Hrvatski jezik 2013

  • View
    109

  • Download
    2

Embed Size (px)

DESCRIPTION

hrvatski jezik

Transcript

  • Izdava kolska knjiga, d.d. Zagreb, Masarykova 28

    Za izdavaa dr. sc. Ante uul

    Urednica mr. sc. Anuka Naki

    Recenzenti akademik Stjepan Damjanovi akademik August Kovaec

    Fotografija na naslovnici Ratko Mavar

    KOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2013. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati bez nakladnikova pismenog doputenja.

    Objavljivanje ove knjige potpomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

    Radoslav Katii

    HRVATSKI JEZIK

    kolska knjiga Zagreb, 20l 3.

  • Sadraj

    Predgovor 7

    Pristup 9

    Mjesni govori Hrvata 15

    Jezik pismenosti 33

    Poetci hrvatskoga knjievnog jezika 47

    Hrvatski knjievni jezik 59 u uznapredovalom srednjem vijeku

    Doba velikih prijeloma u 16. stoljeu 73

    Novi poetak 105

    Prosvjetiteljstvo 135

    Narodni preporod 163

    Suoavanje s novim srpskim jezinim standardom 193

    Puna standardnost na uzburkanoj plovidbi 213

    Hrvatski jezik 243

    Zaglavak 257

    Izbor iz bibliografije 259

    Indeks 263

  • 7

    Predgovor

    Nikada nisam pomiljao da u napisati takvu knjigu. Uvijek sam smatrao da su drugi pozvaniji za to. No kada mi je prije nekih godinu i pol predsjednik Uprave kolske knjige gospodin Ante uul predloio da za njegovu nakladu napiem knjigu o hrvatskom jeziku, odmah sam pristao. Uinilo mi se da je to rad koji dobro pristaje mojoj starosti, a shvatio sam i to da sam tijekom ivota kao istraiva i kao nastavnik skupio znanja i ideja koji me osposobljuju da ovako u nevezanu obliku mogu iznijeti poneto to e pomoi dionicima hrvatske kulture, ne samo jezikoslovcima od struke, da se podboe u svakodnevnom hrvanju s hrvatskim jeZikom i oko njega. Valja izgraditi dobro utemeljenu kulturnu i jezinu samosvijest. Svatko za sebe mora razumjeti o em se tu zapravo radi. Samo tako moemo konano stati na vlastite noge.

    Ova knjiga nije znanstvena literatura u tom smislu to ne citira i ne dokumentira. Samo gdjekad ilustrira. Razlaganje je u njoj vie kao u razgovoru uz au vina, a nije strogo predavanje s katedre. Uvodi itatelja u razmiljanja, a ne u struku. Nitko itajui ju ne apsolvira studij. Ali ta knjiga jest znanstvena po tome to je razmiljanje i izlaganje u njoj voeno strogo dosljedno, to se u svemu do samoga ruba snaga pazilo na suvislost i hijerahiju tvrdnja, to su sve injenice znanstveno utvrene i znanstveno provjerene. Iza svega stoji mjerodavna znanstvena literatura, ako se u pojedinostima i ne navodi. Tako ta knjiga moe biti ugodno drutvo, oputen razgovor i pouzdan vodi svima kojima je kao i njezinu autoru stalo do hrvatskoga jezika.

    Zahvaljujem dakle gospodinu Anti uulu na zamisli i poticaju, na stalnom bodrenju pri svakom susretu, koji su mi svi ostali u dragoj uspomeni. Zahvaljujem u davnoj povezanosti i Anuki Naki kojoj ova knjiga kao urednici duguje mnogo i s kojom je bilo krasno suraivati, zahvaljujem i svima koji su se brinuli oko grafikog ureivanja i prezentacije, te oko korekture ove knjige. Neka joj je sretan put u italake ruke!

    U studenom 2012. Radoslav Katii

  • F

    9

    Pristup

    Hrvatski jezik predmet je o kojem je doista trebalo napisati knjigu. Nama koji smo roeni u njega, koji smo s njime i u njem rasli, kOji ivimo s njim i njime, a i svima drugima kojima je ivot neraskidivo povezan s tim jezikom, nama je svima on neposredna ivotna danost, iva zbilja, a kada smo spontani i oputeni znamo, i oduvijek smo znali, kako mu je ime. Zovemo ga hrvatski jezik. Upravo tako. Sve drugo je nametnuto i teko se podnosi. hu, to treba jasno rei, zapravo nema ba nikakva problema.

    Mi hrvatski jezik poznajemo, svaki govori njime kako ve govori, a pie kako je nauio pisati, i mi ga prepoznajemo kada tko drugi govori ili pie njime. Prepoznajemo ga kao svoj hrvatski jezik i kada se govori njime na kajkavsku, i kada se govori na akavsku, a prepoznajemo ga i kad se govori na tokavsku, jednim od narjeja kOjima govore Hrvati. Prepoznajemo hrvatski jezik i u razgovornoj porabi karakteristinoj za regije oko pojedinih naih najznatnijih gradova. Prepoznajemo ga u knjievnoj umjetnosti, ako za nju imamo bar malo afiniteta, u svoj raznolikosti njegovih izraajnih registara. Prepoznajemo ga napokon i u standardnoj porabi na razliitim stupnjevima naobrazbe i u svoj raznolikosti njegovih funkcionalnih stilova. Prepoznajemo tako hrvatski jezik, a prepoznajemo isto tako kad netko ne govori hrvatski, prepoznajemo to i onda kad je jezik kojim se izraava vrlo slian i srodan hrvatskomu, i kad ga bez veih tekoa razumijemo. Hrvatski nam je jezik time neto posebno, neto nae, neto izdvojeno od svega drugoga, izdvojeno od onoga to nae nije, to prepoznajemo da nije hrvatski jezik.

    Hrvatski jezik nam je neposredan doivljaj. Na temelju iskustva steena s njm on nam je prepoznatljiv, prepoznatljiv u svoj svojoj slojevitoj raznolikosti. Po svem tome stvari su nam potpuno jasne i nemamo s time nikakvih tekoa. Ali tekoe nastaju nefaljeno kada s tom jednostavnom i ivotnom istinom izaemo iz svojega kruga, iz irokoga kruga onih koji to doivljavaju jednako, onako kako je gore upravo opisano. Ide to dotle da nailazimo na sugovornike koji tvrde da hrvatskoga jezika i nema, da mi zapravo govorimo nekim drugim jezikom, a ne, kako sami krivo mislimo, hrvatskim. Da tu izmiljamo neto, najblae reeno, nerazumno. Smatraju da nas stoga treba staviti kao pod neko starateljstvo. I od kada

  • 10 Rados lav Kat i i H rvatsk i jez i k

    se u meunarodnom jezikoslovIju govori o jezicima u ovim naim predjelima uvelike nas i stavljaju pod takvo starateljstvo. Od toga smo stalno pomalo razdraeni.

    A i meu onima kOji ive s hrvatskim jezikom, kojih je izraajni svijet nezamisliv bez njegove prisutnosti, a nisu Hrvati, mnogi imaju tekoa posve se poistovjetiti s njim. To dakako vrijedi osobito za Srbe u Hrvatskoj koji svoj jezik zovu srpskim i tako ga doivljavaju, a na je hrvatski jezik ipak vrsto ugraen i u njihovu izraajnost. A vrijedi to u velikoj mjeri i za muslimane Bonjake u kOjima je hrvatski jezik snano prisutan, ali su vrlo vrsti u tome da mu se sasvim ne preputaju. U tom se okruju muti bistrina kad bezbrino i spontano, sasvim u skladu s naim doivljavanjem, govorimo o naem hrvatskom jeziku.

    Kako su sve to pitanja vezana uz doivljaje, pa je sve to natopljeno jakim osjeajima i uvelike subjektivno, oni koji nam se postavljaju kao staratelj i pozivaju se na injenice i ele nas suoiti s njima. I tu im valja dati za pravo. Samo oslanjajui se na injenice moemo razbistriti sve to nam je oko hrvatskoga jezika zamueno i smiriti ono to nas oko njega uznemiruje. Takvo bistrenje i smirivanje blagodatno je i nama je nuno potrebno, to vie to nam staratelj i nikako ne daju da se sa svojim hrvatskim jezikom smirimo. Stalno eljeznom nepopustljivou podbadaju nemir. Neprihvatljivo im je da mirno ivimo sa svojim hrvatskim jezikom. Zato je, kako je ovdje reeno na poetku, trebalo napisati ovu knjigu. Da se smireno lista i ita u trenutcima sabranosti, trenutcima iupanim od zahtjeva svakodnevice i njezinih zadataka.

    to jest, jest, a to nije, nije! Tako treba pristupati pitanjima koja nas ovdje zaokupljaju. Strogo se drati injenica, sve razjanjavati onako kako doista jest, a pri tome ne dopustiti staratelj ima da oni odabiru i zadaju nam injenice po svojem izboru. Valja ih uzimati u obzir sve. I nisu injenice manje injenice ako nisu neki vanjski predmeti, nego su unutranji doivljaji i osjeaji. Na doivljaj hrvatskoga jezika i osjeajne reakcije vezane uza nj jesu injenica, i to injenica za pitanje koje nas ovdje zaokuplja temeljna. Od nje stoga valja polaziti. Sve druge stavljati u primjeren odnos s njom. Nai staratelji upravo to ne ine. Mi ih zato otklanjamo, a oni nam uzvraaju da smo iracionalni nacionalisti. Tako, naravno, nema razgovora.

    Potrebno je odluno odgurnuti frustracije koje nastaju i zgunjuju se u takvu ozraju. Oputeno i smireno gledati i vidjeti kako i to je zapravo sa svim tim. Od toga emo shvatiti gdje smo i to je zapravo s nama i

    -

    Pr i s tup I I

    razvedrit e nam se natmuena obzorja. No nije ba lako prekroiti ono puta to vodi dotle. Nije lako jer za to treba sigurno razlikovati vie toga to nas, kako je danas, nitko i ne ui razlikovati. A u posljednjim desetljeima, kad se ve dosta toga poelo nalaziti i razjanjavati, nita od toga nije uvedeno meu ono znanje koje svaki od nas mora nauiti. Ostale su to uene finese rasprene po vie manje ekskluzivnim publikacijama. ak ni kvalificirani strunjaci ne osjeaju se obvezanima usvojiti to i dosljedno primjenjivati. Zato je tako, ja to ne znam rei, znam samo da tako jest jer vidim da je tako.

    Velika je povijesna nepravda da narod kakav su Hrvati, narod koji je jedva jedvice u povijesnim olujinama sauvao ivu glavu, narod koji tek to nije satrt: u sudaranju triju velikih sila: Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanlijskoga Carstva, i poto je preivio, jo klecavih koljena stao na pozornicu modernoga doba kao jedan meu europskim narodima, to takav narod mora sad primjenjivati najsuptilnije jezikoslovne teoretske pristupe, pa ih ak i sam mora razvijati i s njima se potvrivati u meunarodnom jezikoslovIju, da bi mogao valjano razmiljati, a to znai suvislo govoriti, o svojem jeziku: o jednom od najvanijih svojih pitanja.

    Nitko od drugih, nitko od razvijenijih i povoljnije smjetenih, ne e za nas razvijati te spoznajne pristupe jer oni i bez toga mogu na za njih zadovoljavajui nain govoriti o svojim jezicima. Ne trebaju tako razvijene teorije. Da bismo onaj temeljni doivljaj svojega jezika mogli jasno artikulirati, artikulirati tako da i nama samima bude potpuno razumljiV i da ga moemo izraziti drugima, izraziti tako da nas ne mogu dobro samo obrisati, nego da ih, s potrebnom upornosti, obvezujemo da nas bar ponu razumij