SVEUČILIŠTE U SPLITU

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET

Odnos Ignacija Antiohijskog

prema starozavjetnim spisima

Student: Mate Milas, II. god FTS Mentor: Dr. don Ivan Bodrožić

Split, studeni 2010.

UVOD

Dobio sam zadatak prikazati odnos Ignacija Antihijskog prema starozavjetnim

spisima. Jako zanimljiv naslov, ali i zadatak. Naime, „problem“ je u tome što Ignacije nije

bio toliki poznavaoc Staroga zavjeta kao oni apostolski oci koji su bili židovskog

podrijetla, jer je on za razliku od njih bio iz poganske obitelji. Njegova najpoznatija djela

su pisma kojih ima 7: Efežanima, Magnežanima, Tralijanima, Rimljanima,

Filadelfljanima, Smirnjanima, Polikarpu. Ja ću proći kroz svako djelo kako bih pokazao

na mjesta koja povezujemo sa Starim zavjetom i način, tj. upotrebu dotične poveznice ili

citata sa kontekstom sadržaja samoga pisma.

Pismo Efežanima

U ovom pismu koje je Ignacije uputio gradu Efezu i njegovim vjernicima – kršćanima

imamo dva citata koja nas vežu za Stari zavjet. Prvi od njih – „Bog se oholima protivi“1

povezuje se sa citatom iz knjige Mudrih izreka gdje u 3, 34 piše : „S podsmjevačima on se

podsmijeva...“ . Taj citat se također povezuje i sa Jakovljevom poslanicom i mjestom 4, 6

gdje piše : „Bog se protivi oholima...“. Ovo sve me navodi na to da Ignacije u ovom

slučaju ipak nije citirao citat Mudrih izreka, već Jakovljevu poslanicu. No, ovaj citat

pokazuje da i on shvaća kako su i apostoli, u ovom slučaju Jakov, vezali Stari zavjet sa

Novim i nisu ga isključivali ili smatrali nevrijednim; a tako i Ignacije ovim to dokazuje.

Drugi citat: „...koji reče i postade...“2 je iz knjige Psalama Staroga zavjeta, a u knjizi

Psalama ovako glasi: „Jer on reče – i sve postade...“ . Citat je ovdje korišten u svrhu

pokazivanja Isusova značenja Ignaciju. On je njemu sve. U starom zavjetu proročki se

pokazuju riječi koje upućuju na Isusa i to Ignacije u malom dijelu i koristi, iako dovoljno

ne poznavajući Stari zavjet.

1 Usp. ANTOHIJSKI, Ignacije, Pismo Efežanima, V. 3.2 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Isto, XV. 1.

2

Pismo Magnežanima

U ovom pismu zajednici u Magneziji Ignacije samo na jednom mjestru citira Stari

zavjet, ali na par mjesta imamo vezu Starog zavjeta (judaizma) i Novog zavjeta

(kršćanstva). Citat koji se navodi jest: „Pravednik je sam svoj tužitelj“3 koji dolazi iz

knjige Mudrih izreka, a tamo piše u 18, 17: „Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe

njegov protivnik, opovrgne ga.“ Jasno da Ignacije opet govori o Isusu. I primjetiti ćemo i

u svim ostalim citatima Ignacije sve što koristi iz Starog zavjeta povezuje s Isusom.

Nadalje, u nekim dijelovima ovog pisma on na izričit način povezuje Stari i Novi zavjet.

Tako u VIII. poglavlju Ignacije govori o tome da su i sveti proroci živjeli prema Isusu

Kristu i stoga su bili progonjeni. 4 U IX. poglavlju on nastavlja o tom odnosu govoriti i

ističe i razliku između nas kršćana i židova, kako su oni slavili subotu, a mi slavimo

nedjelju – Dan Uskrsnuća Gospodnjeg. 5 I najposlije u X. poglavlju Ignacije naglašava da

kršćani nisu povjerovali u židovstvo, već židovi u kršćanstvo. 6

Pismo Tralijanima

Pismo je upućeno zajednici u Traliju. Jedno mjesto ovog pisma sadrži citat Staroga

zavjeta: „...jao onome zbog čije se lakomislenosti pogrđuje moje ime.“7 , taj citat je iz

Knjige proroka Izaije u 52, 5 gdje glasi: „ ...i bez prestanka se danomice ime moje huli.“

Ignacije nas ovdje vraća na ropstvo izraelskog naroda koji je trpio pogrde na račun Boga

svog, a tu sliku napominje i Ignacije kada se želi osvrnuti na pogane koji su u počecima

Crkve pogrđivali ime našega Boga. 8

3 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Pismo Magnežanima, XII.4 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Isto, VIII. 2.5 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Isto, IX. 1.6 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Isto, X. 3.7 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Pismo Tralijanima, VIII. 2.8 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Isto, VIII. 1. I 2.

3

Pismo Rimljanima

U ovom pismu nisam uspio pronaći nijednu poveznicu koja bi odala Ignacijev odnos

sa Starim zavjetom. Ovo pismo je, meni osobno, jedno od najljepših svjedočanstava vjere.

U njemu Ignacije ne odustaje niti bježi od mučeništva, već i zabranjuje da ga pokušavaju

osloboditi i ruku mučitelja i njhovih zvijeri. 9

Pismo Filadelfijanima

Pismo je upućeno zajednici Crkve u Filadelfiji. Ni u ovom pismu nemamo nikakav

citat iz Starog zavjeta, međutim postoji dio u jednom poglavlju gdje spominje proroke koji

su također čekali Krista i vjerom u Njega su se i spasili. 10 I ovaj nam dio njegovog pisma

pokazuje o tome kako Ignacije pravi nepobitnu vezu Starog i Novog zavjeta, prema kojoj

se oni ne isključuju nego se međusobno povezuju i nadopunjuju.

Pismo Smirnjanima

Smirna je gradić blizu Efeza i njegovoj zajednici se također svojim pismom obratio

Ignacije. Ovdje napokon imamo citat koji glasi: „...uzdigne stijeg...“ 11 , taj citat se

povezuje sa tekstom iz Knjige proroka Izaije gdje u 5, 26 glasi: „On podiže stijeg...“.

Dakle, i ovaj se citat odnosi na samoga Isusa koji je svojim Uskrsnućem podigao stijeg

slave svim svojim vjernicima i vjernima.12 Dakle, nepobitno je za reći kako Ignacije opet

dokazuje o povezanosti Starog i Novog zavjeta i o njihovoj čvrstoj vezi i nadpounjavanju.

Pismo Polikarpu9 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Pismo Rimljanima, IV. 1. I 2.10 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Pismo Filadelfijanima, V. 2.11 Usp. ANTIOHIJSKI, Ignacije, Pismo Smirnjanima, I.12 Usp. Isto

4

I u ovom pismu Polikarpu, kao i u pismu Rimljanima, nema nijednog citata ili dijela u

tekstu koji bio pokazao Ignacijev odnos sa Starim zavjetom. No, poznato mi je da je

Polikarp bio jedan od apostolskih otaca koji je priznavao jedinstvo Starog i Novog

zavjeta.

Toliko o pismima svetog Ignacija Antiohijskog.

Zaključak

Sad bi trebalo dati nekakav zaključak na ovo što sam pročitao i istražio. Ignacije u

svojim sedam pisama na izravan ili neizravan način citira na 5 mjesta stari zavjet, a na

drugih 5 mjesta izriče svoj sud o odnosu Starog zavjeta (židovi, proroci) i Novog zavjeta

(kršćanstvo, Isus Krist). Vidljivo je i očito da pokazuje, kao i Polikarp, vezu između

Staroga i Novog zavjeta, tj. daje im neraskidivu vezu i ne odvaja ih jedno od drugih. Čak

se i može iščitati kako vidi ispunjenje Staroga zavjeta u Isusu Kristu, jer većina njegovih

citata ili poveznica iz Starog zavjeta su vezani za Isusa Krista i one koji se Njega

iščekivali i u Njega vjerovali. Dakle, Ignacijev odnos prema starozavjetnim spisima je

uvelike sličan onome odnosu kojeg ima i Polikarp. I on kao i Polikarp prihvaća jedinstvo

Staroga zavjeta i vidi njegovo ispunjenje u Isusu Kristu, a naročito preko svetih proroka,

ponajprije Izaije.

5