Hrvatska graditeljska baština u opusu arhitekta Borisa ... · Elementi, visokogradnje; od 1978. stalno je zaposlen na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, gdje je od 1980

Hrvatska graditeljska baština | Zlatko Karač 123

Zlatko KaračSveučilište u ZagrebuarhitektonSki fakultethr — 10000 Zagreb, kačićeva 26

University of ZagrebFaculty of ArchitectureHR — 10000 Zagreb, Kačićeva 26

[email protected]

Hrvatska graditeljska baština u opusu arhitekta Borisa Magaša

Croatian Built Heritage in Boris Magaš’s Architecture

Magaš, Boris; Mohorovičić, Andre; starohrvatska arhitektura; graditeljska baštinaMagaš, Boris; Mohorovičić, Andre; early Croatian architecture; built heritage

Iako se Boris Magaš pozicionirao kao korifej nove arhitekture, njegovi su počeci bili vezani za proučavanje naše povijesne baštine. Još kao student uključio se u istraživački tim prof. A. Mohorovičića (od 1953.) koji je u ljetnim sesijama obilazio Istru, Hrvatsko primorje i kvarnerske otoke evidentirajući, snimajući i obrađujući dotad nepoznate slojeve hrvatske graditeljske baštine. Suradnja se nastavila i nakon Magaševa prijama za asistenta (1956.), sve do njegova odlaska s Fakulteta (1966.). Rezultat tog zajedničkog rada brojne su arhitektonske snimke i skice iscrtane Magaševom rukom, poslije objav-ljene u Mohorovičićevim studijama. I prvi publicirani Magašev asistentski znanstveni članak bila je konzervatorsko-projektantska studija o pristupu obnovi palače Hektorović-Leporini u Hvaru (1964.). Izvrsno poznavanje starohrvatske predromanike u nekoliko ga je prigoda ponukalo da kritički ocijeni koncept Kovačićeve crkve sv. Blaža kao školski primjer nepoznavanja teorijske podloge onoga što se projektira. Povijesnoj će se arhitekturi vratiti i u kasnom raz-doblju kada je objavio veliku sintezu predmodernoga sloja hrvatske baštine — Arhitektura XIX. stoljeća (2009.).

Although Boris Magaš established himself as a leading figure of new architecture, his early work was dedicated to Croatian built heritage. While still a student, he joined a research team headed by prof. A. Mohorovičić (from 1953) on summer field trips in Istria, North Adriatic coast and Kvarner archipelago recording, surveying, and exploring the previously unknown layers of Croatian Built heritage. This fruitful collaboration went on even after Magaš had be-come assistant in 1956 and lasted until he left the Faculty in 1966. In those days Magaš produced numerous architectural surveys and sketches that were later published in Mohorovičić’s studies. His first published research paper was a conservation and design study on the restoration of Hektorović-Leporini palace in Hvar (1964). As a leading expert on early Croatian pre-Romanesque architecture, he openly expressed his criticism against the concept of Kovačić’s Church of St Blaise which, according to his opinion, was a blatant example of a lack of theoretical knowledge behind the architectural design. He returned to historic architecture again at a later stage in his career when he published a comprehensive volume on pre-Modernist Croatian heritage — 19th century Architecture (2009). [Translated by: Neda Borić]

Hrvatska graditeljska baština...

124 Znanstveni simpozij o arhitektu Borisu Magašu, Karlovac, 25.10.2014. — Zbornik radova

Iako se Boris Magaš u posljednjih šezdesetak godina pozicionirao kao jedan od korifeja nove arhitekture najviših likovnih dometa, autor antologijskih djela kasne hrvatske moderne, njegovi su počeci bili vezani za intenzivno proučavanje naše povijesne arhi-tekture, što je prethodilo njegovoj kasnijoj projektantskoj afirmaciji.1

Asistentske godine — terenskA istraživanja baštine Već kao student surađivao je s prof. Mladenom Kauzlarićem na natječaju za jugoistočni ugao zagrebačkoga Gradeca, jednu od konzervator-sko-urbanistički najdelikatnijih točaka u po-vijesnom tkivu grada.2 Potom se kao student, počevši od 1953., uključio u istraživački tim prof. Andre Mohorovičića3 koji je u višemje-sečnim ljetnim sesijama pod pokroviteljstvom tadašnje Jugoslavenske akademije obilazio znanstveno netaknute terene Istre, Hrvatskog primorja i kvarnerskih otoka evidentirajući, sni-majući i analitički obrađujući nepoznate sloje-ve hrvatske graditeljske baštine, na kojima su po potrebi provodili i arheološka istraživanja.4 Ta se suradnja kontinuirano nastavila i nakon Magaševa prijama za asistenta, isprva na pro-jektantskoj katedri kod doc. Vladimira Turine (od 1956.)5, a poslije kad je prešao na Katedru za povijest arhitekture i umjetnosti kao asistent na predmetima Povijest umjetnosti i Teorija ar-hitekture (od 1961.)6, Magaš je i neposredno bio usmjeren na Mohorovičićeve teme istraživanja. To je potrajalo do njegova odlaska s Arhitek-tonskog fakulteta krajem 1966.7, nakon čega se posvetio projektantskoj praksi i drugim preoku-pacijama koje mu više nisu ostavljale vremena za terenska istraživanja baštine.8

Rezultat tog zajedničkog rada s Androm Moho-rovičićem brojne su terenske bilješke i izmjere, arhitektonske snimke i skice iscrtane Maga-ševom rukom, poslije objavljene u Mohorovi-čićevim studijama. Teško je danas pouzdano rekonstruirati crtu višegodišnjeg znanstvenog ‘itinerara’ i utvrditi na kojim je sve lokalitetima i spomenicima Magaš sudjelovao u istraživanji-ma (Sl. 1.), no u nekim publiciranim tekstovima Mohorovičić ga je izrijekom spomenuo u timu suradnika. Tako je razvidno da je sudjelovao u obradi naselja i pučke arhitekture otoka Su-ska (vjerojatno 1955., iako je objava uslijedila 1957.)9, zatim je uključen u dokumentiranje srednjovjekovne arhitekture na širem prostoru Kvarnera i Istre (1953.-1956.)10, također i u ela-boraciju specifične pojave interpolacije gotič-kih svodnih konstrukcija u romaničke objekte Istre i otoka Cresa.11 Najdugotrajniji ciklus istra-živanja Magaš je proveo na krčkoj katedrali (Sl. 2.-4.), gdje je s Mohorovičićem surađivao na nizu zahvata — od procjene statičke stabilnosti do arheoloških istraživanja sloja antičkih termi i starokršćanske bazilike u supstrukcijama kate-drale (1955.-1963.).12 Zanimljivo je da je upravo na jednoj od tih krčkih sesija nastala i prva ski-ca za antologijski Muzej revolucije u Sarajevu, o čemu sam Magaš kaže: „S Mohorovičićem sam bio na Krku, snimali smo neke stvari, poslije sje-dili na plaži, odjedanput mi je došla ideja, pitam ima li tko papira, nema, ali imali smo toalet-pa-pira i ja sam na njemu u trenutku skicirao muzej u Sarajevu za netom raspisani natječaj. Vi ne znate kada će se inspiracija pojaviti, ona dolazi iz nutrine svijesti, ona je čista kao suza...“.13

Zanimljivo je da i prvi publicirani Magašev asistentski znanstveni rad nije bio posvećen suvremenoj arhitekturi (što bi se očekivalo od

1 Žunić, 2014.b: 92 Neidhardt, 2015: 12; AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]: Prijedlog za izbor asistenta... 1956.3 Magaš je studij arhitekture na onodobnome Tehnič-kom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu upisao u jesen 1949., a diplomirao je u klasi prof. M. Kauzlarića 19.5.1955. (br. 4340). U ljeto 1953., kad započinje njego-va suradnja s prof. A. Mohorovičićem, vjerojatno je bio student odslušane 4. godine. U biografiji priloženoj uz asistentski reizbor 1965. navodi se: „... od 1953. godine sudjeluje redovito u terenskim naučno-istraživačkim ra-dovima koje vodi prof. Mohorovičić (...) Kroz čitavo spo-menuto vrijeme sudjeluje na terenskim naučno-istraži-vačkim radovima... u okviru proučavanja razvoja historij-ske arhitekture i urbanizma na našem obalnom pojasu od Istre do Dubrovnika...“. [AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]: Biografija...; slični podaci navode se u više do-kumenata uloženih u njegov asistentski personalni do-ssier]4 Žunić, 2014.b: 12; Prilikom reizbora za asistenta 1965., komisija u sastavu prof. A. Mohorovičić i prof. V. Turina u izvješću o Magaševu istraživačkom radu navodi: „Kroz čitavo navedeno vrijeme asistent Boris Magaš su-djeluje na terenskim naučno-istraživačkim radovima kao suradnik prof. A. Mohorovičića istražujući i proučavajući razvoj historijske arhitekture i urbanizma na području Hrvatske. Ove radove vrši u okviru plana naučno-istraži-vačkih radova Odjela za likovne umjetnosti Jugoslaven-ske akademije kao i Kabineta za povijest umjetnosti i teoriju arhitekture Arhitektonskog fakulteta. U tom radu postigao je zapaženi uspjeh te mu je jedna studija s toga područja primljena za štampu u Bulletinu...“. [AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]: izvješće povjerenstva od 15.11.1965.]

Sl. 1. Dubrovnik, 1957. — Magaš (lijevo) i Mohorovi-čić (u sredini) podno MinčeteFig. 1. Dubrovnik, 1957 — Magaš (left) and Mohorovi-čić (in the Middle) below Minčeta[Obiteljska fotodokumentacija Olge Magaš]

Sl. 2. Krk, 1957. — arhitektonska izmjera katedrale: Magaš čuči, Mohorovičić stoji na oltaruFig. 2. Krk, 1957 — architectural survey of the Cathedral: Magaš squatting, Mohorovičić standing on the altar[Obiteljska fotodokumentacija Olge Magaš]


afirmiranoga mladog projektanta s brojnim nagradama)14, već je to bila svojevrsna kon-zervatorsko-projektantska studija o pristupu obnovi gotičko-renesansne palače Hektoro-vić-Leporini u gradu Hvaru naslovljena Pri-log rješavanju problematike arhitektonskih zahvata unutar historijskih cjelina (1964.), prvotno objavljena u „Bulletinu JAZU“, a po-tom pretisnuta još nekoliko puta.15 Taj mu je članak poslije, kad je prijavljivao temu doktor-ske disertacije, priznat kao ekvivalent magi-starskom radu16, o čemu prosudbena komisija piše: „Predloženi rad (...) predstavlja veoma vrijedan kako teoretski tako i kreativni prilog vrlo značajnoj temi konzervacije, revitalizacije i rehabilitacije objekata historijske arhitektu-

re. Ova tema neobično aktuelna u svim po-dručjima koja su bogata kulturno-historijskim naslijeđem razumljivo je veoma zanimljiva u našoj sredini. Autor stoga u kratkim crtama iznosi mogući raspon pristupa regeneraciji historijskih arhitektonskih i ambijentalnih cjelina uz kritičku analizu konzekvenca poje-dinog pristupa. U teoretskom dijelu autor po-kazuje visoku kulturu u iznošenju tumačenja i stavova te istančan senzibilitet u valorizaciji. Tumačeći raspon u mogućem prilaženju nave-denoj temi autor iznosi primjere historijskog kontinuiranog gradjenja s maksimalnim skla-dom slojeva kao i suprotne primjere faksimi-lacije nastale pod utjecajem odredjenog htije-nja...“17 (Sl. 5.-7.).

5 Honorarni asistent na Kabinetu za projektiranje II po-staje 9.5.1956. za vježbovni kolegij Projektiranje III, a kao stalni asistent na Zavodu za projektiranje kod doc. V. Turi-ne zaposlen je 1.12.1956., s reizborom 18.12.1959. [AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]; Obad Šćitaroci, 2000: 201; neidhardt, 2015: 12]6 Na Katedru za povijest umjetnosti i arhitekture kod prof. A. Mohorovičića prešao je 9.12.1961. [AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]; Obad ŠćitarOci, 2000: 201]7 Raskid radnog odnosa na Arhitektonskom fakultetu datiran je s 15.1.1967., a neobično je što se to dogodilo baš za dekanskog mandata njegova mentora Andre Mo-horovičića [AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]8 Odlazeći u biro, Magaš nadalje gradi projektansku karijeru: od 1967. u „Interinženjeringu“ vodi projektant-sku grupu za hotelski kompleks Solaris; stručni je inže-njerski ispit položio 26.11.1969.; od 1969. vodeći je pro-jektant u „GPZ Rijeka“; od 1974. honorarni je izvanredni profesor na Tehničkom fakultetu u Rijeci za predmet Elementi, visokogradnje; od 1978. stalno je zaposlen na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, gdje je od 1980. redoviti profesor, sve do povratka na Arhitektonski fakul-tet u Zagrebu 1983. [Neidhardt, 2015: 12-13]9 Uz Mohorovičića i Magaša na Susku su „izmjere obje-kata na terenu...“ provodili još i ing.arh. Vanda Mohorovičić, stud.arh. Ljubo Perić i stud.arh. Olaf Pajalić. Predgovor zbor-niku o Susku datiran je u siječnju 1956. pa se istraživanje moglo provoditi 1955. ili ranije. [MOhOrOvičić, 1957.b: 379]10 O tome Mohorovičić piše: „Provedena analiza temelji se na detaljnom arhitektonskom snimanju i proučavanju preko 300 objekata srednjovjekovne pučke arhitekture na području Istre i Kvarnerskih otoka, koje sam provodio u razdoblju od 1950. do 1956. godine. Osjećam svojom duž-nošću sa zahvalnošću spomenuti da su mi kroz spomenuto razdoblje kod izmjere i arhitektonskog snimanja na terenu (...) pomogli predanim radom u raznim navratima mladi suradnici, tada studenti arhitekture na Tehničkom fakultetu, a sada već većim dijelom diplomirani inženjeri arhitekture Neđat Sulejmanpašić, Lala Roglić, Mira Maurer, Vanda Poić, Zvonimir Pirš, Mladen Vodička, Vojislav Ivanović, Radovan Horvat, Neda Car, Edita Sedlar, Boris Magaš, Olaf Pajalić, Ljubo Perić, Mladen Filjak i Miljenko Horvat.“ [MOhOrOvičić, 1957.a: 528, bilj. 55; MOhOrOvičić, 2004: 78]


Sl. 4. Krk, 1957. — arheološki pregled sonde: Magaš čuči u srediniFig. 4. Krk, 1957 — archaeological check up of the probe; Magaš squatting in the middle[Obiteljska fotodokumentacija Olge Magaš]

Sl. 3. Krk, 1957. — Magaš (u sredini) s Mohorovičićem (desno)Fig. 3. Krk, 1957 — Magaš (in the middle) with Moho-rovičić (right)[Obiteljska fotodokumentacija Olge Magaš]


Profesorske godine — teorijske i inter-pretativne refleksije baštine Nakon što se 1983. Boris Magaš u zvanju re-dovitog profesora vratio na Arhitektonski fa-kultet Sveučilišta u Zagrebu, preuzevši nakon Mohorovičićeva umirovljenja kapitalni kolegij Teorija arhitekture18, u svojim predavanji-ma fokusiranima na suvremenost i svjetsku arhitektonsku scenu isprva gotovo da i nije imao povijesnih ekskursa k nacionalnoj ba-štini (za razliku od prethodnika P. Knolla i A. Mohorovičića). Međutim, osobno sam se kao student19 na ispitu kod prof. Magaša osvjedo-čio o njegovu temeljitom poznavanju starohr-vatske predromanike. Kao profesor Teorije sa studentima je naime želio razgovarati i o ono-me što formalno nije predavao (ali se podra-zumijevalo da bi trebalo znati) — jednostavno zato da provjeri širinu izobrazbe i ‘specifičnu težinu’ svakoga pojedinog studenta na tom zadnjemu sinteznom ispitu prije diplome. Njegova zaokupljenost genezom starohr-vatskog sloja i ne treba čuditi, budući da se

zbog Mohorovičićevih interesa Magaš na te-renu ponajviše susretao upravo s hrvatskom ranosrednjovjekovnom baštinom položenom na supstrat kasne antike i ranoga kršćanstva (Krk, Osor, otok Cres, unutrašnjost Istre). Izvrsno poznavanje starohrvatske baštine u nekoliko je prigoda Magaša potaknulo da kri-tički i u biti nepovoljno ocijeni koncept Kova-čićeve crkve sv. Blaža (u odnosu na dobiveni projektantski zadatak) kao ‘školski primjer› nepoznavanja teorijske podloge onoga što se projektira. U simpozijskom priopćenju Teorij-ska misao Viktora Kovačića Magaš o tome piše: „...ne možemo ipak mimoići činjenicu da mu je to shvaćanje — usprkos visokim vrijed-nostima arhitektonske realizacije — u projek-tu crkve Sv. Blaža, koja je prema Amruševu zahtjevu trebala biti građena ‘u stilu starohr-vatskih vladara’, u korijenu svoje prostorno oblikovne biti ipak zatajilo. Nesporazum Bi-zanta i predromanike, starohrvatskog prostor-no-oblikovnog koncepta i njemu suvremenog stereotomskog izraza, ovdje je očito izbio.“20

11 Uz Mohorovičića na terenu su izmjere izvršili suradni-ci: ing.arh. Neđat Sulejmanpašić, ing.arh. Vanda Mohoro-vičić, ing.arh. Mladen Vodička, ing.arh. Radovan Horvat, ing.arh. Edita Sedlar, ing.arh. Boris Magaš, stud.arh. Olaf Pajalić, stud.arh. Ljubo Perić, stud.arh. Miljenko Horvat. [Mohorovičić, 1959: 531]12 Prema Mohorovičićevim datacijama u jesen 1955. ispitivana je stabilnost arkadure u lađi, u ljeto 1956. za-počela su arheološka iskapanja, kompleksna istraživanja cijelog sklopa kontinuirala su do 1963., a objava je uslije-dila 1971. [MOhOrOvičić, 1971: 19-21]. Mohorovičić navodi: „U toku dugotrajnoga rada na arheološkom iskapanju, arhitektonskoj izmjeri i naučnoj obradi čitavog materijala s područja prikazanih nalaza s autorom je surađivao dipl.inž.arh. B. Magaš, tada asistent, a danas stručni suradnik Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu...“. Surađivali su i tada studenti, danas dipl.inž.arh. - M. Horvat, M. Filjak, J. Šponar, I. Kaić, a od domaćih ljudi kancelar Biskupije I. Žic i mještanin F. Udina. [MOhOrOvičić, 1971: 34, bilj. 8]13 Žunić, 2013: 3; Žunić, 2014.b: 14; Žunić, 2015.a: 2114 Taj prvi znanstveni tekst Magaš je objavio dosta kasno, s 34. godine, o čemu Žunić primjećuje: „Pomalo neočekivano za radikalnog modernista, prilog se bavio problematikom arhitektonskih zahvata u povijesnim cje-linama...“. [Žunić, 2014.b: 12]15 MagaŠ, 1964.; MagaŠ, 1975.; MagaŠ, 2014: 34-4116 Magaš je postupak prijave teme doktorata pokre-nuo 1975., a komisija za ocjenu disertacije izvijestila je na 136. redovnoj sjednici Znanstveno nastavnog vijeća AF od 24.5.1977. da se spomenuti članak može prihvati-ti kao ekvivalent magisteriju. [AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]17 AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]; doktorat zna-nosti obranio je 15.6.1977.; za znanstvenog je savjetnika izabran 23.11.1981.18 Magaš je 29.6.1982. izabran za redovitog profesora Teorije arhitekture, no radni odnos na AF formalizirao je tek 1.4.1983. Od sljedeće 1984. godine preuzima Zgrade za turizam i slobodno vrijeme te Zgrade za kulturu; već 1983. vodi Integralni rad, a od 1985. i Diplomu. Predstoj-nik je Katedre za teoriju i povijest arhitekture 1986.-1992. Umirovljen je 30.11.1993., no predavanja je honorarno držao do 2000. Za professora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu izabran je 10.7.2001. [Obad ŠćitarOci, 2000: 62, 201; AF-APD: Boris Magaš [doss. 167(48)]19 Magaševa predavanja iz kolegija Teorija arhitekture slušao sam tijekom proljeća i jeseni 1985.20 Magaš, 2003: 15


I u svojoj velikoj knjizi Magaš se vraća istom problemu: „...umjesto da stvori vlastiti izraz starohrvatske geneze, Kovačić nam je u sre-dište Zagreba prenio transformaciju Bizanta Justinijanova vremena. Potpuni nesporazum i nemali promašaj...“.21 Takvu negativnu ocje-nu Kovačićeva prosedea bez zadrške i s teorij-skim autoritetom mogao je izreći samo Boris Magaš (a da to u struci ne bude dočekano s čuđenjem i zgražanjem), pri čemu do danas tu njegovu kritiku nitko nije demantirao, niti je s njome polemizirao (Sl. 8.).Tek je poslije, s postupnim razvojem novih nastavnih jedinica, Magaš hrvatsku povije-snu arhitekturu uveo u svoja predavanja, što kao uobličene teme u konačnici nalazimo u njegovoj kapitalnoj knjizi, inicijalno pisanoj kao udžbenik Teorije — Arhitektura, pristup arhitektonskom djelu.22

Iako se u prvoj cjelini te monografije (naslov-ljenoj Misli) autor priklonio kronološkom dis-kursu izlaganja s rasponom tema od antike do današnjeg vremena, u starijim razdobljima hrvatske se baštine ne dotiče, s iznimkom ek-skursa o Frani Petrisu u poglavlju o europskoj renesansi, gdje ovoga filozofa i teoretičara grada stavlja uz bok Serlija, Filaretea, Palladi-ja, Vasarija...23 Međutim, hrvatskoj arhitekturi 20. stoljeća Magaš je posvetio čak tri zaokru-čak tri zaokru-tri zaokru-žena poglavlja: Hrvatski trenutak u mijeni stoljeća, Međuratna situacija u Hrvatskoj i Hrvatska poslije Drugoga svjetskog rata.24

U prvoj od navedenih tema Magaš akcentira rana istraživanja hrvatskoga narodnoga gradi-teljstva krajem 19. stoljeća (Janko Holjac, Mar-

tin Pilar, August Posilović), zatim zalaganja za očuvanje naših povijesnih spomenika kroz ra-zvoj konzervatorske misli (Iso Kršnjavi i poslije Gjuro Szabo) te ističe prve teorijske traktate koji promišljaju upravo nadolazeću hrvatsku modernu (Viktor Kovačić, Milan Čalogović).

Upravo u tom poglavlju Magaš se ponovno vraća problemu Kovačićeva Sv. Blaža, gdje dokazuje da nedostatak teorijske potke u Kovačića rezultira arhitektonski neuvjerljivim projektom. U tom kontekstu Magaš iscrpno izlaže autohtone osobitosti starohrvatske arhitekture i jasno povlači crtu diferencijacije spram Kovačićevih krivo odabranih bizant-skih i ravenatskih uzora, pri čemu Magaš polemizira i sa svim dominantnim teorijama o podrijetlu i genezi starohrvatske arhitektu-re (Strzygowski, Karaman, Dyggve, Prelog), smatrajući „...da su te teze proizašle iz po-vjesničarskog, a ne graditeljskog shvaćanja arhitekture, te da su očito vezane za proble-me političkih konotacija“.25 Koliko god da je Magaševa eksplikacija o starohrvatskoj arhitekturi ‘izazvana’ Kovačićevom dvoj-benom projektantskom gestom, cijeli je taj tekst dokument iznimne Magaševe erudicije u domeni povijesnoga jer u sebi sadržava analizu povijesnih okolnosti u kojima sta-rohrvatska arhitektura nastaje (na prostoru dodira Karolinga i Bizanta!), kao i ekskurse o etničkome podrijetlu Hrvata i utjecajima au-tohtone tradicije. I izbor ilustracijskih priloga u tom poglavlju podržava okosnicu Magaše-še-va tumačenja, pa su tu predromanički spo-, pa su tu predromanički spo-menici poput Sv. Trojice u Splitu, Sv. Marije

21 Magaš, 2012: 150; Žunić, 2014.b: 2022 Magaš, 2012.23 Magaš, 2012: 63-6424 Magaš, 2012: 147-161, 197-199, 216-22225 Magaš, 2012: 151


Sl. 5. Hvar — palača Hektorović-Leporini: tlocrt rekonstrukcijeFig. 5. Hvar — Hektorović-Leporini palace: reconstruction floor plan[Magaš, 1964.]

Sl. 6. Hvar — palača Hektorović-Leporini: perspektiva atrijaFig. 6. Hvar — Hektorović-Leporini palace: atrium, perspective[Magaš, 1964.]

Sl. 7. Hvar — palača Hektorović-LeporiniFig. 7. Hvar — Hektorović-Leporini palace[Magaš, 1964.]


u Zadru, Sv. Marije u Trogiru (šesterokonhni centralni tlocrti), Sv. Križa u Ninu (križni cen-), Sv. Križa u Ninu (križni cen-tralni tlocrt), Sv. Spasa na Cetini i Sv. Mihajla kod Stona (longitudinalni tlocrti) itd.26

U poglavlju o hrvatskoj međuratnoj arhitektu-ri27, razdoblju snažne manifestacije avangar-dne moderne internacionalnog stila, Magaš izražava zadršku spram nekritičke glorifikacije svakoga imalo modernog rada28, kako kaže, „obrijanih fasada“. Stoga radije izdvaja Ko-vačićevo ‘historiziranje’ na palači Burze: “U skladu s ukupnim razvojem i neizbježnim odu-miranjem secesijske osnove svojeg odgoja, hrvatski će se arhitekti naći na izgubljenom terenu, pa će, na primjer, Viktor Kovačić, na-kon potpuno suvremene interpretacije natje-čajnog rada svoje Burze u njezinoj briljantnoj realizaciji prići primjeni klasičnoga arhitekton-skog vokabulara koristeći se adekvatnim pro-filacijama i jonskim stupovima.“29 I dok u Iblerovim 30-im godinama vidi auten-tičnu gestu vremena, njegove kasnije nekon-tekstualizirane interpolacije u povijesnom ambijentu grada Magaš s gotovo konzerva-torskim diskursom ocjenjuje promašenima: „...Iblerov ‘drvoder’ u Martićevoj ulici ne može se zbog samog imena autora uključi-ti u vrjednovanje s pozitivnim predznakom. Ponašajući se kao da nikoga oko sebe ne po-znaje, ‘drvoder’ je vidljivo uništio urbano am-bijentalne vrijednosti Kovačićeva Trga Burze, kako u mjerilu, tako i u prostorno oblikovnim korelacijama“.30 Boris Magaš će se našoj povijesnoj arhitek-turi po posljednji put publicistički vratiti u svome kasnom razdoblju, kada je za 4. sve-zak kapitalne Akademijine edicije Hrvatska i Europa napisao veliku sintezu predmoder-

nog sloja hrvatske baštine — Arhitektura XIX. stoljeća (2009.)31, oblikujući je kao maestra-lan tekst velike intelektualne širine i naglaše-ne osobne erudicije. Zanimljivo da je Magaš u taj prilog, uz slojeve klasicizma i historicizma, uključio i secesiju, iako je ona puninu reali-zacije doživjela tek u prvim desetljećima 20. stoljeća, završavajući svoju analizu pojavom Viktora Kovačića kao stvarnoga prvog nosite-lja hrvatske protomoderne.Tijekom profesorske je karijere Magaš, selek-tivan u izboru kandidata i tema, mentorirao samo nekoliko magisterija i doktorata32, a među njima baštinskom se tematikom iz-dvajaju magisteriji Marija Beusana – Prilog istraživanju dvoraca i kurija Hrvatskog za-gorja — efikasnija zaštita i turizam (1989.), Wilhellmine Vragović – Istraživanje povije-sno-prostornog razvoja Malog Lošinja... (1997.) i Nane Palinić Jerčinović – Teatro Feni-ce u Rijeci (1997.).33

Magašev senzibilitet za povijesni ambijent i njegove osobne preferencije k prostorima baštine (iako je bio kreator novoga, projek-tant modernoga) vidljiv je i u doživljajnoj va-lorizaciji koju spominje u svome posljednjem intervjuu: „Južni Zagreb nema prostora gdje bih ja želio sjediti i uživati, a stari Zagreb ima. Prema tome nešto nije u redu...“.34 Vraćanje iskonima hrvatskoga graditeljstva Magaš je istraživački manifestirao vodeći pri HAZU hrvatsku dionicu međunarodnog projekta R.E.P.S.35 (od 2004.), koji se bavio fenomenima suhozidne gradnje na Meditera-nu, odnosno temama gromača, bunja, podzi-da i terasastih vinograda te drugih arhajskih tradicijskih struktura hrvatskoga jadranskog prostora36 (Sl. 9.).

26 Magaš, 2012: 147-16127 Magaš, 2012: 197-19928 Magaš, 2012: 19829 Magaš, 2012: 19730 Magaš, 2012: 198; Žunić, 2014.b: 2131 Magaš, 2009.32 Žunić, 2014.b: 21-2233 Obad šćitarOci, 2000: 311; http://virtual.arhitekt.hr/Li-sts/Af_mr/AllItems.aspx 34 Žunić, 2013: 4; Žunić, 2015: 2335 R.E.P.S. — Réseau Europee de la Pierre Seche [IN-TERREG IIIC sid]36 Žunić, 2014.b: 22; O tome je na znanstvenom skupu posvećenom Borisu Magašu i u ovome zborniku detaljni-je izlagala → dr.sc. Aleksandra Faber.

Sl. 8. Zagreb — Crkva sv. BlažaFig. 8. Zagreb — Church of St Blaise[Magaš, 2014.]

Sl. 9. Gromače, podzidi i terasasta poljaFig. 9. Gromače, retaining walls and terraced fields[Magaš, 2014.]


Zaključak

Magaševo bavljenje hrvatskom graditelj-skom baštinom moguće je pratiti tijekom gotovo cijele njegove karijere — od stu-dentskih istraživačkih ekskurzija do po-sljednjih aktivnosti i projekata u Akademi-ji. S punim je intenzitetom trajalo prvih 14 godina njegova studentskog i asistentskog staža, kada je bio najbliži terenski suradnik prof. Andre Mohorovičića (1953.-1966.), po-tom su aktivnosti zamrle tijekom njegova intenzivnoga projektantskog razdoblja, a na teorijskoj i interpretativnoj razini s nizom relevantnih publikacija37 i dojmljivih preda-vanja Magaš će se hrvatskoj povijesnoj ar-hitekturi vratiti nakon povratka na Arhitek-tonski fakultet u svojstvu profesora Teorije (od 1983.) te u sklopu recentnih aktivnosti pri HAZU i Savjetu prostornog uređenja dr-žave.38

Iako je u većem dijelu opusa Magaš rigidni modernist pročišćene estetike i likovnoga mi-nimalizma, u kasnoj fazi koja u sebi reflektira postupke postmoderne Magaš se kao pro-jektant vraća starohrvatskim motivima, gdje kroz modificirane tlocrtne matrice višekonh-nih centralnih crkava stvara iznimnu novu sakralnu arhitekturu utemeljenu na nacio-nalnim korijenima (crkva sv. Nikole Tavelića u Rijeci (Sl. 10); kapela Srca Isusova u sklopu Psihijatrijske bolnice u Vrapču).39

Bavljenje graditeljskom baštinom nije domi-nantna tema Magaševa opusa, no svakako je važna kao autentično znanstveno iskustvo, a i kao identitetska potka njegovih promi-šljanja o nacionalnoj arhitekturi koja su ga formatirala kao intelektualca i umjetnika re-nesansnog formata, vjerojatno posljednjega među velikim profesorima arhitekture na za-grebačkoj školi.40


37 Žunić, 2015.b38 U sklopu Savjeta Magaš se u timskome djelovanju istaknuo razradom kriterija vrsnoće građenja u funkciji zaštite identiteta hrvatskog prostora i baštine.39 Opširnije u prilozima → prof. N. Fabijanića i dr. sc. Z. Sokol Gojnik, u ovome zborniku.40 Žunić, 2014.a; Žunić, 2015.a

Sl. 10. Rijeka — Crkva sv. Nikole Tavelića: tlocrt inspiriran starohrvatskim višekonhnim crkvama Fig. 10. Rijeka — Church of St Nikola Tavelić: plan inspired by early Croatian churches with multiple niches[Magaš, 2014.]


Literatura1. Magaš, b. (1964.), Prilog rješavanju problema-

tike arhitektonskih zahvata unutar histori-jskih cjelina, “Bulletin Zavoda za likovne um-jetnosti JAZU“, XII (3): 44-49 [+ 4 pril.], Zagreb

2. Magaš, b. (1975.), Prilog rješavanju problema-tike arhitektonskih zahvata unutar histori-jskih cjelina, “Arhitektura“, XVIII (154): 62-65, Zagreb [pretisak]

3. Magaš, b. (1994.), Putevi vlastitosti u arhitek-tonskoj teorijskoj misli na prijelazu stoljeća, „Bulletin Razreda za likovne umjetnosti HAZU“, XLII (1 /60/): 25-34, Zagreb

4. Magaš, b. (2003.), Teorijska misao Viktora Ko-vačića, u: Arhitekt Viktor Kovačić, život i djelo [zbornik znanstvenog skupa]: 13-18, HAZU-HMA, Zagreb

5. Magaš, b. (2009.), Arhitektura XIX. stoljeća, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjet-nost. Sv. IV. Moderna hrvatska kultura od preporoda do moderne (XIX. stoljeće) (ur. JeŽić, M.): 473-510, HAZU, ŠK, Zagreb

6. Magaš, b. (2012.), Arhitektura, pristup arhitek-tonskom djelu, ŠK, Zagreb

7. Magaš, b. (2014.), Prilog rješavanju problema-tike arhitektonskih zahvata unutar historij-skih cjelina, u: Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi (izabrao i ur. Žunić, a.): 34-41, HAZU-HMA, AF, UPI-2m Plus, Zagreb [pretisak]

8. Mohorovičić, a. (1957.a), Problem tipološke klasifikacije objekata srednjovjekovne arhi-tekture na području Istre i Kvarnera, “Ljetopis Jugoslavenske akademije“, 62 (za 1955.): 486-536 [+ pril.], Zagreb

9. Mohorovičić, a. (1957.b), Razvoj nastamba i naselja (Geneza pučkih arhitektonskih kreaci-ja analizirana na podlozi razvoja historijskog slijeda etničkih slojeva Iliri-Slaveni), u: Otok Susak (ur. Mirković, M.): 349-380, JAZU [Djela JAZU, k. 49], Zagreb

10. Mohorovičić, a. (1959.), Prikaz primjene speci-fične interpolacije gotičke konstrukcije svoda u romaničke objekte na području Istre i otoka Cresa, “Ljetopis Jugoslavenske akademije“, 63 (za 1956.): 509-531 [+ pril.], Zagreb

11. Mohorovičić, a. (1971.), Novootkriveni nalazi antičkih terma, oratorija i starokršćanske ba-zilike u gradu Krku, “Rad JAZU“, 360: 19-34 [+ pril.], Zagreb

12. Mohorovičić, a. (2004.), Problem tipološke kla-sifikacije objekata srednjovjekovne arhitek-ture na području Istre i Kvarnera, u: Andre Mohorovičić. Istarski limes, II, Žminj: Čakavski sabor [Istra kroz stoljeća, kolo XI./knj. 62]: 9-89 [pretisak]

Biografija

Dr.sc. Zlatko karač, mag.ing.arh., docent je na Ka-tedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Sve-učilišta u Zagrebu i znanstveni savjetnik. Osim na Arhitektonskom, nastavnik je i na Filozofskom fa-kultetu, a prije je predavao i na Građevinskom te Šumarskom fakultetu. Prodekan je za znanost AF, član Senata i VTP-a Sveučilišta u Zagrebu. Bavi se poviješću hrvatske arhitekture i urbanizma te za-štitom graditeljskog naslijeđa, osobito kroz pro-storne i urbanističke planove. Objavio je brojne znanstvene i stručne radove; glavni je i odgovorni urednik znanstvenog časopisa „Prostor“; dobitnik je godišnje Državne nagrade za znanost 2012.

13. MutnJaković, a. (2015.), Akademik Boris Ma-gaš... [govor na komemoraciji 2.12.2014. u HAZU], u: Boris Magaš 1930.-2013. Spomenica preminulim akademicima, sv. 200 [ur. MutnJa-ković, a.]: 17-20, HAZU — Razred za likovne umjetnosti, Zagreb

14. neidhardt, v. (2015.), Slijedeći vlastitu istinu... [govor na komemoraciji 2.12.2014. U HAZU], u: Boris Magaš 1930.-2013. Spomenica preminu-lim akademicima, sv. 200 [ur. MutnJaković, a.]: 11-15, HAZU — Razred za likovne umjetnosti, Zagreb

15. obad šćitaroci, M. [ur.] (2000.), Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, 1919./1920. — 1999./2000. Osamdeset godina izobrazbe arhitekata u Hrvatskoj, AF, Zagreb

16. Žunić, a. (2013.), Naša politika o arhitekturi nema pojma. Razgovor: Boris Magaš, arhi-tekt, “Vijenac“, XXI (512): 3-4, Zagreb

17. Žunić, a. (2014.a), Arhitekt renesansne širine. Uz prvu godišnjicu smrti akademika Borisa Magaša..., “Vijenac“, XXII (539): 24, Zagreb

18. Žunić, a. (2014.b), Teorijski, znanstveni i pu-blicistički opus akademika Borisa Magaša. Razvoj arhitektonske misli, u: Boris Magaš. Misli o arhitekturi. Izabrani tekstovi [odabrao i ur. Žunić, a.]: 8-22, HAZU — HMA, AF, UPI-2m Plus, Zagreb [pretisak]

19. Žunić, a. (2015.a), [Kon]tekst arhitekture, UPI-2m Plus, Zagreb

20. Žunić, a. (2015.b), Bibliografija, u: Boris Magaš 1930.-2013. Spomenica preminulim akademi-cima, sv. 200 [ur. MutnJaković, a.]: 33-38, HAZU — Razred za likovne umjetnosti, Zagreb

Dokumentacija— AF-APD: ad Boris Magaš [doss. 167(48)] —

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu — Arhiva personalnih dosjea

— Obiteljska fotodokumentacija Olge Magaš

SkraćeniceAF — Arhitektonski fakultet Sveučilišta u ZagrebuHAZU — Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiHMA — Hrvatski muzej arhitektureJAZU — Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnostiŠK — Školska knjiga

Documents

Hrvatska graditeljska baština u opusu arhitekta Borisa ... · Elementi, visokogradnje; od 1978. stalno je zaposlen na Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, gdje je od 1980