KAKO I KADA POSTAVITI GRANICE PONAANJA DJETETA
KAKO I KADA POSTAVITI GRANICE PONAANJA DJETETA
Granice koje roditelji postavljaju ivotni okviri ili konice u
ivotu djeteta
Granice koje postavljamo djetetu mogu biti sredstvo u procesu
odrastanja i osamostaljivanja, ali i konica koja ga ometa u
stjecanju samopouzdanja i prihvaanju vlastite odgovornosti.
DOBRA PRAVILA I GRANICE SU:
ako pomau razvoj samokontrole i interakcijskih odnosa
(sprjeavaju neprihvatljivo ponaanje kao unitavanje imovine,
ometanje drugih, povrjeivanje drugih ljudi i ivotinja)
ako tite djeje zdravlje i sigurnost (potrebno je nauiti dijete
da pere ruke, zube, stavlja ruku na usta dok kalje i sl.)
ako ne degradiraju dijete ( granice i pravila ne smiju poniavati
dijete, da se ono osjea nevrijedno i bespomono)
ako imaju smisla, ako ih dijete moe razumjeti (objasniti djetetu
zbog ega su neke granice postavljene)
ako su prilagoene djetetovoj dobi (pravila i granice moraju se
uskladiti s promjenama koje se zbivaju u djetetu)
KAKO POMOI DJETETU DA PRIHVATI PRAVILA I GRANICE?
najbolje je primjenjivati strategiju tzv. pozitivne discipline;
bit ovog naina ja nauiti dijete ono to od njega elimo, tretirati ga
s dostojanstvom, postavljati razumne granice. panju treba usmjeriti
na rjeavanje situacije u kojoj neto nije bilo u redu.
1. Udaljavanje djeteta iz nekih situacija
2. Ignoriranje nekih neprihvatljivih ponaanja koja nisu opasna
za druge
3. Time out (dijete se udaljava iz situacije koja provocira
neprihvatljivo ponaanje; nakon smirivanja vraa se u uobiajeno
okruenje)
4. Naplata neprihvatljivog ponaanja (dijete mora snositi odreene
posljedice zbog neprihvatljivog ponaanja)
5. omoguavanje izbora u odreenoj situaciji, ali i posljedica
koje slijede
6. Upotreba pozitivne metode verbalne kontrole (radije djetetu
sugerirati nego zapovijedati)
7. Koritenje prikladnih neverbalnih znakova (pogledati,
dotaknuti na neki nain voditi dijete onome to treba uiniti)
8. Jasne i jednoznane instrukcije
9. Koritenje uvijek samo jedne instrukcije
10. Objasniti zato postavljamo odreenu granicu
11. Potkrijepiti poslunost tj. pridravanje granica
12. Dosljedno pridravanje utvrenih granica
Granice kao ivotne konice ostvaruju se negativnom disciplinom
tj. kanjavanjem. Upotrebom sile i prijetnje nastojimo mijenjati
ponaanje djeteta (sarkazam, ismijavanje, uskraivanje ljubavi), a
posljedice su smanjena samokontrola kroz koju se razvija strah i
agresija umjesto empatije i osjeajnosti.
Zbornik radova Mirisi djetinjstva
