HRVATSKI JEZIK-

  • View
    86

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

HRVATSKI JEZIK-. MOTIVI STABALA U DJELIMA ZAVIAJNIH PISACA-projekt Comenius Pripremili uenici osmih razreda s uiteljicom Kristinom Skoko. - PowerPoint PPT Presentation

Transcript

HRVATSKI JEZIK-

HRVATSKI JEZIK-MOTIVI STABALA U DJELIMA ZAVIAJNIH PISACA-projekt ComeniusPripremili uenici osmih razreda s uiteljicom Kristinom Skoko

U sklopu projekta Comenius More trees? Yes, please! odluili smo istraiti koliko se razliita stabla spominju u djelima hrvatskih pisaca, posebice zaviajnih. U istraivakom radu sudjelovali su uenici osmih razreda, svaki je uenik( koji je elio sudjelovati u projektu) dobio jednog zaviajnog pisca iz kojeg je zadatak bio izdvojiti reenice ili stihove s motivima stabala. Cilj je uenike potaknuti na itanje, upoznavanje sa zaviajnim piscima i produbljivanje ekoloke tematike vezane uz projekt.

Antun Gustav Mato roen je u Frankfurtu 1873.godine,a umro je u Zagrebu 1914.g. Bio je pjesnik,novelist,kritiar,putopisac. Gimnaziju i glazbenu kolu polazio je u Zagrebu,a Vojni veterinarski institut u Beu,ali je studij nakon jednog semestra napustio.Kao vojni bjegunac ivio je u Beogradu, enevi i Parizu.Za ivota je objavio tri zbirke novela i pripovjesti: Iverje,Novo iverje,Umorne prie. Pisao je eseje i putopise sabrane u zbirkama: Ogledi,Vidici i Putovi,Nai ljudi i krajevi

Antun Gustav MatoPripremila: Lara Kaderabek, 8.cA.G.Mato,Jesenje vee-sonet

Iz mokrih njiva magle skrivajuKuice i toranj; sunce u ranamaMre i motri kako mrke bivajuVrbe,crnei se crnim vranama.'

''Samo grdi jablanLisjem suhijemape o ivotu mrohom gluhjem,Kao da je samac usred svemira.

Ferije,A.G.Mato

''tresu se bor i jela tanka,naviajui joj struk tanan

''I otila kroz borove i jele Ide drhtaj,struja kao to je lijepa naa Anka'

Na desnom Tibetu Mato promatra i osjea: ''Sanjivi,siti mir na grane zimzelenih hrastova,na lovorje oko tihog ljetnikovca to u divnom zelenilu slua tihu muziku vremena''

Josip Kozaracivio je u Vinkovcima gdje je i roen 18. oujka 1858. Hrvatski je novelist, romanopisac, pjesnik, polemiar, diplomirani inenjer umarstva te jedan od najpoznatijih hrvatskih umara. Osnovnu kolu zavrio je uVinkovcima, te je pohaao gimnaziju. Nakon toga upisao je fakultet umarstva u Beu koji je diplomirao 1879. godine na Viskoj koli za kulturu tla kao najbolji student na svojoj godini.. Prije fakulteta ivio je dosta slobodan i neobuzdan ivot. Puno je vremena provodio u prirodi, jednostavno promatrajui ivot koji se odvijao oko njega. Svoje je spisateljske sposobnosti razvio piui poezije, a kasnije je svoj talent pronaao u pisanju proze. Nakon to mu je otac preminuo, Kozarac je ostao ivjeti sa svojom majkom. Kao jedan od boljih umarskih strunjaka radio je na mnogim mjestima kao to su Vrbanja, Nijemci, upanjai mnogim drugim.Od1896. do 1898.godine bio je jedan od urednika, tada poznatog umarskog lista. Dok je bio u svojoj struci, najvanije to je uinio bilo je slubovanje u Lipovljanima od 1885. do 1895. godine, tada je posjekao i pomladio tisue hektara uma hrasta lunjaka koje danas, njemu u ast nose upravo njegovo ime. Bio je poznat i po raspravama vezanih za ume, koje su bile poznate ak i mnogim strunjacima iz Zapadne Europe i Rusije. Nakon to je ispunio sva oekivanja u svom poslu i time doprinio razvoju hrvatskog umarstva, Kozarac se povukao i vie posvetio razvijanju svojih drugih talenata i spisateljskom ivotu to je pokazao i mnogim svojim djelima koja su i danas rado itana. Umro je 21. kolovoza 1906. u Koprivnici.

Josip KozaracPripremile: Karla Kelava(8.a) i Marijana Zovak (8.b)Tko je jedanput bio u toj naoj drevnoj umi s onim divnim stabarjem, spravnim, istim i visokim kao da je saliveno, taj je ne moe nikada zaboraviti.

Tu se diu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama koje teku du cijelog, dvadeset metara visokog debla sa snanom irokom kronjom kojano ga je okrunila kao stasitog junaka kuma.

Gdje je tlo malo vlanije, tu se podigao viti, svijetli jasen s bijelom, sitno izvezenom korom, poneto vijugavog stabla komu je na vriki sjela prozirna kronja poput vela na licu krasotice.

... no kad brijest pade, vidjesmo da je drugaije bilo. Vrika brijesta...

Slavonac ljubi tu svoju hrastovu umu nadasve; on je u njoj kao u svojoj kui, njemu nema vee slasti nego s marvom bezbrino basati ispod sjenovitog hraa...

On je postao kukavac i siromah otkako mu zabranie i zatvorie umu: jer ona mu je svojom paom odgajala volove, svojim irom hranila krmke, svojim lijesom dizala kue i ograde, svojom ikom kitila djevojke zlatom i svilom, ona kao ogroman tit uvala mu je usjeve od bure i sjevera...

Turopoljce kako dvojica po dvojica putuju umom i procjenjuju urod ira. Dok je bilo svuda poneto hrasove ume, imao je ir samo lokalnu crijednost, no otkad su manji posjednici svoje ume isjekli, skoio je i hrastov lijes i ir visoko u cijeni.

SLAVONSKA UMAIverje, granje, trupci, klade, panjevi sve jedno preko drugoga kao izmrcvareno tijelo!

Poam od ezdesetogodinje dobi, koliko li je ona dosad ira i ike donijela, koliko zgrada bodigla i brodova sagradila...

Tko bi izbrojio sve tvorniare koji trae hrastovo drvo!

...trai ga napokon covjek smrtnik da u tvrdom hrastovu lijesu spremi zadnje opoivalite milom pokojniku...

Zato kad proem tom drvenom hrastovom umom, svaki put mi oivi tisuu uvarstava i misli to li se je svata dogodilo u njoj za tih dvjesta godina!

Kad jednog dana oko podne uzesmo zadnji, 10.665. hrast, onda radnik istesa na tom zadnjem kri, a mi zapjevasmo >>Slava Bogu na visinah