INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG · PDF fileLJUBAV I LOVAČKA SVIJEST U takvim okolnostima, što je ... Uostalom, uzgoj i zaštita divlja-či temeljna je njihova zadaća

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG SAVEZA HERCEG BOSNE IKINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNEMOSTAR, SIJEČANJ - VELJAČA 2012.GODINA xV., BROJ 81.

www.lovackisavez-hb.ba 3

Adresa uredništva: Hrvatskih branitelja b.b., 88 000 Mostar • Tel. 00 387 36 318 477 • Faks 00 387 36 318 478 • E-mail: [email protected] • www.lovackisavez-hb.ba

Za nakladnika: Ilija Vrljić • Glavni urednik: Dragan Naletilić • Izvršni urednik: Ivica Lučić • Uređivački kolegij: Mladen Bešlić, Vlado Bošnjak, Ivan Jurić, Blago Lasić, Ivica Lučić,Tomislav Mihaljević, Dragan Naletilić, Vlado Soldo, Dobroslav Vrdoljak, Ilija Vrljić • Lektor i korektor: Blago Lasić • Tajnik uredništva: Vlado Bošnjak

Priprema za tisak: TIPOART, Široki Brijeg • Tisak: SUTON d.o.o., Široki Brijeg • Fotografija na naslovnici: Marko Mandić

Plaćanjem članarine, članovi Lovačkoga saveza Herceg Bosne postaju pretplatnicima Hoopa

Godišnja pretplata: za BiH 25 KM, za inozemstvo 45 KM • Žiroračun KM: 3382202200225742 kod Unicredit banke • Devizni račun: 7100-280-48-06-06373-2 kod Unicredit banke

Uređivački kolegij ne mora biti suglasan s autorovim stajalištima

Cijene oglasnog prostora: 1/1 stranice - 700 KM • 1/2 stranice - 350 KM • 1/3 stranice - 250 KM • 1/4 stranice - 180 KM • 1/8 stranice - 90 KM • 1/1 unutarnja stranica korica 800 KM • 1/1 zadnja stranica korica 900 KM

Glasilo Lovačkog saveza Herceg Bosne i Kinološkog saveza Herceg Bosne

..... iz sadržaja

..... str. 14.

..... str. 38.

..... str. 41.

..... str. 44.

..... str. 5 -12

Divlja mačkaDivlja mačka naša je autohtona sitna dlakava divljač

Poseban prilogSniježna veljača

Jarebica kamenjarka Je li joj vrijeme za “Crvenu listu”?

Drugi internacionalni sokolarski festival Sokolarska bajka u pustinji

Engleski seter Zbog lovačkih sposobnosti i lijepa izgleda,proširio se cijelim svijetom

Na sastanku uredništva održanom početkom siječnja osvrnuli smo se na Hoop! u 2011., i pokušali

Hoop!-u u 2012. dati glavne smjernice. Kao minimalnu obvezu prihvatili smo održanje sadašnje razine kvalitete lista. U okolnosti-ma koje jesu, to možemo jamčiti.

Nitko od nas članova uredništva Hoop!-a nije profesionalac, ovo su nam uglavnom dodatne, istina dragovoljno prihvaćene obveze. Dobro je da to čitatelji znaju, pose-bice oni koji, možda i opravdano, misle da svoj posao ne radimo baš najbolje.

Sadržajem i grafičkim izgledom Hoop!-a relativno smo zadovoljni. No nismo zadovolj-ni suradnjom s lovačkim udrugama, barem s dobrim dijelom njih. A ta je suradnja jako bitna, jer je baš rubrika „Iz lovačkih društava“ najčitanija u listu. Ljudi rado čitaju o sebi i svojoj udruzi, o svome radu, svojim uspjesi-ma. – Kad dobijem Hoop!, prvo pogledam stranice o radu lovačkih udruga. Obradujem se kad vidim nešto iz svoje udruge – to su najčešći komentari naših lovaca.

Glede toga, evo malo i statistike. Podatci nisu nezanimljivi, dapače.

U svih 6 prošlogodišnjih brojeva Hoop!-a, objavili smo priloge iz (samo) pet naših lo-vačkih udruga: „Galeb“ Čapljina, „Pavlovica“ Novi Travnik, „Fazan“ Odžak, „Uskoplje“ Gor-nji Vakuf-Uskoplje i „Mosor“ Široki Brijeg.

U 5 su brojeva bili naslovi o „Vepru“ iz Rame, „Zavelimu“ iz Roškog Polja, „Vitezu“ iz Viteza i „Savi“ iz Orašja.

Iz 14 lovačkih udruga objavljen je po je-dan prilog.

Bez ijednog teksta, 2011. su „prespavali“: „Jarebinjak“ Rakitno, „Lisac“ Ravno, „Livanj-sko polje“ Lištani, „Jastreb“ Dobretići i „Ja-rebica“ Štrepci.

Među autorima, najviše je tekstova Ante Cvitanovića (12), Ivice Drmića (11), Nedža-da Garića, Jure Musulina i Vladimira Šekerije (po 10) i Adama Dabića (9).

Suradnicima smo, načelno, zadovoljni. Nekolicinom poglavito, jer redovito prepo-znaju prave teme i pišu stručno i otvoreno. Ali nam treba više takvih. Dobro je, naravno, pisati o druženju, otvaranju i zatvaranju lova, lovačkim večerima, skupštinama…, ali treba progovoriti i o onim manje lijepim stvarima. I one su, nažalost, naša stvarnost. Nije rješe-nje skrivati ih, vodeći se logikom „kad neće drugi o svojim problemima, nećemo ni mi“.

U analizi, dotaknuli smo i rubriku „In me-moriam“. U njoj se, besplatno, objavljuju osmrtnice i obljetnice smrti. Svojevrsna je obveza svake lovačke udruge na ovaj se način odužiti svome umrlom članu. No u stvarnosti nije baš tako.

Prema osmrtnicama u Hoop!-u, u 2011. umirali su samo lovci LD „Mosor“ Široki Bri-jeg (20), HUL „Kravica“ Ljubuški (6), te LD „Go-lub“ Čitluk, LD „Pavlovica“ Novi Travnik i LD „Fazan“ Odžak (po 4), a u ostalim udrugama manje. U čak 18 udruga – prema ovoj rubrici – nije umro ni jedan lovac! To su: „Radovanj“ Posušje, „Jarebinjak“ Rakitno, „Rujan“ Kočerin, „Jadran“ Neum, „Lisac“ Ravno, „Galeb“ Čaplji-na, „Vepar“ Prozor-Rama, „Risovac“ Bosansko Grahovo, „Tetrijeb“ Glamoč, „Tetrijeb“ Kupres, „Vran“ Tomislavgrad, „Lještarka“ Kiseljak, „Ve-par“ Fojnica, „Tetrijeb“ Kreševo, „Kuna“ Jajce, „Jastreb“ Dobretići, „Uskoplje“ Gornji Vakuf-Uskoplje i „Kuna“ Domaljevac.

U stvarnosti, dabome, nije tako, i najgore je ako se osmrtnice objavljuju selektivno. Po onoj „O pokojniku sve najbolje“, trebalo bi objaviti osmrtnicu za svakoga umrlog člana, bez bilo čije možebitne procjene njegovih ovozemaljskih zasluga.

Ovaj je uvodnik, zapravo, zamolba lo-vačkim udrugama, posebice onima koje su dosad „drijemale“, da počnu surađivati s Hoop!-om. Javiti se telefonom ili e-mailom u Savez, neka to bude prvi korak. Jer, to je interes i udruga, i Hoop!-a i Lovačkog save-za Herceg Bosne.

Malo statistike, za bolji uvidDragan Naletilić

Pogled s čeke

Broj 81, siječanj - veljača 2012.4

IZ SAVEZA

Već tradicionalno, Upravni odbor Lovačkog save-za Herceg Bosne svoju

posljednju sjednicu u tekućoj kalendarskoj godini održava u drugoj polovici prosinca. Tako je bilo i na koncu 2011., točnije 19. prosinca, kada je u Mostaru, u sjedištu Saveza, održana redo-vita sjednica Upravnog odbora, koja je uz radni imala i svečarski karakter.

U radnom dijelu sjednice razmatrana su pitanja vezana za rad i aktivnosti Saveza i nje-govih članica kako u proteklom, tako i u idućem razdoblju. U tom smislu članovi Upravnog odbora razmatrali su pitanja vezana za provedbu prevencije svinjske kuge kod divljih svinja, te oralnu i postoralnu vakcina-ciju lisica u Bosni i Hercegovini. Osim toga na sjednici je raz-matran i zahtjev Šumskog gos-podarskog društva „Hercegbo-sanske šume“ d. o. o. Kupres za prijam u članstvo Saveza, kao i financijsko stanje i podmirenje financijskih obveza članica pre-ma Savezu za 2011. godinu.

Nakon rasprave, o svim toč-kama dnevnoga reda usvojeni su i odgovarajući zaključci i od-luke. Tako je zaključeno da se na razini Saveza i njegovih čla-nica izvrše sve preuzete obveze vezano za prevenciju svinjske kuge kod divljih svinja i oralnu vakcinaciju lisica. Ove obveze predstavljaju općekorisnu funk-ciju lovaca u društvu i dio su

Š. G. D. “Hercegbosanske šume”Kupres, nova članica Saveza

Ivica Lučić

SJEDNICA UPRAVNOG ODBORA

DOBITNICI ODLIČJA

Odličje prvoga reda: Anto Križanac, posmrtno i Dragan Čalić, posmrtno, iz LO „Vitez“ Vitez; Marijan Živković iz LU „Sava“ Orašje.

Odličje drugoga reda: Anto Delić, posmrtno, iz LO „Vitez“ Vi-tez; Martin Nedić, Silvester Antičević i Marko Šokić iz LU „Sava“ Orašje.

Odličje trećega reda: Frano Blaž, posmrtno, Fabijan Rajić, Raj-ko Gudelj, Dragan Strukar, Dragan Stojak, Niko Ivanković i Ivica Drmić iz LO „Vitez“ Vitez; Zlatko Džoić, Marijan Mišković, Anto Mi-jatović, Marko Džijan, Joso Pejić – Ćule, Salih Pamukčić i Marko Bijelić iz LU „Sava“ Orašje; Stojan Musa, Ivan Sabljić, Marko Barba-rić, Veselko Milićević, Mario Dugandžić, Milenko Luburić, Vlado Prusina, Tomislav Odak, Dalibor Pinjuh, Dinko Korać, posmrtno, i Stipe Glamuzina, posmrtno, iz HLU „Orao“ iz Čitluka.

javnih ovlasti i obveza Saveza i njegovih članica.

Po pitanju izmirenja finan-cijskih obveza prema Savezu za 2011. godinu, zaključeno je da sve članice svoja dugovanja podmire do konca 2011. godi-ne (31. 12. 2011.). U protivnom, članicama koje ne podmire dugovanja u navedenom roku bit će obustavljena distribucija Hoopa i cjelokupan servis od strane Saveza.

Glede zahtjeva za prijam, Upravni odbor donio je odlu-ku o prijmu Š. G. D. „Hercegbo-sanske šume“ d. o. o. Kupres u članstvo Saveza. Ova višestru-ko i obostrano korisna odluka predstavlja novi pozitivan korak

ka ostvarenju strateških ciljeva Saveza u smislu objedinjavanja svih korisnika lovišta i provedbe jedinstvene lovne politike na svim prostorima na kojima Sa-vez djeluje i radi.

Nakon radnoga uslijedio je svečani dio sjednice u kojem su članovi Upravnog odbora uz prigodan domjenak u opušte-noj atmosferi nastavili raspravu o brojnim i raznolikim lovač-kim temama. Bila je to ujedno i prigoda za kratko sumiranje rezultata i rada u protekloj, te isticanje nekih prijedloga i ideja za iduću godinu. Druženje je za-vršilo prijateljskim stiskom ruku, blagdanskim čestitkama i naj-ljepšim željama u novoj godini.

Ova je odluka novi pozitivan korak Saveza ka ostvarenju njegovih strateških ciljeva provedbe jedinstvene lovne politike na svim pro-storima na kojima djeluje i radi


LOVIŠTE

SNJEŽNA VELJAČAstr. 5 - 12


SNJEŽNA VELJAČA

Stara hrvatska pučka izreka vezana za ovo doba godi-ne glasi: „Kalandora dora

prođe zime pola, kaže Blaž to je laž, zima je strag“.

Upravo na Kalandoru (Svijeć-nica 2. veljače; Sveti Blaž 3. velja-če, op. a.) počeo je padati snijeg i za nekoliko je dana prekrio cijelu BiH, od Neuma do Save. Visoki snježni pokrivač (u Hercegovini i nezapamćeno visok) i neuobiča-jeno niske temperature postale su ozbiljna smetnja i opasnost. Problemi u prometu, u opskrbi električnom energijom, pove-ćana potražnja za osnovnim živežnim namirnicama… U po-jedinim općinama proglašeno je i stanje elementarne nepogo-de. Nastale su goleme štete na materijalnim dobrima. Stradali su plastenici, voćnjaci, urušavali su se krovovi športskih dvorana, škola, gospodarskih objekata i obiteljskih kuća. Nažalost, bilo je i ljudskih žrtava.

I dok se cijela javnost, s pra-vom, usredotočila na goruće ljudske potrebe i probleme, vrlo se malo govorilo o ugroženosti biljnoga i životinjskoga svijeta, posebice divljači. A što je još gore, loše vremenske prilike, odnosno duboki snijeg i sibir-ska hladnoća, dok ovo pišemo, ulaze u treći tjedan, i po pro-gnozama, ući će i u ožujak.

LJUBAV I LOVAČKA SVIJESTU takvim okolnostima, što je

poduzeto u zaštiti divljači? Jesu li svi koji su u tom pogledu imali određene obveze, i odradili svoj posao? Je li se moglo, i moralo, mnogo više?

Zakon o lovstvu FBiH, u članku 2., kaže: „Divljač glede ovoga Zakona su određene vr-ste životinja (lovna divljač) koje slobodno žive u prirodi.“ Zakon, dalje, kaže da je divljač državno

Kad se službeno proglasi elementarna nepo-goda, država je dužna nadoknaditi dio štete. Nisu li se sada, zbog štete na divljači, stekli uvjeti za to? Imaju li mjerodavne institucije sluha za to ili će i dalje lovci biti jedini koji se na terenu, stvarno, brinu o divljači?

vlasništvo i dobro od općeg in-teresa, odnosno da su državne institucije odgovorne za brigu o ovom, kod nas značajnom pri-rodnom resursu. Lovačke udru-ge kao korisnici lovišta također su obvezne skrbiti o divljači. Uostalom, uzgoj i zaštita divlja-či temeljna je njihova zadaća. No kako odgovorne državne institucije, prije svega mjero-davno federalno i županijska ministarstva, nisu oživotvorile Zakon o lovstvu u pogledu do-djele lovišta njihovim korisnici-ma – a trebale su to uraditi još prije 5 godina! – postavlja se pitanje koja je i kolika, zapravo, zakonska obveza i odgovornost lovačkih udruga i lovaca prema divljači i prirodi u ovakvim vre-menskim nepogodama? Ako bi se možebitna neaktivnost u

lovištu pokušala pravdati prethodnim pitanjem, što uglavnom nije bio slučaj, situacija bi, sigurno je, bila mnogo teža. Srećom, lovci su se i ovaj put pozvali na svoju savjest i, vođeni ljubavi prema životu u prirodi, učinili su višestruko korisne stvari u zaštiti divljači i lovišta, bez obzira na sve. Pojedini su mediji tek usput, više kao zanimljivost ili senzaciju, objavili poneku vijest o tome. Tako će se na pola novin-ske stranice naći tekst o vukovima u blizini naselja, a istodobno ni ri-ječi o lovcima koji su, u nemogućim uvjetima, oko tog istog naselja iznosili hranu divljači. A baš su to, po izvješćima s terena, radili lovci u svim našim udrugama.

I naš se Savez, u kontekstu toga, na svoj način uključio u ovu ak-tivnost. Putem Radija Herceg Bosne, Ilija Vrljić, predsjednik Saveza,

DIVLJAČ I ELEMENTARNA NEPOGODA

LOVCI OSTAVILI SVOJ „TRAG“ NA SNIJEGUVlado Bošnjak

poslao je sljedeću obavijest: „Na temelju stanja elementarne nepo-gode uzrokovane obilnim snježnim padalinama, a u cilju zaštite div-ljači i svih drugih životinjskih vrsta koje obitavaju u našim lovištima, na razini lovačkih udruga članica Lovačkog saveza Herceg Bosne poduzeti sljedeće mjere:

Zabraniti svaku vrstu lova divljači i sve druge aktivnosti vezane uz lov divljači

Poduzeti mjere zaštite, prihrane i zbrinjavanja divljači u lovišti-ma, u što uključiti sve strukture društva: predsjednika, lovnike, pred-sjednike sekcija i lovce

Navedene mjere i aktivnosti provoditi do daljnjega, odnosno do normalizacije stanja u lovištu.“

Tajnik Saveza, Ivica Lučić, ovih je dana u stalnom kontaktu s vodstvima naših lovačkih udruga. Lovci traže savjete, izvješćuju o


SNJEŽNA VELJAČA

Veljača „prevrtača“ ove se godine pokazala u svoj svojoj žestini. Obilne

snježne padaline praćene ja-kim vjetrom doslovce su zame-le cijelu regiju. Posebice su bili iznenađeni i zatečeni dijelovi južne Hercegovine, gdje ovoli-ki snijeg ne pamte ni najstariji mještani.

Na listi ugroženih našla se, naravno, i divljač, te je i u mosorskom lovištu bilo dosta posla na njezinoj zaštiti. Već prvih dana padalina, vodstvo Društva je, preko Radiopostaje Široki Brijeg, obavijestilo lovce o prestanku svakoga daljnjeg lova i pozvalo ih da se u sekci-jama organiziraju u iznošenju hrane divljači. Posebno je ov-dje bila ugrožena jarebica ka-menjarka. Stizale su dojave da se s okolnih brda spustila do seoskih kuća, a jedno jato čak do kuća uz sami magistralni put u Dobriču.

U ovo doba godine veći dio Mostarskoga blata obič-no je pod vodom. No zbog dugotrajne suše, tok rijeke je na razini kasnoga ljeta. Brojne kolonije ptica močvarica našle su zaštitu na jezercima u kne-žepoljskom polju. Tu imaju za-štitu, a hrane im ne nedostaje zahvaljujući lovcima, prije sve-ga Miljenku-Mići Lasiću. Ovo je polje i prirodni rasadnik zeč-

Jezerca kao oaze života

urađenom, informiraju se. Lučić je gostovao i u emisijama Radija Herceg Bosne i Televizije „Kiss“ iz Kiseljaka, pa su i ne-lovci imali pri-godu čuti što to lovci, njihovi sumještani, u ovakvim uvjetima rade u prirodi. Tako je slika lovca kao zaštitnika prirode i života u njoj, nažalost u iznimno teškim uvjetima za divljač, u najboljem svjetlu predočena široj javnosti.

RAZMIŠLJA LI NETKO O NAKNADI ŠTETE?U ovakvim vremenskim uvjetima, zbog nedostatka hrane i zašti-

te od prevelike hladnoće, divljač i ostale životinje u prirodi promije-ne način svoga ponašanja. Mijenjaju svoje stanište i navike, postaju neoprezne, poglavito kad je riječ o čovjekovoj blizini. U potrazi za hranom, spuštaju se na rubove naselja, traže zaklon u napuštenim kolibama i starim kućama. Osobito su tada agresivni predatori. Vukovi, primjerice, zalaze i u urbana naselja, a tragovi lisice i kune mogu se vidjeti na skoro svakom seoskom putu. U ovakvim uvjeti-ma, najteže je plemenitoj divljači, zecu, jarebici, fazanu i srni. Srneća je divljač možda i najugroženija. Zbog svoje težine, u visokom sni-jegu teško je pokretna i lak je plijen za vučju divljač i pse lutalice.

U kontekstu toga, na adresu Saveza je 16. veljače stigao dopis Glavnoga federalnog inspektora za šumarstvo i lovstvo Muhameda Hodžića u kojem, između ostaloga, stoji: „Poštovani, stanje elemen-tarne nepogode uzrokovane dugotrajnim enormno visokim snjež-nim pokrivačem dovelo je do migracije visoke divljači prema nižim

područjima u potrazi za hranom. U ovakvim uvjetima izgladnjela, iscrpljena i gravidna divljač postaje lak plijen za predatore, a poseb-no za pse lutalice u lovištu.“ Glavni federalni inspektor za šumarstvo i lovstvo, putem lovačkih saveza u FBiH, zapravo upozorava lovačke organizacije da žurno pristupe uništavanju pasa, mačaka i drugih predatora u lovištu.

Upozorenje je u redu, no lovci u našim udrugama organizirali su se i bez njega, posebice u iznošenju hrane u lovište, što nije nimalo lak posao. Po duboku snijegu i velikoj hladnoći, najčešće na leđima, trebalo je iznijeti sijeno i zrnastu hranu i do gotovo nepristupačnih dijelova lovišta. O tome je, za ovaj broj Hoopa, pristigla nekolicina do-pisa, a vjerujemo, i za to imamo pouzdane informacije, da je tekstove slična sadržaja bilo moguće napisati iz bilo koje naše lovačke udruge.

Na kraju, kad se službeno proglasi stanje elementarne nepogo-de, država je, ako se ne varamo, dužna nadoknaditi barem dio štete. Nisu li se sada, zbog štete na divljači, stekli uvjeti za to? Imaju li mje-rodavne institucije sluha za to ili će lovci i dalje biti jedini koji se na terenu, konkretno, brinu o divljači? Hoće li mjerodavna ministarstva konačno „progledati“ i početi izvršavati svoje zakonske obveze, ili će lovstvo i lovci i dalje ostati u podaničkom odnosu prema svojim „vlasnicima“ i biti prepušteni sami sebi? Nažalost, kako stvari stoje, i dalje je izglednije ovo drugo! No čak i u takvim okolnostima, priroda i divljač neće ostati bez zaštite, posebice u iznimno teškim uvjeti-ma. Zahvaljujući lovcima, naravno!

PTIČJI SVIJET NA MOSTARSKOM BLATUje divljači, na njemu je dosta jarebice poljke, pa su kneže-poljski lovci s jedne i uzarićki s druge strane rijeke Lištice imali dovoljno razloga svakodnevno iznositi hranu u ovaj dio lovišta.

Slično je bilo i u drugim dijelovima širokobriješkoga lovišta. Prema informacijama, izneseno je na stotine kilogra-ma sijena, suhoga kruha, po-

vrća, zrnaste i ostale hrane. Tako su mosorski lovci, koliko-toliko, divljači i drugim životinjskim vrstama u prirodi olakšali da izdrži ovu zimsku nedaću.

Vlado Bošnjak


Leden vjetar „šeće“ otvore-nim poljem. Juri kroz šumu između golih hrastova i ri-

jetke grabovine. Zavlači se pod čvrsto perje, prodire kroz gustu dlaku. Ledi krv.

Ne može se izdržati ni na ze-mlji, ni na grani: sve je prekriveno snijegom, smrzavaju se kandže, šape i papci. Počeo je najhladniji mjesec u godini, najteži mjesec posljednjih nekoliko desetljeća, nezapamćena hladnoća.

Svim stanovnicima šume zimnica u hambarima je na iz-maku. A ono ko za inat puhnule kroz šumu bure i mećave, mraz iz dana u dan sve jači. Veljača kao da se inati s nama, pa uda-rila u najveće hladnoće. Brižni lovci obilaze lovišta. Zabrinuti su hoće li životinje izdržati do toplih dana. Strašno je kad za vrijeme mraza puše jak vjetar. Poslije takva nevremena uvijek ćeš naći ovdje-ondje smrznute leševe sisavaca i ptica.

Ovo je slikoviti prikaz zim-skoga pejzaža upotpunjen ek-stremnim hladnoćama i viso-kim snijegom (preko jednoga metra), koji se dugo ne pamti u našim krajevima.

Ali snijeg nije toliki nepri-jatelj živomu svijetu kako se to čini čovjeku, koji ne može živjeti bez svoga toplog doma, tople odjeće, obuće i suvremenih prometala. Snijeg je zaštita od mraza i ledenog vjetra za mno-ge biljke i životinje, pa i za div-ljač i njezinu hranu. Pod nešto debljim snježnim pokrivačem zemlja se ne smrzava i tu žive i napreduju mnoge niže i neke više biljke. Sačuvaju se tu teški šumski plodovi, hrana mnogih vrsta divljači. Pod snijegom žive brojne sitne životinje, pa i sitni glodavci i rovke. Ispod snijega, kopajući ga, nalaze hranu mno-ge vrste divljači biljoždera. Naj-sposobnija je za to divlja svinja,

koja je inače svežder, i koja ruje i nalazi tu i animalnu hranu. Gra-bežljivci, lisica, kuna, tvor i lasica love ispod snijega sitne glodav-ce. Na kraju, mnoge vrste div-ljači nađu zaštitu od hladnoće ispod snježnog pokrivača. Mala lasica primjerice, ne mora izlazi-ti ispod snijega, jer je u njezinim hodnicima toplije i ima dosta hrane. Šumske i poljske koke, kad je jako hladno i puše vjetar, zavuku se u snijeg da se zaštite od hladnoće, i tu mogu pričeka-ti ljepše vrijeme. I zec pušta da ga zavije snijeg.

S dolaskom hladne zime započinje teško razdoblje koje brojne jedinke neće uspjeti uspješno prebroditi. Ako je za vrijeme ljeta razlog visoke stope smrtnosti bilo stradavanje mla-dunčadi od brojnih predatora, za vrijeme zime glavni su krivci za smrtnost nedostatak hrane i bolest. Da bi to razdoblje životi-nje što lakše prebrodile priroda je našla jedno jednostavno rje-šenje, koje nazivamo hibernaci-ja ili zimski san.

Razdoblje hibernacije, tj. zimskoga sna, životinje provo-de skrivene u skrovištima du-boko u tlu i među stijenama. Za to se vrijeme ne hrane, disanje i otkucaji srca svedeni su im na minimum, a metabolizam miru-je. Za vrijeme zimskoga sna tro-še se zalihe sala koje su životinje nagomilale tijekom ljeta.

Najbolji primjer za zimski san daje nam medvjed. U stanju hibernacije otkucaji njegova srca opadaju sa 40-50 u minuti na samo 8-12 otkucaja, tjelesna mu se temperatura minimalno snižava, ne hrani se niti vrši nuž-du, a to stanje može potrajati i do 6 mjeseci.

Preživljavanje u ekstremno lošim uvjetima za jedne je vr-ste jedino moguće seobom u toplije krajeve, druge zapadaju

u zimski san, a ostala se divljač podvrgava strategiji preživljava-nja zime, toga najnepovoljnijeg vremenskog razdoblja za nju. Zaštićena krznom ili pak per-jem, hraneći se oskudnom su-hom hranom, korom drveća ili ponekom preostalom sjemen-kom, loveći iznemogle i bole-sne jedinke, ona nastoji preži-vjeti snježni pokrivač i dočekati tople zrake proljetnoga sunca. Iako se misli da je predatorima poput lisica i kuna to razdoblje obilja, hvatanje plijena po sni-

DIVLJAČ U EKSTREMNIM VREMENSKIM UVJETIMA

SNALAŽENJEM I UZ ČOVJEKOVU POMOĆ, DO TOPLIJIH DANA

jegu nije nimalo lako a vrlo ga je teško i uočiti, često ga mogu izdati samo tragovi. A što se ma-nje kreće, manje se energije tro-ši. Zato je u zimskim prilikama najbolje energiju koristiti za za-grijavanje organizma. Zimi se divljač kreće samo u potrazi za oskudnom hranom i zaklonom od nevremena.

Druga polovica zime razdo-

blje je kad divljač najviše treba pomoć čovjeka, ili u našem slu-čaju skrb i zaštitu lovaca. Zimski gubitci u pojedinim lovištima znaju prepoloviti brojnost po-jedine vrste divljači, a za jako hladnih zima – čak i više. Zato treba pronaći stanište, ili najra-dije zimsko obitavalište pojedi-ne divljači, odrediti mjesto za prehranu, napraviti hranilišta i pripremiti hranu, a tijekom zime štititi ih od grabežljivaca, pasa i mačaka skitnica.

Mladen Bešlić

SNJEŽNA VELJAČA


U veljači je zima pokazala svoju pravu ćud. Iz dana u dan obi-lan snijeg, jaka orkanska bura i silni temperaturni minusi odreda stvoriše silne i nezapamćene probleme, osobito u

Hercegbosanskoj županiji. Problemi u prometu, problemi u opskr-bi električnom energijom, vodom, telefonijom, kućnim potrepšti-nama itd., rješavali su se uz nadljudske napore. I najstariji kažu da ovako žestoku zimu odavno ne pamte.

U ovim iznimno teškim zimskim uvjetima ugrožena je i sama divljač u lovištima. Stoga je ovih dana iz Vlade HBŽ-a upućena Oba-vijest o poduzimanju mjera zaštite divljači u lovištima. I prije ove Obavijesti neki od lovaca LU „Zavelim“ Roško Polje nisu se ustru-čavali ni visoka snijega, ni hladnoće, nego su punih vreća hrane, uglavnom žitarica, priskočili pomoći divljači, ponajprije pernatoj – jarebici poljki i kamenjarki. Valja istaći da su ovakve mjere prihrane divljači poduzimane i ranijih godina kad su zime bile blaže, za razli-ku od ove koja pokaza svu svoju žestinu. Sa smirivanjem vremena lovci će se dodatno angažirati na raznošenju hrane dublje u lovište iako je snijeg jako, jako velik. Teško dolaženje do hrane i zaklona stvara silne probleme životinjama u prirodi. Ovih dana nisu rijetki prizori da nadomak snijegom zatrpanih naselja vidite čopor vukova ili lisica kako dezorijentirano traže spas od ovoga silnog nevremena. U prilog ovome svjedoče i ove izvrsno napravljene fotografije na kojima se vide lisice u pokretu na velikom snijegu. Autor im je Miro Šumanović. Zahvaljujemo mu na ustupljenim fotografijama.

Ante Đikić

Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje

Divljač u golemim nevoljama

I posuški su lovci ovih teških zimskih dana u veljači obavili svoju lovačko-humanu zada-

ću korektno i veoma uspješno. Hranilišta u lovištu dopunjavali su sijenom, kukuruzom, starim kruhom te zelenim sezonskim povrćem, često se pritom po-mažući i skuterima. Kolika je glad zavladala u ledom okova-nim posuškim lovištima, najbo-lje kazuje jedan od ovdašnjih lovaca tvrdeći da je vidio par ze-čeva na bali sijena netom nakon istovara, i to usred bijela dana.

Netom prije zaključenja ovoga broja Hoopa održana je redovita godišnja Skupština LD „Radovanj“. Jer je bila i izborna,

Pomoć i skuterimaLovačko društvo RADOVANJ, Posušje

u ovoj prigodi donosimo samo imena novih dužnosnika. Za predsjednika Društva izabran je Petar Mandurić-Džinović, a za dopredsjednika Marin Be-gić. U Predsjedništvo Skupštine izabrani su Zoran Bakula, pred-sjednik, Srećko Žulj, dopred-sjednik i Ante Jukić, zapisničar. Upravni odbor čine: Petar Man-durić, Grgo Žulj, Mladen Ra-mljak, Veselko Kovač, Tomislav Knezović, Branko Čutura i Sreć-ko Žulj. Predsjednik Nadzornog odbora je Željko Mandurić, a članovi su Veselko Rezo i Jerko Knezović. Glavni lovnik Društva je Grgo Žulj.

Mladen Bešlić

Zalogaj za preživljavanje

Besciljno lutanje po snijegu

Prehrana divljači u posuškom lovištu

SNJEŽNA VELJAČA


Kraj siječnja i početak veljače obilježile su, već dugo nezapam-ćene, niske temperature u BiH. Niti Vitez nije bio izuzetak. Vi-šednevne negativne temperature, koje ni za najtoplijeg dijela

dana nisu prelazile 0 °C, zaledile su dio najznačajnijih vodotoka na području općine Vitez.

I dok je to normalna stvar za rijeku Bilu, niti najstariji stanovnici ne pamte ovako zaleđenu rijeku Lašvu. Tomu je pripomoglo dugo-trajno sušno razdoblje. Ali suša kao protekle godine bilo je i ranije, pa ipak se Lašva nije ledila. Drugi se razlozi mogu naći u negativ-nom čovjekovom utjecaju na okoliš. Izgradnja male hidroelektrane s akumulacijom, uređenje korita, izradba kaskada koje „smiruju“ ri-jeku, ali i glad za novcem (više ispuštene vode = veća količina pro-izvedene energije = veća zarada), uz držanje vodostaja na donjoj kritičnoj razini, samo su neki od čimbenika koji su utjecali na zale-đivanje ove rijeke.

Zaleđivanje je započelo zaleđivanjem rubova, zbog male dubi-ne, te male brzine strujanja vode. Kako je višednevna temperatura bila negativna (najniža zabilježena temperatura bila je -23 °C), za-leđena se površina stalno povećavala, dok nije obuhvatila gotovo cijeli tok Lašve na relaciji most na Divjaku – brana hidroelektrane. Na toj relaciji nezaleđen je ostao prostor veličine približno 100 m².

Led okovao rijeku Lašvu

Lovačka organizacija VITEZ, Vitez Inače ovo je područje pozna-to kao zimovalište za velik broj ptica močvarica, a u proteklom razdoblju bilo je i ribolovni revir za ribolov mušičarenjem (fly fis-hing). Upravo na ribljem fondu, ali i na fondu ptica močvari-ca, bit će najveći gubitci, zbog nedostatka zraka, otežanog hranjenja te velike koncentra-cije divljači, što znatno olakšava

posao predatorima, uključujući i krivolovce i lovokradice. Ovu alarmantnu situaciju dobrim je dijelom ublažio visok snjež-ni pokrivač. Kao dobar izolator omogućio je da vodena struja u svega nekoliko dana otopi led na većem dijelu rijeke i poveća šanse za opstojnost mnogih vr-sta koje su tu našle utočište: naj-brojnije su patke gluhare, zatim patke kržulje, pupčanice, razne vrste šljuka i ronaca, a novost su i patke žličarke, te patka zviž-dara. Najnovija pojava je jedan primjerak američke crne patke, te jato lisastih gusaka.

I dok je snijeg pomogao močvaricama, napravio je veli-ke probleme ostaloj divljači. U brdskom i planinskom dijelu lo-

višta gotovo da je onemogućio bilo kakvo kretanje, kako divlja-či, tako i ljudi. Ondje je visina snijega i preko jednog metra, a u području zapuha i znatno veća. Nažalost, bilo je i onih koji su se tek tada sjetili da bi divljači trebalo iznositi hranu i pomoći joj da preživi. Osobno, sumnjam u iskrenost njihovih namjera. I prije je bilo slučajeva da su lov-ci iznosili sijeno i kukuruz, ali su nosili i pušku, „za svaki slučaj“. Najveća je zabrinutost za srne-ću divljač, koja je koncentrirana u krdima na području nekoliko poznatih zimovališta. Strah je još veći ako se zna da je u lovi-štu prisutno, stalno ili u prolazu, nekoliko vučjih čopora.

Iz niza fotografija snimljenih tijekom 11 dana može se pratiti brzina kojom je došlo do zaleđi-vanja vodotoka, što je za divljač još pogubnije, jer nije imala do-voljno vremena za prilagodbu. Pitam se samo je li ikakva studi-ja utjecaja na okoliš predvidjela ovakvu mogućnost zaleđivanja rijeke, te hoće li vlasnik na bilo ka-kav način obeštetiti lovce i ribo-lovce? Držim da će količine hrane koje su iznesene u lovište prije padalina omogućiti da divljač prebrodi krizu. Nadam se da su i lovci konačno shvatili kada treba započeti s prihranjivanjem div-ljači. Količina iznesenog mesnog i klaoničkog otpada, te reducira-nje broja predatora i pasa i mača-ka lutalica u lovištu trebali bi do-datno smanjiti pritisak predatora na plemenitu divljač. A kakve su štete znat ćemo vrlo brzo: nakon topljenja snijega i izvršenog pro-ljetnog prebrojavanja.

Ivica Drmić

Nezaleđeni dio Lašve, utočište pticama

Nova vrsta za biološki diverzitet Zaleđivanje rubova

SNJEŽNA VELJAČA


Visok snijeg u veljači i niske temperature dovele su svu divljač u tešku situaciju. Posebno su ugrožene srne jer su, neuhranjene i iznemogle, laka meta za predatore. Znaju to i uskopaljski lovci te su u svim sekcijama organizirali iznošenje sijena i soli u lovišta. Pidrišani su se probijali do Mačkovca, Pajičani do

Dedovine, Bistričani do Bistričke rike, a Ždrimačani do Rasove. Naravno, do mnogih se udaljenijih lovišta, zbog visoka snijega, nije moglo. Ipak, lovci vjeruju da su se srne spustile u niža područja i da će uspjeti pronaći hranilice sa sijenom i soli.

U Ždrimcima smo sreli lovnika i tajnika sekcije, Dragu Perića i Ivana Žuljevića, te mladoga lovca To-mislava Perića kako se spremaju u akciju. Sijeno je već bilo spremno u Draginu terencu a na noge su se obuvale najdublje čizme. „Autom ćemo ići dokle god budemo mogli, a onda sol i sijeno na leđa, i polako prtinom do slapa“, kazuje nam Drago. Otkud mu prtina u šumi po ovom „kjametu“ , pitali smo se, kad ve-

Sijeno na leđa i prtinom do lovištaLovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf ćina stanovništva nije očistila ni

ispred svojih kuća. Odlučili smo ih ispratiti u njihovu pohodu. Nakon nekog vremena stigli smo do mjesta gdje terenac nije mogao dalje. Nemalo smo se iznenadili kada smo ugledali uta-banu stazu koja je vodila do Ždri-mačkog vodopada. „Veseo bio moj Silvije, nije nama ovo prvi put, već nekoliko dana iznosimo hranu srnama sve kako bismo ih zaštitili i bar malo im olakšali ove, za njih teške dane. Ovaj nesretni snijeg sve nas je stjerao u kuće, a kako svojoj Dunjakuši odavno nisam zanimljiv, malo fizičkog napora dobro dođe“, iskren je bio Ivan. Zadivljujuće je bilo vi-djeti u kakvoj se kondiciji nalazi ovaj 65-godišnjak, počasni član LD „Uskoplje“ koji ovu titulu ite-kako zaslužuje. S 20 kilograma sijena na leđima nije zaostajao niti metar za mnogo mlađim ko-legama. Zdravlje ga, hvala Bogu, još dobro služi, a njegova ljubav prema lovu i prirodi nikad nije bila upitna.

Nakon uspješno obavljenog zadatka svratili smo na čašicu do-maće šljive kod Ivana. Bilo nam je zanimljivo slušati lovačke priče iz bogate karijere staroga lisca, koje, u svakom trenutku, ima spremne u “rukavu”. Nadamo se da ćemo ih jednoga dana i objaviti.

Velimir Šekerija

Visoki snijeg, snježni nanosi te ekstremno niske temperature okovali su i Livanjsko polje te okolne planine. Divljač, napose srne i divlje svinje, u potrazi za hranom i spasom od hladnoće

spuštala se čak i do naselja, što je lovcima ove udruge bio alarm za pomoć. Kako je riječ o brdsko-planinskom kraju, ranije pripremljena hranilišta na višim nadmorskim visinama nije bilo moguće opskrbiti novim zalihama kukuruza i baliranog sijena, te smo bili prisiljeni im-provizirati hranilišta na nižim, pristupačnijim lokacijama. Zahvaljuju-ći vrijednim pojedincima Lovačke sekcije Ljubunčić i Čelebić, iz Pri-sapa i Strupnića, koji su gazeći metarski snijeg na leđima nosili bale sijena i kukuruz, akcija prihrane i spašavanja dijela divljači s područja Golije uspjela je. Vjerujemo da je ova pomoć, iako skromna zbog nemogućnosti dostave veće količine hrane motornim vozilima, bar djelomice pomogla ugroženoj divljači kako bi preživjela ovu uistinu ekstremnu zimu.

Anđelko Ištuk

Skromna, ali dragocjena pomoć divljači

Lovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani

Jedini način dopremanja hrane u ovakvim uvjetima

S teretom na leđima, nije bilo lako gaziti duboki snijeg

SNJEŽNA VELJAČA


Osvanulo je snježno jutro. Mir, tišina. Nebo bijelo, puno snije-ga. Vidjelo se, snježni će pokrivač dobro zasuti putove i šum-ske staze. Pokoja ptica u letu svojim je živim bojama perja

dodatno urešavala ovu zimsku idilu. Lagano sam ispijala šalicu tople kave. Na moj prozor sletio je

vrapčić. Pogledala sam ga i pomislila, moram i ja nešto učiniti za ptice po ovoj hladnoći. Prekinula sam svoje jutarnje uživanje i izni-jela mu mrvice kruha. Kupio ih je, veselo zamahujući krilima. Nije se čak ni plašio, glad i studen bili su jači od straha. Srce mi je zaigralo od radosti. Pomislila sam, koliko je malo čovjeku potrebno za sreću. Samo nekoliko mrvica kruha u kljunu ove ptičice.

Svako sam jutro ostavljala mrvice na prozoru. Ptičice su redovito slijetale, „zaboravljajući“ na svoje hranidbena navike. Vrtove i polja prekrio je duboki snijeg. A baš su tamo nalazile hranu, ili uglavnom tamo. Travke ni na vidiku, a kukci negdje duboko u zemlji. Moj pro-zor postao je tako svojevrsnim utočištem tim promrzlim „nebeskim beskućnicima“.

Naravno, tih su mi dana i lovci bili u mislima. Što oni čine u ovoj situaciji? S nekima od njih, svojim sumještanima, i uživo sam po-pričala. Pobojali su se za divlje svinje u gateru. U svome omiljenom restoranu brzo su se našli „na kavi“ i dogovor je pao. Mobitelom sam se čula s Posavinom, Središnjom Bosnom, s lovcima diljem Herce-govine. Svugdje je bila u tijeku akcija zaštite divljači.

Lovci su, na neki način, posebna kategorija ljudi. Uvijek me izno-va zadivi njihova darežljivost, bilo da treba pomoći u bolesti, dari-vanju krvi, novcu… Samo ih treba okupiti. No problem je u tome

što to ljudi obično nedovoljno vrjednuju. Njihovu spremnost na odricanje, ako se tako može reći, nekako najviše cijeni priro-da, ona im dio uloženog ipak vraća.

Slušam vijesti na radiju. Sni-jeg je odsjekao mnoge ljude od svijeta. Ponegdje tek Gor-ska služba spašavanja uspijeva stići do zatočenih ljudi. Lijepo, pohvalno, nema što. No i lov-ci se također hrabro probijaju lovištima spašavajući divljač, ali o tome gotovo ni spomena. Koliko je samo sijena, kukuruza, pšenice, soli… tih dana završilo u šumama i planinama! Na koli-kim je mjestima ostavljena hra-na za ptice! Osjetila sam neku gorčinu, ljutnju. U medijima o tome ni riječi. Je li to u redu? Kad se već, u medijima, spomi-nju u negativnom kontekstu, obično kao ubojice nedužnih životinja i kao „opća opasnost“,

bilo bi normalno progovoriti o ulozi lovaca u spašavanju divljači u poplavama, sušama, snijegu… Osim toga, mnogi se krivolovci, znajući da su lovci na terenu, ne usuđuju okušati u svojoj nečasnoj raboti. Koliko je divljači spašeno da ne završi kao hrana na crnom tržištu. I još nešto: da nije lovaca, vjero-jatno bi i neka lisica više omr-sila brk nejakim zečićem, kao što bi to učinio i vuk gosteći se ukusnom srnetinom. I tako redom.

Ako je Hercegovina ovako zametena, razmišljala sam, u Bosni je još gore. Iz Posavine stižu vijesti o zaleđenoj Savi. Pti-ce i druge životinje u velikoj su opasnosti. Ne zna se dovoljno o tome, ali je i ovdje lovačka briga i pažnja bila odlučujuća. Jer, lije-po je biti u toplu domu i uživati u snježnoj idili gledajući kroz prozor, ali treba biti hrabar i uči-niti nešto dobro kad je najteže. Mnogi i mnogi lovci, promrzli i mokri do gole kože, najčešće na svojim leđima, zametenim ili jedva prohodnim prtinama „vukli“ su „spasonosni zavežljaj“ kojem će se tako obradovati živi svijet u lovištima.

Prošle je godine Hutovo blato zahvatio golemi požar. Ptičja jata, u potrazi za hranom i vodom, dijelom su se prese-lila na Mostarsko blato: biser omeđen brdima, raj za močva-rice. U uvjetima kakvi su vladali, trebalo je nahraniti i spasiti taj ptičji svijet. Opet su lovci poka-zali svoje lice, ono koje se često, neopravdano krije od javnosti. Kupovali su hranu, angažirali su svoje bagere, terenske auto-mobile i traktore. Prokrčeni su mnogi putovi u lovišta, ali i do zametenih naselja. Trud se više-struko isplatio.

Jedan je vrapčić, zapravo, pokrenuo lavinu mojih osjeća-ja. Zimske sam dane kratila bri-gom za svoj topli dom, ali i za svaku ptičicu na prozoru. Ceste su bile neprohodne i nikako ni-sam mogla do ureda Lovačkog saveza. Ali sam svjedok lovačke humanosti i htjela sam to zapi-sati. Ove će riječi, vjerujem, pa-sti na plodno tlo. Ponetko će se u njima možda i prepoznati.

Jelena Ljubić

Vrapčić na prozoru

SNJEŽNA VELJAČA


LOVIŠTE

Sol je bitan čimbenik u izgradnji tijela, mišića, skeleta i rogovlja. Pospješuje probavu, otvara apetit i daje organizmu potrebne elementarne kemijske elemente, koje divljač hraneći se u pri-

rodi ne nalazi u dovoljnim količinama, osobito zimi. Zbog toga je nužno osigurati divljači sol tijekom cijele godine.

Većina biljaka kojima se divljač hrani u našim lovištima bogata je kalcijem, ali siromašna klorom i natrijem. Zato divljač, prije svega preživači, često pati od nedostatka „kuhinjske soli“ (NaCl – natrijev klorid). A sol je jedan od najznačajnijih sastojaka u prehrani, jer na-trij putem osmoze osigurava izmjenu tvari kroz stanične membrane u organizmu divljači. Osim toga, potrebna koncentracija soli u krvi divljači odbija parazite. Uzimanje soli od izuzetnog je značenja za divljač. Praksa u lovištima pokazala je da, primjerice, srnećoj divljači po grlu godišnje treba oko kilogram soli, a jelenu običnom i jelenu lopataru i do tri kilograma. Naravno, potrošnja soli jako ovisi i o sta-ništu u kojem divljač obitava, odnosno o raspoloživoj vegetaciji u lovištu. Ako je ponuda hrane raznolika i divljač tijekom cijele godine ima na raspolaganju njive s usjevima ili drugim kulturama, potreba za solju se smanjuje u odnosu na lovišta u kojima nije tako. U odre-đenim razdobljima godine, primjerice u sezoni rasta rogovlja, mije-njanja dlake ili ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na pristiglu zelenu vegetaciju, kod divljači naglo raste potreba za solju.

Doziranje soli namijenjene divljači u lovištima vrši se putem so-lila – brojem solila po jedinice površine. Računa se da jedno solilo ide na 25 hektara lovne površine. Praksa je pokazala da su najbolja i najposjećenija solila koja se opskrbljuju kamenom solju.

SOLILA (SOLIŠTA)Solila su lovno-gospodarski objekti koji divljači služe za podmi-

renja potrebe za solju. Za krupnu divljač solila ponekad mogu biti

SOL U PREHRANI DIVLJAČI

BEZ SOLIŠTA, LOŠA LOVIŠTAU određenim razdobljima godine, primjeri-ce u sezoni rasta rogovlja, mijenjanja dlake ili ranoproljetnog prelaska sa suhe hrane na pristiglu zelenu vegetaciju, kod divljači naglo raste potreba za solju.

Tomislav Mihaljević

važnija i od hranilišta, posebice u vrijeme rasta i razvoja tijela i organa (rogovlja). Solila često mogu poslužiti i kao mjesta na kojima se divljači daju antipara-zitici. Zato je u lovištu potrebno izgraditi dovoljan broj solila iz kojih divljač može uzimati sol po volji, odnosno onoliko koliko treba da divljač zadovolji svoje osnovne životne potrebe. Soli-la se postavljaju na premetima divljači, u blizini hranilišta, poji-lišta, obično na otvorenim i pre-glednim mjestima. Potrebno je pronaći prirodne objekte za izgradnju solila. Solila se mogu raditi kao prizemna, izdubljena u šupljem panju, ili u šupljem deblu visine do 1,5 m, promjera 20 cm. Deblo se provrti kosim rupama prema dolje, pa kada pada kiša, sol se ispire iz šupljine te se cijedi na vanjsku površinu debla gdje je divljač liže. Solilo se može napraviti i od dasaka ili oblica.

Prirodni sklad lovišta neće se

remetiti ni ako se ponekom sta-blu odreže krošnja i izbuše rupe kroz koje će se sol cijediti. Plastici nije mjesto u lovištu i nedopusti-vo je na odrezano stablo staviti plastičnu ili limenu posudu ili plastičnu cijev i tu ostaviti sol. Izdignuto solilo obično je živo stablo, koje se odsječe na visini izvan dohvata divljači. Na vrhu se stavi drveni sanduk s prečka-ma razmaka jedan cm i unutra se stavi kamena sol. Na stablu se oguli kora i naprave brazde, pa se sol, zbog kiše i snijega, poma-lo topi i cijedi po deblu. Divljač tako dolazi do soli.

Od ostalih minerala najvaž-niji su kalcij i fosfor, kao i vitami-ni D i A. Drži se da je za gradnju srednje kvalitetnog rogovlja kod srnjaka dnevno potrebno do 2,5 grama soli, uz kalcij i fos-for, a za vrhunski trofej potreb-no je dnevno do 4 grama soli, uz osnovne hranjive tvari.

Stara lovačka kaže: „Bez soli-šta, loša lovišta!“

Visoko solište

Nisko solište


LOVNA DIVLJAČ

KLASIFIKACIJA I RASPRO-STRANJENOST. Divlju mačku svrstavamo u red mesoždera (Carnivora), porodicu mačaka (Felidae), rod mačke (Felis), vr-stu divlja mačka (Felis silvestris). Divlja je mačka rasprostranjena, premda različitim intenzitetom, na gotovo cijelom europskom prostoru. Brojnija je u središ-njem i južnom dijelu europskog kontinenta, na sjeveru je rjeđa, a u skandinavskim zemljama i Rusiji je nema. U brojnim je europskim staništima zbog intenzivne ljudske aktivnosti veoma prorijeđena ili gotovo istrijebljena. U Bosni i Herce-govini je nalazimo u gotovo svim staništima, bez obzira na nadmorsku visinu, i naša je au-tohtona divljač. Nije zgorega napomenuti da u dosta staništa ima križanaca između domaće i divlje mačke, što nije narušilo samo genetsku čistoću te vrste nego i iznimno otežava njezinu determinaciju.

IZGLED I GRAĐA TIJELA. Divlja mačka naizgled je vrlo slična običnoj domaćoj mač-ki i građom tijela i obojenošću dlačnog pokrivača. No divlja je mačka krupnija i snažnije građe od domaće. Krzno joj je neujed-načene tamnosive boje, pro-šarano tamnom linijom uzduž hrpta te poprečnim prugama po leđima i trbuhu. Na podbrat-ku pa i vratu dlaka je svjetlija, tj. žućkastoblijeda, a trbuh je za-gasito sivo-žut. Mladi primjerci imaju na čelu bijelu mrlju, koja

se poslije linjanjem izgubi. Tijelo joj je zbijenije i dugačko 80-90 cm, i visoko 35-45 cm. Teži do 10 kg, a iznimno i više. Ima veću i zaobljenu glavu sa snažnim vratom te jake noge. Stražnje su noge jače od prednjih pa omogućuju dugačak skok. Na šapama ima pet prstiju s oštrim pandžama, koje pri hodu uvla-či među jastučiće na prstima. Rep je kitnjast, dugačak 40, pa i nešto više centimetara. Jedna-komjerno je obrastao dlakom

cijelom svojom duljinom, a na kraju završava tupo. Uzduž repa je 6 do 8 tamnih koluta, koji su to tamniji što su bliži vrhu repa, a vrh je potpuno crn. Mužjak je veći od ženke. Zubalo divlje mačke ima građu karakteristič-nu za zvijeri, tj. mesoždere s 30 zubi, raspoređenih u formuli: I 3/3, C 1/1, P 3/2, M 1/1.

OSJETILA. Sva su joj osjetila vrlo dobro razvijena, posebice vid. Zbog toga se dobro snalazi

i u potpunom mraku. U poza-dini oka ima površinu, tapetum lucidum, koja reflektira svjetlost što ulazi u oko. Stoga u tami, kad je obasjana izvorom svjetla, mački oči zasvijetle. Sluh joj je također dobro razvijen, tako da na većoj udaljenosti čuje kreta-nje miša. Zbog dugih taktilnih dlaka u gornjoj usni ima izvrsno razvijeno osjetilo opipa. Od svih osjetila možda joj je najslabije razvijeno osjetilo njuha.

ŽIVOTNI PROSTOR, HRANA I NAČIN ŽIVOTA. Iznimno po-godno stanište za divlju mačku su starije visoke šume, planinska

DIVLJA MAČKA (Felis silvestris)

DIVLJA MAČKA NAŠA JE AUTOHTONA SITNA DLAKAVA DIVLJAČŽivotni prostor divlje mačke guste su šume, šikare, planinska područ-ja obrasla grmljem i stjenovita staništa. Preko dana se krije u nenase-ljenim jazbinama, dupljama drveća i drugim skrovitim i manje pristu-pačnim mjestima. U lov kreće u sumrak, a završava ga pred zoru. Živi samotnjački, sve do vremena parenja

Mr. sc. Ivan Jurić

područja obrasla grmljem i stje-novita staništa. Međutim, bez obzira na njezino obitavanje u našim staništima i potencijalno raznoliku prehranu, zbog preda-torske naravi njezina se brojnost smanjuje. Vjerojatan je razlog tomu, zbog plahe naravi, njezi-na mala sposobnost prilagodbe biotopu koji je definirao čovjek svojom djelatnošću. Divlja je mačka noću aktivna. U lov kre-će u sumrak, a završava ga pred zoru. Premda lovi sve životinje


LOVNA DIVLJAČ

koje može svladati, odnosno od divljači zeca, poljske i šumske koke te poneko lane, njezina su osnovna hrana sitni glodavci, tj. miševi i voluharice. Također lovi predstavnike porodice kuna, tj. obje kune, lasicu malu i veliku te tvora. Osim miševa rado lovi i poljske štakore. Zbog plahe na-ravi ne dolazi u blizinu ljudskih naselja pa stoga i ne čini štete na domaćoj peradi. Lovi šulja-njem i zaskokom, ili očekujući plijen na njegovim stazama ili uz nastambe. Staništa oskudna hranom ili izlovljena napušta, a pri izboru novoga nastoji da to područja budu bez ljudi. Za dana se povlači u sklonište koje nalazi u napuštenim jazbinama, a u šumskom staništu u šupljim deblima, raspuklinama u stijeni ili se odmara u krošnji stabla. Živi asocijalno, samotnjački, sve do vremena parenja.

RAZMNOŽAVANJE. Premda se divlje mačke pare jedanput go-dišnje od veljače do ožujka, ima i odstupanja od tog razdoblja, pa parenje može biti i poslije. Spol-ni dimorfizam nije izražen, osim, kako je spomenuto, u krupnoći tijela, ali to nije dovoljno da bi-smo naizgled razlikovali muž-jaka od ženke. U doba parenja oba se spola javljaju, tj. dozivaju prodornim mijaukanjem. Ta-kvim glasanjem ženke spremne za parenje dozivaju mužjake, a oni ipak suparnicama najavlju-ju svoju prisutnost. Iznimno se u to vrijeme može u blizini sela ili grada zamijetiti divlja mačka, koja tu zaluta privučena zovom domaće mačke, jer se ljubavni zov domaće i divlje mačke ne razlikuje. Stoga nije neobično što se događaju križanja. Kao i domaće, i divlje se mačke pare noću. Nakon toga mačak i mač-ka ostaju kraće vrijeme vezani. Ženka nosi 63 dana i od travnja do svibnja omaci 4-5 mačića. Za macenje traži sigurno sklonište pod zemljom ili nad njom (jaz-bine, špilje, duplje itd.). Mačići su slijepi prvih 12 dana, a majku sišu oko 6 tjedana. Ženka ima 8 sisa. Nakon razdoblja sisanja majka mladima počinje do-nositi živi plijen, na kojem uče loviti. Ako ih uznemiravaju ili su u opasnosti, majka mačiće prenosi u drugo sklonište. O

leglu se isključivo brine ženka, jer je mužjak nakon parenja na-pušta. Prije zime leglo se razilazi. Mladi spolnu zrelost postižu s 9 mjeseci, što znači da će tijekom sljedećeg proljeća imati vlastiti pomladak. Divlja mačka doživi 12 do 15 godina.

NEPRIJATELJI I BOLESTI. Ris je najopasniji prirodni neprija-

telj divlje mačke i on nju, jer je znatno snažniji, lako svlada. Ako ne može pobjeći psu i lisici, div-lja mačka im se suprotstavlja i dostojan im je protivnik. Ako je ranjenu ugrožava čovjek, da bi se obranila napada i njega. U smanjenju areala i brojnosti ove vrste, kako je već rečeno, čovjek je odigrao bitnu ulogu. Budući da ulazi u lisičje jame, obolijeva

od šuge i bjesnoće, ali za širenje bjesnoće zbog male brojnosti nije ni približno opasna kao li-sica. Osim toga redovito ima parazite u krznu i koži poput buha i krpelja, a od endopara-zita brojne crijevne nametnike.

RAZLIKOVANJE DIVLJE OD DOMAĆE MAČKE. Divlja je mačka jedina iz reda zvijeri (Fe-rae) koja se u slobodnom pro-storu pari sa svojim srodnikom, pitomom mačkom i daje plod-no potomstvo pa su križanci relativno česti, i kod odstrjela zadaju dosta dvojbi oko deter-minacije o kakvom je primjerku mačke riječ. Zbog velike slič-nosti razlikovanje dviju mača-ka nije nimalo jednostavno. Za razlikovanje u prirodi potrebni su dobar vid i veliko iskustvo. Stoga ni anatomski detalji u građi, ni karakteristike izuzetno tražena krzna nisu jasno izdife-rencirani, što dodatno otežava razlikovanje samo letimičnim pregledom. Za razlikovanje su najvažniji:

Izgled i veličina. Divlja je mačka mnogo krupnija od do-maće te joj je i građa tijela robu-snija. Pritom se posebno ističe krupnoća glave.

Glava. Na glavi divlje mač-ke treba obratiti pozornost boji usana. Zapravo su u nje usne


LOVNA DIVLJAČ

(kao i stopala) tamno pigmentirane te se čine crnima, a u domaće su mačke svjetlije. Unutarnja strana usne školjke u divlje je mačke veoma obrasla dlakom, a kod domaće je gornji unutarnji rub uške gol.

Lubanja. Na ogoljenoj lubanji divlje mačke spoj je nosne i če-one kosti zaobljen, a u domaće mačke nosne kosti klinasto su me-đusobno spajaju te ulaze u spoj s čeonom kosti tvoreći oštar kut.

Zubi. U zubalu divlje mačke u gornjoj vilici prvi je stalni pretkut-njak manji nego u domaće mačke. Ako je riječ o starijem primjerku divlje mačke, tada često taj zub nedostaje, jer zbog starosti ispadne.

Šape i tragovi. Na šapama stražnje strane nogu, iza prstiju, divlja mačka ima crnu mrlju, a u domaćih je mačaka ta mrlja pro-dužena po cijelom stražnjem stopalu, sve do petnog zgloba. Na tabanima šapa, između jastučića, ako se razgrnu dlake naći će se

Nekada davno, lovci nisu lovili divlju mačku samo radi krzna, već ponajpri-

je radi skupocjene masti, koja je bila jako popularna i na ci-jeni kod narodnih liječnika, a u mnogim je domovima bila ne-zaobilazni artikl kućne ljekarne.

U narodnoj medicini, salo ili mast divlje mačke koristilo se, i još se i danas se koristi, kao lijek i kao sredstvo za ublaživanje bo-lova. Njegova ljekovita svojstva dokazana su kroz generacije oboljelih od reumatskih obo-ljenja – artritisa i išijasa, te pri ubojima, nagnječenjima i uga-nućima kod ekstremiteta.

U „Glasniku narodne medici-ne“ iz 1903. godine, autor Toma A. Bratić piše o ljekovitosti masti divlje mačke, istina šturo, ali do-voljno poučno.

Ova mast, navodi autor, jako je učinkovita kod bolesti artri-tisa, osobito ako je koristimo nepretopljenu. Oboljela mjesta namažu se mašću te se izlažu suncu 20-30 minuta. Nakon ne-koliko dana mazanja, rezultati će biti jako dobri.

Njezina ljekovitost pomoći će vam, tvrdi Bratić, kod raznih uganuća i bolova u leđima. Do-voljno je da se bolna mjesta na-mažu 2-3 puta dnevno u tjedan dana i poslije ste kao novi.

Dobro bi bilo da svako naše domaćinstvo u hladnjaku ima barem jednu kutijicu pretoplje-ne masti divlje mačke. (Preto-

Dobro ju je imati u kućnoj ljekarniMAST DIVLJE MAČKE

pljena mast može jako dugo stajati da se ne pokvari.)

Kako pretopiti ovu mast?!Najprije se odere koža od-

strijeljene divlje mačke, koju poslije možemo uštaviti sebi za trofej, potom odvojimo salo koje se naslazi u trbušnoj šuplji-ni i masno tkivo s drugih mjesta na tijelu. Sitno ga isjeckamo i la-gano pogrijavamo da se otapa na pari ili ga pak u tavi otopimo krabljenjem, slično kao kad pra-vimo svinjsku mast, pazeći pri-tom da ne pregori.

Otopljenu mast – najbolje u više manjih kutijica radi boljega i dugoročnijeg očuvanja kvali-tete – pohranimo u hladnjak, i eto nam kućne apoteke.

Ova je mast jako trajna, obično je u gusto tekućem sta-nju, a ako je pretopljeno samo salo iz unutrašnjosti trbuha, onda je nešto gušća.

Na kraju autor još jednom naglašava da je pretapati ovu mast najbolje parenjem nad posudom, jer tada neće doći do pregaranja, niti joj se blagi

i ugodni miris može pokvariti kao kad se prži.

Eto, dragi lovci, dobro je da znate što i kako iskoristiti kod odstrela ove prelijepe zvjerke. Nadamo se da vas neće pohle-pa povući da u svakoj prilici liši-te života baš svaku divlju mačku na koju naiđete. Nema potre-be za tim, jer količina masti od jedne divlje mačke zasigurno će vam dugo trajati. Imajte na umu da je divlja mačka svakim danom sve rjeđa u našim lovi-štima. Primjerice, u Hrvatskoj je u nekim lovištima već dugo godina zbog ugroženosti zašti-ćena i ne lovi se. Nećemo valjda dopustiti da nestane ili pak da bude svedena na minimum u našim lovištima.

Mladen Bešlić

obojene dlake koje domaće mačke nemaju. Odrasla divlja mačka u hodu ostavlja trag šapa lijevo i desno od zamišljene prave linije kretanja, a pitoma pa i mlada divlja, šape slaže u skoro ravnu liniju.

Rep. Rep je vjerojatno najzahvalniji dio tijela za procjenu o ko-joj je mački riječ, jer je lako uočljiv i karakterističan za divlju mačku. Zapravo, u nje je on kitnjast, tj. cijelom duljinom cirkularno obrastao dlakom, što ga čini krupnim, jednako debelim i punim, a završava se tupo. Nasuprot tomu, u domaće mačke rep prema kraju postaje sve tanji, tako da šiljato završava. U divlje mačke na repu je 6 do 8 međusobno odijeljenih koluta, koji su, gledano prema njegovu kraju sve tamniji, a sam je kraj uvijek pokriven dlakom crne boje.

Duljina probavnog trakta. Divlja mačka ima kraća crijeva od do-maće. U divlje su crijeva dugačka tri duljine tijela, a u domaće mač-ke oko pet duljina tijela.

Pomaže, kažu oni što su je probali


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽA

Svud snijeg, temperatura dvocifreno ispod ništice, a primiče se rok za izlazak

novoga broja našega lista. Mo-ram u Kreševo, pa kako bude. Nije to predaleko, svega 40-ak kilometara, i da je lijepo vrije-me, bio bi to baš ugodan izlet. Ovako…

U Kreševu me, po dogo-voru, dočekaše bivši i sadašnji predsjednik Lovačkog društva „Tetrijeb“, Mladen Malenica i Stjepan-Pepo Kvesić. Domalo nam se pridružiše glavni lovnik Šimo Kraljević i lovočuvar Stje-pan Tolo. Uz kavu, dogovori-smo plan rada za danas. Da nas snijeg još više ne blokira, odlu-čismo obići dijelove lovišta do kojih se još nekako i može doći. Mladen upali svoj „terenac“, pa uz brdo.

Lijepo lovište, nema mu se što zamjeriti. Idealno za uzgoj visoke divljači: medvjeda, divljih svinja i srneće divljači. Vozeći se, iza jedne krivine iznenada se s naše lijeve strane, ispod puta, stvori srnjak. Da Mladen nije bio dovoljno pribran i spretan na volanu, srnjak bi završio pod kotačima. Ovako, nekako dođe k sebi i ustremi se preko puta uz padinu, za tili ga čas nestade u gustišu. Bio je to lijep primje-rak mlađega srnjaka, osrednje veličine, s rogovima u bastu, šesterac lijepo razvijenih rogo-va. Zagledasmo se, a Pepo reče:

U kreševskom je samostanu soba u kojoj je boravio fra Grgo Martić. Prepuna je njegovih osobnih predmeta. Tu je i njegova lovačka puš-ka, lovačka torba, fišeklije, sablja koju mu je darovao ban Josip Jelačić, i niz drugih predmeta. Ondašnjim je lovcima bila velika čast ići s fra Grgom u lov, a on ih je usput podučavao o događanjima u svijetu, pa i o lovu izvan njihove domovine

Lovačko društvo TETRIJEB, Kreševo

S fra Grgom, novi vjetrovi u lovstvu

Dobroslav Vrdoljak

„Mali, imao si sreću što nismo krivolovci, inače...“ Pitam ih ima li krivolova. Ima, rekoše, ali bori-mo se koliko možemo, plaćamo i lovočuvara, obilazimo lovište, a ima i prijava.

Nastavismo dalje i stigosmo na uzvisinu zvanu Visočica. Tu je izgrađena visoka zatvorena čeka, ispred nje je mrcinište. Još uvijek iz snijega vire dijelovi uginule krave, nedavno tu do-vučene. Okolo su tragovi vuka i lisice, dolaze i divlje svinje. Isti-na, tragovi se teško prepoznaju

jer stalno pada snijeg. Jasno se vide samo oni svježi, nedavno ostavljeni.

U povratku, zadržali smo se na Mešćemi, gdje je lijepa lovačka kuća sa svim sadržaji-ma za ugodan borak. U blizini je i novoizgrađena streljana za glinene golubove. To je naj-veća i najbolja streljana u ovoj županiji. A kad je o streljani i natjecanju riječ, Mladen je tu glavni. Pokretač je i organizator ove vrlo privlačne športske dis-cipline. Kažu mi, natjecanja su

ovdje prava svečanost. Dolaze grupe lovaca iz drugih lovačkih društava, a s obzirom na to da su natjecanja ljeti, poslije njih uslijedi pravo lovačko veselje. Ako pak netko poslije svega ne može ili ne želi doma, u blizini je lovačka kuća, u koju se može smjestiti veći broj lovaca. Osim toga u sred grada je i lijep lovač-ki dom, i tamo se može odsjesti.

FRA GRGINA SOBABiti u Kreševu, posebice ako

si lovac, a ne otići u franjevač-ki samostan gdje je veći dio života proveo fra Grgo Martić, jednako je kao da žedan dođe na planinski izvor i ne napije se vode. Gvardijan nas je lijepo pri-mio, premda sam stekao dojam da su u nekim neodgodivim

obvezama i da nam ne mogu posvetiti dovoljno vremena. U samostanu je jedna posebna soba u kojoj je boravio fra Grgo. Prepuna je ostavštine i osobnih predmeta kojima se služio fra Grgo. Tu je i fra Grgina lovačka puška, lovačka torba, fišeklije, sablja koju mu je darovao ban Josip Jelačić, i niz drugih pred-meta. Inače, muzejski dio samo-stana prenatrpan je različitim predmetima vezanim za život i rad bosansko-hercegovačkog čovjeka. Odmah do samostana

Panorama Kreševa


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA REPORTAŽAgradi se novi objekt, s poseb-nim prostorom za muzejsku građu.

Spominjući fra Grgu Marti-ća i njegovu sobu, evo još ne-koliko riječi o ovome izuzetno nadarenom fratru, zaslužnom za prosvjetiteljsku djelatnost i opstanak ondašnjega puka. Rođen je 1822. u Rastovači, kod Posušja. Otac mu je rano umro, a zavjetovao je brata Radu da maloga Grgu dadne u fratre. S 12 godina Grgo je doveden u Kreševo i ostavljen da „uči škole“, kako se tada govorilo. U idućih 50-ak godina, Grgo je završio školovanje i službovao u broj-nim mjestima Austro-Ugarske Monarhije i Otomanske Care-vine. Godine 1878. fra Grgo se vraća u Kreševo, gdje ostaje do kraja života, do 1905. godine. S fra Grginim povratkom u Kre-ševo, dolazi i do promjena u organizaciji lovstva. Više se drži do etike u lovstvu, odlazak u lov pomalo počinje bivati organizi-ranim. Druženje uzima maha, a sve je manje krivolova. Fra Grgo je najradije išao u lov u Crnu Rijeku, gdje se i danas nalazi fra Grgina čeka. Ondašnjim je lovcima bila velika čast ići s fra Grgom u lov. Usput ih je, i za objeda, podučavao o događa-njima u svijetu, pa i o lovu izvan

njihove domovine. U Kreševu je bio jedan guslar, zvani Perkan, koji je često išao s fra Grgom u lov i uz gusle ispjevao brojne lovačke pjesme. Dvije godine prije smrti, fra Grgo više nije išao u lov.

POLITIKA KAO ULJEZLovačko društvo „Tetrijeb“

utemeljeno je 1956. u Kreševu,

s 12 članova. Prvi predsjednik Društva bio je Niko Ban, zatim dolaze Anto-Tončo Malenica, Mladen Malenica te Stjepan-Pepo Kvesić. U Društvu je 140 lovaca, a općina Kreševo ima oko 10.000 ha lovne površine. Prije Domovinskog rata ovdje je bilo jedno lovište, a poslije rata vrlo su brzo shvatili da im je najbolje i dalje imati samo

jedno lovište i samo jedno lo-vačko društvo. Što naumili, to i učinili. Ispočetka nije bilo većih problema, ali se u posljednje dvije godine u lovstvo umije-šala politika, pa se formiralo još jedno lovačko društvo (ko-risteći se Zakonom o udruže-nju građana). Ovo pitanje sa sobom nosi velike probleme, i još uvijek nije riješeno.

Kad se uđe u sve sfere nje-gova života i rada, dojam je da su solidno Društvo. Dobro gos-podare lovištem i staraju se da u njega više unesu nego iznesu. Brojno stanje divljih svinja, srne-će divljači i medvjeda ovdje se izjednačilo s kapacitetom lovi-šta. Dosta je odraslih i trofejno vrijednih medvjeda, ali za sada ne mogu dobiti pravo odstre-la jer nije regulirano pitanje upravljanja lovištem. Također je dovoljno i divlje svinje, i nju lovci najradije love. No imaju dosta problema s vukom, nje-ga je iz godine u godinu sve više. S ostalim predatorima lak-še izlaze nakraj. Iako imaju sve uvjete za lovni turizam (divljač, čeke, lovačke kolibe, lovačke kuće, osposobljene lovce…), za sada ništa od toga. Nisu naime sklopljeni ugovori s drugim lo-vačkim društvom, pa im lovni inspektor ne dopušta lov visoke divljači.

Lovački dom u Kreševu

Lovačka kuća na Mešćemi


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVAREPORTAŽAGraniče s Fojnicom, Kiselja-

kom, Hadžićima i Konjicom, i sa svima su u dobrim odnosima. Jer su u planinskom sastavu Vranice, Bitovnje i Inča, ovdje su dobri uvjeti za uzgoj visoke div-ljači. Tetrijeba, divljači po kojoj je Društvo dobilo ime, ima još u visinama Bitovnje, na predjelu zvanom Prelova, ali civilizacija uzima svoj danak, pa je tetrijeba sve manje. Lov na tetrijeba obu-stavljen je trajno i uopće se ne zna kad će ga i biti.

Kinološka aktivnost, u ko-joj prednjači Mario Meljančić, slična je aktivnosti u drugim lo-vačkim društvima ove županije. Među kratkonogim goničima, dosta je brak jazavčara, a među dugonogim – posavskih goni-ča. Za visoki je snijeg, kažu, brak jazavčar neuporabljiv, jer mu snijeg ne da pokazati sve kvali-tete, te je u takvim okolnostima bolji posavski gonič.

JOSIP BAN – LOVAC I PJESNIK Nije red završiti ovu repor-

tažu a ne spomenuti jednoga starog lovca, koji zapravo i nije samo lovac. On je i pjesnik, pisac, nadasve vrlo dobar pri-povjedač. Zove se Jozo-Josip Ban, rođen je 1928., a lovac je postao 1959. godine. Dobar je lovac, i za njega se vežu različi-te priče iz lova, odnosno akter je brojnih lovačkih zgoda i nez-goda. Čio je to i vedar starčić, koji ima snage i duha nositi se

i s daleko mlađima, ponajviše u govorništvu. Tu mu nema premca. Što ne iskaže riječima, iskaže pjesmom. Izdao je i knji-gu pjesama o kreševskim lovci-ma. Evo nekih izvoda iz nje.

U jednom lovu na divlje svi-nje bili su i lovci iz Kiseljaka, pa kad jedan Kiseljačanin promaši vepra, glavni ga lovnik oštro ukori. Ovako Jozo opisuje reak-ciju lovca iz Kiseljaka:

PROGOVARA LOVAC S KISELJAKASTANI MALO LOVAČKA DELIJOAKO NISAM KRMKA POGODIODRUGOGA SAM PEČENA DONIO

STVARNO BJEŠE LOVAC OD ISTINEJA DA VIDIŠ S KISELJAKA DASEKAD PRED LOVCE ON IZNESE PRASESVI MU LOVCI BRZO OPROSTIŠEI NA LIJEPOM DARU ZAHVALIŠE

Ima Jozo mnogo tih pjesa-ma i pjesmica, ali me se dojmila

jedna raspra uoči raspoređiva-nja lovaca na čeke. Glavni se lovnik strogo oglašava da se smije loviti samo divlja svinja i vuk, te da se na medvjeda izriči-to pazi. Jedan lovac, nezadovo-ljan nedavnim upadom krivo-lovaca i navodno ustrijeljenim medvjedom, ljutito se obraća lovniku:

PO LOVIŠTU DRUGI NAM HARAJULJEPOTANE NAŠE OBARAJUAKO L’ MEDO NA MENE NALETIVJERUJ MENI PROLETJETI NEĆE

OPET NJEMU GLAVNI LOVNIK VELIDA SE NETKO PREVARIO NIJEPA DA DANAS MEDVJEDA UBIJELOVIT ĆEMO ŠTO SE LOVIT SMIJE

Bilo bi još dosta toga o ovome Društvu, ali dovoljno je i ovoliko da se bolje upozna još jedno lovište koje pripada Županiji Središnja Bosna. Na-dam se da će, ponukani i ovim tekstom, na iduće natjecanje u gađanju glinenih golubova kod gostoljubivih Kreševljaka doći više lovaca iz udaljenijih mjesta.

Dobra vam kob, lovci Kreše-va, uz želju da se što prije riješi pitanje organizacije lovstva u vašoj općini.

Lovačko oružje fra Grge Martića

Mladen i Pepo ispred čeke


IZ LOVAČKIH DRUŠTAVA

U dvorani „Golden Palast“ u Orašju, 28. siječnja 2012., upriličena je tradicionalna godišnja lovačka zabava.

Kao i dosad, tražila se karta više, a u restoranu je bilo 1000 mjesta!

Zabavi su nazočili i predstavnici izvršne i zakonodavne vla-sti Posavske županije, općina Orašje, Domaljevac i Šamac, gosti iz nekolicine lovačkih udruga iz BiH i Hrvatske, te Faruk Huskanović, predsjednik Lovačkog saveza Tuzlanske županije, koji je čestitao LU „Sava“ na svečanosti i posebno zahvalio lovcima iz Oštre Luke, uru-čivši Peji Pejiću plaketu za razvoj suradnje i druženja.

U zabavnom dijelu programa sudjelovali su kulturno-umjetnič-ko društvo iz Kostrča te Drale i Rašćica iz Tolise.

Dio večeri protekao je u dodjeli prigodnih priznanja. Zahvalnice su primili: Berislav Benković i Dalibor Klaić iz Uglja-

Cjelonoćna lovačka zabavaLovačka udruga SAVA, Orašje

re, Marko Kamenjaš iz Boka te Ilija Benković iz Ugljare, umirovljeno tehničko lice.

Pohvale su dobili: Ivo Jurić iz Donje Mahale, Anto Dabić iz Ma-tića, Mato Marić iz Boka, Anto Živković iz Kostrča, Marinko Jurilj iz Oštre Luke, Sulejman Doljančić iz Orašja, Smiljan Župarić iz Kopa-nica i Josip Dominković iz Tolise.

Pohvale za doprinos u razvoju lovnoga streljaštva dobili su: Đuro Oršolić, Mato Oršolić, Martin Nedić, Marijan Marošević i Ma-rinko Dominković iz Tolise, te Nadir Nišlić iz Orašja.

Imena odlikovanih u posebnoj su rubrici ovoga lista, skupa s ostalima.

Kako bi večer bila savršena, Udruga je organizirala i lovačku tom-bolu, s više od sto nagrada. Prvu nagradu, lovačku pušku „bokericu“, dar LU „Sava“, dobio je Drago Prgić-Caka, lovac iz Donje Mahale. Drugu lovačku pušku, dar trgovine oružjem „Iljazović“ iz Domaljev-ca, dobio je Marko Benković, lovac iz Ugljare, a treću pušku dobila je gošća iz Bazika, Slađana Brkić.

Na zadovoljstvo i domaćina i gostiju, druženje je trajalo do ranih jutarnjih sati.

Adam Dabić

Prohladnoga nedjeljnog jutra, još prije zore, oku-pili smo se na zbornom mjestu Kata. Uz toplu dobrodošlicu domaćina, sjeli smo u lovačku

kuću kovati planove gdje danas loviti. Svi smo imali što reći, ali smo se složili s prijedlogom vrhunskog i iskusnog lovca Jorge, koji je obišao teren i predložio da lovimo u visokoj šumi, točnije u Goliji. Idemo u goru postavit se na čeke, a zatim kreće pogon s go-ničima, pa kakve sreće budemo.

U cik zore oštar lavež pasa, pokrenulo se krdo svinja! Nedugo zatim, začuše se i prvi pucnji. Ovoga puta mirne ruke i bistra oka bila je moja malenkost odstrijelivši tri divlje svinje, a Marko Jurčević jednu.

Po završetku lova skupismo se svi uz društvo iz susjedne ekipe iz Glamoča, gdje se marendalo i na-zdravilo uspješnom lovnom danu. Čestitke su stizale sa svih strana, a veselje se nastavilo u lovačkoj kući na Kati, gdje se po lovački jelo i pilo te uz brojne za-nimljive priče do kasno u noć ostalo.

Ivan Mladina

Dobar ulov na GolijiLovačka udruga LIVANJSKO POLJE, Lištani

Pohvale i zahvalnice lovcima Save

Odlikovani lovci

Po ulovu, dobro planiran lov


Lovačko sijelo na rašanjskoj visoravni, uz oštru buru i poneku pahuljicu snijega,

bijaše istinski ugođaj te siječanj-ske, duge večeri. Nije trebalo dugo nagovarati prijaznoga domaćina – Mladena Skoku da zovne još lovaca, kako bismo nešto i napisali o njihovoj sekci-ji, i potaknuli ih na širok i ugo-dan razgovor. A, Mladen i nje-govi Rašnjaci i Dužičani, čiji je on i predsjednik sekcije, mogli bi pripovijedati cijelu noć, po-gotovo kada su na stolove doš-le bogate činije pršuta „divljaka“, pečenice i sira, a o crnome vinu iz vlastitoga podruma ne treba ni zboriti.

Sekcija Rasno-Dužice broji oko 50 članova i po organiza-cijskoj shemi Društva pripada lovnoj jedinici Desna obala. Te dvije mjesne zajednice u crkve-noj hijerarhiji čine jedinstvenu župu. Oduvijek su prisno pove-zani, ne samo u lovstvu, i bije ih glas poštenih, vrijednih, sna-

lažljivih, oštrih i naprasitih ljudi „koji nikomu ništa nažao učiniti neće, ali se nikomu osim Bogu ne klanjaju“, kako tihim glasom procijedi najstariji (80 godina) Jozo Brkić-Lola, za koga lovnik sekcije Vedran nadoda da je nositelj dvaju lovačkih odličja, da je član Društva 49 godina i da nikada ničim nije oštetio ni lovište, ni ljude s kojima lovi, živi i radi. Lola nam ispriča o lijepim običajima u sekciji, gdje su se stari i mladi lovci uvijek dobro razumjeli, slagali i poštovali, samo se posljednjih nekoliko godina neki mladi drsko u lovi-šte ubacuju kada nije vrijeme; čak je bilo došlo do nekih nate-zanja i tužakanja. „Ne tužim se ja na njih, ali se moraju naučiti našim lijepim običajima, pošto-vati statut i dogovore, moralne norme kada su mlađi lovci činili isključivo ono što bi im stariji sugerirali. Evo, samo jedan pri-mjer: Mi lovci svake nedjelje idemo skupa na svetu misu i

tada se ne treba čuti puška, već tek nakon mise, međutim u posljednje se vrijeme taj običaj krši, ili dolazi netko sa strane pa nam kvari raspoloženje“, objaš-njava nam Lola.

Mnogi i ne znadu, kako je potrebno učiniti malo zla da bi se dogodilo dobro!

Lovište ove sekcije veoma je pogodno za različite vrste divljači, išarano je vrtačama, ši-pražjem, ljutinama i lugovima punim sitnoga raslinja, među kojim dominiraju grab, jasen, drača i tilovina. Predsjednik Sko-ko dugogodišnji je uzgajivač pasa – istarskih kratkodlakih go-niča, i s puno emocija, a takav je inače u životu, ističe kako je nji-hovo lovište Kosmaj posljednjih godina potpuno osiromašeno, što od predatora, među kojima su najbrojniji vuk, lisica i kuna, što od krivolova, pa svoje mla-de ljubimce teško može dobro istrenirati. „Kada se pobunim protiv javašluka u lovištu i nepri-


Rasno-Dužice, sekcija bogate tradicije i visoke lovačke kulture

mjerenoga ponašanja, onda iz-bijaju sukobi, optužbe i čak pri-jave Stegovnom sudu Društva, ali se nadam da je to prošlost“, u jednome nam dahu Mladen opisuje svoje viđenje nekih ak-tualnih događanja u ovoj lovnoj sekciji i jedinici.

Međutim, svako odašiljanje poruka zahtijeva umijeće čita-nja tuđih!

Pomalo drsko postavio sam Mladenu pitanje, kako među jednim brojem lovaca vlada mišljenje, da je Lovna jedinica Desna obala jedan od većih problema u Društvu a sekci-ja Rasno-Dužice je ta koja čini okosnicu Lovne jedinice, pa kako je to moguće? Tek tada se moj domaćin raspalio i kao na recitatorskoj predstavi odgovo-rio mi: „To su neka podmetanja ili dezinformacije, naša lovna jedinica nikomu nije problem, već se preko nje kriju drugi, veći problemi, poput slabog čuva-nja divljači, slabog rada Uprav-nog odbora – a član sam toga tijela i osobno snosim dio od-govornosti; ništa se konkretno nije uradilo na rasvjetljavanju velike krađe novca u Društvu (preko 50.000 KM), Statut nam je u velikoj mjeri suspendiran, (pojedinci se ponašaju kao da su Društvo i lovište njiho-va osobna imovina) i mnoge odredbe Zakona se ne provode u djelo (primjerice, ne znam da netko u našim sekcijama lovi po Godišnjem planu odstrela), ne-stanak divljači... Možda sam ja profesionalno „izopačen“ pa me sve to previše ljuti.“

No, valja znati da ljepota čo-vjekova nije u onome što kazu-je već u onome što čini svomu bližnjemu!

Vidjeh mu iz prikrajka pocr-venjelo lice uz povišeni ton pa prebacih temu na nešto „ravnije polje“, pitajući ga za neke akci-je oko povećanja fonda divljači u njihovoj sekciji. „U našoj su sekciji dugo vremena bili naju-spješniji gateri za divlju svinju i zeca. Tu su se dugo uspješno održavala natjecanja pasa u or-ganizaciji Kinološkoga saveza, što je sada, zahvaljujući općim društvenim kretanjima i nekim nemoralnim činima, donekle splasnulo. Za proteklih desetak

Lovačko društvo MOSOR, Široki Brijeg



Ma koliko se to nekomu svidjelo ili ne, kad je u pitanju provedba Za-

kona o lovstvu očigledno je da su mjerodavna tijela, ako ništa drugo onda u nekim dijelovi-ma počela poduzimati Zako-nom propisane mjere kako bi se stanje u lovstvu i lovačkim udrugama koliko-toliko stavilo u zakonske okvire.

Istina je da lovačke udruge muče stare brige, ali i nove koje ih svednevice sustižu, i nije im lako. No na nama je lovcima uhvatiti se u koštac s postoje-ćim problemima, koji nisu mali. I nije moguće riješiti nagomi-lane probleme bez pomoći in-stitucija usko vezanih za oblast lovstva. Iako se već dugo čeka na njih, nadati je se da će se sta-nje stvari napokon popraviti.

Ako lovni inspektori imaju zadaću i cilj izaći na teren i od-mah „odalamiti“ ne baš primje-renu kaznu za nekakav propust i nepravilnost u radu lovačke udruge ionako novčano osiro-mašene, onda to nije pravi na-čin, a ni rješenje. Bilo bi dobro najprije upozoriti na uočene nepravilnosti, a ako na to udru-ga ne reagira, onda je treba i novčano kazniti.

Reda i zakona, svakako, fali. I mi lovci često griješimo, i to na svoju štetu. Zato nas i treba net-ko ispraviti, držim da je to zakon.

Naziru li se to pomaci u provedbi Zakona o lovstvu?

Lovačka udruga ZAVELIM, Roško Polje

godina naša je sekcija ubacila u lovište preko 50 zečeva, 30-ak svinja, 30 komada trčke, oko 150 fazana..., što od povrata sredstava iz Društva, a više iz donacija lovaca i prijatelja Sek-cije. Mi svake godine u lovište unosimo hranu i čistimo lokve za vodu. Oko cijeloga smo lo-višta instalirali plastične pojilice za divljač i sve stare bunare smo doveli u funkciju, puneći ih ljeti vodom... Znam, reći ćete, toliko toga ubačeno, toliko urađeno na lovnouzgojnom planu, a lo-vište poluprazno! Prije nekoliko godina odstrijelili smo 30 lisi-ca, isto toliko i kune, vuk nam je stalni posjetitelj i prolaznik, a znade se dogoditi da u naše lovište upadaju i lovci iz drugih sredina, jer je prostor širok i ne možemo ga pokriti, sve su to prisutni problemi.“

Kako bi istina bila lakše pre-poznatljiva, potrebno ju je obo-jiti s malo laži!

Kružile su priče o vašoj sek-ciji, njezinoj zatvorenosti i ne-godovanju da lovci iz drugih

sekcija dođu u lov? ubacio sam pitanje. Gotovo jednoglasno svi su reagirali na moju „ provokaci-ju“, ističući svoju spremnost pri-miti svakoga najavljenog lovca i skupinu u goste, naravno u skla-

du s odredbama Statuta. Onda su pokazali svoju knjigu zapisni-ka u kojoj su svi tragovi njihova rada, svi pojedinci i skupine koji su kod njih lovili, sve sjednice i poslovi i slično.

Ugodno lovačko sijelo, s desetak plahih i istodobno pi-tomih domaćina, brzo nam je iscurilo u mrklu noć, uz izraže-nu želju njihovu da se o njima češće nešto konkretno napiše, tako će biti ostvarena trajna i zdrava, vodoravna i uspravna komunikacija, pa neće biti mje-sta krivotvorinama svih vrsta i nekim nelovačkim namjerama. Ali, vidjelo se to, ovi su ljudi spremni i sposobni svima opro-stiti! Onda, neka se i njima opro-sti, ako su nekada jednim okom poprijeko gledali!

Blago Lasić

Tomislav Mihaljević, lovni inspektor, u društvu Maria Sušilovića i Radovana Serdarušića, predsjednika i tajnika Društva



Malo je lovačkih udruga koje trenutačno upravljaju svojim lovištem na način da se mogu pohvaliti brojem ove ili one div-ljači. Tu ne bismo smjeli upirati prstom ni u koga drugog, osim u sebe. Upitajmo se: Kako i koli-ko lovimo, koliko lovnih izlazaka imamo i poštujemo li kalendar lova? Koliko iz prirode uzimamo, a što joj zauzvrat vraćamo? Nije li pojam lova i lovstva mnogo širi i drugačiji nego li ga danas dobar dio nazovi lovaca zamišlja i, naža-lost, tako i nastupa u stvarnosti? Ne mjeri se „veličina“ lovca samo po broju izlazaka u lov, broju od-

strijeljene divljači, marki i broju pušaka, lovačkih pasa... Držim da je lovstvo mnogo šire i složenije, a oni koji razumiju pojam lovač-ke etike i sukladno tome postu-paju, znaju da je sve nabrojeno u prethodnoj rečenici nevrijedno ako nije u okvirima lovačke eti-ke. Što nam vrijedi ako u lovištu dižemo pušku na sve što se „tiče i miče“, zaboravljajući na sutra?! Što sutra loviti ako od sadašnjih lovišta napravimo pustoš?! Neće nam ni bukva, ni hrast donijeti na svijet ni lane, ni zečića, niti što drugo, ako smo odreda „pomeli“ i prognali srnu, zeca i drugu div-

ljač! Pravi lovci znaju da divljači treba hrana, voda, zaklon i mir, a dodao bih još i lovačku etiku svakoga lovca. Na tome nam treba još mnogo, mnogo radi-ti. Zato je dobro da mjerodavni napokon počnu raditi svoj po-sao. Provedba Zakona o lovstvu je nužnost ako želimo popravili ono što nije dobro u lovačkim udrugama. Više reda i rada do-nijet će zasigurno više plodova i više lovačkog zadovoljstva, što će se ponajprije ogledati u većem broju kvalitetne divljači u lovištima kojima trenutačno gospodarimo. U prilog ovome

valja istaknuti da je u našoj, Her-cegbosanskoj županiji, lovni in-spektor pojačao svoju aktivnost, svako malo je na terenu, među lovcima i snima situaciju po lo-vačkim udrugama i na temelju zatečenog stanja, a sukladno Zakonu o lovstvu, i postupa. Iz razgovora s neumornim lovnim inspektorom Tomislavom Mi-haljevićem za nedavnog posje-ta lovcima roške udruge, uvidjeli smo da i mi u Lovačkoj udruzi „Zavelim“ imamo obvezu neke stvari popraviti i promijeniti, i tako se dovesti u okvire zakona.

Ante Đikić

Osamnaestog veljače 2012. u Sebešiću je orga-nizirano tradicionalno lo-

vačko nadmetanje u igri prstena između pet sekcija LD „Pavlovi-ca“. Osim lovaca ovoga društva, nazočili su mu i lovci iz susjednih društava, lovci iz Hercegovine i brojni građani ove općine. Ove su godine u lovačku kuću mogli stati svi promatrači ove igre, jer je predsjednik sekcije Stipo Ivoš uvažio prošlogodišnja zadirkiva-nja i povećao prostor za njih.

Prigodnim riječima, nazoč-nima su se obratili Stipo Ivoš, predsjednik Sekcije, Anto Cvi-tanović, tajnik Društva, te Ivan Grubešić, posebni gost zadu-žen za regularnost izvlačenja natjecateljskih parova.

Izvlačenjem iz lovačkog še-šira, odlučeno je da turnir otvo-re sekcije Gradina i Mravinjac, a drugi su par činile sekcija Bučići i domaćin, sekcija Sebešić.

Dobrom igrom, finale su iz-borile sekcije Gradina i Bučići. U tom je susretu Gradina bila bolja i s visokim rezultatom po-razila Bučiće, osvojivši tako prvo mjesto. Drugo je mjesto, dakle, pripalo sekciji Bučići, a u borbi za treće mjesto sekcija Mravinjac bila je bolja od sekcije Sebešić, te je tako prošlogodišnji pobjednik ovaj put ostao bez pokala.

Za osvojeno prvo mjesto sekcije Gradina, najzaslužniji je

U igri prstena, Gradina najboljaLovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

bio Mirko Čelam, koji je progla-šen i najboljim igračem turnira. Kako rekoše sudionici turnira, nema igrača koji ga može pobi-jediti, i dok on igra, njegova će sekcija biti najbolja.

Pehare pobjedničkim eki-pama, ove godine u trajno vla-sništvo, uručio je Slavko Marin, dopredsjednik Saveza i pred-sjednik Skupštine LD „Pavlovica“.

Nakon natjecanja, sudionici

i promatrači turnira pristupili su k trpezi i sebešićkoj gromovači, koju su za ovu prigodu pripre-mili Nenad Ivoš, Draženko Jakić i Slavko Jakić. Za drugi dio „igre“ pobrinuli su se Vatroslav Gru-bešić i Marinko Kajdl, virtuozi na harmonici, koji su svirkom izvorne pjesme zabavljali na-zočne do jutarnjih sati.

Za pobjedničku ekipu, sek-ciju Gradina, nastupali su: Fra-

njo Cvitanović, Mirko Čelam (kapetan), Tomislav Slipac, Vla-do Marković, Željko Adžaga i Kazimir Mitrović. Za sekciju Bučići nastupali su: Dragan Ju-kić, Stipo Marin (kapetan), Boro

Jukić, Slavko Marin, Božo Rad-man i Saša Baškarad. Ekipu sek-cije Mravinjac predstavljali su: Jozo Zlatunić-Migan (kapetan), Mario Tomić, Vlado Bošnjak, Stipo i Pavo Zlatunić i Jozo Le-šić. U ekipi sekcije Sebešić na-stupali su: Stipo Ivoš (kapetan), Draženko i Slavko Jakić, Anto Radeljić, Josip Jakić i Mijat Ivoš.

Anto Cvitanović

Pobjednička ekipa



Ovogodišnji lov srnjaka trajao je četiri tjedna, za koliko je vremena ispunjen plan odstrela. Kvaliteta ocijenjenih tro-feja je dobra, što nas upućuje nastaviti s ovakvim načinom

uzgoja i lova srneće divljači.Lov prepelice, divljeg goluba i grlice odvijao se kao i prošlih

godina, uz napomenu da je ove godine bio dobar prelet prepeli-ca. Ova je divljač sve više zanimljiva našim lovcima, ali i onima iz našega okruženja. Na tome se može, očigledno je, graditi lovni turizam.

U lovu divljih svinja čekanjem na mjestima gdje čine štetu na usjevima i pogonom i prigonom ispunjen je planirani odstrel po Godišnjem planu gospodarenja. Divlja je svinja divljač visokog lova i prema njoj lovac treba izmijeniti dosadašnji odnos, kako sa stanovišta gospodarenja lovištem, tako i s načinom izlova.

Lov fazana i zeca bio je daleko bolji nego prošlogodišnji. Osim toga daleko smo zadovoljniji što je ostao matični fond fazanskih koka i fazana poslije završene lovne sezone. Zapaženo je i blago poboljšanje matičnog fonda zečje divljači.

U punom je zamahu lov močvarica. Sudeći po dozvolama za lov, odstrel je ove godine daleko lošiji nego prijašnjih godina. Uzrok je u vremenskim prilikama, odnosno u izuzetno toplom si-ječnju. Nadamo se da će zima u veljači pokazati zube i da će „lovci na pero“ doći na svoje.

Svake nedjelje u organizaciji sekcije, a na razini Društva svake posljednje nedjelje u mjesecu, u prva četiri mjeseca tekuće godi-ne organizirat ćemo čišćenje terena od predatora, prebrojavanje divljači, kontrolu terena i iznošenje hrane i soli u lovište.

Dakle, u usporedbi s proteklom, ova je lovna sezona bila da-leko uspješnija, ali konačne će se analize napraviti po okončanju sjednica sekcija i Skupštine Društva u ožujku i poslužit će kao do-bra osnova za planiranje iduće lovne sezone.

Nedžad Garić

Izvješće o lovnoj 2011./12.Lovačko društvo FAZAN, Odžak

Prvi ovogodišnji lovni dan na štetočine, 8. siječnja, osvanuo je kišovit, kakav lovci valjda najmanje vole. Ni po čemu se nije dalo naslutiti da će biti dobar lov, ulov još bolji.

Nakon kratkoga vijećanja na mjestu okupljanja, lovnici odlučiše da će lov na štetočine, bez obzira na uvjete, početi. Uz napomenu, tko hoće i želi, može sudjelovati, tko neće, nije obvezan.

Oni koji se odlučiše za lov, brzo se rasporediše, netko na čekanje, netko u pogon. U rajonu Luka, u jednome gustišu, oglasiše se psi, divljač je dakle bila tu. Nedugo potom i pucnji. Najviše sreće imao je lovac Željko Madžarević, odstrijelivši vepra.

Proslava ulova i druženje uz roštilj i pokoju čašu kuhanoga vina priređeno je u prostorijama lovačke kuće i potrajalo je do večer-njih sati.

Lovro Ivić

U hajci na štetočine, odstrijeljen vepar

Lovačka udruga KUNA, Domaljevac

Trofeji srnjaka

Lov prepelice

Željko Madžarević s ulovom



Na putu prema planini Šator, u predjelu Pandurice, članovi Lo-vačkog društva Tetrijeb, sekcije

Pandurica iz Glamoča, završili su izgrad-nju nove lovačke kuće. U netaknutoj prirodi, u okruženju stoljetnih stabala, izgrađen je novi, funkcionalan i komfo-ran objekt, koji će zadovoljiti sve potre-be sekcije Pandurica, kao i svih istinskih ljubitelja prirode ovog kraja i njihovih gostiju. U razgovoru s predsjednikom sekcije Andreasom Lučićem-Mizom, doznali smo da je kompletan objekt napravljen za samo 22 radna dana, uz veliku pomoć 10-ak članova sekcije. Gospodin Lučić je izrazio zahvalnost svim donatorima iz ovog kraja koji su financijski i na bilo koji drugi način po-mogli da se objekt završi. Iako zima u ovim krajevima još nije pokazala svoje pravo lice, članovi sekcije su okupirani uobičajenim poslovima prehrane i po-moći ugroženoj divljači, pa će im nova kuća izvrsno poslužiti za odmor i dru-ženje po obavljenom poslu.

Mile Penić

Lovačka kuća za odmor i druženjeLovačko društvo TETRIJEB, Glamoč

Već tradicionalno lovci Rame i Uskoplja organiziraju zajednič-ki zimski lov izmjenjujući se svake godine kao domaćini lova. Lani je lov organiziran u Uskoplju tako da su lovci LD „Vepar“ iz

Rame 15. siječnja ove godine, kao domaćini ugostili lovce iz Usko-plja (njih preko pedeset), ali i lovce iz Čitluka, Mostara, Novog Travni-ka, Posušja i drugih lovačkih društava. Kao gosti u lovu bili su i pred-sjednik i tajnik Saveza Ilija Vrljić i Ivica Lučić. Lov je bio organiziran na terenima sekcije Uzdol. Na zbornome mjestu ispred osnovne škole u Uzdolu u hladno snježno jutro okupilo se oko sto pedeset lovaca.

Zajednički lov

Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama

Ivo Zane, predsjednik Društva, pozdravio ih je, a lovnik Vlatko Dre-žnjak upoznao je lovce s planom lova, rasporedom čeka, smjerom pogona i mjerama sigurnosti. „Lov je bio organiziran na divlju svinju. Nijedna nije odstrijeljena, ali to nije utjecalo na lijepo druženje. I, što je najznačajnije, sve je prošlo u najboljem redu. Zahvaljujem svima koji su došli i upriličili jedno lijepo lovačko druženje“, riječi su pred-sjednika sekcije Uzdol Marinka Zelenike.

Stanko Ćurčić

Bit će ugodno na lovačkim veselicama u ovome domu

Razgovori i dogovori pred polazak u lov



Središnja svečanost u povodu obilježavanja Dana općine Od-žak, 4. veljače, bila je tradicionalna lovačka večer LD „Fazan“..

Hotel „Euro“ bio je ispunjen do posljednjeg mjesta, oko pet stotina uzvanika. Bili su tu i predstavnici vlasti sa županijske i općin-ske razine, iz susjednih općina, predstavnici lovačkih udruga iz okol-nih gradova… Bilo je gostiju iz svih krajeva Bosne i Hercegovine i inozemstva, bez obzira na zimske uvjete. Zanimanje je bilo daleko veće od hotelskih kapacitete, i mnogi nisu uspjeli rezervirati mjesto za stolom.

Večer je počela uz laganu glazbu, i uz uobičajene uvodne rije-či voditelja programa, Nerfida Džananovića. Predsjednik Društva, Dragan Guberac, pozdravio je goste i zaželio im ugodnu večer, a načelnik Općine, Luka Jurić, čestitao je građanima Odžaka Dan općine, ostalim je gostima zaželio ugodnu zabavu, a posebno je pozdravio one koji su na ovu lovačku svečanost stigli po zimskom nevremenu iz inozemstva i udaljenijih krajeva Bosne i Hercegovine.

RIO bend zagrijavao je goste do 22 sata, kad je na scenu stupila renomirana estradna umjetnica Amela Zuković, doslovce „zapalivši“

Lovačka večerLovačko društvo FAZAN, Odžak

hotel „Euro“. Plesni se podij brzo punio, „opustjevši“ samo u stanka-ma za uživanje u vrhunskoj lovačkoj večeri.

Ugodnu atmosferu upotpunili su članovi Kulturno-umjetničkog društva „Napredak“, predvođeni Barišom Kovačevićem, članom LD „Fazan“. Za svoj su nastup zaradili frenetičan pljesak nazočnih.

Točno u ponoć upriličena je lovačka tombola, sa šezdeset dobi-taka: tri lovačke puške, sedam dana na moru za dvije osobe, glaz-bena linija, radijator za kupaonicu, dvije lovačke vješalice, čiviluk, lo-vačka odjeća i oprema… Svi koji su kupili tombolu zapravo su dali prilog izgradnji lovno-uzgojnih i lovno-tehničkih objekata, jer će se novac od tombole namjenski koristiti za te svrhe.

Poslije tombole, s pjesmom i igrom nastavilo se do jutarnjih sati. Nisu se štedjeli ni grla ni ruke. Prošla je, tako, još jedna nezaboravna lovačka večer.

Nedžad Garić

Sredinom siječnja ove godine, Ranko Kovač, predsjednik LU „Cincar“, Ivan Jozić – Brkin, Ilija Mihaljević, Nurko Ključo i Pero Mihaljević obišli su, nedavno izgrađenu, zatvorenu čeku na

vuka na dijelu lovišta zvanog Kruzi (dio lovišta sekcije Livno).Čeka je izgrađena na povoljnoj lokaciji, na migracijskom putu

vuka, izolirana je i namještena kaučem, stolcem i stolom. U njoj je i grijanje, tako da se lovac može udobno smjestiti i ostati duže vrije-me. Za njezinu je izgradnju potrošeno 2000 KM.

Prilikom posjeta čeki, bilo je snijega, i mogli su se uočiti vučji tragovi oko nje. U njezinoj blizini je i „mečilište“, koje se redovito op-skrbljuje potrebnom količinom klaoničkog otpada.

Čeku, uglavnom, koriste lovci-gosti. Cijena odstrijeljenog vuka je 1000 KM, plus organizacija lova 100 KM.

Istoga dana predstavnici LU „Cincar“ obišli su i čeku u izgradnji na području sekcije Borova Glava, ispod Potočana. I ova će čeka slu-žiti isključivo za odstrel vuka, što i ne čudi s obzirom na brojnost vučje populacije u ovom lovištu. Po kazivanju lovaca, uočena su 3 čopora od po 6 vukova, koji čine velike štete na domaćim životinja-ma i na divljači, pogotovo srnećoj.

Više informacija možete pronaći na našoj web stranici: www.ld-cincar-livno.com.

Pere Mihaljević

Nove čeke za odstrel vukaLovačka udruga CINCAR, Livno

Užitak uz pjesmu Amele Zuković

Raspoloženje je bilo na zavidnoj razini

Žene rado dolaze na ovdašnje lovačke zabave



Radeći, za prošli broj Ho-opa, reportažu o LD „Ri-sovac“ iz Bosanskog Gra-

hova, najavili smo čitateljima više informacija o jednome izuzetnom, na ovim prostorima nezabilježenom odnosu prema umrlom kolegi lovcu i načinu odavanja počasti njegovu liku i djelu. Riječ je naime o spo-men-sobi Krstana Jovića-Kiće, koju je u svojoj obiteljskoj kući u Bosanskom Grahovu uredila njegova obitelj.

Podsjećamo čitatelje, Kićo je stradao nesretnim slučajem prije dvije godine, u tridesetoj godini života. Prirodu i lov za-volio je kao malo dijete, u svo-me rodnom Grahovu, i ta ga je ljubav „nosila“ sve do smrti. Kad je stekao uvjete za punoprav-no članstvo u lovačkom druš-

Mjesto je to gdje se prepoznaje užitak i ra-dost pokojnoga Kiće za boravka u vrletima grahovskih planina, gdje se prepoznaje lju-bav i poštovanje obitelji prema onome što je u svome kratkom lovačkom stažu ostvario ovaj prerano i nesretno preminuli član gra-hovskoga lovačkog društva

Lovačko društvo RISOVAC, Bosansko Grahovo

Kićina spomen-soba

tvu, grahovska polja i planine postale su njegov drugi dom. Njegove kolege kažu da je bio izuzetno vješt i uspješan lovac,

dobar čovjek, i da je biti s njim u lovu bio istinski doživljaj.

U relativno kratkome lovač-kom stažu, stekao je impozantan broj lovačkih trofeja. Zahvaljuju-ći obitelji, prije svega njegovu bratu Dmitru, trofeji su spašeni. Izloženi su oku javnosti i čuvat će Kićin lik od zaborava. U lijepo uređenom prostoru u prizemlju obiteljske kuće, uredno aranži-rani, postavljeni su Kićini lovački trofeji. Nema divljači, barem one koja stalno boravi u grahovsko-me lovištu ili je tu sezonski, koje trofeji ovdje nisu izloženi. Između ostaloga, tu se nalazi 46 prepara-ta razne pernate divljači (svaka ptica močvarica koja dolazi na Livanjsko polje, u predio Ždra-lovca, među ovim je trofejima),

22 preparata dlakave divljači, 19 trofeja srnjaka, 17 vučjih lubanja, 5 medvjeđih. Svi su trofeji lijepo obrađeni, pernate je radio pre-parator Tomo Vuzberg, a dlaka-ve Dragoljub Kozomara, pa kad uđe u ovu prostoriju, posjetitelj ima osjećaj da se nalazi u neko-me čudesnom svijetu iz bajke, među živim Božjim stvorenjima. Dodatnu draž ovoj izložbi daju Kićine fotografije iz lova, koje na posjetitelja ostavljaju i pomalo sentimentalan naboj. U susjed-noj prostoriji izloženo je Kićino lovačko oružje, pribor, lovačke odore i lovačka dokumentacija. Na vidnom je mjestu i lijepo uo-kvirena diploma o položenom lovačkom ispitu Lovačkog save-za Herceg Bosne, s nadnevkom 30. 12. 2006. godine.

Jedna stara izreka kaže: „U svakome radu leži užitak i vrelo radosti“. U ovoj spomen-sobi pre-poznaje se užitak i radost pokoj-noga Kiće u vrletima grahovskih planina, prepoznaje se ponos njegove obitelji u čuvanju uspo-mena na njega, a sve to ostavlja nezaboravan dojam na one koji se nađu na ovome mjestu.

Poštovani ljubitelji prirode i lova, ako vas put nanese kroz Grahovo, ne propustite posjetiti Kićinu spomen-sobu. Razgle-dajući je, čudesni svijet iz bajke postat će, barem za trenutak, dio vaše stvarnosti.

Vlado Bošnjak

U sobi je i Kićina slika s odstrijeljenim vukom

Trofeji odstrijeljene divljači

Trofeji pernate divljači



Prema odluci Upravnog od-bora, svake treće nedjelje u mjesecu siječnju bit će

organiziran tradicionalni lov na divlje svinje u Kruščici. Tako je trebalo biti i ove godine. No ne-posredno uoči Božića stigla je privremena zabrana lova. Stoga su Vitežani taj dan odlučili or-ganizirati prebrojavanje krupne divljači. Kako je utvrđena po-vremena prisutnost više vučjih čopora, pasa i mačaka lutalica u lovištu, kako još nisu dostav-ljeni uzorci divljih svinja iz ovog lovišta za projekt „Studija klasič-ne svinjske kuge u divljih svi-nja“, te kako LO „Kruščica“ Vitez nije izvršila obvezu dostavljanja uzorka lisice za postvakcinalni nadzor oralne vakcinacije lisica u BiH, bio je odobren redukcij-ski odstrjel svih predatora, pasa i mačaka lutalica te divlje svinje za laboratorijsko ispitivanje.

Jutarnje okupljanje lovaca bilo je na mjestu zvanom Pljac. Skupilo se ukupno 111 lovaca. Najbrojniji su, naravno, bili do-maćini, zatim gosti iz LD „Sokol“ Nova Bila, LD „Vlašić“ Travnik, LD „Tetrijeb“ Kreševo, LD „Zec“ Bu-sovača, LD „Zmajevac“ Zenica, LD „Zec“ Kaćuni, LD „Pavlovica“ Novi Travnik, LD „Srndać“ Kakanj, te tri gosta iz HLS-a, članovi LD „Šljuka“ Lekenik. Došlo bi i više lovaca, ali se dio njih odazvao na tradicionalni lov koji zajed-

Druženje za pamćenjenički organiziraju lovačke udru-ge iz Rame i Uskoplja. Snijeg koji je padao prethodne noći i ujutro, već u dolasku na zborno mjesto zadao je dosta nevolja.

Istinska želja i volja lovaca te terenska vozila omogućili su da se lovci i pogoniči ipak prebace do mjesta zvanog Lokva. Nakon što je Dragan Stojak, predsjed-nik Upravnog odbora LO „Vitez“, poželio dobrodošlicu svim lov-cima, objasnio svrhu okupljanja i zaželio uspjeh u akciji, daljnju organizaciju, plan i sve ostalo objasnili su Dragan Strukar i Ahmet Talić, glavni lovnici LO „Vitez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez. Prvi je poveo skupinu pogoniča, a drugi lovce na stajanke. Bilo je planirano da se rasporede od Lokve do područja zvanog Krompirište. Događa se da i naj-bolji poznavatelji terena napra-ve pogreške. Naime, pri samom razvođenju lovaca na stajanke, lovci su prerano razvedeni sa staze, te su obuhvatili dale-ko manju plohu od planirane. Kada su se lovci na stajankama gotovo spojili, donesena je od-luka da se dio njih vrati i poveća gustoća na stajankama. Ubrzo su se začuli i pogoniči. Nažalost, oni su išli iznad krajnjih lovaca

Lovačka organizacija VITEZ, Vitez

raspoređenih na stajankama. Sveukupno je viđeno 18 pri-mjeraka srneće divljači različi-tog dobnog uzrasta, jedan trag od divlje svinje, te brojni tragovi zeca, lisice i kune. Jedan lovac pokušao je pucati na psa luta-licu, ali ga nije uspio odstrijeliti. Nakon toga lovci su se polako počeli spuštati prema zborno-me mjestu.

Tu je organizirano druženje, za koje je bila odgovorna lovna jedinica Kuber, na čelu s pred-sjednikom Vladom Čalićem. Po porciju majstorski skuha-nog graha, djelo nekadašnjeg lovca Stipe Križanovića, većina se lovaca vraćala više puta. Na-kon toga dovršeno je i janjeće pečenje, a ovali su stalno stizali na improvizirane stolove. Niti vjetar, niti snježne padaline nisu omele lovce iz različitih lovač-kih udruga da uživaju u prekra-snom ambijentu, razmjenjujući mišljenja o lovstvu i dogodov-štinama, što iz lova, što iz svaki-dašnjeg života.

Važno je napomenuti da se nakratko pojavio i Federalni lov-ni inspektor. Pojavio se u pratnji predsjednika LD „Jelen“ i Jasmi-na Handžića, koji je izabran za predsjednika LD „Kruščica“ na Skupštini za koju se još uvijek

S gostima iz LD “Šljuka” Lekenik

Dobrodošlica Dragana Stojaka



Često smo svjedoci situa-cije da lov na divlju svi-nju, na radost svih, završi

uspješno. Čestitamo lovcu koji je odstrijelio, nazdravljamo jedni drugima i redovito se fotografi-ramo s trofejem i kolegama lov-cima. Ponekad na tim fotografi-jama ne bude ljudi, onih lovaca koji su sa psima išli u pogon. Oni su negdje sa strane, promrzli i is-crpljeni na dimu vatre griju ruke i noge, suše mokru odjeću i obu-ću. Pregaze kilometre po nepri-stupačnom terenu, nekad i kroz minska polja, uvijek sa strahom da ih na kraju puta, ne daj Bože, ne čeka neiskusan lovac, kako mi to volimo kazati „lak na obaraču“. Činjenica je da riskiraju mnogo više od kolega koji su na stajali-štu, popularnoj čeki. Ipak, uloga i doprinos pogoniča u lovu na divlje svinje sve se više minimi-ziraju, odnosno pridaje im se manje važnosti i zasluga nego što im uistinu pripada. Tako, u posljednje vrijeme, u pogon obično idu relativno mlađi lovci koji ne poznaju dovoljno teren,

Bistro oko starog fuljatora

staze kretanja gonjene divljači i njezine odlike. Starije i iskusnije kolege ovaj trend opravdava-ju time što su mlađi lovci fizički spremniji, a ne žele priznati da su se ipak možda malo ulijenili. Prednosti sekcije koja ima kvali-tetne i iskusne pogoniče u lovu su nemjerljive, a nerijetko se dogodi da baš oni budu ti koji odstrele.

Upravo se ovakva situacija dogodila Perici Martinoviću, vi-šegodišnjem pogoniču iz sekcije Pajić Polje. Stari fuljator, kako ga zovu prijatelji, početkom prosin-ca pošao je s kolegama iz sekcije u lov na divlju svinju. Zbog ve-likog snijega morali su pješačiti veći dio puta, odnosno svojim terencima nisu mogli doći do Šarentice, lovišta u kojem je pla-niran lov. „Kad smo izašli na Ša-renticu, lovci iz susjedne sekcije Duratbegović Dolac telefonski su nas obavijestili da je grupa divljih svinja ušla u naše lovište. Nadali smo se da su tu ‘legla’, jer u protivnom ne bismo imali vre-mena zatvoriti krug”, kazuje nam

Perica. Nakon što su sa sigurnošću utvrdili da divlje svinje nisu izašle, lovnik Jerko Šapina rasporedio je lovce na planirane čeke. Perica je sa svoja dva oštrodlaka istrijanera krenuo tragom u pogon. „Nedugo nakon što sam ih pustio, kerovi su se oglasili. Zbog velika snijega nisu se mogli brzo kretati, stoga sam polako pošao za njima. Neproho-dan teren otežavao je kretanje, međutim lovački mi je nagon govorio da idem dalje. U jednom trenutku primijetio sam da su kerovi našli divlje svinje i da ih ‘drže’ na mjestu. Šuljanjem sam se približio na tri-desetak metara, naciljao i opalio”, opisuje nam iskusni pogonič. Od grupe u kojoj je bilo 6 svinja, odstrijelio je mladog vepra od 80 kilo-grama. Nakon početnog veselja i ushićenosti, Pajičani su se suočili s problemom kako prebaciti lovinu do terenaca, koji su bili udaljeni 2-3 kilometra. Nije bilo druge, morali su vepra vući za sobom po mokru i tešku snijegu. U tome su se najviše istakli Ivan Topić-Inžinjer i njegov sin Marin. „Sunce ti poljubim, sreća je naša što Perica ne cilja dobro, jer da je pogodio najvećeg krmka naša bi muka bila još veća“, zezao se Inžinjer na račun svoga prijatelja. Toga dana slavilo se u Pajić Polju do dugo u noć. Trud, koji su lovci ove sekcije pokazali tijekom ljeta sijući njive i izgrađujući hranilice za divljač, konačno se isplatio.

Velimir Šekerija

Lovačko društvo USKOPLJE, Uskoplje-Gornji Vakuf

utvrđuje je li provedena suklad-no normativnim aktima. Inspek-tor je zaprijetio kaznom, ali se brzo povukao, imajući u vidu raspoloženje ljudi na zborno-me mjestu. Indikativno je da je inspektor došao na poziv (vjero-jatno ljudi iz njegove pratnje), a da se na velik broj naših pisanih obraćanja nije udostojao niti napisati neki akt, a kamoli se pojaviti na terenu. A što se tiče Jasmina Handžića, možda je čak na pomolu stvaranje novoga, četvrtog lovačkog društva na teritoriju općine Vitez?

Druženje je prošlo u najbo-ljem redu, izuzev vremenskih prilika (neprilika) – smrznuta podloga i led prekriven tankim slojem snijega, povremeno jak vjetar i snježne padaline. Plani-

na je opet pokazala svoje ćudi, jer su se vremenski uvjeti neko-liko puta dijametralno mijenjali, i to sve u jednome danu. Kako je bilo dosta lovaca gostiju koji su trebali preći dulji put kući u slo-ženim vremenskim uvjetima, te kako je sutrašnji dan bio radni, lovci su se polako opraštali i od-lazili. Najveće je bogatstvo ovo-ga događaja da su se ljudi lijepo družili, razmjenjivali iskustva, znanja, mišljenja, veselili se. U cijeloj aktivnosti nije zabilježen niti jedan izvanredni događaj i svi sudionici su se sigurno vra-tili svojim domovima. Viđen je i zadovoljavajući broj divljači. A više lovačke sreće i uspjeha bit će neki idući put.

Ivica DrmićRazvođenje lovaca

Iskustvo kao prednost



Prvi vuci viđeni su 29. siječ-nja, a viđeni su i u nekoli-ko navrata blizu grada, u

sred bijela dana. Ponovno su, iz jednoga kafića, viđeni kako oko podneva prelaze magi-stralnu cestu i idu prema juž-nome dijelu grada, a Perićani dojavljivahu kako vukovi gone srnu. Idućeg dana organizirana je hajka gdje se pretpostavlja-lo da će vuci biti, da se neće udaljavati. Sudjelovalo je oko trideset lovaca, koliko se mo-glo skupiti u kratkom vremenu. Bilo ih je iz sekcija: Lug, Ploča, Gračac, Uzdol a najviše iz sekci-je Prozor, s obzirom na to da je organizirana na njihovu terenu. Hajkači su bili Mato Anđelić, Đanan Mahmutbegović i Že-ljo Zadrić. Željo Zadrić odradio je glavni dio posla, pješačio šumom kilometar kroz snijeg visokim u prosjeku metar te pokrenuo vukove, koji su kre-nuli prema postavljenim čeka-ma. Lovac Ivan Rotim opalio je i vođa čopora je pao a jedan je, ranjen, pobjegao. Ranio ga je Vlado Barišić. Treći se odvo-Vrlo uspješna hajka na vukove

Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama

U posljednje vrijeme žitelji posuških sela Vira, Zavelima, Pod-bile i Zagorja muku muče s vukovima. Ove krvoločne zvijeri toliko su se namnožile i osilile, da nerijetko usred bijela dana

dolaze u blizinu naseljenih kuća prijeteći stoci, psima, a bogme ni ljudima nije baš ugodno slušati jeziva večernja zavijanja u blizini svojih sela.

Netom prije ovih posljednjih vremenskih neprilika, virska lo-vačka skupina „Wolf“ uspjela je, zahvaljujući svome spretnom lovcu Miroslavu Stipiću-Caru, odstrijeliti jednoga od četiri vuka iz čopora koji je taj dan krstario Zavelim-planinom. Nekoliko tjedana prije, Jo-sip Koštro, također član ove lovačke družine, odstrijelio je jednoga od pet vukova pred svojom kućom, koja se nalazi u selu Koštre, na istočnom dijelu polja u Viru.

Ne prođe gotovo ni jedan lovni dan a da netko od ovdašnjih lovaca ne spomene kako je vidio vuka ili, u najmanju ruku, čuo nji-hovo dozivanje (zavijanje). Tragovi u snijegu mogu se vidjeti na go-tovo svakom koraku.

Kako lovci gledaju na ovo, govori nam vođa ove grupe Petar Galić-Pepa: „Vukovi nam čine pravi kaos u lovištu. Uništavaju nam srneću divljač, koja se u posljednje vrijeme sve više pojavljuje, te zeca i pogotovo divlju svinju. Lovački psi također stradavaju u lovu. Istina, oni se u siječnju i veljači, dakle kad je stanje „vučarljivo“, i ne vode u lov jer je Zakonom o lovstvu tada zabranjen lov s goničima, ali oni lovci kojima su psi na lancu itekako strahuju od mogućih nasrtaja i šteta“.

Krstarenju lovištem i pojavljivanju vučjih čopora u blizini ljud-

skih nastambi usred bijela dana pogodovale su ekstremno loši vre-menski uvjeti u veljači, tj. snijeg i temperature i do -20 °C. Vukovima su zapriječeni prilazi mrciništima, odnosno deponijima mesarskog otpada na kojima su navikli uvijek pronaći siguran zalogaj. Ovakvih je deponija sve više, i ako se nešto drastično ne promijeni glede njihova saniranja, sve veću ćemo muku mučiti sa zvijerima, poseb-no s vukovima. Trebalo bi ozbiljno razmisliti o jednoj organiziranoj hajci na kraju lovne sezone, kako bi se divljač koliko-toliko zaštitila od vukova. Inače će nam lovišta za koju godinu biti potpuno pusta.

Dodajmo i to da je na kraju lovnoga dana užitak svojoj grupi upotpunio mladi lovac Ivan Košto odstrijelivši krupnog vepra, koji mu je ujedno bio i lovačko krštenje.

Mladen Bešlić

Lovačka udruga M. M. BIKAN, Vir

Wolfovi ulovili vuka

Lovačka grupa Wolf nakon uspješnog lova

Lovci su se brzo organizirali



jio od njih i naišao na čeku na kojoj je bio Igor Brizar, koji ga je odstrijelio. Ranjenoga vuka sutradan je dokrajčio Zoran Dolić. Po riječima lovnika, Zoran je prednjačio u organizaciji hajke i potjeri za ranjenim vukom. „Ove lovne sezone vukovi su zaklali petnae-stak pasa, među njima i nekoliko veoma vrijednih lovačkih. Ve-liku su štetu načinili i srnećoj divljači. Odstrijeljena su tri vuka, a pretpostavljamo da je stradao i četvrti. Nalazi se na nepristupačnu terenu, ali čim ovo nevrijeme prođe, potražit ćemo ga. Peti se vuk vratio čitav, neokrznut kuda su došli“, ispričao nam je lovnik Druš-tva Vlatko Drežnjak.

Mnogi su zadovoljni ovom akcijom: mještani jer su se vuci kre-tali kuda i djeca kada ujutro idu u školu, Vlada Brizar jer su mu prošle godine zaklali dobra lovačkog psa, a i Ivo Zane, predsjednik Društva, jer je akcija uspješno završena, pa je naglasio „ako bude potrebe or-ganizirat će se nove hajke“. A bit će, čini se, potrebno jer je odmah sutradan, na semaforima, u večernjim satima, lovac Jozo Ivančević, načelnik Općine, vidio novi čopor.

Stanko Ćurčić

Grupa lovaca lovne sekcije Gradina LD „Pavlovica“, 2. i 22. siječnja, organizirala je dva uspješna lova divljih svinja, prvi na lokalitetu Turalića posada, drugi na

Vilenici.U prvome lovu, nakon uobičajene procedure na zbor-

nome mjestu, lovci su pristigli na dogovorena mjesta, a Fra-njo Cvitanović i Ivica Mikulić-Bitlis, u pratnji trobojke Tiki Stanimira Videkanića i Bitlisova Mrkija, krenuli su u hajku. Tom su prigodom podigli devet svinja, od kojih jedna nije uspjela pobjeći. Stanimir ju je odstrijelio, a mogao je, kako reče, još jednu, ali mu nije dopuštala lovačka etika.

Na lokalitetu Vilenice, predsjednik sekcije Bučići, Dra-gan Jukić, sa svojom je grupom odstrijelio prase.

Zborno mjesto za drugi siječanjski lov svinja, onaj na Vilenici, bila je lovačka kuća sekcije Gradina. Lovnik je po-

Lisica i dvije divlje svinjeLovačko društvo PAVLOVICA, Novi Travnik

dijelio lovce u tri grupe, da bi tako lakše obišli šire područje Vilenice i po tragovima u snijegu ustanovili u kojem područje borave divlje svinje.

Trag divlje svinje uočen je u području Maloga Kika, te je lovnik sekcije lovce rasporedio na mjestima na kojima bi se divlja svinja, nakon što je haj-kač podigne, mogla izvući. Samo pet minuta bilo je dovoljno hajkaču da pokrene svinju, a domalo je lovac Krunoslav Cvitanović viknuo „Gotovo“, što je bio znak da je svinja odstrijeljena.

Radost zbog odstrela nastavljena je kod Krunoslavove kuće u Budušići-ma, gdje je Krunoslav primio brojne čestitke lovaca i mještana, a najdraža mu je, kako reče, stigla od sina Ivana, također člana LD „Pavlovica“.

Povjerenstvo za ocjenu trofeja sastalo se 25. siječnja i Krunoslavovu tro-feju „dalo“ 116 točaka, odnosno srebrnu medalju.

U sklopu nadzora oralne vakcinacije lisica u BiH, a postupajući sukladno zahtjevu Lovačkog saveza Herceg Bosne u pogledu odstrela lisica za uzorak, lovac LD „Pavlovica“ Tahir Lendo, 15. siječnja ove godine, na području Božića ravni odstrijelio je lisicu.

Tahir je iz stare lovačke obitelji, i ovom ga prigodom želimo javno pohvaliti jer je, uz brojne koji su bili zainteresirani za odstrel, baš on uspio. Dobio je i pohvale od Veterinarske stanice Novi Travnik i kontakt-osobe za preuzimanje lisice s Veterinarskog fakulteta u Sarajevu. Lovački savez Herceg Bosne novča-no ga je nagradio s 20 eura.

Anto Cvitanović

Igor Brizar, Vlado Barišić i Ivan Rotim

Lovci iz sekcije Gradina

Tahir Lendo Krunoslav Cvitanović



Nedavno sam razgovarao sa starim lovcem Stipom Miloložom, poznatijim

po nadimku Krko, koji mi je pri-čao o lovu dok je on bio aktivni lovac. Među papirima smo pro-našli lovačku iskaznicu, u njoj piše da je Krko lovac od 1967. godine. Uz iskaznicu je stajala i lovočuvarska legitimacija, koju mi je Krko s ponosom pokazao. Jedne su prilike, hvali se on, uhvatili skupinu od deset (krivo)lovaca, kaznili su ih zabranom lova od dvije godine, a organi-zatori su izbačeni iz udruge. Krko mi je ukazao i na neke razlike

Kako je to nekad biloLovačka udruga CINCAR, Livno

koje su me zanimale. Lovačka udruga „Cincar“ brojila je stoti-njak članova i svi su bili skupa, nije bilo sekcija, one su se uvele tek kasnije da bi se mogao što bolje čuvati prostrani teren. Na-ravno da je tada bilo lakše čuvati teren i da je bilo više divljači. Sad je tri puta više lovaca, a pokrivaju isti teren. Stipo se prisjeća lijepih vremena i zajedništva lovaca, i priča kako je lov bio dopušten samo nedjeljom, a da bi se na dočeku srndaća znalo „noćevat“ i po tjedan dana a vrijeme je brzo letjelo u dobru društvu i ljepota-ma prirode. I još jedan pokazatelj

zašto je prije bilo manje štetoči-na a više plemenite divljači je taj da je društvo plaćalo za lisičju kožu 50, a za vučju 100 maraka, što je bio jako dobar poticaj za lovce. Krko mi je pokazao i neko-liko slika na kojima se vide mladi lovci gdje ručno kose i spremaju hranu za zimu. Lovci nasmijani i

sretni, bez ikakvih modernih po-magala i tehnike, u zajedništvu.

Sve vrijeme dok sam razgo-varao s ovim počasnim članom LU „Cincar“, u očima sam mu vi-dio sjaj i da uživa u prisjećanju na neka stara, skoro zaboravlje-na vremena.

Pere Mihaljević

Dana 20. siječnja 2012., u Lovačkom domu u Odžaku i u suradnji s

LD „Fazan“, NVO „Posavina bez mina“ organizirala je edukaciju s ciljem upoznavanja nazočnih s

Oprez, mine u lovištu!Lovačko društvo FAZAN, Odžak

rizičnim površinama pod mina-ma na teritoriju općine Odžak. Edukaciji su bili nazočni pred-sjednici i lovnici sekcija, grupo-vođe, profesionalni lovočuvar i pomoćni lovočuvari. Tom je pri-

godom nazočnima podijeljen i informativni letak na kome se nalazi karta općine Odžak s ucrtanim rizičnim područjima.

Grupovođe lovnih grupa lovcima će uručiti prigodni informa-tivni letak, a kako oni na terenu organiziraju lov, svjesni su svoje od-govornosti ukoliko lovnu grupu uvedu u sumnjivu lovnu površinu. Svaki sudionik edukacije dobio je majicu i kalendar.

Na mine sumnjive površine u općini Odžak iznose 11,6 km2, a do sada je očišćeno oko 1,419 km2.

Površine pod minama morat će se predvidjeti u lovno-gospodar-skoj osnovi, s priloženim kartografskim prikazom navedenih površina, s opisom i jasnim upozorenjima. Minirane površine neće biti u sasta-vu lovišta, tek po razminiranju bit će uključene u lovnu površinu.

Edukativna predavanja NVO „Posavina bez mina“ obuhvatila su osnovne i srednje škole, sve mjesne zajednice na području opći-ne Odžak, lovačko i ribolovačko društvo, Društvo prijatelja prirode „Lipa“, tako da su se brojni građani upoznali s ovom opasnošću.

Nedžad Garić

Lovci-kosci u Jelovači

Predavanje je izazvalo veliki interes lovaca

Označena područja pod minama



U razdoblju od 7. do 8. pro-sinca 2011., Federalni in-spektor za lovstvo, dr. vet.

medicine Sulejman Hašimbe-gović, proveo je redoviti nadzor lovačkih udruga na području općine Vitez. Predmet nadzora bila je kontrola rada lovačkih organizacija. Od sedam točaka nalaza inspekcijskog nadzora u zapisniku djelomice se može reći da su, prema mom mišlje-nju, dvije točke nalaza negativ-ne: u prvoj negativnoj točki stoji „... – korisnik lovišta nije u roku od 6 mjeseci od dana preuzima-nja lovišta, vidno obilježio gra-nice lovišta u skladu sa važećim pravilnikom. Ovo iz razloga što nisu definisana lovišta.“ Iz citata se vidi da je inspektor sam dao i obrazloženje na primjedbu, odnosno nedostatak. Formal-no, Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ŽSB je ugovor o dodjeli lovišta na korištenje potpisalo 30. rujna 2011., što znači da do trenutka nadzora nije prošao famozni rok od 6 mjeseci. U drugoj, negativ-noj točki stoji „ – korisnik lovišta kome je dato lovište na gos-podarenje, koristi lovište sa još dva lovačka društva sa područja općine Vitez i to LD „Kruščica“ i LD „Jelen“ po Saglasnosti broj 03-26-213/11 od 03.10.2011. godine. Sporazum o načinu gospodarenja lovištem na po-dručju općine Vitez potpisala su lovačka društva LO „Vitez“ i LD „Kruščica“ dok lovačko društvo „Jelen“ nije predmet Sporazu-ma broj 01-3/09 od 22.10.2009. godine, koji je osnov za dobi-janje saglasnosti na privreme-ni godišnji plan gospodarenja lovištem.“ Iz priloženog se vidi kako je inspektor zaključio da je osnova za dobivanje suglasnosti potpisani sporazum, a ne kvali-tetan godišnji plan gospodare-nja lovištem za iduću lovnu go-dinu i kvalitetno gospodarenje, odnosno izvršenje godišnjeg plana gospodarenja za proteklu lovnu godinu.

Zanimljivo je napomenuti i da je, prema zapisniku, nadzor završen prije nego što je i zapo-čet. Na prvoj stranici stoji da je nadzor započet 8. 12. u 11 sati, a na posljednjoj stranici stoji da je nadzor završen 7. 12. u 13 sati.

Novo pokazivanje sile Federalne inspekcije

Već 14. prosinca 2011. Fe-deralni lovni inspektor donio je rješenje kojim se i LO „Vitez“ iz Viteza „... privremeno zabranju-je izvršenje lova na području Općine Vitez dok se ne odredi jedan korisnik lovišta.“

Rješenje je uručeno uz do-stavnicu 21. prosinca 2011., od kada teče rok od 8 dana za izjavu žalbe. Rješenje je ciljano dostavljeno u to vrijeme, jer se vjerojatno pretpostavljalo da su kod katolika u tijeku pripreme za proslavu Božića, te da na nje-ga nitko neće reagirati.

No, LO „Kruščica“ i LO „Vitez“ u zakonskom su roku dostavile žalbu Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, gdje su navele da su podatci, koji su navedeni u obrazloženju rješenja, rezultat površno povedenog inspekcij-skog nadzora od strane federal-nog lovnog inspektora, koji je vršen 7. i 8. prosinca 2011., što su dodatno i obrazložili:

U prvom stavku stoji „... fe-deralni lovni inspektor je utvr-dio da sva tri lovačka društva ravnopravno gospodare lovi-štem na području općine Vitez koje nije ustanovljeno na način propisan Zakonom o lovstvu.“ Federalnom lovnom inspektoru omogućen je uvid u dokumen-taciju svih lovačkih organizacija i društava, iz koje je mogao vi-djeti da je i ove godine mjero-davno županijsko ministarstvo zaključilo i potpisalo ugovor o privremenom davanju lovišta „Vitez“ na gospodarenje LO „Vi-tez“ Vitez i LO „Kruščica“ Vitez. Iz navedenog se može zaključiti da je tvrdnja federalnog lovnog inspektora neistinita, odnosno tendenciozna.

U drugom stavku stoji „... Na-vedena dva lovačka društva ne

prihvataju postojanje Lovačkog društva „Jelen“ iz Viteza ...“. Da je bolje izučio dokumentaciju koja mu je dostavljena na uvid, umjesto što je odlučio prihvatiti glasine dužnosnika LD „Jelen“ Vitez, vidio bi da su obje lovačke organizacije ostvarivale i usme-nu i pismenu korespondenciju s navedenim društvom.

U trećem stavku stoji „Sva tri lovačka društva imaju Sagla-snost na godišnje planove gos-podarenja lovištem za 2010/11 godinu, stim da u istim nije određeno koliko koje lovačko društvo može da odstrijeli, što može imati za posljedicu da se tri puta više odstrijeli divljači od dozvoljenog broja.“ Navedena tvrdnja napisana je bez dovolj-no proučavanja dokumentacije u provedenom nadzoru i hi-potetički. Bivši ministar, Semin Ždralović, u odlasku dao je su-glasnost na privremeni godišnji plan gospodarenja lovištem „Vitez“ „...lovačkim društvima „Vi-tez“ „Kruščica“ i „ Jelen“ iz Viteza“. Međutim, već u obrazloženju je naveo netočne podatke. Jedin-stveni, usuglašeni privremeni plan gospodarenja lovištem „Vitez“ za lovnu 2011./2012. go-dinu dostavile su LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez (suklad-no članku sporazuma od 22.10. 2009.), a LD „Jelen“ je vjerojatno dostavilo svoj plan. Budući da je nemoguće da dva odvojeno urađena plana budu identič-na, mjerodavno je ministarstvo trebalo precizno reći na čiji pri-vremeni plan daje suglasnost, što nije učinjeno. Indirektno se to da zaključiti, jer je ministar potpisao ugovor o privreme-nom davanju lovišta „Vitez“ s LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez. Stoga su LO „Kruščica“ Vi-tez i LO „Vitez“ od mjerodavnog

Lovačka organizacija VITEZ, Vitez ministra već zatražile reviziju iz-dane suglasnosti, osim ostalog i zbog toga što su planirane ak-tivnosti obvezujuće za korisnike lovišta. U tijeku je proučavanje dostavljenih materijala, a za-vršni sastanak o pitanju revizije suglasnosti bit će 20. 2. 2012. godine. Iz članka 6. Sporazuma o gospodarenju lovištem na području općine Vitez od 22. 10. 2009. vidi se da lovačke udruge imaju međusobnu suradnju i dogovor, između ostalog i o praćenju plana odstrela divljači. Evidencija o odstrelu vodi se na jednom mjestu. Od ovog odu-dara LD „Jelen“, koje krši Spo-razum o kriterijima za vršenje lova na području lovišta „Vitez“ za lovnu 2011./2012. godinu i aneks Sporazum o kriterijima za vršenje lova na području lovišta „Vitez“ za lovnu 2011./2012. go-dinu od 23. 9. 2011. godine, čiji su supotpisnici (pripadnici LD „Jelen“ trebali bi se prijavljivati za lov lovačkim udrugama koje gospodare lovištem „Vitez“, te bi se upisivali na njihove dozvole za lov, a tamo bi se trebali evi-dentirati i svi odstreli). Ovim bi se spriječilo svako prekoračenje dopuštenog odstrjela pojedine divljači. Žalosno je da lovni in-spektor ne zna niti za koju lovnu godinu je dobivena suglasnost, jer je lovna 2010./2011. godina već odavno iza nas.

U četvrtom stavku navede-no je „da se lovište daje samo jednom pravnom lici na kori-štenje“. LO „Kruščica“ Vitez i LO „Vitez“ Vitez nisu same sebi do-dijelile lovište na korištenje, već im je to dodijelio resorni mini-star. Federalno ministarstvo je zamoljeno da se poduzmu mjere iz njihove ovlasti spram odgovornih u Vladi Federacije i Vladi županije, koji za svoj nerad uredno dobivaju plaće, a koji se ni pet godina od usvajanja Zakona o lovstvu FBiH nisu od-makli niti korak ka definiranju lovišta i dodjeli lovišta na kori-štenje. Navedeno je da se samo kažnjavaju lovci koji se znatno žrtvuju za dobrobit lovstva.

U stavku pet citirana je samo jedna od točaka iz Pravilnika o uvjetima gospodarenja lovi-štem. Federalni lovni inspektor je ovu činjenicu iznio hipotetič-


okolnostima, još uvijek nije doni-jelo odgovarajuće rješenje) koji se dogodio 15. prosinca 2011., kad je rekao da će najvjerojatnije uslijediti zabrana lova na teritori-ju općine Vitez, te da će ona po-trajati dok na području općine ne bude djelovalo jedno lovačko društvo. Ovo se može smatrati i pokušajem političkih pritisaka u cilju konačnog ožitvorenja pro-jekta „jedna općina – jedno lo-vačko društvo“.

Također je zanimljivo da je upravo glavni Federalni lovni in-spektor, na sastanku održanom u Travniku u listopadu 2009., predložio model postizanja spo-razuma među lovačkim udru-gama, koji, uz ispunjenje svih ostalih uvjeta iz zakona, omo-gućuje dodjelu lovišta i davanje suglasnosti na godišnje planove gospodarenja. Na tom načelu je odobren lov na prostoru svih općina na prostoru Središnje Bo-sne u kojima postoje dvije ili više lovačkih udruga. Sada Federalni lovni inspektor zahtijeva da se za jednu općinu odredi jedan kori-snik. Znači li to da će privremena zabrana uskoro stići i svima osta-lima koji su suglasnost dobili na ovakav način?

Rješenje također ne govori ništa o tome tko će se brinuti o gospodarenju lovištem (po-

inspektor eksplicitno naveo. A što krivolovac, lovokradica ili dr-vosječa radi u dane lova? Prema Zakonu o lovstvu, lovni su dani nedjeljom i državnim prazni-kom. Ili su to možda kategorije ljudi koje federalni lovni inspek-tor ima namjeru štititi?

Zabranu lova pozitivno će dočekati samo krivolovci i lovo-kradice, kojima više nitko neće smetati. A oni niti prijavljuju odstrel, niti poštuju lovne dane, niti znaju što je to biološki mini-mum, jer oni pucaju na sve što ima bilo kakvu vrijednost.

Dokaz za naprijed nave-deno je i u činjenici da u ove dvije lovačke udruge nije bilo ozbiljnijih incidenata, niti naru-šavanja sigurnosti. Za razliku od LD „Jelen“, gdje se glavni lovnik sam ranio!

Sva bit problema leži u či-njenici da LD „Jelen“ Vitez, od dana osnutka do danas, nije do-bilo lovište ili dio lovišta „Vitez“ na korištenje.

Indikativan je bio i nastup Federalnog lovnog inspektora na lokalnom TV programu „Ja-smin“ (čiji se vlasnik već nekoli-ko mjeseci potpisuje kao pred-sjednik LD „Kruščica“, premda Ministarstvo pravosuđa i uprave ŽSB, niti pet mjeseci nakon odr-žavanja Skupštine pod čudnim

ki, jer u inspekcijski nadzor nije došao u lovni dan, kada bi se na licu mjesta mogao uvjeriti i upo-znati s cjelokupnim procesom izvršenja lova, koji, osim ostalog, uključuje i iznošenje sigurnosnih mjera od strana lovnika.

U šestom stavku, koji je na određeni način sublimat i za-ključak obrazloženja, ponovno su iznesene hipoteze i krivi za-ključci. Ni blizu ne može doći do smanjenja broja divljači ispod broja koji biološki ne daje jam-stvo opstanka bilo koje vrste divljači, jer se vode objedinjene evidencije o odstrelu, a i odstrel dopušten po suglasnosti na pri-vremeni godišnji plan gospoda-renja lovištem znatno je manji od planiranog. U prilog ovome je i činjenica o porastu broja većine vrsta divljači koje žive na području lovišta „Vitez“. Porast broja prati i poboljšana trofejna vrijednost divljači, što znači da se lovištem pravilno gospodari. Niti sigurnost ljudi koji se nalaze u lovištu nije upitna, jer se lovci-ma u pripremi skreće pozornost na ljude koji bi se mogli zateći u lovištu, kao npr. lugari, skupljači gljiva, skupljači šumskih plodo-va, pastiri, planinari, šetači, turi-sti, djeca, posjetitelji groblja, itd.

Osim možda krivolovaca, lovokradica i drvosječa, koje je

najprije iznošenje hrane za div-ljač, zaštita divljači, smanjenje broja predatora, pasa i mačaka lutalica, te plaćanje šteta koje bi eventualno počinila divljač). Da apsurd bude veći, zabranu lova potpisao je dr. vet. medicine, i to u jeku dvije akcije koje ima-ju međunarodni značaj: studija klasične svinjske kuge u Bosni i Hercegovini, te oralna vakcina-cija lisica u BiH, koje su još uvi-jek u fazi prikupljanja uzoraka. Isključivanjem jednog područja zasigurno se ne bi dobila pot-puna slika o zdravstvenom sta-nju divljači i uspjehu akcije pro-vedene na području BiH.

Uz žalbu su dostavljeni i do-kumenti koji potkrjepljuju žalbe-ne navode i dokazuju paušalno proveden inspekcijski nadzor i „ad hoc“ donesenu privreme-nu zabranu vršenja lova. Stoga se od drugostupanjskog tijela, tj. Federalnog ministarstva po-ljoprivrede, vodoprivrede i šu-marstva, očekuje da ukine do-neseno rješenje, pruži lovačkim udrugama adekvatnu pomoć u borbi protiv krivolova i suzbija-nja krivolova, te postupi prema odgovornima na svim razina-ma sukladno Zakonu o lovstvu i podzakonskim propisima.

Ivica Drmić

Kako je u Posavini i na području LU „Sava“ završen lov fazana i zeca, na redu su akcije na štetočine, osobito na lisice.

Šestoga siječnja, akciju su upriličile sekcije Donja Mahala i Kopanice. Tom prigodom, lisicu je odstrijelio Ivo Župarić, lovac sek-cije Kopanice i od 1998. počasni član LU „Sava“. U razgovoru, Ivo je iskazao posebno zadovoljstvo ovim odstrelom, ponajviše zato što su u trenutku pogotka s njim bili njegovi sinovi i nekolicina mlađih lova-ca, koji su se mogli uvjeriti da ga oko i ruka još dobro služe. Noge ga pomalo izdaju, ne može baš svuda i dugo po lovištu, ali lovački staž od 1977. i stečeno iskustvo umnogome mu olakšavaju nositi se i s daleko mlađima od sebe.

Istoga dana, lisicu je odstrijelio i Mirko Filipović, član sekcije Do-nja Mahala.

Obje lisice preuzeo je lovočuvar i poslao ih u Sarajevo, u dija-gnostički laboratorij, radi utvrđivanja eventualne bjesnoće, odno-sno učinaka oralne vakcinacije lisice u BiH.

Po lisica Ivi i Mirku, čagalj Dragi

U posljednje vrijeme, u lovištu LU „Sava“ povećao se broj čaglje-va, koji najvjerojatnije stižu s područja Hrvatske. Najviše se kreću rubnim dijelovima lovišta, uz rijeku Savu te po selima Kopanice i Vidovice. Jedan je primjerak čaglja, u sekciji Donja Mahala, u lovištu Basutska, odstrijelio Drago Prgić, predsjednik Upravnog odbora.

Adam Dabić

Lovačka udruga SAVA, Orašje

Ivo Župarić s kolegama i ulovom



HE MOSTARSKO BLATO

Bez obzira na probleme u lovstvu na području Brčko Distrikta BiH, rezultat čega je zabrana lova, članovi ovoga društva ne prestaju s ostvarenjem svojih planskih zadataka.

Kako su vremenske prilike omogućile radove u lovištu, ovih su dana organizirane i provedene dvije bitne planske zadaće. U lovištu zvanom Jakovice, u sekciji Dubrave, organizirano je prosijecanje i proširenje lovačkih staza i prosjeka. Tom je prilikom, uz pomoć me-hanizacije, očišćeno oko tri kilometra šumske staze. Također je izvr-šeno zimsko oranje i priprema za proljetnu sjetvu kukuruza, koji se već nekoliko godina sije na površini od oko jednog hektara i koji će poslužiti za prihranu divljači u zimskim uvjetima.

Ove i slične aktivnosti dokaz su vlastima u Distriktu da, osim njihove nebrige za lovstvo, postoji i druga strana – lovci koji bez obzira na odnos vlasti prema njima kontinuirano rade i doprinose očuvanju divljači, održavanju lovišta i stvaranju uvjeta za normalno funkcioniranje u uvjetima i vemenu na koje, nadamo se, nećemo morati još dugo čekati.

Niko Ždravac

Priprema za novo doba

Lovačko društvo SOKOL, Brčko Distrikt BiH Lovačko društvo VEPAR, Prozor-Rama

Dobranamjera

Nikola i Dražen Pavlović oteli su srndaća od pasa lutali-ca. Doslovce oteli jer je srndać podlegao ranama nakon dva dana. Nije mu pomoglo što ga je veterinar Semir Plecić pre-gledao i dao mu terapiju, niti što ge je Marko Ćališ odnio u svoju štalu i pokušao sve što je mogao da bi ga osposobio za povratak u prirodu.

Stanko Ćurčić

Lova nema, ali valja popravljati, orati...



UZGOJ DIVLJAČI

U nekoliko smo navrata pisali o uzgoju divljači u ograđenom prostoru s akcentom na jelena lopatara. Dali smo opći prikaz uzgoja i podatke o tome u drugim zemljama. Također smo

izložili i jedan model izbora staništa za uzgoj jelena lopatara u ogra-đenom prostoru.

Cilj svih navedenih priloga bio je potaći lovce udružene u lovač-kim udrugama da razmišljaju o gaterskom uzgoju divljači.

Ovaj put idemo malo dalje. Prikazat ćemo investicijsku i financij-sku sliku osnivanja i rada jednoga uzgojnog objekta veličine do 100 ha za intenzivan uzgoj jelena lopatara s ciljem proizvodnje i prodaje mesa divljači.

Zašto do 100 ha? Zakon o lovstvu u članku 34. lovišta klasificira ovako:• Otvoreno lovište najmanje površine 1000 ha za nisku i 3000 ha

za visoku divljač • Ograđeno lovište površine 600 ha na više• Uzgajalište divljači površine veće od 100 ha, a manje od 2000 ha.U članku 2. Zakona o lovstvu spominje se zvjerinjak kao povr-

šina zemljišta do 100 ha ograđena ogradom koju divljač ne može napustiti.

Stručna podloga za bonitiranje i utvrđivanje lovnoproduktivnih površina u lovištima Federacije BiH u točki 4.2. definira brojnost div-ljači u matičnom fondu na 100 ha površine za jelena lopatara od 10 do 35 grla, ovisno od stanišnih prilika.

Ovo se odnosi na ograđena lovišta i uzgajališta divljači. Kako zvjerinjak ne pripada ni kategoriji ograđenih lovišta, a niti uzgaja-lišta divljači, to gustoća populacije u matičnom fondu može biti i veća.

Dakako, veća populacija u ograđenim lovištima zahtijeva do-punsku hranidbu kako divljač ne bi iscrpila i uništila prirodni dio hrane i devastirala sredinu.

Simulirali smo investiciju u jedan zvjerinjak od 100 ha površi-

ne za intenzivan uzgoj jelena lopatara s ciljem proizvodnje mesa divljači.

Osim investicijskog aspekta, simulirani su prihodi te troškovi funkcioniranja ovoga objekta.

KONCEPCIJA PROJEKTAZvjerinjak veličine 90 – 100 ha. Konačni matični fond divljači: 60

ženskih grla, 6 muških grla. Godišnje izlučivanje 48 grla. Godišnja produkcija mesa za tržište 1600 kg. Objektivna mogućnost poveća-nja kapaciteta bez povećanja površine je do 150 grla jelenske divlja-či, iz čega rezultira i povećan prihod.

Redoslijed postupaka za osnivanje zvjerinjaka:1. Izbor lokacije za zvjerinjak2. Izradba projektne dokumentacije3. Poduzimanje radnji za iznalaženje novca (apliciranje na natje-

čaje, kreditni zahtjevi i sl.)4. Podizanje ograde5. Podizanje ostalih objekata6. Obuka osoba za rad u zvjerinjaku7. Nabava žive divljači – inicijalno stado (14 ženki i 2 mužjaka)8. Istraživanje tržišta (plasman lova, mesa i ostalih proizvoda)9. Puštanje zvjerinjaka u rad.

INVESTICIJE• Izradba projektne dokumentacije• Podizanje ograde• Izgradnja hranilišta, 3 komada• Izgradnja pojilišta, 3 komada• Izgradnja čeka – promatračnica, 3 komada• Izgradnja spremišta za hranu i prostora za čuvara• Obuka stručnog kadra• Nabavka inicijalnog stada – 14 košuta i 2 jelenaUkupne investicije iznose oko 52.000 KM, međutim društvo bi

moglo uštedjeti na ovoj investiciji uključivanjem vlastitog članstva

UZGOJ LOPATARA U MALOM GATERU

Od sve krupne divljači, najbolji za uzgoj u ograđenom prostoru je – jelen lopatar

Vjekoslav Kostijal


UZGOJ DIVLJAČI

u radove (što se i očekuje), te umjesto izgradnje čvrstog objekta za spremište za hranu i prostora za čuvara, upotrijebiti rabljeni kontej-ner. Te bi uštede smanjile investiciju barem za 20-30 posto.

GODIŠNJI TROŠKOVI (pri punom kapacitetu zvjerinjaka)• Troškovi nabavke hrane za zimsku prihranu• Troškovi osoblja • Troškovi veterinarskih usluga• Troškovi klaoničkih usluga• Troškovi zakupa zemljišta• Troškovi ostalih uslugaUz uvjet da lovačko društvo putem svog članstva proizvede dio

hrane za zimsku prihranu, sveukupni godišnji troškovi iznose oko 26.000 KM.

PROSJEČAN GODIŠNJI PRIHOD (uz puni kapacitet zvjerinjaka)• Prihod od mesa divljači• Prihod od trofeja• Prihod od odbačenih rogova• Prihod od prodaje koža• Prihod od usluge pratitelja• Prihod od odstrelne pristojbe• Ostali prihodiOvi se prihodi objektivno procjenjuju na iznos od 38.000 KM.

ISPLATIVOST PROJEKTAUkupna bilanca prihoda umanjena za rashode je pozitivna i

iznosi oko 12.000 KM.Uz normalan razvoj populacije, od inicijalnog stada do punog

kapaciteta moguće je doći za 4-5 godina. Postizanje punog kapaci-teta moguće je ubrzati povećanim investiranjem u inicijalno stado, što za sobom povlači veće ulaganje.

U prilog isplativosti osnivanja zvjerinjaka, navodimo sažetak prikaza disertacije Alena Juraneca obranjene na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2011. godine:

Dosadašnje nekontrolirano iskorištavanje prirodnih resursa ima za posljedicu sveukupnu devastaciju čovjekova okoliša. U posljednje vrijeme sve intenzivnija briga i skrb čovjeka prema svemu što ga okru-žuje donosi nove načine upravljanja i korištenja te okoline. Farmski uzgoj jelena lopatara u procesu pomirenja koristivosti prirode i za-štite prirode može imati značajnu ulogu. U okviru malih farmi, na površinama veličine par hektara, može se uzgojem jelena lopatara osigurati izvor prihoda za jednu obitelj. U kratkom vremenu, uz mala ulaganja i pravilno, ali stručno provođenje uzgoja, može se ostvariti financijska dobit i postići ekološki prihvatljiva proizvodnja. To se po-sebno odnosi na proizvodnju divljačine. Poznato je da divljačina da-leko više zadovoljava energetske potrebe čovjekova organizma, nego meso bilo koje domaće životinje, a pogotovo meso genetski modifici-ranih organizama.

Također navodimo sažetak iz diplomskog rada Jelene Pavlović obranjenog na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku 2011. godine:

Od sve krupne divljači jelen lopatar je najbolji za uzgoj u ograđe-nim uzgajalištima. Radi uzgoja je i dopremljen i kod nas, no unatoč njegovoj domovini istočnom Sredozemlju jako dobro podnosi našu klimu, te se prilagodio načinu uzgoja. Uzgajalište „Kunjevci“ namije-njeno je uzgoju zdrave, otporne i normalno razvijene krupne i sitne divljači. Želi se uzgojiti divljač srednje do visoke trofejne vrijednosti. Unos jelena lopatara obavlja se u svrhu obnove fonda i osvježenja genetske strukture. Uzgajalište bi trebalo biti centar za hvatanje i napućivanje ostalih lovišta, te će imati i značajne prihode od lovnog turizma, te plasmana mesa divljači na tržište. Uprava šuma Vinkovci, očekuje od uzgajališta divljači izvjesne prihode, što znači da će lovna djelatnost biti organizirana na bazi lovno-ekonomske opravdanosti. Time bi plemenite vrste divljači uzgajane u uzgajalištu „Kunjevci“ kao

dio faune bile sačuvane u optimalnom ambijentu, s visokom kvali-tetom rasplodnih grla i što prirodnije uklopljena u postojeću životnu zajednicu.

Naš poznati lovni stručnjak, prof. dr. Avdo Sofrađija, navodi:Kad je u pitanju okruženje u proizvodnji i uzgoju lopatara, najda-

lje se otišlo u Hrvatskoj. Lopatar se tamo uzgaja na više otoka (Cresu, Hvaru, Mljetu, Malom Lošinju… Brionima), u Čavlima kod Rijeke, u Čabru, u Kotar šumi kod Petrinje, u Hrvatskoj Dubici, Kunjevcima kod Vinkovaca, Lovištu Mačkovac kod Đakova, Ubašu kod Labina, Gareš-njici kod Popovače, Kopačkom Ritu, Križevcima, Ogulinu, Slatini… Nedelišću kod Varaždina… Ipak najznačajnije uzgajalište izgleda da je državno lovište “Gradina – Krnjača” u Garešnjici koja samo u ogra-đenim dijelovima lovišta danas ima preko 800 grla lopatara. Visoku trofejnu vrijednost divljači ovog uzgajališta ilustruje podatak da je samo u prošloj godini npr. od 50 odstrijeljenih jelena njih 40 bilo “u medalji”. Da je uzgoj lopatara u Hrvatskoj uistinu postao biznis pri-mjer je novo ustanovljenog uzgajališta poljoprivredne zadruge “Orlo-vača” na planini Kozjak. Naime tamo je sa Briona kupljeno 170 lopa-tara (160 košuta i 10 jelena). No više od toga izgleda da je sa Briona prenešeno znanje i iskustvo o uzgoju ove divljači. Kako piše “Dobra kob” ovaj projekat je pomogla američka agencija CRS a cilj je da se u naredne 3-4 godine od ovog krda proizvede 400 jelena. Kako se tamo kaže pored velikog ekonomskog interesa krajnji cilj ovog projekta je puštanje ove divljači u slobodno lovište i dobijanje genetski kvalitet-nog dinarskog jelena lopatara.

Unazad 3-4 godine u Hrvatskoj je zapažena pojava osnivanja malih privatnih farmi za uzgoj jelena lopatara u Gorskom kotaru, Hrvatskom zagorju i Podravini te Slavoniji, a

braniteljske udruge uz poticaje države osnivaju farme. Jedan broj većih privatnih poduzetnika također je u posjedu uzgajališta jelena lopatara s ciljem proizvodnje mesa i žive divljači.

Ova pojava nedvosmisleno govori o profitabilnosti ovakvih poduhvata. Uskoro će doći do osnivanja udruženja s ciljem za-jedničkog nastupa na tržištu, a država će poticati takav razvoj u funkciji turizma i smanjenja uvoza, a sredstva je moguće osigurati i kroz fondove Europske unije, koja stimulira ovakve projekte jer su, osim u funkciji proizvodnje i smanjenja uvoza, i u funkciji za-pošljavanja.


Jarebica kamenjarka, „biser“ na kršu hercegovačkih lo-višta, već nekoliko godina,

umjesto vedroga, razdraganoga i zvonkoga pjeva „ćarići – ćipiri“, kao da odašilje očajnički vapaj za spas svoje vrste. Nažalost, nitko ga ne čuje. Ne čuju ga ni oni koji bi trebali, a prije svega mi lovci i mjerodavne institucije koje se, barem bi tako trebalo biti, brinu za očuvanje biljnoga i životinjskoga svijeta na ovim prostorima.

Sve tamo do devedesetih godina prošloga stoljeća svaka naša ljut, kamenjar, obala, pri-stranjak, vrtača imala je svoje jato ove ptice. Kad se krene lovištem od Mostara preko Galca, Gornjega Pologa, Bila, Resnica, Gostuše, Grozdaca, Ladine, Dabila, Rakitna, Ra-dovnja, obronaka Zavelima

Je li joj vrijeme za “Crvenu listu”?i dalje prema Dalmaciji, bilo je mnogo ove divljači. Brojna jata kamenjarke nastanjivala su čapljinsko, čitlučko, ljubuško i grudsko lovište.

A kakvo je stanje danas? Ukratko, ako se u zaštiti ja-

rebice kamenjarke nešto žur-no ne poduzme, za nekoliko godina moći ćemo je vidjeti samo kao preparat po lovačkim kućama i na starim fotografi-jama. Napominjemo, ovo nije problem samo hercegovačkih lovišta nego i susjednih u Dal-maciji, gdje također obitava ova divljač. No dok tamo poduzi-maju određene korake u zaštiti ove divljači, kod nas osim de-klarativnog stava ništa više nije učinjeno. U nekim našim lovač-kim društvima (Čapljina, Čitluk, Ljubuški) jarebica se nikako ne lovi jer je nema, međutim pro-

blem je u tome što se ništa ne čini da se ona ponovo vrati u dijelove tih lovišta. Lovostajem su zaštitili jarebicu lovci Posušja, Vira, Rakitna, i Kočerina. U Gru-dama su odredili dva izlaska, a u mostarskome lovištu lov na jarebicu otvoren je tijekom ci-jele sezone. Lovci „Mosora“ iz Širokog Brijega već nekoliko go-dina lovostajem nastoje zaštititi jarebicu. Posebice to čine lovne jedinice Varda i Orovnik, gdje jarebice još ponegdje ima, a u lovnim jedinicama Blato i Desna obala kamenjarke i nema.

Na temelju ovih podataka može se zaključiti da jarebice kamenjarke stvarno nema i da je lovci pokušavaju zaštititi, ba-rem svojim odlukama i zaključ-cima. No stvarnost je posve drugačija. Neodgovorni i nesa-vjesni „lovci“ s psima ptičarima

svakoga lovnoga dana pretra-žuju revire gdje još ima koje jato jarebice i bez obzira na zabranu njezina lova, na nju se puca. A tek tamo gdje je lov dopušten dvadesetak puta tijekom sezo-ne!?! Možda je ova godina bila jedna od posljednjih za dosta „lovaca“ koji su uspjeli odstrije-liti ovu divljač.

Ima li izlaza ili barem kvali-tetnog pokušaja da se ovaj pro-blem riješi? U ovakvu zakono-davnom okruženju i u situaciji kad vlast ne vodi nikakva raču-na o lovištima, teško. Pozivamo, ipak, resorne ministre u Zapad-nohercegovačkoj i Hercego-vačko-neretvanskoj županiji te federalnog ministra, da shodno članku 18. Zakona o lovstvu FBiH zabrane lov jarebice kame-njarke na određeno razdoblje. Istodobno, na istim ovim razi-nama, stručno i timski, zajedno s korisnicima lovišta, treba izra-diti projekt njezine revitalizacije. Možda još nije kasno.

Vlado Bošnjak

JAREBICA KAMENJARKA

UGROŽENE VRSTE


Loša zakonska rješenja, nedosljednost u radu inspektora, ma-njak kadra, sveopća pojava zataškavanja kaznenih prijava i niz drugih razloga uvjetovali su veoma loše stanje u oblasti lov-

stva u Bosni i Hercegovini, odnosno njezinim entitetima. Ovakvo stanje za rezultat ima svakidašnji gubitak bioraznolikosti, ekonom-sko osiromašenje i niz drugih negativnih posljedica.

Prezentirani podatci analize stanja krivolova na ptice u Euro-pi, koje su iznijeli stručnjaci BirdLife Internationala na Europskoj konferenciji o ilegalnom ubijanju ptica u Larnaki održanoj u srp-nju 2011. godine, ukazuju na poražavajuću činjenicu da je Bosna i Hercegovina među tri zemlje s najlošijim rejtingom u Europi. Tome zasigurno doprinose i snimke koje inozemne televizijske postaje zabilježe pri posjetu našim prirodnim draguljima. Posljed-nja u nizu je snimka TV ARD Europamagazin u studenom 2011. nakon katastrofalnog požara s Hutova blata, koja svjedoči o ma-sovnom ubijanju ptica u području koje bi trebalo biti zaštićeno od bilo kakvog lova jer je riječ o Parku prirode.

Zbog toga Ornitološko društvo „Naše ptice“ putem svojih čla-nova već nekoliko godina prikuplja podatke istodobno ukazujući na navedene probleme u javnosti putem saopćenja, videoklipova i znanstveno-stručnih prezentacija u različitim stručnim časopisi-ma. O pojedinačnim slučajevima krivolova u više su navrata pu-tem dopisa obavještavana mjerodavna ministarstva i institucije, ali uglavnom se završavalo na pismenim potvrdama informacija i bez konkretne akcije čemu je pravdanje bilo nedostatak međuresorne suradnje, manjak inspektora i dr. Posljednji u nizu pokušaja Orni-tološkog društva „Naše ptice“ da pokrene stvari s „mrtve točke“ je pokretanje kampanje STOP KRIVOLOVU kojom se nastoji ukaza-ti na uzroke i posljedice pojave krivolova u Bosni i Hercegovini. Ovim putem donosimo izvode iz informativnog letka tiskanog u povodu toga problema.

Što je to krivolov?Termin krivolov kao takav ne spominje se u entitetskim zakoni-

ma (Zakon o lovstvu FBiH i Zakon o lovstvu RS), koji uređuju oblast lovstva u Bosni i Hercegovini. Točnije, spomenuti zakoni definiraju postupke koji nisu dopušteni prilikom lova, tj. bespravan lov. Na temelju toga možemo reći da je krivolov kazneno djelo koje po-drazumijeva ubijanje, ranjavanje i hvatanje zaštićenih vrsta, lov na zaštićenim područjima, lov u vrijeme lovostaja i korištenje nedo-puštenih sredstava i metoda prilikom lova. Slično kazneno djelo, koje također nije precizno definirano zakonom, je lovokrađa. Lo-vokrađa se može smatrati i kao krivolov u užem smislu riječi. Lovo-krađa je kazneno djelo koje podrazumijeva neovlašteno ubijanje, ranjavanje, hvatanje i iznošenje divljači izvan područja kojim gos-podari imenovani upravitelj. Krivolov je mnogo češće djelo nego lovokrađa, zbog toga što ne postoji odgovarajući sustav monito-ringa na područjima izvan lovačkih gospodarstava. Iz tog se razlo-ga vrlo često djela krivolova ne prijavljuju i ostaju neprocesuirana.

Kako se kažnjava krivolov?Zakonima o lovstvu Federacije BiH i Republike Srpske propi-

sane su novčane kazne u iznosu od 500 KM do 20.000 KM. Osim toga, postoji mogućnost oduzimanja sredstava kojima je počinjen prekršaj ili koje je namijenjeno izvršenju prekršaja. Propisana je i mjera oduzimanja i zabrane nošenja oružja u trajanju od 2 do 5

KAMPANJA “STOP KRIVOLOVU”

Pomognimo spriječiti krivolov

godina. Također, zakonom je predviđena i mogućnost odu-zimanja imovinske koristi pri-bavljene izvršenjem prekršaja.

Komu prijaviti krivolov?Za provedbu zakona o

lovstvu zaduženo je Federal-no ministarstvo poljoprivre-de, vodoprivrede i šumarstva i Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Re-publike Srpske. Prema entitet-skim zakonima o lovstvu, za kontrolu u lovištima zadužena je lovočuvarska služba. U Fe-deraciji BiH, na osnovi Zakona o lovstvu i Zakona o šumama, postoji jasno definirana uloga federalnog lovnog inspektora, federalnog graničnog lovnog inspektora i županijskih lovnih inspektora. U Republici Srp-skoj zahtjev za podnošenje sudskog postupka u slučaju bespravnog lova u lovištu pod-nosi korisnik lovišta na temelju prijave lovočuvara.

U praksi, ukoliko se dogodi slučaj krivolova unutar lovišta, najbolje je prijaviti ga lovoču-varu, koji je ovlašten za daljnje pokretanje procedure, ili u lo-

vačko udrugu koja gospodari danim lovištem. Ukoliko je za-bilježen slučaj krivolova izvan lo-višta, preporučujemo prijaviti ga najbližoj policijskoj postaji, koja je zadužena obavijestiti mjero-davnu inspekciju, čiji je zadatak izaći na teren i utvrditi činjenice.

Zašto spriječiti krivolov?Sprječavanje krivolova, kao

i lovokrađe, ima nekoliko bitnih aspekata.

Prije svega sprječavanjem krivolova sprječava se gubitak biodiverziteta. To je veoma zna-čajno kad su u pitanju rijetke i zaštićene vrste. U tom pogle-du posebnu je pozornost po-trebno posvetiti pticama (npr. grabljivice, sove, kormorani) i krupnim sisavcima (npr. med-vjed, ris), koji su najčešće meta krivolovaca.

Krivolov ima izrazito nega-tivan ekonomski efekt. Svako ubijanje rijetkih i ugroženih vrsta je kazneno djelo za koje je određena novčana kazna. Također, krivolov je osnova šverca pticama kojima se op-skrbljuju restorani kod nas i u inozemstvu. Također, krivolov je povezan i s nelegalnim pri-kupljanjem primjeraka rijetkih i ugroženih vrsta za različite ko-lekcionare. Nesprječavanjem ovih kaznenih radnji, država Bosna i Hercegovina i njezine konstitutivne jedinice (entiteti, županije i općine) gube velike iznose novca kojima bi mogli ojačati proračune i poboljšati učinkovitost i rad određenih službi (npr. inspekcije, rendžer-ske službe, granična služba) kao i vladinih i nevladinih orga-nizacija.

Krivolov ima i svoje sigurno-sne aspekte. Često se krivolovci kreću i u blizini mjesta gdje se kreću drugi ljudi (vinogradi, voćnjaci, područja u okolici šumskih staza i putova i sl.) ne obazirući se na opasnost od ranjavanja slučajnih prolaznika ili stradanja od zamki koje po-stavljaju u vodi ili na putu. Zbog toga je potrebno spriječiti bilo kakvo korištenje lovačkih sred-stava u blizini mjesta na kojima ima aktivnog kretanja ljudi, te prijaviti ukoliko se uoče slučaje-vi korištenja oružja na ovakvim mjestima.

Mr. sci. Dražen Kotrošan

ZAŠTITA DIVLJAČI


LOVAČKO ORUŽJE

Mnogi naši lovci vjerojat-no ne znaju što je „šte-her“ ili po naški rečeno

„ubrzica“. Oni koji posjeduju karabinsko naoružanje europ-skoga proizvođača susretali su se sa šteherom, vjerojatno su ga i koristili, te oni najbolje zna-ju o kakvoj je spravi, odnosno mehanizmu riječ. Onima pak kojima je ovo prvo saznanje o ovome uređaju, pokušat ćemo što jednostavnije opisati i pri-bližiti osnovne mane i predno-sti štehera, odnosno ubrzice. Većina lovačkih karabina koji se proizvode na europskom kontinentu ima mehanizam za okidanje kombiniran s tzv. šte-herom (ovaj tehnički izraz kod nas je bukvalno preveden kao ubrzica, i kao takav se udoma-ćio). Riječ je o uređaju koji je na-mijenjen za pucanje na mirne ciljeve, što podrazumijeva da lovac ima vremena za ciljanje i punu koncentraciju.

Šteher ili ubrzicaUz izuzetno pozorno rukovanje i opreznost, šteher je u lovu čekanjem korisna stvarčica. No u biti je riječ o „opasnom“ uređaju, čije prednosti ne mogu nadjačati brojne mane, oličene prije svega u uvijek mogućoj opasno-sti od nekontroliranog opaljivanja i nesreće

Mladen Bešlić

Na karabinima je šteher naj-češće prepoznatljiv kao dodat-ni obarač, drugi po redu. Neki se lovci pitaju, zašto dva oba-rača na karabinu. Dva obarača na karabinu, zapravo, nisu dva

obarača. Samo je jedan od njih stvarno obarač, i to onaj prednji. Stražnji služi kao ubrzica, odno-sno šteher. Njegovim povlače-njem unazad (dok ne „klikne“ i zaustavi se u tom položaju), dovoljno je obarač blago dodir-nuti i on se aktivira. Bez upora-be ubrzice, povlačenje obarača mnogo je tvrđe.

Namještanje tvrdoće štehera vrši se s pomoću veoma sitnog vijka, koji se nalazi pokraj obara-ča. Tvrdoća aktiviranja obarača

ne bi smjela padati ispod 0,5 kg, jer sve ispod toga probija donju granicu sigurnosti.

Kod kombiniranih pušaka šteher je najčešće prvi obarač, a aktivira se povlačenjem prema naprijed (opet dok ne „klikne“).

Uz izuzetno pozorno ruko-vanje i opreznost prije svega, šteher je u lovu čekanjem ko-risna stvarčica, no samo pod uvjetima koje smo naveli. Jer, puška s uključenim šteherom (ubrzicom) opalit će pri najma-njem pritisku na obarač, čak i pri blagom potresu oružja. Redovi-to onda kad se najmanje nada-mo. U biti je riječ o „opasnom“ uređaju, čije prednosti ne mogu nadjačati brojne mane, oličene prije svega u uvijek mogućoj opasnosti od nekontroliranog opaljivanja i nesreće.

Ostavljanje napetog šte-hera do iduće povoljne prili-ke za pucanje, ako prva nije iskorištena, ravno je pokušaju

samoubojstva (ili ubojstva, za-visno od toga tko će nastradati od zrna koje će nehotice biti ispaljeno). Zbog toga, ako ga na svojoj pušci već imate i ko-ristite, obvezno ga deaktivirajte ukoliko odustajete od pucnja!

Deaktiviranje se, najjed-nostavnije i najsigurnije, vrši okidanjem nakon što smo ispraznili cijev, a za iduću pri-liku opet možemo napuniti a šteher uključiti netom prije pucanja.

Zanimljivo, u Americi je ovaj uređaj skroz nepoznat i ne pro-izvodi se oružje koje je njime opremljeno. S punim pravom, mr. Dušan Bojović pisao je u nekada popularnoj reviji „Zov“ kako „Ameri“ svoje lovačke ka-rabine proizvode s jednim jedi-nim obaračem koji je namjestiv i bez „praznog hoda“, odnosno bez „druge noge“. Takva „suha“ obarača podjednako je upora-bljiva kako u gađanju mirnih, tako i kod pucanja na ciljeve u pokretu. Odličan je izbor čak i za gađanje meta u različitim streljačkim disciplinama, koje u SAD-u imaju mnogo pokloni-ka, osobito među lovcima.

U posljednje vrijeme i eu-ropski proizvođači uviđaju prednosti takva udarnog me-hanizma pa se lovački karabini i inače puške kuglare sve češće opremaju samo jednim, ali na-mjestivim i nadasve preciznim obaračem.

Ukoliko postoji mogućnost izbora, uvijek se odlučite za oružje bez štehera (ubrzice), a ako on ipak postoji, koristite ga isključivo za mirno gađanje nepokretnih ciljeva (s čeke). U lovu u kome će se pucati na pokretnu divljač, najčešće na divlje svinje, nikada ga nemoj-te upotrebljavati. Takav se rizik ne isplati. Ugrozit ćete sigur-nost lovaca oko sebe, a pre-ciznost pogotka nećete moći kontrolirati zbog osjetljivosti obarača koji će vam se na mali dodir aktivirati.

Na kraju, procijenite sami koliko je šteher ili ubrzica do-bra i korisna stvar. Prilikom rukovanja, imajte na umu nje-gove i dobre i loše strane, zbog kojih je nužna velika koncen-tracija i maksimalna opreznost.

U kombiniranom oružju, šteher je na prvom obaraču

Šteher na karabinskom oružju


SOKOLARSTVO

Jedna večeri u studenom zvoni mi mobitel. „Ovdje dr. Igor Tavčar, sokolar iz

Slovenije. Zadužen sam da organiziram grupu sokolara s prostora bivše države Jugo-slavije koja bi išla na interna-cionalni sokolarski festival, na kojemu će sudjelovati sokolari iz cijeloga svijeta“, predstavlja se čovjek, i nastavlja: „Raspiti-vao sam se za sokolare iz BiH i rekli su mi za tebe, jesi li zain-teresiran da ideš? Festival je u Al Ainu, to ti je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima…“ A onda pitam ja njega kad se ide, tko ide, odakle se leti, gdje se sli-jeće, tko financira itd., itd. Vrlo smo se brzo dogovorili, a kako i ne bi kad se takva prilika pruža najvjerojatnije samo jednom u životu.

Na dan polaska, navečer autobusom putujem do Beo-grada, gdje se ujutro nalazim

DRUGI INTERNACIONALNI SOKOLARSKI FESTIVAL

Sokolarska bajka u pustinjiSokolari iz cijeloga svijeta pod nacionalnim zastavama, a opet svi pod jednom zajedničkom – zastavom ljubavi prema sokolarstvu, došli su pokazati da je sokolarstvo uistinu svjetska nematerijalna kulturna ba-ština, kakvom ju je proglasio i UNESCO

Perica Dodig

s Milenkom Aćimovićem-Aći-mom i Hanijem Girgizom, koji predstavljaju Srbiju, i odatle svi zajedno zrakoplovom dalje za Dubai. U zračnoj luci u Dubaiu čeka nas vozač s limuzinom i vozi nas u Al Ain, gdje odsjeda-mo u hotelu i tamo se nalazi-mo s Ivanom Horvatom iz Hr-vatske, Ognenom Polenakom iz Makedonije i Leom Zegom i Igorom Tavčarom iz Slovenije.

Drugi internacionalni so-

kolarski festival održao se od 10. do 18. prosinca 2012. u Al Ainu (Ujedinjeni Arapski Emi-rati). Grad se nalazi 130 km od Dubaia, duboko u pustinji, u prirodnoj oazi. Modernog je izgleda, širokih ulica, s mnogo zelenila i fontana kao da se ne nalazi u pustinji. Tu je i tvrđa-va Jahili Fort, koju njihovi šeici skupa sa svojim obiteljima već generacijama koriste kao ljetni-kovac. Neki od njih u tvrđavi su se i rodili. Ovo navodim samo zato da se vidi kakvu su nam čast ukazali odobrivši da se upravo u toj tvrđavi održi ovaj golemi festival koji je okupio na tisuće sokolara iz 78 zema-lja, sokolarski skup kakav svijet do tada nije vidio. Festival je bio podijeljen u dva dijela.

Dio sokolara s prostora bivše države Jugoslavije

Arapski sokolari


SOKOLARSTVO

PUSTINJSKI KAMP (od 10. do 14. prosinca)

Domaćini su se zaista svoj-ski trudili u pustinjskom kampu pokazati nam sve što je vezano za život u pustinji. Svakodnev-no, svakih sat vremena autobus je vozio od hotela do kampa i natrag. Kamp se sastojao od mnoštva većih i manjih šatora s različitim sadržajima: od šato-ra restorana, šatora za odmor i druženje i šatora sa sokolovima, do šatora za spavanje za one koji nisu bili smješteni po hote-lima ili za one koji su htjeli pro-vesti noć u pustinji. U kampu nas je dočekivao ples i pjesma njihova folklornog sastava, a nakon toga bismo se razišli po šatorima. Najviše smo se zadr-žavali ispred šatora sa sokolovi-ma. Znajući vrijednost tih ptica, mnogi su ostali bez teksta s ob-zirom na njihov broj.

Vjerujem, ta će četiri dana koja smo proveli u kampu svi-ma ostati u najljepšim uspo-menama. Doživjeti tradicionalni lov sa sokolom u pustinji, jaha-nje deva, utrku salukija, utrku deva, utrku sokolova (pušta se da leti na vabak udaljen nekih 500 m, a brzina mu se mjeri radarom), promatrati način na koji oni treniraju svoje sokolove, a sve to uz kraljevski tretman, jedući svakodnevno razne de-licije i družeći se sa svjetskim legendama sokolarstva, e to je nešto doista nezaboravno. Četi-ri su dana proletjela u trenu.

JAHILI FORT (od 15. do 17. prosinca)

Četrnaestog prosinca vra-tili smo se u Al Ain i počeli pri-preme za festival. Autobusima smo se prevezli do Jahili Forta i krenuli uređivati naš šator (ze-

mlje bivše države Jugoslavije) posterima koje je pripremio organizator a na kojima su bile slike koje smo mu e-mailovima slali ranije, ali i posterima koje je radio Aćim, akademski slikar i koje smo donijeli sa sobom. Jahili Forte otvorio je svoja vra-ta za posjetitelje 15., 16. i 17. prosinca i tisuće je ljudi došlo vidjeti postave u šatorima i čuti iskustva od sokolara iz cijeloga svijeta. A svi su oni obvezno bili u svojim narodnim nošnjama.

Neki od šatora bili su pra-va remek-djela, s povijesnim eksponatima, slikama, soko-

larskom opremom i uz stalnu videoprezentaciju pojedinih sokolara, klubova ili saveza. I pojedini nacionalni šatori bili su jednako zanimljivi, pogo-tovo oni u obliku jurte iz Kine, Mongolije, Kirgistana i Ka-zahstana, zatim oni u obliku indijanskih vigvama u kojima su bili Kanada i SAD, ili oni u obliku tradicionalnih arapskih šatora u kojima su bili domaći-ni. Osim nacionalnih šatora za-nimljivo je bilo i u areni gdje su pojedine zemlje prezentirale svoje metode treniranja i lova i gdje su predstavljane pojedine vrste sokolova ili drugih ptica grabljivica i njihove mogućno-sti. U jednome od šatora bilo je organizirano i natjecanje u umjetničkim slikama i fotogra-fiji, sve s jednom temom – pti-ce grabljivice.

Vrhunac svega bilo je zatva-ranje „Grand parade“. Nacional-ne delegacije, jedna za drugom, svaka sa svojom zastavom, uz najavu i ovacije publike, izlazile su pred posjetitelje. Sokolari iz cijeloga svijeta pod nacional-nim zastavama, a opet svi pod jednom zajedničkom – zasta-vom ljubavi prema sokolarstvu, došli su pokazati da je sokolar-stvo uistinu svjetska nemateri-jalna kulturna baština, kakvom ju je proglasio i UNESCO.

Ulaz u tvrđavu Jahili Fort Šator sa sokolovima

Utrka salukija


LOVAČKA PRIČA

Bio je otvor lova na nisku divljač, pa smo odlučili ići na Stanojeviće. To je ma-

nje selo pri kraju visoravni, koja se proteže od Gubavice prema jugu, a s istočne strane zaravni su padine tere na, s uvalama i gustišem, gdje se češće nađu i veprovi, koji rjeđe izlaze i na zaravan.

Kako je bio prvi dan lova, kad treba i feštati, usuglasili smo čitav program za taj dan, s ručkom u lovištu. Ponijeli smo i janje sa svim ostalim, uključuju-ći i jači akumulator za okretanje ražnja, a imali smo za sve to i pravoga čovjeka.

Idući u lov, ranije izjutra, ostavili smo putem od Gubavi-ce do Pi jesaka tri manje grupe lovaca, da s goničima, u zaka-zano vrijeme, krenu u pogon prema Rimskoj kaldrmi, a mi ostali smo odmah produži li na čeke. Bilo nas je u društvu petnaestak lovaca. Zasjeda je raspoređena Rimskom kaldr-mom od Stanojevića prema sje veru (u pravcu Hodbine), pa ću ukratko reći i o kaldrmi. Poznato je da su Rimljani, kao tadašnji osvajači, u sklopu svoje vojne logis tike, radili putove na okupiranim terenima i to za ko-njicu i zaprege. Tako su, još prije nove ere, napravili tada poznati put od Splita do Metkovića. Na-stavak toga puta od Metkovića (pokraj Stoca) prema Hodbini, gdje je bila i ova naša zasjeda, rađen je na samome počet ku nove ere. Postoje i danas mnogi dijelovi toga puta, pa se točno može utvrditi čitava trasa. Tako, primjerice, Rimski most na rijeci Buni, nizvodno od sela Kosora kod Blagaja, nakon dva mileni-ja od njegove gradnje, postoje i danas očuvani krajnji upor-njaci, a vide se i srednje stope mosta. Spomenuta trasa puta od Metkovića prema Konjicu i dalje za Bosnu, bila je preko Nevesinja i Boračkog jezera, jer tada još nije bio prohodan kanjon Neretve uzvodno od Aleksina hana. Mnogo toga, iz tih davnih vremena, opisao je dr. Zdravko Ma rić (Monografija Hercegovine), zatim dr. Ljubo Mihić, kao i drugi poznati po-vjesničari. Toliko o davnim vre-menima, a i to valja znati.

Vozila smo ostavili kod kraj-nje kuće u Stanojevićima i od-mah se ra sporedili niz Rimski put, uz koji su i danas vidljivi ostaci bunke ra HVO-a, jer je tu bila linija obrane u Domo-vinskom ratu. S istočne strane puta je spomenuta šikara, a iz-među nje i kaldrme je uža sta-za, pogodna za hodanje, jer je u kaldrmi dosta krupan kamen, koji je ispiran pljuskovima kiše u tako dugom razdoblju. Ina-če, i sada je ka men u kaldrmi potpuno zdrav i to nakon ne-vjerojatnih dvadeset sto ljeća od ugradnje, a što je najbolji dokaz kvalitete i postoja nosti našega kamena krečnjaka.

Sa zapadne strane kaldrme (odakle je bio i pogon), pokraj puta je du ži suhozid, kao ogra-da privatnih parcela. To su lijepe parcele, pre težito pašnjaci, koji su bili posuti jesenjim lišćem od drveća i ostalog raslinja po ogradama, ali ima i obradivih površina, s povrćem i ostalim, pa je teren pogodan za divljač.

Stajao sam na stazi uz kaldr-mu, kao drugi po redu u zasjedi, kada je, najednom, iskočio ve-par iz ograde na kaldrmu, preko obrušenog dijela suhozida i to na razmaku oko četrdeset me-tara južno od mene. Očito da se izvukao pogonu i kerovima, jer nije bilo nikakva šteka, a i

pogon je bio dosta daleko. Čim sam ga ugledao, ocijenio sam da će on, preko kaldrme, od-mah u šikaru. Međutim, vepar je okrenuo stazom prema meni, pa sam se odmah umirio kao kip, jer nisam bio zaklonjen iz toga pravca. Stajao sam iza ma-njega grma i bio sam za klonjen samo iz pravca pogona, jer sam otuda najviše očekivao zeca. U bokerici sam imao sačmu dvicu i četvrticu, pa sam i zbog toga mo rao sačekati da vepar priđe što bliže. Kada je dotrčao na samo ne koliko metara razmaka, najednom sam “nabacio” pušku i opalio dvicom.

Ostao sam na svome mje-stu, dok stignu ljudi iz pogona, kao što je red i praksa. Na zasje-di do mene bio je Mari jan Vlaho, koji je uskoro došao do mene, malo je zanovijetao prilazeći k meni, ali čim je vidio da je ve-par pogođen u čelo, od mah je “omekšao” i lijepo mi čestitao. Rekao sam mu da nije lako ni promašiti tako krupnu “glavur-du” na razmaku od četiri do pet meta ra, te da sam, u momentu, pomislio i na njega, za slučaj da proma šim, jer bi vepar, najvjero-jatnije, produžio stazom prema njemu. Imao sam, od ranije, po-vjerenje u Marijana kao lovca, a znao sam da je „siguran igrač“ i na zasjedi, ali ipak, najsigurnije

je da je ovako završilo.Svi iz zasjede i pogona oku-

pili smo se u “našoj bazi”, gdje je i ražanj već bio pri kraju, pa smo malo „udarili po lozi“, jer je lov bio završen, vodeći računa da ne pretjeramo i da se može popiti i vino uz pečenje.

Još jedan gospodin, Krešo Bošnjak (premda nerado izdva-jam ljude), odmah je počeo raditi oko vepra, uz pomoć mlađih kolega (na slici, Krešo je u karo košulji), koji je vješto od-glumio majstora mesara, iako nije uopće mesar, prema našoj lovačkoj terminologiji.

Znalo se, odmah, po svemu, da je vepar potpuno zdrav, ali smo i to provjerili, pa je majstor Krešo namirio vrlo ujednačene komade veprovine za sve sudi-onike u lovu, naravno, uključu-jući i prijatelja koji se brinuo o ražnju.

Malo smo pospremili i sre-dili dvorište za objed (objekt je bio de vastiran u ratu), pa smo postavili daske na podloškama (kao niske klupe), a našli smo i jednu bogatiju fotelju. Nju smo postavili na malo izdignutom dijelu dvorišta, u odnosu na naše “klupe” i to za cijenjenoga gospodina Jozu Glamuzinu, ta-dašnjeg predsjednika našega Lovačkog društva u Mostaru (na slici krajnji desno). Sjedio je gospodin predsjednik u fotelji, kao na nekom pijedestalu, ali se vrlo lijepo uključio u opći šti-mung i opuštanje, pa je i time zas lužio pažnju.

Ovakav primjer poštovanja i uvažavanja predsjednika Druš-tva, mogao bi se primijeniti i na predsjednike sekcija, pa da i oni, bar u ri jetkim prilikama, sjede u fotelji, makar manjoj.

Ovaj otvor lova je za pamće-nje, ponajprije po vrlo lijepom druže nju ljudi i s dosta lagane šale, kako i dolikuje prijateljima, pa sam ovaj događaj i odabrao za lovačku priču i vjerujem da ni-sam pogriješio. Još da dodam da je bio i lijep uspjeh lova, jer je od-strijeljeno još i nekoliko zečeva i desetak jarebica, pa je i to utje-calo na opće raspoloženje ljudi.

Na kraju, mogu samo po-željeti svim kolegama lovcima, posebno čitate ljima Hoop!-a, više ovakvih otvaranja lova.

Umjesto zeca – vepar

Drago Lasić

Stanojevići, 1996.


KINOLOGIJA

Engleski seter je dugodlaki pas ptičar vrlo lijepa izgleda i izvanrednih radnih spo-

sobnosti. Manji je od bližih rođa-ka engleskog i irskog setera.

Ova je pasmina rasprostra-njena diljem svijeta. Odlično radi na svim lovnim terenima. Pred divljači čvrsto stoji, a od-strijeljenu rado donosi. Osim za lov, engleski seter je veoma omiljen i kao kućni ljubimac.

Podrijetlo engleskog sete-ra do danas nije potpuno ra-zjašnjeno, a drži se da je jedna od najstarijih pasmina ptičara, čiji korijeni sežu u 14. stoljeće. Najvjerojatnije potječe od sta-rih španijela koji su stajali pred divljači. Ovi su se psi su nazivali „setting spaniel“ (pas koji sjedi pred divljači). Kad bi pronašli divljač, ptice, ukipili bi se i često podižući jednu prednju nogu pokazivali skrivenu divljač. Lov-ci bi se tada približili i razapeli mrežu oko tog mjesta. Pas bi potom po naredbi podigao pti-ce i one bi se hvatale u mrežu, koju je poslije zamijenila puška, a umjesto naziva „setting spani-el“ počelo se koristiti nazivom „setter“.

Smatra se da su u stvaranju pasmine znatnu ulogu imali španjolski ptičar i dugodlaki francuski ptičar. Ni sami Engle-zi nemaju jedinstvenu teoriju o nastanku pasmine. Najvjerojat-nije je da izvorni seter potječe

ENGLESKI SETER

ZBOG LOVAČKIH SPOSOBNOSTI I LIJEPA IZGLEDA, PROŠIRIO SE CIJELIM SVIJETOMEngleski seter jako je inteligentan pas, blage naravi i druželjubiv. Voli ljude, prema djeci je veoma obazriv. Zbog tih svojih osobnosti i ljepote, omiljen je kućni ljubimac. Od njega se ne može tražiti da bude i pas čuvar, jer lju-de smatra svojim prijateljima. Međutim, on je prije svega lovački pas, ptičar

Mirko Filipović

iz Francuske, a da je tek poslije donesen u Englesku, gdje je ta pasmina uzgojena u sadašnjem obliku.

Do 19. st. seteri nisu bili po-dijeljeni kao sada, na engleskog, irskog i škotskog (gordon). Setere su uzgajali uglavnom imućniji staleži jer je i lov bio dio njihovih privilegija. U to je vrijeme već postojalo mnoštvo uzgajivača ove pasmine. Prva specijalizirana izložba engleskih setera održana je 1861. godine u Birminghamu – samo dvije godine poslije prve organizira-ne izložbe pasa u svijetu uopće. Godine 1865. održana je i prva radna utakmica setera i pointe-ra, u Southhilu u Engleskoj.

Današnji izgled setera uobli-čio je glasoviti uzgajivač Edward Laverack (1800. – 1877.). On je i napisao knjigu „The Setter“, izda-nu 1872. godine. Ova je knjiga prvo djelo na svijetu napisano o nekoj pasmini. Opis engleskog iz knjige uzet je kao osnova za izradbu prvog standarda pa-smine.

Laverackov nasljednik bio je Purcell Liewellin (1840. – 1925.). On je veću pozornost usmjerio uzgoju radnog setera, nasuprot Laveracku, koji je davao pred-nost izložbenim psima. Danas se u kinologiji seteri dijele na izložbeni „Lavrack“ tip i radni „Liewellin“ tip. Ovi prvi imaju nešto dužu dlaku i veći su. Drugi

su, zbog svoje lovačke namjene, znatno pokretljiviji i bolji u lovu.

Engleski seter se zbog svo-jih lovačkih sposobnosti i lije-pa izgleda proširio po cijelom svijetu. U nekim zemljama Eu-rope, kao što je Italija, seter je najpopularnija pasmina lovnih i kućnih pasa. Radi primjera, u rodovnu knjigu talijanskog ki-nološkog saveza godišnje se upiše oko 20.000 štenaca ove pasmine, što je više nego svih ostalih ptičara zajedno.

U V. Britaniji je 1951. godine utemeljen nacionalni pasminski klub „The English Setter Asso-ciation“, a osim ove organiza-cije postoji i „The English Setter Club“, čiji su članovi vlasnici radnih i izložbenih pasa. Inte-resantno je napomenuti da je još prije u SAD-u, godine 1933., utemeljen nacionalni pasminski klub – The English Setter Asso-ciation of America. U članstvo ove organizacije uključen je 21 regionalni klub.


KINOLOGIJA

ODLIKE PASMINEEngleski seter je kao i ostali

seteri (engleski, irski i gordon) vrlo inteligentan, blage nara-vi i druželjubiv pas. Voli ljude, prema djeci je veoma obazriv. Zbog tih svojih osobnosti i lje-pote omiljen je kućni ljubimac. Od njega se ne može tražiti da bude i pas čuvar jer ljude sma-tra svojim prijateljima.

Međutim, on je prije svega lovački pas, ptičar. Većina engle-skih setera ima prirođene lovne odlike pa je, uz pravilnu obuku, izvanredan lovački pas, što mu je i prava namjena. Premda je, u biti, poslušan, ponekad zna biti tvrdoglav, radi čega obuka za lov traži dosta strpljenja. Za korištenje u lovu sazrijeva nešto kasnije nego drugi ptičari. Zbog svoje guste i duge dlake otpo-ran je i odlično podnosi surove klimatske uvjete. Voli vodu.

Životni je vijek pasmine oko 12 godina, a neki pravilno nje-govani psi dožive i više.

Engleski seter je pasmina koja se, zbog svoje živahne na-ravi, ima potrebu svakodnevno istrčati, radi čega mu treba veći životni prostor. Nije preporučlji-vo ovoga psa držati u skučenu prostoru, stanu, a pogotovo u lancu. Najbolje rješenje je dvo-rište ili ograđen prostor od de-setak četvornih metara.

Psu koji boravi u stanu kao kućni ljubimac potrebno je sva-kodnevno i slobodno trčanje u prirodi.

Pasmina je dosta otporna na bolesti. Od bolesti koje se mogu javiti, najčešće su bolesti kože i uha. Bolest uha se javlja kao po-sljedica začepljenja ušnog kana-la smolastom tvari iz uha, zbog čega pas češe uši i trese glavom. A, kao posljedica može doći do upale uha. Stoga je potrebno što češće pregledati ušne kanale i štapićima s vatom ukloniti naku-pljenu „smolu“.

Kod nekih se pasa javlja displazija kukova. Zapaženo je, premda vrlo rijetko, da se mogu okotiti potpuno gluhi na jedno ili oba uha.

HRANIDBA I NJEGAPravilno hranjen i njegovan

mužjak engleskog setera težak je od 25 do 35 kg, a ženka 20 do

32 kg. Pri hranidbi treba obratiti pozornost na količinu hrane jer je pasmina sklona gojaznosti.

Duga dlaka se njeguje obič-nim četkanjem, čime se uklanja stara dlaka. Poslije lova sa psa treba suhom krpom ukloniti na-kupljenu prljavštinu. Kupanje, osobito šamponom, ne preporu-čuje se jer time skidamo prirodnu zaštitnu masnoću s kože i dlake.

Skotnost kuja traje kao u svih pasa, ali vrijeme spremno-sti za uspješnu oplodnju (ovu-lacija) u ženke engleskog setera može biti dosta nepravilno, a posljedica toga može biti laž-na skotnost. Neke ženke mogu biti oplođene već osmi dan od početka tjeranja, a neke čak i do dvadeset dana. Zbog te odlike dogodi se da su mnoge neu-spješno parene više puta. Vla-snici takvih kuja, zbog neznanja, sumnjaju da su kuja ili mužjak neplodni (sterilni).

Štenad su po okotu potpu-no bijela ili bijela s crnim uši-ma. Njihovi nosovi, očni kapci i tabani boje su mesa, odnosno potpuno bez pigmentacije. Pi-gmentacija se počinje javljati tek nakon nekoliko dana, a pje-ge po tijelu nakon trećeg tjedna života. Boja dlake, postojanje pi-gmentacije i moguća gluhoća mogu se sa sigurnošću utvrditi nakon mjesec dana.

RAD U LOVIŠTUEngleski seter je pas galo-

per, u usporedbi s pointerom malo sporiji, ali još uvijek dosta

brz. Uporan je u radu i veoma izdržljiv. Nasuprot pointeru, koji dominira smjelošću, on to čini svojom mudrošću. Njegovo je kretanje u liniji tik uz zemlju, slijedeći i najmanju valovitost terena. Glavu uvije drži dosta visoko, a tijelo zategnuto u ne-prestanu traženju mirisa divljači.

Rep nosi u produžetku leđ-ne linije, opružen i nepokretan. Dopušta se jedino poprečno mahanje repom na kraju svake petlje, pri promjeni smjera kre-tanja. Radosno mahanje repom nije dopušteno, a ono se javlja kod sporijih pasa. Kad dođe u područje mirisa divljači, ponaša se poput mačke i spušta stražnji dio tijela, a glavu drži dosta vi-soko. Brzim korakom prati mi-ris divljači i što je moguće više izravno ide prema njegovu izvoru, no ipak oprezno i krajnje sumnjičavo. To njegovo kreta-nje je nečujno, a micanje udo-va tako skladno da se u visokoj vegetaciji dobiva dojam kao da netko upravlja njime nevidlji-vim nitima.

Ako se divljač izvukla, onda se ponovno uzdiže, ubrzava kretanje i nastavlja pretraživanje uobičajenim trkom. Ako se, me-đutim, uvjeri u nazočnost div-ljači, lagano uspori prije neko se potpuno ukruti u stavu stajanja (markiranje).

Engleskom je seteru pri-mjerenije stajanje s puštenim stražnjim dijelom tijela i s viso-ko uzdignutom glavom, no ta-kođer je pravilno stajanje kad je

cijelo tijelo uz zemlju, ali opet s glavom visoko u zraku. Što više čučne, engleski seter sve više biva tipični predstavnik svoje pasmine; pointer je pak tipič-nan što je uspravniji.

Dakle uspravno stajanje en-gleskog setera nije klasično, ali je ipak u posebnom slučaju do-pušteno. Naime kad miris div-ljači uhvati izdaleka, u bujnijom vegetaciji, ostat će visoko na nogama, ali ipak u blago spu-štenom stavu. Inače, pse koji uspravno stoje pred divljači ruž-no je vidjeti, a osim toga može se posumnjati u čistoću pasmi-ne. Kad pas u galopu iznenada uleti u područje mirisa divljači, onda pred njom staje naglo, bez usporavanja, kao da je uda-rio u nevidljivi zid. No i tada to čini uvijek s određenom blago-šću, nikada bijesno kao pointer.

Kad se divljač pokuša izvući, engleski seter je prati puzeći po-put mačke. Tijelo mu je spušte-no, prsna kost gotovo dodiruje zemlju, a zazor na lopaticama je istaknut. Hod prema naprijed je oprezan ali postojan, s kratkim zastajkivanjem pri svakom zau-stavljanju divljači. Zaustavljenu divljač pokazuje izrazito krutim stavom. Pri sekundiranju ima isti stav kao i pri stajanju, i ako je na rastojanju, poželjno je da mu prethodi kratko zastajkivanje.

Donošenje odstrijeljene div-ljači sa zemlje i iz vode ne traži se u njegovoj matičnoj zemlji, niti je to predviđeno po među-narodnim standardima rada.


KINOLOGIJA

FCI STANDARD BROJ 2

Naziv pasmine: Engleski seter (English Setter).Zemlja podrijetla: Velika Britanija.FCI razvrstavanje: Skupina VII – ptičari.Podskupina: 2 - Britanski i irski ptičari (s radnim ispitom).Opći izgled: srednje velik, jasnih obrisa, otmjena izgleda

i kretanja.Osnovna obilježja: Veoma aktivan, s izraženim osjećajem

za lov.Narav: Iznimno prijateljski raspoložen i dobroćudan.Glava i lubanja: Glavu nosi visoko uzdignutu, duga je i

razmjerno suha, s jasno izraženim stopom. Između ušiju lu-banja je jajolika i primjetno prostrana. Kvrga zatiljne kosti ja-sno je izražena. Gubica srednje duboka i prilično četvrtasta. Duljina gubice od stopa do vrha nosa jednaka je duljini od zatiljne kvrge do stopa. Nosnice su široke, a čeljusti približno jednake duljine. Usne nisu previše opuštene. Nosna pečurka crna ili smeđa, sukladna boji dlake.

Oči: Sjajne, blage i izražajne. Boja očiju je između boje lješ-njaka i tamnosmeđe, što tamnije to bolje. Samo u smeđe-bijelih pasa dopuštena je svjetlija boja očiju.

Uši: Srednje duge, nisko usađene, padaju posve uz obra-ze. Vrhovi ušiju su baršunasti, a gornji dijelovi prekriveni su finom svilenkastom dlakom.

Zubalo: Snažne čeljusti s potpunim i škarastim zubalom.Vrat: Prilično dug, mišićav i suh. Koža je uz vrat pripijena i

nema podgušnjaka.Prednji dio: Plećke dobro unazad postavljene i kose. Prsa

duboka i široka. Prsna kost izražena. Prednje noge ravne i vrlo mišićave. Laktovi priljubljeni uz tijelo.

Tijelo: srednje dugo, a leđa kratka, snažna i ravna, sa zao-bljenim i zasvođenim rebrima.

Stražnji dio: Slabine široke, blago zaobljene, mišićave. Noge mišićave. Kut koljenog zgloba dobar. Dobra dužina natkoljenice i potkoljenice. Skočni zglob nije okrenut ni vani, ni unutra.

Šape: Zatvorene, s dobro priljubljenim i zaobljenim prsti-ma. Između prstiju šape su obrasle gustom dlakom.

Rep: Usađen približno leđima, srednje dug, ne dopire do skočnog zgloba, nije iskrivljen niti zavijen, nego blago savi-jen ili sabljast. Obrastao dugom dlakom u obliku resa. Dlaka na repu je duga, svilenkasta, blago valovita, nikad kovrčava. U kretanju rep je živahno nošen s jedna strane na drugu u liniji leđa.

Kretanje: Slobodno, ostavlja dojam brzine i izdržljivosti. Gledano odostraga, kuk, koljeni i skočni zglob u istoj su rav-nini. Glava je prirodno visoko nošena.

Dlaka: Cijelo tijelo je obraslo dlakom koja treba biti duga, blago valovita i svilenkasta. Prednje i stražnje noge bogato su odlakane zastavicama gotovo do šapa.

Boja: Crna i bijela (blue belton), narančasta i bijela (orange belton), žuta i bijela (lemon belton), smeđa i bijela (liver bel-ton). Pas može biti s plameno žutom bojom (paležom). Po-željniji su psi s točkicama po cijelom tijelu (prskani) od onih s velikim pjegama (plohama).

Veličina: Visini u grebanu za mužjake 65 – 68 cm, a za žen-ke 61 – 65 cm.

Greške: Svako odstupanje od standarda smatra se greš-kom, koja se vrednuje razmjerno stupnju tog odstupanja.

MANIFESTACIJE KINOLOŠKOG SAVEZA HERCEG-BOSNE ZA 2012.

04. 03. Smotra i IPO zec – Prijatelji Čitluk

10. 03. IPO D. S. – Široki Brijeg

11. 03. CACT zec – Prijatelji Čitluk

18. 03. IPO D. S. – Mostar

25. 03. IPO zec – Grude

31. 03. IPO zec – Škarine, Rama

01. 04. CACT D. S. – Mostar

09. 04. IPO zec – Široki Brijeg

15. 04. IPO D. S. – Miletina, Ljubuški

15. 04. Smotra i IPO ptičari – Domaljevac

21. 04. CAC Livno – Livno

22. 04. Smotra i IPO D. S. – Cincar, Livno

22. 04. CACT D. S. – Prijatelji Čitluk

28. 04. Specijalka tornjaka – Rama

29. 04. Smotra i IPO zec – Čapljina

29. 04. CAC Vitez – Vitez

01. 05. IPO za službene pse – Čapljina

19. 05. Državno prvenstvo tornjaka s dodjelom kandidature – Tomislavgrad

09. 06. CAC – Žepče

16. 06. Specijalka njemačkih ovčara – Međugorje

01. 09. CAC Posušje – Specijalka autohtonih goniča “Robert Oreč-Bobo“ i Specijalka ruskih pasmina pasa (KOV, SAO, CRT) noćna

08. 09. IPO D. S. – Vitez

09. 09. CACT D. S – Vitez

15. 09. Smotra i IPO D. S. – Jajce

16. 09. CACT zec – Grude

16. 09. IPO D. S. – Uskoplje

23. 09. CAC Livno – Cincar, Livno

29. 09. CACT zec – Široki Brijeg

30. 09. Smotra i IPO zec – Čapljina

06. 10. CACT D. S. – Široki Brijeg

06. 10. IPO zec na otvorenom – Vitez

07. 10. “C“ utakmica ptičara s kandidaturom – Domaljevac

07. 10. IPO ptičari – Ljubuški

25. 11. IPO za službene pse – Čapljina


LOVIŠTE I LJEKOVITO BILJE

Blago Lasić

U nesagledivome bogatstvu biljnih vrsta koje gotovo svakod-nevno susrećemo hodajući lovištem, često smo u nedoumi-ci, bez obzira na našu samouvjerenost, o kojoj biljnoj vrsti

je riječ. Jednako nam se događa i kod raspoznavanja gljiva, a vrlo je bitno točno odrediti vrstu, s obzirom na to da i među biljkama postoje mnoge opasne i otrovne vrste, koje bi nas mogle (u slučaju dodira, mirisa, konzumiranja...) neugodno iznenaditi.

Već smo imali nekoliko slučajeva sličnih ljekovitih biljaka i gljiva koje smo obrađivali, i nadam se da nije bilo nesporazuma i kobnih zamjena, pogotovo je opasno kada su gljive u pitanju.

DIVLJI LUK (Allium ursinum L.)U narodu, ovu biljku nazivaju još: medvjeđi luk, pasji luk, sremuš.

Divlji luk je trajnica koja nije baš jako rasprostranjena u prirodi jer je vrlo zahtjevna, s obzirom na kakvoću tla u kojemu raste i uspijeva. Neki ga biljari gaje u svojim vrtovima i kukaju kako često ugine na-kon nekoliko godina, bez nekoga uočljiva razloga. Raste u velikim skupinama: na terenu bogatu humusom, u dubokim i vlažnim ze-mljištima, često pokraj rijeka i potoka, u hladovini listopadnih šuma, češće u osoju nego u prisoju.

Ova višegodišnja biljka ima gusto, tamno zeleno lišće, ovalnoga oblika, koje izbija izravno iz zemlje, odnosno iz lukovice. Iz središta

Najbolji i najljekovitije je u svježem stanju. Otporan je na mraz, pa ga možete imati i u ovim zimskim mjesecima. Dapače, najbo-lje ga je potražiti u veljači i ožujku, pa ono svježe lišće napraviti kao salatu, ili u sokov-nik pa iscijediti sok i tako piti

DIVLJI LUK

Slični, ali nisu isti!lukovice u svibnju izbija šuplja drška koja nosi na svome vrhu snježno bijele cvjetiće, koji se kasnije usjemene i tako se bilj-ka razmnožava. Nikada se ne razviju mlade lukovice. Sjeme je crno i sitno, poput crvenoga luka. Ipak, divlji luk je po svojim karakteristikama: mirisu, ljutini, kemijskom sastavu, ljekovitim svojstvima... mnogo sličniji bije-lome luku.

Divlji luk prije svega sadrži: flavonide, esencijalna ulja, ete-rična ulja, soli, sluz, šećer, vita-min C, bjelančevine, folnu kise-linu, kompleks B vitamina...

Vrlo je širok spektar djelova-nja ove izuzetne biljke! Mnogi ga biljari preporučuju za sve prilike kao i bijeli luk, s tom razlikom da ga preporučaju kao jače i ak-tivnije sredstvo: aktivira organe za varenje, poboljšava apetit, popravlja krvnu sliku (osobito eritrocite), stimulira rast zdravih stanica i uništava oboljele, po-boljšava obrambeni sustav orga-nizma, prirodni je antibiotik, pro-tiv iscrpljenosti, gripe, prehlade, proljetne hunjavice, protiv povi-šenoga krvnog tlaka, protiv bo-lesti jetara, protiv crijevnih para-zita... Jedan američki travar tvrdi, ako se svakodnevno konzumira divlji ili bijeli luk, teško može doći do raka probavnih organa (!) Također, kao prirodni antibio-tik, u narodu divlji luk rabe protiv različitih gljivičnih oboljenja na

koži, protiv bubuljica, ječmenca na oku, herpesa oko usta i nosa... Uistinu, impozantan popis tego-ba i oboljenja!

Kako koristiti divlji luk? Sva-kako je najbolje i najljekovitije u svježem stanju. Divlji luk je otporan na mraz, pa ga možete imati i u ovim zimskim mjeseci-ma. Dapače, najbolje ga je po-tražiti u veljači i ožujku, pa ono svježe lišće napraviti kao salatu, ili u sokovnik pa iscijediti sok i tako piti. Od divljega se luka mogu koristiti i lukovice, koje vadimo koncem ljeta, ali uvijek u ograničenim i razumnim koli-činama, radi očuvanja prirodne ravnoteže. Ipak, preporučam vam, ako ste u takvim moguć-nostima, posaditi desetak lu-kovica u svoj vrt i uvijek imate izuzetan lijek u neposrednoj blizini! Želim još spomenuti da divlji luk rado koriste neke živo-tinje, pogotovo crna divljač!

I na koncu, ne budite lako-misleni i previše samouvjereni u svoje znanje ! Ako želite rabiti divlji luk, pouzdajte se u svoje osjetilo mirisa, i ne berite biljku koja ne miriše na bijeli luk, jer postoje još neke gotovo istoga lišća kao kod divljega luka, a najopasnija zamjena je s polj-skim ljiljanom, čije lišće može biti i smrtonosno! Jer, biljka mora biti prepoznatljiva iz svih aspekata, bila dobra ili loša, po-put čovjeka.


GASTRONOMSKI KUTAK

Fra Franjo Mabić

Kada se govori o srnećem rižotu, najprije se misli na srneći but jer od ostalih dijelova tijela srne nije baš zgodno naći pravo meso za ovo jelo, kao što je zgodno naći za gulaš ili čorbu na

divljač.

Srneći rižotMeso se isječe na prigodne komade ili komadiće i stavi se ba-

rem pola sata u ploške naranče, ocat i papar. Dio ovoga umaka se ostavi i na koncu kuhanja se stavi u rižot radi posebnoga mirisa koji će dati ton i ukusu.

Popirjamo meso na popirjanoj kapuli i češnjaku, stavimo na to-stiranje – zagrijavanje rižu, prelijemo potom vinom i kada vino ispari dodajemo vegetarijansku juhu ili vrelu vodu da prekrije rižu, a za to vrijeme pripremamo ostale sastojke koji će nam trebati stavljati u drugoj polovici kuhanja riže.

Može se slobodno dodati koji topljeni sir ili kiselo vrhnje, ali uvi-jek paziti da nam previše dodataka i začina ne uništi ljepotu onoga mirisa prirodne divljači. Papar, sol, rajčica i feferon dodaju se s osjet-ljivom pozornošću znajući za koga spravljamo, ako što oni neće za-boraviti priznati ljepotu spravljenoga i tražiti ono, njihovo piće uz ovako, lijepo blagovanje.

Na vrelom ulju češnjak i kapula se popirjaju

Samo od srnećega buta se može praviti rižot

Dodajemo rižu...

Na polovici kuhanja riže - desetak minuta - dodajemo spravljeno meso

Srneći rižot je tu

No s parmezanom je uvijek bolji i ukusniji


ZABAVNI KUTAK

Mrežu križaljke treba popuniti pojmovima iz popisa. Pojmovi su i vodoravno i okomito poredani abecednim redom, jednoslovi su već upisani u mrežu.

AN, ANALAV, ANANAS, DVA, IMENA, IVA, KANARINAC, KAP, KARAKALA, KEN, LI, LI, MACA, OSTATI, OTARAK, OVAKAV, PASIJA, POSKOK, PUSTOLOV, RATAJ, STANA, STANAR, TANAKA, TD, USTAVA, VINARA

Mariofil Soldo

AUTOR:MARIOFIL

SOLDO

PRIVUĆI,OSVOJITI

EGIPATSKI GLUMAC SHARIF

MJESTO U LICI

DRUGO IME PTICE NA SLICI

ANTETOMIĆ

SKINUTI OBUĆU S

NOGE

UPALA MU JE SJEKIRA

U ...

BIVŠA ODBOJKAŠICA

KIRILOVA

LISTIĆ U SPORTSKOJ PROGNOZI

AUSTRIJA MRAK DOBITI MLADUNČE

OŠTRA IZBO-ČINA KOPNA

U MORE

PTICA IZ PORODICE

VRANA, NA SLICI

OPONAŠATELJ

PRVA MATEM. NEPOZNANICA

UBLAŽIVAČI U AUTOMOBI-

LIMA

ČIN, DJELO

DIOBA STANIČ-NE JEZGRE

PASMINE

ITEKAKO, ZNATNO

PRKOSEMILIJA KOKIĆ

JAJA RIBA

NE POSJEDO-VATI

KALIJ

ITALIJA

HOKEJAŠKA PLOČICA GOVORITI

IKAVSKI

ISAAC NEWTON

PJEVAČ VITASOVIĆ

POKRAJINA U GRČKOJ

POSAO RUBLJE TETKA OD MILJA

VELIKA RIBARSKA

MREŽAPOKUS

MLADUNČE GOVEDA ILI

JELENA

VRSTA RUSKOG

AUTOMOBILAŠVEDSKA

INDIJ “ŠKOLA” GRČKI BOG RATA

O L

Frano VukojaPucanje od smijehaKRIŽALJKA ZA STRPLJIVE

TEMPERATURE Nazove lovac iz Hercegovine nasumce telefonski broj u Saraje-vu. Javi se Mujo. - Kolika je temperatura kod vas? - upita Ero. - Kod nas ti je minus 10 - odgovori Mujo. - Dobro, a kako na televiziji kažu da je kod vas temperatura minus 30 - priupita Hercegovac. - Možda vani - objasni Mujo.

GLOBALNO ZATOPLJENJE Skupina lovaca po visokom snijegu i niskoj temperaturi nosila hranu divljači. Jedan lovac reče: - Ako je dva metra snijega na minus 30 globalno zatopljenje, što je onda globalno zahladnjenje?!

RASPRODAJA Lovac se zadržao u prodavaonici lovačke opreme, a supruga otišla u obilazak trgovina. Nikako je nije mogao naći pa pozove policiju. - Halo, policija, što možete učiniti, izgubio sam ženu? - Nema problema, gospodine, samo viknite RASPRODAJA, odmah će se ona pojaviti - poučiše ga policajci.

U ZATVORU Jedan krivolovac dobio zatvorsku kaznu. Upravitelj zatvora obrati se zatvorenicima: - Svaki zatvorenik mora nešto raditi. - Mogu li ja raditi kao trgovački putnik? - upita krivolovac. - A “usput” bi štogod i ulovio.


IN MEMORIAM

MARJAN BARBARIĆ(1970. – 2011.)

S nevjericom i tugom među nama lovcima odjeknula je vijest o iznenadnoj i tragičnoj smrti našega kolege lovca i pri-jatelja Marjana Barbarića.

Ljubav prema prirodi i ljudi-ma uvela ga je u redove našega Društva. U svojem lovačkom stažu iskazao je sve vrline koje krase lik lovca i dobrog prija-telja. Iza njega ostaju tuga, bol i praznina, ali i trajno sjećanje na dobroga i dragog prijatelja, lovca i nadasve plemenita i ča-sna čovjeka. Za sve ono što je učinio, mi lovci, njegove kolege i prijatelji, najiskrenije mu zahva-ljujemo.

Dragi naš Marjane, bit ćeš zauvijek s nama u našim lovovi-ma, lovačkim druženjima i priča-ma. Pamtit ćemo te s ponosom i sjećati se svih trenutaka prove-denih s tobom. Počivao u miru Božjem.

LU „Livanjsko polje“, Lištani

MILAN MITAR(1944. – 2011.)

Prošla je godina dana otka-ko više nije s nama naš prijatelj, lovac i veliki ljubitelj prirode Mi-lan Mitar. Ni jedan izlazak u lovi-šte ne prođe a da se ne sjetimo naših zajedničkih druženja i lo-vova. Tih trenutaka provedenih s Tobom s ponosom se sjećamo. Za sve što si učinio, mi tvoje ko-lege i lovci i tvoji prijatelji, naji-skrenije Ti zahvaljujemo. Počivaj u miru Božjem.

LD „Radovanj“, Posušje

O B L J E T N I C A

SLAVKO LOVRIĆ(1932. – 2012.)

U 81. godini života, naše redove zauvijek je napustio naš prijatelj, kolega i dugogodišnji član Slavko Lovrić.

Prirodu i lov zavolio je od svoje mladosti. Već kao mladi inženjer šumarstva aktivno se počeo baviti pitanjima koja bi mogla unaprijediti lovstvo na ovim prostorima. U svojoj ma-tičnoj radnoj organizaciji „Par-kovi“ Mostar postaje voditelj odjela za lovstvo. Pokreće dosta projekata, prije svega na uzgo-ju divljači. U Sutini i Podveležju pokrenuo je projekt intenzivnog uzgoja jarebice kamenjarke i time zaokupio pozornost svjet-skih lovnih stručnjaka. Naža-lost, kada je ovaj projekt počeo davati odlične rezultate, ratna zbivanja prekinula su i uništila Slavkovo životno djelo u oblasti lovstva. To je na njega ostavilo dubok trag sve do kraja života. Na početku Domovinskog rasta, osim ostalih svojih obveza, ulazi u Inicijativni odbor za pripremu Utemeljiteljske skupštine Lovač-kog saveza Herceg Bosne. Svo-jim znanjem i iskustvom dao je puni doprinos u izradi prvih aka-ta Saveza. Bio je prvi predsjednik Stručnog savjeta našega Saveza i član raznih povjerenstava. Ne-mjerljiv doprinos dao je i našem lovačkom društvu, posebice u poslijeratnoj organizaciji i u izo-brazbi mladih lovaca.

Za zasluge u lovstvu dobio je niz priznanja, diploma, pove-lja, a odlikovan je i Odličjem I. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne. Kao čovjek bio je rado viđen u svakom društvu, pose-bice među lovcima. Ostat će za-pamćen po svojim šaljivim do-sjetkama pa je družiti se s njim uvijek bilo i zabavno i ugodno.

Njegovom smrću naše Društvo i općenito lovstvo izgu-bilo je velikog čovjeka. Njegov lik i djelo ostat će nam u traj-nom sjećanju. Počivao u miru Božjem.

LD „Jarebica“, Mostar

MARKO BOŽIĆ-KOLE(1946. – 2012.)

Iznenada, u 66. godini živo-ta, zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji član Marko Božić-Kole. Bio je jedan od najstarijih članova LU „Kuna“ iz Domaljev-ca. Položio je lovački ispit 1969. godine. Bio je strastven lovac i ribolovac, volio je druženje, a lov posebno. Za lov je živio i to mu je bilo najpreče u životu, za lov je davao sve.

Ostaje nam sjećanje na pri-jatelja i lovca, a njegovoj obitelji bol i tuga. Počivao u miru Bož-jem.

LU „Kuna“, Domaljevac

MIJO-MILAN MARIĆ (1929. – 2012.)

Nakon kraće bolesti, u 83. godini života zauvijek nas je na-pustio naš dugogodišnji kolega Mijo-Milan Marić. Pamtimo ga kao čovjeka i lovca koji je volio lovačke običaje te druženja s prijateljima i kolegama lovcima. Velika mu hvala za sve što je doprinio našoj udruzi. Ostat će nam u trajnom sjećanju.

LSUG „Jarebica“, Štrepci

NAZIF BERBIĆ (1960. – 2012.)

Iznenada, u 52. godini, pre-kinut je životni put našega Na-zifa. Bio je uzoran lovac, častan čovjek, zaljubljenik u prirodu, lov i divljač. Članovi njegove lovne grupe zauvijek će se sje-ćati lijepih i nezaboravnih trenu-taka provedenih s njime u lovu i lovačkim druženjima.

Dragi Nazife, otišao si u tre-nutku kad si trebao biti oslonac svojoj obitelji i našem Društvu.

Ostat ćeš u našim sjećanji-ma kao uzoran lovac i častan čovjek.

LD „Fazan“, Odžak

BRANKO MARUŠIĆ(1933. – 2012.)

Ovih je dana širokobriješki puk, a posebice lovce zatekla vi-jest o smrti našega kolege lovca i prijatelja Branka Marušića-Janćetovića.

Branko je bio dobar i častan čovjek, uzoran lovac i omiljen prosvjetni radnik. Bio je u sva-kom pogledu lovac za primjer. Krasile su ga vrline istinskoga zaljubljenika u prirodu i njezine ljepote, druženje s ljudima, što je posebice volio. Svojim radom i ponašanjem ostavio je neizbri-siv trag u našem Društvu. Svoju ljubav prema prirodi, lovu i kino-logiji prenosio je na mlađe nara-štaje. U svome dugogodišnjem lovačkom stažu obnašao je razne odgovorne dužnosti u Društvu i svojoj sekciji Desna obala. Za izu-zetne zasluge u lovstvu odliko-van je Odličjem II. reda Lovačkog saveza Herceg Bosne.

Dragi Branko! Tvoje i naše lovište Kosmaj čiju si svaku sto-pu znao, od sada će se, skupa s nama lovcima, sjećati svih naših lovova, druženja i lovačkih do-godovština. Uvijek si nas znao razveseliti svojim dosjetkama, šalama, često i na svoj račun. A Tvoja kuja Cokara još uvijek negdje goni i u svakom našem budućem lovu osluškivat ćemo njezin povratak. Makar u našim pričama i sjećanjima na tebe. Hvala Ti za sve učinjeno. Dobra Ti kob u tišini vječnog mira. Po-čivao u miru Božjem.

LD „Mosor“, Široki Brijeg

Slanje novca poštanskom uputnicom

Eurogiro – najjednostavnije slanje novca uz najniže troškove

Western Union – najbrži način slanja novca

Poštanskom uputnicom se omogu-ćava prijenos novca od pošiljatelja do primatelja poštanskom mrežom.

Eurogiro modelom slanja novca iz inozemstva omo-gućava se slanje novca na kućnu adresu primate-lja u BiH, te slanje novca u inozemstvo sa šaltera Hrvatske pošte Mostar. Nije potrebno imati otvoren račun u banci.

Western Union, najveća svjetska mreža za prijenos novca, omogućava ljudima diljem svijeta slanje i primanje novca u roku od nekoliko minuta. Nije potreb-no imati otvoren račun u banci.

Besplatni info telefon 080 088 088

Slanje i primanje novcaGotovinske transakcije u unutarnjem i međunarodnom prometu

HP Oglas PRIMANJE I SLANJE NOVCA A5 horizontal LAYOUT.indd 1 9/3/09 10:43:07 AM

Documents

INFORMATIVNO I STRUČNO GLASILO LOVAČKOG · PDF fileLJUBAV I LOVAČKA SVIJEST U takvim okolnostima, što je ... Uostalom, uzgoj i zaštita divlja-či temeljna je njihova zadaća