Hrvatski Povijesni Portal 2011

7/27/2019 Hrvatski Povijesni Portal 2011

http://slidepdf.com/reader/full/hrvatski-povijesni-portal-2011 1/63

h p phrvatski povijesni portal - croatian historical portal

issn 1846-4432

www.povijest.net

i z bor t e k s to v a

i z 2011.go d i n e



Hrvatski povijesni portal

2

IMPRESUM

Hrvatski povijesni portalISSN 1846-4432

POSEBNO IZDANJEBroj 5/ Godište I

23. kolovoz 2013.

Elektronički časopis za povijest i srodneznanosti izlazi od 26. siječnja 2006. na

adresi www.povijest.net

Izdavač:Inter nos

Obrt za računalnu djelatnostvl. Miljenko Hajdarović

Dr. Ive Kečkeša 1640323 Prelog

Urednik:Miljenko Hajdarović, mag.hist.

[email protected]

Suradnici:mr. Damir Pintarić

Sven VukušićMato Bošnjak, prof.

Vlatko Smiljanić

Dinko Odak, dipl. politologMarin Karabatić, prof.

Milivoj Dretar, prof.

Izlazi mjesečno.

Autori tekstova sami brinu ogramatičkoj ispravnosti istih.

Za oglašavanje u Hrvatskompovijesnom portalu obratite se na

e-mail

[email protected]

Uredničko piskaralo

Što skrivamo u ovom brojuHPP-a?Iz godine 2011. odabrano je nekoliko tek-stova iz raznih razdoblja svjetske i hrvat-

ske povijesti. Bilo ih je znatno više, ali ihradi prostora ne možemo sve uključiti uovaj broj.

Za početak ćemo malo pojasniti pozadi-nu često citiranog govora koji se pripisujepoglavici Seattle.

Zatim slijedi opširniji tekst koji dam dajepovijesni i teološki uvid u vrijeme kada jeMartin Luther odlučio prekinuti nečasneradnje unutar Katoličke crkve.

U feljtonu “Bog i Hrvati” imamo pregledpravaških aktivnosti u drugoj polovici 19.stoljeća.

Slijedi upoznavanje sa von Sandersomkoji je kao njemački general za vrijemePrvog svjetskog rata doživio vrhunac ka-rijere u ulozi posebnog savjetnika i refor-matora vojske Osmanskog Carstva.

U ovom broju imate priliku upoznati sla-

bo poznatu hrvatsku političarku MaruMatočec. Dodatnu čar članku daje činje-

nica da je autor članka virovitički gimna-zijalac koji je u vrijeme nastanka člankaimao samo 16 godina.

Dinko Odak, naš stručnjak za Drugi svjet-ski rat, u feljtonu “Slomljena Osovina”pojašnjava kako je kapitulacija Italijeutjecala na narodnooslobodilački pokretu Dalmaciji.

Slijedi duo pack članaka Mate Bošnja-

ka. U prvom opisuje hrvatsko-slovačkesportske odnose za vrijeme Drugog svjet-skog rata, a u drugom donosi zanimljivosto posevnoj vojnoj jedinici koja je tražilaumjetnine koje su nacisti oteli. Isti autor

će uskoro objaviti još jednu novu povije-sno-sportsku zanimljivost.

Kolega Karabatić je prije dvije godine

napisao članak o razvoju islamskom mili-tarizma koji će vam donekle pojasniti ko-rijene sadašnjeg nemirnog stanja u tomdijelu svijeta.

Posljednja tema bi trebala biti nekakoljetna, pa sam se za rashlađenje od ovesparine odlučio za članak o posljednjemotkrivenom kontinentu Antarktici.

Što slijedi?Kao što sam već najvljivao u ovim ljetnim

posebnim izdanjima slijedi nova sezonaobjavljivanja (pretežno) novih materijala.Materijali se već vrijedno prikupljaju i ugodištu 2013./2014. nas čekaju brojnezanimljive teme. Ponavljam izbor temabrojeva:• rujan 2013. – Hrvatska povijest• listopad 2013. – Nastava povijesti• studeni 2013. – Koreja –

zaboravljeni rat• prosinac 2013. – Ljudske greške• siječanj 2014. – Holokaust i ljudska

prava• veljača 2014. – Glazba i povijest• ožujak 2014. – Žene u povijesti• travanj 2014. – Američki građanski

rat• svibanj 2014. – Regionalna povijest• lipanj 2014. – 100 godina od Velikog

rataSvaki tematski broj će imati svog gostu- jećeg urednika koji se u većoj mjeri bavidotičnom temom.

Ukoliko ste zainteresirani za surad-

nju i pisanje novih članka javite sesa prijedlozima na e-mail adresu:[email protected]živajte u čitanju i učenju novih povije-

snih činjenica!



Broj 4 / Godište I

3

Black Hawk Down: A Story of ModernWar Mark BowdenKindle cijena: $10.69 (oko 60 kuna)Link: http://goo.gl/m5OYIV

Kindle Fire HD-Tablet Cijena: EUR 199,00

Link: http://goo.gl/hwCtxP

Monuments MenRobert M. EdselCijena meki uvez: $10.09 (oko 57 kuna)Link: http://goo.gl/WZ1bsT

Endurance: Shackleton’s IncredibleVoyageAlfred LansingCijena meki uvez: $10.86 (oko 59 kuna)Link: http://goo.gl/X2KxQN

The Picture of Dorian Gray Oscar WildeKindle cijena: $3.74 (oko 28 kuna)Link: http://goo.gl/3TDN7P

Lonely Planet CroatiaKindle cijena: $17.99 (oko135 kuna)Link: http://goo.gl/LWQH88




4

Pismo (govor) indijanskog poglavice Seattlea

Napisao: Miljenko Hajdarović, mag.hist. | Objavljeno: 22.1.2011. | Link: http://goo.gl/3T450N

Pismo (govor) indijanskog poglavice Seattlea iz 1854. godine,upućeno američkome predsjedniku u Washington kao odgovor

na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju:

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješ č ana obala, svaka magla u tamnoj šumi,svaki kukac, sveti su u pam ć enju i iskustvu moga naroda.Sokovi koji kolaju kroz drve ć e nose sje ć anje na crvenoga č ovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga ro đ enja kada odu u šetnju me đ u zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog č ovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvije ć e naše su sestre, jelen,konj, veliki orao, svi oni su naša bra ć a. Stjenoviti vrhunci,so č ni pašnjaci, toplina tijela ponija i č ovjek – svi pripadaju istoj obitelji.

Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi

kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da ć e nam sa č uvati mjesto tako da ć emo mi sami mo ć i živjeti udobno. On ć e nam biti otac i mi ć emo biti njegova djeca. Mi ć emo razmatrati vašu ponudu da kupite

našu zemlju. Ali to ne ć e biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što te č e brzacima i rijekama nije samo

voda, ve ć i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate u č iti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera pri č a doga đ aje i sje ć anja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša bra ć a, one nam utažuju že đ . Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i u č iti našu djecu da su rijeke naša bra ć a, i vaša,i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.

Mi znamo da bijeli č ovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji do đ e no ć u i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kre ć e dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu ra đ a zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti,oplja č kati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat ć e zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš na č in je druga č iji nego vaš. Izgled vaših gradova boli o č i crvenog č ovjeka. A možda je to jer crveni č ovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog č ovjeka. Nema mjesta da se č uje otvaranje

O plemenu Duwamish pri č a njihov znak u obliku kita. Kit predstavlja Duwamish narod koji je orijentiran na more. Orao (na gornjoj peraji) pred-stavlja gospodara neba kojeg pleme poštuje. Gavran (na prsnoj peraji) predstavlja znanje i uč enje plemena. Stražnji oval predstavlja dolazak bijelaca, a oval na oku predstavlja Duwamishč ovjeka. Oko gavrana predstavlja kako su Duwamishi prve dvije godine hranili i pomagali bijelce po njihovom dolasku u Puget Sound. Poduč ili su bijelog č ovjeka kako živjeti samoodrživo.



Broj 4 / Godište I

5

listova u prolje ć e ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako č ovjek ne može č uti usamljeni krik kozoroga ili no ć nu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni č ovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem mo č vare kao i sam miris vjetra o č iš ć en podnevnom kišom ili namirisan borovinom.

Zrak je skupocjen za crvenog č ovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – životinja, drvo, č ovjek. Bijeli č ovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao č ovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah tako đ er ć e prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je č uvati kao svetinju, kao mjesto gdje ć e i bijeli č ovjek mo ć i do ć i da okusi vjetar što je zasla đ en mirisom poljskog cvije ć a.

Tako ć emo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlu č imo da prihvatimo, postavit ć u jedan uvjet: bijeli č ovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj bra ć i.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi na č in. Vidio sam tisu ć e raspadaju ć ih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli č ovjek ustrijelivši ih iz prolaze ć eg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dime ć i željezni konj može biti važniji nego

bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je č ovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, č ovjek ć e umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo ć e se dogoditi i č ovjeku. Sve stvari su povezane.

Morate nau č iti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. U č ite vašu djecu kao što č inimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god sna đ e nju sna ć i ć e i sinove zemlje. Ako č ovjek pljuje na tlo

pljuje na sebe samoga.

To mi znamo: zemlja ne pripada č ovjeku; č ovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.

Što god sna đ e zemlju sna ć i ć e i sinove zemlje. Č ovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god č ini tkanju č ini i sebi samome.

Č ak i bijeli č ovjek, č iji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedni č ke sudbine. Mi možemo biti bra ć a poslije svega. Vidjet ć emo. Jednu stvar znamo, koju ć e bijeli č ovjek jednog dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što

želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog č ovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga č ovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli tako đ er trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne no ć i ugušit ć ete se u vlastitom sme ć u.

Ali u vašoj propasti svijetlit ć ete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim č ovjekom.Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad ć e svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljaju ć om žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i po č etak borbe za preživljavanje.

Stvarnost ili mit Čitajući gornji tekst lako se zamisliti o dubokoumnosti misliindijanskog poglavice i o tome kako su njegove riječi napisaneprije više od 150 godina svevremenske. No, ukoliko pokušatepronaći izvorni tekst tog pisma naći ćete na nepremostivezapreke u njegovom pronalaženju. Jerry L. Clark, djelatnikameričke nacionalne arhive (United States National Archivesand Records Administration), napisao je 1985. godine umagazinu “Prologue” članak pod nazivom “Thus Spoke Chief

Jedina fotografija poglavice Seattlea iz 1864. godine




6

Seattle: The Story of An Undocumented Speech“. U članku jehistoriografski detaljno pojasnio sve znane činjenice vezane uzgornji tekst. Na to su ga potaknuli brojni zahtjevi za izvornimtekstom pisma ili govora koji im svake godine stižu.

Pismo koje je navodno 1855. upućeno predsjedniku Pierceumoralo je u to vrijeme prvo proći kroz ruke pukovnika M.T.Simmonsa (lokalnog agenta za indijanska pitanja), zatim prekonazdornika za indijanska pitanja (guvernera) Isaaca I. Stevensa,

pa njegova nadređenog, pa preko Roberta McClelland(sekretara za unutarnje poslove pri Ministarstvu unutrašnjihposlova) i tek onda (eventualno) do predsjednika. Nažalost nitiu jednoj službenoj arhivi nema ni traga takvom pismu. Nikakavdokaz koji bi upućivao na takvo pismo ne postoji niti u privatnojarhivi predsjednika Piercea. Kao dodatak istaknimo da je premasvjedočenju poglavičine kćeri Angeline njen otac bio nepismen.Gdje li je onda izvorište gornjeg teksta?

U Kongresnoj biblioteci SAD-a i u arhivi društva povjesničaragrada Seattlea postoje kopije teksta Johna M. Richa iz 1932.godine. U tom se tekstu citira stariji članak “Early Reminiscences.

Number Ten. Scraps From a Diary. Chief Seattle – A Gentlemanby Instinct – His Native Eloquence” koji je izdan 29. listopada1887. godine u Seattle Sunday Staru. Autor članka je Henry A.Smith, liječnik koji je na tom područ ju obavljao više poslova zaameričku vladu od rane 1853. godine. Poznato je da je barataosa nekoliko indijanskih narječ ja uključujući i jezik plemenaDuwamish kojim je upravljao poglavica Si’ahl (ili poznatijianglicizam Seattle). Kao tumač je često pratio guverneraStevensa u pregovorima sa indijanskim plemenima i mogao jesvjedočiti govoru koji je poglavica održao. Guverner je područ jeSeattlea između 1853. i 1856. posjetio tri puta. U siječnju 1854.Stevens je samo kratko zastao tjekom jedrednja regijom PugetSound. Dva mjeseca kasnije Stevens je u pratnji odreda vojskerazgovarao sa poglavicama Seattleom i Pat-ka-nanom vezanouz potjeru za Indijancima koji su ubili naseljenika. Dr. Smithnije prisustvovao tim razgovorima jer je poznato da su koristiliusluge drugog prevoditelja.

Treći guvernerov posjet Indijancima regije Puget Sound desio se21. i 22. siječnja 1855. godine prilikom potpisivanja “Ugovorakod Point Eliotta”. Tim su ugovorom plemena Duwamish,Suquamish, Snoqualmie, Snohomish, Lummi, Skagit, Swinomishi druga pristala na ustupke guverneru Stevensu. Naseljenicisu željeli prisvojiti indijanski teritorij i pripremiti teren zaskori dolazak planirane trase transkontinentalne željeznice.

Indijanski poglavice su odustali od svog teritorija za redovnedonacije deka, odjeće i drugih potrepština kroz “duži vremenskiperiod”. Dogovoreno je da prihvate “civilizirano ponašanje”i prestanu piti alkohol u najvećoj mogućnoj mjeri. Dopuštenim je ribolov (kasnije ograničen) i potaknuti su na obrađivanjezemlje. Obećane su im škole i obrti (poput kovača, stolara itrgovaca). Mnogi koji citiraju govor poglavice Seattlea smatrajuda je upravo to potpisivanje bila prilika u kojoj se govor održao.U zapisniku sa potpisivanja ugovora stoji tekst govora kojeg jepoglavica Seattle izgovorio vezano uz rezervat za njegovo pleme:

“Gledam na vas kao na oca i ostali vas smatraju isto tako. Svi

Indijanci imaju dobar predosjeć aj vezan uz vas i to

ć u na papiru poslati Velikom Ocu. Svi muškarci, starci, žene i djeca se raduju

što vas je poslao da se brinete o njima. Moj um je poput vašeg.Ne želim više govoriti. Moje srce je vrlo dobro prema doktoruMaynardu. Želim uvijek od njega dobiti lijek. Sada postajemo

prijatelji i zaboravljamo sve loše osjeć aje ako smo ih imali. Mi smo prijatelji Amerikanaca. Svi Indijanci misle isto. Gledamona vas kao na našeg Oca. Nikada neć emo promijeniti mišljenje.Biti ć emo uvijek kao što ste nas vidjeli. Sada! Sada pošaljite ovaj papir.”

To su jedine službeno zabilježene riječi poglavice Seattlea. Dr.Smith nije evidentiran kao nazočan pri potpisivanju tog ugovora.Udovica dr. Maynarda se 1903. godine prilkom intervjua za

biografiju poglavice Seattlea nije nije sjećala nekog velikoggovora. Službeni prevoditelj pukovnik B.F. Shaw se također nijemogao sjetiti nekog značajnog govora. Ezra Meeker kao velikikritičar Stevensonove politike prema Indijancma sigurno biiskoristio takav govor protiv Stevensa.

U nedostatku dokaza koji bi slavni tekst pripisali poglaviciSeattleu možemo samo razmišljati o inspiraciji koju je Smithimao 1887. godine kada je prema sjećanjima inavodnim bilješkama usvom dnevniku napisao

članak za novine.•

Web stranica Duwamish plemena: hp://goo.gl/3oZCga

Kindle knjiga o poglavici: http://goo.gl/YqdZzy



Broj 4 / Godište I

7

Martin Luther i njegov (ne)mir s Bogom

Napisao: mr. Damir Pintarić, teolog | Objavljeno: 30.10.2011. | Link: http://goo.gl/0UKMbb

Rođen 10. studenog 1483. godine u Eislebenu u Njemačkoj, u

neplemićkoj obitelji seljačkog podrijetla, strogo odgojen što je uono vrijeme bilo normalno i opće prihvaćeno. Kao četrnaesto-godišnjak, 1497. godine, odlazi na školovanje u Magdeburg. UMagdeburgu pohađa godinu dana katedralnu školu na kojoj supoučavala ‘Braća zajedničkog života. ‘Braća zajedničkog života’,iako ne toliko poznati duhovni pokret, bio je vjerojatno najdu-hovniji i najpozitivniji pokret toga doba koji je visoko cijenio isustavno proučavao Sveto Pismo, te tako izvršio veliki ‘biblijski’utjecaj na mladog Luthera.

Nakon Magdeburga, 1498.godine, Luther odlazi na tada vrlopoznato sveučilište Erfurt gdje na tom humanističkom fakultetu

studira humanističke znanosti, gramatiku, retoriku, Aristotelovulogiku, etiku i metafiziku kao i ‘sveprisutnu’ teologiju. Po željisvoga oca Grosa Heinza Luthera, nakon promocije u magistraartium 1505. godine, s dvadeset dvije godine odlučuje studiratipravo.

Taj plan za karijeru poremetila je okolnost koju ponekad naziva-mo ‘poziv iz oluje’ ili ‘prva grmljavina’. Luther je, 2. srpnja 1505.godine, upao u žestoku oluju te se u smrtnome strahu zavjeto-vao svetoj Ani ovim riječima: ‘Ako me spasiš postat ću redovnik.’Bez temeljitog promišljanja 17. srpnja 1505. stupa u tzv. ‘Crnisamostan augustinskih pustinjaka’ u Erfurtu.

Luther redovnik Između tada postojećeg dominikanskog, franjevačkog i augu-stinskog samostana, Luther je odabrao augustinski samostan jeru njemu vladao isti filozofsko-teološki smjer kao i na završenom

humanističkom fakultetu, te zbog stroge askeze koja je vladala u

njemu. Prema liturgiji primanja novih augustinaca, Prior je upi-tao Luthera: ‘Što tražiš?’ Luther je kratko i spremno odgovorio:‘Božju milost i tvoju samilost’. Nakon što je bilo utvrđeno da je neženja i da ne boluje od zaraznih ili tajnih bolesti, Luther je obećao i obvezao se na odreknuće vlastite volje, oskudnuprehranu, grubu odjeću, bdijenje noću a rad danju, trpljenjetijela, sramotu siromaštva, poniženje prosjačenja i mrskost za-tvorenog života. Ono što je zapravo nagnalo Martina Luthera nasamostanski život je mnogo više od filozofsko-teološkog smjeraa to su;

Lutherove unutarnje borbe

U Srednjem vijeku crkva je naglašavala Božju pravednost, istini-tost i svetost na način da je pritom gotovo zaboravila na Božjuljubav. Crkva nije previše spominjala da je Bog ljubav koji ljubičovjeka i koji je na križu pokazao i dokazao da je ‘za’ a ne ‘pro-tiv’ čovjeka. Naglašavali su se Božji sud, čistilište i paklene mukekako bi se ljudi okretali sigurnom lijeku kao što su; sakramen-ti, hodočašća, posredovanje svetaca i naravno oproštajnice odgrijeha (indulgencije). Mnogi su u ono vrijeme poput Lutherautočište pokušali pronaći u mantiji. Nije ni čudno kada je i samToma Akvinski objavio da je ‘uzimanje mantije drugo krštenje,kojim se grješnik vraća u stanje nevinosti, koje je uživao kada jeprvi puta kršten’ (Bainton, 2002, str.28). Luther je na ulicama

Erfurta mogao vidjeti mnoge primjere onih koji su ‘ostavili sveza Krista.’ Prije Erfuta u Magdeburgu, Luther je gledao na izglad-njelog i iscrpljenog princa Wilhema od Anhalta koji je ostavioplemićke dvorane i postao prosjački fratar. Sam Luther je to ka-snije ovako komentirao:




8

Kada sam bio u Magdeburgu bilo mi je četrnaest godina. Vidiosam ga kako nosi vreču poput magarca. Tako se istrošio pošće-njem i bdijenjem da je izgledao poput mrtvačke glave, samakost i koža. Nitko ga nije mogao pogledati a da se nije osjećaoposramljenim zbog svoga vlastitog života (Bainton, 2002, str30).

Najvažnije pitanje toga vremena, pitanje svih pitanja, pitanjeoko kojeg su se vodile rasprave, debate, forumi bilo je pitanje;kako spasiti dušu? Kako se pripremiti za susret sa svetim Bo-gom? Kako izbjeći vječni pakao?

Martin Luther se doista trudio odraditi svoj dio u toj sinergiji ilikooperaciji spašavanja, kako je to učila Rimokatolička crkva kojoj je Luther pripadao i kojoj je vjerno služio. Katkada je postiodanima ne okusivši ništa. Dani postova bili su mu draži od danagozbi, a korizma utješnija od Uskrsa. Sam si je iznad propisa sa-mostana nametao dodatna bdijenja i postove. Noću je odbaci-vao pokrivače, ne rijetko je spavao na podu te se gotovo na smrtsmrznuo. Katkada bi ponosan na svoju svetost i predanost Bogurekao na kraju dana; ‘Danas nisam učinio ništa loše’, a onda bimu se pojavile sumnje i dvojbe; ‘Jesam li dovoljno postio? Je-sam li dovoljno siromašan?’ Skinuo bi sa sebe sve osim što jepristojnost zahtijevala te podijelio drugima. Iako je predavao,

propovijedao, komponirao, nadgledavao fakultet ičak jedana-est samostana, postio, molio, provodio noći u bdijenjima i da-

vao sebe do krajnjih granica, na kraju ipak nije bio siguran da je učinio dovoljno. Sam je o tim svojim previranjima i borbamakasnije zapisao:

Poznajem jednog čovjeka (usp. 2.Kor 12:2) koji me uvjeravaokako je često podnosio takve muke; trajale su doduše vrlo krat-ko ali su bile tako teške i paklene da nikakav jezik to ne možeizraziti, nikakvo pero opisati, nitko tko ih nije doživio povjerova-ti; tako teške da bi ga, kada bi dostigle najviši stupanj ili trajalesamo pola sata, ma samo desetinu sata, zacijelo sasvim uništilete bi mu se cijelo tijelo pretvorilo u pepeo. Tu se Bog pokazuje strašno gnjevnim, a s njime i cijeli stvoreni svijet. Tu nema

bijega, nema utjehe, niti unutra niti vani, već sve postaje tuži-teljem. Tada u suzama izgovaram ovaj stih; ‘Odbačen sam odpogleda Tvojega’ (Ps 31,23). U tom trenutku ne osuđujemo seniti reći; ‘Gospodine, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti’ (Ps 6,2).U tom trenutku duša ne može vjerovati (što je čudno reći) dabi ikada mogla biti otkupljena; jedino vjeruje da još ne osjećačitavu kaznu. Ona (kazna) je, međutim, vječita i ona (duša)je nemože niti smatrati privremenom. Preostaje samo puka žudnjaza pomoći, potresni jecaji, ali ona ne zna odakle tražiti pomoć.Tu je duša naširoko raspeta s Kristom, tako da joj se istodobnomogu prebrojiti sve kosti i u njoj ne postoji ni jedan kutak kojinije ispunjen najgorčom gorčinom, užasom, drhtajima i tugom

i to tako da sve to traje zauvijek. I tu ću dati jednu usporedbu:kada kugla ide po ravnoj crti, onda svaka točka te crte, koju onadotakne, nosi kuglu ali ipak ne obuhvaća cjelinu. Tako i dušau svojoj točki, kada je dotakne vječita bujica što se preko njeprelijeva, ne doživljava niti upija ništa osim vječite kazne; ali ka-zna ne ostaje, nego prelazi preko nje. Pa ako se svaka paklenskamuka, odnosno onaj neizdrživi užas protiv kojeg nema utjehe,nameće živima, onda se čini da je kazna za duše u čistilištu istotakva, samo trajna. A ona unutrašnja vatra daleko je strašnija odizvanjske (Lohse, 2006., str 33).

Uzroke dubokih i čestih unutarnjih previranja i depresivnih sta-nja, kod Luthera prvenstveno treba tražiti u teološkom a ne psi-hološko-patološkom područ ju. Jezgra, središte, izvor unutarnjihpreviranja i borbi kod Luthera je strah pred Bogom i Njegovimsudom, a ne očev strogi odgoj i pretjerano kažnjavanje od maj-ke Margarete.

Američki znanstvenik Preserved Smith prvi je put 1913. godineiznio psihoanalitičku interpretaciju Luthera. Najiscrpniju ana-lizu Lutherovih bolesti, njegovog karaktera i moguće psihozenapisao je danski psihijatar Paul J. Reiter (1937.-1941.). Premaistraživanju i pisanju Reitera, Luther je patio o nekoliko raznihbolesti kao što su probavne smetnje, teški napadaji kamenacate od angine pectoris, od koje je Luther na kraju i umro. Prema

Reiteru, Luther je od rane mladosti bolovao od neuroze strahakoja je nastala kao posljedica ‘kompleksa oca’.

Reither nikako ne odbacuje Lutherova dostignuća i rezultate:‘Psihoza mu ni u kom slučaju ne oduzima aureolu genija, već jevalja smatrati bitnim sastavnim djelom reformacijskog pokreta.Bez te psihoze teško da je mogao postati genij’ (Reiter, 1942, II,str. 574). Luther je u osnovi svoga oca doživljavao kao tešku iprijeteću sjenu. Ni monaštvo, ni svećenstvo, ni obrazovanje, nikako ga Reiter naziva ‘reformacijski obrat’, nisu bitno promije-nili Lutherovu psihičku konstituciju. Duhovna kriza u mladostipojačala je neurozu i utvrdila Luherovu sklonost dubokim de-

presivnim stanjima. Reitherovo mišljenje je ‘da ne treba pret-postavljati božanske ili demonske sile ili misticizam dokle god je moguće nenasilno objasniti događaje u Lutherovu životu’(Reither, 1942., II, str 21).

Najstariji Lutherov portret potječ e iz 1520. godine (naslikao LucasCranach)



Broj 4 / Godište I

9

Psihijatrijsko ili psihoanalitičko ispitivanje čovjeka koji je živioprije nekoliko stoljeća nailazi na izuzetne i stvarne poteškoće.Donositi zaključke bez stvarne znanstveno–povijesne i kritičkemetode, a na osnovu rekonstrukcije ‘sukoba oca i sina’ teškose može smatrati pouzdanim, prije svega zbog nedostatka vje-rodostojnih izvještaja i podataka. Do danas ne postoji prikazLuherovog života s medicinskog stajališta koji bi u obzir uzeopsihološke, povijesne i teološke elemente. Da bi se takvo što na-pisalo potrebno je da teološka strana pokaže otvorenost prema

psihoanalitičkim i psihijatrijskim aspektima, kao i da psihoanali-za i psihijatrija pokažu spremnost priznati samostalnost vjerskihideja i iskustvo obraćenja.

Martin Luther nije se bojao svoga oca, Grosa (Veliki) Heinza, već velikog, strašnog, svetog i pravednog Boga ‘koji će suditi žive imrtve’ (2.Tim 4:1). Luther je Svemogućeg Boga doživljavao kao‘tešku i prijeteću sjenu’, a izvor njegovih unutarnjih borbi bilo jepitanje; jesam li učinio dovoljno za svoje spasenje i izbjegavanjeili barem skraćivanje čistilišne vatre? Tome u prilog ide i doživ-ljaj Martina Luthera prilikom svećeničkog ređenja. Luther se jeskamenio pred ‘Uzvišenim’, pred Onim kojega anđeli okružuju a

ne pred prolaznim Hanzom.

Luther svećenikU erfurtskoj katedrali Martin Luther je zaređen za svećenika,gdje je i služio svoju prvu misu 2. svibnja 1507. Na taj način je,prema učenju Rimokatoličke crkve, Martin Luther primio sa-kramentom ređenja i drugi neizbrisivi pečat Duha Svetoga. ZaLuthera to je bila ‘druga grmljavina’. Nakon pjevanja Psalama,Luther je zauzeo svoje mjesto pred oltarom i počeo recitiratiprvi, uvodni dio mise sve dok nije došao do riječi: ‘Nudimo tise, živi, istinski, vječni Bože’. O svojoj prvoj ‘misi’, o svome stra-hu, nemiru, dvojbi, boli, drhtanju, samoći i očaju sam je kasnije

pričao:Pred tim sam se riječima potpuno skamenio i užasnuo. Pomislio

sam: ‘Kojim jezikom osloviti takvu Uzvišenost, s obzirom da susvi ljudi od straha trebali zadrhtati čak i u nazočnosti zemaljskogprinca? Tko sam ja da bih podigao svoje oči ili podigao svojeruke prema božanskoj Uzvišenosti. Anđeli ga okružuju. Na nje-govo klimanje zemlja se trese. I hoću li ja, mali mizerni pigmejreći: ‘Želim to, molim za to?’ Jer sam prah i pepeo i pun grijeha,a govorim živom , vječnom i istinskom Bogu” (Bainton, 2002,str 37).

U opisivanju ‘skamenjenosti’ tom prilikom Luther je koristio ri- ječ ‘Anfechtung’. ‘Anfechtung’ je riječ koju je teško prevesti na

druge jezike. To je riječ koja obuhvaća i opisuje; skamenjenost,strah, dilemu, nemir, drhtanje, osamljenost i očaj. Za današnjegsekulariziranog čovjeka to je teško razumljivo, no za čovjeka kojivjeruje da njegovom moči i molitvom kruh i vino postaju tijeloi krv Gospodnja, za čovjeka koji vjeruje u sinergiju i suradnju utzv. ‘ekonomiji spasenja’, ‘Anfechtung’ je stvarnost.Nakon ređenja Lutheru je naloženo da studira teologiju što mu je omogućilo da se i znanstveno pozabavi pitanjima koja su gamučila u egzistencijalnom smislu. 1508. godine, generalni vikarreda i Lutherov mentor Johan Staupitz, premješta Luthera uWhitinberg gdje Luther studira teologiju i istovremeno preda- je filozofiju morala na humanističkom fakultetu. 1509. godine

Luther stječe titulu ‘baccalaureusa biblicusa’ na Teološkom fa-kultetu u Whitinbergu.

Luther student teologije (Humanizam)Iako se kod Luthera može govoriti samo o ograničenom utjecaju

humanizma, on je ipak prisutan i u određenom kontekstu vrlovažan. Glavni slogan humanizma ‘Ad fontes’ (‘natrag na Izvor’),nije samo slogan već on izražava glavnu biti i sadržaj tog pokre-ta i intelektualne snage kasnijeg srednjeg vijeka. S obzirom namoralnu krizu i krizu autoriteta u Crkvi te crkveni monopol nadobrazovanjem, sve je više ljudi pronalazilo hrabrosti i odlučno-sti potražiti odgovore izvan Crkve. U Italiji odakle humanizamdolazi u Njemačku i Whitinberg, humanisti se vračaju na ljudskeizvore antike što je uglavnom dovelo do sekularizacije Italije. U

Njemačkoj se može govoriti o bitno drugačijem humanizmu,o ‘religioznom humanizmu’. U Njemačkoj, s ovu stranu Alpa,humanisti se vraćaju ne samo crkvenim ocima nego i onomenajvažnijemu, Svetome Pismu. Najpoznatiji humanist sjevernoEuropskog humanizma bio je Erazmo Roterdamski. Njegovonajutjecajnije djelo ‘Enchiridion Militis Christiani’, otvorilo jemnoga pitanja i polemike. Najvažniji razlog zašto je Enchiridionizvršio toliki utjecaj u šesnaestom stoljeću je taj što Erazmo utom djelu piše o prepoznavanju uloge laika u životu crkve, kaoo ključu za probuđenje u Crkvi. Postavljajući pitanje autoriteta iodnosa između klera i laika, te naglašavajući važnost dostupno-sti Biblije svima, Erazmo otvara mnoga vrata za samu Reforma-

ciju. Ako tome dodamo da je 1516. godine Erazmo izdao i prvištampao Novi Zavjet na grčkome jeziku, i na taj način osvijetliomnoge nedostatke Latinskog prijevoda, te otvorio ozbiljne po-lemike o ulozi Marije i sakramenta, njegov utjecaj na Luthera iReformaciju je neupitan.

Luther student teologije (Skolasticizam i ViaModerna)U osnovi do 1500. godine prošlo je vrijeme velikih skolastičkihsustava kojima su vladali Toma Akvinski ili Duns Scotus. Njiho-vu kompliciranu metodu sintetiziranja i objašnjavanja kršćanskevjere na osnovu sinteze filozofije i teologije ozbiljno je uzdrmao

Vilim Ockham, odvajajući teologiju od filozofije. Teologija višene postupa spekulativno nego kritički preispitujući teološkuprimjenjivost filozofskih pojmova. U teologiji središnje pitanjepostaje pitanje Božje slobode u kojoj su Tvorac i stvorenje radi-kalno odvojeni. U područ ju antropologije i hamartologije nagla-šava se razornost Adamovog grijeha za sve naraštaje. U soterio-logiji milost je u osnovi neuračunavanje grijeha, iako čovjek posebi može ispuniti zapovijedi vlastitim snagama.

Taj novi teološki pokret ‘Via Moderna’ (Moderan put), poznat još kao i nominalizam, postao je dominantna snaga u mnogimEuropskim sveučilištima u kasnom 15. i ranom 16. stoljeću. Pro-fesor teologije u Tübingenu, Gabriel Bell (1410-1495), uvelike je širio Ockhamovu teologiju u svojim djelima. Profesor Bell jedobar primjer za razumijevanje ‘Via Moderne’. Za Gabriela Bellaosnova za spasenje je ‘pactum’ ili ‘savez’ između Boga i čovjeka.‘Pactum’ podrazumijeva da će Bog učiniti i odraditi svoj dio, poduvjetom, ako je čovjek prvi ispunio određene zahtjeve. Ti za-htjevi sumirani su u frazi; ‘facere qoud in se est’ ili u prijevodu;‘učini sve što možeš.’ Prema Bellu to zapravo znači da se osobamora oduprijeti zlu i prihvatiti dobro kako bi je Bog mogao spa-siti. Luther kao student teologije na sveučilištu u Erfurtu bio jepoučavan u ‘Via Moderni’ te je i doktorirao u toj teološkoj klimi1512 godine. Kasnije je o svemu tome sam zapisao:

U tom vremenu ja nisam volio, naprotiv, mrzio sam pravednogBoga koji kažnjava grešnike. Možda ne u otvorenom bogohu-ljenju ali sam sigurno sa velikim mrmljanjem bio ljut na Boga (Rupp, The Righteousness of God, p. 122).




10

Pored Humanizma, Skolasticizma i Via Moderne na teološkirazvoj Luthera snažno je utjecao Augustin. Nikako se ne smijezaboraviti da je Luther bio augustinac.

Luther student teologije (Aurelije Augustin 354-430)Razvijeno Augustinovo učenje o opravdanju koje je utjecalo na

život Martina Luthera pojavljuje se tek u posljednjih dvadesetgodina Augustinovog života, u vrijeme Pelagijeve kontraverze.U to vrijeme Augustin je bio biskup crkve u Hippu.

Pelagije je bio britanski redovnik koji se suprotstavljao propovi- jedanjem ‘jeftine milosti’ u Rimu 412. godine. Pelagije nije vje-rovao u iskonski grijeh te je tvrdio da se čovjek sam može spasitii da može živjeti potpuno savršenim životom poput Abela, IvanaKrstitelja ili Sokrata.

Pelagije je smatrao da zato što svaku ljudsku dušu Bog stvarazasebno i neposredno, ona je nedužna i slobodna odabrati do-bro ili zlo, baš kao i prvi čovjek Adam. Zbog potpune slobodečovjek ima i potpunu odgovornost. Za Pelagija sve su zapovijediBožje čovjeku dane da bi ih čovjek vršio, što podrazumijeva da je čovjek sposoban isto i činiti. Iako je slobodna volja ‘ugaonikamen Pelagijanizma’ , Pelagije nije išao tako daleko da bi tvr-

dio da čovjek može postići spasenje ili savršenstvo u potpunojneovisnosti od Boga.

Božju milost Pelagije ne shvaća kao ‘Božju ljubav koja je izli-vena u našim srcima’, već on milost prepoznaje kao onu kojučovjek prima s ljudskoj naravi (unutarnja milost), i onu vanj-sku, koja se sastoji od Mojsijevog Zakona, Kristovo učenja iKristovog primjera. Te milosti omogućavaju čovjeku da izbje-gava grijeh.

Čovjek svojom slobodnom voljom sluša Božje zapovijedi, tesvojom poslušnošću proizvodi dobra djela na osnovu kojih jeprihvaćen od Boga.

Augustin je za razliku od Pelagija smatrao da čovjek ima slo-bodnu volju, ali da je on nesposoban djelovati u skladu s njom jer je grešnik. Prema Augustinu sloboda izbora je radikalno iozbiljno ‘zarobljena’ i ugrožena grijehom, što uvodi u zaklju-čak da je prvo potrebna i neophodna Božja milost, Božja inci- jativa kako bi se grijeh prevladao.

Za razliku od Pelagija, Augustin je vjerovao da se svaki čovjekrađa inficiran grijehom. Od Adamovog pada grijeh i smrt pre-nose se na sve ljude ‘jer su svi sagriješili’.Čovjekov um je zboggrijeha i grješne naravi zamračen, a njegova volja oslabljenado mjere da grijeh vlada i dominira u ljudskome životu. PremaAugustinu bolest i grijeh prenose se iz generacije u generaciju,i taj prijenos i prenošenje može prekinuti jedino milost Božja.

Na temelju Mat 20:1-10, na temelju usporedbe o radnicima uvinogradu, Augustin je razumio milost na osnovu obećanja ane na osnovu rada, truda ili djela.

Nema sumnje da je Augustin puno pomnije istražio temu čo-vjeka, grijeha i opravdanja od Pelagija. U njegovim pisanjima jasno se može razabrati njegovo razumijevanje Pavlovih pisa-nja da se opravdanje i spasenje nalaze izvan čovječanstva u

Bogu samome, odnosno da ‘Evanđelje nije ljudska stvar’ (Gal1:11) već da je to ‘Evanđelje Božje ‘(Rim 1:1).

‘Braća zajedničkog života’, Humanizam, Skolasticizam, Via Mo-derna i Augustinovo učenje bili su teološki utjecaji koji su obli-kovali Luthera kao čovjeka i teologa. U tom formiranju ‘mladogLuthera’, obavezno je spomenuti njegovog mentora dr. Johanavon Staupitza.

Luther student teologije (dr. Johan Staupitz)Intelegentni Johan Staupitz bio je obilježen ‘Via modernom’ isklon misticizmu. Odigrao je veliku ulogu u teološkom razvojuMartina Luthera i nove reformacijske, radikalne teze i doktrine‘opravdanja samo po vjeri.’ Iako je prema znanosti teološko sta- jalište Staupitza sporno, jer Staupitz nije pripadao nekoj odre-đenoj kasnosrednjovjekovnoj struji ili usmjerenju, jasno je da jeon kao eklektik zastupao teologiju koja je usmjerena na Bibliju iAugustina. Najveći doprinos Staupitza bio je u tome što je ohra-brivao Luthera na studiranje izvornih biblijskih jezika kao i na fo-kusiranje na Sveto Pismo. Staupitz se je nadao da će u biblijskojegzegezi, umoran Luther konačno pronaći svoje odgovore i svoj

toliko željeni unutarnji mir.

Luther profesor teologije u WhitinberguU listopadu 1512.godine Luther se stalno nastanjuje u Whitte-nbergu, gdje ostaje narednih tridesetak godina. Te iste godine

Lutherov prijevod Biblije sa hebrejskog na njemač ki jezik udigitaliziranom obliku možete za nekoliko kuna skinuti sa Amazona -link: http://goo.gl/uLsYcx



Broj 4 / Godište I

11

promoviran je u doktora teologije, kada istodobno od svogmentora dr. Staupitza preuzima i počinje predavati predmet‘Lecturae in Biblia’. U tom razdoblju Luthera kao redovnogprofesora Biblije, vrlo je važan i znakovit izbor biblijskih knjigakoje je predavao u vremenu od 1513. do 1518. godine, i koje suLuthera dovele do obraćenja. To je knjiga Psalama, te poslaniceapostola Pavla Rimljanima, Galaćanima i Hebrejima. Studiranjeovih knjiga netko je dobro nazvao ‘Luherov put za Damask’, od-nosno Lutherov put do obraćenja.

Predavanje o Psalmima 1513. do 1515. godine.Na osnovu autografa i studentskih prijepisa Lutherovih preda-vanja, može se zaključiti da Luther iako nije prevladao krutumetodu četverostruke definicije smisla Svetog Pisma – sensuslitteralis, allegoricus, tropologicus i anagogicus, on ipak unosiradikalnu novost u područ je hermenautike na način da nagla-šava kristocentričnu interpretaciju. ‘Tolle Christum e Scripturis,quid amplius in illis invenies’, ili, ‘oduzmi Svetome Pismu Kri-sta; što ćeš u njemu naći?, pitao se Luther (CI 3,101,29; WA18,606,29) (Lohse, 2006., str 122) .

Kristocentrična intrepretacija Pisma očita je u predavanjimao Psalmima. Središnje teme tih predavanja su poniznost i svijest o vlastitoj grješnosti, samooptuživanje, sud ali i praved-nost, opravdanje i milost. U suštini te se teme mogu objasnitiLutherovim unutarnjim previranjima s jedne, kao i s njegovimintenzivnim proučavanjem Pisma s druge strane. U tim pisanji-ma Luther piše da čovjek nije grješan samo zato što čini grešnadjela, već zato što je usmjeren prema samome sebi. Upravo jedobrim djelima koja su usmjerenim prema sebi moguće griješi-ti. Teme suda i Evanđelja toliko dominiraju u tim pisanjima dasu druge teme potisnute u drugi plan. Luther pišući o Psalmimazapočinje studirati u srednjem vijeku zaboravljenu ‘teologiju kri-

ža’. U 22. Psalmu, u rečenici; ‘Bože moj, Bože moj zašto si meostavio?’, Luther je počeo u Kristu prepoznavati ne samo suca,

već i Onoga koji je također imao iskustvo ‘Anfechtunga.’ Zašto biKrist morao znati za takav očaj? Kakva li je to nova slika o Kristu?Sudac na dugi postao je izopačenikom na križu. Kako li je samou tom razdoblju Luther razumio 32. Psalam?, koji toliko oslikavaLutherov ‘Anfechtung’;

Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju, i u čijem duhunema prijevare! Prešutjet sam htio, al’ kosti mi klonuše od ne-prestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi setrošila ko za ljetnih žega. Tada grijeh svoj tebi priznah i krivnju

svoju više ne skrivah. Rekoh: Priznat ću Jahvi prijestup svoj i ti simi krivnju grijeha oprostio (Ps 32:1-5).

Predavanje o ‘Poslanici Rimljanima’ 1515.-1516.godineUspoređivanjem predavanja iz knjige Psalama s predavanjimaiz poslanice Rimljanima, vidi se ogroman napredak što se tičenauka o opravdanju. U uvodnoj riječi predavanja o poslanici Ri-mljanima Luther piše:

Srž ove poslanice je uništiti, iskorijeniti i ukinuti svu mudrost ipravednost tijela (koliko god bila velika u očima čovjeka), čak

ako se proizvodi iz srca iskreno, te usaditi, uspostaviti i uvećatigrijeh (koliko god malen bio ili se čini da jest) (CI 5,222,1-6; WA56,157,2-6. Sch R.1,1) (Lohse, 2006., str 113)

Odmah na početku svojeg predavanja u travnju 1515.godine,

Luther određuje pravednost koja je izvan čovjeka, praved-nost koja dolazi izvana (exstranea/exsterna/aliena iustitia) (CI5,222,7-11; WA 56,158,10-14. Sch.R.1,1) (Lohse, 2006., str.113),te time čvrsto učvršćuje ideju ‘extra nos’, koja će postati karak-teristična za reformaciju. U predavanjima o ‘Poslanici Rimljani-ma’ Luther je naglasio novo shvaćanje Božje pravednosti, kojaprema apostolu Pavlu nije ‘pravednost koja sudi’ (iustitia distri-butiva), već ‘pravednost koja poklanja’, to nije pravednost zaslu-žena već pravednost darovana, to nije pravednost ljudska već

pravednost Božja. Ako je Luther prije pod Božjom pravednošćupodrazumijevao pravednost koja nešto zahtjeva, pravednostna osnovu ‘pactuma’, sada je za njega važno ‘kauzativno’ shva-ćanje, tj. shvaćanje da Bog čovjeka čini pravednim. Za Lutheraopravdanje primljeno u vjeri ne znači samo otpuštanje grijeha ine imputiranje krivice za grijeh, već za njega to znači i navještajda čovjek počinje biti pravedan.

U tom vremenu, točnije 31. 10. 1517. godine, dr. Martin Lutherzakucava na vrata crkve u Whitenbergu 95 teza protiv prodajeoproštajnica od grijeha (indulgencija) od strane Crkve. Naime, utom vremenu na trgovima gradova pojavio bi se poslan od pape

svećenik Johan Tetzel, koji bi ponavljao: ‘Čim u škrinju novčić uskoći, duša iz čistilišta iskoči.’ U želji da smanje čistilišne mukesvojim najbližima ljudi su masovno kupovali indulgencije. Pri-hod od prodaje bio je neprocjenjiv. Spomenutim tezama Luther je nastojao ukazati na ne biblijsku praksu prodaje oprosta odgrijeha, koja je za posljedicu imala udaljavanje od biblijskogEvanđelja milosti Božje, te pretjerano bogaćenja klera i Crkve.Crkva se je na taj način odvajala i od Pisma i od naroda.

U tom trenutku Luther nije ni naslućivao kakve će posljediceimati njegov pokušaj povratka Crkve na Sveto-pisamske teme-

Lutherov portret nastao nakon njegove smrti (oko 1580.g. naslikao

Lucas Cranach der Jungere)




12

lje. Činjenica da je Luther 95 teza napisao na latinskom a ne nanjemačkom jeziku, govori da je Martin Luther želio probuditiCrkvu, kojoj je vjerno služio kao svećenik i redovni profesor teo-logije a ne narod. Međutim očito je sve bilo spremno da se po-krene Reformacija nakon koje u Crkvi kao ni u svijetu više ništanije bilo isto.

Lutherovo obraćenje – ‘treća grmljavina’Shvaćanje i prihvaćanje Božje milosti, kao i shvaćanje iprihvaćanje’opravdanja samo po vjeri’ je neodvojivo od RiječiBožje i obraćenja. Postoji velika sličnost između Martina Luthe-

ra i apostola Pavla koji je u Galaćanima poslanici zapisao:

Doista braćo Evanđelje koje sam vam propovijedao nije ljudskastvar, niti ga primih niti naučih od nekog čovjeka već objavomIsusa Krista. Ta čuli ste za moje nekadašnje držanje u židovstvu;kako sam preko mjere proganjao Crkvu Božju i htio je uništiti, tekako sam, u prevelikoj privrženosti svojim očinskim predajama,napredovao u židovstvu i nadmašio sve vršnjake u svom naro-du. A kad odluči onaj koji me izdvoji u utrobi majke moje i pozvasvojom milošću … (Gal 1:11-15).

Pavao je do svog ‘obrata’, ‘spoznaje’, obraćenja imao sličan putkao i Luther. Pavao je odrastao kod Gamalileovih nogu gdje jedetaljno i sustavno poučen o Zakonu, običajima i Tradiciji Izra-elskog naroda. Pavao je poput Luthera, ‘ne poznavajući Božjepravednosti, nastojao uspostaviti svoju vlastitu pravednost’(Rim 10:3) i u svemu tome bio ‘besprijekoran’ ali ne i opravdan(Fil 3:6-7). Na tom Lutherovom ‘putu za Damask’ ključnu uloguimala je poslanica Rimljanima.

Da li se Luther obratio u jesen 1514. godine, ili je to bilo u pro-ljeće 1515. godine, ili se to dogodilo još kasnije 1518. godine,mišljenja stručnjaka se razlikuju, no svi se slažu da je temelj tog‘obrata’, ‘spoznaje’, obraćenja bila poslanica apostola Pavla Ri-mljanima i to poglavito tekst iz 1.poglavlja:

Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spase-nje svakom vjerniku, kako u prvome redu, Židovu tako i Grku.Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao štostoji pisano: Pravednik će živjeti od svoje vjere (Rim 1:16-17).

U kuli dvorca u Whittenbergu, u maloj radnojsobici Luther je konačno pronašao odgovorna svoje životno pitanje pravednosti i oprav-danja, te je konačno uspostavio mir s Bogom.Evo njegovog svjedočanstva:

Vrlo sam čeznuo razumjeti Pavlovu poslanicuRimljanima i ništa mi nije stajalo na putu osim

onog izraza ‘Božja pravda’, jer sam ga uzimaoda znači onu pravdu pomoću koje je Bogpravedan i pravedno postupa u kažnjavanjunepravednog. Moja je situacija bila da sam,premda besprijekoran redovnik, stajao predBogom kao grješnik loše savjesti i nisam imaopovjerenja da bi ga moje zasluge mogle zado-voljiti. Stoga nisam volio pravednog i ljutitogBoga nego sam ga prilično mrzio i gunđaoprotiv njega. Pa ipak, držao sam se za dragogPavla i usrdno sam čeznuo saznati što je on

pod time mislio.

Noću i danju sam promišljao sve dok nisam uvidio vezu izmeđuBožje pravde i izjave ‘pravednik će živjeti po svojoj vjeri’. Ondasam shvatio da je Božja pravda ona pravednost po kojoj nas krozdobrohotnost i čistu milost Bog odrješuje kroz vjeru. Nakontoga sam se osjećao ponovno rođenim, kao da sam prošao krozotvorena vrata u raj. Čitavo Sveto Pismo poprimilo je novi smi-sao. Dok me je prije izraz ‘Božja pravda’ ispunjavao mržnjom,sada mi je postao neizrecivo sladak u većoj ljubavi. Odlomak odPavla postala su mi vrata do nebesa…’ (Bainton, 2002, str 60).

Nakon obraćenja Luther napušta ‘pactum soteriologiju’, odba-cuje ‘sinergiju opravdanja’ te vraćajući se ‘ad fontes’ na BožjuRiječ razvija doktrinu ‘opravdanja samo po vjeri’.

Luther ostavlja dvije glavne doktrine koje snažno utječu a razvojReformacje i koje stvaraju temeljnu razliku između Pravoslavne,Rimokatoličke i Protestansko-evanđeoske crkve; Sola Scripturai Sola Fidei.

SOLA SCRIPTURA (Samo Pismo)Za Luthera ‘Sola Scriptura’ postaje vrhovni autoritet kojem se uslučaju proturječ ja moraju podrediti svi drugi crkveni autorite-ti (Crkveni oci, Tradicija, Učiteljstvo). Pismo je za njega ‘omnisprimata’. Problemi i podjele oko vrhovnog autoriteta koji su op-

terećivali zapadnu i istočnu crkvu još od Sofije 332. godine, tesve očigledniji i sve veći problem kontradikcije između Pisma iTradicije u srednjem vijeku, za Luthera i ostale reformatore jeriješen. Iako Luther nije razvio tezu o ‘verbalnoj inspiraciji’ Sve-toga Pisma, nema sumnje da je on poistovjećivao Bibliju i BožjuRiječ, odnosno, on je poistovjećivao vječnu, utjelovljenu i pisa-nu Riječ. ‘Sveto Pismo, to je Bog sam’, smatrao je Luther (WA50,657,26) Lohse, 2006., str.121).

Lutherovo razumijevanje autoriteta Pisma kao vrhovnog auto-riteta najbolje dokumentira državni Sabor u Wormsu održan1521. godine, ili ‘četvrta grmljavina’. U prepunoj velikoj dvorani,

ispred kralja Karla V, ispred 30 biskupa, 200 plemića, 28 vojvo-da te 11 grofova, dr. Eck je pozvao Luthera da opozove svojapisanja:

Vi ništa ne činite osim što obnavljate Wycklifove i Husove po-

Lutherova soba u Wartburgu (kolorirana litografija nastala izmeđ u1890. i 1905.)



Broj 4 / Godište I

13

greške. Kako će Židovi, kako će Turci, likovati čujući kršćanekako raspravljaju o tome jesu li sve te godine bili u krivu? Marti-ne, kako možete pretpostaviti da ste vi jedini koji razumije smi-sao Svetog pisma? Stavljate li svoj sud iznad suda tako mnogoslavnih ljudi i tvrdite li da znate više nego ni svi oni? Nematepravo dovoditi u pitanje najsvjetiju pravovjernu vjeru, koju jeutemeljio Krist savršeni zakonodavac, koju su apostoli proglasi-li diljem svijeta, koja je zapečaćena crvenom krvlju mučenika,koju su potvrdili sveti koncili, koju je odredila Crkva u koju su

svi do smrti vjerovali svi naši očevi i dali nam je u naslijeđe,i o kojoj nam sada papa i car zabranjuju raspravljati iz strahada raspravi ne bi bilo konca. Pitam vas Martine – odgovoriteiskreno i bez ukrštavanja rogova – odričete li se vi svojih knjigai pogrješaka koje one sadrže ili ne ? (Bainton, 2002., str. 178).

Luther je u svom odgovoru bio nedvosmislen i jasan:

Nisi convictus fuero testimoniis scripturarum aut ratione evi-dente (nam neque Papae neque concilis solis credo, cum con-stet eos et errasse sepius et sibiipsis contradixisse), victumsum scripturis a me adductis et capta conscientia in verbis dei,

revocare neque possum nec volo quicquam, cum contra con-scentiam agere neque totum neque integrum sit (Ako me se ne pobijedi uz pomoć svjedoč anstva Svetog pisma ili oč itim razum-skim razlozima – jer ne vjerujem isključ ivo ni papi ni koncilima,buduć i da je izvjesno da su č esto griješili i proturječ ili sebi sami-ma – uvjeren sam u mjesta iz Svetog pisma koja sam naveo, amoja je savjest podređ ena Božjoj riječ i; zato ne mogu i ne želimbilo što opozvati, jer nije sigurno ni ispravno djelovati protiv savjesti (WA 7,838,4.8) (Lohse, 2006., str.126).

SOLA FIDEI (Samo Vjera)U svom poznatom djelu ‘De Servo Arbitrio’ (Zarobljena volja)

1525., Luther postavlja preciznu dijagnozu nespašenogčovjekai čovječanstva, iz koje proizlazi teza opravdanja ‘samo po vjeri’.

U tom djelu Luther pobija Erazmovu dijagnozu o čovjekovoj do-broti i sposobnosti prepoznavanja i činjenja dobra, te piše da uPismima jednostavno ne nalazimo dobrog čovjeka.

Pored toga što pobija Erazmovu dijagnozu o ljudskoj dobrotii sposobnosti razumijevanja i činjenja istinskog dobra, u tomistom djelu Luther pobija i Erazmov stav prema slobodnoj voljičovjeka. Luther je naglašavao zarobljenost čovjekove slobode.Prema Lutheru čovjek ima slobodu, ali ona je ozbiljno i radikal-no ugrožena grijehom. Ona je ‘u vlasti grijeha’ (Rim 3:9) i nemože izabrati drugo nego grijeh i griješiti.

Prema Lutheru, ni sakramenti, ni dobra djela, ni post, ni tra-pljenje i trpljenje tijela, ni indulgencije ne mogu čovjeka spasitii donijeti mu mir s Bogom. Da bi se dogodilo obraćenje i spase-nje čovjeka potrebna je i neophodna nezaslužena Božja milost.Potrebna je i neophodna sila Božja, sila Evanđelja te SAMOosobna VJERA u Evanđelje.

Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spase-nje svakom vjerniku, kako u prvome redu, Židovu tako i Grku.Jer u njemu se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao štostoji pisano: Pravednik će živjeti od svoje vjere (Rim 1:16-17).

U kuli dvorca u Whitenbergu, u maloj radnoj sobici bili su pri-sutni: Božja Riječ, Božji Duh i čovjek koji je istinski tražio i pro-našao pravednost Božju i toliko željeni mir s Bogom.•

Indulgencija

Papa Lav X.

Dvorac Wartburg




14

Bog i Hrvati!

Napisao: Sven Vukušić | Objavljeno: 15.2.2011. | Link: http://goo.gl/Chqqsh

Godine sustavne germanizacije, represija sa svih strana, propastilirskog pokreta u nastojanju da pod ilirskim imenom obuhva-ti sve Južne Slavene, negacija hrvatskog naroda i hrvatstva odlingvista, ponajviše srpskih i slovenskih, te odnos HabsburškeMonarhije i dinastije prema Hrvatima kao nižem podaničkomnarodu tražilo je osobe koje će oživiti hrvatski narodni osjećaj.On je izblijedio tijekom dugogodišnje tiranije Habsburgovaca, igotovo „ležao“ na samrtnoj postelji. Tu misiju preuzeo je prvoAnte Starčević, a zatim nedugo poslije i Eugen Kvaternik. Na te-melju ideja Francuske revolucije, te prosvjetitelja Montesquieai Rousseaua, oni su izgradili cjelovit sustav vrednovanja svih bit-nih područ ja ljudskog života. Njihova je ideologija imala zadaćuda ubrza proces konstituiranja i integracije hrvatske nacije koji

je trebao završiti u samostalnoj državi Hrvatskoj. U toj državi ciljim je bio apsulotno dobro, kojoj su suprostavljali HabsburškuMonarhiju (Kvaternik i Ugarskoj) kao potpuno zlo na politič-kom, gospodarskom i kulturnom područ ju društvenog života, tehabsburšku vjerolomnu dinastiju optuživali za „veleizdaju“ hr-vatskog naroda. Sramotnu sadašnjost suprostavljali su slavnojpovijesti i slobodnoj i sretnoj budućnosti. No misija buđenja hr-vatskog naroda koju se preuzeli na sebe, neće biti nimalo laka.

Poč etak pravaštvaU drugoj polovici 19. stoljeća, nakon ukidanja Bachova apsolu-tizma i povratka ustavnosti 1860. godine, u političkom životu

Trojedne kraljevine vladalo je kaotično stanje. Po pitanju odno-sa Hrvatske prema Austriji i Ugarskoj dolazi u dvijema glavnimstrankama, u Narodnoj (Strossmayerovoj) i Unionističkoj (ma-đaronskoj), do trajnog previranja i međustranačkih sukoba. Utakvom političkom okruženju pojavljuje se 1861. godine, Stran-

ka prava. Osnovni moto nove stranke bio je: Ni pod Beč ni podPeštu, nego za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Stranka pravapostala je jedna od najutjecajnijih političkih organizacija togadoba u Hrvatskoj zahvaljujući prije svega učenju dvojice svojihosnivača i vođa : Anti Starčeviću i Eugenu Kvaterniku.

No, pravaštvo ne bi bilo moguće da mu nije prethodio ilirskipokret u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Ilirski pokret jeizvršio integraciju hrvatske nacije, kulturno i politički, te s timestvorio temelje ekskluzivnom političkom kroatizmu koje će sevezati uz pravašku ideju i pokret. Pravaški pokret nosio je inte-res srednje klase koja se oblikovala u društvu nakon ukidanjafeudalnih odnosa, u sklopu procesa zadovoljavanja hrvatskog

društva koje je počelo postepeno gubiti obilježja duboko podi- jeljenog društva.

Ante StarčevićAnte Starčević rodio Ante Starčevićse 1823. u seljačkoj zadruziu ličkom selu Žitnik. Pohađao je gimnaziju u Zagrebu, a dobio jestipendiju zaslugom profesora Kraljevske akademije RomualdaKvaternika, Eugenova oca. Filozofiju je studirao na Kraljevskojakademiji u Zagrebu, te 1846. doktorirao, dok je od teologijeodustao u Pešti. Starčević je 1848. godine došao u Zagreb kaovatreni pristaša ilirizma te se oduševljavao Jelačićom, jer je unjemu vidio osobu koja će ujediniti tri rastrgana hrvatska dijela

zemlje. Ali od toga nije bilo ništa. Apsolutizam je sve razoča-rao, dok je u Starčeviću buktio gnjev i mržnja prema Jelačiću iMažuraniću. Njegova predožba da su Mažuranić i Jelačić najvećizlotvori nastala je također za vrijeme apsolutizma kada su onibili na visokim položajima.



Broj 4 / Godište I

15

Nakon teškog razočaranja Starčević je svoju novu „pravašku“misao počeo formirati u ranim 50-im godinama 19. stoljeća.Svoja je „nova“ razmišljanja objavio prvi put 1850. godine. Ra-spravljao je o djetinjstvu, muževnosti, mladosti i starosti. Nijeto bilo obično razmišljanje, nego je Starčević želio spoznati ukojoj je životnoj dobi njegov vlastiti narod, te je također rezultatčinjenice što se intenzivno bavio pojmom i problemima naroda.Filozofsku podlogu svoje ideologije Starčević je najbolje formu-

lirao u svojoj „Poslanici pobratimu“ objavljenoj u Nevenu 1852.godine, gdje je moralno opravdavao svoju oštru kritiku apsolu-tizma i bivših iliraca, koji mu nisu pružali otpor, te gdje su nekiod njih postali činovnici u kampanji germanizacije. Glavna mu jetvrdnja da Hrvati ne znaju ni tko su ni što žele, te da im je potre-ban odgajatelj. Starčević se već tada osjećao kao prorok kojeganitko ne razumije: „ Ja sam čovek, koi je prie živio u samoći,a sada žive u pustinji“. Također je bio ogorčen na zagrebačkodruštvo te njegovo njemčarenje, među kojima se on osjeća kao„stekliš“ (bijesni pas), jedini čudak koji u gostionici govori hr-vatski jezik, anticipirajući naziv koji će kasnije dobiti pravaši, teveliča Tursku i brani Muhameda i Kuran. Bio je uvjeren da su

godine tuđinske premoći, potlačivanja i spriječavanja slobodnarazvoja ostavile traga na naravi ljudi koju on karakterizira kao„deformiranu“. Prema tome stvaranje homogena naroda-osobeu samostalnoj hrvatskoj državi njemu je bila ona poluga koja je jedina mogla potaknuti povratak Hrvata osnovnim etičkim vred-notama. U pojedinca taj proces prema moralnom usavršavanjumogao je početi tada kad shvate pravaški nauk, tj. kad nadvla-daju deformaciju “svoga ja” i počnu se osjećati Hrvatima s misi- jom stvaranja samostalne države.

Hrvatsko ime i svoja jezična shvaćanja Starčević je prvi put ista-knuo u predgovoru „Razvodu istarskom“, glagoljskom izvoruiz 14. stoljeća. To ga je posebno fasciniralo jer je hrvatski jezikonda bio službeni i Hrvati su imali svoj ponos, dok danas nijetako, te mu je izgledalo da se ljudi srame svoje narodnosti. Naformiranje Starčevićeve ideologije uvelike je utjecala mržnjaprema Pavelu Josephu Šafa řiku i njegovim teorijama zajednič-kog srpskog imena Slavena. Uz Šafa řika, Starčević se uvelikeprotivio Vuku Karadžiću, „govedarskom“ jeziku i njegovu član-ku “Srbi svi i svuda” iz 1836. u kojem svrstava sve štokavce kaoSrbe, kajkavce kao Slovence, a čakavce kao ostatke Hrvata okojima je pisao još Konstantin VII. Porfirogenet. Odgovor na tobio je žestok. Starčević je tvrdio da su Hrvati nakon doseljenjabili gospodujući, državotvorni narod-osoba, dok su Srbi bili pro-sjački puk, te je srpsko ime izveo iz pojma „servus“ što znači

sužanj (rob), te da su oni jedini narod koji ne zna kako mu jeime. Drugim riječima, Starčević je odgovorio na tvrdnje da suHrvati štokavci Srbi, a kajkavci Slovenci, suprotnom izjavom kojom je i Srbe i Slovence obuhvatio u hrvatstvu. Usto, Starčević je vidio i problem u različitom tumačenju pojedinih povijesnihosoba i događaja, te je s vremenom počeo upotrebljavati izraz„pravi Hervat“ koji je predstavljao svakog Hrvata koji je, premanjemu, posjedovao svijest o svom narodu-osobi, a ne svakogpripadnika hrvatskog naroda po podrijetlu. Starčević daje doznanja hrvatskoj inteligenciji da ona radi upravo suprotno kadanastoji steći pohvalu tuđina, a iznevjerava se svom narodu. Topotkrepljuje temeljnim pravaškim mitom o Petru Zrinskom i

Franu Krstu Frankopanu kao uništavanju suverenog naroda odstrane Habsburgovaca koji su ubili dvojicu heroja samo da bi sedomogli njihove zemlje.

Eugen KvaternikEugen Kvaternik rodio se 1825. kao sin profesora povijesti naKraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu, Romualda Kvaternika.Ljubav za povijest i traženje njezina smisla naslijedio je zacijelood oca, dok je studij prava završio u Pešti (1857. mu je oduze-to odvjetništvo carskom odlukom, jer je triput pao ispit iz mo-dernog prava). Eugen Kvaternik je, isto kao i Starčević, najprijebio vatreni ilirac, te je imao velik utjecaj na stvaranje pravaškeideologije. Ali Kvaternikov razvoj ne možemo pratiti poput Star-čevićeva, jer on svoje ideje i uvjerenja nije sustavno zapisivao iizlagao poput Starčevića. Ipak, povijesna predaja, ilirizam, po-četak nacionalne integracije, Bachov apsolutizam – bile su poja-ve koje su oblikovale i njegov idejni okvir. Kvaternik se okrenuopravaškoj ideologiji tek 1858-59. godine, za boravka u Rusiji(Petrograd). Mislio je da će Rusi pomoći hrvatskom narodu dase osamostali, to jest, da će pomoći hrvatskom kapitalu i proi-zvodnji, ali od toga nije bilo ništa, te Kvaternik razočaran napu-šta Rusiju. Godine 1859. počeo je skupljati podatke iz hrvatskepovijesti u peštanskom muzeju i knjižnicama za svoju knjigu nafrancuskom jeziku. Pomoć je sada vidio u „najnaprednijem“ i„najslavnijem“ narodu Europe – Francuzima i caru Napoleonu

III. Knjigom „La Croatie devant ľ Europe“ želio je prikazati Eu-ropi značenje hrvatskog naroda i njegovu težnju da se pridru-ži europskoj politici, kako bi mogao ostvariti svoje povijesno iprirodno pravo da kao suvereni narod postigne svoju samostal-nu državu. Nakon odlaska iz Rusije, te kratkog boravka u Italiji,Kvaternik je stigao u Pariz 7. travnja 1859., dva tjedna prije po-četka francusko – sardinskog rata s Habsburškom Monarhijom.U toj je atmosferi dao svojoj knjizi „La Croatie“ konačan oblik.Valja napomenuti da je knjiga pisana posebnim nacionalnim za-nosom jer je bila namijenjena stranoj javnosti. Ona je ustvaribila ideološka interpretacija povijesti hrvatskog naroda, gdje suMađari i Nijemci prikazani kao kukavice i „pokvareni“ narodi. U

djelu se takođ

er očitovao protiv feudalizma, te je duh hrvatskognaroda opisao kao izrazito demokratski, protivan svakom apso-

lutizmu, posebno onome u kojemu se sada Hrvati nalaze. S „LaCroatie“ Kvaternik je izrazio svoj doživljaj tragičnosti postupnogsužavanja hrvatske državnosti, a upravo u tome procesu krio sevažan poticaj pravaškoj ideologiji. Kvaternik se služio metoda-ma povjesničara pri proučavanju građe, te je koristio djela IvanaLuciusa, Jurja Rattkaya, a oslanjao se i na plemićke pisce s kraja18. i početka 19. stoljeća. Ipak, najvažnije mu je bilo Kuševićevotumačenje prvobitne državnosti hrvatske i „ugovora“ Kolomanas hrvatskim plemstvom, koje se temelji na interpretaciji starijihpisaca, gdje se ističu hrvatska municipalna prava. Kvaternik jeimao viziju o hrvatskom narodu kao Božjem, izabranom naro-

du koji je spasitelj kršćanske Europe, a on sam je sebe smatraoBožjim odabranikom. Njegova ideja napretka proizašla je prijesvega iz shvaćanja prošlosti. Hrvati su prema Kvaterniku posti-gli svoje povijesno pravo „prvobitnom, prirodnom, pravednomi neosporivom stečevinom“ za svojih seoba u 6. i 7. stoljeću,tj. silom oružja i narodnim junaštvom. Kao pripadnik „prosvije-ćenog“ 19. stoljeća i sljedbenik humanističkih ideja Francuskerevolucije, Kvaternik nije bio oduševljen brutalnom silom ranogsrednjeg vijeka. Učinio je stoga sve što je mogao da Hrvate pri-kaže, ne kao spontane, divlje osvajače, nego kao pomoćnikekršćanstva dok su još bili pogani. Iz te slike proizlazi povijesnopravo Hrvata u 19. stoljeću na cjelokupni povijesni teritorij i na

samostalnu hrvatsku državu. Kvaternik je bio svjestan tadašnjeslabosti Hrvatske, koja sama ne bi mogla izboriti svoju samo-stalnost, te činjenice da je za međunarodnu javnost hrvatskopitanje, ako ga je ona uopće uočavala, postojalo samo kao unu-trašnje pitanje Monarhije.




16

No, što se događ

alo još na političkoj sceni Europe i Hrvatske do1861. godine? Aristokrati Austrije i Češke, njemački centralisti

te mađarski starokonzervativci bili su protiv centralizma i repre-sije, te je odlukom Carevinskog vijeća (koje je formirano 5. ožuj-ka 1860., a trebalo je raspravljati samo o financijskim pitanjima)car 20. listopada 1860., „darovao“ podložnicima drugi oktroiraniustav nakon 1849. – tzv. Listopadsku diplomu. Listopadska je di-ploma priznavala povijesno – političke raznolikosti te zemaljskeautonomije s težištem zakonodavstva u pokrajinskim saborima,zakoni su postali jednaki za sve stanovnike. Obećavala se slobo-da vjeroispovjesti i ukidanje tlake. No, diploma nije prihvaćena,te je za predstavnika njemačkog centralizma postavljen AntonSchmerling (Veljački patent – 26. veljače 1861., koji je potvrdio

centralizam i Schmerlinga). Kako je rekao Kvaternik, Hrvatska senalazila „između vatre i vode“. Naime, hrvatsku je autonomijuugrožavao, s jedne strane Veljački patent, a s druge strane ma-đarski travanjski ustav 1848., koji je ustanovio prevagu parla-menta nad kraljem i mađarsku neovisnost prema HabsburškomCarstvu. Unatoč tome, prvu razmjerno cjelovitu formulaciju kaoizraz interesa hrvatskih političkih snaga državno – pravna ideo-logija dobila je u promemoriji Banske konferencije u studenome1860. Sastavio ju je Ivan Mažuranić, a zahtijevala je sjedinjenjeHrvatske, samostalnost unutar monarhije te rješenje „riječkogpitanja“. Franjo Rački je interpretirao jugoslavensku ideologiju,koja je rasla usporedno s Kvaternikovom knjigom („La Croatie“).

Sam Kvaternik se inkriminirao aferom, koja će mu ostati „mrlja“sve do Rakovice, to jest, pokušajem prodaje „ruske tajne knjige“Austriji, točnije, ministru Rechbergu, te zaokretom u vanjskojpolitici i okretanju Austriji kao potencijalnom savezniku. Povo-deći se motom „Što možemo, a ne što hoćemo“, u Austriji je

vidio spas za Hrvatsku, a realnu osnovu za povezivanje s europ-skom politikom vidio je u tome što Hrvati drže istočnu jadranskuobalu i mogu poslužiti kao bedem protiv „nadirajućeg“ srbo-ru-sizma. U siječnju 1861. Ante Starčević postao je veliki bilježnikRiječke županije, te je sastavio promemoriju o političkom po-ložaju Hrvatske (riječke predstavke) uoči sazivanja Hrvatskogsabora. Kratko i jasno, te svojim krepkim i surovim stilom, dajesvoje viđenje položaja Hrvatske u Habsburškoj Monarhiji, iz kojeizrasta pravaška ideologija sa svojim glavnim obilježjem: te-

žnjom za samostalnom državom Hrvatskom, dakle veleizdajomprema središtu Monarhije. Starčević osuđuje vjerolomnog kra-lja, te tvrdi da zahtjev za hrvatskom državom nije antidinastičan,nego da je u interesu vladara koji bi imao izvanrednu potporu uzadovoljnom hrvatskom narodu.

Hrvatski sabor 1861. godineNa temelju izbornog reda iz 1848. godine, 15. travnja 1861.sastao se Hrvatski Sabor. Narodni su zastupnici bili najuglednijičlanovi inteligencije, svećenstva, aristokracije i predstavnici Voj-ne granice (Sabor je bio „krnji“ jer na njemu nije bilo zastupnikaiz Dalmacije). Sabornica je postupno postala mjesto sukoba ra-

zličitih mišljenja o položaju Hrvatske u Monarhiji. Uglavnom jedolazilo do podjele na dvije strane: na konzervativno plemstvoi liberalno građanstvo. Ta je atmosfera predstavljala podlogu zaprvi službeni nastup pravaške ideologije. Na temelju naloga Fra-nje Josipa, Hrvatski sabor počeo je raspravljati pitanje odnosaizmeđu Hrvatske i Ugarske. Po tom pitanju dolazi do formira-nja tri struje koje će ostati ključne u hrvatskoj politici do krajaMonarhije. Prva struja, Narodna stranka, u kojoj su najvažnijeličnosti bile biskup Strossmayer, Franjo Rački i Ivan Perkovac(urednik Pozora), nastojala je postići što širu autonomiju prila-gođavanjem konkretnim političkim prilikama koje su se stalnomijenjale; druga struja, Unionistička stranka, na čelu s grofom

Julijem Jankovićem, čvrsto se držala što uže veze s Ugarskom,pomišljajući na određenu autonomiju Hrvatske samo u okviru jedinstvene Ugarske; treća struja, Ante Starčević i Eugen Kva-ternik, izjašnjavali su se za ideal samostalne hrvatske državeizvan okvira Habsburške Monarhije (jedina veza s ostalim ze-mljama imao je biti zajednički vladar, ali je Kvaternik u politič-koj praksi stajao pred problemom manjeg ili većeg odstupanjaod proklamiranog „potpunog suvereniteta“ hrvatskog naroda).Tada većinom glasova Sabor prihvaća poznati članak 42, što suga predložili Strossmayer i njegovi sljedbenici, a sastavio ga jeIvan Mažuranić (prijedlog „osrednjeg“ odbora). Ta je saborskaodluka kasnije dobila kraljevo odobrenje. Zaključeno je da jedogađajima 1848. prestala svaka državnopravna veza izmeđuUgarske i Trojedne kraljevine koja uključuje uz Hrvatsku i Slavo-niju, Dalmaciju, Rijeku, Vojnu granicu i Međimurje. Jedini izuze-tak bila je kraljeva osoba koja je krunidbom za ugarskog kraljapostajala i kraljem Hrvatske. Sabor uvažava prošli zajedničkiustavni život Trojedne kraljevine i Ugarske i izražava spremnostTrojednice da stupi u „još užju državno-pravnu svezu“, ali samoako kraljevina Ugarska prije pregovora prizna njezinu samostal-nost i njezin spomenuti teritorijalni opseg.

Kvaternikov prijedlogZa razliku od „osrednjeg odbora“ i unionista koji su objavilisamo glavne točke svog opredjeljenja, Kvaternik je izradio pri-

jedlog „fundamentalnog države naše zakona“ utemeljenog načetiri osnovna načela pravaškog nauka. Prvo načelo počiva-lo je na načelu legitimiteta Hrvata da imaju svoju vlastitu, sa-mostalnu državu, s kojom se sada nezakonito postupa, drugonačelo je tvrdilo da Hrvati mogu pregovarati izravno s kraljem

Eugen Kvaternik



Broj 4 / Godište I

17

i na temelju tih pregovora prihvatiti neke zajedničke poslove,treće načelo zahtijevalo je sjedinjenje hrvatskih zemalja, dok ječetvrto načelo govorilo da provedivost prva tri načela ne ovisio Habsburškoj Monarhiji, nego o odnosu među velikim europ-skim silama. Nadalje Kvaternik predlaže svečanu krunidbu hr-vatskog kralja u Zagrebu, te bi se sam kralj morao zakleti da ćečuvati temeljna državna prava. Također bi Trojedna kraljevinaprema Ugarskoj bila potpuno samostalna, te bi se zajednički po-slovi (vanjski poslovi, rat, financije i trgovina) Hrvatske i Austrije

vodili u skladu s hrvatskim interesima. Umjesto postojećeg di-kasterija u Beču, u Zagrebu bi se ustanovilo Kraljevsko državnovijeće za kraljevinu hrvatsko-slavonsko-dalmatinsku. Srž njego-va prijedloga je u tome da dokaže neizvedivost realnog savezas Ugarskom u smislu prijedloga osrednjeg odbora pozivajući sena izjave mađarskih prvaka iz kojih se vidi da oni nikako ne želeodustati od zakona iz 1848. prema kojima bi Hrvatska bila in-tegralni dio Ugarske. Kvaternik je najveći trag ostavio govorom18. lipnja 1861., kojim je iznio svoje i pravaške stavove, koje jenadopunio i prihvatio Starčević. Kvaternik je preporučivao tak-tiku „muževnog čekanja“, koja je više bila obilježje Starčevićevapolitičkog profila, a manje je odgovarala njegovoj želji za dina-

mičnom političkom i diplomatskom akcijom.

Starčevićev veliki govorAnte Starčević je u Saboru ponovio i još više zaoštrio svoje sta-vove iznesene još u „riječkim predstavkama“. Njegovim govo-rom dominira mržnja prema Austriji i uvjerenje da su svi narodiMonarhije sužnji. Nepodnošljivo mu je, da se vladar, koji je rav-nopravan partner hrvatskom narodu, usuđuje narediti Saboruda uzme u pretres pitanje odnosa s Ugarskom. „…Gospodo, Austrija o kojoj ja ovde govorim, ona je hrpa beč -kih licomeracah i ulagah koji zavađ aju našeg kralja s njegovimi narodi, koji su našeg kralja i narode Austrije u strašno današnje

stanje doveli, koji budu, ako stvari drugač ije neokrenu, u

č initi današ kralj poveć a broj onih žrtvah koje su sli č ni zlikovci naveli da

na rač un božje milosti na zemlji pakao stvarahu, a danas se onesame dušom i telom u paklu ć ute…“

Tada je po prvi put istaknuta krilatica „Bog i Hrvati“ koja je sim-bolički označavala pravo hrvatskog naroda na slobodu tj. da nadsobom priznaje samo Boga.

„….Neka nam se Austrija ruga, i pravo je jer dok neima životi-nje, koju ć eš budi samo triput pedepsati a nijednom nenadariti,narod hrvatski žrtvova se trista godinah za Austriju, pa za svesvoje žrtve ovaj narod dobi od Austrije glupost, sužanjstvo, si-

romaštvo, narod hrvatski uč ini Austrija za svu njegovu vernost,za sve njegovo požrtvovanje ruglom narodah; neka nam se Au-strija ruga, ma neka pazi da se kocka neokrene, neka pazi da nanju ruglo nepadne: narod hrvatski sač uvao si je u svih nevoljahkoje nepravedno trpi od Austrije, još jedno neprocjenjivo dobro,a to je vjera u boga i u svoje desnice, narod hrvatski vjeruje bezda mu itko kaže da je providnost njemu koji je tristagodišnje su-žanjstvo Austrije preživio, njemu koji se je u duhu krš ć anskom zadruge vazda žrtvovao, lepu buduć nost odredila; narod hrvatski veruje da tu buduć nost, to poslanstvo, nebude odkaživati Austri- ji, nego Bog i Hrvati …“

Sabor je bio raspušten kraljevskim odpisom 8. studenog 1861. u jeku rasprava oko položaja srpskog naroda i jezika na teritorijuHrvatske.

Odnos prema Austro-ugarskoj nagodbi Kao ni Bachov apsolutizam, ni Schmerlingova centralistička po-litika nije doživjela veći uspjeh. U želji da se učvrste unutarmo-narhijske prilike uoči nadolazećeg rata s Pruskom i Italijom, Fra-njo Josip morao je pristupiti pregovorima s mađarskim prvakomFerencom Deakom koji je očito promijenio stav u odnosu na1848., što je značilo da prihvaća zajedničke poslove s Austrijom.

Hrvatski sabor 1865.-1867. godineNa izborima za Hrvatski sabor pobjedila je udružena opozicijaNarodno-liberalne (Strossmayer) i Unionističke stranke, unatoč pritiscima Mažuranić-Schmerlingove vlade. Usprkos pritiscimavlade, uz Starčevića su izabrana, također još tri pravaša. Dra-gutin Akurti, Venceslav Urpani te predstavnik riječkih HrvataErazmo Barčić. Hrvatski sabor sastao se 12. studenog 1865. dabi po kraljevu nalogu odredio svoj stav o zajedničkim poslovimaMonarhije na temelju Listopadske diplome i Veljačkog patenta,da bi se izjasnio o odnosima Ugarske i Hrvatske, koje je trebaloutvrditi sporazumom između dva sabora, i da bi poslao svojezastupnike u Ugarski krunidbeni sabor koji je imao pripremitisve za krunidbu Franje Josipa kao kralja Ugarske, Dalmacije, Hr-vatske i Slavonije. Većina zastupnika tada je prihvatila adresuFranje Račkog kojom je većina Hrvatskog sabora napustila svojeodbijanje zajedničkih poslova s Austrijom iz 1861., pa je vladaru svom odgovoru na adresu naredio da se izabere odbor kojibi pregovarao s odborom Ugarskog sabora o odnosima izmeđuHrvatske i Ugarske i zajedničkim poslovima Monarhije, no ti raz-govori ubrzo propadaju.

Već potkraj lipnja 1866., na početku austro-pruskog rata, ma-đarski su predstavnici prešli preko hrvatske državnosti u nacr-tu za Austro-ugarsku nagodbu. S obzirom na poraz Austrije odPruske, Austrija se morala, da bi učvrstila svoj položaj, okrenuti

prema Istoku. Poraz Habsburške Monarhije u svakom je slučajupobudio nade protivnika u njezinu skoru propast. Na to su raču-nali i pravaši, a i predstavnici Strossmayerove stranke. Budući da je to okretanje prema Istoku obuhvaćalo i Bosnu i Hercegovinu,Starčević je djelovao na buđenju svijesti u Hrvatskoj. Austrija jetakođer podilazila narodu potičući mitove o Nikoli Šubiću Zrin-skom i Josipu Jelačiću. Starčević i Kvaternik (koji je za vrijemeSabora bio u inozemstvu) tome suprotstavljaju pogibiju PetraZrinskog i Fran Krste Frankopana. Prihvaćanjem Austro-ugarskenagodbe u Austrijskom vijeću i Ugarskom saboru, mogućnostiujedinjenja hrvatskih zemalja uvelike su se smanjile. Dalmaci- ja i Istra pripojene su austrijskom dijelu, a Hrvatska i Slavonija

ugarskom. Vojna granica i dalje je bila pod izravnom bečkomupravom.

Na Saboru koji je zasjedao 1. svibnja 1867. govorio je i Starčević izjasnivši se protiv zajedničkih poslova. Tada na scenu stupa inovo pravaško oružje, za borbu protiv narodnjaka, a to je biopolitičko-satirički list Zvekan koji je bio dostupan samo užemkrugu čitateljstva no njegov utjecaj nije bio velik. Vlasnik i ured-nik bio je Marko Manasterioti, no stvarna duša i glavni autorlista bio je Starčević. Također je važno napomenuti da je budućiban Levin Rauch, dao značajnu materijalnu pomoć listu, zbogkoje je list i počeo izlaziti. Najznačajniji Starčevićev spis u Zveka-nu bio je „ Bi-li k Slavstvu ili ka Hrvatstvu“ koji predstavlja kamentemeljac za razumijevanje njegova ideološkog sustava. Godinudana kasnije zamjenjuje ga politički časopis Hervat, urednika iizdavača dr. Ivana Matoka. U težnji da podigne i učvrsti hrvatskunacionalnu samosvijest Starčević je naročito nastojao uvjeritiHrvate da su oni po svom porijeklu gospodarujući narod i da je




18

„robovanje“ Beču i Pešti u punoj suprotnosti s duhom hrvatskognaroda. Godine 1868, nešto prije Starčevićeve brošure „ImeSerb“ u kojoj sustavno omalovažava Srbe, Kvaternik izdaje jedanod svojih najznačajnijih spisa „Istočno pitanje i Hrvati“. Kvater-nikovo stajalište bilo je sasvim jednoznačno: pravo na Bosnu iHercegovinu, po njemu, na osnovi etničkog i povijesnog prava,ima isključivo Hrvatska, te da su Hrvati prvi koji su na dnevnired stavili „istočno“ pitanje. Uvjeravao je hrvatsku javnost da je„jugoslovenština“ ustvari isto što i „srbština“ koja teži uništenjuhrvatske nacije. Također je 1868. godine, sprovedena u živothrvatsko-ugarska nagodba, u čijem je sastavljanju glavnu riječ imala ugarska deputacija, te koja će kasnije imati važnu uloguu rastu popularnosti pravaša, zbog gubitka bilo kakve samostal-nosti i državne individualnosti Hrvatske.

Što je bilo s Kvaternikom? On je 1863. po drugi put emigrirao, saplanom povezivanja s češkim, poljskim i francuskim emigranti-ma, te s ciljem dizanja ustanka u Hrvatskoj. To mu nije uspijelo,ali se više nije mogao ni vratiti u domovinu, zbog toga što je

imao rusko državljanstvo i zbog toga što se bojao izručenja Ru-siji. Povratak mu je ovisio o banu Levinu Rauchu, te je moraoodržavati vezu s njim i mađaronima. Tek je potkraj 1869. dobiozagrebačku zavičajnost i austro-ugarsko državljanstvo. Od tadanadalje stalno su ga povezivali sa svakakvim spletkama, dokse oko Starčevića počeo formirati „kult ličnosti“, koji su stvorilistudenti opijeni njegovim oštrim člancima u pravaškom glasiluHervatska. Također se 1870. na pravaškoj sceni po prvi put pojavio jedan od mladih – David Starčević, Antin sinovac, budućiglavni demagog Stranke prava. U politički je život ušao prosvje-dovanjem pravaške mladeži protiv „narodnjačkog“ slavljenja Je-lačićeva spomenika, na čijem je on bio čelu, te sa svojim letkom

u kojemu proklinje Jelačića, po uzoru na strica.

Rakovička bunaPlan o podizanju ustanka u Vojnoj granici protiv HabsburškeMonarhije, a za samostalnu hrvatsku državu, zaokupljao je Kva-

ternika od početka političke djelatnosti. Svi propali pokušaji dase uz pomoć stranih sila, Hrvatska oslobodi okova Habsburgo-vaca, uvjetovali su da se „božji poslanik“ sam lati oružja i uz toda skine „ljagu“ sa svoga imena koja ga je uzastopno pratila.Pred bunu se sukobio s mladim pravašima okupljenima oko listaHervatska, zbog toga što su osuđivali njegov vjerski fanatizam.Presudnu ulogu u dizanju ustanka imala je propast za izbor uHrvatski sabor, nakon čega mu je svoj mandat ustupio i Edo Hal-per, ali zbog Bedekovićeva režima koji je Kvaternika označavao

kao nepodobnog, opet je poražen.

To je bilo dovoljno. Ali kako je sam ustanak počeo? Naime, kada je u Zagreb stigla vijest da je Vjekoslav Bach uzeo sav novac izpošte u Munjavi, Kvaternik je u dogovoru sa Starčevićem kre-nuo u Karlovac „za da se razpita o stvari“ i obećao da će se vrati-ti i izvjestiti „što je, kakoli je“. Ali povratka nije bilo. Kvaternik ježelio najprije proglasiti privremenu vladu u Vojnoj granici, zatimokupiti krajišnike u slunjskoj, otočkoj i ogulinskoj regimenti, teu Zagrebu proglasiti slobodnu vladu Hrvatske. Nakon toga bi seobratio europskim silama radi zaštite i priznanja. U subotu 7.listopada Kvaternik je došao u Broćanac svom vojskovođi Radi

Čuiću. Dana 8. listopada 1871. Kvaternik je započeo Rakovičkubunu, koja je za cilj imala oslobađanje Hrvatske od „švabsko-madžarskog gospodstva“. Kvaternik je skupio samo 1700 vojni-ka, zbog jake propagande protiv njega (svećenika i časnika), aliih se većina razbježala na prvi glas o dolasku ogulinske regimen-te. Ustanak je propao. Miloš Kosanović, iz sela Močila, pripre-mio je 11. listopada u obližnjem klancu Ljupči zasjedu Kvaterni-ku i njegovim preostalim suborcima dok su se vraćali iz Plaškogu Rakovicu. Tom su prigodom poginuli Kvaternik, Rakijaš i Bach,dok je Čuić pobjegao u Srbiju. Prijeki sud, koji je istog dana po-čeo djelovati, donio je deset smrtnih osuda i one su izvršene.

Vrhunac pravaštvaUčvršćenjem dualističkog modela vlasti unutar Monarhije,predstavnici mađarske vladajuće klase bili su svjesni da moraju revidirati nagodbu s Hrvatskom. Svi financijski i gospodarskiposlovi bili su u rukama organa ugarske vlasti, a o banu je odlu-

Oton Ivekovi ć , Rakovi č ka pogibja (smrt Eugena Kvaternika)






20

sljednjim podanikom. Svoje tumačenje opravdao je stavom da je Hrvatska samostalna država koja nema nikakve veze s ostalimzemljama Monarhije i da se zato ne smije popustiti od njezinihprava. Saborsko izaslanstvo izručilo je adresu većine Franji Josi-pu, koju je Starčević osudio kao „spis podanika“.

Uspon pravaštva nakon izlaska Slobode nadopunila je skupštin-ska akcija 1879., kada je Mažuranić zakonskom odredbom do-pustio javna sakupljanja. 1. lipnja 1879., počela je velika skup-

ština u Bakru, koju je organizirao Erazmo Barčić, te na kojoj jekao govornik prisustvovao i Ante Starčević. Zbog policijske pa-ske, nije se doduše mogao otvoreno propovijedati ideal Strankeprava, ali se zato govorilo o konkretnim zahtjevima: povratkuRijeke Hrvatskoj, o demokratskim slobodama, prije svega oopćem pravu glasa i slobodi tiska. 21. veljače. 1880., umjestoMažuranića za bana dolazi stari unionist, grof Ladislav Pejače-vić koji zabranjuje list Slobodu, uhićuje članove i simpatizerestranke i vrši razne oblike pritiska. Na izborima 1881., kada supravaši osvojili devet mandata, postalo je očito da pravaši imajusimpatizere u svim slojevima. Pravaštvu su se pridružili, tako-đer mladi i niži svećenici, usprkos žestokim napadima na njih.

Godine 1882., gospodarski i politički pritisak ugarske vlade injezino sustavno kršenje Nagodbe, a osobito postupna zamjenahrvatskih natpisa na zgradama financijskih uprava s dvojezičnimhrvatsko-mađarskim natpisima, doveli su do demonstracija ukojima su važnu ulogu odigrali pravaši. U kolovozu 1883., kada je zamjena natpisa pokušana u Zagrebu, izazvano je silno ogor-čenje i demonstracije. Ogorčenje se prenosi i na selo pogotovou Zagrebačkoj i Varaždinskoj županiji, te u Hrvatskom zagorjui bivšoj Banskoj krajini. No protesti su ubrzo ugušeni. Ugarskavlada tada, s gotovo diktatorskim ovlastima, za bana imenujemladog mađarskoga grofa Károlya (Dragutina) Khuen-Héder-váryja, koji će ostati na mjestu bana sljedećih dvadeset godina(1883.-1903.). On je, u želji da uništi pravaški pokret, tvrdio dasu nemire 1883. organizirali upravo pravaši, no to nije doka-zano. Starčevićev negativan stav prema dinastiji i Franji Josipuimao je sve širu podršku, pa i među predstavnicima klera ne-sklonima Monarhiji. Za razliku od Starčevića, većina klera tada je zastupala trijalističku obnovu Monarhije. Stranka prava bila jesamo pokret kojeg je držala na okupu zajednička velika želja zasamostalnom državom.

A što je bilo s programom? Formulacija programa bila je ne-moguća jer bi on morao biti okarakteriziran kao veleizdajničkiprema Monarhiji i zato nije slučajno da je Stranka proglasilaslužbeni program tek kada je 1894. prihvatila rješenje hrvatskog

pitanja u okviru Monarhije. Godine 1884., unatoč vladinim re-presijama, stranka doživljava svoj vrhunac. Osvojila je tada 24mjesta u Saboru, te je Hinko Hinković izradio Adresu kralju koja je snažno naglasila samostalnost hrvatskog naroda, osudila du-alizam i istakla njezino štetno djelovanje i za Ugarsku. Zahtije-vala je ujedinjavanje svih hrvatskih zemalja uključujući i Bosnui Hercegovinu i slovenske pokrajine. No ban Khuen-Héderváryveć je bio ovladao Narodnom strankom te su mu se pridružili imnogi srpski zastupnici. S takve pozicije Khuen odgovara novimsaborskim poslovnikom i pravom da predsjednik može ukloni-ti svaku opoziciju. Uskoro je reformirao upravu i sudstvo te jeod njih načinio poslušan aparat koji je imao zadaću potiskiva-

nja svakog otpora režima. Hrvatska opozicija bila je slomljena.Stranka prava u takvoj situaciji se više nije mogla razvijati naosnovi čistog Starčevićeva nauka te su se 1887. nalazili predprihvaćanjem svog prvog službenog programa tj. zalaganja zadjelomičnu hrvatsku državnost u okviru Monarhije. Pravaštvo

se otada uvelike širi kao pokret među građanstvom, a i seljaš-tvom pogotovo Hrvatske i Slavonije, ali i Istre, Dalmacije i Bosnei Hercegovine. U skladu s tolikim pristašama sam ideal postao jenedovoljan. Pravaši se više nisu mogli zadovoljiti tvrdnjama daće se hrvatski problemi, ekonomski i ljudski, riješiti u samostal-noj državi Hrvatskoj. Sve nade u europske velike sile su propale.Pravaštvo je moralo postati „praktična“ stranka, to jest, prilago-diti se stvarnosti i pokušaju koaliranja s drugim strankama nahrvatskoj političkoj sceni.

Moderno pravaštvoU ljeto 1889. prekinuto je izlaženje lista Hrvatska koji je bio služ-beno pravaško glasilo. U tako teškoj situaciji Fran Folnegović selaća posla. Sada je bilo stanje zrelo za otvoren istup, što on i čini,ali uvlači i Josipa Franka u Stranku prava. Frankovom pomoćiHrvatska ponovno izlazi te Folnegović u njoj ima priliku iznijetisvoje stavove. Prema njemu, Stranka prava postala bi oportuni-stička stranka, koja bi se kretala u okvirima dualizma te bi radilaprema naredbama dinastije. Za Folnegovićeve su planove bilaopasna dva pravaška prvaka: David Starčević i Erazmo Barčić. D.Stračević vratio se 1889., u politički život nakon odsluženja ka-

zne za udarac nogom bana Khuena. Oni su bili pobornici starihpravaških načela te su se protivili unutarstranačkim polemizi-ranjima, koja su otežavala djelovanje protiv režima. Smjer mo-dernog pravaštva što su ga zastupali Folnegović i Frank postajao je sve jasniji: kad ne ide drugačije, neka najprije Monarhija kaovelika sila riješi svoje probleme uz pomoć Hrvata, a kasnije ćese valjda dopustiti proširenje autonomije i sjedinjenje Hrvat-ske i Slavonije s Dalmacijom. Pošto Frank još nije bio službe-no član Stranke prava, to je odlučio učiniti nakon putovanja poDalmaciji s istaknutim pravašima. Cilj putovanja bio je širenjepravaštva. Klub Stranke prava primio je Franka kao svog novogčlana 9. prosinca 1890. Frank je isti mjesec održao i govor. U

njemu se vidjelo da Frank nema veze sa Starčevićevim naukomu tome što je veličao Ugarsku i zalagao se za dualizam. Frankovpraktični duh dobro je odgovarao željama pravaške buržoazijepogotovo zato što nikakvo čekanje na vanjske događaje više nijedolazilo u obzir. Sve potrebe građanstva također je dobro shva-ćao Folnegović koji se bavio kupoprodajom zemljišta i profitiraopri gradnji željeznica i parcelizaciji imanja u Hrvatskom zagorju.To je sve bilo prilično daleko od ideala Ante Starčevića. Frankse uglavnom svojim govorima obraćao sitnom građanstvu, noStranka se morala povezati s onima koji su bili ekonomski jači tj.sa srednjom buržoazijom koja će imati ključnu ulogu nakon ra-skola. Nezadovoljstvo prvaka Stranke prava s Frankom imalo jekorijen u činjenici što on s pravaškom predajom nije imao mno-go veze, ali i u njegovu židovskom porijeklu.(19) Njegov položajpostupno se učvršćivao te je postao prvo lice stranke. Strankapod njegovim vodstvom imala je umjeren subdualistički stav,što se naravno nije javno priznavalo.

Raskol Pravaštvo u DalmacijiPočetkom 1890-ih pravaška politika naišla je na pozitivan odjeku Dalmaciji. Nakon završetka Narodnog pokreta kada je osno-vana posebna Srpska stranka i kad je 1882. u narodnjačke rukepala i splitska općina, stvoreni su uvjeti za razvoj pravaštva. Pra-

vaštvo je zapravo bilo odgovor na narodnjački neuspjeh u spre-čavanju gospodarske stagnacije. Dalmacija je bila u potpunostipoljoprivredna zemlja. Posebice je bila pogođena trgovačkimugovorom iz 1891., to jest, vinskom klauzulom između Italije iAustro-Ugarske, gdje je dopušten uvoz talijanskog vina uz sim-



Broj 4 / Godište I

21

boličnu carinu. Dalmatinsko vinogradarstvo je propalo, te jepravaštvo bilo „slamka“ spasa. Orginalna Starčevićeva ideolo-gija tu nije postojala, pa se pravaštvo pojavilo kao kombinacijaStarčevića i narodnjaka Mihovila Pavlinovića. On je zagovaraohrvatstvo u slavenskom okviru, to jest, jugoslavenstvo s nagla-šenim katolicizmom. Mladi svećenik don Ivo Prodan prvi se uDalmaciji javno izjasnio za pravaštvo. On je stavio pravaštvo uokvir klerikalizma kao težnje za vodstvom organizirana katolič-kog svećenstva na čelu s biskupima na svim područ jima druš-

tvenog života. Prodan je objavio i svoj politički program koji nijeimao dodirnih točaka s Starčevićevim naukom.

Program je isticao pokoravanje dinastiji, trijalizam i zajedničkeposlove s ostalim zemljama monarhije. Ante Trumbić i FranoSupilo opredijelili su se za liberalno pravaštvo, s mišljenjem daHrvati vlastitim snagama moraju stvoriti svoju državu iskorišta-vajući krize i odnose velikih sila. Naravno, Hrvatska bi bila izvanHabsb.monarhije, te su te stavove Trumbić i Supilo iznosili u li-stu Crvena Hrvatska. Zadatak Crvene Hrvatske bio je da se su-prostavi srpskim pretenzijama na Dalmaciju, te srpskoj suradnjis dalmatinskim autonomašima. Ipak, Supilo je želio suradnju sa

Srbima, jer je smatrao da jedino tako mogu ispuniti svoj cilj, koji je bio sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Treća granapravaštva bio je svećenik Juraj Biankini, koji je djelovao pod „Hr-vatskim klubom“, koji se nije odmah izjasnio za pravaštvo. On jeokupljao nezadovoljnike iz Narodne stranke, koji su istupili trimjeseca nakon potpisivanja trgovačkog ugovora s Italijom. Osu-đivali su narodnjake zbog popuštanja dualizmu, izbjegavanjagovora o sjedinjenju Dalmacije s Banskom Hrvatskom, te zbogpriznavanja srpskog nacionalnog imena u Hrvatskoj. Biankini jesurađivao s Matkom Laginjom i V. Spinčićem, te se zalagao zatrijalizam kao i Prodan. Na polaganju kamena temeljca za Star-čevićev dom u lipnju 1894., Biankini je izjavio da je njegov Hr-vatski klub član Stranke prava. Nakon toga bila su otvorena vra-ta povezivanju svih triju struja, unatoč znatnim razlikama međunjima. Tim činom osnovana je jedinstvena dalmatinska Strankaprava. Pred kraj Starčevićeva života kristaliziraju se razlike i su-kobi sljedbenika pravaške ideologije. Vrijeme je i da se pobližeupoznamo s glavnim inicijatorom raskola, dr. Josipom Frankom.

Josip FrankOsječani židovske vjeroispovjesti Emanuel i Helena Frank dobilisu 10. travnja 1844. sina Josipa. Josip Frank srednjoškolsko ob-razovanje je stekao u osječkoj gimnaziji, a doktorirao je 1. ko-lovoza 1868. godine na Pravnom fakultetu Bečkoga sveučilišta.Tada se po prvi put javlja i u političkom životu. Kao pripravnik

radio je u bečkoj kancelariji s predstavnikom kršćanskih socijalaKarlom Luegerom i ministrom financija Emilom Steinbachom.Vjerovatno zbog toga će biti kasnije osuđivan, da je poslan izBeča da „rasztruje“ Stranku prava. Josip Frank dao se pokrstititek 1874., kada se rodio njegov sin Vladimir. Krstio ga je dr. Stje-pan Boroša, poslije član vodstva Stranke prava, u zagrebačkojcrkvi Sv. Marka. No to nije utjecalo na promjenu mišljenja pre-ma Židovima niti prema Franku. Protivnici su ga i dalje nazivali„gojem“ i njegovo vjersko preobraćenje vješto koristili u svrhudegradacije Franka. Frankovo ime bilo je povezano i s različitimpoduzetničkim investicijama i novinarstvom. Prvi pokrenuti listbio mu je Agramer Presse u kojem je sustavno kritizirao bana

Mažuranića. U političkom životu se posebno afirmirao kao kri-tičar financijskog dijela hrvatsko-ugarske Nagodbe, pobijajućitvrdnje da Ugarska uzdržava Hrvatsku. Prvi kontakt s pravašimabio je vezan uz Kumičića, kada je zagovarao njegovu ovjeru zaSabor, koji je vladajuća stranka osporila. Drugi kontakt zbio se

kada je Frank branio Davida Starčevića, nakon što je napao banaKhuena na zasjedanju Sabora. Ulazak u Stranku prava i Frankove

namjere već su spomenute.

Nekoliko godina prije raskola, već su na površinu izašla supro-stavljena mišljenja u pogledu djelovanja Stranke prava. To seposebno očituje u Riječkoj rezoluciji i nacrtu Frankove adrese,objema iz 1892. godine. Riječka rezolucija nastala je u Rijeci,točnije u Barčićevoj kući. Sastanak se održavao od 27. – 28. trav-nja 1892. godine u vezi s predstojećim saborskim izborima. Za-ključci tog sastanka nisu u Frankovom duhu. Rezolucija Riječkekonferencije je antidualistička, ne spominju se zajednički posloviu „okviru“ Monarhije. Također nisu izraženi protusrpski stavovii rezolucija odiše slavenskim duhom. Riječka konferencija zahti- jeva ujedinjenje i nezavisnost hrvatskih zemalja. Na konferenciji

su sudjelovali svi važniji predstavnici iz banske Hrvatske, pravašiiz Dalmacije, dok Laginja i Spinčić nisu sudjelovali zbog obveza uCarevinskom vijeću. Riječka konferencija bila je prvi korak pre-ma zajedničkoj organizaciji pravaša banske Hrvatske, Dalmacijei Istre, dok je Franku bila pokazatelj da ima mnogo protivnika.Godine 1892., Frank je kao predsjednik kluba Stranke prava sa-stavio i pročitao u ime stranke nacrt adrese. On je svoju adresutemeljio na sadržaju krunidbene zavjernice i prisege kralja Fra-nje Josipa iz 1867. godine. Bitno je to da se zavjernica uopćeodnosila na Hrvatsku. Najvažnije je to da adresa načelno prihva-ća Nagodbu, te je u potpunoj suprotnosti s odlukama Riječkekonferencije i Starčevićevom ideologijom. Frank zapravo preu-

zima nekadašnju interpretaciju zavjernice od strane Neodvisnenarodne stranke. Frankova adresa naišla je na mnoge osudevećine pravaških prvaka, čak i samog Ante Starčevića. Jedino jemladi Mile Starčević bio za adresu. Iako su se zbog adrese lomilakoplja, ona je omogućila pregovore s Neodvisnom narodnom

Josip Frank




22

strankom, te prvi službeni program Stranke prava.

Program iz 1894.Dugogodišnja borba Stranke prava i Neodvisne narodne strankeizgubila je Frankovom adresom načelne temelje. Obzor je po-zdravio adresu i napomenuo da je „steklištvo“ nestalo. Dalma-tinski i istarski pravaši zahtijevali su suradnju opozicije, pa čak ifuziju. I cjelokupni narod je bio za pregovore. Frank je poslušao„glas naroda“, i poveo pregovore s obzorašima. Na Silvestrovo1892., Obzor i Hrvatska proglasili su sjedinjenje opozicija na veli-ku radost hrvatskog građanstva, dok je bečki i mađarski tisak tajčin nazivao revolucijom. Vrhunac razdoblja „sloge“ predstavljao je poznati susret Starčevića i Strossmayera u Krapinskim Topli-cama, koji je obojici bio jednako mučan. Za novu Stranku pravabilo je bitno da dobije program. Do tada se programom smatraoStarčevićev „Naputak za pristaše Stranke prava“ iz 1871., koji sesastoji od trideset točaka, u kojemu izlaže svoje mišljenje o od-goju hrvatskog naroda. Nacrt programa Stranke prava sastavio je Frank, u kojemu se traži sjedinjenje svih hrvatskih zemalja, uzKranjsku, Korušku i Štajersku te priključnje Bosne i Hercegovineu „okviru“ Habsburške Monarhije. Zajedničke poslove kraljevi-

na Hrvatska trebala je rješavati ravnopravno s kraljevinom Ugar-skom. Obzoraški program također nije imao većeg odstupanjaod pravaškog. Na sjednici pododbora 14. travnja 1894., primase konačna redakcija programa. Njome pravaši usvajaju „okvir“Monarhije i rješenje hrvatskog pitanja konstrukcijom izmeđudualizma i trijalizma. Na taj su se program uglavnom pozivalesve opozicijske stranke do propasti Habsburške Monarhije. Čim je program bio prihvaćen, Frank i Folnegović počeli su raditina sprečavanju opozicije. Bitka se vodila oko imena zajedničkestranke. Fuzija je propala, a Franka se stavljalo na pijedestal, štoće dovesti do raskola stranke.

To je bilo već

veoma očito za polaganja „kamena temeljca“ zaStarčevićev dom, gdje je Frank sebe postavio za središnju ličnost

ceremonije. Stari i bolesni Starčević postao je oruđe u rukamaFranka što je izazivalo ljutnju i osude Barčića, Supila i drugih.Usto, u jeku je bila borba za njegovo nasljedstvo te je raskolunutar stranke bio neminovan, jer su i Folnegović i Frank pre-tendirali na to mjesto. Prvo je iz Stranke istupio Rukavina, koji je bio predsjednik kluba, a nakon njega i David Starčević. Oninisu htjeli potpisati „okviraški“ program, te su žestoko osudilismjer „modernog“ pravaštva. Protiv nove politike očitovao se iodbor Stranke prava u Splitu, čije je očitovanje sastavio njegovtajnik Ante Trumbić. Odbor prosvjeduje što se Stranka pravadala „na sklizavu stazu političkog opurtinizma koji se sa njezi-

nim tradicijama nikako u sklad dovesti ne da“. Ta kritika je po-sebno pogodila Folnegovića jer je mislio da može računati napotporu dalmatinskih pravaša u slučaju prevrata. Oglasili su sei bečki pravaši. Prosvjednu notu sastavio je Spinčić, te je onakritizirala isključivo Franka i njegovu djelatnost. Pri otvaranjuStarčevićeva doma glavnu riječ imao je Folnegović, o kojem samStarčević nije imao pozitivno mišljenje, te je umjesto njemu za-hvalio Franku. Svi ugledni pravaši, osim Eugena Kumičića i MileStarčevića, bili su Frankovi protivnici, pa je on sam odlučio izve-sti raskol. U tome mu je pomogao sam Folnegović. Za vrijemeposjeta Franje Josipa Zagrebu skupina studentske mladeži spa-lila je pred Jelačićevim spomenikom mađarsku zastavu, a sama

palež je bila poruka da je Hrvatska zemlja hrvatskog suverenognaroda. Taj čin je oduševljeno prihvatio hrvatski narod, a izvelesu ga dvije grupe: studenti na čelu sa Stjepanom Radićem i onipod vodstvom Frankovih sinova. Iz prve će grupe nići Frankovopasni protivnik, Napredna omladina. Frank i Folnegović su se

razilazili po pitanju vodstva stranke, a od 1894. i različitih taktič-kih položaja. Dok je Frank pod dojmom sukoba mađarske Libe-ralne stranke i dinastije računao na promjene i nije se htio viševezati uz postojeći sustav, Folnegović je ostajao striktno u dua-lističkim okvirima i htio je udobrovoljiti upravo stupove sustavai otvoriti put režimskoj dualističkoj Stranci prava. U skladu sasvojim stavovima Folnegović je osudio čin omladine iako je znaoda je sva javnost uz nju i da Frank samo čeka takav istup. Narav-no da su i svi pravaši osudili izjavu Folnegovića. Sutradan nakon

Folnegovićeva govora 22. listopada, Ante Starčević zajedno sFrankom, Milom Starčevićem i Kumičićem pismeno najavljujeistup iz kluba Stranke prava i osnivanje „čiste“ Stranke prava.(9)Razlog raskolu, prema pismu, je to što je Folnegović proglasioStrossmayera zaštitnikom Stranke prava i izvještavao ga o njezi-nom radu, osudio mlade, te iz njezina djelovanja isključio AntuStarčevića. Ustvari, do raskola je došlo zbog osobnih interesa iiznemoglosti „Starog“ da shvati o čemu je zapravo riječ. Kad jeFrank sa Starčevićem istupio iz stranke, Folnegović više nije mo-gao ostati u grupi domovinaša, te je napustio stranku.

Čista stranka prava

Nakon raskola domovinašima je bilo teško kritizirati Starčeviće-vu potporu Franku, a to nije bio nimalo lagan zadatak, jer jemasa pristaša krenula tamo gdje se nalazio Ante Starčević. Frank je 2. studenog 1895., počeo izdavati novi pravaški list Hrvatskopravo, koji je imao ulogu da polemizira s Hrvatskom domovi-nom, te da brani i veliča Franka, pokušavajući tako opravdatiraskol. U vrijeme raskola Starčević je već bio veoma bolestan, isvaki čas se očekivala njegova smrt. Umro je 28. veljače 1896.,na razvalinama svoga životnog djela. Nakon njegove smrti, pra-vaški prvaci su se nadali da će se Stranka prava moći ujediniti, iiz političkog života izbaciti Franka. Ali to nije bilo moguće. Frank je postao apsolutni vođa svoje stranke. Frank se priklonio sit-

noj buržoaziji, to jest, malim obrtnicima i trgovcima. Njima jeodlično odgovarala Frankova politika, ali ipak im je najvažnijabila protusrpska propaganda. Mislili su da će im ona pomoćipri razbijanju srpske gospodarske konkurencije. Frank je i daljeračunao s padom Khuenova režima i s mogućnošću kontakta sdualističkim ili protudualističkim vrhovima Monarhije. Ali to seneće još brzo dogoditi. Frank je vrlo vješto mijenjao nauk AnteStarčevića, ali i to mu je išlo dok još svoje naume nije provodiou praksi. Kada to počne, mnogi će „progledati“ pa će ga napu-stiti i njegovi najvažniji sljedbenici, poput Mile Starčevića i IveProdana.

DomovinašiDrugog prosinca počinje izlaziti glasilo Frankovih protivnikaHrvatska domovina. Uredništvu Hrvatske domovine bilo je važ-no pokazati da Frankova struja nema ništa zajedničko sa star-čevićanskom tradicijom, te su po tom listu i dobili ime. NakonFolnegovićeve ostavke, predsjedništvo domovinaša preuzeo jesisački pravaš Grga Tuškan. Uz njega su još bili odvjetnici AugustHarambašić, David Starčević, Franko Potočnjak, Ivan Bunjevčić,Pero Magdić te zagrebački župnik Stjepan Boroša. Vidi se dapravaši nisu imali vođu nego su bili skupina s različitim mišljenji-ma. Osim veće brojnosti, domovinaši su bili i bolje razmješteni.Također se i veći dio istarskih i dalmatinskih pravaša prikloniodomovinašima. Devedesetih godina Stranka prava, ujedinjena

s obzorašima, kreće korak dalje te se opredjeljuje za jugosla-venstvo te zastupa interese srednjeg i bogatijeg građanstva, tj.predstavnike hrvatskog kapitala. Na izborima 1897. izabrana susamo dva poslanika Čiste stranke prava – Frank i Mile Starče-vić – , dok je koalicija domovinaša i obzoraša dobila 26 mjesta.






24

cegovine te protusrpsku hajku radi njezina opravdanja. Povodraskolu bio je razgovor Franka s ugarskim ministrom predsjed-nikom Sándorom Wekerleom, u kojemu se Frank obvezao da ćesurađivati s Rauchovim, izrazito dualističkim režimom. Frank jenaime htio postati oslonac velikoaustrijske politike nakon anek-sije Bosne i Hercegovine. Na sjednici stranačkog vodstva 23.travnja 1908. došlo je do raskola. Mile Starčević, Ante Pavelić teIvan Peršić nisu htjeli postati oružje vrhova Monarhije (Raucho-va režima) u protusrpskoj hajci te istupaju iz Frankove stranke.

Ogradili su se od frankovačke pomoći austro-mađarskom pri-tisku na Hrvatsku i osudili pokušaje razbijanja Hrvatsko-srpskekoalicije. Starčevićanci su morali voditi računa o frankovačkojpropagandi koja ih je dugo označavala kao srbofile, gotovo ve-leizdajnike. Oni su uskoro najavili pravi povratak Starčeviću. Prvipoticaji za obnovu starčevićanske struje došli su nakon aneksijeod dalmatinske Stranke prava, koja je željela da hrvatski pokretu svoje djelovanje uključi i Srbe i Slovence. Mato Drinković utu je svrhu iznio prijedlog da se Srbima i Muslimanima zajamčikulturna i vjerska autonomija, te da se Srbima dopusti uporabaćirilice i srpske zastave, što su Frankovci osudili i nazvali ih „sr-bofilima“. Povratak „Starčeviću“ trebao je očistiti Stranku pra-

va od frankovštine i lažnog liberalizma. Formulacija „povratka“Anti Starčeviću bila je Mili Starčeviću i njegovim suradnicimadoista velik problem. U tijeku je bio „veleizdajnički proces“ pro-tiv Srba, pa se nije mogla zahtijevati samostalna Hrvatska državaizvan okvira Monarhije. Revidiran je program iz 1894., a zahtije-vao je sjedinjenje hrvatskih zemalja, parlamentarnu vladavinu,trijalizam te građanske slobode. U želji da ugodi velikoaustrij-skim krugovima, Frank se zalaže za rješenje hrvatskog pitanjatako da se Hrvatske zemlje te Bosna okupe unutar monarhijekao upravna, a ne državna jedinica. Nakon toga mnogi frankovcinapuštaju stranku. Godine 1909. Frank je teško bolestan, a na-sljeđuju ga Aleksandar Horvat, Karlo Bošnjak, Ivo Elegović te Ivoi Vladimir Frank. U sljedećem razdoblju nakon aneksije Bosnei Hercegovine, Stračevićanska stranka se konsolidira dok fran-kovci otvoreno služe Rauchovu režimu. Nakon pada Rauchovarežima, i frankovačka stranka je u rasulu i još uz to prezadužena jer Frank zbog bolesti nije bio u stanju prikupiti novac. No, spasim nude klerikalci. Katolička banka rješila je dugove, a klerikal-ci iz političkog života odstranili „dinastiju“ Frank. Uzrok tome je što su oni željeli okupljanje pravaša pod svojim vodstvom, aFrank bi im bio nepremostiva prepreka. Franko-klerikalna fuzijaproglašena je u rujnu 1910. pod nazivom „Kršćanskosocijalnastranka prava“. Predsjednik je bio A. Horvat, a podpredsjednikVladimir Prebeg. Cilj franko-klerikalcima bio je centralizirana ve-lika Austrija, a ne ostvarenje hrvatske državnosti. Godine 1909.

organizacija Mlada Hrvatska izdaje časopis Grabancijaš, koji jeizašao u samo jednom broju, koji je značajan po tome što seodnosi na Vjekoslava Bacha, te upozorava na početak Kvaterni-kova kulta (atentat – Luka Jukić 8. travnja 1910 izvršio neuspioatentat na Slavka Cuvaja) i govori o tome kako su frankovačkiočevi izdali Starčevićev nauk.

Svepravaška organizacijaNa inicijativu dalmatinskih pravaša održana je u srpnju 1911.konferencija koja je postavila temelj zajedničkoj organizacijistarčevićanske i franko-klerikalne stranke, dalmatinske Strankeprava, istarskih pravaša, Stadlerove Katoličke udruge i Mandi-

ćeve Hrvatske narodne zajednice. U listopadu iste godine kon-stituirala se svepravaška organizacija za sve hrvatske zemlje iBosnu i Hercegovinu. Za predsjednika je izabran Mile Starčević,dok je potpredsjednik bio frankovac Aleksandar Horvat. U uje-dinjenoj Stranci prava starčevićanci su bili jači od frankovaca, a

podupirali su ih i dalmatinski i istarski pravaši. Ujedinjeni pravašitada šalju „Memorandum“ kralju i prijestolonasljedniku, kojeg je potpisalo 55 predstavnika svih pravaških grupa. Pravaši tadzahtjevaju sjedinjenje i suverenost hrvatskih zemalja i trijalistič-ko uređenje Monarhije, no od Franje Ferdinanda ne dobivajunikakva odgovora. Tijekom 1912. trebalo je srediti odnose izme-đu Svepravaške organizacije i Sveslovenske pučke stranke radistvaranja zajedničke grupacije. Do sastanka je došlo u Beču te jeodlučeno da su Hrvati i Slovenci jedan narod i da Sveslovenska

pučka stranka prihvaća program Stranke prava. Uskoro nakontoga svepravaška organizacija bila je pred razbijanjem od stra-ne režima jer je ocijenjeno da nije oslonac prijestolonasljednikaFranje Ferdinanda.

Kraj Hrvatske stranke pravaHitcima Gavrila Principa na Franju Ferdinand u Sarajevu, otvo-rena su vrata dugo pripremanog rata koji je iznenadio mnoge,pa i pravaše. Starčevićanci u razdoblju rata teže rješavanju hr-vatske sudbine bez „skrbnika“. 29. listopada 1918. raspuštena je Stranka prava. Milinovci su išli putem koji je trebao rezultiratinovom jugoslavenskom državom. Bolesnog Milu Starčevića koji

je preminuo 1917. na kormilu stranke naslijedio je Ante Pavelić.Hrvatski sabor formalno je proglasio prekid svake državno-prav-ne veze Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Austrijom i Ugarskom –29. listopada 1918.g., te pristup Državi Slovenaca, Hrvata i Srba.Narodnom vijeću Sabor je priznao vrhovnu vlast. U raspravamao ujedinjenju Starčevićanci su se pozivali na hrvatsku državno-pravnu tradiciju. Ante Pavelić je čak bio u odboru koji je izradioprijedlog da se ujedinjenje odmah provede i naputke za delega-ciju koja je imala poći u Beograd i zahtijevati da Ustavotvornaskupština odluči o uređenju nove države. Sam Pavelić predvodio je to izaslanstvo kad je regent Aleksandar 1. prosinca 1918. pro-glasio ujedinjenje što je označilo i kraj većeg utjecaja pravaša na

politički život. Ulogu nacionalne integracijske ideologije u no-vim državnim okvirima i prilikama preuzela je Radićeva Hrvatska

pučka seljačka stranka.

Zaključ ak Ante Starčević i Eugen Kvaternik stvorili su ideologiju koja jeprobudila „uspavani“ osjećaj u hrvatskom nacionalnom duhu.Kvaternik je bio čovjek od „ akcije“, dok je Starčević bio političkiideolog zatvoren u četiri zida, i o čijem se životu baš puno nezna. Ipak, ne naziva se Starčević bez veze „ocem domovine“. Bašzbog njega, Hrvati se osvješćuju iz dugogodišnjeg sna i počinjutražiti svoje prirodno pravo na samostalnu državu Hrvatsku. Ide-

ologija dvojice ljudi prerasta u hrvatski nacionalni pokret. Kakosu godine tekle, tako se pred kraj Starčevićeva života i pravaškaideologija morala mijenjati, te je u njenim redovima dolazilo dosukoba koji su prije svega bili posljedica borbe za Starčevićev„tron“. Ti sukobi i osobni interesi Franka i Folengovića doveli sudo raskola Stranke prava, ali prešutno i do odbacivanja izvornepravaške ideologije, te početka surađivanja frankovaca s Star-čevićevim najvećim neprijateljom, Austrijom. Pod parolom „niBeč ni Pešta“ išlo se pod Beč, ali to ljudi nisu vidjeli, jer je njimaStari bio uzor i pod njegovim imenom mogle su proći svakakvespletke. Domovinaši se pak okreću jugoslavenstvu, koje je Star-čeviću također bilo odbojno, ali ipak se više drže „izvornog“ na-uka, nego li frankovci. Poticaj za vraćanje orginalnom pravaštvu

došao je od dalmatinskih pravaša, a to „vraćanje“ na sebe jepreuzeo Mile Starčević koji se duboko u sebi osjećao krivim što je manipulirao Starim u Frankovu korist, te je vjerovatno dubo-ko u sebi imao osjećaj da je pravaška ideologija njegova strica„razbijena“ baš zbog njega. Ali vraćanje „korijenima“ već je bilo







Broj 4 / Godište I

27

s pravom sumnjale da Njemačka nastoji privući Osmansko Car-stvo na svoju stranu. Da bi se saveznicima udovoljilo von San-ders je formalno spušten na nižu zapovjednu razinu generalnoginspektora. Ta fiktivna degradacija ipak nije značila da je izgubioutjecajnu poziciju koja mu je otpočetka dodjeljena. Ipak, morase priznati, njemačka vojna misija ispočetka nije imala velikiutjecaj na glavne političke i vojne aktere u Istanbulu, ali to će sepromjeniti sa zahuktavanjem Prvog svjetskog rata i prvim većimporazima turskih vojskovođa.

Zajedno s njemačkim veleposlanikom u Istanbulu Hansom vonWagenheimom von Sanders je u srpnju 1914. odbio ponudu En-vera-paše za savez Njemačke i Osmanskog Carstva. Zaključak jebio da je osmanska vojska preslaba, državna riznica prazna, avlada nepuzdana te stoga Carstvo ne bi bilo koristan saveznik.No, Njemačka i Osmansko Carstvo su nekoliko tjedana kasnije,1. kolovoza 1914., ipak potpisale vojni savez koji je zadržan utajnosti čak i od većine osmanskih državnika. Na promjenu vonSandersovog stava vjerojatno je utjecala klauzula ugovora kojom se njemačkoj vojnoj misiji, u slučaju rata, daje „efektivniutjecaj“ na djelovanje osmanske vojske. Time se njemačkom

generalu i njegovom stožeru dala pozicija odlučivanja unutarsamog vrha osmanske vojske. Odmah nakon potpisivanja spo-razuma ta je klauzula provedena i u praksu pa je von Sandersimenovan za zapovjednika osmanske Prve armije koja je bilasmještena u Istanbulu.

Nakon ulaska Osmanskog Carstva u Prvi svjetski rat Enver-paša,osoba ambiciozna u svakom pogledu, poveo je osmansku vojskuu neizvjesnu borbu protiv Rusa na Kavkazu. Von Sanders, na-kon što je vidio Enverov plan, pokušao je odgovoriti osmanskogministra od takve kampanje, ali Enver ga nije poslušao. Kampa-nja prozvana Sarakamiš rezultirala je katastrofom po osmanskuvojsku koja je u porazu ostala uskraćena za gotovo cijelu jednuarmiju. Enver-paša se vratio u Istanbul praznih rukuu i preuzeozapovjedanje trupama što su čuvale Istanbul. Kako je nadolaze-ća opasnost po osmansku prijestolnicu bila sve izvjesnija moralose pod hitno nešto poduzeti da se zaštiti Istanbul. Enver-paša jestoga u ožujku 1915. imenovao von Sandersa za zapovjednikaPete armije sa zadaćom da organizira obranu Dardanela, gdjese vjerovalo da će Britanci prvo napasti. Bila je to velika dobit zaNjemačku i von Sandersa jer je time njemački general dobio za-daću da obrani osmansku prijestolnicu i samu vladu u Istanbulu.

Nakon neuspjeha Francuza i Britanaca da se ratnom mornari-com probiju do Istanbula te samo jednom bitkom izbace Turke

iz rata, postalo je sigurno da će saveznici izvršiti invaziju na oba-le Dardanela ne bi li se kopnenom vojskom probili do osmanskeprijestolnice. Von Sanders je imao tridesetak dana da pripremiobranu Dardanela, a najveći mu je problem bio pretpostaviti nakoje će se lokacije saveznici iskrcati. Osim toga, morao je s ogra-ničenim osmanskim vojnim mogućnostima zaustaviti napad da-leko moćnijeg neprijatelja. Mnogi turski zapovjednici, ponajvišeoni nižeg ranga, nisu se slagali s njegovom taktikom i odlukomda se obrana postavi dublje u unutrašnjost Galipoljskog poluo-toka, ali von Sanders je smatrao da je nemoguće drukčije posta-viti obranu na tako prostranom prostoru što se na kraju poka-zalo ispravnim. Ponajbolja odluka koju je donio za vrijeme bitke

na Galipolju bila je imenovanje Mustafe Kemala, zapovjednikaosmanskih rezervnih snaga, za zapovjednika osmanskih jedinicakoje su branile sjeverozapadni dio poluotoka. Mustafa Kemal sedokazao odmah prvi dan savezničkog napada kada je odlučnimi hrabrim djelovanjem uspio zaustaviti silovit nalet Australaca

i Novozelanđana pa je u narednim tjednima stekao veliko vonSandersovo povjerenje.

Bitka za Dardanele završila je katastrofalno po saveznike. Nisuosvojili ništa od planiranog, podnijeli su mnogo žrtve, a na krajusu se morali povući pod krinkom noći. Von Sandersu je uspjehu vođenju bitke donio slavu u Istanbulu i nadimak „Galipoljskilav“. Sljedeće je mjesece proveo u uvjeravanju Envera-paša daprekine vojne operacije na Kavkazu koje osmanskoj vojsci nisu

donijele ništa, a odnijele su joj mnogo života. No, u tome nijebio uspješan, a nije mi uspjelo ni spriječiti genocid na Armenci-ma koji su proglašeni glavnim krivcima za poraz osmanske voj-ske na Kavkazu.

U posljednjoj godini rata Liman von Sanders vodi kombiniranunjemačko-osmansku vojsku u borbi protiv Britanaca na pale-stinskom frontu. Na zapovjedničkom mjestu zamjenio je nje-mačkog generala Ericha von Falkenhayna koji je bio neuspješanu borbi protiv britanske vojske pod zapovjedništvom generalaEdmunda Allenbyja i pobunjenih arapskih gerilaca koje je vodioBritanac Thomas Edward Lawrence (Lawrence od Arabije). Po-

put svojeg prethodnika, ni von Sanders nije bio uspješan u spre-čavanju napredovanja britanske vojske koja je na svojoj strani,osim brojčane i tehnološke prednosti, imala i arapski nacionali-zam. Britanska je konjica toliko brzo napredovala da je u jednomtrenutku iznenada zaprijetila von Sandersovom štabu. Njemački je general za dlaku uspio izbjeći pad u zarobljeništvo, ali je shva-tio da je bitka izgubljena. Osmanska je vojska poražena uz velikbroj žrtava i još veći broj zarobljenih vojnika koji su se ponajvišedobrovoljno, ali i pod prisilom, predali Britancima.

Nakon kraćeg pritajenja von Sanders se odmah po završetkuPrvog svjetskog rata vratio u Istanbul kako bi mogao nadgleda-ti povlačenje njemačke vojske. Zatim odlazi na Maltu gdje je uveljači 1919. godine pod optužbom za ratne zločine uhićen odstrane Britanaca. Šest mjeseci kasnije pušten je iz pritvora, a od-mah potom objavio je da napušta vojsku i odlazi u mirovinu. Zavrijeme pritvora opisao je svoj rad i boravak u Turskoj u knjizi iz-danoj pod naslovom Pet godina u Turskoj. Umro je u Münchenu29. kolovoza 1929. godine u 74. godini života.•





Broj 4 / Godište I

29

Početkom 1919. godine Mara Matočec primljena je u članstvoGlavnoga odbora HPSS-a. Bila je to velika čast na ponos domovi-ne, seljačkog pokreta i ženama u politici jer je Glavni odbor naj-više stranačko tijelo. Tada su u Glavnom odboru bili dr. Rudolf Horvat, dr. Đuro Basariček, Josip Predavec, Stjepan Uroić, TomoJalžabetić, dr. Vladko Maček i predsjednik HPSS-a Stjepan Radić.

Prvi javni nastup Mare MatočecU Domu 24. prosinca 1918. godine bilo je objavljeno da će seodržati izvanredna glavna skupština HPSS-a 3. veljače 1919. go-dine u zagrebačkoj Streljani na kojoj će se prosvjedovati protivcentralizma. Na skupštinu su uz ulaznice mogli doći samo čla-novi Glavnog odbora, a bez ulaznice gosti predsjednika Stjepa-na Radića te pristaše HPSS-a. Na skupštini je bilo ukupno 6 832uzvanika.Skupštinu je otvorio Stjepan Radić. U početku svogagovora spominje da su svi očekivali da će hrvatski narod odujedinjenja osloboditi Rusija. Zatim nadovezuje kako je narodza republikanstvo, a ne militarizam Kraljevstva SHS. Ističe da jerepublika država bez žandarske sile. Napominje skoro rušenjehrvatske domovine, a da je hrvatski seljački narod spreman stati

tomu kao 4/5 hrvatskog stanovništva. Ponovno govori o svojojidejama federativne republike Srba, Hrvata, Slovenaca i Bugara.Želi osloboditi ženu i dati joj jednaka prava kao i muškarcima iprepustiti vlast narodu i pravo odlučivanja u svojoj domovini.Nakon predsjednika, riječ je uzeo dr. Rudolf Horvat. Napomi-nje da sve što je hrvatski narod gradio godinama, sada nestaje.Smatra da se gospoda boje da seljak ne bi postao razbojnik iboljševik, a seljacima je u duši čovjekoljublje i mir. Ističe da namSrbin može biti samo brat, a ne gospodar. Na kraju govora izri-če da do sada ništa nije zatrlo hrvatski narod, pa nas neće nitibatine.

Na govornicu stupa dr.Đ

uro Basariček. On prikazuje prisutni-ma propadanje hrvatskoga naroda pod austro-ugarskom vlašću.

Predočava tablice o imovinskom stanju seljaka i navodi da 209posjednika u Hrvatskoj drži u svojim rukama 22% zemljišta. Kakobi se to spriječilo, preporuča vraćanje staroga zadružnog prava.Poslije Rudolfa Horvata riječ uzima Mara Matočec. U početkugovora Mara je isticala težak položaj žena u domovini, osobitokod današnjeg nasljednog prava nakon smrti muža. Želi da ženeimaju pravo glasa i potiče u svojim krugovima emancipacijuNakon Mare, na govornici su još bili Josip Predavec, dr. VladkoMaček, Stjepan Uroić, Tomo Jalžabetić i na kraju je skupštinuzatvorio Stjepan Radić. Nedugo nakon toga, svrstala se povorkasvih okupljenih na skupštini do Jelačićevog spomenika, a ondje

je Radić održao govor o slobodi čovječanstva.

Događanja u Hrvatskoj (republikanskoj) seljačkojstranci do atentata u Narodnoj skupštiniMara Matočec je držala govor na skupštini u Koprivnici na Zrin-skom trgu 7. ožujka 1920. godine. Tamo je bilo oko tri tisućeseljaka, što potvrđuje da je Koprivnica seljačko mjesto. Ondje jei izabran novi gradonačelnik Ivan Kraljić. Govornici su se obraćalis balkona Gradske vijećnice, a među njima bio je gradonačel-nik Kraljić, SDR. Rudolf Horvat i Mara Matočec. Skupština se jeodržala zbog prihvaćanja rezolucije kojom se zahtijevao pravilanomjer zamjene krune u dinar, pripojenje hrvatskih krajeva koje

su okupirali Talijani, služenje vojske u matičnoj zemlji, vođenjepolitike mira i da se seljačko te radno pravo može provesti samou neutralnoj seljačkoj republici. Mara Matočec uključuje se uizbornu kampanju na izborima 28. studenoga 1920. godine kaočlan Glavnog odbora Hrvatske republikanske seljačke stranke

tako što piše svoju prvu poznatu budnicu Ustaj, seljački rodeu Đurđevcu, 8. listopada 1920. g. Nju objavljuje na naslovnojstranici Slobodnog doma, 20. listopada 1920. godine, lista Stje-pana Radića.

Koprivnica je 8. svibnja 1921. godine, prema riječima Mare Ma-točec, tada imala jednu veliku svečanost nikada do sada – ve-liku Radićevu skupštinu. Najveću zaslugu za organizaciju skup-štine imao je gradonačelnik Koprivnice Ivan Kraljić, ali uvelike

je pomogao i seljački narod. Gosti skupštine bili su predsjednikStjepan Radić, njegova supruga Marija Radić i gospođa po pre-zimenu Barić. Svi oni bili su dočekani banderijama, pjevačkimdruštvima, cvijećem, vijencima i raznim zelenilom. Stjepan jeRadić prvi stupio za govornicu. Nakon svojih prvih riječi, okrećese prema Mari Matočec i kaže: „Daj Maro i ti održi jedan govorovim dragim seljačkim sestrama! Onako po domaći!“ Mara Ma-točec je bila spremna održati govor, ali u taj trenutak oglasi senarodni zastupnik Tomo Jalžabetić i reče: „Ne, ne, samo babamane treba dati govoriti.“ Na te riječi, Stjepan Radić uskliče: „Tko je protiv ženama, ne spada k nama, nije dionik našeg velikogpokreta i programa. Jer, ako želimo dobro svomu narodu, onda

moramo privesti žene u javni život. Ne, da one možda zanemaredom i kuću. Jer one svjesne i prosvijećene još će više ljubiti domi kuću. Ne to ti, ženo, moraš – nego hoćeš. Ne smijete biti grubini prema političkom protivniku, a kamoli protiv ženama! Jednupoštuj kao sveticu, to ti je majka; drugu kao družicu, a svakutreću kao sestru!“ Zatim Mara Matočec stupa na govornicu za-počevši da je narodni zastupnik Tomo Jalžabetić pripada Hrvat-skoj republikanskoj seljačkoj stranci samo tijelom, ali ne dušom.Nadovezuje da žene u politici ne traže vodstvo, nego već hoćesamo sudjelovanje, uputstvo i orijentaciju. Napominje na težakživot i položaj obitelji koje su u ratu izgubile svog ženidbenogdruga ili oca. Unatoč Jalžabetićevoj kritici i on je održao govorna skupštini.

Nakon Spomena na „15. travnja 1923. Mara Matočec do lipnja1928. godine više ne piše političke pjesme. Uzrok tomu je, štoStjepan Radić pridružuje 1. srpnja 1924. Hrvatsku republikan-sku seljačku stranku u Seljačku interancionalu u Moskvi te pri-znavanje Vidovdanskog ustava i srpskoga kralja. Mara Matočecnije shvaćala to pridruživanje, tj. kako je Stjepan Radić bio re-publikanac, a odjednom je prešao u monarhiste te se uključiou vladu kao ministar prosvjete. Zapravo, Stjepan je Radić samoželio pridruživanjem u visoke centre moći izboriti što veća pravaza hrvatski narod i njegovu autonomiju. Od tih trenutaka MaraMatočec posvećuje pažnju obiteljskom, etnografskom i kolo-

nizatorskom radu i javno ne djeluje. Mara Matočec nije jedinakoja se povukla od Radića. To je učinila gotovo cijela Podravina ipodravske organizacije.

Preseljenje Mare Matočec iz Đurđevca u KorijuSredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća, Mara Matočecsaznaje da se njezin muž više nikada neće vratiti. Zahvaća ju fa-mozni Zakon o nasljeđivanju imovine u kojemu ona mora preda-ti ¾ imovine suprugovoj rodbini, a samo ¼ ostaje njoj i njezinojdjeci. Obitelj Matočec u Đurđevcu je sveukupno imala 10 jutaraobradive zemlje. Maru Matočec po nasljednom pravu zahvaćasamo 2,5 jutara. Kako nebi zapala u krizu, a najviše se toga bo-

jala radi djece, Mara se je morala preseliti. U tom vremenu dr.Đuro Basariček radio je na preseljenju stanovnika iz prenapu-čene sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske na bivše vlastelinskeposjede, kao npr. pustu Korija kraj Virovitice. U Koriju dolazeZagorci, Podravci, Međimurci i mnogi drugi. Međutim, u Koriju




30

se naseljavalo srpsko stanovništvo, a njihova kolonizacija bila jepod financiranjem države. Kolonisti koji su bili pod organizaci- jom dr. Đure Basaričeka nisu imali nikakvu financijsku potporu.Osim njih naseljavali su se i solunski dobrovoljci, Bosanci te Li-ćani i Hercegovci. Zemlja je bila plodnija i kvalitetnija od đurđe-vačkog pijeska. Dr. Đuro Basariček nagovarao je Maru Matočecna preseljenje kako bi zemlju naselilo hrvatsko stanovništvo isačuvalo domovinu, ali i radi prilike kako ne bi zapala u krizuradi njezina slučaja. Mara obilazi okolne krajeve i poziva okolnostanovništvo također na kolonizaciju. Tada je i osnovan „Basa-ričekov kolonistički pokret“, a Mara Matočec je bila u njegovuvodstvu. Već 1926. godine Mara Matočec prodaje svoje 2,5 ju-

tra u Đurđevcu i kupuje 7,5 jutara u Koriji i nešto se zadužuje u„Ravnogorskoj štedionici d.d.“ Parcelaciju i naplatu zemljišta vr-šila je „Ravnogorska štedionica d.d.“ U Koriju dolazi u ljeto 1927.godine sa svojom majkom Marijom Jendrašić, sinovima Josipomi Valentom. Gradilište koje je kupila Mara Matočec bilo je nabrežuljku u samom središtu Korije na današnjem Školskom trgu.Postojala je ondje i mala kućica. Budući da postojeća kuća nijebila dovoljna za tako veliku obitelj, Mara Matočec gradi novukuću 1936. godine, a postojeću pretvara u gospodarske objekte.Nastavak svoje djelatnosti obrađivanja zemlje i uzgajanja doma-ćih životinja, kao i u Đurđevcu, morala je podizati iz temelja.Prije kolonizacija, Korija nije imala mnogo stanovnika niti kuća,a nakon nje, dobila je autonomiju kao selo koje je brojilo u po-

četku oko 500-tinjak stanovnika, a danas je prigradsko naselje.Prema zemljišnim knjigama, Mara Matočec postaje vlasnicasvoga imanja 6. travnja 1929. godine.

Utjecaj Mare Matočec na suseljane u KorijiDolaskom u Koriju, Mara je Matočec širila prosvjetu, kulturu,narodne riječi, pjesme i običaje – okuplja narodno blago. Tadanjezina aktivnost postaje sve veća, a tijekom daljnjih godinanastati će i njezina poznata djela. Suseljani ju cijene i poštuju.Sama je organizirala u Koriji ženski zbor koji su sačinjavali Po-dravci i mješoviti zbor kojeg su sačinjavali uglavnom Zagorci.Nakon nedjeljne svete mise u korijanskoj kapelici, koju grade

ruski zarobljenici tijekom Prvoga svjetskog rata, Mara Matočecokuplja članove zbora i često ispred same kapelice su znali imatii nastup. Isto tako, Mara je Matočec u Koriji organizirala seljač-ko diletantsko kazališno društvo. Ona bi ponekad znala napisatipokoji igrokaz, a zatim bi okupila članove društva u svoju kuću

gdje bi uvježbavali tekst. Motivi za pisanje igrokaza bili su joj sta-nje u selu, narodni običaji i događanja u njezinom životu. Važ-no je napomenuti da je Mara Matočec pisala igrokaze premaistinitim događajima, koje je doživjela. Željena je širiti narodnukulturu preko mladih, da i oni njeguju autohtonost narodnogblaga. Znalo se je događati, da Mara Matočec bude zakupljenaposlom i zaboravi pisati novi igrokaz. Odmah kod nje dohite ro-ditelji i mole je da opet nešto novo napiše. Kada društvo naučitekst za igrokaz i izvede ga u Koriji, oni počinju obilaziti daljnja

mjesta. Odlaze u Viroviticu i druga veća mjesta kako bi što višeširili prosvjetu, narodne običaje i pjesmu. U Koriji, gotovo danije bilo nepismenog čovjeka. Mara Matočec je redovito obi-lazila suseljane i pazila da se nebi pojavio netko nepismen, aako bi ga i bilo, on je kod Mare polazio analfabetske tečajeveza osnove u pisanju. Kako bi narodna kultura bila utemeljena uKoriji, Mara je Matočec osnovala 1928. godine Ogranak Seljačkesloge u Koriji. Širila je ljepotu svoga kraja, zbog toga je po svudabila poznata.

Atentat u narodnoj skupštini u Beogradu, reakcijaMare Matočec i bista Stjepana RadićaObavijest o atentatu vrlo se brzo proširila do Hrvatske. Taj do-gađaj zapamćen je u svijetu kao najsurovitiji događaj u povijestiparamentalne politike. Mara je Matočec nije bila izenanađenadogađajem, ali je izrazito bila tužna osobito za ranjavanje Stje-pana Radića, a najviše potresena ubojstvom svog dugogodiš-njeg političkog i obiteljskog prijatelja dr. Đure Basaričeka. Na-dala se da će Stjepan Radić preživjeti i njemu u čast napisala jepjesmu Hrvatska nada koja je bila objavljena u Domu 25. srpnja1928. godine. Mara Matočec nije išla na pogreb Pavla Radića iĐure Basaričeka, a razlog je nepoznat. Tri mjeseca kasnije, 8.kolovoza 1928. godine, preminuo je jedan od najvećih hrvatskihpolitičara, borac za prava seljaka i radnika i borac za slobodu

hrvatskog naroda, predsjednik Hrvatske seljačke stranke Stje-pan Radić. Mara je Matočec izrazito potresena tim događajem.Osjetila je veliku prazninu unutar hrvatskog naroda gubitkompredvodnika Hrvatske seljačke stranke i smatra da im nema za-mjene. Tek u proljeće 1929. Mara Matočec posjećuje groboveStjepana, Pavla i Antuna Radića te dr. Đure Basaričeka i u miro-gojskim arkadama. Povodom posjeta Mirogoju, Mara Matočecpiše pjesmu nakon dolaska u Koriju pod nazivom Godinica već je dana potresena boli za smrt hrvatskih velikana, a objavljuje ju u Domu na godišnjicu smrti Stjepana Radića. Nedugo nakonobjavljivanja pjesme Godinica već je dana Mara Matočec pišepjesmu Duša roda moga, koja je jedna od njezinih najljepših pje-sama. Objavljuje ju u Seljačkoj prosvjeti 1929. godine.

Mara Matočec gostovala je na konferenciji za unaprjeđenje se-ljačkog kućnog obrta 5. rujna 1928. godine u maloj saborskojdvorani. Dr. Stjepan Košutić i Branka Frangeš izrađivali su pla-nove kako treba seljačke žene uključiti u projekt. Tom prilikom,suprug Branke Frangeš, kipar Robert Frangeš Mihanović daro-vao je Mari Matočec patiniranu bistu Stjepana Radića u gipsu.Nju je Mara Matočec osobtno čuvala na posebnom mjestu usvojoj kući.

Spomenik dr. Đuri Basaričeku u OkrugljačiUbojstvo dr. Đure Basaričeka izrazito je pogodilo slavonsko-

podravske koloniste. Tako su kolonisti Podravci, Međimurci iZagorci iz virovitičkog kraja dogovorili da će u BasaričekovomNovom Selu, a današnjoj Okrugljači nedaleko Korije, podignutispomenik njemu u čast. Mara Matočec bila je jedan od prvihinicijatora za gradnju spomenika.



Broj 4 / Godište I

31

Spomenik je visoki betonski stupna kojemu se ističe brončani reljef Basaričekova lica, a podno reljefa je bijela mramorna ploča s tek-stom Mare Matočec ispisan zlaća-nim slovima.

Prečanski i purančokU časopisu „Napredak“ MaraMatočec uvidjela da Aleksan-dar Freundenreich želi igrokaz izstvarnog života ljudi. Povodomtoga, Mara Matočec piše igrokazPrečasni i purančok te ga šaljeFreundenreichu. Igrokaz je pisanna kajkavskom narječ ju i prikazujeseljački život u Podravini. Točnije,prikazuje podravske svatove. Unjemu nastupa 30 lica i sastoji se od 9 činova. Mara Matočecpozvala je Freundenreicha u Koriju na premijeru igrokaza. UKoriju dolazi 22. rujna 1934. godine s glazbenikom Rudolfom

Matzom i Slavkom Batušićem, dramatičarom. Tog dana gosti suprisustvovali komušanju kukuruza i slavlju, a već idućeg danaprikazan je Prečasni i purančok u velikoj dvorani vlastelinstvaSchaumburg-Lippe u Virovitici. Dvorana je bila prepuna gostiju.Predstava je trajala puna tri sata. Rudolf Matz i Freundenreichsu tijekom cijelog nastupa pisali bilješke, a na kraju su svi zajedno zaplesali na pozornici u kolu. Iste godine, igrokaz je bioprikazan i u Zagrebu.

1935. – 1940. – godine najvećeg uspjeha ipopularnosti Mare Matočec u politici, dramaturgijii spisateljstvuNakon smrti kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1934. godine,kriza je počela slabjeti. Započelo je osnivanje novih listova i ča-sopisa. Mara Matočec sada se uključuje u časopis Narodni na-predak koji je uređivao poznati hrvatski pjesnik Dobriša Cesarić.Mara Matočec, uglavnom člancima i crticama u tom časopisu,se prisjeća kolonizacije i dr. Đure Basaričeka. Spominje da obila-zi mjesta gdje ima puno kolonista po virovitičkom kotaru.

Početkom 1935. godine Mara se Matočec upoznaje s MarijomJurić Zagorkom povodom posjeta u Zagrebu. Zagorka je bilazadivljena Marom Matočec kao seljakinjom-spisateljicom teobjavljuje članak o Mari u Ženskom listu u 5. broju iste godine.

Prijateljstvo sa Zagorkom donijelo joj je mogućnost objavljiva-nja svojih radova u svim njezinim časopisima poput Ženskoglista, Novog ženskog lista i Ženskog svijeta. Tako su žene bile sa-vršeno upoznate s radom i djelovanjem Mare Matočec, pa jenjezina popularnost prelazila Hrvatsku do Bosne, pa čak i u Slo-veniju. O Mari Matočec u Sloveniji pisala je Angela Vode, a naslovenskom jeziku objavljenja je i Marina pjesma Kravica.

Ogranak Seljačke sloge u Koriji obnovljen je 6. listopada 1935.godine kao prva organizacija u Slavoniji koja je obnovila svojedjelovanje nakon diktature. Tada je uz ogranak osnovana dile-tantska družina, pjevački i tamburaški zbor – sve pod vodstvomMare Matočec. Ogranak je bio toliko aktivan da je u periodu od1935. do 1936. godine izveo 39 predstava, 42 narodna kola, 51deklamaciju i 44 narodnih pjesama. Od predstava davali su Zavolju djeteta, Čižme, Muž moje žene, On je gluh, Jožek na straži,a od autorice Mare Matočec Seljački razgovor, Večer na selu,

Prosvjeta, Zarobljena djevojka, Zrinjski, Judita, Petronela Zrinj-

ski, Preporod Hrvata, Prečasni i purančok, Cigani, Dvije sirote,Majka čeka sina i još mnoge druge. Više puta gostuju u Virovi-tici, Špišić-Bukovici, Pitomači, Đurđevcu, Okrugljači i TurnašiciTurnašici.

U dvorani virovitičkoga hotela Lazić 13. veljače 1936. godine od9 sati za seljaštvo bila je priređena proslava dana Matije Gupcai Antuna Radića. Smotru je organizirao Ogranak Seljačke slogeu Koriji s Marom Matočec. Na početku predstave prvo je PavleBernobić iz Rezovca kratko govorio o Gupcu i Radiću. Nakonnjega je zapjevao mješoviti zbor iz Korije pjesmu Pozdrav hr-vatskom narodu autorice Mare Matočec. Nakon pjevanja, PoldaMatočec, izrecitirala je pjesmu Zimzelen, pa je Rade Smiljanec

izrecitirao pjesmu o Antunu Radića, a sve to je napisala MaraMatočec. Zatim je Ivan Hrtka iz Rezovca odražo oduže preda-vanje o Matiji Gupcu i Antunu Radiću. Ogranak je nakon preda-vanja izveo predstavu Matija Gubec autorice Mare Matočec, ana kraju pjevana je Lijepa naša. Ista predstava prikazana je 15.ožujka, ali bila je namjenjena građanstvu.

Početkom 1937. godine Mara Matočec odlazi na put u Bosnukako bi promicala Hrvatsku seljačku stranku i poticala žene nauključivanje u javni rad i život. U dvorani virovitičkoga hotelaLazić, Mara je Matočec 14. veljače 1937. godine s Korijancimapriredila svečano predavanje u spomen Matiji Gupcu i Antunu

Radiću. Franjo Smiljanec i August Pavić su tom prigodom reciti-rali Marine pjesme, a ostali članovi Ogranka Seljačke sloge izvelisu Marin igrokaz Invalid, koji je prikazivao mukotrpan život uvrijeme Prvog svjetskog rata.

S korijanskom družinom „Hrvatsko srce“, Mara Matočec nastu-pa u Malom kazalištu u Zagrebu (danas Gradsko dramsko kaza-lište Gavella) 11. travnja 1937. godine. Za premijeru bila je pot-pomognuta od strane Seljačke sloge i Hrvatske seljačke stranke.U Gavelli izvela je predstavu Povratak iz grada u selo. Igrokaz jesastavljen od četiri čina. Prikazuje ljepote, siromaštvo i bijeg sasela u grad u nadi za bolju budućnost. Zadnji čin završava očaj-

ničkim povratkom u selo, koje ih do

čekuje pjesmom. U pred-stavi nailazi se na sva tri hrvatska narječ ja, karakteri su površno

zahvaćeni i nema jedinstva radnje te nije sentimentalno. Tomprigodom, predstavu su posjetili: ing. August Košutić, MarijaRadić; dr. Ivan Pernar, dr. Josip Torbar i zagrebački nadbiskup

Vlatko Smiljani ć








34

koja je potukla dva njemačka korpusa i izbila na jugoslavensko-

talijansku granicu.

Italija u ratu od lipnja 1940. do rujna 1943.Italija je, privredno i vojno nepripremljena, ušla u rat 11. lipnja1940. godine. Nakon kapitulacije Francuske Mussolini je Hitleruponudio pomoć u očekivanom napadu na Britanske otoke, kakobi uz nizak ulog kapitalizirao na mirovnoj konferenciji umjestoda se troši u vlastitim ratnim operacijama. Hitler je izbjegaoodgovor na tu ponudu i zatražio od Talijana napad na krila bri-tanskog geostrateškog rasporeda – Sueski kanal i Maltu, što ovinisu bili u stanju izvesti. Štoviše, u Sahari i istočnoj Africi doži-vjeli su sramotne poraze od znatno manjih britanskih postrojba,

a talijanska flota je pretrpjela teške, iako ne odlučujuće, udarcenedugo po početku neprijateljstava.

Talijanske vojne kampanjeOperacije u Sahari počele su već u lipnju, odmah po objavi rat-nog stanja između Italije i Velike Britanije, a inicijativu su zgrabiliBritanci napredujući u Libiju i osvajajući utvrdu Capuzzo. Talijanisu u rujnu 1940. uzvratili udarac i ušli oko 100 km u Egipat, notad su stali i počeli se ukopavati, što su Britanci iskoristili i po-krenuli novu ofenzivu u siječnju 1941., izbacivši Talijane prvo izpograničnog područ ja, a potom iz čitave Kirenaike.

Kampanja u Somaliji, jedina koju su uspješno izveli bez njemač-ke pomoći, dovela je do pada tog britanskog posjeda u talijan-ske ruke tijekom kolovoza 1940. godine. Britanci pokreću svojuprotuofenzivu u siječnju 1941. vraćaju kontrolu nad Somalijom,da bi u travnju osvojili Adis Abebu, glavni grad Etiopije, a do li-

stopada 1941. padom grada Gondara, u sjeve-rozapadnoj Etiopiji, okončali talijansku vojnuprisutnost u istočnoj Africi.

Talijanska flota je, unatoč pretrpljenim gubi-cima u zračnom napadu na Taranto (studeni1940.) i u pomorskoj bici kod Matapana (ožu- jak 1941.), bila jedina svjetla točka na talijan-skom ratnom nebu, no i ona je podlegla borbi

iznurivanja štiteći „afričke“ konvoje, odnosnopokušavajući prekinuti britansku konvojskuplovidbu Mediteranom. Jedan od glavnihuzroka gubitka talijanske pomorske [pre]moćina Mediteranu bilo je zrakoplovstvo i u tomkontekstu izuzetno važan otok Malta, koji suTalijani mogli lako i brzo zauzeti čak čitavihgodinu dana po početku neprijateljstava. Pro-pust osvajanja Malte je, u konačnici, doveo dosloma osovinske vojske u sjevernoj Africi!Osim u Africi, Duce je želio carstvo povećati ibalkanskim zemljama, pa je s tim u skladu za-

počeo avanturu u Grčkoj 28. listopada 1940.godine. Nakon početnih uspjeha Talijani za-padaju u probleme, a uskoro su pod grčkimprotunapadima prisiljeni na povlačenje u Al-baniju. Od tog trenutka [Talijani] postaju sveovisniji o njemačkoj pomoći, pa se mnogi unjemačkom vojnom vrhu počinju pitati ne bi libilo pametnije za interese Osovine da je Italijaostala neutralna.

Hitleru postaje krajem 1940. jasno da će, želili očuvati granice tek stvorenog Reicha, morati

svom glavnom savezniku pružiti pomoć u Africi i na Balkanu. NaBalkanu je njemačka pomoć rezultirala kapitulacijom Jugoslavi- je i Grčke u proljeće 1941., dok je u Africi njemački angažmanpromijenio tijek rata, te su se uskoro britanske snage povlačile izKirenaike pod brzim i teškim udarcima njemačkih oklopno-mo-toriziranih snaga. Operacije u Sahari nastavile su se, s promje-njivom ratnom srećom, do druge bitke kod El Alameina (Egipat),gdje britanska 8. armija nanosi odlučujući udarac Osovini kojase povlači stotinama kilometara prema zapadu prepuštajućiprotivnicima čitavu Libiju i pripremajući posljednji otpor britan-skim i američkim jedinicama u Tunisu. Nakon kapitulacije oso-vinskih snaga u Africi, 12. svibnja 1943., Saveznici se ustremljujuna Siciliju gdje se iskrcavaju 10. srpnja 1943. godine.

Il gioce e finito, MussoliniNakon savezničke invazije Sicilije pojavljuju se dvije struje pro-tiv Mussolinija: fašistička, čiji je cilj bio inauguracija odlučnijegi uspješnijeg fašističkog vođe uz distanciranje od Njemačke; teona s ciljem svrgavanja Ducea i fašista uopće, koja je uključivalatri politički i vojno važne osobe - kralja Victora Emmanuela III.,maršala Badoglia i generala Ambrosia. Obje su struje odigralevažne uloge u procesu rušenja Mussolinija s vlasti.

Sam pad diktatora započeo je 24. srpnja 1943., sastankom Ve-likog fašističkog vijeća. Nakon petnaestosatnih rasprava Vijeće

je izglasalo nepovjerenje Mussoliniju s odnosom glasova 19:7.Budući da je riječ o najvišem tijelu fašističke partije, Vijeće jetime dalo legitimnost daljnjim akcijama protiv diktatora. Kad jeidućeg popodneva došao u audijenciju kod kralja Mussolini jeočekivao njegovu podršku, no ovaj ga je bez sustezanja verbal-



Broj 4 / Godište I

35

no napao i naposljetku otpustio s riječima „Il gioce e finito –igra je gotova, Mussolini…“. Bio je to samo početak poniženjakoje se nastavilo diktatorovim uhićenjem odmah po napuštanjukraljeve rezidencije. Kralj je potom proglasio novu vojnu vladupod maršalom Badogliom koji je već uvečer 25. srpnja poku-šao uvjeriti Nijemce u talijansku odanost, što ovi nisu progutali,a zabrana Nacionalne fašističke partije samo dva dana kasnijenije doprinijela izgradnji povjerenja. Badogliova je vlada gotovoodmah počela „ispipavati“ Saveznike preko diplomatskih pred-

stavništava u Portugalu, a uskoro su se početni kontakti pretvo-rili u tajne pregovore o potpisivanju primirja.

Njemačke pripreme za kapitulaciju ItalijeIako bez saznanja o talijanskoj izdaji, Nijemci su zaključili da je kapitulacija Italije postala akutnom prijetnjom. Za taj su sedogađaj pripremili stvorivši grupu armija „B“, pod zapovjedniš-tvom feldmaršala Erwina Rommela, na područ ju sjeverne Italije,Slovenije i Istre sa zadatkom intervencije prema planu „Alarich“.Osim u Italiji, Sloveniji i Istri [Nijemci] su pristupili i reorganizaciji vojne strukture na Balkanu gdje je odgovornost pala na grupuarmija „F“, pod zapovjedništvom feldmaršala Maximiliana von

Weichsa, ujedno i glavnog zapovjednika sektora „Jugoistok“, sastožerom u Beogradu.

Objava talijanske kapitulacije ih [Nijemce] stoga nije uhvati-la nespremne, ali im je stvorila velike probleme, jer su visokokvalitetne oklopne, motorizirane i zračno-desantne postrojbemorali poslati na jug kako bi razoružale donedavne saveznike,zakrpale talijansku „čizmu“, te osigurale Istru i Dalmaciju, CrnuGoru, Albaniju i Grčku, umjesto da ih upotrijebe u životno važ-nim borbama na sovjetskom bojištu.

Travanjski rat, okupacija Jugoslavije i

uspostava Nezavisne Države HrvatskeTravanjskim ratom Jugoslavija, a shodno tome i Hrvatska, po-staje izrazito aktivno ratište u srcu Europe. Invazija i podjelaJugoslavije dovela je na površinu etničke sukobe između Srbai Hrvata, odnosno muslimana, na područ ju NDH, te kao glavnipolitički sukob onaj Komunističke partije Jugoslavije i četnika(kao rojalističkih eksponenata) za apsolutnu vlast u poratnojJugoslaviji.

Ustaški režim je svoju sudbinu neraskidivo vezao uz nacističkuNjemačku, a kako su komunisti i rojalisti predviđali pobjeduSaveznika nisu ustaše smatrali dugoročnom političkom prijet-

njom, već pojavom koja će nestati zajedno s III. Reichom i kojaneće imati utjecaja na poslijeratnu političku kartu Balkana. Na-knadno profiliranje partizanskog, odnosno četničkog, pokretakao antifašističkog, odnosno kolaboracionističkog, proizišlo jene samo iz političkih, već i vojno-operativnih ciljeva, jer su čet-nici u odnosu s okupatorima i snagama NDH težili postizanjustatusa „ne diram te – ne diraš me“, dok su partizani protiv njihaktivno ratovali.

Travanjski rat i okupacija JugoslavijeDrugi svjetski rat na područ ju Jugoslavije započeo je Travanjskimratom (6. – 17. travnja 1941.), a povod mu je bio Hitlerov strah

od jugoslavenskog istupanja iz „Trojnog pakta“ nakon državnogudara 27. ožujka 1941. godine i smjene vlade. Glavninu udara suizvodile njemačke armije koje su upale na jugoslavenski terito-rij iz Bugarske (preko Niša prema Beogradu, odnosno zapadu),Rumunjske (kroz Banat prema Beogradu), Mađarske (prema Be-

ogradu, odnosno Zagrebu) i Austrije (prema Zagrebu). Njemač-ke oklopno-mehanizirane snage su uz obilnu podršku taktičkogzrakoplovstva brzo savladavale otpor i zauzimale teritorij neostavljajući sumnje u konačni ishod kampanje. Italija se napadupridružila tek 11. travnja upadom u zapadna područ ja Jugosla-vije. Talijani na anektiranom dalmatinskom područ ju („Truppedi Zara“ u zadarskoj enklavi) nisu napali ocjenjujući suprotstav-ljene jugoslavenske snage prejakima, te su počeli s borbenimdjelovanjima tek po spajanju s napredujućom 2. armijom.

Rat je završio potpunim porazom [doktrinarno i materijalno]zastarjele jugoslavenske vojske, a potom komadanjem i okupa-cijom Jugoslavije. Izuzev Hrvatske, kojom ću se detaljnije bavitiu nastavku, Jugoslavija je bila podijeljena između agresorskihdržava kako slijedi: Slovenija je, ugrubo, podijeljena po osovi-ni istok–zapad – Nijemci su zauzeli veći, sjeverni dio, a Talijanimanji, južni dio; teritorij BiH potpao je, barem na papiru, pod jurisdikciju marionetske hrvatske države; najveći dio uže Srbije sBanatom bio je pod njemačkim vojnim zapovjedništvom, istočni je Srijem dodijeljen ustaškom režimu, Bačku je zauzela Mađar-ska, Kosovo su okupirale Italija, odnosno marionetska albanska

država, dok je Bugarska prisvojila komad jugoistočnog dijelauže Srbije; kao i najveći dio Makedonije – uz manje teritorijalneustupke Italiji, odnosno Albaniji; a Crnu Goru je okupirala, od-nosno anektirala [priobalni pojas], Italija.

Talijanska okupacija dijelova Hrvatske i uspostavaNDHJedan od nusproizvoda Travanjskog rata bila je i Nezavisna Dr-žava Hrvatska, kvislinška tvorevina pod njemačko-talijanskimpatronatom, a djelomice i pod neprikrivenom okupacijom. Ta-kozvana NDH nije bila ni nezavisna, niti država, niti hrvatska. Tase tvorevina ne može smatrati „voljom hrvatskog naroda“ kako

su tada, a što je žalosno i danas, neki tvrdili, iako je „hrvatsko pi-tanje“ bilo jedno od najvažnijih političkih problema Jugoslavije.Budući da ju je osnovalo doslovno nekoliko stotina pripadnikaopskurne terorističke organizacije pod plaštem njemačko–talijanske agresije, novostvorena država nije imala apsolutno ništas voljom naroda. Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta, je derogi-rao hrvatske političke institucije i uveo nacistički Führerprinzipupravljanja zemljom, sasvim oprečan hrvatskoj političkoj tra-diciji, dok su rasni zakoni NDH [bili] nespojivi s idejom „hrvat-stva“. Dijelovi hrvatskog teritorija predani Italiji za sramoćenjeu I. svjetskom ratu ostali su pod talijanskom vlašću, a pridodanasu im i nova područ ja u Dalmaciji, Gorskom kotaru i Primorju;Međimurje i Baranja došli su pod mađarsku vlast, a u „nezavi-snom“ dijelu Hrvatske nalazile su se okupacijske snage Italije iNjemačke, čije je uzdržavanje morala plaćati NDH.

Za ovu temu najvažnije su talijanske okupacijske zone. One suobuhvaćale čitavu Dalmaciju i dijelove susjednih regija koji sDalmacijom predstavljaju jedinstvenu geografsku cjelinu. Tali- janska interesna sfera na područ ju Hrvatske sastojala se od trijuzona, ili sektora, između jadranske obale i talijansko-njemačkecrte razgraničenja: I. zona (Sektor A) je obuhvaćala anektiranapodruč ja; ostatak teritorija pod talijanskom vlašću (Sektor B)bio je inicijalno u potpunosti predan pod upravu NDH, no već u razdoblju rujan-listopad 1941. godine Talijani ga reokupiraju

[Sektor B], te u širini pedesetak kilometara od obale u unu-trašnjost stvaraju II. zonu u kojoj će okupacijska [vojna] upravaobavljati sve civilne i vojne poslove, pa je u tom kontekstu zaNDH to bila demilitarizirana zona. Ostatak sektora bio je pre-pušten institucijama NDH, s izuzetkom strateških točaka pod




36

talijanskom vojnom kontrolom, a shodno različitom upravnomrežimu proglašen III. zonom, ili Sektorom C.

Uprava NDH je u najvećem dijelu dalmatinskog prostora prisut-na samo nominalno, dok je stvarnu vlast i moć imala talijanskavojna uprava. Italija je u Dalmaciji po završetku Travanjskog ratadržala snage VI. korpusa („Truppe di Zara“, dijelovi divizija „Sa-ssari“, „Bergamo“ i „Perugia“, te druge manje jedinice) od sjeve-rozapadne granice regije do Neretve i dio XVII. korpusa (dijelovi

divizije „Marche“) od Neretve do Crne Gore.

U fluidnoj situaciji formiranja državnih granica i uz zastrašuju-ću prisutnost talijanskih okupacijskih snaga, Ante Pavelić je već 18. svibnja 1941. potpisao rimske ugovore kojima je velik i gos-podarski najvažniji dio kontinentalnog dijela Dalmacije pripaoTalijanima, kao i svi dalmatinski otoci izuzev Brača i Hvara[6].Ugovorom je određeno da Italija ima pravo osnivati garnizonei na [okupiranom] zemljištu NDH, dok se ova izričito obavezalada u „…drugoj zoni „ne će podići ni podržavati nikakvu vojnič-ku utvrdu ili uređaj kopneni, pomorski ili zrakoplovni, nikakvuvojničku (operacionu) bazu i nikakvu napravu, koja bi se mogla

iskoristiti u ratne svrhe, niti ikakvu tvornicu ili skladište streljivai ratnoga tvoriva“…“.

Najveća pljuska Dalmatincima, i Hrvatima uopće, bila je Paveli-ćeva molba talijanskoj kraljevskoj kući da odredi jednog savoj-skog princa za nositelja „hrvatske dinastije“. Talijanske tiskovinetaj su događaj bučno popratile tako da je, primjerice, u torin-skom listu „La Stampa“ bilo napisano: „Hrvatska se rodila živa iživjet će u kolotečini talijanskog imperija… Nije moguće zamislitisamostalnost Hrvatske van imperijalne kolotečine Italije… Onaspada k Italiji u njenu apsolutnu i potpunu vlast…“.

Osvajači se nisu libili odmah pokazati tu apsolutnu i potpunuvlast na anektiranim i okupiranim područ jima. Stožer talijanske2. armije imao je zapovjedništvo nad vojskom i vojnom upra-vom, za koordiniranje aktivnosti vojske i ratne mornarice uobalnom područ ju i na otocima osnovano je Vojno-pomorskozapovjedništvo Dalmacije (Comando militare marittimo dellaDalmazia), dok je za obavljanje upravnih poslova u anektiranimpodruč jima osnovan Civilni komesarijat za Dalmaciju, a taj jeubrzo prerastao u pokrajinsku upravu (Governo della Dalmazia)sa sjedištem u Zadru.

Ta je Uprava anektirano područ je odmah podvrgnula nemilo-srdnoj talijanizaciji, proganjanju političkih protivnika i fašističkoj

strahovladi uopće. Početkom 1942. godine Uprava Dalmacijeuvodi talijanski ustav i zakone što vodi ukidanju niza sportskihdruštava, znanstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova i svegaostalog što bi moglo očuvati hrvatski duh, a učestale su ekspro-prijacije, rekvizicije i sekvestri. Povrh pobrojanog, Talijani ina-uguriraju dalmatinske četnike u svoje štićenike, pribavljajući sitime alat za „prljave poslove“.

Razvoj četništva u Dalmaciji nakon talijanskeaneksije/okupacijeInicijalno talijansko prepuštanje II. zone upravi NDH imalo je zarezultat pokolj srpske nacionalne manjine na tom područ ju. Ta-

lijani su, naravno, takvo što mogli spriječiti u samom začetku,no to bi bilo protivno njihovoj politici „zavadi, pa vladaj“, stogasu intervenirali tek kad su ustaški pokolji nanijeli nepopravljivuštetu režimu NDH.Dvadeset i sedmi srpnja 1941. dolazi do masovnog ustanka srp-

skog stanovništva u NDH, ponajviše zbog ustaških divljanja, aparalelno se osnivaju ustaničke partizanske jedinice, odnosnočetničke jedinice i [srpske] seoske straže – ne nužno četnič-kog karaktera. Potpuno neočekivani ustanak izazvao je panikumeđu ustašama i žandarima, koji se povlače iz nekoliko mjesta(uključujući i Knin čija je ustaška posada pobjegla u Drniš) pre-puštajući prostrani teritorij ustanicima oba predznaka. Oprav-davajući se, ustaški dužnosnici svaljuju najveći dio krivnje naTalijane koji pružaju potporu „…četnicima i ostalim subverziv-

nim elementima, koliko na područ ju Nezavisne Države Hrvatsketoliko ili još mnogo više na područ ju pripalom Italiji… …moglobi se pouzdano utvrditi, da su Italijani na ovom teritoriju i or-ganizirali ove bande, a sve s prozirnom namjerom da se i daljemogu zadržavati na našem teritoriju, a konačno i okupirati ga istaviti pod svoju vlast…“. Citirani dijelovi izvješća nesumnjivo suuvelike istiniti, no činjenica je da NDH nije bila u stanju kontroli-rati, a kamoli riješiti, situaciju vlastitim snagama i da je rješenjemogla tražiti jedino kroz okvir suradnje s talijanskom vojskom.Talijansko taktiziranje i koketiranje s ustanicima velikosrpskogpredznaka – nasuprot brzoj, odlučnoj i nemilosrdnoj vojnoj ak-ciji protiv svih ustanika – i omalovažavanje organizacijsko-mobi-

lizacijskih mogućnosti Komunističke partije ubrzo im se [Talija-nima i NDH] osvetilo jačanjem Narodnooslobodilačkog pokreta(dalje NOP) u Hrvatskoj.

Iako je na početku ustan[a]ka bilo ograničene suradnje izmeđupartizana i četnika (na saveznoj, republičkoj i regionalnoj razini),vrlo je brzo došlo do sukoba oko operativnog cilja borbe – parti-zani su zagovarali operacije protiv domobrana, ustaša i Talijana,dok su se četnici skanjivali upustiti u sukob s Talijanima i zagova-rali isključivo borbu protiv postrojba NDH. Sukladno svojoj po-litici, četnici i predstavnici srpske građanske politike u razdobljusrpanj-kolovoz 1941. kontaktiraju talijanske vojne vlasti ne bi liih nagovorili na djelovanje kojim bi obuzdale ustaško divljanje imasakr srpskog stanovništva. Talijani to objeručke prihvaćaju,pa narednih mjeseci sustavno organiziraju četničke postroj-be pod svojim zapovjedništvom. Osim toga, nanovo okupirajuII. zonu u razdoblju rujan-listopad 1941., uvelike sputavajućistvarnu vlast NDH. Kako su Talijani kao isključivi uzrok ustankasrpskog (nekomunističkog) življa držali ustašku politiku prematoj etničkoj skupini, zanemarujući utjecaj velikosrpskog progra-ma, smatrali su da ih mogu kontrolirati i upotrijebiti u gušenjuustanka pod vodstvom Komunističke partije.

Četničke grupe u sjevernoj Dalmaciji nisu bile pod centralizira-nim vojno-političkim vodstvom, već su bile područno-lokalnog

karaktera i prvenstveno usmjerene na lokalno djelovanje zbognevoljkosti seoskog stanovništva za napuštanje svojeg kraja. Urujnu 1941. po naređenju Draže Mihailovića u Split dolazi IlijaTrifunović-Birčanin, te preuzima zapovjedništvo nad postrojba-ma MVAC i „nelegalnim“ četničkim postrojbama u jugozapad-noj Hrvatskoj, Lici, sjevernoj Dalmaciji i zapadnoj BiH, a služi ikao časnik za vezu pri talijanskoj 2. armiji. Trifunović organiziraŠtab četničkih odreda za Hercegovinu, Dalmaciju, zapadnu Bo-snu i Liku koji kasnije postrojava pukovnije ujedinjene u „Dinar-sku diviziju“, čijim se v.d. zapovjednika proglasio Momčilo Đujić.On je, kao i ostatak [izrazito fragmentiranog] četničkog pokreta,bio vođen idejom stvaranja „Velike Srbije“ koje je uključivalo et-

ničko čišćenje nesrpskog stanovništva. Đujić je zbog neuspjelihoperacija protiv partizana kasnije smijenjen, a mjesto zastupni-ka komandanta divizije (vojvode Trifunovića) dodijeljeno je Di-mitriju Uzunčeviću.



Broj 4 / Godište I

37

Osnivanje „Dinarske divizije“ u prvoj trećini 1942. označilo jepočetak stvaranja četničkih operativnih postrojba i njihov po- jačan angažman protiv NOVJ, uglavnom u svojstvu talijanskihpomoćnih trupa. Krajem godine počinje osnivanje četničkihkorpusa, dok se pojam „Dinarske divizije“ sve više gubi u koristDinarske četničke oblasti. Divizijski pukovi reorganizirani su ukorpuse s dvije (501.), odnosno tri brigade (502.), da bi u ožujku1943. od treće brigade 502. puka bio osnovan četnički korpusVelebit. Kako ću u nastavku izlaganja pokazati, četničke brigadei korpusi bili su kvalitativno, kvantitativno i organizacijski dale-ko slabiji od partizanskih postrojba istih ustrojstvenih razina, tesu četnici, iako politički najopasniji protivnici NOP, vojnički biliinferiorni postrojbama NOVH u promatranom područ ju i šire.

Četnička kolaboracija prouzročila je trvenja između vlasti NDHi Talijana koji su ustaške proteste uglavnom marginalizirali, teuporno održavali i povećavali četničke efektive pod svojim za-povjedništvom smatrajući njihovu protupartizansku ulogu važ-nijom od potreba i želja „saveznika“, kojima su često podastiralinetočne, umanjene brojke žive sile i naoružanja četničkih po-strojba. Destabilizacija NDH, u kojoj su ulogu igrali i četnici, bila je u talijanskom interesu, jer su bez obzira na „savezništvo“ stom tvorevinom željeli proširiti anektirana područ ja, odnosnoponištiti znatne privredne koncesije dane Njemačkoj, koja se,talijanskoj povijesnoj „podršci“ ustašama unatoč, privredno

najviše okoristila uspostavom marionetske hrvatske države.Ono s čime Talijani nisu računali bilo je paralelno stvaranje iorganiziranje NOP-a, koji je u svakom pogledu ubrzo zasjeniočetničke takmace.

Teritorijalno-administrativno ustrojstvo NDHKroz prizmu opisane situacije jasna je frustriranost dužnosnikai službenika, kao i neučinkovitost područnih teritorijalno-admi-nistrativnih jedinica NDH – velikih župa, na znatnom dijelu dr-žavnog teritorija. Velike župe su svojim nazivima, rasporedom iteritorijalnim obuhvatom nastojale invocirati tradiciju hrvatskihsrednjovjekovnih župa i jedinstvo „hrvatskih povijesnih zema-

lja“, a bile su osnivane temeljem zakonske odredbe o velikimžupama od 10. lipnja 1941. godine. Ukupno ih je organiziranodvadeset i dvije 1941., odnosno dvadeset i tri nakon kapitulacijeItalije.

One su [velike župe] organizirale i nadgledale rad javnihslužba u svojoj nadležnosti i rješavale upravne predmeteprvog i drugog stupnja. Kao prvostupanjska upravna tije-la rješavale su upravne poslove koje su im prenijela mini-starstva tijekom 1942. prema zakonskoj odredbi za prije-nos nadležnosti na velike župe, iz studenog 1941., a kaodrugostupanjska upravna tijela rješavale su sve upravnepredmete u prvostupanjskoj nadležnosti lokalnih upravnihtijela na svojim područ jima. Velike su župe mogle izdava-

ti zapovijedi u zakonom propisanoj nadležnosti lokalnim[samo]upravnim jedinicama u svom sastavu, odnosno vansvoje nadležnosti, a na zahtjev nadležnog ministarstva.Iako je stvarna nadležnost velikih župa na papiru izgledalasuvislo, na terenu je vlast nekoliko velikih župa bila gotovosasvim osporena okupacijskim režimom talijanske II. zone,ili djelomično osporena okupacijskim režimom III. zone.

Četiri su velike župe pokrivale prostor Dalmacije i shod-no tome se nalazile pod okupacijskim režimom II. zone:„velika župa Bribir-Sidraga“ u sjevernoj Dalmaciji, kojoj suprirodne gravitacijske točke, Šibenik i Zadar, bile oduzete i

stavljene pod suverenitet druge države; „velika župa Ceti-na“ sa sjedištem u Omišu, koja je obuhvaćala središnji dio Dal-macije, ali odvojen od Splita kao logičnog gravitacijskog centra uprivrednom, prometnom, geografskom, demografskom i kultur-nom smislu; „velika župa Hum“ koja je, između ostalog, obuhva-ćala sjeverni dio južne Dalmacije i; „velika župa Dubrava“ koja je, između ostalog, obuhvaćala preostali dio južne Dalmacije.Bez obzira na upravu NDH, ili upravo zbog nje[zine impotentno-sti], možemo reći da je Dalmacija bila de facto pod apsolutnomtalijanskom vlašću, unatoč ugovorno utvrđenim ograničenjimai razgraničenjima.

RAZVOJ NARODNOOSLOBODILAČ KOGPOKRETA U DALMACIJI Istodobno s početkom njemačke invazije SSSR-a, 22. lipnja1941., u šumi Brezovica pored Siska osniva se prva borbenanarodnooslobodilačka postrojba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Izu-zev tog simboličnog prvenstva, tijekom preostalih šest mjeseci1941. godine Hrvatska je u NOP-u sudjelovala malim udjelom,ali situacija se ubrzo preokrenula. Od druge polovine 1942. go-dine Hrvatska je preuzela prvenstvo u NOVJ, a tako je ostalodo kraja rata. Na republičkoj razini Dalmacija je, usudio bih setvrditi, vjerojatno najzanimljivije i najdinamičnije područ je štose razvoja NOP-a tiče, iako statički snimci situacije naizgled ne

podupiru takvu ocjenu, no o tome više u nastavku izlaganja.

NOP u Dalmaciji 1941.Odluka za prelazak sa sabotaža i sporadičnih malih akcija nakrupnije operacije donesena je nedugo nakon početka ustan-ka, 7. kolovoza 1941., pa su shodno tome u razdoblju između8. i 14. kolovoza osnovani Splitski, Šibenski, Vodičko-zatonski,Primoštensko-krapanjski, Solinski, Trogirski i Sinjski partizanskiodred. Prema naređenjima Centralnog komiteta Komunističkepartije Hrvatske (dalje CK; KPH) ti su odredi u roku od 14 danatrebali osloboditi Sinj i Knin, čitavu Zagoru, te veći dio priobal-nog pojasa.

Spomenuta područ ja okupiralo je oko 50.000 neprijateljskihvojnika i kolaboracionista, pa je planirana operacija bila više udomeni fantazije, negoli ukorijenjena u vojno-političkoj stvar-nosti Dalmacije ljeta 1941. godine. Posljedično, odredi su u pr-





Broj 4 / Godište I

39

padnoj BiH, što i jest bio razlog zašto su VŠ i osjetno prorijeđeneprateće divizije u ljeto 1942. došli u spomenuta područ ja. Kakose pokazalo nakon operacije „Weiss“, Hrvatska i BiH su održalepostojan rast broja partizana i operativnih jedinica (dok je VŠspašavao glavu po crnogorskim vrletima) osiguravajući zdravubazu za nastavak borbe, čak i u slučaju uništenja Vrhovnoga šta-ba. Uzme li se u obzir da je 2.850 boraca iz Dalmacije direktnoupućeno u brigade drugih republika kao popuna, potom daljnjih2.150 dalmatinskih boraca u organizacijskom ustroju brigada

NOVH pridodanih divizijama drugih republika[9] i 3. dalmatin-sku brigadu s 560 vojnika uz nekoliko stotina boraca u manjimnezavisnim odredima pod zapovjedništvom IV. OZ, možemo za-ključiti da je Dalmacija tijekom jeseni 1942. ostvarila uvjete zaformiranje barem šest partizanskih brigada, dvije divizije i jed-nog korpusa čija bi snaga iznosila najmanje 5.640 ljudi. Dodamoli im preko 2.000 dobrovoljaca iz razdoblja studeni 1942. – ve-ljača 1943., dolazimo do moguće snage korpusa od oko 7.500-8.000 boraca u razdoblju operacije „Weiss I“!

Procjena prema kojoj Dalmacija nije bila pogodno mjesto za ve-like sustave zbog siromašnih prehrambenih kapaciteta rezulti-

rala je sasvim drukčijim razvojem situacije, te je „svoj“ korpusdobila tek godinu dana kasnije. Rani[ji] ustroj dalmatinskog kor-pusa omogućio bi ambicioznije operacije i prisilio protivnike navezivanje znatnih snaga za određeni teritorij. Čak i da je takavkorpus pošao u proboj ka Neretvi, kao što je to bio slučaj sa9. divizijom, VŠ bi imao jednu kohezivnu grupu divizija više (uzGlavnu operativnu grupu), što bi olakšalo rješavanje situacije naNeretvi i kasnija iskušenja na Sutjesci. Osim toga, po kapitula-ciji Italije na dalmatinski bi teritorij mogla stupiti dva umjesto jednog korpusa, ili ekvivalent jedne [partizanske] armije, što bi,s obzirom na geografiju dalmatinskog područ ja operacija, biosmisleniji ustroj negoli korpus od četiri divizije.

Osim oslobađanja teritorija velike površine i ustroja novih bri-gada/divizija NOVH temeljem naređenja VŠ osniva 18. prosinca1942. i Sekciju za ratnu mornaricu, pod zapovjedništvom Veli-mira Škorpika, pri Štabu IV. OZ, a Sekcija deset dana kasnije us-postavlja u Podgori postaju Ratne mornarice. Kasnije izdvojenaiz NOVH, Ratna mornarica je faktički bila njezin dio, jer su preko90% pripadnika bili dalmatinski Hrvati, a za čitavog je rata dje-lovala ponajviše u hrvatskom akvatoriju i pod hrvatskim zapo-vjedništvom. Pomorske ratne operacije započele su odmah poosnivanju Sekcije za ratnu mornaricu i već 31. prosinca 1942.partizani uspijevaju zaplijeniti pet talijanskih brodova s oko 140tona hrane. Tijekom prvih nekoliko mjeseci 1943. godine par-

tizanska je aktivnost na moru bila toliko živa i uspješna da suTalijani u dijelu hrvatskog akvatorija bili prisiljeni uvesti sustavkonvoja i zabraniti nenaoružanim brodovima pristajanje u lukebez talijanske posade.

NOP u Dalmaciji od siječ nja do kolovoza1943.Tijekom izvedbe operacije „Weiss“ borbom je bilo zahvaćeno ipodruč je IV. OZ, a pri povlačenju ka Neretvi VŠ i prateće divizijeodvode pridodane im dalmatinske brigade, kao i one novostvo-rene početkom 1943. spajajući ih u 9. dalmatinsku diviziju, skojom Dalmaciju napušta i Štab IV. OZ pretvoren u Štab 9. dal-matinske divizije.

Dalmatinske su brigade sudjelovale u ključnim borbama zaspas VŠ i Centralne bolnice, a posebno su se iskazale razbijajući

četnike na lijevoj obali Neretve i tijekom operacije „Schwarz“.Dalmatinci su na Sutjesci stradali posebno teško, tako da u uku-pnim gubicima NOVJ dalmatinske brigade sudjeluju s oko 29%,ili 2.126 poginulih[11], dok jedinice NOVH u ukupnim gubicima[na Sutjesci] sudjeluju s oko 54,5%, ili 4002 poginula. Udio gu-

bitaka dalmatinskih brigada u gubicima NOVH na Sutjesci iznosioko 53%. Iz navedenog je očita iznimna kvalitativna i kvantita-tivna važnost dalmatinskih partizana u odlučujućim ratnim ope-racijama, kao i činjenica da je njihova požrtvovnost bila jedanod glavnih razloga opstanka VŠ i Josipa Broza „Tita“.

Nakon odlaska [dalmatinskih] brigada tijekom operacije „We-iss“ u regiji ostaje svega 400-500 partizana, razasutih u nekolikoodreda pod zapovjedništvom novoosnovanog Štaba Grupe par-tizanskih odreda Dalmacije. Krajem travnja GŠH osniva Kninskisektor pod svojim neposrednim zapovjedništvom, kako bi sesuprotstavio sve jačim četničkim jedinicama u tom područ ju.Tijekom svibnja partizani u toj oblasti vode borbe s neprijate-ljem pretrpjevši teške gubitke, a početkom ljeta Talijani pokrećuseriju operacija na čitavom područ ju Dalmacije. Unatoč velikojljudskoj i materijalnoj nadmoći okupatori i kolaboracionisti nisuostvarili značajne rezultate, tako da partizani preuzimaju inicija-tivu odmah po završetku neprijateljskih djelovanja, 1. kolovoza1943. godine.

Važan događaj na republičkoj i saveznoj razini bilo je konstituira-nje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hr-vatske (dalje ZAVNOH) u Otočcu i na Plitvičkim jezerima 13.-14.lipnja 1943. godine. Ratni uvjeti nisu dozvoljavali široku politič-ku akciju, pa su zadatak osnivanja ZAVNOH-a preuzeli delegati

AVNOJ-a iz Hrvatske. Najvažniji dokumenti osnivačke sjedniceZAVNOH-a bili su Proglas narodima Hrvatske i Rezolucija prvogzasjedanja (poznata i kao Plitvička rezolucija). Proglasom ZA-VNOH poziva sve nacionalne, političke i ostale svjetonazorskegrupacije na ujedinjenje u borbi za oslobođenje zemlje, a Rezo-lucijom definira status hrvatskog naroda kroz povijest, naposeza Jugoslavije, daje presjek trenutačne vojno-političke situacijei postavlja ciljeve za iduće srednjoročno razdoblje. Oba doku-menta ističu ZAVNOH i AVNOJ kao vrhovna predstavništva na-rodnooslobodilačke borbe i oba invociraju pravo na samoodre-đenje naroda, a shodno tome i demokratsku vlast.

Važnije vojne akcije okupatora do kolovoza1943. godineKako su se njemačke divizije značajnije uposlile u Dalmaciji teku drugoj polovini 1943., protupartizanske su operacije na pro-





Broj 4 / Godište I

41

bitke, no odlaskom talijanske divizije „Eugenio di Savoia“ parti-zani obnavljaju djelovanje u istom prostoru.

Frustrirani neuspjesima okupatori za srpanj pripremaju serijuuništavajućih navalnih operacija. Osim partizana mete su bilei civili, te je plan djelovanja predviđao [ubijanje i] protjerivanjestanovništva, uništavanje sela i zaselaka. Operacije su započe-le 1. srpnja napadom divizije „Zara“ i četničke „Dinarske divizije“ na postrojbe Kninskog sektora između Unske i Ličke pruge.

Borbe su potrajale tri dana, a potom su se napadači povukli ubaze uz obostrane teške gubitke. Idući krug borbi započeo je 9.srpnja napadom triju bataljuna divizije „Zara“ i nekoliko manjihčetničkih postrojba na glavninu Sjevernodalmatinskog odredau prostoriji između Vranskog i Prokljanskog jezera. Unatoč op-koljavanju odred se uspio probiti 11. srpnja, iako trpeći osjetnegubitke, ostavivši protivnike još jednom praznih ruku.

Između 11. srpnja i 1. kolovoza odvijale su se operacije na Bio-kovu, Mosoru i obali od Splita do Graca, u kojima je sudjelovalo15 bataljuna pješaštva i 14 topničkih bitnica iz divizija „Murge“,„Messina“ i „Bergamo“, zatim dva domobranska bataljuna i je-

dan njemački iz 7. SS brdske divizije „Prinz Eugen“. Biokovskiodred je bio praktički uništen, a partizani koji su preživjeli borburasuli su se u manje grupe i pokušali (uglavnom uspješno) izbje-ći neprijatelje i dokopati se slobodne teritorije sjeverno od Bio-kova. Na Mosoru je uspjeh izostao, jer su Splitski odred i Mosor-ska četa dokučili neprijateljske namjere i utekli iz pripremljenogobruča, ali su civili platili cijenu partizanskog pravovremenogbijega. Prilikom operacija na Biokovu, Mosoru i obali spaljeno jeoko 900 zgrada u 23 sela i zaseoka, strijeljano 97, a internirano883 civila i uništeno oko 150 plovila. Bile su to posljednje većetalijanske ofenzivne akcije u Dalmaciji, a završile su 1. kolovoza1943. godine. Došao je red na partizane da uzvrate udarac.

Kapitulacija ItalijeKapitulacija Italije pokrenula je čitav niz događaja: njemačkureakciju na Apeninskom i Balkanskom poluotoku; uvlačenjezapadnih Saveznika duge, iscrpljujuće, krvave i u svakom, osimpolitičkom, pogledu besmislene borbe u Italiji; jačanje NOVJ, aposebno NOVH, uz stvaranje novih operativno-strateških susta-va i pojačavanje djelovanja protiv Nijemaca i kolaboracionista;formalno teritorijalno širenje NDH, uz istovremeno opadanjenjezine vojne moći, što je ograničilo stvarnu vlast ustaškog reži-ma na čitavom teritoriju te tvorevine.

Raspored talijanskih snaga u DalmacijiNeposredno prije kapitulacije Italija je u Dalmaciji držala snagedvaju armijskih korpusa: divizije „Messina“, odnosno „Marc-he“, u Metkoviću, odnosno Dubrovniku, te 28. obalnu brigaduu Opuzenu (sve iz VI. korpusa); a divizije „Bergamo“, odnosno„Zara“ u Splitu, odnosno Zadru i 17. obalnu brigadu u Trogiru(sve iz XVIII. korpusa). Talijani su na područ ju Hrvatske držali jošdva korpusa: V. korpus u prostoru Primorja, Gorskog kotara, Likei dijelove Korduna; a u Istri XXIII. korpus. Osim pobrojanih, umnogim su malim mjestima bile omanje posade vojske i mor-narice.

Njemačke pripreme za intervenciju u DalmacijiTijekom druge polovine kolovoza Talijani se počinju priprematiza očekivanu kapitulaciju pomičući se bliže obali i rutama za po-vratak u Italiju, dok Nijemci pripremaju izvedbu operacije „Kon-

stantin“ (preuzimanje talijanskih područ ja na Balkanu), pa u tusvrhu s Istočnog ratišta dovode na područ je Jugoslavije stožer2. oklopne armije (general Lothar Rendulic) i daju mu snage dvabrdska, jednog rezervnog i jednog oklopnog korpusa. Dalmacija je potpala pod nadležnost XV. brdskog korpusa, koji je krajemkolovoza brojao četiri divizije (114. lovačku diviziju, 373. i 369.pješačku div., 7. SS brdsku div.).

Zapovjednik tog korpusa, general Rudolf Lüters, 3. rujna do-

govara s talijanskom 2. armijom pravce ulaska njemačkih pret-hodnica u njezinu zonu operacija, a u narednim danima te sepostrojbe raspoređuju na zadane položaje stavljajući njemačkiratni stroj u „niski start“. Stožer 2. oklopne armije izdaje 9. rujna1943. podređenim korpusima zapovijed za početak [„Achse“],koju Lüters odmah provodi u djelo pokrećući svoje divizije pre-ma jadranskoj obali, čime su započele višemjesečne ogorčeneborbe njemačkih i divizija NOV.

Pripreme NOVJ za kapitulaciju ItalijeTito se, također, pripremao za kapitulaciju Italije, pa je VŠ NOVJiz Jajca, gdje se nalazio od 26. kolovoza, po objavi kapitulacije

Italije poslao u Dalmaciju 1. proletersku i 4. krajišku diviziju, kaoi 1. dalmatinsku brigadu. Te su postrojbe mogle stići u Dalmacijui ranije, da Saveznici nisu Titu zatajili potpisivanje trećerujan-skog primirja s Italijom. Druga dalmatinska brigada je bila upu-ćena u Crnu Goru kao dio 2. proleterske divizije sa zadatkomrazoružanja talijanskih postrojba u toj republici i pokretanjemCrnogoraca na ustanak.

Osim 1. dalmatinske brigade u Dalmaciju se vratio i Štab IV. Ope-rativne zone, pa se 22. kolovoza gasi Operativni štab za Dalma-ciju. Iako kratkotrajan[9], Operativni štab za Dalmaciju odigrao je nezaobilaznu ulogu u reorganizaciji partizanskih snaga u toj

regiji. Početkom kolovoza formirana je Grupa udarnih bataljonaDalmacije, 13.-14. kolovoza je formirana 5. dalmatinska brigada

(kninska), a pristupilo se i obnovi 9. dalmatinske divizije (rasfor-mirane u posljednjoj fazi operacije „Weiss“) u koju su se uklopile1. i 3. dalmatinska brigada, a nešto kasnije i 4. dalmatinska bri-gada. Osim 9. dalmatinske divizije [u formiranju] Štab IV. OZ pre-uzeo je, od Operativnog štaba za Dalmaciju, i Grupu bataljonasjeverne Dalmacije, Grupu bataljona iz Muća, Grupu bataljonaTrilja, te Šibenski, Splitski, Cetinski i Biokovski partizanski odred.

Utrka s neprijateljemVeć u 04:00 izjutra 9. rujna započeo je njemački pokret iz unu-trašnjosti prema Dalmaciji. Motorizirane kolone krenule su pre-ma Zadru, Šibeniku, Splitu i Dubrovniku, dok je sinjski aerodrombio zauzet postrojbama prebačenim zrakoplovima, a talijanske jedinice u tom gradiću razoružane. Njemačka 114. lovačka di-vizija ušla je u Zadar 10. rujna, a u Šibenik 11. rujna. Sedma SSbrdska divizija je, nakon kraće borbe s Talijanima, zauzela Du-brovnik i okolicu 12. rujna, dok su nadiranje avionima prebače-nih dijelova divizije od Sinja ka Splitu zaustavile postrojbe NOV ublizini Klisa. Nijemci su na područ ju sjeverne i srednje Dalmacijerazoružali diviziju „Zara“, jednu pukovniju divizije „Bergamo“ (uSinju i okolici) i manje dijelove 17. obalne brigade, a u južnojDalmaciji, odnosno susjednom hercegovačkom područ ju, divi-ziju „Marche“ i 28. obalnu brigadu, odnosno diviziju „Messina“.

Jedinice NOVH uspjele su razoružati dio talijanskih okupacij-skih snaga i privremeno osloboditi čitavu dalmatinsku obaluod Obrovca do poluotoka Pelješca, osim uporišta u Zadru, Ši-beniku, Omišu i Makarskoj. Narod se spontano, ili organizirano,




42

pridružio akcijama postrojba NOVH, a ponegdje je razoružava-nje talijanske vojske preraslo u općenarodni ustanak. Najveći setakav događaj odigrao u Splitu, prvom oslobođenom velikomgradu u Hrvatskoj i Jugoslaviji.

Nakon što se gradom uvečer 8. rujna pronio glas o talijanskojkapitulaciji građani su bili u prazničnom raspoloženju i već surano ujutro 9. rujna u tisućama izašli na ulice. Gradski Narod-nooslobodilački odbor i Mjesni komitet KPH znali su iskoristitipriliku, pa iste večeri započinju manifestacije s ciljem stvaranjaatmosfere koja će uvjeriti stožer divizije „Bergamo“ da nema al-ternative predaji. Pregovori o kapitulaciji Divizije trajali su 9.-10.rujna, a u njima su sudjelovali general Becuzzi s talijanske stra-ne, odnosno Ivo Lola Ribar (predstavnik VŠ) i Vicko Krstulović (predstavnik IV. OZ GŠH) u ime NOVJ. Talijanski je zapovjedniknastojao izbjeći predaju oružja, no partizanska ga je delegaci- ja suočila s ultimatumom za prihvaćanje zahtjeva. Becuzzi nije

imao izbora, tim više što su građani samoinicijativno krenuli urazoružavanje okupatora prije podneva 10. rujna. Vojnici nisupružali otpor i dobrovoljno su predavali oružje, pa su u kratkomroku građani i pripadnici NOO osigurali sva skladišta hrane i boj-nog materijala, zauzeli upravne urede, luku i brodogradilište, tezapočeli s lovom na policijske agente i doušnike. Povrh dezinte-gracije Divizije u samome gradu, popodne 10. rujna karabinjer-ske posade Stobreča i Kamena (ukupne snage pola bataljuna) sakompletnim naoružanjem i opremom prelaze na stranu NOVH.Stožer Divizije formalno je kapitulirao 12. rujna, razoružano jeoko 13.000 Talijana, a od prebjeglih karabinjera osnovan je 13.rujna bataljun „Garibaldi“ od oko 350 boraca.

Gradski NOO objavio je 11. rujna dobrovoljnu mobilizaciju koja je premašila sva očekivanja, pa je već 12. rujna obnovljena 4.splitska brigada i odmah ubačena u borbu protiv Nijemaca upodruč ju Klisa. Računa se da je prilikom Splitskog ustanka (9.-26. rujna) u NOVH pristupilo oko 6.000 novih boraca iz samoggrada, te uže mu i šire okolice! Materijalna dobit je bila kolosal-na, jer sad ne samo da su partizani mogli naoružati masu novihboraca, nego i stvoriti rodovske postrojbe poput Tenkovskog ba-taljona IV. operativne zone NOVH.

Osim u Dalmaciji, snage NOVH uspjele su se domoći velikih ko-ličina bojnog materijala i u drugim dijelovima zemlje koji su bili

pod talijanskom vlašću. Tako su na područ ju Primorja i Gorskogkotara snage NOVH razoružale najveći dio talijanskog V. korpusa(tri divizije i obalna brigada), a u Istri je razoružana divizija „Sfor-zesca“ iz XXIII. korpusa. Uspjehe pri razoružavanju Talijana zabi-lježili su i slovenski partizani, dok je u Crnoj Gori glavnina dviju

talijanskih divizija prešla na stranu NOVJ. Unatoč požrtvovnosti jedinica NOVJ i podrške naroda, Nijemci su na potezu od Slove-nije do Crne Gore u potpunosti razoružali tri talijanske divizije,većim dijelom četiri, a manjim dijelom daljnje četiri divizije.

Njemač ke operacije u Dalmaciji, rujan 1943.– siječ anj 1944.

Sudar njemačkih i partizanskih snaga u Dalmaciji donio je četirimjeseca izuzetno teških i krvavih borbi u kojima su se dalmatin-ski partizani, njih ¾ „zelenih“, pokazali dostojnim protivnicimau borbi prekaljenim i dobro opremljenim njemačkim postrojba-ma. Njemački glavni zapovjednik grupe armija „F“, feldmaršalWeichs, u izvješću Vrhovnom zapovjedništvu od 1. studenog1943. piše kako su „…borbene akcije… …izgubile karakter ge-rilskog rata…“, nastavljajući time da „…u ovom trenutku glavnaopasnost prijeti iz Hrvatske…“, a zaključuje kako „…polazna toč-ka koja je presudna za rat, a time i polazna točka za angažiranjeprotumjera, bila je i ostaje – Hrvatska…“.

Kako bi adresirale partizansku prijetnju njemačke su snage za jesen 1943. planirale mnoštvo navalnih operacija, od kojih velik

dio u Dalmaciji, gdje je, kako su Nijemci mislili, prijetnja koju supredstavljale postrojbe NOVH bila pojačana mogućnošću save-zničke amfibijske operacije na istočnoj obali Jadranskog mora.

Operacija „Geiserich“ – bitka za SplitIznimna temeljitost u prikupljanju materijala i mobiliziranjudobrovoljaca na splitskom područ ju bila bi nemoguća bez ranepodrške 9. dalmatinske divizije (1. i 3. dalmatinska brigada) i 4.dalmatinske (Splitske) brigade, koja će i sama postati dijelomDivizije. Saznavši za talijansku kapitulaciju, Štab IV. OZ naređujeŠtabu 9. divizije zaustavljanje njemačkog napredovanja iz Sinja.

Tijekom popodneva 9. rujna došlo je do kontakta između nje-mačko-ustaških snaga i 1. dalmatinske brigade kod zaseoka Sv.Jakov u polju Dicmo. Nijemci uspijevaju potisnuti partizane i na-staviti put prema Splitu. Do poslijepodneva idućeg dana dolazeu područ je Klis-grla, gdje ih napadaju tri bataljuna 1. dalmatin-ske brigade. Iako teško pritisnuti, esesovci uspijevaju odbiti par-tizanske nasrtaje i zakloniti se u kliškoj utvrdi pretekavši [par-tizansku] Kaštelansku leteću četu za, možda, pola sata[3]. Iako je talijanska posada Klisa (njih oko 700) izbjegavala kapitulacijudo dolaska kolone iz 7. SS brdske divizije, Nijemci nisu to moglikapitalizirati. Jak partizanski otpor ih je ne samo spriječio pri

prodoru u Split, već i potpuno zaustavio.

Njemačkim prodorom u Klis nastala je zanimljiva situacija: (i.)njemačke snage u širem područ ju Imotskog okupljale su se zaprodor prema Sinju i Splitu; (ii.) Sinj su držale njemačke jedinice,ali izuzev zračnim putem izolirane, jer su sve putove prema gra-diću kontrolirale jedinice NOV; (iii.) Klis, u kojem je bila grupacijaod oko 1.800 esesovaca, Talijana i ustaša, je bio u poluokruženju jedinica 9. dalmatinske divizije, a ni put do Sinja nije bio siguran.Zahvaljujući takvom rasporedu Sinj je postao ključ za osvajanje,odnosno obranu Splita.

Njemačko zapovjedništvo je odlu

čilo zra

čnim transportom oja-čati jedinice u Sinju, deblokirati Klis i krenuti u Split. Tijekom

popodneva 11. rujna, kao i čitavog sljedećeg dana, na sinjskiaerodrom slijeću transportni avioni s pojačanjima i opremom.Od tih je pojačanja formirana borbena grupa „Petersen“ koja


















50

vanje neke inozemne momčadi u NDH pa je utakmica imala ve-liku pozornost javnosti, medija i političkih dužnosnika. Klupskanatjecanja nastavila su se gostovanjem zagrebačkih klubova uSlovačkoj. U rujnu 1941. godine NK Zagreb je gostovao u Žilinigdje je odigrao utakmicu protiv istoimenog kluba pobjedivši re-zultatom 6:3, a krajem 1941. godine, u vrijeme Božića, HAŠK jena gostovanju u Slovačkoj odigrao dvije nogometne utakmice.

Osim klubova, snage su odmjerile i nogometne reprezentacije

Slovačke i NDH odigravši u rujnu 1941. dvije utakmice. Prvo je 8.rujna u slovačkoj prijestolnici gostovala reprezentacija NDH koju je, između ostalih uzvanika, sa zagrebačkog kolodvora ispratio iKarol Murgaš, slovački poslanik pri vladi u Zagrebu. Utakmica je imala veliki publicitet i u Hrvatskoj i u Slovačkoj, a atmosferaoko nje iskorištena je ponajviše u propagandne svrhe. Završila jeneodlučenim rezultatom 1:1. Odmah je dogovoreno da se u štoskorijem vremenu odigra i uzvratni susret u Zagrebu. Ponovnopraćena snažnom političkom propagandom, uzvratna je uta-kmica odigrana 29. rujna što je bio prvi međunarodni nogomet-ni susret koji je reprezentacija NDH odigrala na domaćem tere-nu. Utakmica je, naravno, dobila veliki publicitet, iskorištena je

u svrhu propagiranja NDH i njezine „veličine“, a na tribinama susjedili svi važniji faktori hrvatske politke, slovački predstavnici uNDH te veleposlanici zemalja saveznica. Završila je rezultatom5:2 za reprezentaciju NDH.

U ostalim je sportskim disciplinama, u prvoj godini postojanjaNDH, također bilo dosta susreta na najvišoj razini, bilo da se ra-dilo o prijateljskim utakmicama dviju reprezentacja ili o nekojvrsti međunarodnog turnira na kojem su sudjelovali hrvatski islovački klubovi i reprezentacije. Tako su hrvatski i slovački spor-taši do kraja 1941. godine nekoliko puta odmjerili snage u šaka-nju (boks), atletici, tenisu, hrvanju, stolnom tenisu itd. Odmahpo osnutku NDH reprezentacije Hrvata i Slovaka su odmjerilesnage u šakanju, koje je u to vrijeme bilo vrlo popularan sport, aodmah potom odigrao se i šakački susret između kluba Zagrebi kluba Považanska Bystrica. Tijekom ljeta 1941. godine hrvatskisu tenisači gostovali u Bratislavi na prvenstvu slovačke u tenisugdje je konačnu pobjedu odnio hrvatski tenisač Dragan Mitić, aotprilike u isto vrijeme u Slovačkoj gostuju i hrvatski atletičari.

U godini 1942. slovačko-hrvatski odnosi dotakli su svoj zenit,a to se odrazilo i na suradnju na polju profesionalnog spor-ta. Odmah na početku godine u Zagrebu je gostovala slovač-ka reprezentacija u stolnom tenisu odigravši jedan meč protivreprezentacije NDH, a mjesec dana kasnije u Slovačkoj gostuje

zagrebački stolnoteniski kulb Urania. Nedugo potom igra se pr-venstvo Slovačke u stolnom tenisu na kojem sudjeluju i hrvat-ski igrači. Ukupnu pobjedu u pojedinačnoj konkurenciji odnosiHrvat Žarko Dolinar koji u paru s Blankom Pećnik osvaja i prvomjesto u konkurenciji mješovitih parova. Povodom treće obljet-nice Slovačke Republike (14. ožujak) zagrebački nogometni klubConcordia je u Bratislavi odigrao dvije utakmice i to protiv SKBratislave i nogometne močadi slovačke vojske Armadini XI. Nimjesec dana kasnije u Zagrebu je odigran uzvratni susret repre-zentacija u šakanju, a u lipnju iste godine odigran je dvoboj no-gometnih reprezentacija Slovačke i NDH. Odmjeravanje snaganastavljeno je u Bratislavi gdje su se početkom srpnja susreli

hrvatski i slovački hrva

či. Zatim je 08. kolovoza 1942. u Zagrebuodigran uzvratni susret nogometnih reprezentacija na kojem je

hrvatska izabrana vrsta slavila pobjedom 6:1.

Sportska su se natjecanja između slovačkih i hrvatskih klubova

i reprezentacija nastavila i do kraja 1942. godine te gotovo jed-nakim intezitetom i u prvoj polovici 1943., ali je s vremenom nji-hovo održavanje sve više otežavala borba obiju država za pukuegzistenciju, ratom ograničeno kretanje ljudi i robe i sve težakomunikacija. No, susreti su se, iako smanjenim intezitetom,održavali i dalje i to po jednakoj formuli gotovo do kraja posto- janja dviju država što svjedoči da od sporta, kao važne okosniceslovačko-hrvatskih odnosa, vlasti NDH i Slovačke Republike nisuolako odustajale.

Unatoč svim unutarnjim i vanjskim problemima koji su, kako sugodine odmicale, sve više pogađali i NDH i Slovačku Republiku,obje su države i dalje slavile godišnjice svojeg osnutka jednakospektakularno, kao da se na političkom i ratnom planu nije ništapromijenilo. Te su proslave redovno uključivale susrete hrvat-skih i slovačkih političara, vojnih dužnosnika, kulturnih radnika isportaša. Povodom druge obljetnice osnutka NDH ponovno susnage odmjerile hrvatska i slovačka nogometna reprezentacija,a utakmica je ponovno iskorištena u svrhu propagiranja slovač-kog i hrvatskog režima te slovačko-hrvatskih odnosa. Popraćena je od strane najviših vrhova političke i vojne vlasti, a prisutan je

bio i slovački veleposlanik dr. Jozef Cieker. Tih je dana odigrano još nekoliko nogometnih utakmica između slovačkih i hrvatskihnogometaša, a cijela je proslava kulminirala na domjenku kojegsu organizirali hrvatski i zagrebački sportski savezi na kojem subili prisutni brojni sportaši iz Hrvatske i Slovačke, ali i slovačkiveleposlanik i hrvatska vladajuća garnitura.

S obzirom da su susreti hrvatskih i slovačkih nogometaša u vrije-me proslava godišnjica dviju država postali već tradicija, tako sureprezentacije Hrvatske i Slovačke odigrale nogometnu utakmi-cu i povodom treće godišnjice osnutka NDH. Odigrana je na samdan uspostave NDH, odnosno 10. travnja, a bio je to sedmi poredu susret između slovačke i hrvatske nogometne reprezenta-cije. Da tradiciju nisu održavali samo nogometaši pokazuje šestipo redu susret između slovačkih i hrvatskih stolnotenisača kojise također u travnju 1944. godine odigrao u Zagrebu.

Nema sumnje da su se i u posljednjim mjesecima postojanjadviju država održavala poneka sportska nadmetanja između slo-vačkih i hrvatskih sportaša, ali u izmjenjenim političkim i ratnimokolnostima ti su događaji potisnuti u neki drugi plan pa su pre-stali biti od veće važnosti za svakodnevni život, slovačko-hrvat-ske odnose i režimsku propagandu.•



Broj 4 / Godište I

51

Monuments Men

Napisao: Mato Bošnjak, prof. | Objavljeno: 1.10.2011. | Link: http://goo.gl/SvCXgO

Osim što su bili ponajveći masovni ubojice u povijesti čovječan-stva, njemački su nacisti bili i najveći kradljivci koje je svijet ika-da upoznao. Iz okupiranih teritorija diljem Europe i država kojesu bile u vazalnom odnosu prema Trećem Reichu krali su gotovosve – od sirovina i gotovih industrijskih proizvoda do proizvodaširoke potrošnje. Često je krađa na neki način bila legalizirana,ali uvijek se odvijala manje ili više prisilnim metodama. S najvi-še entuzijazma i organiziranosti provodili su krađu umjetničkihdijela i predmeta izrađenih od plemenitih metala. Pri tome su jednakim žarom pljačkali kako pojedince tako i okupirane drža-

ve, odnosno njihove nacionalne galerije, muzeje i crkve. Sličnekrađe, manje ili više sustavne i planirane, događale su se i zavrijeme prijašnjih ratova, ali nikada nitko krađu umjetničkih dje-la nije uzdigao na takvu industrijsku razinu kakvu su organiziralinjemački nacisti za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Među visokim dužnosnicima njemačke vlade, vojske i Nacio-nalsocijalističke stranke krajem tridesetih godina dvadesetogstoljeća postalo je moderno biti kolekcionar najfinije europskeumjetnosti, bilo da se radilo o slikama i skulpturama, o namje-štaju ili pak o nečem četvrtom. Mjesto najvećeg kolekcionaraprepušteno je, naravno, njemačkom Fuhreru Adolfu Hitleru,nesuđenom akademskom slikaru. Hitlerov je san bio da u svo- jem rodnom gradu Linzu izgradi monumentalni muzej u kojemće biti izložena većina europskih umjetničkih dijela, ponajvišeod autora germanskog porijekla, a koji će odražavati „slavu i

vječnost tisućljetnog Reicha“. S tim ciljem osnovane su poseb-ne Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg (ERR) jedinice koje suna osvajanjima pratile njemačku vojsku, a čija je jedina zadaćabila locirati i zaplijeniti umjetnička djela autora njemačkog iligermanskog porijekla te deportirati ih u Njemačku. Umjetnič-








54

tisuća raznih vrlo vrijednih predmeta (slika, nakita, skulptura,knjiga, dokumenata) ukradenih ponajviše od privatnih kolekci-onara u Francuskoj, uglavnom onih židovskog porijekla. Voditeljselekcije, identifikacije i restauracije predmeta pronađenih u

dvorcu bio je već spomenuti James Rorimer, a pri radu se kori-stio dnevnikom Rose Valland, francuske heroine Drugog svjet-skog rata. Rose Valland je bila zaposlenica muzeja Jeu de Paumeu Parizu kojeg su nacisti koristili kao središnje skupljalište umjet-ničkih djela i ostalih vrijednih predmeta što su ih krali u Fran-cuskoj i prebacivali u Neuschweinstein. Ne znajući da savršenorazumije njemački jezik te da djeluje u okviru francuskog pokre-ta otpora, nacisti su Valland dopustili da ostane raditi u muzeju.Ona je svakodnevno prisluškivala razgovore njemačkih časnikakoji su u muzeju radili na prikupljanju i selektiranju ukradenihpredmeta ne bili saznala od koga je pojedini predmet ukraden ikamo će biti otpremljen. Sve informacije koje je prisluškivanjemsaznala bilježila je u dnevnik zajedno s informacijama koje jeprikupila od vozača kamiona i njemačkih vojnika. Zahvaljujućinjenom radu restauracija predmeta iz dvorca Neuschweinsteinodvijala se puno brže i jednostavnije s obzirom da se za gotovosvaki predmet znalo od koga je ukraden.

Po završetku Drugog svjetskog rata saveznici su u Njemačkojorganizirali brojna mjesta na kojima su skupljani i pripremaniza restauraciju svi ukradeni predmeti. Najveća skupljališta bilasu u Münchenu i Wiesbadenu, a za ravnatelja operacije imeno-van je kapetan Walter Farmer. Sada su Monuments Men bilje-žili i fotografirali umjetnička djela i druge vrijedne predmete teujedno pokušavajući odgonetnuti kome pripadaju kako bi što

prije mogli biti vraćeni svojim pravim vlasnicima. Pri tome sukorišteni i detaljni popisi i dnevnici koje su vodili njemački časni-ci, pripadnici skupine ERR. Poput Rose Valland i oni su detaljnoopisivali gotovo svaki ukradeni predmet, navodeći pri tome gdje je predmet ukraden i kamo je otpremljen. Znatno su pomogli

i brojni Nijemci, čak poneki član skupine ERR, ali ponaj-više direktori njemačkih muzeja i galerija, povjesničariumjetnosti, kustosi i brojni drugi njemački kulturni radni-ci. Tako je na primjer za uspješnu restauraciju i povratakpredmeta pronađenih u rudniku Merkers najzaslužniji dr.Paul Ortwin Rave, njemački stručnjak za umjetnost, koji jenapravio popis muzeja i kolekcija kojima su pripadali pred-meti pronađeni u Merkersu.

Puno je vrijednih predmeta i umjetničkih djela vraćeno nazahtjev njihovih vlasnika koji su mogli dokazati da im pred-met pripada, ali mnogi su, pogotovo religijski predmeti,ostali bez vlasnika jer se nije moglo utvrditi kome pripadaju niti se itko javio i tražio njihov povrat. Radi se ponajvišeo religijskim predmetima izrađenim od plemenitih metalakoji su pripadali brojnim židovskim obiteljima koje su na-cisti opljačkali i usmrtili. Ti su predmeti uglavnom predanižidovskim muzejima, galerijama i memorijalnim centrima.Monuments men su istovremeno morali ponovno voditibitku protiv barbarstva u vlastitim redovima. Naime, krajem 1945. godine dobili su direktivu da se 202 slike za koje

se nije moglo utvrditi kome pripadaju, a neke od njih sunaslikali majstori poput Boticcelija, Rembrandta i Ruben-sa, pošalju u Nacionalnu Galeriju u Washingtonu. KapetanFarmer je odmah sazvao sastanak svih Monuments Menčasnika te su zajedno sastavili „Wiesbaden manifest“ u ko-

jem protestiraju zbog direktive američke vojske koja se u mno-gočemu ne razlikuje od krađe kakvu su provodili nacisti. Slike su,unatoč oštrom protestu, otpremljene u SAD, ali su ipak, nakontri godine, vraćene u Wiesbaden gdje su se čuvali svi predmetiza koje nije pronađen pravi ili privremeni vlasnik.

Mjesecima nakon završetka Drugog svjetskog rata brojni su čla-novi jedinica Monuments Men pokušavali diljem Europe prona-ći mnoga ukradena umjetnička djela kojima se zametnuo trag.Neka od njih se traži i danas, a ponekad budu pronađena sasvimslučajno, na primjer prilikom ostavinske rasprave nakon smrtistarijeg člana neke imućnije obitelji. Po završetku njihovih mi-sija gotovo svi članovi programa Monuments Men u svojim sudržavama s vremenom postali vodeće osobe kulturnog i pro-svjetnog života radeći za nacionalne galerije, muzeje, knjižnicei sveučilišta.•

Gen. Eisenhower, gen. George Patton i gen. Omar Bradley (1945.godine) pregledavaju umjetni č ke slike pronađ ene u jednom od rudnika u Njemač koj

James J. Rorimer (u pozadini) i Monuments Men u dvorcu

Neuschweinstein



















Documents

Hrvatski Povijesni Portal 2011