižahipostazaonogjesućeg.Sdrugepakstrane,priPlatonovomshvaćanjufilozofijebitanjetzv.naukoidejama( ).Onuosnovivećznačihipostaziranjeonogjesućeg,prem-daće takvo imenovanjeprimijeniti tekneoplatonizam.Idejesusamostalnehipostaze jesućeg, koje čine mislivu, neosjetilnu oblast. Prihvaćanje idejapretpostavljarazlikovanjedvijuoblastijesućeg;onoseustanovitomsmislupodvajanačistajestvaistvarikojeutimjestvimaučestvuju.Topodvajanje



naravnoneukidajedinstvoonogajesućeg,kaoštozrcalnaslikanijeodvojivaodonogaštoodslikava.To,dakle,strogorečenoinijepodvajanje,negoseradiodvijerazličiterazinebitka,itotakorazličitedajeopetneprimjerenokazatidaopstojeistovremeno,budućidasesamojednaodnosinavrijeme,nakojeriječ»istovremeno«upućuje.Todagovorećioidejamazapravosvagdakažemo previšeiujednopremaloimadalekosežneposljedice–zahtijevaodgovoradapostanevišeodonogakakoseonobičnopojavljuje.Kadagovorimoote»dvijeoblasti«,imamouosnovinaraspolaganjujošuvi-jeksamojedangovor,kojiseistotakopodvaja–naprimjer:riječ‘stol’jeujednomslučajuodređenipojedinačnistol,audrugomidejastola.Iliopćenitijerečeno:jesućejejednompojedinačnoosjetivojesuće,kojeimasvojpočetakikraj–štosekodPlatonaimenuje»onimizmeđujesućim«, ,8adrugiputjeonouvijekjesuće–kojePlatonoznačavanavišemjestaikao»istinski« ili »suštinski« jesuće, . Premda su posrijedi dvijerazličiterazine–skasnijimnazivljemmoglibismoihimenovatii»fizička«i»metafizička«razina–,prisiljenismouosnovikoristitiisteriječ,budućidanepoznamobožanskijezikkojibineposrednoočitovaojestvostvari,kaoštoutvrđujePlatonuKratilunakonneuspjelapokušajadavećnajezičnojraziniodvojionodogovornoodonognaravnog.Ovdjejenaravnopotrebnoupozoritidariječ (‘jesuće’)ugrčkomjezikunijejezičnikonstrukt,namijenjensamofilozofijskojupotrebi,negojeriječkojunalazimoiuobičnomgovoru,premdasevećranougrčkojfilozofijipočeloisupotrebomtzv.»tehničkihtermina«.Uspostavljanjeposebnefilozofijsketerminologijeproistječeuvelikojmjeriupravoizteškoćekojuovdjerazma-tramo–posrijedijepokušajpodvajanjagovoradabismomogliizrazitionoštoobičnigovornijekadar.9Vratimolisepitanjudvojnogjesućeg,moždabibilojasnijeakobismoumjestoodvjemarazinamajesućeggovoriliodvjemarazinamaonogakakonešto»jest«.Kažemolida»jestruža«ilida»jestonolijeposamo«,imamoposlasdvaposverazličitasmislariječi»jest«.Notojetekprvateškoća.Naime,teškoćauspostavljanjametafizičkoggovo-ra.Metafizičkigovor,naime,nailazinajošvećuteškoćukojauodređenomsmisluukidapojamfilozofijekaoputovanjakrozlogose,odnosnofilozofijekaoonogaštojebitnovezanouzlogose:10posrijedijenajznačajnijepitanjefilozofije,pitanještosmogadosadizbjegavali,daklepitanjeoonomprvot-nom,onačelu,počeluili iskonu( ).11Topitanje,kojejeiprvopitanje

3

Isto,str.246.

4

Sljedeća su dva poglavlja uključena i upogovor»Ovječnosti ivremenuuokvirimaPlotinova razumijevanja bitka kao duše,duhaiJednoga«,uzprijevodPlotinovaspisaO vječnosti i vremenu, Ljubljana 2005, str.71–99.

5

Višeotomevidiu:F.Zore,Početak i smisao metafizičkih pitanja,str.85idalje.

6

To pobliže znači bijeg u logose, kako kažeSokratuPhaed.99d5:

.

7

O ‘dijalektičkojmetodi’moguće je govoritisamoustrogomsmislu te riječikaoonačinputovanjakrozlogose.

8

VidirecimoResp.477a7,naimeonoizmeđuupravo između svojega nastanka i propada-nja.

9

O daljnjim teškoćama koje proizlaze iz ta-kvogodnosapremajeziku,osobitosobziromnanačinuspostaveznanosti,naovommjestunemožemopodrobnijeraspravljati.

10

VidiPlat.Soph.260a6-b2.

11

OtomevidiF.Zore,Početak i smisao metafi-zičkih pitanja,str.10idalje.



filozofijeuopće,neposredno jeoblikovanokodPlatonaponajprijeu tako-zvanimnezapisanimučenjima,aposredno–no ipakdovoljno jasno–većunaukuoidejionogdobroguPolitejiiizričitijeukasnomspisuParmenid,gdjesenakritikuučenjaoidejamaneposrednonadovezujedijalektičkoistra-živanjeonogjednog.Toprvopočelo‘je’posebnahipostazaizričitokasnijeuneoplatonizmu,aneizričitovećkodPlatona.Natoukazujerecimovećnad-jestvenost12idejeonogdobrog–zarazlikuodostalihideja(onogmislivog),kojesujestva( ).Govorjetupostavljenprednovoiskušenje.Doksenaraziniidejejestvaime-nujuimenimaštouobičnomgovorudušeoznačavajustvari,kojeučestvujuuodređenim idejama, tuna razinionognad-jestvenog jednoggovorostajenemoćanutolikoukolikonemožeuspostavititreću(ili,ontološki–akovećne»meta-ontološki«–gledano,prvu)razinujezika.Natojrazininaimelogosonogistinskijesućegvišenijemoguć,kaoštorecimopokazujePlatonuprvojhipotezidrugogdijelaParmenida.Tusenahodimoonkrajjestva,paionkrajlogosaiznanja,atimeifilozofijekaometafizike.13Natojseraziniopasnostodnesporazuma,štogaizazivaivećspomenutapodvojenostoblasti,jošbit-nopovećava.NatojsetočkiPlatonzapravonasvojnačinposrednovraćanaputštogaje»drugomplovidbom«napustio.Ustrogomsmisluriječitusmona razini neizrecivog i nad-mislivog, onkraj razlikeuspostavljeneučenjemo idejama,onkraj razlike izmeđuonogosjetivog ineosjetivog.Tuzapravovišenijemogućegovoriti,noukolikoipakgovorimo,većuspostavljamotrećurazinugovora.»Jest«štobismogaizreklinatojrazininijejednakoonomesprethodnihdvijurazina;štoviše,akosmonarazinionognadjestvenog,tadaizricanjebiločega–uključujućii»jest«–zahtijevaposebanoprez.14

Nijeslučajnodaponajprijenatojrazinidolaziuobzirnadasve»poietički«logos, odnosno , »poezija« u širokom grčkom smislu te riječi.Todaklenijeviše religijskog ili pjesničkognadahnuća,15nego takva

koja je nadmašila razinu razumskogmišljenja.KodPlatona se topoietičkoočituje,s jednestrane,unovom,filozofijskommythos-ukojim–nakonkritikestarogmythos-a–odgovaranapitanjaštoprekoračujugraniculogosa,asdrugepakstraneutomedapostoji»ezoterični«ilinezapisivinauk.SâmPlatonuSedmom pismuspominjeiznimnovelikemogućnostinespora-zuma,ukolikobisezadnjiilinajvišiuvidijavnoposredovalipisanomriječju.Drugimriječima,nisuposrijediskrivenaučenjausmisluneketajnovitesekte,negoosvještenjeonajvećemnaukuzakojenijesposobansvakislušateljiličitatelj.16

Iztogauvidaproistječudakakoisvineoplatonističkiipatrističkioblicimis-tike i apofatike,ponajprije apofatičke teologije.Neovisnoo religijskimdi-menzijamaštoihimajupojedinitioblici–kojesuinačeodiznimnaznačenja– u njihovom je temelju filozofijski uvid u nedokučivost, apsolutnu tran-scendentnost,odnosnootajstvenost(štodoslovnoiznačiriječ»mističnost«)prvogapočela.Istodobnojetuposrijedinemoćljudskoggovoradabisenatompodručjuizražavaonanačinkaoštojenaviknutnadrugimrazinama.Todakakoneznačisamomogućuzapovijedmûka–kojijesradikalnogstajalištajediniopravdan–negoponajprijezahtjevzaosobitimosvještenjemkojepratitomeprimjerengovor.Taosnovnatrojnastrukturabitkaigovoraleži,dakle,utemeljuplatonizma,neovisnoodaljnjemmnoženjuhipostazauodređenimverzijamakasnijegno-vogplatonizmaineovisnooprevidunajviše»hipostaze«kodnekihdrugihmislilaca.17Tajpreviddakakoupućujeuprvomredunateškoćunakojunatojtočkinailazifilozofijakaotakva,odnosnofilozofijaukolikojevezanauz



logose.PodsjetimosejošjednomnaprvuhipotezuizPlatonovaParmenida:natojtočkifilozofijasamusebenaodređennačinnadilazikaoputovanjekrozlogose.Moždabičakbiloboljegovoritiosamoograničenju:filozofijamoraporedsvojih»donjih«granicapoznavatiisvoje»gornje«granice,sonustranukojihjezaplatonizampodručjeonogaštojeisamoonkrajgranicaibezgra-ničnosti,paionkrajbitkainičega.

2. Dokučivost Plotinova Jednog

I. Plotinova ontologija

Štosetičetemeljnihplatonovskihishodišta,PlotinjeautentičniPlatonovna-sljednik,premdajepotrebnorespektiratiičinjenicu,kojanijebezutjecajaiznačenja,dajedjelovaoupriličnodrukčijim,kasnoantičkimokvirimafilozo-firanja,gdjesuumnogočemupromijenjeneokolnostikakopristupamišlje-njutakoiizricanjuonogmišljenog.18Notrebalinjegovgotovohagiografski

12

Usp.Platonov izraz»onkraj jestva« ( ) izPoliteje(509b9).KodPloti-

naizraz označujeprethođenjeonojednog,odnosnoonogprvotnog.Kasnijejeuupotrebiznačenjskisrodanizraz»nadjestven«( ),kojiseinačepojavljujevjero-jatnoveću2. stoljećuuAleksandrovimko-mentarimaMetafizike, auneoplatonizamgauvodiPorfirijeipovezujegas .Takou djelu Izreke o onom mislivom (

)kaže:»Svejeusvemu,alitako da odgovara jestvu svakoga pojedinač-nog: u umu umski ( ), u duši logički( ), u biljkama sjemenski, u tijelimanalično ( ), a u onome onkraj ne-mislivoinadjestveno(

)« (Porfi-rio,Sentenze sugli intellegibili,Milano1996,str.78).Odneoplatoničaraizraz»nadjestven«čestorabiponajprijeProklo.

13

KaoštokažePlatonuParmenidu(142a3-4),oonomjednomkaotakvomisamomposebinisumogućiniti (ime),niti niti

(znanstvo,znanje)niti (osjet)niti (mnijenje).

14

Vidi Plat. Parm. 141e1-2: »Jednonitije jednonitijest«.

15

Todaklejednakotakonijelogos»entuzijaz-ma«,kojisamPlatonkritiziraudijaloguIon.

16

O pokušaju uravnoteženja pitanja o odnosuizmeđuzapisanainezapisanaučenjakodPla-tona,vidiThomasA.Szlezàk,Platon lesen,Fromann-Holzboog,Stuttgart–Badcannstatt1993.;hrv.prijevodČitati Platona,JesenskiiTurk,Zagreb2000.

17

Aristotelprimjericerješavatajproblemunutarumnostiprvogapočela,odnosnoboga,dočimrazlikuizmeđubogaionognjimeuzrokova-nog,kaoitranscendentnostbogauspostavljaizrazom (zaodlomakobogukao »umovanju umovanja« vidi MetafizikaXII.7,1072b14-30).Alividiifragmentuko-jemtvrdidajebogumilineštosonustranuuma;otome,vidiF.Zore,Početak i smisao metafizičkih pitanja,str.152idalje.

18

Plotinserodiooko205.godineuEgiptu,umrojeoko270.godineucampagnadiRomauIta-liji,gdjejedošao244.godineigdjejeuRimuosnovao svoju filozofsku školu. – Na ovomsemjestuneupuštamuširu raspravuokon-tinuitetu ilidiskontinuitetu izmeđuPlatonoveiPlotinovefilozofije.Sjednestranezatoštotomoževoditiupukipovijesno-filozofskiakade-mizamiredukciju,asdrugezatoštoseradijeusredotočujemnaPlotinovosamorazumijeva-nje, iako se ono povijesno gledano nemožeuvijekposveopravdati.–AutoriskojimaPlo-tinraspravljasugotovosvinjegoviprethodni-ci,aposebicebivaljalo istaknutiParmenida,Platona,Aristotela,stoikeiepikurejce.Njego-vapaknakananijedatitemeljitipovijesnipre-gledodređenog filozofijskogpitanja, kao štolijepo kaže pri razmatranju pitanja vremena:»Nobudućidaneistražujemoštovrijemenijenegoštojest,tebudućidasumnogiprijenaspunotogarekliosvakojpojedinojpostavci,štobi,kadbitotkogodrazložio,priječinilopovi-jestproblema,teukolikosmoukratkoponeštorekli o svakoj postavci …« (Enn. III. 7, 10.9-12).Ciljjenjegovihpovijesnihosvrtasamosadržajna rasprava.Možda iodatleproizlazinjegov običaj da pri kritici (ili prihvaćanju)pojedinih tvrdnji samo rijetkonavodi imenanjihovihautora.



životopis19–tuposebiceimamuviduspominjanjenjegovihmističnihisku-stava20–pripisatisamotomvremenu,kojejeusvakomslučajubilosklonotakovrsnomopisuilizatomožemonaćitemeljeiunjegovim–višeilimanjenasilusabranimiobjavljenim–spisimasabranimpodnaslovomEneade?21

Plotin»dijeli«cjelinujesućegnatrihipostaze( ).Riječ‘hipostaza’doslovnoznačipod-stajanje (dakle substantia) –ono što stoji ispod i timejetemelj,osnova.Temeljnečegajeutomenakojinačinneštojest,kakavjenjegovbitak.Hipostazesu,dakle,stupnjevinačinabitka;imatolikohipostazakolikoimanačinabitka.Svakahipostazajeutemeljenauvišoj,ajedinakojajeutemeljenausebisamojjestnajviša–Jedno.Svakijenačinbitkautemeljenuvišemnačinubitka,osimonogakojiseodnosinaJednokaonad-jestveni»čistibitak«ili»nad-bitak«.Istjecanje,odnosnoisijavanjetečeodozgopremadolje;donjejeuvijekslika( )gornjega.Hipostazeredomslijedeovako:Jedno ( ):neizrecivo, jednostavno, sonustranusvakog jestva; snas-tankomprverazlike,prvogdrugog,dolazidodrugehipostaze,kojajeduhilium( ):tuspadajuplatonovskeideje;snastankomvremenadolazidotrećehipostaze,duše( ):onaživiizmeđuonognoetičkogiosjetivogidjelatnojejestvočitavogživotausvemu,asadržiipojedinačneduše;najnižejetvar( ):onanijehipostaza,budućidaničemunijepodloga,samajebezoblična,aoblikujejeduša.Pojedinačnehipostaze imajurazličitontologičkistatus:akodaklenarazinipojedinačnihhipostazakažemo»jest«,toznačiposverazličitestvari.Nadje-stvenibitakJednogajebitakkaobitak/ništa;bitaknoetičkog(ideje, )jestbitakjesućegkaoistinskijesućibitak;bitakdušejebitakovdje-i-sada,bitakuvremenuiprostoru;ustomožemogovoritiobitkutvarikojaječistinebitak,praznina,čistoništa.Nokodpojedinihhipostazanijeposrijedisamoopisustrojasvegaštojestnegojeusredištuljudskicilj,odnosnozadnjiciljfilozofiranja,pokušajdostupadoJednog:

»Otvaranjejednoteodvijaseutristupnjakojasushvaćenakaorazličitojesućaistogasvagdausebiutemeljenajestva:sâmoonojedno,duh(apsolutni,dakleneprimarnoljudski),duša.«22

Dušajemnoštvo,dušajesve:gornjeidonje;23dušajesredina.Onanijesamoderivatduhanegoimasvojvlastitiduh:svatkojeodnasnoetičkisvijet.Isto-dobnojeduhdušitranscendentan.Dušajetimesposobnačutiglasodozgo.24Dušaje»onoizmeđu«natajnačindasvojimvišimdijelovimadotičenoetič-kuoblast,anižimonuosjetivu.

(DuhiliUm)jeJednomeprvomnoštvo(»drugost«):jestJednokojeseočitujeitakoodređujeuumovanju.UmovanjemožeumovatiizvornoJednosamourazlicispramnjegasamoga,kaojesućeJedno.Umovanjejekatafatič-kailipozitivnadijalektika.Sadržitrojnojedinstvobitka(ideje),umovanja(uumovanjusebesamajejedinstvoumovanjaibitka)iživota.25

Umovanjeuključujeiumovanjehipostaza,itojeznačajnozačovjekaubit-nomsmislu:

»Promišljanjetihstupnjevaimaistodobnonajvišiantropologijskiznačaj,budućidajerefleksijaotvaranjajednoteujednovraćanjeonogmislećegutujednotu…«26

Smisaofilozofijejest»vraćanje«Pra-vrelu,inakana»putovanjakrozhipo-staze«upravojeutomeaneu»pukojspoznaji«.Istotakoumovanjebitnoutječeinačovjekaiduhovnogaoblikuje,kaoštojevećSokratpovezivaoethosispoznaju:



»Umovanjetakonijeapstraktan,tj.odživotnihoblikaonogumujućegodvojivpostupak,napro-tiv,onopreoblikujesamogumujućeg.Etičkoispunjenje–ozbiljenjekreposti–jedaklenužnosadržanouumovanjukojesenastoji‘poistovjetiti’sasamimiskonom.«27

Govorimolioiskonu,pokazujesedajenaodređennačiniduhneštoštojeizmeđu.Noipaknjegovo»između«jebitnodrukčijeodonogkojejesvoj-stvenoduši:

»Duhje,kaoštojepokazalaraspravaoosvještenju,dušiistodobnotranscendentaniimanen-ten.Kao transcendentan iliapsolutanduh jenaspramJednogakaouniverzalnog iskonaprvo mnoštvoilidrugost.DokJednosâmoostajeusamomsebibezrefleksije,duhjesamogasebereflektirajuće,krozrefleksijusamogasebeodređujućeJedno.«28

Jednojeuodređenomsmislu–kaoiuprijespomenutomodlomkuizPlato-novaParmenida–ništa:

»Alinijeništaodonogačegajepočelotejetakvodamuseništa,nitijesuće,nitijestvo,nitiživotnemožeprirećiiponadjesvegatoga«(Enn.III.8,10.28–31).

Usvakomjeslučajuponadtogadabismomumoglipripisatibilokojiprirok.Onojeistodobnoiništaisve:

»ništa,jersuonajesućakasnija,asva,jersuiznjega«(Enn.VI.7,32.13–14).

II. Čovjekovo vraćanje Jednome

Uzdizanječovjekapo stupnjevima (hipostazama)značidaklenjegovupro-mjenu–toje ,preobraćenjedokojegadolazipripromjeninačina

19

Običnoganalazimonapočetku izdanjacje-lokupnih Eneada, tako recimo i u izdanju:Plotini Opera, izd.P.Henry iH.-R.Schwy-zer,I–III,Oxford1964–1982.VidiiPorfirije,O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa/

(Porphyrii

Vita Plotini),prev. I.Bidjin,NakladaBreza,Zagreb2004.Utomgrčko-hrvatskomizdanjunalaziseipopisglavneliteratureospisuVita Plotini(str.91–99).

20

Jedinstvo mišljenja i praktičkog djelovanjakod njega je doseglo vrhunac u mističkomspajanju; prema svjedočanstvunjegovauče-nika i pisca životopisa Porfirija, u njegovojje prisutnosti »neizrecivi cilj dosegao četiriputa« (Plotinov život 23, 16). Plotinove za-dnje riječi pred smrt, namijenjene prijate-lju, liječnikuEustohiju,bile suprema istomsvjedočanstvu sljedeće:

, »pokušaj boga u sebi dovesti dobožanskoga u svemu« (Vita Plotini, 2, str.26–27).

21

Onačinunakoji jesastavljenotodjelopišenjegovizdavačPorfirijeusvojemuživotopisuPlotina.

22

WernerBeierwaltes,»ReflexionundEinung.ZurMystik Plotins«, u:W. Beierwaltes, H.Urs von Balthasar, A. M. Haas, Grundfra-gen der Mystik, Johannes-Verlag,Einsiedeln1974.,str.11.

23

VidiEnn.III.4;IV.8.

24

VidiEnn.V.1,12.18-20.

25

»Tri elementa koja određuju duh, bitak-mi-šljenje-život, tvore dakle relacionalan ili di-namičkiidentitet:bitakježivećiiumujući,aumujućeje jesućeiživuće,život jeumujućii jesući, duh prema tome trijadno jedinstvobitka-umovanja-življenja.« (W. Beierwaltes,»ReflexionundEinung.ZurMystikPlotins«,str.20)

26

Isto,str.11–12.

27

Isto,str.12.

28

Isto,str.18–19.



mišljenja.Odbacimolimogućnostpotpunezapalostiunebitaktvarnoga,kojabi značilau-ništenje svega ljudskog,čovjekuostajezadaćaoslobađanjaodonogosjetivog,odvremenitogtenaposljetkuod»razlike«i»mnoštva«.Mi-šljenjetihstupnjevabitkajestvraćanje( ),shvaćenokaouspinja-nje( ):»Vraćanje iuspontrebarazumjetikaokretanjeapstrakcije:kaooslobađanjeodupletenostiuonoosjetivoitimeumnoštvenukonačnosti vremenitost«, odnosno kao »očišćenje ( ) od onog izvanjskog imnogovrsnogdabismooslobodilidušuzaonounutarnjeiJedno«.29Podtom»unutarnjošću« dakako nije mišljena »solipsistička introvertiranost«, nego»osvještenjejošneosviještenatemelja«;posrijedijeiskustvodušedajeute-meljenaunečemuštojenadilazi.30

Čovjekjestonoštojenjegovaduša,aovasadrži,kaoštojerečeno,ionono-etičko,noetičkoishodište.Ciljjeprematomeoduhovljenjeduše(Enn.IV.4,2.24-32),daklerazvitaknajvišegvidaduše:

»Takosedušausvojemuokretupremasamojsebiiliusvojojistinskojsamospoznajinesamoosvještavasvojevlastitoishodište,negoonapostaje,tj.postalajeduhom( ,Enn.VI.7,35.4idalje).«31

Neradisedakleobilokakvojspoznajiilisamospoznaji,negoosamospoznajikojajeujednospoznajavlastitogiskona–kaoštokažePlotin:

»tkojespoznaosamogasebe,znatćeizasvoje Odakle« (Enn.VI. 9, 7. 33-34). Posredstvomdosegnute duhovnosti,odnosnoumnosti,mogućejeondadosegnutiisamoJedno:

»Transcendiranjem duše u duhu uspostavlja se svagda povijesno konkretna pretpostavka dabismoJedno‘vidjeli’,‘dotaknili’ga,postalisnjimjedno.«32

Povijesnodogađanjejedogađanjeuvremenukojenadilazisamupovijesnostivremenitost.Plotinov»unutrašnjičovjek«jest»ontološkitemeljpovijesnog«čovjeka, toje uduši,krozkojidjelujeJedno,»samo tosmo‘mi’,ne-identičnisasvojimvremenitimpojavljivanjem«.33Čovjekovidentitetobilje-žavaupravoneidentitet,odnosnorazlikaizmeđuonogvremenitogivječnog,kojaseočitujekaouzdignućeonogvremenitogpremaonomvječnom,kaoočuvanjesjećanjanavlastitiizvor:

»Duhunamailičaktrihipostazeunamanesvodeonoutemeljujućenaonoutemeljeno,nitigačinepukomdanošćuusebezaključanesvijesti,negodržebudnomupravomisaonatranscen-dentnoOdaklesebesamoga:naapsolutniduhinaJednosamo.Takoječovjekovadušauvijekkarakteriziranadijalektičkimodnosomizmeđuonoga‘u’i‘nad’.«34

Totrebauzetiuobzirikadagovorimooteističkimimističkimkarakteristi-kamaPlotinovefilozofije.BeierwaltesrecimootklanjakaoneplodnuraspruotomejeliPlotinovafilozofijamonizam,teizamilipakpanteizam,budućidatakvoodređivanjevodifiksacijamanečegaštojeteškodohvatljivo.35AlionipaknastojiutvrditiodgovarajućiodnosizmeđuPlotinovemistike,kojaseoznačavariječju»sjedinjenje«,ikasnijekršćanskemistike:

»Kroztezu,kojaseunjemu[sc.Plotinovumišljenju,op. a.]zastupa,da‘sjedinjenje’ima‘re-fleksiju’kaosvojnužanuvjet,možemoždapostatijasnomnjegovazbiljskapovezanostsmišlje-njemMajstoraEckhardta,zakojejeoznaka‘mistika’idobraineprijeporna.«36

UsvakomslučajuikodPlotina,dokuviduimamonjezinonajopćenitijeodre-đenje,možemogovoritiomistici:

»Oznaka‘mistika’zabitniaspektPlotinovamišljenjaopravdanajestogaštoono–kaoisvakioblikmistike–odčovjekazatijevadaspočelomiliizvoromcjeline,daklesbitkom,postanejedno.«37



Timedolazimoidovećspomenutetemeljnepoteškoćeuodnosuizmeđumi-stičnostiidiskurzivnostifilozofije.Beierwaltesnaglašavaunutarnju

»…aporijuiparadokssvakemističkefilozofije:samciljprocesarefleksije,onoštoonjestu sebi,nijeizreciv;…dakleprijemožemorećištoonnijenegoštojest.«38

TakojeizaPlotinasvakigovoroJednomegovoroJednomekroznas.39Notonijenedostatnostnekogpojedinačnoggovornika,negonedostatnostgovo-rakaotakvog:»Jezikjevećposvojojustrojstvunedostatanzaodgovarajućiiskaz o Jednome.«40Vezan je naime za područjemnoštva i kada govori oJednomeilijednosti/jedinstvenosti,radiseuvijekogovoruuobzorumnoš-tvenostiirazličitosti.Najednojjeraziniupitanjusamaizrecivost,tj.govoroonomneizrecivomodstraneonogakojibiotomemogaogovoritiizvlastitaiskustva:

»Izrecivostsamogmističkogiskustvateškojedosežna,nenajposlijezatojerneegzaktnostilineadekvatnostgovoranemožeonoštoprethodirazlikovanjuzahvatitiadekvatno,negosamoisključujuće,negativno.«41

Sdrugepakstraneonomističkobisemoglorastvoritiuneštopred-ilipod-fi-lozofijsko.BeierwaltesupozoravadakodPlotinanipoštonijeriječonečemutakvom:

29

Isto,str.12.

30

Vidi isto, str. 13. –Zanimljivo jeBeierwal-tesovopovezivanjePlotinaiKanta:»Ucjeli-nigledano,Plotinovajenakanadatiapriornoutemeljenje mogućnosti spoznaje i samore-fleksivnogvraćanjačovjekovedušeusebe isvoj temelj.PlotinovumisaotrebarazumjetikaostupanjurazradionogaštoseodKantanadaljenaziva‘transcendentalnimpitanjem’.Utvrđivanje toga stanja stvari ne odgovaranakani, novoj ili staroj, da tek deklariramoono već opstojeće, poriče pak uobičajenutrdnjudajetekodAugustinamogućemislitireflektiranusvijestjastvaitimepojamosob-nosti.MoramorećidaPlotinovarefleksijaobîtidušeznačiiznimandosegautentičneme-tafizikekojabi trebalautemeljitimogućnostnašega mišljenja koje nije određeno samokroz ono osjetilno i nije primarno o njemuovisno.Ona jes toggledištakompatibilnasradikalnim kantovskim pitanjem o transcen-dentalnimuvjetimanašespoznaje.Zatojujeneopravdano suprotstavljati transcendental-noj filozofiji kao onoj koja sebe samu legi-timirainijeviše transcendentna(zajedničkoostaje i pitanje o aprioriju!), osimukoliko iza transcendentalno filozofiranje pitanje te-melja spoznaje treba degenerirati u prividniproblem«(Isto,str.17–18)

31

Isto,str.18.

32

Isto,str.21.

33

Isto,str.13,n.2.

34

Isto,str.15.

35

Usp.isto,str.9.

36

Isto, str. 9, n. 1. –Možda bi valjalo dodatiulomakizuvodnenapomeneštojujenapisaoJean-Pierre Schobinger: »Riječmistika stojitukaoimezaposvemašnjupredanostčovjekamislinasavršenstvo.Korijenitemislisuisku-stvouvjetovanostiiuvidunjezinutranscen-dentnost.Kadjejednomdosegnuta,pokazujese kaoneprestani izazov čovjekukoji se is-punjava u spoznajnom doživljavanju onogbezuvjetnog.Opisi takvihdogađajaoblikujujezgrumističkeliterature.Unjimaserazma-trajupretpostavkeiopisujuprijeđeniputovi.«(W.Beierwaltes,H.UrsvonBalthasar,A.M.Haas,Grundfragen der Mystik,str.5.)

37

W.Beierwaltes,»ReflexionundEinung.ZurMystikPlotins«,str.10.

38

Isto,str.22.

39

Usp..Enn.VI.9,3.49sq.

40

W.Beierwaltes,»ReflexionundEinung.ZurMystikPlotins«,str.22.

41

Isto,str.31.



»Kadnakrajutogaprocesaracionalnostrazumijevanja,daklediskurzivnomišljenjebudepre-vladanouaktusjedinjenjaspočelom,timenijediskriminiranopoimajućemišljenjekaotakvo,nitisjedinjenjeiščezavaunepovezanomindividualno-psihičkom,čistoemocionalnomiličakiracionalnomaktu.Plotin, tomenasuprot, razumijepojmovno,diskurzivno idijalektičkomi-šljenjekaoneophodnouvođenjeunjegovovlastitonadvladavanje;timesemišljenjedovršavausjedinjenjutakodasamosebenadvladava.«42

Uskladusnjegovimuvidomubitčovjeka,Plotinujestalo»najprijedoraci-onalnograzumijevanjaopćeobvezujućemetafizičkeistine,posebicepočelakaoizvoraiobuhvatnatemelja«.43Mišljenjesâmojedaklekaotakvo»nei-zbježno«i,unatočtomudanijezadnjicilj,odbitnajeznačenja:»Refleksijajapovezanasotvaranjempočela;jerćeonobitishvaćenokaoJednosâmo:otva-ranjejednosti.«44UtombismosmislumogliodreditiPlotinovofilozofiranjekaodijalektikupozitivne i negativnedijalektike.Nije posrijedi samopuko»napredovanje«postupnjevimauspinjanjanegoiuzajamniodnos.Stogasemožegovoritioživomčovjeku,raspetomizmeđuvlastitetjelesnostiisvojegaIzvora.ZatovaljapotvrditiBeierwaltesovutvrdnju:

»Prematome,Plotinovasemističkafilozofijaisvakoiznjeizvedenomističkoiskustvozbivaupoljunapetostiizmeđurefleksije i sjedinjenja:cjelokupnofilozofiranjenaginjesjedinjenjukaosvojemtelosu,asjedinjenjeopetdjelujenatragnamišljenje…«45

Takosemišljenjeiononadmisaonomeđusobnone»ukidaju«,istotakokaoštosenadrugojrazinineponištavajuvječnostivrijeme.TimenijepostavljensamookvirrazumijevanjavremenaivječnostinegoiPlotinovafilozofijskoggovora,raspetogaizmeđuizricanjaitišine.

3. Pletonov polireligijski platonizam46

I. Platonizam i antiaristotelizam

Bizantski filozof Georgios Gemistos,47 kako je glasilo Pletonovo rođenoime,zacijelo je jedanodnajznačajnijihmislilacakrajabizantskefilozofije;opravdanofiguriraikao»zadnjiodHelena«,48budućidasepadnjegovaro-đenagradaKonstantinopolisa(Carigrada)urukeTurakagotovopodudarasnjegovomsmrću.Pletonjeijednaodključnihfigurarazvitkarenesansnogaplatonizma–iujednoizričitogantiaristotelizma–budućidajeimaoiznimanutjecajnaprocvatplatonovskihstudijauzapadnojEuropitogavremena.Ukasnijimsegodinamasvojegaživota,okosvojeosamdesetegodine,GemistospreimenovaouPleton,odnosnoPliton,49što,istokaoiGemistos,znači»Is-punjeni«,aliježeliodanjegovoimeotmjenijezvučiidabudebližeimenimanjegovihvelikihfilozofskihuzora,PlatonaiPlotina.SudjelujućikaočlangrčkogizaslanstvanaujediniteljskomsaborulatinskeigrčkekršćanskeCrkveuFerrariiFirenci1438–1439,PletonizmeđuostalihupoznajeicosimadeMedicija(1389–1464),nakojegaostavljadubokido-jaminakojegaćepotomimativelikiutjecaj,atimeposrednoinakasnijegaMarsilijaFicina.Proklovuformulaciju»platonskateologija«Ficinujeposre-dovao upravo Pleton.50 Svoju je djelatnost u Italiji ograničio ponajprije naširenjeplatonizma.Nakonpadacarigrada1453.,cosimodeMedici,kasnijeutemeljiteljPlatonskeakademije(Accademia platonica)uFirenci(ustanov-ljenajebilaoko1458.,dakleokodvadesetakgodinanakonspomenutogasa-bora),počinjeprihvaćatibizantskeizbjeglicekojesunaZapaduširilegrčkijezikikulturutenabavljalerukopiseklasičnihtekstova.JednajeodsnažnijihinicijativanatompoljubilazacijeloPletonova,pamožemorećidafirentinskaškolaplatonizmasvojavrelaposrednodugujesamomPletonu.Pletonjeupo-



znaorenesansneučenjakekakosizvornimPlatonovimučenjem(kojejebilonaZapadugotovonepoznato)takoisAristotelovimučenjem(kojesupozna-valiponajprijeutomističkimiaveroističkiminterpretacijama,interpretacija-makojesubilepodvrgnuteposebnojkritici).JošjeznačajnijebiloPletonovoizričito naglašavanje uzvišenosti Platonova učenja i kritika tada vladajućeAristotelovefilozofije.UpravojezasvojezapadnjačkeslušateljePletonuFi-renci1439.godinenapisaospisPo čemu se Aristotelova filozofija razlikuje od Platonove , znan ipodlatinskimnaslovomDe diferentiis,51gdjeiznosibitneelementePlatonovaučenja,naglašavanjegoveprednosti,aAristotelupredbacujenedosljednostisofističnost.52

MeđuPletonovimprigovorimaAristotelunaprvomjemjestunjegovopoima-njeBoga,kojemuAristotelnepridajeulogustvoritelja,paBoguAristotelovojfilozofijiispadakaoneobvezniprivjesak.Izmeđuostalog,Aristotelupredba-cujei»borbuprotivonogjednoga«injegovu»najvećuradostnadrascjepomonogjesućega«.53ZaPletonapak–uskladusPlatonomi,dakako,kasnijimplatonističkimrazumijevanjemPlatona,kakopoganskim tako ikršćanskim

42

Isto,str.10.

43

Isto

44

Isto,str.11.

45

Isto.

46

Ovo je poglavlje zasnovano na studiji kojajeprviputapredstavljenanameđunarodnomkongresu:11. dani Frane Petrića,cres,26.–28.rujna2002.,aobjavljenapodnaslovom»Plet-honovomišljenjemediztekombizantinskefi-lozofijeinzačetkirenesančnegaplatonizma«u zborniku: Igor Škamperle, Marko Uršič(ur.), Renesančne mitologije, Nova revija,Ljubljana2002.,str.99–106.

47

Rođenjeoko1355.godine,aumro1452.go-dinenaPeloponezuuMistri(Mistras),kojasenalazinekolikokilometaraizvanSparte;tamoje proživio drugu polovicu svojega života itamosugaikršćanskipokopali,unatočbroj-nimoptužbamada je bio heretik i uvoditeljpoganstva. Sigismondo Malatesta je 1475.godine Pletonove posmrtne ostatke prenioiz Mistre u talijanski gradić Rimini, gdje idanaspočivajuucrkviSvetogaFranje.Pro-past Bizantskog carstva, upad Otomanskogimperija u Europu i početak renesanse jesuonepovijesneprijelomnicekojesuobilježilenjegovživot,asvojomihjedjelatnošćuisamobilježio.

48

Tako je naslovio svojupreglednu i historio-grafijskiusmjerenumonografijuoPletonuC.M.Woodhouse,Gemistos Plethon: The Last of the Hellenes, Oxford Univcersity Press,

Oxford 1986. U toj knjizi nalazimo, poredpregledaPletonovaživotaidjela,prijevodeisažetkenekihnjegovihključnihdjelatebibli-ografskeinformacije.Pletonovasedjelaina-čenalazeu:J.-P.Migne,Patrologia graeca,sv.160,Pariz1866.

49

Tako se naime njegovo ime izgovaralo u tovrijeme,dočimizgovorPletonpotječeizgrč-kogajezikaklasičnogarazdoblja.

50

Posrijedi je Proklova Platonska teologijaiFi-

cinovaTheologia platonica.InačejeProklovutjecaj na Pletona jedan od najvidljivijih–mogućejeućiutragusporednicamaizmeđuProklovih Elemenata bogoslovlja i Pleto-novihZakona(usp.C.M.Woodhouse,Gem-istos Plethon: The Last of the Hellenes, str.76,prim.93),zajedničkoimjeioduševljenjeKaldejskim proročanstvima(vidiotomuvišeunastavku).

51

Zagrčkitekstvidi.BernadetteLagarde,»Le‘De Differentiis’ de Pléthon d’après l’auto-graphe de laMarcienne«,Byzantion. Revue internationale des études Byzantines 43,1973,str.312–343.

52

Nabrojnimdrugimmjestimapredbacujesofi-stičnostipravoslavnimteolozima.

53

B.Lagarde,»Le‘DeDifferentiis’dePléthond’après l’autographe de la Marcienne«, str.325,redak9–10(PGIV).



–u»nadjestvenom54Boguuopćenemamnoštva( ),budućidajeonkrajnjejedno«,55dočimprvomnoštvo

nastupatekuumskom,odnosnonoetičkomsvijetu(),56dakleusvijetueidosâ.

Upravou svezi spoimanjemeidosa,PletonkritiziraAristotelovupostavku»oblika«kaosinonimnih(istovjetnih)sastvarimaisuprotstavljaimplatonov-skorazumijevanje»oblika«kaohomonimnih(analognih).57PremaPletonu,slika(»ikona«)nemožebitisinonimna(istovjetna)suzorom(paradigmom).58Iztoga,dakako,proizlaziičinjenicadaAristotelovieidosinisuvječni,dočimPlatonovijesu.SamonadjestvenoJednonemanitibîtinitiatributa,nitiak-tualnosti, niti potencijalnosti; u noetičkim je pak idejamamoguće odvojitibîti i atribute, ali ne i aktualnosti i potencijalnosti.Ovo se potonje odvajatekisamouosjetilnojoblasti.59Osimnaglaskanaplatonovskomshvaćanju»nadjestvenosti«prvoganačela,kodPletonanalazimoisnažannaglasaknaPlatonovimnezapisanimučenjima( ) inaonimdijelovi-manjegovihspisakojinanjihupućuju,60nanezapisanoučenjekojejeu20.stoljećurekonstruirala takozvana tübingenskaškola.Aristotel jezaPletonaupravoprimjerfilozofakojijenaopakorazumioonoštoječuoodPlatona,pajestogaizokrenuosmisaoPlatonovihspisa.

II. Religijski i politički nazori

Specifičnisubili iPletonovireligioznipogledi:njegovjeciljbio–unatočtomuštojedokrajaživotapripadaoistočnojkršćanskojcrkvi–ujedinjenjesvihreligijaireligijskihtradicijaujednu–sveobuhvatnureligiju.NekičaktvrdedanjegovodavanjeprednostiPlatonuuodnosunaAristotelautemeljunijeimaloskrbzakršćanskopravovjerje,negodajezapravoizviraloiznje-govapoganstva.61

Jednoodpitanjakojesepritomnamećejest:nijeliPletonovonaglašavanjePlatonovapoimanjaBogakaostvaratelja,odnosnodemijurga,urazlicipre-maAristotelovomBogu,zapravonehotimičnozanemarivanjerazlikeizmeđustvaranja»iznečega«ikršćanskoga»stvaranjaizničega«(creatio ex nihilo),ilipakPletondoistapristajenaplatonovsku,daklepoganskuparadigmu.Pla-tonje,naravno,polazioodstvaranjakaopro-iz-vođenja( ),unašemslučaju božanskoga oblikovanja bezoblične tvari, oblikovanja u kojemu jeBogprije»obrtnik«,negolistvoritelj.NaneštotakoPletondakakonebipri-stao;ukolikoje»nepravovjeran«,tojevišerezultatnjegoveambivalentnosti,kadazapredmet teologijeosimkršćanstvauzima iostale religije,ne sma-trajućireligijesamostvarimaobjavenegoifilozofije.62KritikaAristotelovarazumijevanjaBogaciljapakponajprijenanjegovosvođenjena»umovanje«i»uzročnost«.Pleton kritizira iAristotelovu postavku da kosmos nije nastao. To pak neuključujeikritikunjegovapoimanjasvijetakaovječnoga.Naprotiv.Naodre-đenimmjestimaPletonrazvijatezudajesvijetstvoren,aliivječan,budućidadotogastvaranjanijedošlouvremenu.Pletonajenjegovuniverzalizamdoveoidotogadajegledevjerskihstvarizahtijevaosamojoštridogme,do-gmekojetrebapropisatidržavnimzakonom:63

1. da»uonomjesućemjestneštobožansko( )kojesvenadilazi«;

2. da»tobožanskoskrbiizaljude( )iuređujevelikeimaleljudskestvari«;



3. da»uvijeksvakustvarpravilnoipravednouređujeposvomnaumu( )«,

daklenitiljudskidarovinitineštodrugonemoženavestitobožanskodaodstupiodtognauma.64

PremaPletonu,protivnasumnijenjaizvorištesvakogazla( )ivelikihljudskihogrješenja( ).65Uodnosunaprihvaćanjeiodbacivanjetihnačela imamonavoljudvaprotivnanačinaživljenja:za jednoga jeciljdobro( ),zadrugogapakužitak( ).66TusepokazujedajePle-tonovorazumijevanjeBogakaoonogakojiskrbizasvijetusvakomsmislukršćansko.Pletonasukakozbogopćihreligijskihnazora,takoizbogsinkretizma,kojićemo još spomenuti kasnije, optuživali za herezu, blasfemiju i poganstvo,iakoteoptužbenisunikadebilebesprizivne.NajpoznatijijenjegovprijeporsGenadijemSholarijemukojemusePletonprijesvegabranioodoptužbezapoliteizam.AlimonoteističkiBogzanjegamožebitiJahve,Zeus,AlahiliSunce.67StimuskladuuPletonovimfragmentarnoočuvanimZakonima ne

54

Zarazvojriječi»nadjestven«vidiprim.br.11gore.

55

B.Lagarde,»Le‘DeDifferentiis’dePléthond’après l’autographe de la Marcienne«, str.337,redak7–8(PGXX).

56

Isto.

57

Vidi isto, str. 334, redak 33–35 (PG XX).–Nesmijemo,naime,zaboravitidajeikodPlatonovihidejaiAristotelovihoblikariječoistojstvari,oeidosu( ).

58

…Isto,str.335,

redak16–17(PGXX).

59

Vidiisto,str.337,redak19idalje.

60

PoglavitoSedmo pismo(341c)iFedar(276c);kodPletonaprimjericeuOdgovoru na obra-nu Aristotela Georgija Sholarija(PG983D)

61

TakorecimotvrdiDarienc.DeBoltusvomprilogu »GeorgeGemistos Plethon onGod:HeterodoxyinDefenseofOrthodoxy«,http://www.bu.edu/wcp/Papers/Medi/MediDebo.htm.

62

Usp. C. M.Woodhouse,Gemistos Plethon: The Last of the Hellenes,str.47.

63

Pritom se naravno postavlja pitanje politič-nosti platonizma. Kod Platonamožemo go-

voriti–nakonnjegovapovlačenjaizdnevnepolitike–odvojnosti»praktičkih« (naravnousmisluantičke )i»noetičkih«(um-skih)pogledanapolis: premda je postavljena s praktičkoga stajališta (i s togastajališta kasnije shvaćena kao utopija),mi-šljenajeistodobnoponajprijekaostvaruma.PitanjePlatonovihZakonastogastajalištajošvišenaglašavatuambivalentnost.Srećemojeikasnije,kodneoplatoničara.PlotinjehtioucampagnadiRomaosnovatiplatonovskudr-žavuipremasvojemuvelikomučiteljunazva-tijePlatonopolis,aznanesuitežnjepripad-nikaškolezapoganskomobnovomrimskogacarstva.IPletontunijeiznimkausvojojskrbizapeloponeškuzajednicu,uključivši razma-tranjekonkretnihekonomskihpitanja.

64

DjeloSavjetovalni nagovor despotu Teodoru o Peloponezu (

)u:H.P.Baloglou,

Atena2002.,str.162–164.

65

Isto,str.164.

66

Isto,str.166.

67

Vidi C. M. Woodhouse, Gemistos Plethon: The Last of the Hellenes,str.46.TamoautorističekakojeprimjericekratkaPletonovaMo-litva uz jednoga Boga (

;u: Ate-na1997.,str.290)»teističkineutralna«.



iznenađuje niti imenovanje kršćanskoga SvetogTrojstva imenima antičkihbogova:Zeus,PosejdoniHera.68

Optužbezapoganstvopodignutesuistogajerjeiznovapočeoupotrebljavatioznaku»Heleni«.TojeimedotadabilosinonimomzastarogaHelena,daklepoganinailičakantikrista.Pletonusepripisujeznamenitiusklik»Helenasmorod!«( […] …;pritomsepozivakakonagrčkijeziktakoinagrčkoobrazovanje),69kojijeoznačioprijesvegapočetakmodernoganacionalnog identitetaGrka70– identitetakoji jeodmahpotomstavljenuteškočetiristogodišnjeiskušenje.Alineovisnoosvemu,Pletonovireligiozninazorizahtijevajupreispitivanjepojednostavljeneoprekekršćanin-po-ganin,daklezahtjevkojegaprednaspostavljaistudijrenesansnihmislilaca.PletonovaseobnovaantičketradicijenijezaustavilasamonaPlatonunegose,sjednestrane,protežeinanjegove–kakoihonrazumije–prethodnike(zaPletonasunajznačajnijiPlatonoviprethodniciOrfejiPitagora),asdrugepaknaneoplatonističkufilozofiju.Alinitonijesve:kodPletona–uzspomenutimonoteizam–nalazimoizričitooživljavanjepoliteizmaantičkogaOlimpa,uzistodobnopozivanjeinaZaratustru,Mojsijaičakislam.Oddrevnihtradicijanedostajekabala,kojuvjerojatnonijepoznavao,noposebicejeteškoobjasni-tiodsutnostučenjaHermaTrismegista.UtajkontekstspadajuinjegovikomentariantičkihKaldejskih proročansta-va.Kaldejska proročanstvazbirkasutekstova,vjerojatnonastalaudrugomstoljećuposlijeKrista,71autorkojihnijepoznat.Njihovjebrojurazličitimvrelimarazličit.Uanticisutaproročanstvabilanavisokojcijeniupogan-skomneoplatonizmu.Znana jeProklova izjavadabi od svihdjela trebaloočuvatisamoPlatonovaTimaja iKaldejska proročanstva. Iubizantskoj jefilozofijiprijePletonapostojalastanovitatradicijastudijaproročanstava,pričemusunajznačajnijiPselovikomentari iz11.stoljeća,ukojimadominiratendencijausklađivanjaproročanskogaučenjaskršćanstvom.Tasetendenci-jakodPletonaposvegubi,noponovnoserađakasnijeurenesansi.SamjePletonprvipripisaoautorstvoproročanstavapredajiZaratustreinje-govih učenika, perzijskih čarobnjaka,72 tumačenje što je u doba renesansevećinomnekritičkiprihvaćano.OKaldejskim proročanstvimanapisaojedvaspisa,Komentar o magičnim proročanstvima Zaratustrinih učenjaka(

) iKratko tumačenje nejasnoća u tim proročanstvima(

).Pletonovazbirkaobuhvaća60stihova;Komentarjetumačenjepojedinačnihstihovailinjiho-vihskupina,aKratkojetumačenjenekolikodesetinaredakadugjedinstveniprikaz.Proročanstvaikomentariurenesansisubiliiznimnočitaniiprevođe-ni.OdrenesansnihfilozofakojisusebaviliproročanstvimaspomenutćemosamoMarsilijaFicina73iFranjuPetrića.74

Sadržajnotunisuposrijediproročanstvaupravomsmisluteriječi,negofilo-zofijsko-teologijskotumačenjesvijeta.ZaPletonajeprimarnojedinstvotradi-cije;onnaglašavatrijadičnustrukturusvijetakojumožemonaćiodZaratustredoPlatona.PerzijskatrijadaOrmuzd(AhuraMazda),MitraiAhrimanidentič-najesplatonovskomtrijadombog-duh-duša.75Učenjaotransmigracijidušeiljudskomusudupreplićusesplatonovskimtemamaoonomnoetičkomiei-dosu.»Svejenastaloizjednevatre,dakakoBoga«76komentiraPleton52.stihproročanstava,stihkojiglasi»svejeizjednevatrepoteklo«,čimenasusvojoj»dijalektici«Jednogaimnoštva,kršćanstvaipoganstvaterazličnih»božjihimena« opet postavlja na tlo monoteizma, gdje Bog zapravo nema ljudskoime,odnosnogdjejediočovjekovausudaitodaseBoganemožeimenovati,makolikoljudskadušabila»omamljenaBogom( )«.77



ToneznačinužnosamozahtjevzaprestankomgovoranegomožebitiimjestooslobođenjaljudskeriječikakoupjesničkomeiskazuoBogu,takoiuosluš-kivanju riječi oBogu.Pletonnije imaoposebneučenike, no imao je punoobožavateljaineprijatelja.Njegovaizvođenjanajčešćejedvajedviceizdrža-vajukritikupovjesničaraiteologa.Njegovepakekstremneanalogijemogupriosvještenjudomašajaigranicajezikaimišljenjaosloboditimogućnostmišlje-njakojesetrsiprobitiizhorizontalaplićakasvagdanjegaživotaiznanosti.

***

Platonizamsetakonepokazujekaoznanost78iliteorijausuvremenomzna-čenju te riječi – prije je posrijedi spoznaja ( ) koja obuhvaća cjelinuu bitnom smislu, a time i pitanje spoznatljivosti onog prvotnoga. Spoznajanedobiva svoj smisaoupodručjugole»teorije«, nego je bitnovezana za

68

VidiPleton, ,Atena1997.,isto,str.226–227(3.knj.,34.pogl.):»Zeusu,kralje, samojesujući, samojedini, samodobri,ti,veliki, istinskiveliki inadveliki! […]Izanjega si velik i ti, vladaruPosejdone, velikisinenajvećegaipreuzoritogaoca…[…]Izanjega i s njim, ti, kraljico Hera, preuzoritakćeriZeusa,Posejdonovadružiceimajkobo-govaunutartihnebesa…«

69

Vidi spisManuelu Paleologu o stvarima na Peloponezu

u:H.P.Baloglou

,Atena2002.,str.212.

70

Takoganeki(zajednosBesarionom)nazivajui»zràkomnovogahelenizma«;vidi.K.The-odorakakos( ),

(Atena),2002.,18,str.72–87.

71

Vidi C. M. Woodhouse, Gemistos Plethon: The Last of the Hellenes, str. 47. O čarob-njacima i njihovoj navodnoj povezanosti saZaratustrom vidi Mircea Eliade, Zgodovina religioznih verovanj in idej, DZS, Ljubljana1996.,1.tom,str.208.

72

KadselatinskiZapadlatioprevođenjaproro-čanstava,običnosuihpratiliiPseloviiPleto-novikomentari.PrviprevodiproročanstvanalatinskiupravoFicino,aprviprijevodPleto-nova Komentara izlazi 1538. godine. Opso-poeus1599.godineobjavljujedvojezičnoiz-danjekojeuključujeiPselovKomentar(pre-tisaku: Atenas.a.).PselovajezbirkaproročanstavavećaodPletonove,ajošihjevišesabraoFra-njoPetrić,koji ih je iprevodio,pričemu jeuključio i Pselov komentar te svoju kritiku

Pletonovakomentara(vidiC.M.Woodhouse,Gemistos Plethon: The Last of the Hellenes,str.48–49).

73

Petrić jepoznavaoskorostoljećeipolstari-jegaPletona,budućidaganekolikoputana-vodi.Premanjegovimriječima,Pletonovajedjelanašaotijekomsvojegaboravkanacipru(FranePetrić,Nova de universis philosophia,SNL,Zagreb1979.,str38).PetrićasPletono-vom filozofijom u njegovojmetafizici osimvezanosti za platonizam i drevne tradicije(posebiceZaratustrinu)vezuje i strasnianti-aristotelizam.

74

Isto izjednačavanje susrećemo i u FicinovuspisuO ljubavi(De amore,2,4),ulatinsko-njemačkom izdanju: Marsilio Ficino, Über die Liebe oder Platons Gastmahl,FelixMei-nerVerlag,Hamburg31994.,str.50.

75

Plethon, ,Atena2000.,str.69.

76

Isto,str.50(komentaruz20.stih).

77

Uzsvurazliku izmeđuPlatonova iAristote-lovarazumijevanjaznanosti,nemožeserećida jekod ijednogodnjih riječo znanosti usuvremenomsmisluteriječi.Otome,vidiiF.Zore,Početak i smisao metafizičkih pitanja, str174idalje.

78

Ti elementi sežu od početaka kršćanstva i»sinteze« kršćanstva s filozofijom kod apo-logeta preko recepcije neoplatonizma kodDionizijaAreopagite,gdjejenadjeluizriči-to utemeljenje kršćanskemistike, premda jetaj element prisutan već od samog početka.O DionizijuAreopagiti, vidi: Isto, str. 211 idalje.



područjeprakse,kakoosobne tako ipolitičke. I religijskielementi spadajuu tajkontekst,bilioniantičkopoganski ilipakkršćanski–upravoovipo-tonjipostavljajuproblemkršćanskefilozofijekrozodnosizmeđuspoznaje

ivjere( ).79Osobnapraksafilozofirajućeg–timedakakonijemišljen»profesionalni«filozof,negoonajtkoseposvetiobitnojljudskojza-daći–svagdajeimalasredišnjuuloguiprekonjebilojemogućeocjenjivatifilozofičnostodređenogpojedinca.80

Kako,dakle,čitatiikakorazumjetiplatonovskofilozofiranje?Samgovororazličitimrazinamajesućeg(uključujućiinad-jesuće)naravnovodiunavla-stitu»poetiku«pisanja,ostavimolinaovommjestupostraniindividualnistil,historijskeokolnostii–najznačajnijiproblem,izričitoreflektirankodPlatona–problematičnostpisanjafilozofijeuopće.Akojevećprijevodfilozofijskogspisa»hermeneutičkarekonstrukcija«,81ondatojošviševažizainterpreta-ciju.Posebiceukolikojeriječopitanjimakojasedotičugranicamogućnostifilozofijeifilozofijskoglogosa.Ovajpotonjijenaimeuvijekipribližavanjeonomeštosenemoževišeizrećiilištosemožeizrećisamoumisleno»upri-zorenom«obliku.82

Kadagovorimoogranicamafilozofije,najednojjeraziniriječogranicamarazumakaoprvogastupnjaspoznaje,anadrugojogranicamaumskoguvida.Značilitoveć»mistiku«,ovisnojeprijesvegaotomuštopodmistikomra-zumijemo,nonipoštoneznačiukidanjefilozofije.Drugastranamistikekaoutvrđivanjanespoznatljivostionogprvotnoga–takođerihermeneutikekojatvrdidanemakonačnograzumijevanja–možebitiiantifilozofija,sofistika.Noplatonizamjedobroznao:onoosjetiva( )imisliva()su–premdaneizričito–jesuća( ),aJednomožejedinobiti,na

štoukazujuriječi (sjedinjenje,»bitiJedno«)i (oboženje,»bitiBog«).Kadaoonomprvotnomfilozofiramo,govorimo,mislimo,toprenosi-monarazinuonognoetičkog.AlikaoštobožjaslikanijeBog,takoniumska»ideja«BoganijeBog.Utomedakakonemaništa»blasfemičnoga«–kaoštoposebinemaniuosjetilnomuprizorenjuonogabožanskog–svedokostajejasnonakojojserazinikrećemo.Uprotivnom,zabranibiuprizorenja(iko-noklazmu)dodalijošzabranumišljenja.No,sosvještenjemrazinanakojimasemisaokreće filozofija semože rasteretiti težine»posljednje spoznaje« ipostatidio»poezije«svojegaizvornogsmisla.

SaslovenskogapreveoMario Kopić

Literatura

Aristotelis Ars rhetorica,ed.W.D.Ross,Oxford1959.

Aristotelis Metaphysica,ed.W.Jaeger,Oxford1957.

Baloglou, H. P. ( ),Atena2002.

Beierwaltes,W.»ReflexionundEinung.ZurMystikPlotins«,u:W.Beierwaltes,H.UrsvonBalthasar,A.M.Haas,Grundfragen der Mystik,Einsiedeln1974,str.7–36.

DeBolt,D.C.,»GeorgeGemistosPlethononGod:HeterodoxyinDefenseofOrthodoxy«,http://www.bu.edu/wcp/Papers/Medi/MediDebo.htm.

Eliade,M.,Zgodovina religioznih verovanj in idej I,Ljubljana1996.

Ficino,M.,Über die Liebe oder Platons Gastmahl,Hamburg31994.



Lagarde,B.,»Le‘DeDifferentiis’dePléthond’aprèsl’autographedelaMarcienne«,By-zantion: Revue internationale des études Byzantines43(1973),str.312–343.

Migne,J.-P.,Patrologia graeca,zv.160,Pariz1866.

Petrić,F.,Nova de universis philosophia,Zagreb1979.

Platonis Opera I. Tetralogias I.–II.,ed.E.A.Duke,W.F.Hicken,W.S.M.Nicoll,D.B.Robinson,J.C.G.Strachan,Oxford1995.

Platonis Opera II.–V.,ed.I.Burnet,Oxford1901–07.

Plethon,G.G. –Psellos,M. Atenas.a.

Plethon( )Magika; ,Atena2000.

Plethon( ) ,Atena1997.

Plotini Opera,ed.P.HenryiH.-R.Schwyzer,I.–III.,Oxford1964–1982.

Porfirije,O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa/ (PorphyriiVita Plotini),Zagreb2004.

Porfirio,Sentenze sugli intellegibili,Milano1996.

Proclus, Théologie platonicienne, 1–5, ed. D. Saffrey i L. G.Westerink, Pariz 1968–1987.

Schobinger,J.-P.,»Vorbemerkung«u:W.Beierwaltes,H.UrsvonBalthasar,A.M.Haas,Grundfragen der Mystik,Einsiedeln1974,str.5.

Stamatelos,I.( ),» «,u: ,Atena1999.

Szlezàk,Th.A.,Platon lesen,Stuttgart-BadCannstatt1993;hrv.prijevod:Čitati Platona,Zagreb2000.

Theodorakakos,K. ( ), » – «, ,18(2002),str.72–87.

Woodhouse,C.M.,Gemistos Plethon. The Last of the Hellenes,Oxford1986.

Zore,F.,»Ovečnosti inčasuvokvirihPlotinovega razumevanjabitikotduše,duha inEnega«,u:Plotin,O večnosti in času,Ljubljana2005,str.71–99.

Zore,F.,»Plethonovomišljenjemediztekombizantinskefilozofijeinzačetkirenesančne-gaplatonizma«,u:I.Škamperle,M.Uršič(ur.),Renesančne mitologije,Ljubljana2002,str.99–106.

Zore,F.,Početak i smisao metafizičkih pitanja. Studije o povijesti grčke filozofije,Zagreb2006.

79

Najškolskijiinajinstruktivnijiprimjernarav-nopredstavljaSokrat. IzaPlotina je rečenodajekaoiznimnooduhovljenidobarčovjekdokazivao staru Tertulijanovu tvrdnju da ječovjekova duša po naravi kršćanska (anima naturaliter christiana). Isto takou srednjemvijekuizrazfilozofneoznačavanužno»teo-retičara«,negoponajprije»dobrogakršćani-na«.

80

Tusintagmuupotrebljavamodernigrčki»pre-voditelj«PlotinovaspisaO vječnosti i vreme-nu Stamatelos u svom predgovoru: »Ova jeknjiga hermeneutička rekonstrukcija (

),aneprijevodantičkera-sprave«.(

Atena1999., str. 9; i u kolofonu knjige se shodnotomenepredstavljakaoprevoditelj).Iakosetanapomenaizričitoodnosinapriličnoezote-ričkiieliptičkipisanPlotinovtekst,teškopre-vodivčakuusporedbisdrugimfilozofijskihtekstovima,onavažiišire.

81

U tom bi se smislumoždamoglo reći da oonomdobromkaojednommožemogovoritisamounjegovuprvome»mimetičkom«obli-ku,kaooidejionogdobrog.



Franci Zore

Limits of Philosophical Knowledge in the Platonism of Plotinus and Plethon

AbstractOne of the key aspects of philosophizing is the question of possibility of knowledge or intelligi-bility and predicability of the ultimate. Although the question of that which is first (ground, One, God) is a fundamental metaphysical question, it touches upon the very limits of human cognitive abilities. Already in Plato, we can find passages where he tackles this problem, and the problem becomes even more acute later in Platonism. In Plotinus, the One as such cannot be intellectu-ally grasped; it can be reached only in mystical union. In the same fashion, almost a thousand years later, Plethon, with all his religious heterogeneity, persists in the absolute transcendent divine. However, this claim of the limits of reason and philosophical language – and with it philosophy as such – implies the awareness of the ontological and linguistic level, on which we stand, rather than the abolition of philosophy, which is as such basically related to reason and language. In this sense, the intelligible One is not the One as such, just as the image (icon) of God and the intelligible God are not God as such. With this, the question as to the possibility of perception and cognition is further deepened through the question of the possibility of being.

Key wordsPhilosophicalknowledge,Plato,Plotinus,Plethon,Platonism,metaphysics

Documents

Granice filozofijske spoznaje u Plotinovu i Pletonovu