historijska_traganja_1

ISSN 1840-3875UDK 94 (497.6)

INSTITUT ZA ISTORIJU Br. 1, 1-214, Sarajevo 2008.INSTITUTE FOR HISTORY No. 1, 1-214, Sarajevo 2008

Historijska traganjaHistoricalSearches

Historijska traganja Historical Searches

Izdava PublisherInstItut Za IstorIju, sarajevo, Bosna i Hercegovina InstItute For HIstory, sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Meunarodna redakcija International Editorial BoardDamir agii, Filozofski fakultet, Zagreb / Faculty of Philosophy, Zagrebale gabri, Intitut za novejo zgodovino, Ljubljana / Institute for recent History, Ljubljana aDnan Velagi, Fakultet humanistikih nauka, mostar / The Faculty of Humanities, MostarmuHiDin Pelesi, Institut za istoriju, sarajevo / Institute for History, sarajevo

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-chiefVera KatZ, Institut za istoriju, sarajevo / Institute for History, sarajevo [email protected]

Sekretar SecretaryaiDa liina, Institut za istoriju, sarajevo / Institute for History, sarajevo [email protected]

asopis izlazi dva puta godinje / This is semi-annual magazine

rukopisi se alju na adresu Instituta za istoriju Manuscripts to be sent to the Institute for History(sa naznakom) za asopis Historijska traganja / indicating that it is for Historical Searches71000 sarajeVo, alipaina 9Bosna i Hercegovina

telefon/faks/phone/fax: 033/ 209-364 033/ 217-263http://www.iis.unsa.ba e-mail: [email protected]

rukopisi se ne vraaju / manuscripts will not be returned to their authors

Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima.The Editorial board is not to be held responsible for the assertions and views presented in the contributions it publishes.

Prijava o izdavanju asopisa Historijska traganja ubiljeena je u nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovineapplication for the publishing of Historical searches has been registerd at: national and university Library of Bosnia and Herzegovina

3Historijska traganja Historical searches

Sadraj Content

Rije redakcije .......................................................................................................5

lanci Articles

Salmedin MesihoviINSCRIPTIONES LATINARVM SARAEVONENSIS (sa kraim pregledom neseobinske kulture u antiko doba) doprinos historiji sarajevskog prostora u antiko doba INSCRIPTIONES LATINARVM SARAEVONENSIS (with overview of the settlements belonging to the culture of antiquity) A contribution to the history of the region of Sarajevo in the Ancient Era ...9

Samija Sari - Verica timacO VERIFIKACIJI SARAJEVSKE HAGADE U BEU (1894-1913)ABOUT VERIFICATION OF THE SARAJEVO HAGADA IN VIENNA (1894-1913) ........................................................................................................69

Husnija KamberoviHRVATSKA MISAO U BOSNI I HERCEGOVINI 1913-1914. GODINE model graenja nacionalnog identiteta -THE HRVATSKA MISAO REVIEW IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN 1913-1914- A Model for Building Ethnic Identity ......................................83

UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 1, Sarajevo, 2008, [ str. 1-214 ]

4 Historijska traganja Historical searches

Amra ustoKOLEKTIVNA MEMORIJA GRADA Vjena vatra i Spomen-park Vraca COLECTIVE MEMORY OF THE CITY OF SARAJEVO Eternal Flame and the Vraca Memorial Park. ....................................................................... 101

Vera KatzADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNO UREENJE U FUNKCIJI ORGANIZACIJE VLASTI U BOSNI I HERCEGOVINI (1945-1953)ADMINISTRATIVE AND TERRITORIAL STRUCTURE AS FUNCTION OF ORGANISATION OF GOVERNMENT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA (1945-1953) ......................................................................................................125

PREDAVANJA sa Tribine Instituta za istoriju u SarajevuLECTURES at the Tribune of Institute for history in Sarajevo

Admir MulaosmanoviO POLITIKOM KONTEKSTU AFERE AGROKOMERC - utjecaji na razvoj tvornice u svjetlu odbrambenog koncepta SFRJABOUT POLITICAL CONTEXT OF AGROKOMERC AFFAIR - influence on the development of factory in light of the defences concept of SFRJ .................................................................................................181

Upute autorima priloga ............................................................................. 213

UDK 94 (497.6) ISSN 1840-3875Historijska traganja, Br. 1, Sarajevo, 2008, [ str. 1-214 ]


Rije Redakcije

Cijenjeni itatelji !

Prijedlog o pokretanju jo jednog asopisa u Institutu za isto-riju u Sarajevu usvojen je na sjednici Naunog vijea od 26. 12. 2007. godine. Ime asopisa Historijska traganja odreeno je na-knadno, 10. 4. 2008. godine na sjednici istog znanstvenog tijela. Na strani-cama ovog asopisa objavljivat e se izvorni nauni radovi, pregledni lanci, struni prilozi i autorizirana predavanja odrana na Tribini Instituta za istoriju u Sarajevu, planirana treeg etvrtka svakog mjeseca u akademskoj godini.

Ime asopisa Historijska traganja odredit e i sadraj u kojem e se na-stojati prezentirati aktivnosti ljudi u prolosti koje moemo prepoznati preko njihovih arheolokih i pisanih tragova, a ija upotreba ili oblik otkrivaju izvje-stan obiaj ili pismeno svjedoenje o nekom dogaaju ili ljudima. Sadrajno, asopis nije ogranien starinom tragova, pratit emo ih do dananjih dana.

Za poetak su otvorene dvije rubrike: lanci i Predavanja na Tribini Institu-ta za istoriju u Sarajevu. lanci nee biti ujednaavani opsegom, ve e ovisiti od recenzentskog miljenja. Objavljivanje predavanja sa Tribine Instituta za istoriju ovisit e od redovitosti njenog odravanja, ali i od raspoloenja preda-vaa da povjere svoje tekstove ovom asopisu.

Zahvaljujui historijskim traganjima za prvi broj smo u rubrici lanci oda-brali i prezentirali arheoloke tragove naseobinske kulture na sarajevskom po-druju u antiko doba; zatim arhivske tragove o lutanju Sarajevske hagade od 1894. do 1913. godine; nadalje, pisanje jednog asopisa o nastojanjima u gra-enju hrvatskog nacionalnog identiteta u Bonjaka; a nakon toga, raspravu o opstanku i(li) nestanku spomenike kulture iz Drugog svjetskog rata do danas, a u posljednjem radu, prezentirane su politike aktivnosti komunistike vlasti na planu administrativno-teritorijalnog ureenja poslijeratnog bosanskoher-

RIJE REDAKCIJEHistorijska traganja, 1, 2008., [ str. 5-6 ]


cegovakog drutva. U rubrici Predavanja tragom dostupnih historijskih izvo-ra i sjeanja osvjetljava se velika politiko-ekonomska Afera Agrokomerc. Prema tome, asopis nije ogranien odreenim historijskim periodom, ali ubudue nee biti ni geografski definiran samo Bosnom i Hercegovinom.

Nakon ovih kratkih napomena, pozivamo vas na saradnju u traenju tragova prolosti, njihovom prezentiranju i uenju o nama i drugima.

Redakcija

RIJE REDAKCIJEHistorijska traganja, 1, 2008., [ str. 5-6 ]

lanci Articles


UDK 930.2:003.071 (497.6 Sarajevo) 00/05Izvorni nauni rad

INSCRIPTIONES LATINARVM SARAEVONENSIS(sa kraim pregledom naseobinske kulture u antiko doba)

doprinos historiji sarajevskog prostora u antiko doba

SALMEDIN MESIHOVIOdsjek za historiju, Filozofski fakultet, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

U antikom periodu (I VI. st. n. e.) dananje sarajevsko podruje

je kontinuirano nastavilo naseobinsku kulturu jo iz prapovijesti i proto-historije, ali u novim uvjetima kulturizacije u duhu mediteranske civili-zacije i procesa romanizacije. O tome najbolje svjedoanstvo pruaju do danas pronaeni epigrafski spomenici na podruju Sarajeva. Na njima, te na bogatim nalazima rimskog novca se oituje dinamian drutveni, politiki i ekonomski ivot antike populacije na sarajevskom prostoru. Gentilna imena sa natpisa otkrivaju da je ta antika, rimska populaci-ja poglavito ilirsko dezitijatskog porijekla, ukljuujui i municipalnu elitu. Istovremeno natpisi, uz do danas evidentirane tragove materijalne kulture pokazuju znaenje sarajevskog podruja u okviru tadanje pro-vincije Dalmacije. U skladu sa tim u radu se prezentira i popis lokaliteta sa nalazima iz antikog perioda, uz popis i gradinskih naselja.

Kljune rijei: epigrafski spomenici, Sarajevo, Aquae S..., romanizacija, respublika, municipij

Preduvjeti antike naseobinske kulture na sarajevskom podruju

Sudei po sauvanoj izvornoj grai (pisana-literarna i epigrafska, mate-rijalna kultura pa i filoloko-lingvistiki relikti i odreeni vidovi tradicijskog sjeanja), sarajevsko podruje je u svojoj antikoj fazi imalo vrlo izraenu i intenzivnu naseobinsku kulturu. Ta kultura nije nastala ex nihilo niti je samo

Salmedin Mesihovi, INSCRIPTIONES LATINARVM SARAEVONENSIS...Historijska traganja, 1, 2008., [ str. 9-68 ]


producirana uspostavom rimske vlasti i uvoenjem naina ivota u medite-ranskom grko-rimskom stilu. Pored nesumnjivih i presudnih utjecaja (na oblikovanje antike naseobinske kulture) koje su imali impulsi razvijene gr-ko-rimske civilizacije, ona je imala i odreenu uzrono-posljedinu vezu i sa prethodnim razdobljima.

Sarajevsko podruje ima dugi i znaajni kontinuitet postojanja funkcio-nalne naseobinske kulture. Najranije prebivanje ljudi, u ovom naseobinskom kontiniumu na sarajevskom podruju, moglo bi se povezati sa povlaenjem posljednjeg ledenog doba kada su zapadnobalkanske populacije bile prisilje-ne, uslijed poveanja nivoa mora, da se povlae prema unutranjosti od leda i snijega osloboenim bosanskim brdsko-planinskim zonama. Sada je ovjeku iz posljednjih faza paleolitika bilo omogueno da se preko prijevoja probije i u udoline, polja i ravnice, kao i da mu rijeke slue kao komunikacijski putokaz. Te prve zapadnobalkanske skupine su nesumnjivo shvatile sve mogunosti koje za njihovu lovako-sakupljaku privredu prua sarajevsko podruje na kome se na jednom relativno malom prostoru nalaze i visoke planine, i plod-na polja i rijene doline koje su vodile u svim pravcima. Na lokalitetu peina Bijambare (Kamenica-Navii, Ilija) i pripeak Ruda Glavica (Trnovo) eviden-tirani su nalazi koji sugeriraju da su ove peine mogle sluiti kao nastambe paleolitikih ljudi u mlaim fazama starijeg kamenog doba.1

Milenijumima kasnije u periodu neolitika naseobinska kultura sarajev-skog podruja ve ima izgraenu fizionomiju zasnovanu na poljoprivrednom gospodarstvu. Takva naselja su ve respektabilne veliine i bila su i gravitaci-one take jednog ireg podruja (Butmirska kultura).2 U prvom redu u obzir dolazi veliko i respektabilno neolitiko naselje u Butmiru, pa moda i naselje u Naklu kod Vojkovia koje bi se moda moglo datirati i u eneolitik. Prebiva-nje neolitiara je potvreno i u Marinkovoj peini kod Mokrog.3 Gravitaciona taka naseobinskog kompleksa u neolitiku kojim dominira Butmirska kultura se nalazi u zapadnim, ravniarskim zonama sarajevskog podruja i vezana je za rijene tokove, koji su odgovarali privrednim potrebama i mogunostima

1 Malez, 1968, 159-191; Basler, 1981, 8-9; Mulaomerovi, 1984, 1-10.2 Radimsky - Hrnes, 1895; Fiala - Hrnes, 1898; Benac, 1952; Isto, 1979.3 Fiala 1892 A, 237240.



neolitskog ovjeka.4 U tome periodu dominira naseljenost u istonim i cen-tralnim dijelovima Sarajeva, dok su zapadni predjeli sarajevskog polja vjero-jatno bili periferija.

U starijem eljeznom dobu istoni dijelovi sarajevskog podruja su bili granini prostori Glasinake kulture starijeg eljeznog doba (iji su nosioci bili Autarijati)5 na istoku i Srednjobosanske kulturne grupe na zapadu. Vjero-jatno od kraja IV. ili poetka III. st. p. n. e. sarajevsko podruje je bilo sastav-ni dio tada nezavisne dezitijatske politije. Sarajevsko podruje je vjerojatno imalo prilino znaenje za ilirske Dezitijate, ne samo kao njihovo istono gra-nino podruje i komunikaciono vorite, nego i kao privredni i populacioni potencijal. Samim tim je ono moralo imati i odreenu religioznu, drutvenu, kulturnu pa i politiku vanost za Dezitijate. 6

Antiko Sarajevo

U sastavu dezitijatske politije, sarajevsko podruje je doekalo i pojavu rimske oruane sile koju je predvodio Oktavijan 33. god. p. n. e. Ipak, Rimljani su konano pacifizirali sarajevski prostor u isto vrijeme kada i ostatak Zapad-nog Balkana tek nakon uguenja Velikog Ilirskog ustanka od 6. do. 9. god. n. e.7 Od tada pa sve do ruilake avarsko-slavenske najezde poetkom VII. st. moe se smatrati da u razliitim kvalitativnim i kvantitativnim fazama tra-je antiki period. U tome periodu sarajevsko podruje, zajedno sa ostatkom Zapadnog Balkana presudno se povezuje sa mediteranskim svijetom i postaje sastavni dio grko-rimske civilizacije. Ipak to prodiranje mediteranskog na-ina ivota je postupno i traje decenijama. Dezitijatska politija, sada u formi zavisne peregrinske civitas, postoji i dalje. Populaciona osnova stanovnitva

4 O naseobinskom kompleksu Zlatite-Debelo Brdo-Soukbunar Fiala, 1889, 92-93; Isto, 1890, 212-220; Isto, 1891, 424-431; Isto, 1894, 107-140; Isto, 1895, 123-137; Isto, 1896, 97-107; uri, 1908, 364-365; Sergejevski, 1947, 39-40; ovi, 1976, 75, 78, 98; 193-194; Isto, 1976 A, 105-115+Tbl.I-III; Isto, 1983, 170-182; Isto, 1983 A; Isto, 1983 B, 390-412; Isto, 1987; Sakellarakis-Mari, 1975, 153-156; Arheoloki leksikon BiH, Tom III, 1988, 42; Mesihovi, 2007, 941 988.5 O Autarijatima v. Mesihovi, 2007 A.6 O Dezitijatima, romanizaciji i municipalnoj organizaciji Gornje Bosne, kasnoj antici na istom prostoru v. Mesihovi, 2007.7 O Velikom Ilirskom ustanku v. Mesihovi, 2007, 314-617.



uglavnom je ista ili slina kao u vremenu nezavisnosti. Po Pliniju Starijem Dezitijati, odnosno njihova peregrinska civitas, sainjeni su od 103 dekurije.8 Plinijev podatak je vjerojatno bio rezultat oficijelnog rimskog popisa, moda za Neronove vladavine (54-68. god. n. e.). Ove dekurije su moda bile direk-tni potomak unutarnje drutvene strukture dezitijatskog naroda prije Velikog Ilirskog ustanka od 6. do 9. god. n. e. U tom sluaju bi meu tih 103 deku-rije sredinom I. st. n. e. bilo i onih koje su situirane upravo na sarajevskom podruju. Tako je i logino pretpostaviti da su i neke od sarajevskih gradina koje postoje u protohistoriji bile sudbinski i naseobinski vezane i sa pojedinim dezitijatskim dekurijama. Ako bi se HE[. ?]ASTEL[. ?] DAESITIATIVM -- He(dum) castellum Daesitiatium (odnosno dezitijatsko gradinsko naselje) ubicirao u sarajevsko podruje, onda bi i jedan od solinskih natpisa na kojima se spominju rimske ceste (izgraene za vrijeme uprave legata P. Kornelija Do-labele) moda u sebi sadravao informacije o antikom Sarajevu.9

Probijanje rimskih cesta u unutranjost Zapadnog Balkana za vrijeme na-mjesnika Publija Kornelija Dolabele (14-20/21. god. n. e.) je bio prvi bitniji korak ka otpoinjanju kulturizacije u mediteranskom stilu Gornje Bosne, ali i njenom definitivnom inkorporiranju u svijet kojim se vladalo iz Rima. Jedan od Dolabelinih puteva je sigurno ulazio u sarajevsko polje. Komunikacije su inae imale veliku vanost jer je sarajevsko podruje bilo vorite dva pravca: 1. onoga koji se pruao od jadranske obale prema srednjem Podunavlju i 2. onoga koji je dolazio sa istoka, sa sredinjeg Balkana. Ve na samom poetku drugog razdoblja rimske vladavine (nakon 9. god. n. e.) u sarajevsko podruje su ulazili novoizgraeni rimski putevi. Sa juga je u sarajevsko podruje preko prijelaza Ivan ulazila rimska cesta koja je ila od Narone preko doline Ne-retve i istone Hercegovine. Sa sjevera je u sarajevsko podruje ulazila cesta koja je ila od Salone preko dalmatinske zagore, jugozapadne Bosne i sredinje Bosne. Kasnije je vjerojatno izgraen i put koji je iao od Delminijuma po horizontalnoj liniji prema sarajevskom podruju. I sve te ceste su se spajale u sarajevskom polju, mogue negdje u ili oko samog sredita Aquae S. Ovaj jedinstveni pravac se na samom istonom kraju sarajevskog polja (u blizini

8 Plin. NH III, 143.9 1. CIL III 3201=10159+3198, b=10156, b; CIL III 3198, a=10156, a+3200; O solinskim nat-pisima i Dolabeli v. i Bojanovski, 1974; O ubikaciji u sarajevsko podruje Mesihovi, 2007, 941-988.



dananje Vijenice u Sarajevu) ravao na dva dijela, i to jedan koji se dalje pruao prema Argentariji i dalje prema Sirmijumu i drugi koji se pruao du srednjeg toka rijeke Prae i odatle ulazio u putnu mreu Gornjeg Podrinja i dalje prema jugozapadnoj Srbiji, odnosno sredinjem Balkanu.10 Saobraajno znaenje po prirodi stvari poveava i ekonomsko znaenje, i to ne samo kao zalee rudarskih zona nego i kao podruje sa iznimnom trgovakom aktiv-nosti.

Decenije nakon zavretka Ustanka su i vrijeme kada se drastino mijenja i fizionomija naselja i naseobina u Gornjoj Bosni, pa i sarajevskom podruju kao njegovom sastavnom dijelu. Tip gradinskih naselja nestaje, a naselja se ponovo premjetaju u ravniarske zone. Tek se samo pojedine gradine iz voj-no-stratekih razloga transformiraju u garnizone. Sarajevsko polje, posebno njegovi zapadni dijelovi pruaju i dobre mogunosti za intenzivnije bavljenje zemljoradnjom, a okolne i oblinje planine za stoarstvo. Naravno tu su u su-sjedstvu i rudarske zone u fojniko-kiseljakoj i varekoj oblasti. I sarajevsko podruje je ulazilo u sastav dezitijatske politije (u rimsko doba peregrinske civitas) koja je spadala u jednu od najvanijih ilirskih civitates u rimsko doba. Kao to se iz svega navedenog vidi sarajevsko podruje prualo je dosta pre-duvjeta da se na njemu u rimsko doba razvije znaajnija naseobinska aglome-racija sa upravno-administrativnim sreditem. Pored toga i sumporna vrela na Ilidi su vjerojatno bila koritena od domorodake populacije i prije Rimljana. I gotovo sigurno je na ovim temeljima u rimsko doba zapoelo i podizanje na-selja pored sumpornih vrela po uzusu mediteranske grko-rimske civilizacije, a uz njega i itav niz satelitskih naseobina (manjih naselja, sela, vila, putnih i potanskih stanica, tabora i garnizona). Sa poetkom III. st. n. e. i nestankom

10 Ako nema vrih tragova za detekciju rimskih puteva na terenu (ostaci puta, miljokazi), onda bi poloaj i meusobni odnos pojedinih znaajnijih nalazita antike graevinske dje-latnosti mogao biti dobar pokazatelj kuda bi se moda mogli pruati rimski putevi. Na osnovi koncentracije nalaza mogu se izvui zakljuci da je rimski put iz Salone koji je iao preko sredinje Bosne u Akvis ulazio pratei uzvodno tok rijeke Bosne. Put iz Narone koji je prelazi Ivan u Akvis je ulazio slijedei tok Zujevine. U Akvis je moda ulazio i put koji je dolazio iz podruja srednje Lepenice. Iz Akvisa je izlazila glavna komunikacija koja je prolazila kroz naselje na prostoru centralnog Sarajeva i ila do ravanja u blizini dananje Vijenice. Moda je postojao i put koji je iz Akvisa iao pravcem doline eljeznice. O ovome v. Mesihovi, 2007, 972-976.



dezitijatske civitas,11 i sarajevski prostor je u potpunosti pokriven municipal-nom organizacijom i to njenom jedinicom Aquae S (sa urbanim i upravnim sreditem na prostoru dananje Ilide).12 itavo sarajevsko podruje je u toku III. st. n. e. bilo premreeno izraenom naseobinskom kulturom ivljenja. III. i IV. st. n. e. je i vrijeme punog razvitka antike civilizacije u mediteranskom stilu, a njen zenit vjerojatno predstavlja doba vladavine Dioklecijana (284-305. god. n. e.). U kasnoj antici, nakon bitke kod Hadrijanopolja 378. god. pa u toku V. st. i sarajevsko podruje proivljava slinu sudbinu kao i ostatak provincije Dalmacije. Krajem V. st. n. e. pa sve do Justinijanove rekonkviste, odnosno do 535/6. god. kada su romejske trupe preuzele kontrolu nad Dal-macijom i Ilirikom, trajalo je doba obnove antike civilizacije pod vladavinom ostrogotske dinastije Amala.13 Za razliku od prve polovice VI. st. za romejske vladavine dolazi novo doba neizvjesnosti i nesigurnosti.14 Sa poetkom VII. st.

11 Najvie uslijed primjene Karakaline konstitucije 212. god. n. e. kojom se rimsko graanstvo dodjeljuje slobodnom dijelu stanovnitva Drave. Time se i zvanino dovrava proces zakon-ske romanizacije ovog prostora koja je zapoela jo dva stoljea ranije. 12 O Aquae S v. Patsch, 1894, 342-343; Kellner, 1895; Skari, 1926, 101-104; Sergejevski, 1936; remonik, 1950, 385-386; remonik, 1951, 259; Basler, 1959; Paali, 1959; Isto, 1959 A; Isto, 1960, 68 i d.; Isto, 1975; Isto, 1975 A; Isto, 1975 B; Bojanovski, 1988, 144-154; Arheo-loki leksikon BiH, Tom I, 1988, 157; eman, 2000, 123-170.13 Zapadnorimska uprava u ovim krajevima i pored svih iskuenja vezanih za barbarske pro-vale, posebice hunska pustoenja, zadrala se i u toku prve polovine V. st. n. e. Jedno vrije-me provincija Dalmacija je egzistirala praktino kao nezavisna upravno-politika cjelina za Marcelina i Julija Nepota. Sa etabliranjem ostrogotske uprave u Italiji i kompletno zapadno-balkansko podruje je ulo u sastav Teodorikove ostrogotske kraljevine, istina radi, koja se nalazila pod nekom, bar formalne prirode, vrhovnom vlau istonorimskog cara iz Konstan-tinopolisa. Viedecenijska egzistencija ostrogotske uprave je donijela mir, ponovno obnovu antikih tradicija i privremeno je zaustavila dalju destrukciju antike kulture i naina ivota. Obnovljeni su putevi, ponovo je uspostavljena potanska sluba, oivjela je rudarska djelat-nost. Ostrogoti su bili dosta malobrojni u odnosu na ostatak stanovnitva svoje kraljevine, inei samo neto vie od 1 % ukupnog stanovnitva, tako da su i materijalni tragovi njihove prisutnosti u BiH relativno rijetki. Pored toponima, na teritoriji BiH od gotskog nasljea pro-naene su jo dvije gotske fibule, dvije spone od pozlaene bronze iz grobova iz Mogorjela, otkrivene 1903. god. ali jo uvijek neobjavljene, i na kraju runski alfabet futhark na stupu brezanske bazilike. Sergejevski, 1947, 43.14 Paralelno sa kasnoantikim preobraajem Rimske drave i mediteranske kulture deavala se i transformacija religijsko-duhovnog ivota populacija koje su nastanjivale kontinentalnu unutranjost Provincije. Iako sa slabijim intenzitetom i neto sporijim tempom, nego u su-



n. e. i avarsko-slavenskom najezdom i naseljavanjem zavrava antiko razdo-blje i zapoinje novo, ranosrednjovjekovno doba.

I na osnovi ove vrlo izraene sjedilake kulture bivstvovanja ljudi u an-tikom periodu sasvim je normalno oekivati da u znatnoj mjeri prodre i da se ustali i latinska pismenost kod populacije koja je davala peat antikom razvitku sarajevskog podruja. Tako je za njima ostao itav niz svjedoanstava latinske, antike pismenosti na sarajevskom podruju. Uglavnom je rije o epigrafskim spomenicima. Na dananjem sarajevskom podruju do danas je pronaen znatan broj takvih natpisa iz antikog perioda (poetak I. st. po-etak VII. st), koji u prilinoj mjeri osvjetljavaju ranu historiju Sarajeva. U okviru ove skupine najvei dio ine epitafi koje su za sobom ostavili pripad-nici vieg sloja stanovnitva. U manjoj mjeri je rije o sveanim posvetama visokim dravnim funkcionerima (carevi, pojedini senatori) i boanstvima. Natpisi su djelimino uvrteni u ediciju Corpus Inscriptiones Latinarum (CIL), jedan dio u Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia (ILJug) i LAnne pigrap-hique (AE), a prilian dio nije ni u jednoj od ovih edicija.15 Ti natpisi do danas jo uvijek nisu bili sistematizirani na jedno mjesto i tako sustavno analizirani sa osnovnim ciljem detektiranja antike historije Sarajeva.16 Potrebno je nave-sti da rezervoar antikih natpisa sa prostora Sarajeva sigurno jo uvijek nije

sjednim krajevima, kranski kult se ipak uspio nametnuti. Kranski kult, proistekao iz bli-skoistono semitsko-hebrejskog miljea, se u veoj ili manjoj mjeri i u brdsko-planinskoj zoni Provincije simbiozirao sa indoeuropskim i antikim nasljeem duhovno-religioznog ivota. O najranijoj prisutnosti kranskog kulta na istonim dijelovima sarajevske regije svjedo-i nalaz komada cigle sa ugraviranim krstom, naenom na lokalitetu Vasiljeva bata. Oblik ugraviranog krsta sa irokim zavrecima krakova, pojavljuje se od poetka IV. st. n. e, a poto je odlomak cigle sa slikom krsta, naen u blizini parice koja pripada istonorimskom caru Justinu (vl. 518-527. god.), mogli bismo zakljuiti da taj odlomak potie iz kasnijih razdoblja od IV. st. n. e, moda iz vremena Justinijanove rekonkviste. Sergejevski, 1947, 23.15 Natpisi se mogu nai u formi elektronskog izdanja na: http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epiergebnis16 Literarna vrela (Strabon, Velej Paterkul, Plinije Stariji, Svetonije, Flor, Apijan, Kasije Dion) koja se sa svojim sadrajem i podacima u odreenoj mjeri odnose i prema gornjobosansko-dezitijatskom prostoru, izriito ne spominju sarajevsko podruje. Moda tek antiki itinera-riji i karte (Antoninov Itinerarij, Ptolemej Klaudije, Pojtingerova karta, Ravenjanin) donose striktne podatke o sarajevskom podruju u antici, pa i njegove slikovne prikaze. Radi toga su epigrafski spomenici, odnosno natpisi na njima glavno pisano vrelo za izuavanje antike historije sarajevskog podruja.



iscrpljen i da e vremenom doi do novih pronalazaka (posljednji se desio u jesen 2006. god. u selu Krivoglavcima kod Vogoe)17, tako da e neminov-no dolaziti do novih update-revizija te antike historije sarajevskog prostora. Pored epigrafskih spomenika, latinska pismenost u antiko doba na prostoru Sarajeva je prisutna i na numizmatikom materijalu i tegulama.

EPIGRAFSKI SPOMENICII.

Naziv natpisa: Natpis Apolonu Tadenusu-Aquae SCIL III, 13858= ILJug I, 92Mjesto nalaza: kod Crvenog Hana na IlidiOblik/tip nalaza: ara od vapnenca-posveta boanstvuLiteratura: Patsch, 1894, 342-343; Isto, 1914, 179; 183; Isto, 1915, 77 i sl. 58; Skari, 1926; Sergejevski, 1940, 140; Imamovi, 1977, 428 i sl. 198 i 199 na str. 429; Bojanovski, 1988, 144; 149 fus. 34; Pakvalin, 2000, 200; eman, 2000, 129; 162; Wilkes, 2001, 260; Kunti-Makvi, 2005, 337; 343; Mesihovi, 2007, 686; 801; 899.

slika preuzeta: imamovi, 1977, 429, sl. 198.

17 Mesihovi, 2007, 896-898.



APOLLIN / TADENO / CHARMIDIS/ COL D DApollin[i] / Tadeno / Charmidis / col(oniae) d(onum) d(edit)Apolonu Tadenusu, Harmidis, kolonije daje posvetu

Natpis je nastao u periodu prije vladavine Dioklecijana, kada je Aquae S imala status respublike, a poslije prvih decenija III. st. kada je imala status municipija. Harmidis je mogue bio, sudei po imenu, podrijetlom Grk ili helenizirani Orijentalac koji je na sumpornim vrelima ostavio zavjet Apolonu Tadenusu. Moda je dedikant bio doseljenik sa stalnim prebivalitem ili na privremenom boravku na ljekovitim vrelima. On je nesumnjivo raspolagao sa izvjesnim bogatstvom im je mogao da sebi dopusti podizanje spomenika sa natpisom, ali i boravak u vjerojatno skupljem naselju kakvo je tada bilo urbano jezgro Aquae S Ara sa natpisom se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

II.

Naziv natpisa: Posveta Apolonu i drugim bogovima-Aquae SMjesto nalaza: Luani, Ilida, IlidaLiteratura: Sergejevski, 1940, 140, br. 9, sl. 9; Bojanovski, 1988, 144, fus. 2; eman, 2000, 162; Mesihovi, 2007, 801.

NI[] /?[Apol]lini../ [..ce] teris d[is] itd,

Na jo jednom ilidanskom spomeniku se nalazi posveta Apolonu. I ovo ukazuje na prilino jak kult Apolona u urbanom jezgru Aquae S Kult Apo-lona oko sumpornih, ljekovitih vrela na Ilidi se vjerojatno razvio iz nekog predrimskog ilirsko-dezitijatskog kulta koji je imao sline atribute kao i Apo-lon (svjetlost, lijeenje i sl.), pa se mogla izvriti Intrepetatio Greaca ili Roma-na. I ova injenica pokazuje da postoji kontinuitet razvitka od ilirsko-deziti-jatskog do rimsko-provincijalnog, romaniziranog miljea. Ne bi bilo pretjerano ni tvrditi da se moda negdje na Ilidi, blizu samih sumpornih banja, nalazio i hram Apolona, u sinkretiziranoj formi sa odgovarajuim domaim ilirsko-dezitijatskim boanstvom. Mogue je da i ovaj natpis pripada III. st. n. e.



III.

Naziv natpisa: Natpis R.P. Aquae S(u poast Dioklecijanu)ILJug III, 1578. Mjesto nalaza: u sklopu osmanskog mosta, Ilida, IlidaVrijeme nalaza: 1936.Literatura: Sergejevski, 1936; Paali, 1959, 115-121; Isto, 1975, 190; Isto, 1975 A, 203; Bojanovski, 1988, 146, fus. 12; kegro, 1997, 102, br. 122; eman, 2000, 131; 137; Mesihovi, 2007, 893.

IMP C VALER / DIOCLETIN / PFINVITO / AVG /5 RPAQSImp(eratori) [C(aesari)] C(aio) Valer(io) / Diocleti(a)n[o]/ p(io) f(elici)

invi[c]to / Aug(usto) /5 r(es) p(ublica) Aq(uarum) S(........). Rekonstrukcija i itanje Sergejevski, 1936.

Imperatoru cezaru Gaju Valeriju Dioklecijanu, pobonom, sretnom, ne-pobjedivom, Augustu respublika Aquae S

Najvaniji naseobinski kompleks na sarajevskom podruju bio je situiran na dijelu dananjeg sarajevskog naselja Ilida. Po svome sadraju taj kompleks je u pravom smislu bio jedan antiki grad, ujedno i upravno sredite istoimene municipalne jedinice. Tako je sasvim prirodno da se u njemu nau i zvanini lokalni epigrafski spomenici, kao to je i Natpis R. P. Aquae SNatpis je po-dignut za vrijeme vladavine Dioklecijana (284-305. god. n. e.) i rije je o ka-menoj bazi. Spomenik i natpis su dosta oteeni. Vrijeme Dioklecijana je vje-rojatno bilo i zenit, vrhunac sjaja i znaenja Akvisa i njegovog podruja. Ovaj natpis potvruje da je municipalna jedinica Aquae S koja je obuhvatala pod svojom jurisdikcijom vei dio Gornje Bosne (ukljuujui potpuno i sarajevsko podruje) krajem III. st. n. e. dostigla najvii municipalni, autonomni poloaj status respublike. Znai upravna evolucija Akvisa se desila u toku III. st. n. e, prvo kao municipij, zatim kao kolonija i na kraju kao respublika.18 Razlog lei vjerojatno u injenici da dok Carstvo, kao cjelina, doivljava krizu, ilirske oblasti nastavljaju, pa i ubrzavaju svoj antiki razvitak. Tome je nesumnjivo odreeni doprinos dala i pojava ilirskih careva, koji spaavaju i reorganiziraju

18 O historiji i razvitku municipalnog (municipium, colonia, res publica) ustroja u Gornjoj Bosni, odnosno o Aquae S kao municipalnoj jedinici v. Mesihovi, 2008, 698-718.



Dravu u zadnje tri decenije III. st. n. e. Tako su i sinovi ilirskih provincija doli i do najvanijih i najmonijih pozicija u dravnoj infrastrukturi. A to je moralo imati odreenog odraza i na njihove matine oblasti. A to vrlo dobro ilustrira i ovaj posvetni spomenik koji respublika Akvis podie u ast cara Di-oklecijana, vjerojatno po porijeklu Dalmatinca. Dalmatinski gradovi i oblasti su gotovo sigurno imali izvjesne koristi od svoga monog zemljaka (uporedi: Split), pa je u tome kontekstu mogue promatrati i vrhunac antikog razvitka naeg Akvisa, toga starovjekovnog pretka dananjeg Sarajeva.19

19 Mogue je pretpostaviti da je puni naziv bio Res publica Aquarum S. Sergejevski u svo-me radu iz 1936. god. prilikom prvog rekonstruiranja teksta natpisa koristi r(es) p(ublica) Aq(uarum), ali neto kasnije (Sergejevski, 1941, 15) upotrebljava oblik res publica Aquae S. Skraeni oblik R. P. Aquae S upotrebljava A. kegro (1999, 251), za razliku od I. Bojanov-skog koji preferira oblik sa Aquarum. M. H. eman (2000, 123-170) upotrebljava oblik Res publica Aquarum S, i usput daje svoje miljenje o imenu naselja i uope itavog upravnog podruja (2000, 137; 140). O punom obliku imena Aquae S v. Paali, 1959, 115-121; Isto, 1960, 99; Bojanovski, 1988, 148; H. M. eman (2000, 137) ne iskljuuje mogunost da je ono u sebi moglo sadravati i dio imena cara Septimija (193-211.). Meutim, ako je po istom autoru Marko Aurelije zasluan za status kolonije Aquae S, zato bi onda ona nosila ime jednog drugog vladara kao to je Septimije Sever, iako H. M. eman daje odreeno obja-njenje koje ipak ne predstavlja zadovoljavajue rjeenje (2000, 140). O imenu Aquae S v. i Pakvalin, 2003, 240.Ne bi bilo nemogue smatrati da je naziv municipalne jedinice bio samo Toplice/Akvis (Aqu-ae), a da je S... u stvari samo nastavak koji nije imao veze sa oficijelnim imenom municipalne jedinice. Tome bi u prilog govorile injenica da se na natpisu iz Krivoglavaca spominje samo MAQ, i da nema nikakvog oblika sa poetnim slovom /S/ iza AQ. Ako bi rekonstrukcija Sergejevskog (1941, 17) natpisa Katija bila tana, onda bi i ovaj natpis sugerirao da nema pridjeva u imenu nae municipalne jedinice. Potrebno je naglasiti da i dananji naziv Ilida (Toplice na turskom) upravo odraava takvo stanje = naziva bez dodatnog pridjeva. Lokalna populacija bi jednostavno uzela strani termin koji se odnosi na jednu opu pojavu kao puno i jedino ime za odreeni prostor, pa bi tako ilirsko-dezitijatska populacija prihvatila latinsku rije, a slavensko-bosanska tursku rije. I onda bi se taj termin ustalio. S druge strane, moda ne bi trebalo iskljuiti ni mogunost da termin sa natpisa u poast Dioklecijanu odraava naknadno stanje u odnosu na natpis iz Krivoglavaca i natpis Katija, koji su nesumnjivo znat-no mlai. Tako bi se moda moglo pretpostaviti da je u decenijama nakon to su podignuti epigrafski spomenici iz Krivoglavaca i Katija i Akvis dobio u svome imenu neki pridjev (ije bi prvo slovo bilo /S/), moda vezano za unapreivanje svoga statusa iz municipija u koloniju ili iz kolonije u respubliku. Aquae su bile vrlo est naziv za itav niz rimskih gradova i municipalnih jedinica: Aquae (Baden Baden, Njemaka), Aquae Arnemetiae (Buxton, Velika Britanija), Aquae Calidae (Alir), Aquae Convenarum (Bagne;res de-Bigorre, Francuska), Aquae Flaviae (Chaves, Por-



Natpis se danas nalazi u stalnoj postavci Zemaljskog muzeja, ali naalost u toku rata 1992 1995. doivio je teko oteenje uzrokovano gelerima granate, tako je najvei dio teksta praktino uniten.

Kamena baza sa posvetom Dioklecijanu

Foto: S. Mesihovi

tugal), Aquae Mattiacae (Wiesbaden, Njemaka), Aquae Neri (Nevris-les-Bains, Francuska), Aquae Regiae (Tunis), Aquae Sextiae (Aix-en-Provence, Francuska), Aquae Sulis (Bath, Velika Britanija), Aquae Tarbellicar (Dax, Francuska), Cornell - Matthews, 2006, 231. Kao to se iz priloenog popisa moe vidjeti mnoga mjesta i danas u svome imenu sadre podsjetnik da su nekada bili razvijeni rimski gradovi, kao i nae Banje, odnosno Ilida. Po Evansu (1876, 240) It is at least worth noticing that the thermal springs at Illidzie, not far from the place where we found the bas-relief of Cupid, are still known to the Bosniacs as Banja. Po ovome bi i lokalno stanovnitvo koristilo jo jedan vie-manje domai termin-si-nonim za Toplice kao naziv za Ilidu i to bez pridjevnog dodatka. Naa rije banja je ustvari iskvarenica latinske rijei balneae (balineae), arum, f = kupalite ili balneum, i, n = kupatilo, kada. Ova injenica, kao i openito nazivlje za toplice na zapadnom Balkanu u vidu rijei banja koje koristi slavenska govorna populacija, Evans (1876, 239-240) navodi na pomisao da su doseljeni slavenski govornici od svojih starosjedilakih romaniziranih susjeda preuzeli njihovu rije za toplice. Ako je lokalno stanovnitvo za Ilidu koristilo termin Banja, onda je mogue pretpostaviti da ilidanski Akvis nije odjednom nestao i pao u zaborav, nego je u razliitim formama preivio, o emu svjedoi i njegovo ime. I to bi potvrivalo neku kontinu-iranost ivota vezano za ljekovita sumporna vrela bar na ilidanskom prostoru. I vjerojatno se u srednjem vijeku Ilida nazivala Banja (slino kao i dio rimskih toplica u Zapadnoj Europi), pa bi u osmanskom periodu bilo to prevedeno tursko-osmanskom rijei Ilida. I arheoloki nalazi iz ranog srednjeg vijeka potvruju trajniji boravak odreene populacije na ilidanskom prostoru.



IV.

Naziv natpisa: Natpis UlpijaCIL III 8377=12755;Mjesto nalaza: Osijek, IlidaPriroda nalaza: sekundarna upotreba kao stepenica na pragu osjeke kule kod BlaujaVrijeme nalaza: 1889.Oblik/tip nalaza: stela Literatura: Truhelka, 1890, 95-96; Mesihovi, 2007, 680; 910.

D M / VLP / IOVLPIA / M?VSAMARITO /5 BMP D(is) M(anibus) / Ulp/io Ulpia/ M?usa marito/ 5 b(ene) m(erenti) p(osuit)

Predloeni okvirni prijevod:Bogovima Manima, Ulpiju Ulpija Musa, suprugu, vrlo zaslunom podi-

gnu (uobiajena posmrtna formula B. M. P. na epitafima) Na ovom natpisu se razaznaje postojanje jedne ulpijevske porodice koja

je prebivala na irem sarajevskom podruju. Obje spomenute osobe su vje-rojatno pripadale istom ulpijevskom gensu, odnosno bile su domorodakog (mogue dezitijatskog) porijekla. Njihovi preci po agnatskoj liniji su bili osobe koje su za vladavine Trajana (98-117. god. n. e.) dobili rimsko graanstvo, moda vezano za razdoblje dakih ratova (101. god. n. e. i 105-106. god. n. e.) kada su Dalmacija, Panonija i Mezija bili strateka, logistika i mobilizacijska pozadina borbenih operacija. Nije nemogue pretpostaviti da je rije o jednoj starosjedilakoj porodici sa sarajevskog podruja. Stela sa natpisom je moda donesena sa jednog humka, pola sata sjeverno od Osijeka, zvanog Crkvine. Na tome mjestu su iro Truhelka i Alfred Makanec naili na jo objekata antike kulturne batine (ploa ulomak rimske stele sa uklesanim kipovima; tragovi kunih domainstava; isklesana rimska ploa sa profiliranim rubom). Vjero-jatno se na tom podruju nalazila izvjesna antika naseobina. Datacija natpisa II.-III. st. n. e.



V.

Naziv natpisa: Natpis Ulpije SukeseAE 1980, 694Mjesto nalaza: kod pjeakog mosta na rijeci (na desnoj obali) eljeznici, Zmijske stijene, IlidaPriroda nalaza: prilikom izvoenja zemljanih radovaOblik/tip nalaza: reljefna stelaVrijeme nalaza: 1975.Literatura: Imamovi, 1979; kegro, 1997, 102, br. 120; eman, 2000, 133; Mesihovi, 2007, 680; 901; 910; 912.

D M / ACELSOC/ BMCONQVO / VIXIT ANXXXII /5 ETVIVIAEI[.] / DFANIIIIVLP / ASVCCESSA / ETSIBIVIVEP

D(is) M(anibus) / A(ulo) Celso c(oniugi) / b(ene) m(erenti) con quo (=um) / vixit an(nis) XXXII / 5 et Viviae f(i)l(iae) / ob(itae) (?) an(norum) IIII Ulp(i)/a Successa / et sibi viv(a)e p(osuit) Rekonstrukcija i itanje prema Imamovi, 1979. Najproblematiniji je 6. redak gdje sauvani tekst daje samo DFANIIIIVLP, pa bi oblik ob(itae?) teko dolazio u obzir.20

D(is) M(anibus) / Ael(io) Celso c(oniugi) / b(ene) m(erenti) con quo / vixit an(nos) XXXII / 5 et Viviae [.] / def(unctae) an(norum) LII[.] Ulpi/a Su-ccessa / et sibi viv(a)e p(osuit). Rekonstruiranje i itanje prema kegro, 1997, 102, br. 120. Rekonstruiranje Celsovog imena kao Aelius je malo neobino, jer je uobiajena kratica AEL. a ne samo A.21 U 6. retku, jasno se vidi brojka IIII, a ne LII, to je sasvim razumljivo jer sam reljefni spomenik prikazuje dvoje

20 Prof. dr. E. Imamovi se u svome rekonstruiranju teksta rukovodio uputuma i miljenjima profesora Giusepe Barbierija sa Rimskog univerziteta.21 Ime Celso se sree i na drugim dalmatinskim natpisima: CIL III, 1868 (p. 1029), Narona; CIL III, 2028 (p 1030) = CIL III, 8753, Salona; CIL III, 2870 (p 1037) = CIL V, *336, Nedinum; CIL III, 2877, Nedinum; CIL III, 6359 (p 1491), Risinium; CIL III, 8979 (p 2136), Salona; CIL III, 9270, Salona; CIL III, 9929, Hadra; CIL III, 14321,02, Scardona; CIL III, 14605, Komine/Municipium S; CIL III, 14625, Tasovii/Narona; ILJug- I, 181, Riditarum; ILJug- II, 877, Kruevo/Clambetae; ILJug III, 1646, Glamo - P(ublius) Ael(ius) Celsinus - na ovom natpisu se jasno vidi da je kratica za Aelius = Ael., a ne samo A.; ILJug- III, 1647, Glamo; ILJug III, 2859, Domavia;



suprunika sa malim djetetom meu njima, a i u 5. retku se iza VIVIAE i interpunkcijske take moe naslutiti jedna crtica I, to bi moglo biti sastavni dio rijei filiae. Znai Vivia je kerka sa etiri godine. U istom retku se DF rekonstruira kao def(unctae) - preminula, ali izmeu /D/ i /F/ se jasno uoava taka-znak interpunkcije.

Predloeni okvirni prijevod:Bogovima Manima, A. Celsu, supruniku, vrlo zaslunom, sa kim ivih

32 godine i Vivii, keri preminuloj od etiri godine Ulpija Sukesa i sebi za ivota postavi.

Ulpija Sukesa pripada po agnatskoj (mukoj) liniji ulpijevskom rodu, i radi te injenice se moe pretpostaviti da je i ona domorodakog, dezitijatskog porijekla.22 Za supruga ne moemo ba tako preciznije tvrditi da je domoro-dakog porijekla. Rije je o jednoj uglednoj i bogatoj porodici koja je prebivala na ilidanskom podruju. Datacija II.-III. st. n. e.

Foto: S. Mesihovi

22 O detektiranju domorodakog porijekla na osnovi rimskog gentilnog imena (Juliji, Flaviji, Ulpiji, Eliji, Aureliji) kojeg pojedinci uzimaju prilikom dobivanja rimskog graanstva v. Me-sihovi, 2007, 675-697.



VI.

Naziv natpisa: Posvetni religijski natpisMjesto nalaza: Vrutci, Ilida Vrijeme nalaza: 1975.Literatura: kegro, 1997, 102, br. 121; Mesihovi, 2007, 805.

....ROPITIIS SACRVM / I O M / IVNONI REGINI / MINERVA (itanje Glava, 1982.)

[Diis] Propitiis sacrum/ I(ovi) O(ptimo) M(aximo)/ Iunoni Regina [e]/ Mi-nervae, diis cet[eris] /[D] ominor(um) n[ostrorum] duo[r]u[m] / []IIOII[] / [.] / duor[um] []men[] / II D IDI NI[..] / [.]III [.]. Rekonstrukcija kegro, 1997, 102, br. 121. Na osnovi ovih oblika rekonstruiranja natpis je posveen Kapitolinskoj trijadi (Jupiteru, Najboljem, Najveem; Junoni Regini i Miner-vi). Ostatak natpisa je teko razumljiv. Mogue je da je koritena u sekundar-noj upotrebi u srednjem vijeku; naen pod stekom na Vrutcima kod Ilide. Rije je o nekropoli steaka u blizini jedne preromanike crkve.23

Meutim, preciznijim promatranjem teksta na zaglavlju ovog ovalnog epigrafskog spomenika mogla bi se slova rekonstruirati i na sljedei nain: ROPITIISSAQRVM, pa bi se tako u zaglavlju ustvari nalo antiko ime rimske municipalne jedinice (AQRVM) koja je sigurno u III. i IV. st. n. e. pokri-vala sarajevsko podruje. Ako bi ova solucija bila tana, to bi bio i trei sigurni natpis koji spominje sarajevsko rimsko ime, ako izuzmemo natpis Katija. Natpis se nalazi danas u stalnoj postavci Muzeja Sarajeva.

Foto: S. Mesihovi

23 Arheoloki leksikon BiH, Tom III, 1988, 41.



VII.

Naziv natpisa: Natpis Publija Elija MaksiminaMjesto nalaza: Gradac, Ilinjaa, KotoracLiteratura: kegro, 1997, 102, br. 123; Mesihovi, 2007, 902.

D(is) M(anibus) / []n / [P(ublio) Ael(io) ]iano filio / [vix(it)] ann(os) []. P(ublius) Ael(ius) / Maximinus / p(ater) p(osuit)

Bogovima Manima, sinu Publiju Eliju koji je ivio ? godina, otac Publije Elije Maksimin postavi

Fragment sepulkralne stele na kojem se nalazi natpis pronaen je u se-kundarnoj upotrebi u ruinama starokranske crkve na kotorakom kasno-antikom refugiju. Na natpisu se spominju predstavnici jedne romanizirane domorodake porodice, iji su pretci ili oni sami rimsko graanstvo dobili za vrijeme cara Hadrijana (117-138. god. n. e.). Izvorno je ovaj spomenik bio po-stavljen na ilidanskom prostoru, odakle je u kasnoj antici prenesen kao gra-evinski materijal na Ilinjau. Ovaj refugij je nastao uslijed tekih sigurnosnih prilika u kasnoj antici. On je osiguravao zatitu za romaniziranu populaciju zapadnih dijelova sarajevskog podruja. A starokranska crkva koja je bila situirana na Ilinjai govori da ova naseobina nije imala samo karakter refugi-ja, nego i mjesto trajnijeg boravita. injenica da se u zidanju objekata za tu kasnoantiku ilinjaku naseobinu koristi materijal iz prethodnih, paganskih stoljea kao da potvruje izvjesnu urbu prilikom izgradnje ovog refugija. A to je i najbolji pokazatelj jednog stresnog doba koje proivljava kasnoantiko stanovnitvo sarajevskog podruja. Sada se ponovo naputaju ravnice, a nase-lja se povlae djelimino na mjesta starih gradina.

VIII.

Naziv natpisa: Posveta SilviiMjesto nalaza: Lijeva obala Bosne nizvodno od njenog vrela, Crkvite, Bla-uj, IlidaOblik/tip nalaza: fragment zavjetne reljefne ploeLiteratura: Patsch, 1894, 343-344, sl. 3; Imamovi, 1977, 336, sl. 46 na str. 337; eman, 2000, 134; Pakvalin, 2005, 204-206.



SILVIAVOTNSilvia vot(um) n(uncupavit)Silvia, posveen je zavjet

Foto: S. Mesihovi Prikaz Silvije (Dijane) je otkriven na lokalitetu gdje se vjerojatno nalazio

kompleks rimskih zgrada.24 Fragment zavjetne ploe se danas nalazi u stalnoj postavci Muzeja Sarajeva.

IX.

Naziv natpisa: Natpis KatijaILJug I, 90.Mjesto nalaza: ispod zgrade na groblju uz Kemaludinovu damiju, Centar-Sarajevo (u blizini Vjene vatre)Priroda nalaza: tercijarna upotrebaVrijeme nalaza: VIII. mjesec 1940. Oblik/tip spomenika: odlomak stupa sa bazom (u jednom komadu)Literatura: Sergejevski, 1941, 15-18; Isto, 1947, 36-37; 45-46; eman, 2000, 135; Mesihovi, 2007, 685-686; 688; 701; 893.

DVSI / COSFETIAL / CVM PVBLICIAQVAR/ ETCATIISMAXIMINAC /5 CLEMENTINOCLEMENTE LI / VS AFRODISIVS FLAMEN




Rekonstrukcija teksta po http://compute-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epi-gr/epiergebnis :

]dus I[3] / [3] co(n)s(ul) fetial[is 3] / cum Publicia Quar[ta] / et Cati-is Maximina C[lementina 3] / Clementino Clemente Li[3] / [3]us Afrodisius flam[en

Rekonstrukcija teksta po Sergejevskom 1941, 17:

----------------------------------------------------------

-------------dus I------------------------------------------- co(n)s(ul)fetial[is---------------------cum publici aquar[um ductus?curatore? NN?]

et CatiisMaximinaC[lementina?---------------ClementinoClementeLi---------------------------

------------usAfrodisiusflam[en------------

Foto: S. Mesihovi

Rekonstrukcija Natpisa Katija je iznimno sloena. Sam spomenik je naen kao objekt tercijarne upotrebe i vremenom je izgubio dosta od svoga teksta. Sadraj ovog vrlo znaajnog epigrafskog spomenika je samo fragmentirano sauvan i to u est njegovih posljednjih redaka, a i to sa dosta lakuna. Sve to vrlo oteava njegovo rekonstruiranje, to se najbolje ogleda u dva prezentirana



itanja. Kao to se vidi, osnovni prijepor izaziva da li PVBLICIAQVAR treba itati kao publici Aquarum ili kao publicia quarta. Ako bi prvo predloeno rjeenje bilo tano, onda bi se i na ovom natpisu italo ime municipalne jedi-nice koja je obuhvatala vei dio Gornje Bosne. Ta solucija ne bi bila nemogua ako se ima u vidu da je rije o zvaninom dokumentu-spomeniku koji lokalna zajednica podie svome patronu.

Mogue je da se Clementinus iz roda Katija koji se spominje na natpisu odnosi na Seksta Katija Klementina Priskilijana (Sextus Catius Clementinus Priscillianus), koji je za vladavine Aleksandra Severa (222-235 god. n. e.), bio namjesnik u provinciji Germania Superior (i consul ordinarius 230. god. n. e.).25 Mogue je da su Katiji bili patroni municipalne jedinice Aquae S, od-nosno da su titili, zastupali i promovirali njene interese u Rimu u toku III. st. n. e., kada je natpis i nastao, sigurno prije vladavine Dioklecijana. Na natpisu se mogu proitati i politike i religiozne funkcije na dravnom nivou kon-zuli i fecijali. ita se i ime izvjesnog Afrodisija, koji je u municipalnoj jedinici Aquae S bio flamen (sveenik) za vrijeme kada je natpis nastao. Afrodisij je, im mu se ime spominje na natpisu, bio ugledna osoba u okviru strukture Akvisa. Njegovo ime je grkog porijekla, i njegovo porijeklo je neizvjesno. On je mogao biti stranac ili stranog porijekla. 26 Ovaj natpis dokazuje i postojanje razvijene paganske religiozne organizacije na prostoru i u okviru strukture municipalne jedinice Aquae S u toku III. st. n. e.

Prilikom prevoenja are u Zemaljski muzej (gdje se nalazi i danas) primi-jeeni su na donjoj povrini tragovi jako izlizanog natpisa na latinskom jeziku. Od ovog natpisa je ostalo relativno malo, i tekst se jedino moe rekonstruirati na sljedei nain:27

.......apost/OLI PETRI VERB/....NON POTEST PONER/e.......PV.........; Natpis je nesumnjivo srednjovjekovnog karaktera, te bi prema tome spome-nik Katija bio stoljeima nakon prestanka rimske vlasti nad ovim podrujem upotrijebljen za izvjesnu srednjovjekovnu graevinsku djelatnost, moda cr-

25 O gensu Katija v. Sergejevski, 1941, 17-18.26 Bojanovski, 1988, 148-149 i fus. 31. U Vratnici kod Lisiia, Konjic, na natpisu u mitreumu spominje se izvjesni Lucije Antonije Menandr Afrodisij. Patsch, 1915, 86-87; 99-101, sl. 86. Moda su ovi Afrodisiji rodom iz maloazijskog Afrodizija. 27 Sergejevski, 1947, 46.



kvenog karaktera. To bi znailo da je spomenik sa natpisom Katija koriten u srednjem vijeku kao sekundarni materijal (tercijarna upotreba bi bila njegovo ugraivanje u Kemaludinovu damiju).

Natpis Katija se danas nalazi izloen u stalnoj postavci Zemaljskog muzeja (ali u okviru srednjovjekovne zbirke).

X.

Naziv natpisa: Natpis Ulpije PauleMjesto nalaza: temelji Kemaludinove damije, Centar-Sarajevo (u blizini Vjene vatre)Priroda nalaza: sekundarna upotrebaVrijeme nalaza: VIII. mjesec 1940. Oblik/tip nalaza: kocka od bijelog krenjakaLiteratura: Sergejevski, 1941, 18, sl. 2; Isto, 1947, 36; Mesihovi, 2007, 910.

D M / VLPIAPA/VLAVIVA/ BI ED(is) M(anibus) / Ulpia Pa/ula viva / [si]bi e[t] / Bogovima Manima, Ulpija Paula za ivota sebi .

Ulpija Paula je isto pripadnik romanizirane domae elite koja je u vrijeme Trajana dobila rimsko graanstvo. Ona je spomenik sebi podigla jo za vrije-me svoga ivota, vjerojatno dok se nalazila u starijim goditima, kao matrona. Primarna lokacija ovog spomenika (drugi dio spomenika sa stiliziranim deta-ljima vinove loze je naknadno pronaen) i natpisa je nepoznata. I on je dijelio sudbinu spomenika sa natpisom Katija. Sergejevski pretpostavlja da spomenik potie iz prve polovine III. st. n. e. iako je stilizacija biljaka prikazana i na na-em cipusu obina pojava na prostorima veeg dijela Bosne u IV. st., a kasnije se slina stilizacija pojavljuje i na spomenicima iz drugih zemalja. Sergejevski ranu pojavu stilizovane vinove loze na naem cipusu, pripisuje utjecaju doma-eg, ilirskog elementa, i njegovih umjetnikih tradicija.28

Natpis Katija i Natpis Ulpije Paule vjerojatno izvorno nisu sa mjesta na kojem su naeni nego su tamo doneseni radi naknadnih gradnji. Mjesto po-rijekla moe biti bilo gdje na sarajevskom podruju, iako je vjerojatnije da su

28 Sergejevski, 1947, 38.



to zone koje su blie mjestu gdje se nalazila Kemaludinova damija. Prednja strana je i oplakana vodom, to bi sugeriralo da se spomenik nalazio u blizini neke tekuice izvjesno vrijeme, koja bi se mogla s vremena na vrijeme izlivati i plaviti i prostor gdje se nalazio spomenik. Prostor gdje se nalazila Kemalu-dinova damija ne nalazi se u ba u takvoj blizini da bi mogao biti zahvaen sezonskim poplavama ili ak promjeni toka Miljacke, to sugerira da se mjesto na kome je voda izlizala spomenik mora traiti negdje drugo.

XI.

Naziv natpisa: Abraksas-gemaCIL III, 14339Mjesto nalaza: Logavina, Stari Grad - SarajevoVrijeme nalaza: 1880. Literatura: Truhelka, 1895, 215-216.IAW ABRACAX (lice)ABRA / CAX / AILWE/ ADWNE (nalije)

Slika preuzeta: Truhelka, 1895.

Vjerovanje u Abraksa se rairilo tako da ga je poprimila svaka mistika, magijska i alkemiarska sekta. Datiranje ove geme bi se moglo staviti u vrijeme kada su istonjaki kultovi preplavili Rimsko carstvo, posebno pod utjecajem raznih gnostikih vjerovanja III. i IV. st. Kasnije su ta razna vjerovanja popri-mila karakter narodnog sujevjerja, jako se dugo zadravi u vidu praznovjeri-ca u vjerovanjima lokalnih populacija (uporedi: popularni izraz abrakadabra),



a predmeti koji su se koristili u tim gnostikim i mistikim obredima postali su amuleti. Nije nemogue pomisliti da je u trenutku koritenja geme postoja-lo i odreeno kasnoantiko domainstvo na prostoru Logavine.

XII.

Naziv natpisa: Natpis Aurelija MaksimusaCIL III 2766 a (isp. P. 1035)=8374 = ILJug III, 1581Mjesto nalaza: pred kuom izvjesnog Zlatarovia, vrakino Selo, Novi Grad SarajevoPriroda nalaza: vid. Patsch, 1894, 341.Vrijeme nalaza: vjerojatno kasno-osmansko dobaOblik/tip nalaza: Ara od vapnencaLiteratura: Patsch, 1894, 341-342; Isto, 1895, 143; Imamovi, 1977, 364; Boja-novski, 1988, 150 i fus. 39; eman, 2000, 131; Mesihovi, 2007, 682; 701-703; 907.

I O M / TONITRA / TORI AVR / MAXIMVS /5 VIII AVCCI(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Tonitra- /tori T(itus) Aur(elius) / Maximus /5

ve[t(eranus)] Aug(ustorum)

Rekonstrukcija i itanje Patsch, 1894, 341-342, Meutim na samom spo-meniku se u treem redu uope ne vidi /T/ pa je malo nejasno odakle Patschu da je praenomen Aurelija Maksimusa bio Tit. Nejasno je i njegovo itanje ve-teranus u petom retku, jer je moda mogue da je rije o broju VIII. U tom sluaju bi bila rije o VIII. legiji Augusta, a Aurelije Maksimin bi onda bio veteran te legije. Pored are, naeni su i fragmenti rimske cigle i obraenog kamena, to pokazuje na stambenu aktivnost na ovom prostoru.29 Vjerojatno je Aurelije Maksimin imao imanje na podruju dananjeg dijela Novog Grada (moda upravo na prostoru vrakinog Sela). Sudei po aurelijevskom gensu, na veteran je po porijeklu bio domorodac, moda ba iz Gornje Bosne. Mo-da je Aurelije Maksimus bio veteran dvojice Augusta (Augustorum), ---mogu-e suvladara koji su nosili aurelijevsko gentilno ime--- (druga polovica II. st. n. e.).




Slika preuzeta: Imamovi, 1977, 365, sl. 97.

XIII.

Naziv natpisa: Natpis sa boce sa Debelog BrdaMjesto nalaza: Debelo Brdo, Centar - SarajevoLiteratura: Sergejevski, 1947, 39-40; kegro, 1999, 251; eman, 2000, 160; Mesihovi, 2007, 899.

Dno boce: Ego Iustus Olarius, Manus meas rugetus et fetetus Ja sam pravi lonar, moje su ruke prljave a(li) plodne

Ovaj natpis potie iz kasne antike (od kraja IV. do. zakljuno sa VI. st.). Keramika posuda je pronaena na lokaciji koja je u kasnoj antici sluila kao citadela, refugij za stanovnitvo istonog i sredinjeg dijela sarajevskog po-lja (konkretno naselja na prostoru od Marijin-Dvora do prostora dananje zgrade Predsjednitva). Vjerojatno je i ova utvrda na Debelom Brdu ulazila u iroko-razgranatu politiku Justinijana koja se zasnivala na izgradnji utvrenih odbrambenih pojaseva, kojima se nastojalo zadrati nadiranje prekodunav-skih barbarskih naroda.30

30 Sergejevski, 1947, 23; 40; 42.



(dno boce)

Slike preuzete: eman, 2000, 160.

XIV.

Naziv natpisa: Natpis Publija Elija ViktorinaMjesto nalaza: Zidine, Krivoglavci, VogoaPriroda nalaza: nije evidentirano da je koriten u kasnijim gradnjamaVrijeme nalaza: jesen 2006.Oblik/tip nalaza: memorijalni epitafLiteratura: Mesihovi, 2007, 896-898.

Sauvani dio: ORINODECMAQFILIOINFELICISSI / OSXMES II DIESXIIIIETVLPGALLIE /NCOMPARABILIP AEL VICTORINVS / Q III VIR Q Q E D S I B IVIVS FECIT

I. Prijedlog rekonstrukcije i prijevoda teksta natpisa iz Krivoglavaca po prof. dr. sc. Bruna Kunti - Makvi



1. . aelio vict)orIno DeC(urioni) M(unicipi) aQ(ensis)

FILIo InFeLICIssI(mo)

2. ...qui vixit ann)os X M(ens)es II DIes XIIII et

VL(piae)GaLLI(a)e

3. uxori in)CoMParaBILI P(ublius) aeL(ius) VICtorInVs

4. municipi a)Q(uensis) III(I) VIr Q(uin)Q(ennalis)

(a)eD(ilis) VIV(u)s FeCIt

1. Prenesretnome sinu (.) eliju Viktorinu, dekurionu akvskog municipija

2. (koji je ivio) 10 godina, 2 mjeseca i 14 dana i ulpiji Galiji

3. neusporedivoj (supruzi), Publije elije Viktorin

4. petogodinji kvatuorvir akvskog (municipija) i edil naini za ivota.

II. Prijedlog itanja prijevoda: Viktorinu, dekurionu municipija Akvisa, sinu prenesretnome / koji je ivio 10 godina, 2 mjeseca i 14 dana i Ulpiji Galiji/ (supruzi) neusporedivoj Publije Elije Viktorin/ Akvisa tresvir (ili kvatuorvir!?) kvinkenalis i edil, sebi za ivota naini.

Ovaj epigrafski spomenik se moe smatrati jednim od najvanijih vrela za osvjetljavanje antike historije sarajevskog podruja. Poto nije do sada primi-jeeno da je koriten u naknadnoj upotrebi, sadraj natpisa je prilino dobro sauvan. Na njemu se jasno uoava municipalni status Akvisa sa ve izgrae-nim lokalnim upravno-politikim institucijama. Politika struktura Akvisa se tako ne razlikuje mnogo od infrastrukture ostalih municipalnih jedinica irom Imperije; pa tako postoji lokalni senat, koji ine dekurioni (ordo decuriones),31 zatim izvrne funkcije kvinkenalisa (neke vrste lokalnih cenzora)32 i edila.

31 Vjerojatno se u sastav ovog stalea ulazilo i na osnovi nasljedstva (kao u sluaju desetogo-dinjeg Elija Viktorina) i na osnovi izbora za neku lokalnu izvrnu funkciju. Ustvari ordo de-curiones bi tako bio samo lokalna inaica rimskog Senata, i po nainu popune i po metodama rada.32 O instituciji quinquennalis v. Smith W., 1870, 318. Jedan duovir quinquennales (Tit Flavije Simili) spominje se i na natpisu iz Skelana-Srebrenica. Patsch, 1915, 80, fus. 1. sl. 67; 83. A jedan kvinkenalis (Aurelije Atik) se spominje i u natpisima iz Singidunuma. Lopandi, 2007, 97.



Foto: N. Rabi

Publije Elije Viktorin je u trenutku podizanja natpisa bio jedan od trojice ili etvorice osoba (tresvir ili kvatuorvir) izabranih na izvrnu funkciju na pe-togodinji mandat (odatle i naziv kvinkenalis). Epigrafski spomenik i uope kontekst nalazita u Krivoglavcima oslikava jednu elitnu i uglednu porodi-cu Akvisa. Porodice Publija Elija Viktorina i Ulpije Galije su svoje porijeklo po agnatskoj liniji izvodili od onih osoba (odnosno patera familijasa) koje su dobile rimsko graanstvo za careva Hadrijana i Trajana. I vrlo vjerojatno su one direktnog domorodakog, dezitijatskog porijekla, moda i predstavnici dezitijatske postustanike aristokratije koja se ponaala lojalno i saradni-ki sa rimskom upravom. Sudei po funkcijama koje je obnaao Publije Elije Viktorin, njegovo znaenje u poslovima municipija Akvisa je bilo iznimno, i vjerojatno se nalazio na samom vrhu lokalne upravne strukture. Sudei po tome to je Akvis na ovom natpisu u poloaju municipija, datiranje nastanka natpisa se moe staviti u prve decenije (nakon Karakaline konstitucije 211. god. n. e.) ili sredinu III. st. n. e.

Sudei po ovome natpisu akvska municipalna jedinica je u III. st. n. e. tri puta unapreivala svoj status od municipija, preko kolonije do respublike za Dioklecijana. Slian primjer promaknua imamo u sluaju Domavije koja se za vrijeme cara Aleksandra Severa (222-235 god. n. e.) naziva municipijem, a za vrijeme Trebonija Gala (251-253. god. n. e.) kolonijom.33 Pa ako je Domavi-ja mogla unaprijediti svoj status u par decenija prve polovice III st. n. e., zato to ne bi bio sluaj i sa Akvisom.

33 Patsch, 1915, 79-80; slike 63-66.



Lokalitet Zidine u Krivoglavcima se mora promatrati u kontekstu nala-za antike graevinske djelatnosti na lokalitetu Marije, isto u Krivoglavcima. Krivoglavci su inae situirani na jednoj odlinoj poziciji uz rijeku Bosnu, na osunanoj strani i u antiko doba tamo je sigurno postojala respektabilnija satelitska naseobina kourbane cjeline Aquae S A nekada u prvim decenija-ma III. st. n. e. u ili u blizini dananjih Krivoglavaca vjerojatno su se prostirali posjedi Publija Elija Viktorina i njegove porodice. Pored njegove vile, moda vie-manje na trasi dananje ceste, prolazio je rimski put koji je iz sredinje Bosne dolazio u Aquae S, to je dodatno pojaavalo znaenje imanja i nase-obine. Rekonstruirani i spojeni epigrafski spomenik Publija Elija Viktorina se danas nalazi smjeten u stalnoj postavci Muzeja Sarajeva.

XV.

Naziv natpisa: Natpis Tita Aurelija SaturninaCIL III 13 863Mjesto nalaza: obala malog potoka (kod ua Ljubovakog potoka u Zujevi-nu) u blizini damije, Pazari, HadiiVrijeme nalaza: IX. mjesec 1892. Oblik/tip nalaza: ploa sa reljefnim prikazivanjemLiteratura: Patsch, 1894, 345-346; Isto, 1915, fus. 1. i sl. 117; Arheoloki lek-sikon BiH, Tom I, 1988, 34 i Tab. 5 sl. 3; Bojanovski, 1988, 149-150 i fus. 38; eman, 2000, 133; Mesihovi, 2007, 906-907.

D M / TARSATVRNINVS / ARAMVRCIANE / CONIVCIPIENTIS /5 SIMAEBENEMERE / NTIETSIBIVI / VVSMEMORI / AMPOSVITQ / VIXIT ANXXVIIII /10 M IIII

D(is) M(anibus) / T(itus) Aur(elius) Saturninus / Aur(eliae) Amurcian(a)e / coniugi pientis-/ 5 simae bene mere-/nti et sibi vi-/ vus memori- / am posuit q(uae)/ vixit an(nos) XXVIIII / 10 m(enses) IIII . Rekonstrukcija Patsch, 1894, 346.

D(is) M(anibus) / T(itus) Aur(elius) Saturninus / Aur(eliae) Amurcian(a)e / coniugi pientis-/ 5 simae bene mere-/nti et sibi vi-/ vus posuit; q(uae)/ vixit an(nos) XXVIIII m(enses) IIII . Rekonstrukcija Bojanovski, 1988, 150, fus. 38. Kao to se vidi njegova rekonstrukcija ima vie pogreaka, ukljuujui i izo-stavljanje pojedinih rijei.



Predloeni okvirni prijevod:Bogovima Manima, Tit Aurelije Saturnin, Aureliji Amurcijani, najpo-

bonijem supruniku, veoma zaslunoj i sebi za ivota spomen postavi, koja ivi 29 godina i 4 mjeseca.

Foto: S. Mesihovi

Na ovom natpisu se pojavljuje jedna porodica ija oba suprunika pripa-daju aurelijevskom gensu. Njihovo imanje se nalazilo zapadno od urbanog i upravnog jezgra municipalne jedinice Akvisa. Po agnatskoj liniji oni su vje-rojatno poticali iz redova domae romanizirane elite koja je primila rimsko graanstvo u vrijeme vladavine Antonina Pija, Marka Aurelija, Komoda i za-kljuno sa Karakalom, koji je isto nosio nomen Aurelius, iako je bio iz dinastije Severa.34 Datacija natpisa III. st. n. e. Natpis se danas nalazi u stalnoj postavci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Sam tekst je ve u znatnoj mjeri izlizan. Pored ovog epigrafskog spomenika sa figuralnim predstavama pronaen je jo je-

34 Prije adopcije Titus Aurelius Fulvius Boionius Arrius Antoninus Pius (vl. 138-161. god. n. e.), Marcus Aurelius Antoninus Augustus (vl. 161-180. god. n. e.) roen kao Marcus Annius Catil-ius Severus, kasnije do adopcije Marcus Annius Verus; Marcus Aurelius Commodus Antoninus (vl. 180-192 god. n. e.); Marcus Aurelius Antoninus Caracalla (vl. 211-217. god. n. e.).



dan, ali sa potpuno izlizanim tekstom. Inae na ovom lokalitetu su pronaeni i tragovi rimskih zidova i obilje fragmenata rimskog crijepa.35 Znai na ovom prostoru se nalazila vila jedne ugledne porodice sa aurelijevskim gentilnim imenom.

XVI.

Naziv natpisa: Natpis Aurelija SuperaCIL III 8375 (isp. 12749)Mjesto nalaza: U Gradcu na rijeci Zujevini, izmeu Blauja i Pazaria, Ha-dii kod SarajevaLiteratura: Patsch, 1894, 342; Isto, 1895, 143; Bojanovski, 1988, 150 i fus. 40; eman, 2000, 130; Mesihovi, 2007, 682; 904; 907; 911-912.

D(is) M(anibus) Aurel(ius) Super veter[a]nus ex / [l]eg(ione) VIII Aug(usta), memoriam sibe / 5 vi(vus) et Ver(a)e coniugi, Maximinae et Victorino filis no-stris, filiam diffunctam, vi/110 xit annos XXVIII. Rekonstrukcija teksta je iz-vrena kombiniranjem rekonstrukcija koje se nalaze kod Patsch, 1894, 342 (glavnina rekonstrukcije) i Bojanovski, 1988. 150, fus. 40 (ubaena razdioba na brojeve redova u natpisu).

Predloeni okvirni prijevod:Bogovima Manima, Aurelije Super veteran VIII. legije Augusta sjeanje

sebi za ivota i Veri supruniku, Maksimini i Viktorinu sinovima naim, oti-loj keri, koja je ivila 28 godina.

Zapadno od urbanog i upravnog jezgra Akvisa svoje imanje je imala jo jedna porodica aurelijevskog gensa. Njen pater familias je bio nekadanji voj-nik VIII. legije Augusta. Njegova supruga nosi moda izvorno keltsko ili ital-sko ime. Moda bi se moglo pretpostaviti da je Aurelije Super po porijeklu iz Gornje Bosne, a da je dok je slubovao oenio osobu iz sredine u kojoj je njegova legija bila stacionirana.

Inae lokalitet Gradac kod Hadia pokazuje dugotrajni kontinuitet na-stanjenosti od prapovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Uz ruevine srednjo-




vjekovne crkve pronaeni su tragovi kasnoantike arhitekture, a uz steke sa okolne nekropole jedan rimski rtvenik.36

Posjedi porodica Aurelija Supera i Tita Aurelija Saturnina su kao svoju osnovicu vjerojatno imali rijeku Zujevinu i nalazili su se izmeu naseobina u gornjem toku Lepenice koje su ih povezivale sa vanijom rimskom naseobi-nom u kiseljako-fojnikom podruju i urbano-upravnog jezgra municipalne jedinice Akvisa na uem ilidanskom podruju. Ujedno, nalazei se u dolini Zujevine, pored ili kroz ova imanja prolazila je i rimska cesta koja je dolazila iz Narone.

XVII.

Pored ovih natpisa, elektronsko izdanje latinskih natpisa - http://compu-te-in.ku-eichstaett.de:8888/pls/epigr/epiergebnis - navodi jo natpisa, a koji su po njemu porijeklom sa sarajevskog podruja, ali koji su i previe fragmen-tirani da se iz njih mogli izvui relevantniji zakljuci.

CIL III, 10188, 20; Micio / FullisCIL III, 13871; ]TRI I[CIL III, 14334,1 (p 2328,179); Conat[3]CIL III, 13340,08 (p 2328,178); [H]eracli[3]CIL III, 14321; ]O[3] / [3]DI[3] / [3]V[CIL III, 14621; ]OL[3] / [3]DI[CIL III, 10188,01; D(omini) n(ostri) T(h)eo(erici) r(egis). Gospodaru na-

em, Teodoriku kralju....CIL III, 10188,01 izaziva niz nedoumica jer o njemu postoje vrlo oskudni

podaci. Po N. Mileti (1984, 376) ...izuzetno je znaajan, na alost sluajni, nalaz sa podruja Sarajeva male geme od rubina ili granata (almandina) sa monogramom vrlo slinim Teodorikovom (D/omini N/ostri Teod/erici R/egis), koju je A. J. Evans nabavio prilikom svoga putovanja... Ako je locira-nje, rekonstruiranje i itanje ovog nalaza tano, onda bi ovo bio jedan od vrlo vrijednih natpisa na kome se navodi ime ostrogotskog kralja Teodorika, kada je Dalmacija doivjela privremeni, viedecenijski kasnoantiki renesans.37

36 Arheoloki leksikon BiH, Tom III, 1988, 44.37 Jedini nalaz gotske materijalne kulture pronaen na istoku sarajevskog podruja je karika ivotinjskog stila, naena 1894. god. u ulici emalua (opina Centar). Karika je izraena od



Njegovo tituliranje kao kralja pokazuje da je odreena ostrogotska zajednica boravila u Gornjoj Bosni (uporedi: Baziliku u Brezi). Datacija: vrijeme vlada-vine Flavija Teodorika (493-526. god.), vjerojatno prve decenije VI. st. Ipak, potrebno je i navesti da navedeno elektronsko izdanje inae u sebi ima niz greaka u lociranju pojedinih natpisa (samo za Sarajevo su prepoznata dva sluaja pogrenog lociranja natpisa).

Na Ilidi je pronaena i amfora sa sigillum: COSSIILiteratura: Paali, 1984, 280, sl. 79; kegro, 1997, 108.

XVIII.

OSOBE IZ RIMSKOG SARAJEVA

Rekonstruiranioblik na spomeniku

Ime u nominativu jednine(prevedeno)

Charmidis = HarmidisUlp/io = UlpioUlpia/ M?usa = Ulpija MusaUlp(i)/a Successa = Ulpija SukesaA(ulo) Celso = Aul CelsoViviae = ViviaUlpia Pa/ula = Ulpija PaulaAur(elius) / Maximus = Aurelije MaksimusP(ublius) Ael(ius) Victorinus = Publije Elije ViktorinUl(piae) Galli(a)e = Ulpija Galia(Vict)orino = Elije ViktorinAfrodisius = AfrodisijT(itus) Aur(elius) Saturninus = Tit Aurelije SaturninAur(eliae) Amurcian(a)e = Aurelija AmurcijanaAurel(ius) Super = Aurelije SuperVer(a)e = VeraMaximinae = Maksimin ili Maksimina?Victorino = Viktorin

bronzane ice, debele 2,5 mm u promjeru 49 mm i pokrivena tamnozelenom patinom. Na dva mjesta na karici nalaze se dvije potpuno sline ivotinjske glave, koje su karakteristine za sjeverni ivotinjski stil, koji vodi svoje porijeklo iz Skandinavije (Sergejevski, 1947, 43).



P(ublius) Ael(ius) / Maximinus = Publije Elije Maksimin[P(ublio) Ael(io) ]iano = Publije Elije

Ulpijevski gens = 5Elijevski gens = 4Aurelijevski gens = 6Nepoznato = 5Ukupno: 20. (15 vjerojatno domaeg porijekla 75%)

Navedena imena kao da navode na pomisao da je glavni dio municipalne elite Akvisa inio domai, romanizirani sloj koji je rimsko graanstvo uglav-nom dobio u toku II. st. n. e., sve do Karakaline konstitucije 212. god. n. e. Ova municipalna elita je vjerojatno veinom porijeklom iz reda dezitijatske aristo-kratije, koja se polako etablirala nakon zavretka ustanka i u toku I. st. n. e. Ta aristokratija je svojim utjecajem, moi i bogatstvom, zahvaljujui i rimskom proteiranju, zamijenila vie demokratinije ureenje dezitijatske politije prije 9. god. n. e., odnosno u vrijeme nezavisnosti, prvog razdoblja rimske vladavine i perioda ustanka. Nakon ustanka, taj sloj je bio garant lojalnosti dezitijatske civitas, a posebno to rimska dravna i provincijska vlast nije mogla dopustiti demokratsko dezitijatsko ureenje koje je bilo i nosilac otpora u ustanku.

Udio domae populacije je jo bio vei u niim slojevima stanovnitva, a posebno u onim njenim dijelovima koji su bili poluromanizirani. Ti slojevi iza sebe nisu ostavljali natpise, pa je o njima teko dati preciznijih podataka.

Na elektronskom izdanju latinskih natpisa http://compute-in.ku-ei-chstaett.de:8888/pls/epigr/epiergebnis CIL III, 8376b = CIL III, 12750 = AE 1890, 00105 = AE 1893, 00132 --- D(is) M(anibus) / C(aius) Iulius Maxi/mus veter(anus) / coh(ortis) I Belg(arum) / v(ivus) f(ecit) / sib(i) ed (=et) Avil(iae) / Amabili co/niugi su(a)e --- je pogreno uvrten u Sarajevo. Natpis na kome se spominje I. Belgijska kohorta, koja je inae bila stacionirana u Dalmaciji potie iz Usore.38

Na elektronskom izdanju latinskih natpisa http://compute-in.ku-eichsta-

38 Patsch, 1914, 166, sl. 36 i fus. 1.;O I. Belgijskoj kohorti v. Patsch, 1914, 164-169.



ett.de:8888/pls/epigr/epiergebnis CIL III, 8376c = CIL III, 12751 = ILJug III, 1563

--- D(is) M(anibus) / Aurel(ius) Gal/lus def(unctus) an(norum) / LXV et Avel(lia) / Madus def(uncta) an(norum) / LX Aurel(ius) Capito / parentibus / p(ro) p(ietate)--- je pogreno uvrten u Sarajevo. Nadgrobna ploa sa nat-pisom na kome se spominje porodica (Aurelije Gal, Avelia Madus i Aurelije Kapit) aurelijevskog gensa pronaena je u titarevu kod Viegrada.39

OSOBE IZ JAVNOG IVOTA RIMSKE DRAVE, TITULE, DRAVNE I PROVINCIJSKE INSTITUCIJE I SLUBE, VOJNE JEDINICE



Imp(eratori) [C(aesari)] C(aio) Valer(io) / Diocleti(a)n[o]/. Aug(usto)

Imperator cezar Gaj Valerije DioklecijanAugustu

Co(n)s(ul) Konzulfetial[is 3] FecijalMaximina C[lementina] ???Clementino Clemente Sekst Katij Klementin Priskilijanl]eg(ione) VIII Aug(usta) VIII. legija Augusta

BOANSTVA



Apollin[i] / Tadeno Apolon Tadenus?[Apol]lini.. ApolonD(is) M(anibus) Bogovima ManimaSilvia SilviaI(ovi) O(ptimo) M(aximo)/ Iunoni Regina [e]/ Minervae

Kapitolinska Trijada (Jupiter, Najbolji, Naj-vei; Junona Kraljica i Minerva)

39 Sergejevski, 1934, 20, fus. 28 i Tbl. III sl. 21; Bojanovski, 1988, 187.



ABRACAX AbraksI(ovi) O(ptimo) M(aximo) / Tonitra- /tori40 Jupiter, Najbolji, Najvei, Tonitrator (Gro-

movnik?)40

MUNICIPALNA JEDINICA AQVAE S I NJENE INSTITUCIJE



col(oniae) Kolonijar(es) p(ublica) Aq(uarum) S(........). respublika Akvis S?flam[en Flamendec(urioni) DekuronM(unicipi) Aq(ensis) MunicipijIII(I) vir q(uin)q(ennalis) tresvir (ili kvatuorvir!?) kvinkenalisEd(il) Edil

TEGULE

Na prostoru naseobinskog areala u centralnom Sarajevu, na lijevoj obali Miljacke u Kovaiima evidentirano je i postojanje ciglane. Meu mnogobroj-nim odlomcima raznovrsne rimske opeke na prostoru ciglane sauvala su se i dva odlomka sa tegula (cigli) sa igovima: CONSTA i CO. Iz ostata-ka rimskih zgrada nedaleko od dananjeg Filozofskog fakulteta izvaene su tegule sa igovima: CONST, CON i NIMIXAM (obratno: MAXIMIN). Datacija III. st. n. e.41

Na prostoru centralnog Sarajeva je evidentiran prilino velik broj nala-za rimske provenijencije (ostaci zgrada, privrednih pogona-evidentirani su i ostaci lonarske/keramiarske radionice, grobovi, mozaik, pokretni materijal, novii).42 Ovo govori da je tu nesumnjivo postojalo naselje subordinirano urbanom i upravnom jezgru Aquae S To bi bilo u odnosu na Ilidu jedno sa-telitsko vee naselje, suprotno od dananje situacije. Porijeklo ovoga rimskog

40 O Jupiteru i njegovim kultnim zajednicama na prostoru dananje BiH v. Imamovi, 126-148.41 Radimsky, 1896; Paali, 1975 B, 242; kegro, 1999, 251; 257.42 O tome v. Sergejevski, 1947; Mesihovi, 2007, 783-784; 981-982.



naselja u centralnom Sarajevu sa obje strane Miljacke treba traiti u kontinu-itetu sa naseobinskim kompleksom Zlatite-Debelo Brdo-Soukbunar, koji se jednostavno preselio u ravniji plato. Na samom Debelom Brdu se ouvala jo stoljeima utvrda/citadela. Naravno ovaj proces silaenja u ravniji dio je bio postupan, vezan i sa rimskim stratekim interesima, i sa procesom ro-manizacije i kulturnog rasta ali i sa privrednim interesima lokalne populacije (elja da se bude u to je mogue veoj blizini same rimske ceste). Samim tim je i razumljivo da u tome razvijenom naselju (sa vjerojatnim zenitom svo-ga antikog razvitka u III. st. n. e.) postoji i ciglana koja podmiruje potrebe sarajevskog podruja. Sami igovi moda donose ime vlasnika radionice. U antiko doba je moda bio eksploatiran i kamenolom u Lapinici, o emu bi posredno govorilo i ime lokaliteta (lapis, idis, m-kamen). U tom sluaju La-pinica bi sluila kao majdan za dobivanje kvalitetnog kamena za graditelje antikog Sarajeva.

NOVAC

Ilida:Prilikom prvog sustavnog iskopavanja rimskog nalazita na Ilidi, koje je

vodio Ivan Kellner, pronaen je i veliki broj novia (63 komada uglavnom bronanih i u manjoj mjeri od billona i srebrnih) sa latinskim legendama.43 Po lanku I. Kellnera objavljenom u Glasniku Zemaljskog muzeja etiri novia do tada nisu bila poblie ispitana, za 13 komada je pismo izlizano, a za 46 se mogla odrediti pripadnost.

I.

Najinteresantniji bronani novi sa legendom pripada Trajanu.44 Lice: IMPTRAIANOAVGGERDACPMTRPCOSVIPPNalije: METALLIVLPIANIDELMLice: Imperatori Traiano Augusto Germanico Dacico pontifex maximus tri-

bunitia potestas consul VI, pater patriae

43 Kellner, 1895, 195-197.44 O ovom noviu v. Kellner, 1895, 195.



Nalije: Metalli Ulpiani Delmatiae?Lice: Imperatoru Trajanu Augustu Germaniku Dakom, vrhovni svee-

nik, tribunske moi, konzul 6. put, otac domovineNalije: Ulpijevski rudnici Dalmacije?

Rije je o rudarskom novcu izdanom poetkom 112. god. n. e. Ako se DELM odnosi na Dalmaciju, onda bi se moglo tvrditi da je novac izdat na prostoru Provincije i da je vjerojatno produkt djelatnosti rudnika iz bosanske unutranjosti.

II. Pored Trajana ostali novii pripadaju sljedeim carevima ili drugim utjecajnim osobama:Broj novia

Pripadnost caru ili drugoj utjecajnoj osobi

Broj novia


1 Vespasianus ( vl. 69-79. god. n. e.)

1 M. Iulius Philippus (244-249. god. n. e.)

3 (jedan bron-ani novi nije ba po-uzdan)

Hadrianus (117-138. god. n. e.) 1 Decius ? (249-251. god. n. e.)

4 Antoninus Pius (138-161. god. n. e. )

1 Gallus (251-253. god. n. e.) rije je o caru Trebonijanu Galu

1 Faustina Maior supruga An-tonina Pija, umrla 141. god. n. e.

1 Valerianus iunior ? -Minor- (moda sin cara Valerijana 253-260. god. n. e.)

1 Lucius Verus (161-169. god. n. e.)

2 Gallienus (260-268. god. n. e.)

2 Faustina - Minor ? kerka An-tonina Pija i supruga Marka Aurelija, umrla 175. god. n. e.

1 Aurelianus (270-275. god. n. e.)

2 Marcus Aurelius* (161-180. god. n. e.)

1 Probus (276-282. god. n. e.)

3 Commodus (180-192. god. n. e.)

1 Constantinus I (307-337. god. n. e.)

3 Septimius Severus (193-211. god. n. e.)

1 Licinianus Licinius(308-324. god. n. e.)



1 Iulia Domna supruga Septi-mija Severa, umrla 217. god. n. e.

1 Crispus (sin Konstantina I pogubljen 326. god. n. e.)

1 Caracalla (211-217. god. n. e.) 4 Constantius II ? (337-361. god. n. e.)

2 Alexander Severus (222-235. god. n. e.)

1 Gratian (367-383. god. n. e.)

1 Maximus Maximini filius (moda sin cara Maksimina Traanina 235-238. god. n. e.)

1 Valens ? (364-378. god. n. e.)

2 Gordianus III ? (238-244. god. n. e.)

1 iskvareni Vota-dinar IV. st. n. e.

* Bronani novi Marka Aurelija iz 174. god. n. e. sa legendom: MANTONINVSAVGTR-PXXVIII (na licu) SC IMP VI COSIII (na naliju). 1. Marcus Antoninus August tribunitia potestas XXVIII Senatus consulto imperator VI consul III 2. Marko Aurelije August, tribunske moi 27. puta Zakljukom Senata. Imperator 6. puta, konzul 3. puta Ovaj novi je izdat od-lukom Rimskog Senata to se potvruje kraticom SC.

Od ovih 46 novia okvirni raspored (ukljuujui i sumnjive pripadnosti novia) po razdobljima je sljedei:

Flavijevci (69-96. god. n. e.) -11. Antonini (96-192. god. n. e.) -172. Severi (193-235. god. n. e.) -73. Vrijeme krize (235-268. god. n. e.) -94. Ilirski carevi (268-305. god. n. e.) -25. Vrijeme Konstantina i njegovih nasljednika (307-363. god. n. e.) -76. Valentijanova dinastija (364-392. god. n. e.) -27. IV. stoljee -18.

Istono i centralno Sarajevo: Pored Ilide, odnosno urbanog i upravnog sjedita municipalne jedinice

Akvisa, veliki broj rimskih novia pronaen je i na ostalim dijelovima sara-jevskog podruja (Podhrastovi, Gorica, Bistrik, korito Miljacke, Marijin dvor, Grbavica, Pofalii).45




I. Najstariji do sada pronaeni rimski novi sa sarajevskog podruja na-en je u Ulici Dugi Sokak, Bistrik, Stari Grad. Danas se uva u Zemaljskom muzeju pod inventarskim brojem numizmatike zbirke 12365.

DIVVS AVGVSTVS PATER (lice novia) boanski otac August

Bronani novi kovan je za vrijeme cara Tiberija (vl. 14-37. god. n. e.), a posveen uspomeni na deificiranog Augusta. Na naliju se nalazi prikaz mu-nje sa kraticom SC. Ovaj novi je gotovo sigurno u rimskim dravnim kov-nicama nastao neposredno nakon smrti Augusta 14. god. n. e. i samim tim predstavlja najstariji materijalni i epigrafski nalaz rimskog prisustva na sara-jevskom podruju, par godina nakon zavretka Velikog Ilirskog ustanka.

II. Najinteresantniji novi pronaen do sada na sarajevskom podruju jeste onaj koji pripada caru Didiju Julijanu i koji je naen u koritu Miljacke. Danas se uva u Zemaljskom muzeju pod inventarskim brojem numizmatike zbirke 12359.

Literatura: Mesihovi, 2007, 784.

Lice: IMP CAES M DID SEV IVLIA AVG; Imperator Caesar Marcus Di-dius Severus Iulianus August; Imperator cezar Marko Didije Sever Julijan Au-gust

Nalije: CONCORD SC; Concordia senatus consulto; Sloga (stoji sa dvije vojnike zastave radi toga to je na licitaciji koju su proveli pretorijanci doao do carskog purpura). Zakljukom Senata.

Zbog samo dvomjesene vladavine ovog rimskog cara u toku 193. god. n. e. novac posveen Didiju Julijanu je dosta rijedak. Njegovo prisustvo sugerira da je centralni dio Sarajeva bio jedno od znaajnijih putnih i trgovakih staja-lita sa intenzivnijim prometom u zadnjoj deceniji II. st. n. e.



III. Pored spomenuta dva novia (najstarijeg i najinteresantnijeg) irom istonog i centralnog Sarajeva pronaeno je, prema D. Sergejevskom, i dosta drugih rimskih novia sa legendama rimskih i istonorimskih/romejskih ca-reva.4647

Broj noviai nalazite


Broj noviai nalazite


1 Debelo Brdo Otho (69. god. n. e.)47 1 Podhrastovi Constantius II1 nekadanje gro-blje Vasiljeva Bata nedaleko od Filozof-skog fakulteta

Traianus (98-117. god. n. e.)

1 Debelo Brdo Vetranio (350. god. n. e.)

1 - Centar grada1 - Gorica

Antoninus Pius 1 - Gorica Valentinianus I (364-375. god. n. e.)

1 - kod stare tvornice Duhana (izdala ga kolonija Viminacij)

Philippus 5 - Pofalii Valens

1 Grbavica Trebonianus Gallus 1 Iustinus (518-527. god. n. e.)

1 Claudius II (268-270. god. n. e.)

1 - Navodno u koritu Miljacke

Iustinianus (527-565. god. n. e.)

1 nekadanje gro-blje Vasiljeva Bata nedaleko od Filozof-skog fakulteta

Diocletianus (284-305. god. n. e.)

1 korito Miljacke Licinianus Licinius1 Constantinus I

46 Sergejevski, 1947, 40-42.47 Sergejevski (1947, 40) je pogreno kao godinu izdanja naveo 32. god. n. e. kada je ustvari Marko Salvije Oto bio roen. Sergejevski se vjerojatno zbunio pratei Cohena (str. 352) koji je na samom poetku svoga teksta za Otona naveo da je roen 32. god. n. e.



Julijevci Klaudijevci -11. Vrijeme etiri cara (68-69. god. n. e.) -12. Antonini -33. Vrijeme prevrata 193. god. n. e. -14. Vrijeme krize -25. Ilirski carevi -26. Vrijeme Konstantina i njegovih nasljednika -47. Valentijanova dinastija -68. Justinova (istonorimska) dinastija -29.

U stalnoj postavci Muzeja Sarajeva meu izloenih est rimskih novia (2 Antonin Pije, 1 Marko Aurelije, 2 Dioklecijan) nalazi se i jedan sa imenom LVCILLA i enskim likom na licu novia. Rije je o Aniji Aureliji Galeriji Lucili (Annia Aurelia Galeria Lucilla; 148. ili 150-182. god. n. e.), kerci Marka Aurelija i njegove supruge Faustine Mlae i starijoj sestri Komoda.

Na lokalitetu Stupsko Brdo, Stup, Ilida na mjestu gdje se nalazilo jedno bogatije antiko poljoprivredno dobro naena su dva novia: Carinus (283-285. god. n. e.) i Maximianus (307-310. god. n. e.).48

U urni iz rimskog groba u Trnovu naena su dva oteena novia M. Aurelija i Faustine Mlae.49

Iz prezentiranih podataka moe se izvui zakljuak da je sarajevsko po-druje u periodu II.- IV. st. n. e. imalo izrazit antiki razvitak koji se nakon postupnosti I. st. n. e., naglo ubrzava sa djelovanjem i politikom Antonina. Taj ubrzani proces romanizacije (i kulturne i pravne) traje u toku cijelog II. st. i zavrava se sa Severima, odnosno sa Karakalinom konstitucijom (koja bi bila i simboliki kraj ovoga procesa). Da je ova konstatacija tana govore u prilog i mnogobrojni Ulpiji, Eliji i Aureliji sa sarajevskog podruja, iji su preci u I. st. n. e. bili obini domorodci. Sa III. st. zapoinje vrijeme ustaljenog antikog razvitka. I dok druge oblasti Imperije dolaze u stanje krize, ilirske provinci-je proivljavaju intenzivan i osebujan antiki razvitak. Posebno njihovo zna-enje, ukljuujui i municipalnu jedinicu Akvis, dostie vrhunac za vrijeme vladavina ilirskih careva i to pogotovu u vrijeme kada se politika situacija

48 Arheoloki leksikon BiH, Tom III, 1988, 56.49 Arheoloki leksikon BiH, Tom III, 1988, 57.



stabilizirala i kada je purpurnim platem ogrnut jedan sin Dalmacije Dio-klecijan. Ilirik svoje znaenje zadrava i u toku IV. st. a znaci dekadensa se jo uvijek kod suvremenika ne uoavaju. To stanje se naruava tek sa katastrofom kod Hadrijanopolja 378. god. n. e.

PRILOG 1.

Epigrafski spomenici

Tegule sa natpisima

Vea koncentracija novca



stabilizirala i kada je purpurnim platem ogrnut jedan sin Dalmacije Dio-klecijan. Ilirik svoje znaenje zadrava i u toku IV. st. a znaci dekadensa se jo uvijek kod suvremenika ne uoavaju. To stanje se naruava tek sa katastrofom kod Hadrijanopolja 378. god. n. e.

PRILOG 1.

Epigrafski spomenici

Tegule sa natpisima

Vea koncentracija novca

PRILOG 2.

Satelitski snimci ostataka rimskih objekata na Ilidi.



PRILOG 3.

Satelitski snimci zone Debelo Brdo Zlatite Soukbunar

Salmedin Mesihovi, INSCRIPTIONES LATINARVM

Documents

historijska_traganja_1