Upload
others
View
19
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
HEMIJSKI KONTAMINENTI NAMIRNICA
ANIMALNOG POREKLA
Prof. dr Mirjana Dimitrijević
Katedra za higijenu i tehnologiju namirnica Fakultet veterinarske medicine – Univerzitet u Beogradu
Hemijski kontaminenti
• Hemijski kontaminenti u hrani- ostaci (rezidue) supstanci i/ili njihovih
metabolita koje imaju farmakološko dejstvo, a koji su potencijalno opasni po
zdravlje ljudi.
• veterinarski lekovi
• sredstva za ubrzanje (promoteri) rasta
• industrijski zagađivači
• hemikalije koje se koriste u poljoprivredi
• „prirodne toksične supstance“
• komponente materijala za pakovanja
• aditivi
Hemijski kontaminenti
• Grupa A - supstancije koje imaju anaboličko dejstvo i druge nedozvoljene supstancije:
• stilbeni, derivati stilbena, njihove soli i estri;
• antitireoidni agensi;
• steroidi (estradiol, progesteron, testosteron, trenbolon i dr.);
• laktoni rezorcilne kiseline, ukljuĉujući zeranol;
• β-agonisti (klenbuterol, salbutamol;
• ostala jedinjenja (nitrofurani, hloramfenikol).
• Grupa B - veterinarski lekovi i kontaminenti okoline:
• antibakterijske supstance (antibiotici, sulfonamidi i karbadoks);
• drugi veterinarski lekovi:
– antihelmintici, ekto- i endoparazitici (ivermektin);
– kokcidiostatici, ukljuĉujući nitromidazole (salinomicin-Na, monezin);
– karbamati i piretroidi;
– sedativi (trankilajzeri, β-blokatori);
– nesteroidnianti-inflamatorni lekovi;
– druge farmakološke aktivne supstance.
• druge supstancije i kontaminenti okoline:
– organohlorna jedinjenja ukljuĉujući i polihlorovane bifenile;
– organo-fosforna jedinjenja;
– toksiĉni elementi (hemijski elementi-olovo, arsen, živa i kadmijum);
– mikotoksini
– boje itd.
Uredba EC 2377/90
Farmakološko aktivne supstance raspoređene su u 4 grupe –
anekse:
aneks I - MRL je poznat
aneks II – nije potrebno utvrditi MRL
aneks III - MRL je privremeno propisan
aneks IV – opasne supstance, zabranjena upotreba kod životinja koje se uključuju u lanac ishrane čoveka
Kontaminenti u hrani su posledica kontaminacije tokom uzgoja životinja ili
proizvodnje hrane, pakovanja, transporta, obrade hrane ili su pak posledica nekih
prirodnih procesa.
S obzirom na njihov izvor, mogu se podeliti na:
prirodne kontaminente (mikotoksini poreklom iz plesni i enterotoksini iz bakterija)
kontaminenti iz prirode (dioksini, policikliĉki bifenili, policikliĉki aromatiĉni ugljovodonici )
kontaminenti koji nastaju obradom hrane (hlorpropanoli, akrilamid, ostaci sredstava za
ĉišćenje i drugi)
Osnovni mehanizam apsorpcije polazi od prolaska tih ĉestica kroz
membrane ćelija uzrokujući toksiĉne promene u organizmu.
Toksiĉne promene mogu biti: iritantnost, alergičnost,
korozivnost, teratogenost, embriotoksičnost, genotoksičnost,
karcinogenost, mutagenost itd.
Teratogenost je karakteristiĉna za malformacije na plodu. Teratogeni
period se dešava u vrlo uskom razdoblju fetalnog razvoja.
Mutageno delovanje ima uticaj na promenu genske strukture i naslednih
svojstava živih organizama sa dugotrajnim posledicama na potomstvo.
Kancerogenost – osobina supstanci koje mogu izazvati rak ili u
kombinaciji s nekim drugim materijalima ili spoljašnjim uticajima pospešiti
njegovo nastajanje i razvoj. Najĉešći karcinogeni u hrani su dioksini, nitriti,
benzolni jedinjenja, teški metali i mikotoksini.
Genotoksičnost se definiše kao štetni uĉinak na genetski materijal, ne
nužno povezan s mutagenošću, može biti izazvan oštećenjem DNA bez
direktnog dokaza za mutacije.
OBEZBEĐIVANJE DOVOLJNIH KOLIĈINA NAMIRNICA
ANIMALNOG POREKLA
INTENZIVNA PROIZVODNJA
UVOĐENJE SAVREMENIH TRENDOVA
KORIŠĆENJE PROTEKTIVNIH, ODNOSNO STIMULATIVNIH SUPSTANCI
(LEKOVA)
PROFILAKTIĈNO (POVREMENO).....STRES SITUACIJE
TERAPIJSKI (POVREMENO)......KADA JE DOŠLO DO OBOLJENJA
ADITIVI (PERMANENTNO)....IZUZEV U PERIODU PRED KLANJE
PRIMENA LEKOVA
70-80 % ŢIVOTINJA ZA KLANJE PRIMA LEKOVE TOKOM
JEDNOG PERIODA ILI TOKOM NAJVEĆEG DELA ŢIVOTA
(100% ?)
ANTIMIKROBNI ILI HORMONALNI LEKOVI
POBOLJŠAVAJU KONVERZIJU HRANE
17% KOD TOVNIH JUNADI
15% KOD ŢIVINE
15% KOD SVINJA
10% KOD JAGNJADI
REZIDUE LEKOVA
Najčešći razlog prisustva rezidua lekova u jestivim tkivima, kao i
proizvodima od ţivotinja, ipak je ljudski faktor, što je posledica:
- nekontrolisanog korišćenja lekova
- ilegalna primena
- nestručna aplikacija
-pogrešno doziranje
-nepoštovanje karence
Proizvođač karencu predlaţe na osnovu rezultata ispitivanja nalaza rezidua u hrani ţivotinjskog
porekla nakon poslednje aplikacije leka. Predloţenu karencu potvrđuju nacionalne agencije ili
Evropska agencija za registraciju lekova (European Medicines Agency-EMA)
- nedovoljno stručna koordinacija
REZIDUE LEKOVA
Nivo i dužina prisustva lekova u namirnicama mogu biti isto tako uslovljeni
i osobinama samog leka, kao što su:
• naĉin aplikacije
• brzina i stepen resorpcije
• distribucija u tkivima
• metabolisanje i biološka aktivnost nastalih metabolite
• eliminacija
• hemijska stabilnost
Ostaci (rezidue)
lekova u:
mesu
bubrezima
jetri
masnom tkivu
jajima
mleku
medu
Ne smeju
ugrožavati
zdravlje
potrošača
REZIDUE LEKOVA U NAMIRNICAMA
- Definicija ostataka lekova - farmakološko aktivne substance u namernicama animalnog porekla EC/ 470/2009, EC 2377/90
- REZIDUE LEKOVA - predstavljaju ostatke lekova iili njihovih
metabolita u jestivim tkivima ili organima životinja za klanje, kao i
proizvodima od njih.
- MONITORING SISTEM - stalno praćenje prisustva lekova.
Sistem detekcije se bazira na obezbeĊivanju dva osnovna pristupa, koji
osiguravaju :
- Toksikološku sigurnost
- Tehnološku sigurnost
TOKSIKOLOŠKA SIGURNOST
- je iskazana MRL (Maximum Residue Limits) - maksimalno dozvoljena koliĉina rezidua na ili u namirnici koja se može tolerisati.
- ADI (Acceptable Daily Intake) - (DDU) dozvoljen (prihvatljiv) dnevni unos leka koji tokom ĉitavog životnog veka neke osobe ne uzrokuje štetne efekte koji se mogu zapaziti.
- ADI = NOAEL / faktor sigurnosti (100)
NOAEL (No Observed Effecct Level) = graniĉna doza koja ne pokazuje biološki efekat u mg/kg/dnevno
Štetni efekti
- Toksiĉni - neuro, nefro, hepato i dr. toksiĉnost;
- Alergijski - male subterapijske doze;
- Rezistencija mikroorganizama protiv kojih se ĉesto
primenjuje lek;
- Supresija imunološkog sistema;
- Mutageno delovanje;
- Teratogeno delovanje;
- Kancerogeno delovanje.
Procena rizika aktivnih supstanci
potrebno je uzeti u obzir:
količinu konzumirane hrane životinjskog porekla
koncentraciju supstance u hrani životinjskog porekla
Ukupna količina aktivne supstance ne sme prekoračiti
tolerantne količine koje bi konzumirala osoba teška 60 kg
(ADI x 60 kg)
• Codex Alimentarius Commission
• Maximum Residue Limits for
Veterinary Drugs in Foods
• Updated up to the 38th Session of the Codex Alimentarius
Commission (July 2015)
• http://www.codexalimentarius.org/standards/veterinary-drugs-
mrls/en/
TEHNOLOŠKA SIGURNOST
- predstavlja onu koliĉinu rezidua koja ne utiĉe na aktivnost starter kultura i kvalitet proizvoda (mleĉnokiselinskih bakterija i dr.)
HLORAMFENIKOL
- ANTIBIOTIK ŠIROKOG SPEKTRA (Streptomyces venezuelae, 1974.)
- TIFOIDNE INFEKCIJE
- RIKECIJAMA
- KRUPNI VIRUSI
- IZOLOVANA KRISTALNA AKTIVNA SUPSTANCA – HLORMICETIN (ERLICH, 1947)
- RAZJAŠNJENA STRUKTURA AKTIVNE SUPSTANCE (REBSTOCK I SAR., 1948)
- ZAMENA SINTETSKIM TEHNOLOŠKIM METODAMA (FLORFENICOL I TIAMFENIKOL)
Karakteristike
- bezbojni ili sivkastobeli kristalni prašak
- Bez mirisa
- Jako gorkog ukusa
- Dobro se rastvara i stabilan u slabim kiselinama
- Slabije se rastvara u neutralnim rastvaraĉima
- Slabo se rastvara u baznim rastvaraĉima i brzo razgraĊuje
Mehanizam delovanja
Mehanizam njegovog delovanja zasniva se na primarnom reverzibilnom vezivanju za 50S
ribozomalmnu subjedinicu bakterijskog ribozoma bakterija, odnosno inhibiranje sinteze
mitohondrijalnih proteina u ćelijama sisara takoĊe vezivanjem za mitohondrijalne ribozome.
NAČIN PRIMENE HLORAMFENIKOLA
HUMANA MEDICINA
- PERORALNO-GORKO (HLORAMFENIKOL-PALMITAT, HLORAMFENIKOL-STEARAT)
- LOKALNO- KREME, MASTI
- PARENTERALNO (U ORGANSKIM RASTVARAĈIMA PROPILENGLIKOKOL I DIACETIN)
VETERINARSKA MEDICINA
- PARENTERALNO -KADA NEMA EFEKTA PO APLIKACIJI DRUGIH ANTIBIOTIKA (SALMONELLA SPP.,
SHIGELLA DISENTERIAE, E. COLI, BRUCELLA SPP., HAEMOPHILUS PETUSIS, PROTEUS I DR.)
- ORALNO U AKVAKULTURI (AZIJA)
NEŢELJENA DEJSTVA HLORAMFENIKOLA
- kostna srž → aplastiĉna anemija, leukopenija, trombocitopenija
- “Gray baby Syndrome”
- Hipersenzitivne reakcije na koži (makularni, vezikularni osipi)
- Gastrointestinalne smetnje
- Neurološke smetnje
- Promene u imunom odgovoru (depresija ili potpuni izostanak)
SUDBINA HLORAMFENIKOLA U ORGANIZMU
Aplikacija
- Parenteralno → za pet minuta se može naću u mnogim tkivima i krvi - Oralno → potrebno za par sati za terapijsku koncentraciju
hloramfenikol palitat/stearat+lipaze (tanko crevo) → aktivni hloramfenikol: - lokalno dejstvo (digestivni trakt) ili - resorpcija (tkiva) - Terapijsko delovanje → ne duže od 8 ĉasova
glukuronil transferaza ↓ - U jetri → hloramfenikol + glukuronska kiselina → glukuronoidi - Izluĉivanje → najvećim delom preko bubrega
- Glukuronidi 75-90% - Nepromenjen oblik 10-15%
Problemi rezidua
Posledica korišćenja hloramfenikola i/ili njegovih derivata, u preventivne ili terapijske svrhe;
MRL (maksimalni rezidualni nivo) za hloramfenikol i njegove derivate nije utvrĊena.
Zabranjen !
Tehnološki postupci
HlaĊenje...svinjskog mesa inicijalna koncentracija hloramfenikola može biti smanjena i do 80 %
Termiĉka obrada...proizvoda od mesa pasterizacijom do 25 %, sterilizacijom do 100 %
Kuvanjem u vodi ili mleku ne više od 8 %
U bubrezima i jetri jedan sat po iskrvarenju nema više aktivnog hloramfenikola
Pravilnik o koliĉinama pesticida, metala i metaloida i drugih otrovnih supstancija,
hemioterapeutika, anabolika i drugih supstancija koje se mogu nalaziti u namirnicama. Sl. List
SRJ br.5/92, 11/92-ispr. i 32/2002., Sl. Glasnik RS 25/2010 – dr. pravilnik i 28/2011 – dr.
pravilnik je definisano da:
– Mleko i proizvodi od mleka, meso i proizvodi od mesa, jaja i proizvodi od
jaja, slatkovodne ribe i med mogu se stavljati u promet ako ne sadrže
količine antibiotika u količinama koje se mogu dokazati propisanim ili
priznatim metodama.
– Mleko i proizvodi za mleka, meso i proizvodi od mesa, jaja i proizvodi od
jaja, slatkovodne ribe, med i ostale namirnice životinjskog porekla mogu
se stavljati u promet ako ne sadrže ostatke sulfonamida u količinama
većim od 0,10 mg/kg.
Metode odreĎivanja prisustva i količina ostataka
lekova u namirnicama animalnog porekla
• PREMORTALNE
• POSTMORTALNE
• Mikrobiološke - (urin test, metoda five plate)
• Imuno-enzimske
• Hemijske i fizičko-hemijske (kolorimetrija, spekrofotometrija,
fluorometrija, tankoslojna hromatografija, gasna i tečna hromatografija i
dr.)
Premi®Test is a microbial screening test for the detection of antibiotic residues in
food and feed in less than 4 hours.
Premi®Test allows to screen meat (beef, pork, poultry), fish, shrimps, eggs, liver,
kidney, plasma/serum, urine and feed for the residues of β-lactams, Cephalosporines,
Macrolides, Tetracyclines, Sulphonamides, Aminoglycosides, Quinolones,
Amphenicoles and Polypeptides.
Premi®Test is based on the inhibition of the growth of Bacillus stearothermophilus, a
thermophilic bacterium which is very sensitive to many antibiotics and sulpha compounds. A
standardised number of spores are imbedded in agar medium containing selected nutrients.
When Premi®Test is heated at 64 °C, the spores will germinate. If no inhibitory substances are
present the germinated spores will multiply with the production of acid. This will be visible by a
colour change from purple to yellow. When anti-microbial compounds are present in sufficient
amount (above the detection limit) the spores will be unable to germinate and therefore no
colour change will be observed.
Metoda pet ploča
Mikroorganizam
Bacillus subtilis
MERCK 10649
Kocuria varians
ATCC 9341
Bacillus cereus
E. coli Bacillus
stearotermophilus
ATCC 10149
pH podloge 8 8 6 8 7.4
Inkubacija 30 o C, 18 h 37 o C, 24 h 30 o C, 18 h
37 o C, 18 h
55o C, 15 - 16 h
Ciljna grupa Aminogliko-zidi
Makrolidi i beta-laktami
Tetraciklini Hinoloni Sulfonamidi i beta
laktami
Pozitivan uzorak ako je zona (u mm)*
2 2 2 2 4
Pozitivna kontrola
zone u mm** Streptomicin
5,5 1,5
Tilozin
6,5 1,5
Oksitetraciklin
6,0 1,5
Enrofloksacin
7,0 1,5
Amoksicilin
6,0 1,5
Napomena
*Oba komada od jednog uzrka treba da daju istu reakciju (pozitivnu ili negativnu). U slučaju sumnje (jedan komad daje pozitivnu a drugi negativnu reakciju) test treba ponoviti. U slučaju da na ponovljenom testu rezultat bude negativan treba ga smatrati konačnim i obrnuto. ** Mleko – na svaku kontrolnu ploču staviti 2 diska za negativnu i 2 diska za pozitivnu kontrolu
MESO, mast, jetra, riba – na svaku kontrolnu ploču staviti dva diska za pozitivnu kontrolu
MIKROBIOLOŠKE METODE
- vrsta leka koja se traži
- test mikroorganizmi (izbor osetljivost)
- vrsta hranljive podloge
- puferizacija uzorka odnosno ekstrakta
- mikrobno neaktivni metaboliti (reaktivacija)
Metode za odreĎivanje prisustva i količina hloramfenikola
Uzorci
- Premortalno → krv i urin
- postmortalno → bubreg i jetra (mišićno i masno tkivo)
Hloramfenikol glukuronat → glukuronska kiselina + aktivni HLF
↑
(-glukuronidaza)
Test mikroorganizmi osetljivi prema:
Hloramfenikolu drugim antibioticima
Listeria monocytogenes Bacilus cereus ATCC 11778
Sarcina lutea ATCC 9341 Bacilus pumilus
Bacilus stearotermophilus var. calidolactis
Bacilus subtilis ATCC 6633, NCTV 10316
Brucella bronchiseptica ATCC 4617,NCTC 83244
E. coli ATCC 128, 10536
Klebsiella pneumonie ATCC 10031
Staphylococcus albus ATCC 1228-P
Staphylococcus aureus ATCC 6538-P
OSETLJIVOST MIKROBIOLOŠKIH METODA JE ZNAĈAJNO MANJA NEGO KOD DRUGIH
ANTIBIOTIKA I IZNOSI OKO 10 mg/kg, A SA NEKIM POBOLJŠANJIMA METODA I DO
5mg/kg.
IMUNOENZIMSKE METODE
IMUNOLOŠKA REAKCIJA ANTITELO-ANTIGEN
- Kvalitativno → IMA ili NEMA PROMENE BOJE
- Kvantitativno → KOLORIMETRIJSKA PROCENA INTENZITETA NAGRAĐENE BOJE I POREĐENJE SA STANDARDNOM KRIVOM
OSETLJIVOST OVE METODE U ZAVISNOSTI OD PRIMENJENOG TESTA IZNOSI > 6 mg/kg (potpuno pouzdano), A U
NEKIM SLUĈAJEVIMA JE MOGUĆE REGISTROVATI HLORAMFENIKOL U KONCENTRACIJI 2,5 – 3 mg/kg.
FIZIČKO-HEMIJSKE METODE
HROMATOGRAFSKE METODE:
- TEČNA HROMATOGRAFIJA (LC, HPLC)
- GASNA HROMATOGRAFIJA (GC) i
- GASNA HROMATOGRAFIJA SA MASENOM SPEKTROFOTOMETRIJOM
(GC-MS).
OSETLJIVOST OVE GRUPE METODA ZAVISI PRAKTIĈNO OD PRIMENJENOG POSTUPKA, ALI SE GENERALNO KREĆE U ZAVISNOSTI I OD SAMOG UZORKA OD 0,01-0,001 mg/kg ili L.
STIMILATORI RASTA StImulacija rasta životnja:
- primenom hemijskih supstanci koje se vezuju za specifiĉne
receptore u ciljnim organizmima, ĉime zapoĉinje niz biohemijskih
procesa koji rezultiraju pojaĉanom sintezom proteina i
- primenom antimikrobnih supstanci koje menjaju mikrofloru
digestivnog trakta zdravih životinja, što kao krajnji rezultat ima
poboljšani rast.
Steroidi ili supstance sa aktivnošću steroida, kao što su seksualni
steroidni seksualni hormoni (estradiol, progesteron i tastosteron),
sintetski steroidi (trenbolon-acetat) i nesteroidne supstance koje
ispoljavaju dejstva kao steroidi (dietilstilbestrol i zeranol).
Proteini ili peptidi koji deluju na brzinu rasta i produkciju mleka su
hormon rasta (GH), faktor koji oslobaĊa faktor rasta (GRF) i faktor koji
oslobaĊa tireoidni hormon (TRF).
Beta-andrenergički agonisti (analozi adrenalina i noradrenalina) koji
se vezuju za specifiĉne beta 2-adrenoreceptore adipocita u mišićima.
rBGH is a genetically
engineered artificial hormone
injected into dairy cows to
make them produce more milk.
Despite opposition from
physicians, scientists and
consumer advocacy groups,
the U.S. Food and Drug
Administration in 1993
approved Monsanto's
genetically engineered
hormone product, recombinant
bovine growth hormone
(rBGH), for injection in dairy
cows to increase milk
production (Eaton, 2004).
TRANKILAJERI I …
azaperon, propriopromazin,
xylazin,
chlorpromazin,
carazolol.
BETA ADRENERGIČNI BLOKATORI
Clenobuterol, salbuterol i cimaterol (β-agonisti)
• Pravilnik o količinama pesticida, metala i metaloida i drugih otrovnih supstancija, hemoterapeutika, anabolika i
drugih supstancija koje se mogu nalaziti u namirnicama (SFRJ 5/92 i 11/92-ispr., 32/2002, Sl. Glasnik RS 25/2010 – dr.
pravilnik i 28/2011 – dr. pravilnik):
• Namirnice životinjskog porekla mogu se stavljati u promet ako ne sadrţe koliĉine anabolika
(hormone i druge supstancije sa hormonalnim i anabolnim delovanjem) u koliĉinama koje se
mogu dokazati propisanim ili priznatim metodama.
• Namirnice životinjskog porekla mogu se stavljati u promet ako ne sadrţe:
• - supstancije sa tireostatskim delovanjem,
• - trankilanse i beta-blokatore,
• - hemioterapeutike (nitrofurani, karbadoks, dimetridazol i dr.) u koliĉinama koje se mogu
dokazati propisanim ili priznatim metodama.
• Mleko i proizvodi od mleka, meso i proizvodi od mesa, jaja i proizvodi od jaja, slatkovodne ribe
i med mogu se stavljati u promet ako ne sadrţe koliĉine antibiotika u koliĉinama koje se mogu
dokazati propisanim ili priznatim metodama.
• Mleko i proizvodi za mleka, meso i proizvodi od mesa, jaja i proizvodi od jaja, slatkovodne ribe,
med i ostale namirnice životinjskog porekla mogu se stavljati u promet ako ne sadrţe ostatke
sulfonamida u koliĉinama većim od 0,10 mg/kg.
• Teški metali predstvaljaju grupu toksiĉnih metala ĉija je masa veća do 5g/cm3.
• Toksičnost teških metala i nemetala zavisna je ne samo od koncentracije u životnoj sredini,
već i od brojnih drugih ĉinilaca (jonska forma metala ili prosta neorganska jedinjenja mnogo
toksiĉnija nego složena organska i neorganska jedinjenja).
• Kada se unesu u organizam teški metali primarno reaguju sa ćelijskom membranom, dok je
oštećenje enzimskih sistema u unutrašnjosti ćelije sekundarna pojava.
• Efekti delovanja na ćelijsku membranu su: inhibicija enzima, transportnih sistema ćelijske
membrane (aminokiseline, ugljeni hidrati, joni itd), smanjenje permeabilnosti membrane i
promene bioelektriĉnog potencijala.
• Teški metali se mogu deponovati u organizmu životinja, tako da predstavljaju potencijalno
velikog kontaminenta namirnica životinjskog porekla.
• Analiza rizika koji mogu da predstavljaju ostaci toksiĉnih supstancija u hrani predmet je
brojnih istarživanja.
• Uredba EC 1881/2006
ARSEN I TEŠKI METALI
ARSEN I TEŠKI METALI
Za veliki broj toksiĉnih supstancija utvrĊen je maksimalni nivo ostataka u hrani, koji je u našoj
zemlji definisan kao maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK).
Procena rizika:
-identifikacija,
-toksikološki efekti,
-vrednost neuočenog štetnog efekta (eng. NOEL-No Observer Adverse Effect Level ),
-vrednost prihvatljivog dnevnog unosa (eng. ADI-Acceptable Daily Intake) i
-orjentaciono prihvatljivog nedeljnog unosa (eng. PTWI- Prowisional Tolerance Weekly
Intake), kao i
-vrednost orjentaciono maksimalno prihvatljivog dnevnog unosa (eng. PMTDI- Prowisional
Maximum Tolerance Daily Intake).
Za procenu toksiĉnog rizika od ostataka hemijskih supstancija u hrani koristi se procena
izloženosti putem procene dnevnog unosa odreĎene supstancije (eng. EMDI- Estimate
Maximum Daily Intake). UtvrĊivanje EMDI se vrši na osnovu rezultata utvrĊivanja nivoa štetnih
ostataka u hrani.
Vazduh,
voda,
zemlja itd.
Vazduh Hrana, voda,
lekovi
Koža Organi za
disanje
Krv Ostali
organi Jetra
bubrezi
Organi
za
varanje
znoj kosa urin feces
žuĉ
udisanje izdisanje
Ljuštenje
kože
Spoljna kontaminacija
unos
- u prirodi se javlja u zemljinoj kori i najviše je zastupljen od svih
teških metala i to uglavnom kao PbS
- skoro iskljuĉivo u formi neorganskih jedinjenja
� - godišnja svetska proizvodnja iznosi oko 5 miliona t
- aditiv gorivu (tetraetil-olovo kao detonator),u štamparijama (boje), u proizvodnji
stakla, u tekstilnoj industriji, proizvodnji akumulatora, kao zaštita do X zraĉenja,
u proizvodnji municije…
U digestivnom traktu ljudi i životinja resorbuje se 5-10% anorganskih jedinjenja
olova prisutnih u hrani biljnog i životinjskog porekla.
Olovo u obliku ĉestica i aerosolu vazduhu apsorbuje se u respiratornom traktu i
do 40%, što zavisi do veliĉine ĉestice (sitnije ĉestice se lakše resorbuju).
Dodatna izloženost olovu putem ishrane kod ljudi koji žive u gradovima je
procenjena na proseĉno 28 µg/dan kod odraslih i 91 µg/dan kod dece putem
atmosferske prašine. U urbanim centrima unos je 6-8 µg/dan iz vazduha (WHO
giudelines za vazduh je 0.5 mg/dm3)
U duvanu je olovo prisutno u koncetracijama od 2.5-12.2 µg/cigareti, od kojih
može biti inhalirano 2-6%. U radnim okruženjima razliĉitih industrija, potencijalno
visoki unosi olova mogu se javiti inhalacijom i ingestijom olovne prašine i
isparenja.
OLOVO - Pb
• Organska jedinjenja olova deluju na centralni
nervni sistem. Posle resorpcije Pb se distibuira
kroz bubrege, jetru i kasnije se deponije u
kostima. Pored efekta na eritrocite, oštećuje
jetru, bubrege, srce, gonade i imuni sistem.
Izaziva i fibrozu i emfimatozne promene pluća.
• Smanjenje koeficijenta inteligencije i smanjenje
sposobnosti uĉenja kod dece, neurološke
promene i promene u ponašanju, periferna
neuropatija, slabost i paraliza ruku su takoĊe
posledice hroniĉnog trovanja olovom kod ljudi.
Pb dobro prolazi kroz placentarnu barijeru.
SATURIZAM
• U 18. veku sluĉaj epidemije “Devonširskog endemskog kolitisa”; uzrok je korišćenje olovnih
cevi u proizvodnji alkoholnih pića.
• Zabeležena su letalna trovanja usled ĉuvanja namirnica u grnĉarskom posuĊu koje nije bilo
dovoljno dobro obraĊeno (jabukov sok sadržao 1300 mg/L olova nakon samo 3 dana
ĉuvanja)
• Olovo je svrstano u grupu 2 humanih kancerogena
• Toksični efekti su posledica inaktiviranja odreĎenih enzimskih sistema, vezivanja za
SH grupe proteina, zamene esencijelnih elemenata u tkivima
OLOVO - Pb
Grupa namirnica Prosečan unos (µg/dan)
Mlečni proizvodi 4.54
Meso, riba i živina 4.09
Zrnasti i žitni proizvodi 9.84
Krompir 1.39
Lisnato povrće 0.94
Leguminozno povrće 9.18
Korenasto povrće 1.39
Baštensko voće 4.44
Voće 10.00
Ulja i masti 1.23
Šećer 2.34
Napitci 6.86
Ukupan unos olova 56.50
Grupa namirnica Koncentracija (µg/g)-nalaz
Mlečni proizvodi 0.003-0.083
Meso, riba, živina 0.002-0.159
Zrnasti i žitni proizvodi 0.002-0.136
Povrće 0.005-0.649
Voće i voćni sokovi 0.005-0.223
Ulja, masti 0.002-0.028
Šećer 0.006-0.073
Napitci 0.002-0.041 µg/L
sadrţaj olova
VRSTA NAMIRNICE OLOVO mg/kg
Meso goveda, ovaca, svinja, konja i
živine
0.10
Iznutrice 0.50
Med 0.50
Jaja i proizvodi od jaja 0.25
Jaja u prahu 1.0
Rakovi, osim tamnog mesa kraba i
glave i grudi jastoga i sliĉnih velikih
rakova
0.50
Školjke 1.5
Meso riba 0.30
Riblji proizvodi u limenoj ambalaži
2.0
Pravilnik o maksimalno dozvoljenim koliĉinama ostataka sredstava za zaštitu bilja u hrani i hrani
za životinje i o hrani i hrani za životinje za koje se utvrĊuju maksimalno dozvoljene koliĉine
ostataka sredstava za zaštitu bilja (“Sl. glasnik RS”, br. 29/2014, 37/2014 – isp., 39/2014 i
72/2014)
KADMIJUM - Cd
-industrijska postrojenja
- poizvodnja baterija, pigmenata, boja, plastike, fotoelektričnih ćelija, amalgama,
-u zaštiti metala, u nuklearnim reaktorima, za meko lomljenje aluminijuma.
-u vodu Cd dospeva uglavnom pri procesu topljenja metalnih ruda (bez gvoţĎa), kao i iz fosfatnih
Ďubriva. Zemljište se kontaminira ovim metalom prilikom odlaganja otpada koji sadrţi Cd, otpadnim
vodama, kao i fosfatnim Ďubrivima.
- prirodi se najčešće nalazi vezan sa kiseonikom, hlorom i sumporom. Nema karakterističan miris ni
ukus. Većina soli Cd su bezbojne i otrovnije do soli cinka.
-ribe, biljke, ţivotinje i ljudi akumulišu Cd unesen iz spoljašnje sredine u kostima, kortikalnoj zoni
bubrega i jetri.
KADMIJUM - Cd
-Osnovni putevi unošenja Cd i njegovih jedinjenja - inhalacija, dermalni kontat i ingestija. Najveći
rizik potiče od udisanja zagaĎenog vazduha (u proizvodnji baterija kod elektrozavarivanja),
konzumiranja kontaminirane hrane (plodovi mora, jetra, bubrezi) i vode.
-U USA je unos putem hrane oko 30 µg dnevno, za odraslu osobu, pri čemu je najveći unos
poreklom od zrnevlja, ţitnih proizvoda, krompira i drugog povrća.
- Najveći deo kadmijuma unešenog u organizam hranom, pasira kroz digestivni trakt, dok samo
jedna desetina moţe biti apsorbovana. Procenjeno je da su pušači izloţeni koncentraciji do 1.7 µg
Cd po cigareti.
-Efekti akutnog trovanja - suvoća grla, kašalj, glavobolja, povraćanje, bol u grudima, nemir,
bronhopneumonije i uropatije. Kontaminacija velikom količinom kadmijuma izaziva pojačanu
salivaciju, iritaciju ţeludca koja dovodi do povraćanja ili dijareje. Cd kada u kontaktu sa koţom ne
izaziva toksične efekte kod ljudi i ţivotinja.
-Cd kod ţivotinja za klanje dovodi do anemije, oštećenja jetre, bubrega, nerava i mozga.
-Uzorak je jetra, bubreg i/ili meso. Za ţivota ţivotinje moţe se za uzorak uzeti i krv. Cd najčešće
treba očekivati u goveĎem, prasećem i konjskom mesu.
Dugotrajna izloženost Cd kroz hranu ili vodu dovodi do
oštećenja bubrega, pluća i lake lomljivosti kostiju koja
je poznata u Japanu –razmekšavanje - Ca/Cd
(“Itai itai”).
Simptomi hroniĉne toksiĉnosti:opstruktivna plućna oboljenja i emfizem, nefrotoksiĉnost
(bubrežni tubuli), kardiovaskularna oštećenja, oštećenja skeletnog sistema, kumuliše se u
jetri i bubrezima, ne prenosi se sa majke na fetus
-kancerogenost (kancer pluća i prostate)
ŢIVA - Hg
- Proizvodnja akumulatora, termometara, štamparskih boja, insekticidi, medicina, oftalmologija,
stomatologija.
- Procenjuje se da na površinu Zemlje padne godišnje oko 100 000 t Hg, do ĉega 200 t
nastaje sagorevanjem naftinih derivata, a ĉak 3 000 t sagorevanjem uglja.
- Postoji u elementarnom obliku, kao Hg(I) i Hg(II) jedinjenja, u organskoj ili neorganskoj formi.
-Preko 95% Hg u atmosferi gasoviti oblik, a oko 5% atmosferske žive je vezano za ĉestice koje imaju
kratko vreme boravka u atmosferi i bivaju uklonjene suvim ili vlažnim taloženjem.
-Najvažniji transformacioni proces Hg u površinskim vodama i zemljištu je biotransformacija, pri ĉemu
svaki oblik žive može mikrobnim putem konvertovan u jonske oblike, pod povoljnim uslovima.
- Najĉešći organski oblik Hg, metilživa, je rastvorljiva, mobilna i brzo dospeva u vodeni lanac ishrane.
Akumulira se u višem stepenu u živom tkivu u odnosu na neorganske oblike Hg.
-Metilživa u površinskim vodama se brzo akumulira od strane vodenih organizama, te na taj naĉin unosi
i u viši lanac ishrane.
ŢIVA - Hg
Toksične efekte pokazuje metalna ţiva, ţivine pare i ţivine soli rastvorljive u vodi.
Nerastvorljive Hg soli ako stoje u vodi duţe vreme mogu preći u rastvor i izazvati trovanja.
Stepen akumulacije Hg zavisi od hemijskog oblika i vrste organizma.
Iz gastrointestialnega trakta se elementarna Hg slabo absorbuje (<1%).
Elementarna Hg se prenese u krv i razporedi po organima (mozag, bubrezi, štitnjača, hipofiza, jetra,
jajnici, pankreas, prostata i testisi) i zbog lipofilnosti lako prolazi kroz krvno-moţdanu i placentnu
barijeru i kroz membranu eritrocita.
Živa je kumulativni otrov!
Sublimat na koţi i sluzokoţi lokalno deluje nadraţajno i kaustično, a amalgami - kontaktni dermatitis.
Oralni unos malih količina rastvora ţivinih soli moţe dovesti relativno brzo do letalnog ishoda.
TakoĎe inhalacija većih količina ţivinih para izaziva iritaciju respiratornog trakta,
poremećaje digestivnog trakta, oštećenje bubrega ...
Nervni otrov, akumulacija uglavnom u mozgu.
Oštećuje ćelijske membrane i utiče na propustljivost K.
Veća toksičnost prema mlaĎim organizmima
• 1956. – 1969. godine u zalivu Minamata (Japan) došlo je do masovnog trovanja ribom iz
zaliva ĉija je voda bila kontaminirana otpadnim vodama iz obližnje fabrike platike;
• Koncentracija Hg je u sedimentu iznosila i do 2%, a u ribi 29 mg/kg;
• 150 osoba je umrlo, a 700 je imalo teška oštećenja
• 1969. godine u SAD veliko trovanje ribom
• 1970. i 1974. godine u Iraku i Gani dva velika trovanja semenskim žitom
ŢIVA - Hg
Intoksikacija moţe imati i efekte na reprodukciju. Afinitet ka SH grupama i tako blokira enzimske
sisteme, oštećuje fetus i placentu.
Dobro prolazi kroz placentu i moţe izazvati komplikacije u toku graviditeta i pobačaje.
Kancerogenost ţive nije pouzdano utvrĎena.
Uzorak za analizu -cela riba, ako su jako krupne ribama, odnosno plodovi voda - 500 – 1000g.
Stoka za klanje- organi, meso, ali je obavezno i deo masnog tkiva.
CNS (mali ili veliki mozak)
ŢIVA - Hg
Izvori ţive za ljude
Izvor
Elementarna
isparenja ţive
Neorganska
jedinjenja ţive
Metilţiva
Vazduh 0.030 (0.024) 0.002 (0.001) 0.008 (0.0064)
Riba 0 0.600 (0.042) 2.4 (2.3)
Ostala hrana (bez
ribe)
0 3.6 (0.25) 0
Pijaća voda 0 0.050 (0.0035) 0
Dentalni amalgami 3.8-21 (3-17) 0 0
Ukupno 3.9-21 (3-17) 4.3 (0.3) 2.41 (2.31)
Napomena: Vrednosti su date kao procenjeni dnevni unos (u µg/dan)za odrasle osobe u populaciji koja nije okupaciono izložena živi;
(vrednosti u zagradama predstavljaju procenjenu koncentraciju koja se zadržava u telu odrasle osobe).
• arsen trioksid, arseniti i arsenati - jako toksični
• u zemljištu, oslobaĎa se iz vulkana, u vazduhu prisutan je u u vidu čestica prašine.
• Arsen je uglavnom nepokretan u obradivom zemljištu i koncentriše se i ostaje u
gornjim slojevima zemljišta.
• Veliki kontaminenti ţivotne sredine arsenom (arsen trioksid) su topionice bakra,
termoelektrane na čvrsto gorivo (mrki ugalj), kao i sagorevanje ulja, drveta, gradska
Ďubrišta i proizvodnja pamuka.
• Upotreba arsena u poljoprivredi i industriji takoĎe doprinose njegovom oslobaĎanju u
atmosferu.
• Neorganska jedinjenja arsena se koriste u industriji za zaštitu drveta, proizvodnju
insekticida, fungicida, zaštitnih boja, proizvodnji stakla itd.
• Uzorci vazduha koji sadrţi As, poreklom iz fabrika sa pogonom na ugalj, sadrţe
uglavnom trovalentni oblik As. Oksidi su forme koje nastaju iz procesa prerade nafte i
industrijskih procesa. Arsen se koristi takoĎe i u farmaceutskoj industriji
(stomatologiji), kao i u vojnoj industriji za proizvodnjun bojnih otrova. Arsenova
jedinjenja ne isparavaju, većina njih se ne rastvara u vodi, a najveći deo se taloţi u
zemljištu.
ARSEN - As
- u organizam se unosi vazduhom i kontaminiranom hranom, reĎe vodom.
- atmosferi kraj topionica metala i do 2.500 ng/m3.
- u zemljištu varira od 1-40 μg/g, dok zemljišta u područjima oko rudokopa ili topionica mogu sadrţati
visoke koncentracije arsena, od oko 27.000 μg/g.
Niske koncentracije arsena su čest nalaz u hrani, a najviši nivoi utvrĎeni su u morskoj hrani, mesu i ţitu. U
Americi koncentracija As u hrani od 0.02 ppm u zrnastoj hrani i ţitu, do 0.14 ppm u mesu, ribi i ţivini.
Nivoi As u ribi i hrani morskog porekla su oko 4-5 ppm, ali mogu bit ii viši, do 170 ppm
- u obliku relativno netoksičnih organskih jedinjenja, obično arsenobetaina, koji nije toksičan za ljude i
izlučuje se putem urina.
- jedan deo As u pomenutoj hrani je u neorganskom obliku (od 0.1-41% od ukupnog arsena).
- Jedinjenja As u trovalentom obliku -veću toksičnost u odnosu na petovalentni (resorpcija u
digestivnom traktu)
ARSEN - As
• Arsen oštećuje mnoga tkiva: nervi (periferna polineuropatija i aksonska
degeneracija), ţeludac, creva i koţu.
• Udisanje visokih doza arsena dovodi do iritacije pluća, plućnih edema. U reakciji sa
hemoglobinom stvara se vrlo jak otrov. Niţe doze prouzrokuju povraćanje, proliv,
smanjenje broja eritrocita i leukocita, srčane aritmije, pucanje krvnih lkapilara, osećaj
bockanja “iglice” u šakama i nogama, oštećenje bubrega. Više doze mogu dovesti do
šoka, kome konvulzija i smrti.
• potencijalni kancerogen. Udisanje i ingestija As i arsenovih jedinjenja povećava
verovatnoću kancera pluća, koţe, bubrega, mokraćne bešike, jetre i bubrega.
• Za dokazivanje As kod ţivotinja za klanje, u premortalno se moţe koristiti urin, a u
postmortalno organi i meso.
ARSEN - As
Rezidue najznaĉajnijih toksiĉnih elemenata Agens Način dospevanja u
organizam
Tkiva sa najvećim
koncentracijama
Manifestacije kod ljudi
arsen Sastojak herbicida
Iz tla preko biljaka
Jetra , bubrezi Anemija,dermatitis
hiperkeratoza, kancer
kadmijum Otpadne vode
Herbicidi
Veštačka Ďubriva
Jetra , bubrezi Smanjeni apetit, anemija,
hipertenzija, uropatije
olovo Iz tla preko biljaka
Sastojci boja
Jetra , bubrezi Anemija, neuropatija,
encefalopatija
ţiva Sastojak herbicida
Veštačka Ďubriva
Jetra , bubrezi Degeneracija malog
mozga, neuropatije,
psihosomatske smetnje
bakar Insekticidi
Otpadne vode
Jetra , bubrezi Neuropatije,
hemoglobinurija,
Ikterus
Hemijska sredstva koja se upotrebljavaju za:
• suzbijanje prouzrokovaĉa biljnih bolesti, štetnih insekata, pregljeva,
stonoga, puževa, nematode, glodara i ptica, za suzbijanje korova ili
za regulisanje rasta biljaka;
• uništavanje štetoĉina i gljivica koje napadaju uskladištene
poljoprivredne proizvode;
• uništavanje insekata i drugih organizama koji prenose
prouzrokovaĉe zaraznih bolesti na ljude i životinje i raznih parazita
kod ljudi i životinja.
PESTICIDI
• insekticidi,
• fungicidi,
• akarofungicidi,
• insektofungicidi,
• nematocidi i fungicidi za tretiranje zemljišta, sredstva za tretiranje
semena,
• herbicidi,
• arboricidi,
• nefolijati,
• desikanti,
• moluscidi-limacidi
• rodenticidi,
• sinergisti,
• repelenti
• i regulatori rasta biljaka.
PESTICIDI
INSEKTICIDI
Vrsta jedinjenja Predstavnici Tkiva sa najvećim
koncentracijama/stabilnost
Kliničke manifestacije kod
ljudi
Organohlorna jedinjenja Aldrin
Dieldrin
Endrin
Metoksihlor
Linden
DDT
Akumulacija u masnom tkivu/veoma
stabilni
Fokalna nekroza jetre,
edem CNS-a, kancer,
poremećaj reproduktivnih
funkcija
Organofosforna
jedinjenja
Malation
Ronel
Dihlorvos
Kumafos
Diazinom
Brza razgradnja, brzo izlučivanje Edem pluća, multipna
krvarenje
Karbamati Nemaju veći značaj
Polihlorovani bifenili -sastojak nekih
insekticida
-industrijska i
kontaminacija preko
vode i vazduha
-riblje brašno
-boje i lakovi
Jetra Kancerogeno i teratogeno
dejstvo
INSEKTICIDI
Monitoring programi kojima se smanjuje upotreba onih pesticida koji imaju rezidualno i
perzistentno delovanje, kao i ukupna količina upotrebljenih pesticida.
U zavisnosti od vrste pesticida razlikuje se i uzorak koji se upućuje na analizu.
•za hlorovane ugljovodonike uzorak je masno tkivo,
•za organofosfatne insekticide jetra i mišićno tkivo,
•za karbamate masno i mišićno tkivo.
Masa uzorka je oko 500 g. Ako se analiza radi relativno brzo posle uzorkovanja, uzorak se moţe čuvati
u hladnjaku, a ako ga treba duţe čuvati, mora biti u zamrznutom stanju.
Pravilnik o maksimalno dozvoljenim količinama ostataka sredstava za zaštitu bilja u hrani i hrani za ţivotinje i
o hrani i hrani za ţivotinje za koje se utvrĎuju maksimalno dozvoljene količine ostataka sredstava za zaštitu
bilja (“Sl. glasnik RS”, br. 29/2014, 37/2014 – isp., 39/2014 i 72/2014)
Cln
1
23
4
5 6
1'
2' 3'
4'
5'6'
orto meta
orto meta
para
orto
ortometa
meta
para
PCB
Polihlorovani bifenili (eng. Polychlorinated Byphenils-PCB)
Hrana moţe biti kontaminirana polihlorovanim bifenilima na sledeće načine:
- Ekološkim putem, tj. iz ţivotne sredine, kada se PCB akumulira u različitim
lancima ishrane, pa namirnice animalnog porekla sadrţe povećane
koncentracije PCB;
- Akcidentalnim putem, tj. direktnom kontaminacijom do koje dolazi u toku
proizvodnje hrane preko ureĎaja u kojima se kao rashladne tečnosti koriste
PCB; (Yusho, Yu-cheng)
- Kontaminacijom hrane preko materijala za pakovanje, pre svega iz
kartonske ambalaţe proizvedene od recikliranog papira.
PCB
Vrsta ribe Koncentracija PCB (mg/kg)
Ribe sa otvorenog mora 0,02-0,2
Ribe iz Severnog i Baltičkog mora 0,1-1
Priobalska riba-Japan 0,2-0,72
Riba sa otvorenog mora-Japan 0,005-0,265
Slatkovodna riba-Nemačka 0,742-1,017
Štuka -Finska 15,4-49,4
Grgeč-Finska 0,052-0,098
Štuka-kanal Dunav-Tisa-Dunav 25,54 µg/kg
Šaran-kanal Dunav-Tisa-Dunav 10,5 µg/kg
• grupa od preko 200 hemijski srodnih jedinjenja, koji su po svojoj prirodi halogenovani
aromatični ugljovodonici (hlorovani ili bromovani).
• nastaju kao posledica jakih sagorevanja (lava iz vulkana, sagorevanjem fosilnih
goriva, šumskih poţara), zatim kao sporedni proizvodi u industrijskim objektima (dim,
otpadne vode) kao i spaljivanjem otpada (gradske deponije, bolnički otpad, plastične
mase i dr).
• stabilna, liposobilna jedinjenja koji se u prirodi značajno akumulišu u zemlji i mulju
reka, jezera i mora, pogotovu ako su opterećeni najrazličitijim otpadom današnje
civilizacije.
DIOKSINI
- polihlorovani dibenzodioksini (PCDD-polychlorinated dibenzo-p-dioxines)
- polihlorovani dibenzofurani (PCDF-polychlorinated dibenzofurans)
- polibromovani dibenzodioksini (PBDD-polychlorinated dibenzodioxins)
- polibromovani dibenzofurani (PBDF-polychlorinated dibenzofurans).
• TCDD (2,3,7,8-tetrahlordibenzo-p-dioksin)
• sindrom slabljenja, atrofija timusa, oštećenje jetre i reproduktivnih organa, koţe, porfirija i
imunotoksičnost.
• prema meĎunarodnoj agenciji za ispitivanje kancerogenosti, TCDD je svrstan u grupu 1
hemijskih materija za koje postoje pouzdani dokazi da se okarakterišu kao kancerogeni
agenasi.
Ostali halogenovani aromatični ugljovodonici
- polibromovani bifenili (PBB-polybrominated byphenils);
- polihlorovani terfenili (PCT-polychlorinated terphenyls);
- polihlorovani naftaleni (PCN-polychlorinated naphtalenes) i
-polihlorovani difeniletri (PCDE-polychlorinated diphenylethers).
DIOKSINI
O
O Cl
Cl
Cl
Cl
Namirnice Maksimalne količine
Zbir dioksina
(WHO-PCDD/F-TEQ)
Zbir dioksina i PCB sličnim dioksinima
(WHO-PCDD/F-PCB-TEQ)
Meso i proizvodi od mesa sledećih životinja:
-goveda i ovaca
-živine
-svinja
3,0 pg/g masti 2,0 pg/g masti 1,0 pg/g masti
4,5 pg/g masti 4,0 pg/g masti 1,5 pg/g masti
Jetra i proizvodi gore navedenih životinja
6,0 pg/g masti 12,0 pg/g masti
Meso ribe i proizvodi 4,0 pg/g uzorka 8,0 pg/g uzorka
Meso jegulje i proizvodi 4,0 pg/g uzorka 12,0 pg/g uzorka
Sirovo mleko i mlečni proizvodi 3,0 pg/g masti 6,0 pg/g masti
Kokošija jaja i proizvodi od jaja 3,0 pg/g masti 6,0 pg/g masti
Masti i proizvodi od mesa sledećih životinja:
-goveda i ovaca
-živine
-svinja
3,0 pg/g masti 2,0 pg/g masti 1,0 pg/g masti
4,5 pg/g masti 4,0 pg/g masti 1,5 pg/g masti
Smeša životinjskih masti 2,0 pg/g masti 3,0 pg/g masti
Biljna ulja i masti 0,75 pg/g masti 1,5 pg/g masti
Ulja morskih životinja 2,0 pg/g masti 10,0 pg/g masti
Benzo[a]piren, benzo[a]antracen, benzo[b]fluoranten i hrizen su policikliĉni
aromatiĉni zagaĊivaĉi, tj. PAH (polycyclic aromatic hydrocarbon) jedinjenja, koja u
meso i proizvode od mesa, najĉešće dospevaju procesom sagorevanja drveta
tokom dimljenja.
Internacionalna agencija za istraživanje raka klasifikuje benzo[a]piren kao
karcinogeno jedinjenje (Grupa 1), a benzo[a]antracen, benzo[b]fluoranten i hrizen
kao moguće karcinogena jedinjenja (Grupa 2B). Ova ĉetiri jedinjenja (PAH4
jedinjenja),su u izveštaju evropske komisije o zagaĊivaĉima u lancu ishrane,
predložena za markere prisustva drugih policikliĉnih aromatiĉnih ugljovodonika u
hrani.
Regulativom komisije Evropske Unije od 19. avgusta 2011. odluĉeno je da se
benzo[a]piren više ne može smatrati pogodnim markerom i indikatorom PAH
jedinjenja, a u tu svrhu, umesto benzo[a]pirena, koristi se suma sadržaja PAH4
jedinjenja (benzo[a]piren, benzo[a]antracen, benzo[b]fluoranten i hrizen). TakoĊe,
Komisija je propisala i maksimalno dozvoljene koliĉine (MDK) za benzo[a]piren i
sumu PAH4 u razliĉitim namirnicama i one su i sastavni deo propisa Republike
Srbije
Maksimalno dozvoljene količine za policiklične aromatične ugljovodonike (benzo(a)piren) u namirnicama
Policiklični aromatični ugljovodonici koji se smatraju potencijalno genotoksičnim i karcinogenim
za ljude (European Scientific Committe on Food 2002)
Benz[a]anthracene Benzo[a]pyrene Dibenzo[ah]pyrene
Benzo[b]fluoranthene Chrysene Dibenzo[ai]pyrene
Benzo[j]fluoranthene Cyclopenta[cd]pyrene Dibenzo[al]pyrene
Benzo[k]fluoranthene Dibenzo[ah]anthracene
Indenol[1,2,3-cd]pyrene
Benzo[ghi]perylene Dibenzo[ae]pyrene 5-Methylchryzene
Dimljeno meso i dimljeni proizvodi od mesa:
Benzo[a]piren MDK, [µg/kg]
5,0 do 31.8.2014.god; 2,0 od 1.9.2014. god.
Suma benzo[a]pirena, benzo[a]antracena, benzo[b]fluorantena i
Hrizena MDK, [µg/kg]
30,0 do 31.8.2014. god; 12,0 od 1.9.2014. godine
Monitoring rezidua i kontaminenata
• Analitičke medode za odreĎivanje polihlorovanih bifenila obuhvataju ekstrakciju,
prečišćavanje i koncentrisanje uzorka i detekciju instrumentalnim tehnikama:
• gasnom hromatografijom (GC) sa detektorom zahvata elektrona (ECD)
• masenom spektrometrijom (MS) ili infracrvenom spektroskopijom (IR)
• nuklearna magnetna rezonanca (NMR)
• Regulativom Komisije (EC) 1883/2006 propisane su metode za uzimanje uzoraka kao i
za ispitivanje dioksina i PCB sličnih dioksinima u odreĎenim namirnicama
• Preporuka Komisije 2006/794/EC od 16.novembra 2006.godine, kojom se preporučuje
svakoj zemlji članici pojedinačno, minimalan broj uzoraka akvakulturnih proizvoda,
ulovljene "divlje" ribe, mesa (goveĎe, svinjsko, ovčije, ţivinsko, divljači i dr.), mleka,
jaja i drugo, koje tokom.godine treba da ispitaju na prisustvo dioksina, furana, PCB
sličnih dioksinima i onih kongenera PCB koji se posebno iskazuju kao PCB. Analitički
izveštaji, kada su PCDD, PCDF i PCB u pitanju, treba da sadrţe i procenat masti kao i
metodu koju je odreĎena laboratorija koristila za ekstrakciju masti.
72
Mikotoksini i
mikotoksikoze
Štetni-toksični
produkti plesni
Plesni ih proizvode u
procesima svog
metabolizma
Bolesti koje izazivaju
nazivaju se
mikotoksikoze
Mikotoksikoze se odlikuju sledećim karakteristikama:
ne prenose se na ljude i na životinje
uvek su povezane sa hranom
ne leče se antibioticima
slične su avitaminozama
hrana može bit kontaminirana mikotoksinima – direktno (primarno)- indirektno (sekundarno)
Prema bolestima i simptomima koje izazivaju
mikotoksini se mogu podeliti:
1. Nefrotoksini (izazivaju insuficijenciju bubrega: ohratoksin, citrinin, kvinoni...)
2. Neurotoksini (izazivaju oštećenje nervnog sistema i krvarenja u mozgu:
patulin, fumonizin...)
3. Hepatotoksini (oštečuju funkcije ćelija jetre i pospešuju razvoj karcinoma
jetre: aflatoksini, penicilična kiselina, fumonizin...)
4. Estrogeni toksini (uzrokuju hiperestrogenizam životinja i degeneraciju čelija
polnih organa: zearalenon, zearalenol...)
5. Citotoksini – nekrotoksini (oštećuju epitelne ćelije kože i sluzokože probavnog
sistema i krvnog sistema: grupa trihotecena)
6. Mikotoksini odbijanja i povraćanja hrane: vomitoksin, trihotec.
MIKOTOKSINI
Mikotoksin Dejstvo
Aflatoksin Hepatotoksično, kancerogeno
Ohratoksin Nefrotoksično
Trikocetenski toksini: Toxin t-2
Diacetoxyscirpenol Deoxinivalenol ili Vomitoxin
Nivalenol
Povraćanje, proliv, hemoragije, promene u nervnom sistemu, nekrotične promene
Zearalenon Estrogeno
Penitrem A i B Neurotoksično
Citrinin Nefrotoksično
Patulin Neurotoksično
Sterigmatocistin Hepatotoksično i teratogeno
Rubratoksin A i B Hemoragično
Penicilinska kiselina Kardijačne lezije
Citroviridin Neurotoksično
Fumonisin B1 i B2 Neurotoksično, hepatotoksično, plućni i cerebralni edemi, nefrotoksično, kardijačne lezije
75
Kontaminacija namirnica mikotoksinima
mogućnost kontaminacije tokom rasta biljaka
žitarice malog zrna sve do skladištenja i prerade slabo su
pogodne za stvaranje mikotoksina za razliku od žitarica
velikog zrna (kukuruz)
pojava nastajanja mikotoksina varira s obzirom na klimatske
uslove, vreme žetve, transport i skladištenje
važan je sadržaj vode u zrnu prilikom žetve
žitarice malog zrna žanju se kada je sadržaj vode u zrnju vrlo
nizak
77
Zaštita namirnica od plesni:
upotreba preventivnih mera u spreĉavanju mikotoksikoza
temelji se na smanjivanju ili onemogućavanju kontaminacije
useva mikotoksinima (a ne na tretiranju kontaminacije useva
raznim preparatima u cilju pokušaja resorpcije tokisna).
Odsustvo plesni u nekom proizvodu ne znaĉi da je taj proizvod
bez mikotoksina (miokotoksini mogu biti u namirnicama i onda
kada je plesan odsutna).
MIKOTOKSINI
Fibrinske naslage na gastrointestinalnom traktu živine
(ohratoksin)
Endemska nefropatija (Balkanska endemska nefropatija),
koja se javila u Hrvatskoj, Rumuniji, Bugarskoj i Srbiji
81
AFLATOKSINI – metaboliti plesni Aspergillus flavus, (Aspergillus
parasiticus i Penicillium)-toksiĉnost aflatoksina i njegovih metabolita
nije ista
-poznati aflatokisni B1, B2, G1, G2
-najtoksiĉniji je AFB1, najmanje je toksiĉan ATG2
- mlaĊe životinje su osetljivije od starijih, a muške osjetljivije od
ženskih
Za sisare, ptice i ribe
Akutna i hroniĉna toksikoza
Toksiĉni za jetru (aflatoksini ili njihovi metaboliti vežu se na razliĉite
proteine ćelija, što ima za posledice promene u propustljivosti
membrane ćelija i promene u metabolizmu ćelija jetre, promene u
strukturi ćelijskih organela, a sve to dovedi do degeneracije, masne
infiltracije i nekroze.
Usporena koagulacija krvi
Poveĉana krhkost kapilara
Krvarenja u unutrašnjim organima
Ascites
Jetra, bubrezi i slezina su povećani
Neurološki simptomi- ataksija i konvulzije
Histološki: jetra - periportalno nekroza sa proliferacijom žuĉovoda.
Uticaj aflatoksina M1 na zdravje ljudi
Aflatoksin B1, kojeg životinje mogu konzumirati kontaminiranom hranom, u jetri se pretvora u aflatoksin M1, koji se preko mleĉne žlezde izluĉuje u mleko.
Aflatoksin M1 ima kod ljudi hepatotoksiĉan, genotoksĉan i kancerogen uĉinak. Akutna oboljenja kod ljudi su retka, jer su potrebne jako velike koliĉine navedenog aflatoksina. Mikotoksini se kod ljudi kumuliraju u mišićima, srcu, a naroĉito u jetri.
1993. god. je MeĊunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) potvrdila kancerogenost aflatoksina B1 i aflatoksina M1. Istraživanja su pokazala, da je aflatoksin M1 10 puta manje toksiĉan od aflatoksina B1.
MIKOTOKSINI
Zakonski propisi
Pravilnik o maksimalno dozvoljenim koliĉinama ostataka sredstava za zaštitu bilja u hrani i hrani za
životinje i o hrani i hrani za životinje za koje se utvrĊuju maksimalno dozvoljene koliĉine ostataka
sredstava za zaštitu bilja (“Sl. glasnik RS”, br. 29/2014, 37/2014 – isp., 39/2014 i 72/2014)
Sirovo mleko, termiĉki obraĊeno mleko i mleko za proizvodnju mleĉnih proizvoda ne smeju sadržavati
aflatoksina M1 > 0,25 μ/kg
Uredba EEC 1881/2006
Infant formulae and follow-on formulae, including infant milk
and follow-on milk 0,025 μg/kg M1
Dietary foods for special medical purposes intended
specifically for infants 0,10 μg/kg B1 i 0,025 μg/kg M1
MRL za M1 u mleku je 0,05 μg/kg
MRL za aflatoksine ( B1, B2, G1 i G2)
.