SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

IVANA BILEN

INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV

I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI KAO NOVOJ

ČLANICI EUROPSKOG SUSTAVA CENTRALNIH BANAKA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV

I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI KAO NOVOJ

ČLANICI EUROPSKOG SUSTAVA CENTRALNIH BANAKA

DIPLOMSKI RAD

Kolegij: Monetarna politika

Mentor: prof. dr. sc. Mario Pečarić

Studentica: Ivana Bilen

Gospodarstvo Europske unije

0081101617

Rijeka, veljača 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja .................................................................. 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ...................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ..................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode ................................................................................................ 3

1.5. Struktura rada ......................................................................................................... 3

2. POJAM I ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U FINANCIJSKOM SUSTAVU ........ 5

3. SREDIŠNJA BANKA HRVATSKE: HRVATSKA NARODNA BANKA ............. 13

3.1. Pojam i temeljne značajke Hrvatske narodne banke............................................ 13

3.2. Monetarna politika Hrvatske narodne banke ....................................................... 15

3.3. Uloga i značaj Hrvatske narodne banke u hrvatskom financijskom sustavu ....... 20

4. EUROPSKA CENTRALNA BANKA I EUROPSKI SUSTAV CENTRALNIH

BANAKA ....................................................................................................................... 24

4.1. Razvoj i značaj Europske centralne banke .......................................................... 24

4.2. Obilježja i značaj Europskog sustava centralnih banaka ..................................... 29

4.3. Monetarna politika Europske centralne banke ..................................................... 32

5. INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV I IZAZOVI

HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI ............................................................................. 36

5.1. Hrvatska i Europska monetarna unija .................................................................. 37

5.2. Institucionalne promjene i zadaće Hrvatske narodne banke kao članice ESCB .. 39

5.3. Promjene hrvatske monetarne politike nakon ulaska u Europsku uniju .............. 47

6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 55

LITERATURA ............................................................................................................... 59

POPIS TABLICA, SLIKA, SHEMA ............................................................................. 63

1

1. UVOD

Monetarna politika jedan je od ključnih mehanizama koji se koristi u gospodarstvima u

procesu upravljanja istim. Uloga monetarne politike dolazi do izražaja u aktualnim

krizama nacionalnih, pa tako i samoga svjetskoga gospodarstva, gdje se izrazito velika

odgovornost, odnosno pritisak, stavlja na Središnje banke kao kreatore i moderatore

monetarne politike. Uloga središnjih banaka je ključna, a sam naziv kazuje da je

središnja ili centralna banka središte i okosnica cijeloga monetarnog sustava. Jednako

kao što sama Središnja banka i njezine odredbe djeluju na gospodarstvo, za zaključiti je

i kako svi događaji u gospodarstvima imaju efekta na središnju banku. U skladu s time,

ulaskom Hrvatske u Europsku uniju brojne su promjene pogodile Središnju banku

Hrvatske, Hrvatsku narodnu banku. Uključivanje Hrvatske u Europsku uniju, ne

predstavlja samo, laički najčešće promatrano, integriranje u europsku zajednicu naroda

te „brisanje“ granica. Promjene koje je ulazak imao po domaće gospodarstvo,

financijski i ekonomski sustav mnogo su složenije. Uključivanje u Europsku uniju

ujedno je i prvi korak uključivanja u europsku monetarnu uniju koja predstavlja veći

stupanj integracije gospodarstva nego li je to carinska unija i zajedničko tržište.

Promjene koje je u pogledu monetarne politike i samoga hrvatskoga monetarnog

sustava ulazak u Europsku uniju izazvao moguće je promatrati kao one isključivo

strukturne prirode, ali i promjene u institucionalnim odredbama te općenito adaptaciju i

prihvaćanje europske monetarne politike. Promjene koje su izazvane ulaskom Hrvatske

u Europsku uniju tek su postale predmetom mnogobrojnih analiza, a ujedno su

obuhvaćene i tematikom ovog diplomskog rada.

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja provedenog u diplomskome radu je pitanje izazova koje je ulazak

Hrvatske u Europsku uniju donio hrvatskoj monetarnoj politici kao i oblici promjena u

Hrvatskoj narodnoj banci i njezinom poslovanju. Dodatni problem istraživanja

obuhvaćenog ovim radom je neadekvatna i nedostatna literatura koja obrađuje

predstavljeno pitanje. Predmet istraživanja je istražiti, analizirati te definirati osobitosti

monetarne politike u Hrvatskoj, te Hrvatsku narodnu banku kao nositelja iste,

2

monetarnu politiku Europske unije, osobitosti Europske centralne banke kao nositelja

iste te u konačnici prikazati učinke ulaska Hrvatske u članstvo Europske unije na

hrvatsku monetarnu politiku i njezine nosioce. Objekt istraživanja je monetarna politika

Hrvatske i Europske unije, te Hrvatska narodna banka i Europska centralna banka.

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Postavljeni problem istraživanja ukazuje na postavljanje sljedeće radne hipoteze: na

temelju spoznaja o osnovnim značajkama monetarne politike u Hrvatskoj i Hrvatske

narodne banke te Europske centralne banke i monetarne politike koju ona vodi, moguće

je ukazati na pozitivne i negativne učinke integracije Hrvatske u Europsku uniju na

Hrvatsku narodnu banku.

Postavlja se i sljedeća pomoćna hipoteza:

· Sustavnom analizom moguće je identificirati ključne učinke ulaska Hrvatske

u Europsku uniju na hrvatsku monetarnu politiku i Hrvatsku narodnu banku

· Analitički gledano, moguće je ukazati na učinke koji će u budućnosti

proizaći iz priključivanja Hrvatske u eurozonu.

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Svrha istraživanja provedenog u radu je približiti i pobliže upoznati značaj i učinak

ulaska Hrvatske u Europsku uniju na hrvatsku monetarnu politiku i njezinu neovisnost.

Ciljevi istraživanja u radu jesu istražiti značaj i ulogu Hrvatske narodne banke u

provođenju monetarne politike u Hrvatskoj, te izmjene koje se događaju u tom procesu

po ulasku u Europsku uniju, samim tim i monetarnu politiku Europske unije i Europsku

centralnu banku. Stoga je potrebno dati odgovore na sljedeća pitanja:

1. Koja je uloga središnjih banaka u financijskom sustavu?

2. Koja je uloga Hrvatske centralne banke?

3. Koja su osnovna obilježja europske monetarne politike i koja je uloga Europske

centralne banke?

4. Što se događa s Hrvatskom narodnom bankom po ulasku u Europsku uniju?

3

5. Kakva je budućnost Hrvatske narodne banke kao članice europskog monetarnog

sustava?

Uključivanje Hrvatske u EU, ujedno i integracija HNB-a u ESCB predvođen ECB-om,

mijenja dosadašnji rad HNB-a. Dosadašnji je cilj HNB-a bio održavanje stabilnosti u

zemlji, dok se sada teži održavanju stabilnosti na cijelom području EU, koje obuhvaća

financijske sustave svih zemalja članica. U skladu s time, izmijenjeni su obrasci

poslovanja HNB-a, kao i obligacije koje ima, ali i mogućnosti koje mu se pružaju. Iako

se integracijom HNB-a u ESCB Hrvatska narodna banka obvezala ispunjavati sve

odredbe koje za zemlje članice donose izvršna tijela ECB-a, na raspolaganju je HNB-u

stalno potpora ECB-a i financijski oslonac, utemeljen na učešću banke u sustavu.

1.4. Znanstvene metode

U diplomskom radu je korišteno nekoliko metoda znanstveno-istraživačkoga rada, a to

su: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda generalizacije i

specijalizacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Rad je sastavljen od šest sadržajno povezanih cjelina. Prvi dio rada je UVOD u kojemu

su izneseni: problem, predmet i objekt istraživanja, hipoteze rada, svrha i ciljevi

istraživanja, znanstvene metode te sama struktura rada.

Drugi dio rada je POJAM I ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U FINANCIJSKOM

SUSTAVU, u kojemu je definiran financijski sustav i uloga središnjih banaka.

Treći dio rada, SREDIŠNJA BANKA HRVATSKE: HRVATSKA NARODNA

BANKA donosi analizu ključnih značajki Hrvatske narodne banke i njezina mjesta u

hrvatskom monetarnom sustavu.

Četvrti dio rada, EUROPSKA CENTRALNA BANKA I EUROPSKI SUSTAV

CENTRALNIH BANAKA, analiza je europskog monetarnog sustava te značajki i uloge

središnjih banaka u istome.

4

Peti dio rada, INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI SUSTAV I

IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI, središnji je dio rada, a čini ga analiza

učinaka priključivanja Hrvatske Europskoj uniji na hrvatski monetarni sustav i Hrvatsku

narodnu banku kao njegov središnji dio.

Rad završava ZAKLJUČKOM, u kojemu je iznesena sinteza zaključnih razmatranja do

kojih se u radu došlo.

5

2. POJAM I ULOGA SREDIŠNJIH BANAKA U FINANCIJSKOM

SUSTAVU

Financijski sustav je jedan od osnovnih gradivnih elemenata svake ekonomije. Kao

takvome, zadaća mu je osigurati da većina sredstava iz štednje bude usmjerena putem

financijskih tržišta u investicije pojedinaca, poduzeća ili država.

Financijski sustav neke zemlje čine: njezina valuta, platni sustav, financijska tržišta,

financijske institucije te institucije koje reguliraju i nadziru njihov rad. (Novak, 2005.,

str. 17) Središnja institucija financijskog sustava u svakoj je zemlji nacionalna središnja

banka, odnosno u grupi zemalja, centralna banka te grupe zemalja. Financijska tržišta

središte su financijskoga sustava i određuju volumen raspoloživih zajmova, privlače

štednju te se na njima temeljem ponude i potražnje sredstava određuju kamatna stopa i

cijene sredstava. Na temelju takvih kretanja, reguliranih od strane središnjih banaka a

obavljanih posredstvom financijskih institucija, može se financijski sustav definirati kao

sustav kojeg čine dvije navedene suprotne, ali međusobno ovisne aktivnosti: štednja i

investicije. Uspješna koordinacija tih dvaju aktivnosti u sustavu ostvaruje dobre

makroekonomske pokazatelje, i obrnuto, neuspješna koordinacija donosi loše

pokazatelje. (Leko, 2004, str. 49)

Stabilnost i razvijenost financijskog sustava zemlje bitne su pretpostavke za stabilnost i

ekonomski razvoj svake države. Financijski sektor, točnije bankarski sektor, kao ključna

karika financijskog sustava stoga u globalizacijskim uvjetima ima bitan utjecaj na

gospodarski razvoj određene zemlje. (Jovančević, 2005., str. 197)

Nerealno je očekivati da država, u svom ekonomskom razvoju i putu prema

prosperitetu, ostane imuna na utjecaje iz njenog okruženja. Stoga je iz tih razloga nužno

upoznati tu okolinu. U suvremeno vrijeme, upravo je takva spoznaja nužna zbog

utjecaja lokalnih i globalnih kriza, koje se prenose s jednog kraja svijeta na drugi

utječući time na, osim na rast i razvoj, i na kvalitetu ljudskih života. Rast i prosperitet

zemlje zahtijevaju sinergiju napora države, financijskih institucija i poduzeća te raznih

organizacija kojima država ili poduzeće mogu pripadati. Financijski sektor može

značajno pomoći u tim nastojanjima ukoliko kvalitetno izvršava svoje funkcije. Banke

6

imaju važnu ulogu u procesu gospodarskog rasta i društvenog razvitka. Raspoloživost

kredita najpoznatija je i možda najvažnija funkcija koju osiguravaju banke iako je

njihova uloga važna i u obavljanju platnoga prometa, pružanju sigurnosti u štedne

proizvode pa i u neizravnom poticanju socijalne kohezije (npr. osiguranje mogućnosti

da se mlade obitelji stambeno osamostale). (Novak, 2005., str.27)

Iako banke uvelike doprinose gospodarskome rastu, neadekvatan pristup poslovanju

mogao bi dovesti do nepoželjnih negativnih, ponekad čak i razornih posljedica. Naime,

banke davanjem kredita stanovništvu preuzimaju značajne količine potencijalnoga

rizika na sebe. Ukoliko dođe do prestanka plaćanja kredita, usporava se rast kroz

nedovoljna sredstva banaka i samim time loše usmjerene nevraćene plasmane. Banke,

kao najveći dio financijskoga sustava, su dakle odgovorne za usmjeravanje sredstava i

to u što manje rizične pothvate. U skladu s time, s ciljem otklanjanja rizika,

raspolaganje s dovoljnom količinom informacija omogućit će iskorištavanje sredstava

građana koji ih žele deponirati u kvalitetnije svrhe, što može potisnuti gospodarski rast.

Promatranje djelovanja bankarskoga sustava na gospodarski rast u određenoj zemlji

polazi od primarne analize. Financijske institucije vrše svoje funkcije te mobiliziraju

štednju, alociraju resurse i kontroliraju poduzeća te se primjenom financijskih

instrumenata, odnosno plasiranjem depozita primljenih u obliku štednja ili oročenja

sredstava, dolazi do efikasne alokacije kapitala i tehnoloških inovacija. Moguće je stoga

zaključiti kako je gospodarski rast pod značajnim učinkom financijskog sustava koji

može usmjeravati sredstva u dobre plasmane povećavajući tako stopu rasta samom

štednjom, a zatim i potaknutom većom stopom gospodarske aktivnosti. Upravo stoga je

opravdana činjenica da se uslijed iznalaženja rješenja za gospodarski oporavak

ponajprije traže načini u financijskom sustavu koji može poticajno djelovati na

gospodarstvo. (Babić, 2004., str.164) Kako je ključna točka financijskog sustava

središnja banka, u uvjetima poticanja i oporavka gospodarstva posebna se pažnja pridaje

upravo njoj.

Financijska tržišta, dio financijskog sustava na kojem se obavljaju sve transakcije u

novije vrijeme dobivaju na važnosti iz razloga sve većega broja transakcija na njegovim

sastavnim dijelovima: tržištu novca i tržištu kapitala. Naime, tržište novca, koje je uz

tržište kapitala temeljni dio financijskoga tržišta, se od davnina smatra najvažnijim, ako

7

ne čak i jedinim sastavnim dijelom financijskoga tržišta. Tržište novca je tržište na

kojem se najčešće odvija kratkoročno financiranje. Postupno se trgovanje klasičnim

novčanim sredstvima, iz ruke u ruku, iz banke u banku, na kratki rok i uz manji rizik,

zamjenjuje u sve većoj mjeri trgovanjem dugoročnim vrijednosnicama i drugim

kapitalnim sredstvima. Tako se razvija tržište kapitala, namijenjeno prvenstveno za

dugoročno investiranje i postupno preuzima sve veći udio od obujma ukupnoga posla

financijskoga tržišta. (Leko, 2004., str.46-49) Dugoročnije transakcije su rizičnije, stoga

njihov sve veći udio dovodi do povećanja rizika. Plasmani postaju sve rizičniji,

osiguranja plasmana sve zahtjevnija, vjerovnici sve lošije kvalitete, što dovodi do sve

veće potrebe za mijenjanjem regulativnih odredbi u financijskom sustavu kako bi se na

taj način spriječilo potencijalno narušavanje kvalitete i stabilnosti financijskog sustava.

Kao što povijest i dokazuje, neodgovarajuće odluke vezane uz novac i dostupnost

kredita, ili ekspanziju monetarnih agregata, mogu imati brojne nepovoljne posljedice na

stabilnost cijena i proizvodnju, to jest na cijelo gospodarstvo kao cijelinu. Cilj je

monetarnih institucija, odnosno monetarnih vlasti, da postignu točno određenu količinu

novca u optjecaju potrebnu za stabilno funkcioniranje gospodarstva i postizanje

temeljnih ekonomskih ciljeva, a to su: stabilnost cijena, stabilan rast zaposlenost,

stabilan rast BDP-a, ostalih makroekonomskih pokazatelja.

Sve veći obujam transakcija, sve veći broj sudionika i neizbježna globalizacija i

otvaranje tržišta, odnosno stvaranje međunarodnih tržišta, dovele su do potrebe jačanja

uloge nacionalnih središnjih banaka u zemljama. Razumljivo je da nacionalna središnja

banka treba štititi domaći financijski sustav, odnosno takoreći, regulirati isti na

najprikladniji način.

Takvi su uvjeti doveli do rastuće važnosti koje se pridaju toj financijskoj instituciji,

središnjoj instituciji financijskog sustava. Danas je stoga jedna od najvažnijih

financijskih institucija u suvremenim gospodarstvima upravo središnja banka. Središnja

banka je državna agencija koja ima važne funkcije u nadgledanju operacija

financijskoga sustava i kontroli novčane ponude. Središnje banke usmjeravaju svoju

djelatnost u aktivi prema određenome cilju koristeći svoj utjecaj na ostale novčane

institucije preko količine primarnoga novca i/ili novčanoga multiplikatora. (Božina,

2008., str. 104)

8

One ne rade izravno s javnošću, nego komuniciraju s komercijalnim bankama i dilerima

vrijednosnih papira, čime provodi osnovne funkcije u ekonomskoj politici. (Božina,

2008., str. 106) Nacionalna središnja banka je okosnica monetarnog sustava i

monetarne politike u svakoj zemlji. Često se središnja banka naziva i kreatorom

nacionalne monetarne politike, a ono što joj se najčešće pripisuje kao središnjoj

financijskoj instituciji zasigurno je izdavanje novca. Međutim, središnja banka, koja

upravlja cijelim financijskim sustavom kao važnim sastavnim dijelom domaćega

gospodarstva, osim izdavanja novca obavlja i niz drugih, sa sigurnošću se može

potvrditi, važnijih funkcija, vezanih za održavanje gospodarske stabilnosti.

Središnje banke obavljaju nekoliko važnih funkcija u suvremenim gospodarstvima:

(Novak, 2005., str. 49)

· Kontrola novčane ponude: središnja banka svake zemlje osim kontrole količine i

vrijednosti novca mora održavati stabilnost domaće valute i zaštititi njezin

integritet na međunarodnim financijskim tržištima

· Stabilizacije tržišta novca i kapitala, takozvanim intervencijama na tržištima

kapitala i novca, kako bi se osigurao nesmetan protok sredstava od deficitarnih

prema suficitarnim jedinicama

· Zajmodavac u nuždi: omogućava održavanje likvidnosti ključnih financijskih

institucija

· Održavanje i unaprjeđenje mehanizma plaćanja, što indirektno utječe na

likvidnost gotovine, a samim time i nizom uzročno-posljedičnih veza na ostale

makroekonomske pokazatelje u zemlji.

Jedna od temeljnih zadaća središnjih banaka donošenje je i održavanje monetarne

politike. Monetarna politika je jedna od mjera ekonomske politike koju vodi centralna

banka radi postizanja ekonomske stabilnosti, odnosno ona bi trebala ekonomske

subjekte opskrbiti dovoljnom količinom novaca kako bi se osigurao gospodarski rast.

Naime, od razvoja makroekonomskih teorija država je preuzela takvu ulogu da

uporabom fiskalne politike (oporezivanjem i alokacijom sredstava) i monetarne politike

(reguliranjem ponude novca, kreditnim uvjetima i kamatnim stopama) smanjuje

inflaciju i nezaposlenost te povećava ekonomski rast.

9

Monetarna politika nastoji ostvariti određene željene promjene određenih realnih

makroekonomskih varijabli putem promjene broja monetarnih varijabli koje su pod

kontrolom monetarne vlasti, odnosno monetarna politika nastoji postići željene

promjene agregatne potražnje pomoću određenih promjena novčane ponude. (Babić,

2004., str. 303) Monetarna je politika niz mjera monetarnih vlasti da preko kreditnoga

sustava i kroz monetarno političke čimbenike ostvaruje izvjesne konkretne ciljeve

općega gospodarstva i politke zemlje. Monetarna politika je skup pravila, propisa, mjera

i instrumenata kojima se u monetarnoj sferi društvene reprodukcije regulira količina,

struktura i dinamika novčane mase, kao i optjecaj novca na razini nacionalnih, odnosno

državnih ekonomija. (Lovrinović, Perišić, Šokman, 2001., str. 149) Monetarnu politiku

država vodi putem svoje središnje banke, koja predstavlja središnju instituciju u

monetarnom sustavu, a nazivaju je još i „bankom banaka“. Ona stoga predstavlja

nosioca monetarne politike neke zemlje te je poželjno da bude neovisna u mjeri u kojoj

je to moguće radi odvajanja potencijalnih političkih ciljeva od onih ekonomskih.

(Božina, 2008., str. 294)

Kako bi monetarna politika ostvarivala efikasno svoje ciljeve moraju postojati dani

preduvjeti: agregatna potražnja mora biti funkcija novčane ponude, odnosno mora

postojati funkcija potražnje za novcem, da je veličina novčane ponude neovisna od

razine agregatne potražnje i da novčana ponuda mora biti pod kontrolom monetarnih

vlasti. Ta se pretpostavka u biti odnosi na nezavisnost središnje banke i legitimnost

novca koje su ključni zahtjevi u poslovanjima svih središnjih banaka, a u uskoj su

međusobnoj vezi. (Samuelson i Nordhaus, 2005., str. 345) Monetarna politika će se

provoditi kroz djelovanje monetarnih institucija koje određuju količinu novca u

optjecaju, pri čemu se može utjecati na ekonomsko blagostanje i maksimizaciju koristi

za društvo. (Božina, 2008., str. 294)

Temeljne sastavnice monetarne politike su emisijska, kreditna, devizna i tečajna

politika. Monetarna politika sa svojim mjerama i instrumentima ima snažan utjecaj i na

fiskalnu (poreznu) politiku i uopće makroekonomsku politiku, ali vrijedi i obratno.

(www.effect-dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article&id=472:mo

netarna-politika&catid=46:ekonomija&Itemid=1)

10

Ciljevi monetarne politike mogu biti bliži i konačni. Kao konačni ciljevi monetarne

politike navode se: (Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 197)

1. Visoka stopa zaposlenosti,

2. Niska stopa inflacije,

3. Ravnoteža platne bilance,

4. Odgovarajuća stopa rasta društvenoga proizvoda.

Bliži su pak ciljevi monetarne politike: (Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 197-198)

1. Količina novca u opticaju

2. Visina tržišnoga kamatnjaka,

3. Opseg bankarskih kredita.

Između bližeg i konačnog cilja monetarne politike postoji bitna razlika. Bliži cilj je

samo sredstvo za postizanje konačnog cilja.

Visoka zaposlenost postoji kada je potražnja za radom jednaka ponudi rada. Ekonomski

rast označava povećanje potencijalnog BDP-a neke zemlje. Stabilnost cijena odnosi se

na ostvarivanje niskih stopa inflacije. Stabilnost kamatnjaka povećava transparentnost i

stabilnost financijskih tržišta i planiranje novčanog tijeka. Stabilnost financijskih tržišta

omogućuje direktno prenošenje novčanih viškova od suficitnih prema deficitarnim

subjektima. Uz stabilnost na deviznom tržištu sprječava se promjena uvjeta razmjene

vezana uz pad ili rast vrijednosti domaće valute u odnosu na strane valute.

Vrlo je važno ciljeve monetarne politike postaviti kako bi se mogli ujedno postaviti i

instrumenti za njihovo ocjenjivanje. Iako su ciljevi poželjni, nisu svi realno ostvarivi

zbog međusobnih konflikata koji su česti u kratkom roku. Konflikti ciljeva se mogu

dogoditi ako središnja banka u izvršenju jednoga cilja naruši neke od drugih ciljeva.

Veliki broj središnjih banaka u svijetu im za konačni cilj stabilnost cijena, odnosno

niske stope inflacije, koji je u većini slučajeva određen zakonom o središnjoj banci ili

nekom drugom regulativom kojom se određuje odgovornost središnje banke kao

glavnoga nositelja monetarne politike.

Ostvarenje ciljeva monetarne politike nemoguće je bez instrumenata monetarne politike.

Općenito, instrumente monetarne politike može se promatrati kao dinamičke kategorije

koje se kroz dugi niz godina neprestano razvijaju i modificiraju ovisno o promjenama u

11

ekonomskom i monetarnom okruženju i promjeni ciljeva tekuće novčane politike.

(Lovrinović, Ivanov, 2009., str.209) Može ih se podijeliti na kvantitativne, koji

ograničavaju kvantitativno kreditni potencijal banaka i na kvalitativne koji raznim

mjerama selekcioniraju strukturu kreditnoga potencijala poslovnih banaka te tako na

indirektan način ograničavaju i njegov kvantitet. Kvantitativni su instrumenti politika

otvorenoga tržišta, politika diskontne stope, stope obvezne rezerve te ograničavanje

kredita poslovnih banaka. Kvalitativni instrumenti jesu selektivni krediti, moralno

uvjeravanje, ostale direktne mjere. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 47)

Tri tradicionalna instrumenta monetarne politike prikazana su na shemi 1: (Lovrinović,

Ivanov, 2009., str.209)

1. Diskontna politika

2. Politika otvorenog tržišta

3. Politika obvezne rezerve

Sljedeća shema prikazuje osnovne instrumente monetarne politike kojima se služe

središnje banke.

Shema 1. Instrumenti monetarne politike

Izvor: izradila autorica prema Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 209

Politika diskontne stope omogućava određivanje diskontne stope uz koju komercijalne

banke mogu posuđivati novac od centralne banke.

12

Politika otvorenog tržišta omogućuje kupoprodaju za plasman i kupovinu vrijednosnica

na otvorenom tržištu putem sustava aukcija čiji je organizator centralna banka.

Politika obvezne rezerve omogućuje mijenjanje zakonskih odnosa obveznih rezervi za

depozite kod banaka i drugih financijskih institucija.

Središnja je banka kreditni oslonac bankarskog sustava i djeluje kao regulator njegove

likvidnosti, a time i kreditne sposobnosti. S tim ciljem određuje stopu obvezne rezerve i

minimalne rezerve likvidnosti te visinu stopa na kredite za refinanciranje poslovnih

banaka. Radi i nadzor nad poslovanjem banaka. Svrha tog djelovanja je postizanje i

očuvanje stabilnosti cijena kao osnovnog cilja poslovanja većine svjetskih središnjih

banaka.

13

3. SREDIŠNJA BANKA HRVATSKE: HRVATSKA NARODNA BANKA

Svakim financijskim sustavom dominira središnja banka. Hrvatskim financijskim

sustavom upravlja Hrvatska narodna banka kao središnja banka Hrvatske. Brojne su

odgovornosti i uloge koje pred Hrvatskom narodnom bankom stoje, jednako kao i

mehanizmi kojima se koristi kako bi provodila monetarnu politiku i održavala stabilnost

gospodarskoga sustava.

3.1. Pojam i temeljne značajke Hrvatske narodne banke

U Hrvatskoj je centralna banka Hrvatska narodna banka. Osnovana je 23. prosinca

1991. godine uredbom sa zakonskom snagom. Zakonima su definirane djelatnosti i

funkcije Hrvatske narodne banke, koje su naknadno uređene u studenom 1992. godine i

u svibnju 1995. godine. Izmjenom Ustava RH od 12. prosinca 1997. godine promijenila

je ime iz Narodna banka Hrvatske (NBH) u Hrvatska narodna banka (HNB). Narodna

banka Hrvatske odgovorna je, u okviru svojih prava i dužnosti, za stabilnost valute i za

opću likvidnost plaćanja u zemlji i prema inozemstvu. (http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-

hnb.htm)

Samostalna je i odgovorna Hrvatskom saboru. Dobit ostvarenja Hrvatske narodne banke

pripada državnom proračunu. Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci NN 75/08 uređuje

se položaj, poslovi, vlasnički status, ovlaštenja i ustroj Hrvatske narodne banke te odnos

Hrvatske narodne banke s Republikom Hrvatskom, bankama i međunarodnim

institucijama i organizacijama. Izmjene i dopune Zakona, provedene u skladu sa

ulaskom Hrvatske u Europsku uniju prikazane su u Zakonu i izmjenama i dopunama

Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (NN, br. 54/2013.). (http://www.hnb.hr/propisi

/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-izmjene-dopune-54_2013.pdf) U obavljanju svojih

aktivnosti Hrvatska narodna banka je samostalna i neovisna te odgovorna Hrvatskome

saboru: Hrvatska narodna banka ima statut, koji potvrđuje Hrvatski sabor, a zastupa ju

guverner Hrvatske narodne banke. U svome je radu neovisna pri donošenju i

14

provođenju svojih odluka i ne traži niti je vezana na upute tijela Republike Hrvatske,

tijela Europske unije ili drugih osoba. (http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm)

Slika 1: Unutrašnji ustroj Hrvatske narodne banke

Izvor: autorica izradila prema http://www.hnb.hr/o-hnb/flash-organizacija/h-org-iz-

gi.pdf

Hrvatska narodna banka ima svojstvo pravne osobe, ali se ne upisuje u sudski registar.

Sjedište Hrvatske narodne banke je u Zagrebu. Pečat HNB-a sadržava prikaz grba

Republike Hrvatske i ime Hrvatske narodne banke. Hrvatsku narodnu banku zastupa

guverner Hrvatske narodne banke. Do dana pristupanja Hrvatske u EU, HNB je bila u

isključivom vlasništvu same Republike Hrvatske. U skladu s dotadašnjom neovisnošću

HNB, tijela Republike Hrvatske, kao ni druge osobe nisu smjele utjecati na donošenje i

provedbu odluka Hrvatske narodne banke, niti su mogla odobravati, poništavati,

odgađati ili ukidati bilo koju odluku Hrvatske narodne banke i njezinih tijela u

15

područjima iz njezine nadležnosti. (http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-

institucionalni-ustroj.htm)

U odnosu na ranije razdoblje kada su osnovni ciljevi Hrvatske narodne banke bili

stabilnost cijena i likvidnost bankovnog, a time i ukupnog sustava, prema novom

zakonu jedini i glavni cilj Hrvatske narodne banke bio je postizanje i održavanje

stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svojega osnovnog cilja, Hrvatska

narodna banka podupire opću gospodarsku politiku Europske unije podupirući ciljeve

Europske unije sukladno članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. (http://www.hnb.hr/

propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-75-2008_54-2013.pdf)

3.2. Monetarna politika Hrvatske narodne banke

Jedan od glavnih zadataka Hrvatske narodne banke jest utvrđivanje i provođenje

monetarne politike Republike Hrvatske. Općenito, monetarna politika prenosi svoje

namjeravane efekte putem ekonomskih mehanizama na realne ekonomske varijable, kao

što je bruto domaći proizvod. Monetarna politika treba ekonomske subjekte opskrbiti

dovoljnom količinom novca, da bi subjekti mogli dobro funkcionirati i ostvarivati svoje

ciljeve: punu zaposlenost, porast proizvodnje, potrošnju i slično (Babić, 2004., str. 289).

Ciljevi monetarne politike su: puna zaposlenost, stabilnost cijena, gospodarski rast i

ravnoteža u ekonomskim odnosima. Podržana svim mjerama, a posebno mjerama na

području raspodjele i rashoda, ona pokazuje izvjesne rezultate u svladavanju recesije i

obuzdavanja inflacije. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str. 156)

HNB je zadužena za kreiranje i provođenje monetarne politike, za osiguravanje domaće

i međunarodne likvidnosti te za kontrolu rada poslovnih banaka. Uspješnost rada

centralne banke mjeri se isključivo s obzirom na ostvarivanje proklamiranih ciljeva

monetarne politike, a ne na temelju prihoda i dobiti koju ona ostvaruje. Centralnom

bankom upravlja Vijeće ili Savjet čije članove i guvernera obično predlaže predsjednik

države, a imenuje i smjenjuje parlament. S obzirom na smjer kretanja novčane mase,

monetarna politika može biti: (http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov//Instrumenti%20m

onetarne%20politike%20HNB-a-2011.pdf)

16

1. ekspanzivna, kada se novčana masa povećava po stopi većoj od stope rasta

društvenog bruto proizvoda i kada cijena novca pada,

2. restriktivna, kada novčana masa raste sporije od stope rasta društvenog bruto

proizvoda i kada cijena novca raste,

3. neutralna.

Najvažniji ciljevi monetarne politike jesu osigurati potrebnu količinu novca u opticaju,

uspostaviti monetarnu ravnotežu što proizvodi stabilnost opće razine cijena te osigurati

stabilnost domaćeg novca i njegovog deviznog tečaja.

Instrumenti monetarne politike HNB-a jesu: (http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov//

Instrumenti%20monetarne%20politike%20HNB-a-2011.pdf)

· operacije na otvorenom tržištu,

· stalno raspoložive mogućnosti,

· obvezna pričuva,

· devizne aukcije,

· blagajnički zapisi,

· minimalno potrebna devizna potraživanja i

· kratkoročni kredit za likvidnost.

Najčešće spominjane su upravo operacije na otvorenom tržištu. Operacije na otvorenom

tržištu se u HNB-u javljaju u tri tipa: redovite operacije, operacije fine prilagodbe i

strukturne operacije. Redovite operacije se provode putem obratnih repo operacija i

služe za povećanje likvidnosti u sustavu. Izvršavaju se svaki tjedan (srijedom), s rokom

dospijeća od jednog tjedna, te se izvršavaju na aukcijama putem standardnih ponuda.

Sudionici istih su banke, štedne banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju

određene opće kriterije. Operacije fine prilagodbe se provode putem repo/obratnih repo

operacija, izravnih kupnji/prodaja vrijednosnih papira, a služe za povećanje ili

smanjenje likvidnosti u sustavu. Strukturne operacije se provode putem izravnih

kupnji/prodaja VP-a te repo/obratnih repo operacija, a služe za povećanje ili smanjenje

likvidnosti. (Božina, 2006., str. 79)

U stalno raspoložive mogućnosti ubrajaju se: novčani depozit, lombardni kredit i

unutardnevni kredit. Uz obveznu pričuvu koja je naknadno spomenuta javljaju se i

17

devizne aukcije, koje služe za očuvanja stabilnosti domaće valute i održavanja

likvidnosti plaćanja u zemlji i inozemstvu, emitirani blagajnički zapisi HNB-a čijom

prodajom HNB djeluje na smanjenje likvidnosti banaka te minimalno potrebna devizna

potraživanja. Minimalno potrebna devizna potraživanja znači da su banke u obvezi

održavanja propisanog postotka minimalno potrebnih deviznih potraživanja u odnosu na

njihove devizne obveze. (http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod//fba.../roncevic/ppt)

Minimalno potrebna devizna potraživanja instrument su održavanja devizne likvidnosti

banaka i iznosila su 17% deviznih obveza u većem dijelu 2011.

Slika 2. Minimalna devizna likvidnost i obvezna pričuva

Izvor: HNB (2013.) Godišnje izvješće HNB 2012., online:

http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm

Posljednji instrument monetarne politike HNB-a jesu kratkoročni krediti za likvidnost,

koje HNB odobrava bankama, štednim bankama te podružnicama stranih banaka koje

imaju likvidnosnih poteškoća, uz uvjet da su solventne. Tijekom 2011. kratkoročni

krediti za likvidnost odobreni su u ukupnom iznosu od 191,8 mil. kuna. Kratkoročni

kredit za likvidnost odobrava se uz financijsko osiguranje u obliku repo transakcije

(repo kredita) ili kredita uz zalog. Kredit se može koristiti najviše dvanaest mjeseci.

Kamatna stopa za korištenje kratkoročnim kreditom za likvidnost jednaka je stopi koja

se naplaćuje na lombardni kredit uvećanoj za 0,5 postotnih bodova za razdoblje

korištenja kreditom do tri mjeseca, odnosno uvećanoj za jedan postotni bod za razdoblje

korištenja kreditom dulje od tri mjeseca. (http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm)

18

U okvirima svoje aktivnosti utvrđivanja i provođenja monetarne i devizne politike,

HNB može donositi podzakonske propise i akte kojima se regulira devizno poslovanje

pravnih i fizičkih osoba te se obavlja kontrola deviznoga poslovanja u RH u skladu sa

zakonom. Jedan od osnovnih ciljeva koje ostvaruje HNB je likvidnost domaćeg

bankovnog sustava. Ako se promatra 2011. godina, moguće je zaključiti kako je

likvidnost domaćega bankovnog sustava bila izrazito povoljna te da nije bilo potrebe za

provođenjem obratnih repo operacija ni za potražnjom lombardnih kredita. S druge

strane, poslovne su se banke gotovo svakodnevno koristile mogućnošću prekonoćnog

deponiranja viška likvidnosti kod HNB-a. Politikom podržavanja visoke kunske

likvidnosti HNB je nastojao poboljšati uvjete financiranja na domaćem tržištu i povećati

kreditni potencijal banaka. U uvjetima povoljne likvidnosti zabilježen je opadajući trend

kamatnih stopa na novčanom tržištu. U slučajevima kada je likvidnost sustava

neprikladna, HNB se koristi nizom mjera kako bi održao ili nanovo uspostavio

likvidnost, kako u domaćim plaćanjima tako i u inozemnima. (http://www.hnb.hr/

publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-10-2013.pdf)

Mjere koje HNB provodi radi održavanja likvidnosti su: (http://web.efzg.hr/dok/pds

/Strat_pod//fba.../roncevic/aroncevic23110.ppt)

1. propisuje visinu, uvjete i način održavanja minimalne likvidnosti banaka,

2. propisuje obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka,

3. propisuje način korištenja obvezne rezerve radi održavanja likvidnosti,

4. propisuje minimalne uvjete kreditne sposobnosti banaka,

5. propisuje postupak za utvrđivanje datuma od kada je banka nelikvidna,

6. utvrđuje uvjete za oblikovanje posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti.

Mjere koje HNB provodi radi održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu su

(http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod//fba.../roncevic/aroncevic23110.ppt) :

1. kupovina i prodaja deviza na deviznom tržištu,

2. propisuje obvezu ovlaštenih banaka da drže određeni iznos u devizama kao

minimalnu rezervu radi održavanja likvidnosti u plaćanjima prema inozemstvu,

3. kontrolira provedbu mjera monetarne i devizne politike kojima su uređeni

devizno poslovanje i kreditni odnosi s inozemstvom od strane banaka.

19

Sljedeća slika pokazuje kretanje ponude i potražnje za likvidnošću. Ravnoteža ponude i

potražnje je poželjno stanje, dok svako udaljavanje jedne kategorije od druge dovodi do

promjena u kretanjima kamatnih stopa. Stoga se u osnovnim zadacima HNB-a nalazi

regulacija likvidnosti kako bi se kamatne stope održavale u poželjnom stanju, što bi

poticajno djelovalo na štednju, a samim time i na investicije.

Slika 3. Ponuda i potražnja za likvidnošću

Izvor: HNB (2013.) Godišnje izvješće HNB 2012., online:

http://www.hnb.hr/publikac/hpublikac.htm

Likvidnost se, dakle, razmatra u dvije kategorije: domaća i inozemna. Sve je učestalija i

značajnija stavka likvidnosti inozemna likvidnost, s obzirom da su inozemne transakcije

uslijed otvaranja tržišta postale sve prisutnija pojava. Uslijed sve većega otvaranja

nacionalnog financijskog tržišta te integracije istoga u međunarodno financijsko tržište,

Hrvatska narodna banka povećava svoj utjecaj u financijskom sustavu zbog autonomije

nad upravljanjem međunarodnim pričuvama RH (zlato, plemenite kovine, novčanice i

kovani novac, potraživana salda denominirana u konvertibilnim valutama, prava

vučenja kod MMF-a, mjernice, obveznice i drugi vrijednosni papiri, repo ugovori, …).

U HNB-u se koriste nazivi bruto i neto pričuva, pri čemu je razlika u sljedećem: bruto

pričuve su ukupne međunarodne pričuve, dok neto pričuve obuhvaćaju dio pričuva

kojima HNB upravlja prema vlastitim odrednicama i efektivni strani novac. Način

upravljanja pričuvama prilagođen je utvrđenoj monetarnoj i deviznoj politici, pri čemu

se u upravljanju međunarodnim pričuvama središnja banka rukovodi prije svega

načelima likvidnosti i sigurnosti. Zemlje drže međunarodne pričuve kako bi osigurale

20

međunarodnu likvidnost zemlje, a time i kredibilitet zemlje prema međunarodnoj

zajednici te omogućile lakši pristup međunarodnim tržištima kapitala. (http://www.

hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-10-2013.pdf)

HNB upravlja međunarodnim pričuvama na dva načina, u skladu s vlastitim

odrednicama i u skladu s preuzetim obvezama, ovisno o načinu formiranja

međunarodnih pričuva. Upravljanje međunarodnim pričuvama HNB-a u 2011.

obilježilo je produbljivanje dužničke krize u Europi. Financijski rezultat središnjih

banaka, pa tako i HNB-a, određen je veličinom i strukturom imovine i obveza. HNB se

ubraja u skupinu banaka s visokim udjelom međunarodnih pričuva u svojoj imovini

(aktivi).

U cilju je HNB-a da ostvari čim veće pričuve upravljajući s kojima dolazi do povećanja

likvidnosti. Osnovni činitelji promjena međunarodnih pričuva u 2011. u odnosu na

2010. bili su otkup od MF-a Republike Hrvatske i prodaja deviza bankama putem

intervencija.

3.3. Uloga i značaj Hrvatske narodne banke u hrvatskom financijskom sustavu

Osnovni cilj HNB jest postizanje i održavanje stabilnosti cijena. Ne dovodeći u pitanje

ostvarivanje svog osnovnog cilja, Hrvatska narodna banka podupire gospodarsku

politiku RH i pritom djeluje u skladu s načelima otvorenog tržišnog gospodarstva i

slobodne konkurencije. Uz monetarnu stabilnost potrebno je spomenuti i pojam

financijske stabilnosti, kojoj HNB jednako tako teži. Financijska stabilnost očituje se u

nesmetanom funkcioniranju svih segmenata financijskog sustava u procesu alokacije

resursa, procjene i upravljanja rizicima te izvršavanja plaćanja, kao i u otpornosti

sustava na iznenadne šokove. (http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-

fs-10-2013.pdf)

Tako se u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci uz ostvarivanje monetarne javlja i

ostvarivanje financijske stabilnosti. Monetarna i financijska stabilnost usko su povezane

jer monetarna stabilnost, koju HNB postiže operativnim provođenjem monetarne

21

politike i obavljanjem uloge „banke svih banaka“ te osiguravanjem nesmetanog

odvijanja platnog prometa, pridonosi smanjenju rizika za financijsku stabilnost.

Uz krajnji cilj monetarne politike HNB-a koji predstavlja stabilnost cijena, potrebno je

spomenuti i indirektni cilj za koji se koristi nominalno sidro deviznog tečaja. Nije nužno

da sve središnje banke imaju jednake vršne ciljeve, s obzirom da se isti donose u odnosu

na stanje i predviđanja u financijskom sustavu zemlje. Tako je, za razliku od HNB-a,

Europska centralna banka definirala kao krajnji cilj monetarne politike srednjoročnu

stabilnost cijena, mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena ispod 2%, ali

blizu 2%.

Hrvatska narodna banka, kao vodeća financijska institucija u zemlji, odgovorna je za:

(http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm)

· kontrolu novčanog, kreditnog i bankovnog sustava,

· provođenje monetarne politike,

· održavanje likvidnosti plaćanja u zemlji i prema inozemstvu,

· stabilnost cijene, te

· internu i eksternu vrijednost nacionalne valute.

Prema gledištima mnogih, osnovno zaduženje HNB-a bi bilo izdavanje i povlačenje

novca iz opticaja. S ekonomskoga gledišta, upravo regulacija ponude novce produkt je

aktualne i prikladne monetarne politike. Dakle, HNB je ključni akter kreiranja i

provođenja odgovarajuće monetarne politike u zemlji. Provođenje iste bi za ishod

trebalo imati ispunjenje ostalih ciljeva HNB-a: održavanje visokih stopa likvidnosti

(protočnosti novca) i stabilnosti cijena u zemlji. Uz monetarnu politiku, HNB kreira i

onu, u današnjim okolnostima ne manje važniju, deviznu politiku. Devizna politika

HNB odnosi se na sve aktivnosti vezane za međunarodno tržište, jednako tako i na

devizni tečaj nacionalne valute, pa i međunarodne pričuve koje se kasnije spominju.

Radi ostvarivanja utvrđene monetarne i devizne politike HNB može odrediti mjere i

instrumente koji su mu potrebni za reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti banaka i

za reguliranje količine novca u optjecaju te donositi mjere u svezi s kamatnim stopama i

tečajem domaće valute.

22

Osnovne aktivnosti Hrvatske narodne banke se odnose na: (http://www.hnb.hr/o-

hnb/ho-hnb.htm)

· utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike,

· držanje i upravljanje međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske,

· izdavanje novčanica i kovanog novca,

· izdavanje i oduzimanje odobrenja za rad banaka, nadziranje poslovanja banaka i

donošenje podzakonskih propisa kojima se regulira bankarsko poslovanje,

· vođenje računa banaka i obavljanje platnog prometa, nadziranje poslovanja

banaka, donošenje propisa, davanje kredita i primanje u depozit sredstava

banaka,

· reguliranje, unapređenje i nadziranje platnog sustava,

· obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku,

· donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti,

· obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.

Dakako da je središnja banka, s obzirom da je zadužena za utvrđivanje i provođenje

monetarne politike koja se provodi kontrolom ponude novca, zadužena i za izdavanje

novca u svim njegovim oblicima. HNB odlukom utvrđuje nominalni iznos, mjere,

težinu, izgled i ostala obilježja novčanica i kovanoga novca koji izdaje. HNB je

odgovorna za tiskanje novčanica i kovanje kovanoga novca, sigurnost i pohranu

neizdanih novčanica i kovanoga novca, čuvanje i uništavanje novčanica i kovanoga

novca povučenih iz opticaja, kao i materijala za izradu novčanica i kovanoga novca.

Prema Zakonu o bankama, HNB je nadležna institucija koja daje odobrenja za rad

banaka, nadzire poslovanje banaka, obavlja druge poslove koji su joj zakonom dani u

nadležnost i donosi podzakonske propise i odluke kojima se uređuje bankarsko

poslovanje i utvrđuju standardi stabilnoga i sigurnoga poslovanja banke. Jednako tako,

HNB regulira i prati cjelokupno poslovanje banaka, koje su dužne pravodobno i

ispravno podnositi tražena izvješća i podatke o svojem poslovanju. HNB vodi račune

banaka te obavlja platni promet po tim računima, što znači da svaka banka koja posluje

23

u Hrvatskoj mora kod HNB-a imat otvoren račun. (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-

htm-pdf/h-zakon-hnb-75-2008_54-2013.pdf)

Osnovni cilj Hrvatske narodne banke je da podupire gospodarsku politiku Republike

Hrvatske i pritom djeluje u skladu s načelima otvorenoga tržišnog gospodarstva i

slobodne konkurencije.

24

4. EUROPSKA CENTRALNA BANKA I EUROPSKI SUSTAV

CENTRALNIH BANAKA

Jednako kao i financijski sustav Hrvatske i jedinstveni europski financijski sustav ima

svoju vlastitu središnju banku. Europska centralna banka institucija je koja, sa

sigurnošću se može reći, ima znatno veće odgovornosti od nacionalnih centralnih

banaka. Osim oblikovanja jedinstvene europske monetarne politike i brige oko

dodijeljenih joj zadataka, Europska je centralna banka središnjica i okosnica svih

nacionalnih središnjih banaka, što dodatno ukazuje na njezinu važnost i značaj.

4.1. Razvoj i značaj Europske centralne banke

Središnja banka Europske unije je Europska središnja banka. Europska središnja banka

(ECB) nezavisna je nadnacionalna monetarna institucija i predstavlja jezgru Europskog

sustava središnjih banaka (ESCB) te Eurosustava. O važnosti neovisnosti središnje

banke u donošenju monetarne politike i upravljanju monetarnom unijom, govori i

činjenica da je strogo naglašena zabrana traženja ili primanja naputaka od institucija,

tijela, ureda ili agencija Unije, kao i bilo koje vlade država članica. (http://www.vecernji

.hr/eucionica/sto-je-to-europska-sredisnja-banka-546591)

Sjedište ECB-a je u Frankfurtu na Majni, u Njemačkoj. Ideja kreiranja središnje banke

na europskom nivou počiva na težnji k uspostavi monetarne unije kako bi se podržao i

pojačao razvoj unutrašnjeg tržišta Unije. Europska središnja banka je osnovana 1998.

godine. Od 1. siječnja 1999. godine odgovorna je za provođenje monetarne politike u

Eurosustavu, kojega je potrebno razlikovati od Europskog sustava središnjih banaka.

Europski sustav središnjih banaka čini ECB i sve središnje banke zemalja članica

Europske unije, dok Eurosustav čine ECB i središnje banke onih zemalja koje su

prihvatile zajedničku valutu euro. O Europskom sustavu središnjih banaka više je riječi

u nastavku poglavlja. Iako je neovisna nadnacionalna institucija, kontrolu i reviziju nad

njome ostvaruje samostalna profesionalna služba revizije. (http://www.ecb.europa.eu/

pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf)

25

Primarni je cilj ECB-a održavanje stabilnosti cijena, s tim da ECB – ne dovodeći u

pitanje svoj osnovni cilj – podupire opću ekonomsku politiku EU. Svi drugi ciljevi su

sekundarnog karaktera i ne smiju dolaziti u sukob s primarnim ciljem. (Lovrinović,

Ivanov, 2009., str.499) Kako bi ostvarila temeljni cilj, ECB ima značajnu ulogu u

kreiranju i održavanju opće ekonomske politike EU kroz čitav niz aktivnosti koje

provodi, a od kojih su najznačajnije sljedeće: kreiranje monetarne politike, skrb o

sustavu izdavanja novčanica eura, intervencije na deviznom tržištu, nadzor nad

financijskim rizicima, izdavanje europskih državnih obveznica, te definiranje politike

Eurosustava.

Zadaci ECB-a su sljedeći: (Lovrinović, Ivanov, 2009., str. 499)

1. kreira i povodi monetarnu politiku,

2. emitira gotov novac i to novčanice, a kovanice emitiraju nacionalne središnje

banke,

3. brine o stabilnosti deviznog tečaja eura,

4. provodi intervencije na deviznom tržištu,

5. brine o likvidnosti bankarskog sustava,

6. određuje temeljnu kamatnu stopu,

7. upravlja nacionalnim deviznim rezervama,

8. brine o stabilnosti domaćeg bankarskog sustava i provodi nadzor nad njime,

9. brine o efikasnosti platnog sustava u zemlji,

10. bavi se raznim istraživanjima i statistikama.

Ostvarivanje glavnog zadatka ECB-a, održavanja stabilnosti cijena u zoni eura te

očuvanje njegove kupovne moći, ostvaruje se određivanjem visine kamata u zoni eura te

praćenjem kretanja cijena i procjenom rizika u odnosu na stabilnost cijena u euro zoni.

(Kandžija, Cvečić, 2008., str. 186)

U pogledu stabilnosti, cilj je ECB-a osigurati da povećanje potrošačkih cijena iz godine

u godinu bude manje od 2%, što čini na dva načina: (http://web.efzg.hr/dok/FIN/

mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20EU.pdf)

26

· Kontroliranjem ponude novca (Ako je ponuda novca veća u usporedbi s

ponudom roba i usluga, doći će do inflacije),

· Nadzorom trendova cijena i procjenom rizika koji predstavlja za stabilnost

cijena na europodručju.

Kontroliranje ponude novca uključuje, između ostaloga, utvrđivanje kamatnih stopa

širom europodručja, što je najpoznatija aktivnost ECB-a. Obavljanje svih zadataka i

aktivnosti ECB-a osigurano je sudjelovanjem triju glavnih tijela. Sljedeća shema

prikazuje strukturu ECB-a.

Shema 2. Organizacija Europske središnje banke

Izvor:

http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20EU.pdf

Kako shema i prikazuje, ključna tijela ECB-a su: (http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/es

cb/html/index.hr.html)

1. Upravno vijeće

2. Izvršno vijeće (Izvršni odbor)

3. Opće vijeće (Guverneri nacionalnih središnjih banaka)

Upravno vijeće ili Vijeće ministara najviši je organ odlučivanja u ECB-u, a zadužen je

za definiranje jedinstvene monetarne politike, određivanje kamatnih stopa i održavanje

likvidnosti. Sastoji se od guvernera nacionalnih središnjih banaka eurozone,

predsjednika ECB-a i članova Izvršnog odbora, a odluke se donose jednostavnom

27

većinom glasova. Predsjednik ECB-a predsjedava i Upravnim vijećem i Izvršnim

odborom, koji broji ukupno 6 članova. Odbor je odgovoran za provođenje monetarne

politike koju je definiralo Vijeće ministara i zaduženo je za neophodne upute

nacionalnim središnjima bankama koje su za to zadužene. (Kandžija, Cvečić, 2008., str.

187) Treće tijelo je Opće vijeće, a ono obuhvaća i ostale guvernere središnjih banaka

ESCB-a koje nisu dio eurozone. Ono pomaže u savjetovanju i u koordiniranju.

Najvažnija značajka postojanja je neovisnost i s toga Eurosustav djeluje potpuno

neovisno, strogo se distancirajući od političkih utjecaja i pritisaka zemalja članica.

Što se tiče organizacijske strukture, ECB se sastoji od 17 organizacijskih cjelina, među

kojima je 10 osnovnih i 7 pomoćnih djelatnosti. Zaposlenici ECB-a su iz svih 27 država

članica EU, a ukupno ih je oko 1600.

ECB se financira uplatom od strane zemalja članica. U trenutku osnivanja kapital je

iznosio pet milijardi eura. Određeni iznos uplaćuje svaka zemlja članica i to ovisno o

broju stanovnika i o ostvarenom BDP-u. Od ukupnog potraživanja od zemalja članica,

50% se uplaćuje ovisno o BDP-u zemlje, 50% ovisno o broju stanovnika. U skladu sa

uplatama, ECB financira, odnosno kreditira, svaku svoju zemlju članicu. Trenutno

najveće udjele imaju Njemačka sa 17,99% Francuska s 14,17% te Italija s 12,31%.

(http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html) U nastavku rada

prikazani su doprinosi nacionalnih središnjih banaka iz europodručja i zemalja koje još

nisu članice eurozone kapitalu ECB-a. Tablica pokazuje vrijednosti ključa za raspodjelu

kapitala, kao i protuvrijednost uplaćenoga kapitala u eurima.

Tablica 1: Doprinosi nacionalnih središnjih banaka iz europodručja kapitalu ECB-a

Nacionalna središnja banka

iz europodručja

Ključ za upis kapitala %

Uplaćeni kapital (€)

Nationale Bank van België / Banque Nationale de Belgique (Belgija)

2,4778 268.222.025,17

Deutsche Bundesbank (Njemačka) 17,9973 1.948.208.997,34

Eesti Pank (Estonija) 0,1928 20.870.613,63

Central Bank of Ireland / Banc Ceannais na hÉireann (Irska)

1,1607 125.645.857,06

Bank of Greece (Grčka) 2,0332 220.094.043,74

Banco de España (Španjolska) 8,8409 957.028.050,02

28

Banque de France (Francuska) 14,1792 1.534.899.402,41

Banca d'Italia (Italija) 12,3108 1.332.644.970,33

Central Bank of Cyprus (Cipar) 0,1513 16.378.235,70

Latvijas Banka (Latvija) 0,2821 30.537.344,94

Banque centrale du Luxembourg (Luksemburg) 0,2030 21.974.764,35

Central Bank of Malta / Bank Ċentrali ta` Malta (Malta) 0,0648 7.014.604,58

De Nederlandsche Bank (Nizozemska) 4,0035 433.379.158,03

Oesterreichische Nationalbank (Austrija) 1,9631 212.505.713,78

Banco de Portugal (Portugal) 1,7434 188.723.173,25

Banka Slovenije (Slovenija) 0,3455 37.400.399,43

Národná banka Slovenska (Slovačka) 0,7725 83.623.179,61

Suomen Pankki – Finlands Bank (Finska) 1,2564 136.005.388,82

Ukupno 69,9783 7.575.155.922,19

Izvor: http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html

Tablica 2: Doprinosi nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja kapitalu ECB-a

Nacionalna središnja banka

izvan europodručja

Ključ za upis kapitala (%)

Uplaćeni kapital

(€)

Българска народна банка (Bugarska središnja banka) (Bugarska)

0,8590 3.487.005,40

Česká národní banka (Češka) 1,6075 6.525.449,57

Danmarks Nationalbank (Danska) 1,4873 6.037.512,38

Hrvatska narodna banka (Hrvatska) 0,6023 2.444.963,16

Lietuvos bankas (Litva) 0,4132 1.677.334,85

Magyar Nemzeti Bank (Mađarska) 1,3798 5.601.129,28

Narodowy Bank Polski (Poljska) 5,1230 20.796.191,71

Banca Naţională a României (Rumunjska) 2,6024 10.564.124,40

Sveriges riksbank (Švedska) 2,2729 9.226.559,46

Bank of England (Ujedinjena Kraljevina) 13,6743 55.509.147,81

Ukupno 30,0217 121.869.418,02

Izvor: http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html

29

Posebno je značajno ukazati na ulogu ECB-a u jeku aktualne gospodarske krize i

njezinih posljedica, gdje je do izražaja došla jasna potreba i nedostatak postojanja

jedinstvenog mehanizma financija i kontrole europskih zemalja. Stoga se priskočilo

monetarnoj politici kao jednom od ključnih instrumenata za stabilizaciju gospodarstava.

Gospodarska kriza se osim promjena značaja ECB-a odrazila i na promjenu njezine

uloge i strukture, odnosno potaknuto je osnivanje takozvane bankovne unije. Početak

stvaranja bankovne unije već je u fazi izvođenja, a odnosi se na uvođenje jedinstvenoga

nadzora koji ECB-u, kao centralnoj europskoj monetarnoj instituciji, daje ovlasti

nadzora nad cjelokupnim radom banaka i drugih karika financijskog sustava.

4.2. Obilježja i značaj Europskog sustava centralnih banaka

Iako se uključivanjem određene zemlje članice u Europsku uniju uvelike mijenja

aktualna nacionalna monetarna politika, ona je i dalje obilježena kao nacionalna

monetarna politika, odnosno zadržava određenu dozu suvereniteta. U skladu s time,

svaka zemlja ima središnju instituciju koja je i prije uključivanja u Europsku uniju

upravljala monetarnim sustavom, a to je središnja banka. Efektivno provođenje

monetarne politike na razini svih zemalja članica Europske unije, moguće je tek

koordiniranim i zajedničkim djelovanjem središnjih banaka, što se realizira pomoću

Europskog sustava središnjih banaka.

Europski sustav središnjih banaka (engl. European System of Central Banks, akr.

ESCB) nadnacionalno je tijelo čiji je glavni cilj održavanje stabilnosti cijena. Europski

sustav središnjih banaka (ESCB) skup je središnjih banaka kojeg čine Europska

središnja banka (ECB) i nacionalne središnje banke (NCB) svih članica EU.

(http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/escb/html/index.hr.html)

30

Shema 3. Europski sustav središnjih banaka

Izvor: http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm

Sastoji se od Europske središnje banke (ECB) i nacionalnih središnjih banaka svih

država članica EU-a, neovisno o tome jesu li prihvatile euro ili nisu. Utemeljen je 1998.

na prijedlog Delorsova izvješća. ESCB nema pravnu osobnost, ali njegove sastavnice

djeluju u skladu s vlastitim utvrđenim ciljevima, odredbama temeljnih ugovora, statuta

ESCB-a i ECB-a, te s odlukama donesenima u upravljačkim organima ECB-a. Za

potporu i pomoć u radu organima koji donose odluke osnovano je 14 odbora ESCB-a.

Uz ESCB postoji i Eurosustav. Eurosustav je skup središnjih banaka kojeg čine

Europska središnja banka i nacionalne središnje banke država članica koje su uvele

euro.

Shema 4. Eurosustav

Izvor: http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm

31

Ključno mjestu u Eurosustavu također zauzima ECB, uz kojega ga čine i članice EU

koje su prihvatile euro, zajedničku valutu. Često se javlja dilema postojanja Eurosustava

odnosno ESCB-a, s obzirom da su gotovo jednake institucije, sličnih, ako ne i istih

funkcija. Međutim, ESCB mora postojati dok god postoje zemlje ili pak zemlja koje

neće prihvatiti zajedničku valutu euro. Operativni ustroj Eurosustava u skladu je s

načelom decentralizacije. Nacionalne središnje banke izvršavaju gotovo sve operativne

zadatke Eurosustava i tako provode centralno donesene odluke Upravnog vijeća ECB-a.

Nacionalne središnje banke koje su uključene u ESCB odgovorne su za: (http://www.

ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf)

· provedbu operacija monetarne politike: to znači da su nacionalne središnje

banke te koje zapravo obavljaju transakcije,

· operativno upravljanje deviznim pričuvama ECB-a, što uključuje izvršenje i

namiru tržišnih transakcija za potrebe investiranja deviznih pričuva ECB-a,

· upravljanje vlastitim deviznim pričuvama,

· osiguravanje funkcioniranja infrastruktura financijskih tržišta i platnih

instrumenata te nadzor nad njima,

· izdavanje novčanica zajedno s ECB-om: novčanice izdaju i ECB i nacionalne

središnje banke, s time da ECB kontrolira te aktivnosti,

· prikupljanje statističkih podataka i podršku ECB-u (ECB za provedbu monetarne

politike i izvršavanje drugih zadaća Eurosustava treba različite ekonomske i

financijske podatke. Glavna područja na kojima nacionalne središnje banke

pomažu prikupljanjem podataka od nacionalnih financijskih institucija su: a)

tržišta novca te bankovna i financijska tržišta; b) statistika platne bilance i

međunarodne pričuve Eurosustava te c) financijski računi, te

· funkcije izvan Europskog sustava središnjih banaka (ESCB), osim ako Upravno

vijeće dvotrećinskom većinom danih glasova utvrdi da su one u suprotnosti s

ciljevima i zadaćama ESCB-a.

Tri su ključna politička i ekonomska razloga utemeljenja navedenoga sustava:

(http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf)

32

· utemeljenje jedinstvene središnje banke za cijelo euro područje ne bi bilo

prihvaćeno na političkoj razini, s obzirom da bi to vrlo vjerojatno

podrazumijevalo koncentraciju poslovanja centralne banke na jednom

određenom mjestu,

· pristup Eurosustava izgrađuje iskustvo središnjih banaka, čuva njihov

institucionalni ustroj, infrastrukturu i operacijske sposobnosti i stručnost, tim

više, središnje banke i dalje obavljaju neke zadatke nevezane za Eurosustav,

· s obzirom na široko zemljopisno područje koje obuhvaća Eurozona, smatralo se

prikladnim dati kreditnim institucijama pristupnu točku središnjem bankarstvu

za svaku sudjelujuću zemlju članicu.

Prema pojašnjenu ECB-a, ESCB-u je prema Ugovoru o funkcioniranju EU dodijeljeno

upravljanje funkcijama bankarenja u području eura. Međutim, kako sam ESCB nema

vlastiti zakonski identitet, nego se javlja kao skup središnjih banaka te zbog različitih

razina integracija u Europsku monetarnu uniju (EMU), stvarni su akteri u upravljanju

euro-operacijama same središnje banke europodručja upravljane i predvođene ECB-om.

Zbog nepostojanja zakonskog identiteta, ESCB nema mogućnosti niti kapacitete

samostalnoga odlučivanja, što preuzimaju spomenuti ključni akteri.

4.3. Monetarna politika Europske centralne banke

Kako bi ostvarila svoj primarni cilj, prethodno definiranu stabilnost cijena, i ostala u

skladu s načelima otvorene tržišne ekonomije i slobodne konkurencije, što joj naleže

ekonomska politika EU, ECB koristi niz instrumenata monetarne politike. U svrhu

vođenja jedinstvene monetarne politike, ECB koristi sljedeće instrumente: (Perišin,

Šokman, Lovrinović, 2001., str. 307)

1. Operacije na otvorenom tržištu,

2. Ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od ECB,

3. Politika rezervi likvidnosti.

33

Politika otvorenog tržišta kojom se ECB koristi je najvažnija, jer se njome upravlja

kamatnjacima, likvidnošću bankarskog sustava i gospodarstva te se signaliziraju pravci

promjena u monetarnoj politici.

U okviru otvorenog tržišta ECB se služi slijedećim operacijama: (Perišin, Šokman,

Lovrinović, 2001., str. 307)

1. Glavne operacije refinanciranja

2. Dugoročnije operacije refinanciranja

3. Operacije finog prilagođavanja

4. Strukturalne operacije

Glavne operacije refinanciranja ili redovite operacije najvažnije su u okviru operacija

otvorenog tržišta i imaju glavnu ulogu u usmjeravanju kretanja financijskog tržišta, jer

daju važne signale koji utječu na ponašanje transaktora. (Perišin, Šokman, Lovrinović,

2001., str. 310) Ove operacije se izvode od strane nacionalnih središnjih banaka na

temelju standardnih ponuda. Imaju rok dospijeća dva tjedna, a za razliku od njih

dugoročnije operacije refinanciranja imaju rok dospijeća 3 mjeseca. Plasman i kupovina

vrijednosnica na otvorenom tržištu provode se sustavom aukcija, čiji je organizator

središnja banka. (Lovrinović, Ivanov, 2009., str.214) Ove operacije su najvažnije i

ključni su instrument politike refinanciranja na tržištu Eurosustava.

Dugoročnije operacije refinanciranja su operacije koje se koriste radi poboljšanja

likvidnosti na duži vremenski period. Omogućuju dodatno dugoročno refinanciranje

financijskog sektora te su vrlo efikasna mjera ostvarivanja ciljeva ECB-a. One

opskrbljuju sustav dodatnom likvidnošću te se provode na mjesečnoj razini, na rok

trajanja od tri mjeseca. Provode ih središnje banke, putem standardnih natječaja s time

da sudionici moraju ispunjavati opće kriterije prihvatljivosti.

Operacije finog prilagođavanja poduzimaju se u cilju ublažavanja i sprečavanja

iznenadnih oscilacija kamatnih stopa i napetosti na financijskom tržištu. One se uvode

povremeno s ciljem upravljanja likvidnošću na tržištu i upravljanja kamatnim stopama,

posebice kako bi se olakšali učinci na kamatne stope uzrokovani neočekivanim

(nepredviđenim) fluktuacijama likvidnosti na tržištu. Izvode se kao obrnute transakcije,

34

s time da mogu poprimiti oblik i deviznih swap-ova i fiksnih oročenih depozita, a

obično se izvode od strane središnjih banaka kroz brze ponude ili bilateralnim

postupkom.

Operacije strukturalne naravi odnose se na emisiju zadužnica, reversne transakcije i

izravne transakcije. Ove operacije se izvode kad god ECB želi prilagoditi strukturnu

poziciju Eurosustava vis-à-vis financijskom sektoru (na redovnoj ili izvanrednoj

osnovi). Strukturne operacije se javljaju u obliku obrnutih transakcija i izdavanjem

dužničkih instrumenata, a provode ih središnje banke putem standardnih ponuda.

Ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od ECB drugi su instrument monetarne

politike ECB. Ovaj se instrument primjenjuje prekonoćno uz određenu kamatu. U

provođenju određenih transakcija ECB se koristi standardnim ponudama i brzim

ponudama. Standardna ponuda je ona koja se nakon objave ESCB izvršava u roku od 24

sata, a koristi se kod glavnih opcija refinanciranja, dugoročnijih i strukturnih operacija.

Brza ponuda se izvršava u roku od sat vremena od objave i koristi se kod operacija

finog prilagođavanja.

Posljednji instrument je politika rezervi likvidnosti. Politika obaveznih rezervi sastoji se

u određivanju stope obvezne rezerve i drugih uvjeta koji određuju visinu obveznih

rezervi koje poslovne banke trebaju obračunati i izdvojiti na depozite. (Lovrinović,

Ivanov, 2009., str. 216) Politika obveznih rezervi se unutar Eurosustava primjenjuje na

kreditne institucije u eurozoni, prvenstveno radi cilja stabilizacije kamatne stope na

tržištu novca i stvaranja (ili povećanja) strukturne nelikvidnosti. Obvezne pričuve svake

institucije određuje se u odnosu na elemente u bilanci.

Europska centralna banka zahtijeva od kreditnih institucija da drže obaveznu tj.

minimalnu rezervu na računima kod svojih središnjih banaka, u okviru sustava

minimalnih rezervi. Minimalna rezerva sustava ECB-a primjenjuje se na kreditne

institucije u eurozoni, a prvenstveno provodi ciljeve stabilizacije kamatnih stopa na

tržištu novca i stvaranja (ili proširenja) strukturnih likvidnosti.

Politika minimalnih rezervi ECB-a prvenstveno provodi dvije monetarne funkcije, a to

su:

(http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20EU.pdf )

35

· stabiliziranje kamatnih stopa na tržištu novca,

· stvaranje ili proširenje strukturne nelikvidnosti.

Minimalne rezerve likvidnosti zapravo su obvezne rezerve koje se obračunavaju na

prosječan iznos depozita na računima depozitnih institucija u proteklih 30 dana, a koje

se moraju održati također u slijedećih 30 dana. (Perišin, Šokman, Lovrinović, 2001., str.

311) Cilj minimalnih rezervi je stabiliziranje kamate na novčanom tržištu i kreiranje ili

proširenje strukturnih likvidnosnih manjkova.

36

5. INTEGRACIJA HRVATSKE U EUROPSKI MONETARNI

SUSTAV I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI

Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine postala 28. članica Europske unije. Samim time

postala je jedna od članica Europskog monetarnog sustava. Proces integracije u

europski prostor ujedno znači i članstvo Hrvatske narodne banke, kao okosnice

hrvatskog financijskog sustava i nositeljice hrvatske monetarne politike, u Europskom

sustavu središnjih banaka, prije spominjanom ESCB. Ovo pristupanje promijenilo je

dosadašnju monetarnu politiku koju je HNB samostalno provodio na području

Republike Hrvatske, ali je i prijelazni period za daljnje promjene koje će nastupiti

stupanjem eura na snagu kao jedinstvene valute, a samim time će značiti i prekretnicu u

dosadašnjoj hrvatskoj monetarnoj politici, koja u tom trenutku nestaje. Proces

pristupanja u punopravno članstvo EU učinio je guvernera HNB-a jednim od članova

Odbora guvernera Općega Vijeća ESCB-a. Na taj se način Hrvatska središnja banka,

kao članica sustava europskih središnjih banaka, obvezala zajedno s ECB-om činiti sve

potrebne i statutom joj dodijeljene aktivnosti, kako bi se ispunila svrha i misija ESCB-a,

a to je naravno održavanje stabilnosti cijena na području zemalja članica EU.

Iako se sam proces čini u potpunosti jednostavnim, stvarnost je znatno složenija.

Jovančević (2005., str. 198) navodi da se pred novu zemlju članicu EU u procesu

potpune monetarne integracije postavljaju rigorozni kriteriji koji su obuhvaćeni sa

nekoliko faza: prva faza – predpristupni stadij, tijekom kojega zemlja mora pokazati

napredak prema funkcioniranju tržišne ekonomije i konkurentnosti, što Hrvatske je

ostvarila, drugi stadij - međufaza nakon pristupa, u kojoj nova zemlja članica potpuno

sudjeluje u jedinstvenom tržištu te pokazuje napredak u ispunjenju uvjeta potrebnih za

uvođenje eura te period uvođenja odnosno nakon uvođenja eura, u kojem je zemlja

dužna pridržavati se odredbi Pakta o stabilnosti i rastu, a sve u smjeru održavanja

cjenovne stabilnosti u eurozoni.

O složenosti pristupanja u europski monetarni sustav govori i činjenica da je od

potpisivanja pretpristupnoga sporazuma Hrvatska počela svoju monetarnu politiku, kao

i druge nacionalne politike, usklađivati s europskim „acquisom“, odnosno pravnom

stečevinom. Nadalje, o složenosti dosadašnjih promjena i izazova, ali i onih koji se pred

37

hrvatsku monetarnu politiku i HNB, kao nositeljicu iste stavljaju, govori i činjenica da

je monetarna politika, uz fiskalnu, ključni instrument kojim se upravlja stabilnošću

gospodarstva. Međutim, ulaskom u Europsku monetarnu uniju, monetarna politika

zemalja članica eurozone postaje jedinstvena, odnosno zemlje gube mogućnost vođenja

samostalne monetarne politike. S obzirom da svaka zemlja članica ima vlastite

specifičnosti i osobitosti gospodarstva, radi postizanja unutarnje i vanjske ravnoteže

zemlje članice monetarne unije služe se fiskalnom politikom. Upravo je stoga fiskalni

kriterij jedan od temeljnih kriterija navedenih u Maastrichtskim kriterijima, kako bi se u

zemljama članicama stvorili uvjeti za stabilnost, odnosno otklonila prezaduženost.

Zemlje članice su obvezne ispuniti sve kriterije navedene u spomenutom ugovoru iz

Maastrichta, kako bi mogle koristiti euro kao jedinstvenu valutu. (Kersan - Škabić,

2012., str.194) Međutim, na putu do eura prethode brojne institucionalne i zakonodavne

promjene koje se rezimiraju kroz prve dvije faze monetarne integracije, odnosno

monetarne unije. Upravo se stoga u nastavku ovoga poglavlja analiziraju institucionalne

promjene, zahtjevi i zadaci koji se pred HNB stavljaju po ulasku u EU. Smisao procesa

monetarne integracije je u biti u potpunome integriranju u vidu stvaranja jedinstvenoga

europskoga tržišta. Naime, uvođenje jedinstvene valute dovelo bi do nepostojanja

troškova konverzije, što bi uvelike ojačalo unutarregionalnu razmjenu, a samim time i

stvorilo lakše ujednačavanje gospodarskih prilika u svim zemljama članicama. Stoga će

proces monetarne integracije početi s pojašnjavanjem smisla monetarne unije i njezina

učinka na Hrvatsku koja je ulaskom u EU započela potpunu monetarnu integraciju.

5.1. Hrvatska i Europska monetarna unija

Posljednja faza monetarne integracije Hrvatske s EU je ulazak u Europsku monetarnu

uniju, odnosno u Eurosustav. Monetarna unija predstavlja područje unutar kojega su

odnosi razmjene između različitih vrsta novca fiksni te ne postoje nikakva ograničenja,

odnosno kao jedinstveni monetarni sustav nekoliko samostalnih država sa zajedničkom

valutom kao zakonskim sredstvom plaćanja u državama unije, koju izdaje zajednička

središnja banka. (Božina, 2007., str. 10)

38

Europska monetarna unija je primjer monetarne integracije u kojoj se monetarni

suverenitet nepovratno prenosi na novoostvarenu supranacionalnu zajednicu. Ulazak

neke zemlje u Europsku monetarnu uniju zahtijeva ispunjavanje kriterija konvergencije.

Tim se kriterijima treba prilagoditi, odnosno iste treba ispuniti i hrvatski financijski

sustav kako bi se integrirao, ali ujedno i prešao iz faze tranzicije u fazu održivoga

gospodarskog rasta, poticanoga od strane EU.

Ulazak Hrvatske u EU nije značio i ulazak u monetarnu uniju, s obzirom da je potrebno

vrijeme prijelaznoga režima u kojemu se ispunjavanju traženi kriteriji. Hrvatska se tek

sada nalazi u drugoj fazi integracije u Europsku monetarnu uniju. Učvršćivanje u drugoj

fazi popraćeno je ulaskom u ERM 2 tečajni mehanizam, zadovoljavanjem kriterija

konvergencije i Maastrichtskih kriterija te dvogodišnje održavanje stabilnosti cijena.

Očekuje se da bi ulazak Hrvatske u monetarnu uniju mogao biti tek 2019. godine. Dok

je prema nekima to povoljno, dok se eurozona oporavi, neki tumače odgađanje ulaska u

monetarnu uniju kao otežavajući faktor. Primjerice, sam guverner HNB-a tvrdi kako „bi

trebali uvesti euro što prije jer smo i tako visoko euroizirani s 80 posto štednih depozita

u stranim valutama, od čega 90 posto u eurima“. (http://www.banka.hr/hrvats

ka/konferencija-hnb-a-u-dubrovniku-hrvatska-moze-uvesti-euro-najranije-2019)

Međutim, jedno je sigurno: uvođenjem eura Hrvatska će moći koristiti prednosti

jedinstvenog valutnog područja jer će se smanjiti transakcijski trošak konverzije valuta i

platnog prometa te olakšati poslovanje, odnosno zaključenje dugoročnih poslovnih veza

bez valutnog rizika što će koristiti hrvatskim poduzetnicima i građanima. U tome se

slučaju zapravo radi o troškovima koji su bili rezultat kupovnih i prodajnih tečajeva

strane valute, ali i naknada i provizija mjenjačnice prilikom obavljanja konverzije.

Nestajanje transakcijskih troškova predstavljat će još veću prednost kada se poveća

obujam međusobne trgovine i plaćanja. Jedinstvena valuta osigurat će transparentnost i

usporedivost cijena, omogućiti ublažavanje inflatornih pritisaka te smanjiti kreditni rizik

zemlje što bi dugoročno trebalo osigurati smanjenje kamatnih stopa u Hrvatskoj.

(http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-hrvatska_i_eu_prednosti_izazovi-132

8529972.pdf) U skladu s time, ulaskom u eurozonu gubitak iskazuju i poslovne banke

zbog ograničavanja trgovine devizama i instrumentima osiguranja od tečajnog rizika.

39

Zemlje članice se na taj način odriču dijela prihoda koje su ostvarivale prilikom tiskanja

novca, odnosno kojega je ostvarivala središnja banka.

Zaključno, isticanju svi pozitivnih efekata ulaska u europsku monetarnu uniju, potrebno

je naglasiti činjenicu da potpuno integriranje znači davanje svih domicilnih sredstava u

ruke ECB-a, odnosno utapanje u europski centralni sustav i prekid neovisnosti. Ipak,

sve negativnosti i sve prepreke, potrebno je prekriti onim pozitivnim čimbenicima, koji

se između ostaloga vezuju i na jedinstvo EU te sigurnost koju zajednica pruža svojoj

svakoj članici.

5.2. Institucionalne promjene i zadaće Hrvatske narodne banke kao članice ESCB

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kako je u uvodnom dijelu rečeno odrazio se na samu

organizacijsku promjenu HNB-a, odnosno na mjesto HNB-a u financijskom sustavu,

koji više nije jedinstveni hrvatski, nego jedinstveni europski. Pristupanjem u EU, HNB

je postala jedna od članica ESCB-a, ali ne i članica Eurosustava. U skladu s prethodno

izloženim obvezama i dužnostima zemalja članica, Hrvatska je dužna svoje poslovanje i

aktivnosti podrediti obavljanju zadataka ESCB-a, što dakle uključuje provedbu

operacija monetarne politike, upravljanje deviznim pričuvama ECB-a i vlastitim

pričuvama, osiguravanje efikasnog funkcioniranja hrvatskog financijskog tržišta i

nadzor tržišta, izdavanje novčanica pod nadzorom ECB-a, dosljedno statističko

izvještavanje, te obavljanje funkcija koje ne obuhvaća ESCB. (http://web.efzg.

hr/dok/FIN/mivanov//Instrumenti%20monetarne%20politike%20HNB-a-2011.pdf) Od

HNB-a, kao nove središnje banke europskog financijskog sustava, tražit će se da od

dana ulaska podupire opću gospodarsku politiku u EU, što se prije svega odnosi na

stabilnost cijena. Sve aktivnosti koje sada HNB obavlja u skladu su sa pravilima,

propisima i uputama ECB-a. Stoga svaka središnja banka, pa tako i HNB, kao članica

ESCB-a mora osigurati da nacionalno zakonodavstvo, uključujući statut središnje

banke, bude kompatibilno s onim propisanim Ugovorom o funkcioniranju EU i

Statutom ESCB-a. Tim će statutom nadalje biti i određen i vremenski period u kojem

guverner smije biti na čelu središnje banke. Općenito, središnje banke mogu obnašati i

funkcije koje nisu navedene u njihovu Statutu, osim u slučaju da Vijeće guvernera

40

većinom glasova (2/3) odluči da se takve aktivnosti kose sa ciljevima i zadacima ESCB-

a. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:03) To

je, dakle, moguć slučaj i za Hrvatsku.

U kontekstu priključivanja Hrvatske EU, posebice je značajno pitanje neovisnosti

monetarne politike koja se u ovome slučaju ne mijenja značajno, odnosno ne odstupa od

prijašnje neovisnosti. Sukladno Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Statutu

ESCB-a i ECB-a, Hrvatska narodna banka i članovi njezinih tijela neovisni su pri

ostvarivanju svojega cilja i u izvršavanju svojih zadataka koji se temelje na Zakonu o

Hrvatskoj narodnoj banci, Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju

Europske unije i Statutu ESCB-a i ECB-a. Hrvatska narodna banka i članovi njezinih

tijela ne traže niti su vezani na upute institucija i tijela Europske unije, vlada država

članica Europske unije i drugih tijela. S druge strane, organizacije, institucije i članovi

institucija EU dužni su tu neovisnost poštovati. Neovisnost HNB-a je zajamčena HNB-u

po donošenju Zakona o HNB-u 2008. godine u kojemu je već bio implementiran

europski zakonodavni okvir. Ulazak u Europsku uniju moguće je opisati i kao dodatno

jačanje neovisnosti središnje banke, ali i proširivanje zabrane kreditiranja javnog

sektora i na institucije EU. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?

uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)

Zajedno s ECB-om, HNB, kao i ostale središnje banke zemalja članica, dužne su

prikupiti potrebne statističke informacije, ili od nadležnih nacionalnih institucija ili pak

direktno od strane ekonomskih agenata. Pri izvršavanju toga, ECB će surađivati zajedno

sa središnjom bankom, HNB-om, s institucijama Unije, tijelima, uredima i agencijama,

kao i s odgovarajućim vladajućima/institucijama u državi članici, te sa raznim važnim

međunarodnim organizacijama. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri

=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)

Prema Statutu ESCB-a, odnosno prema Protokolu broj 4, koji ukazuje na obveze i

zaduženja ESCB-a, stoji kako svaka zemlja članica ulaskom u ESCB ne gubi pravo

sudjelovanja, odnosno članstva u međunarodnim finacijskim institucijama, odnosno da

kao članica ESCB-a ima puno pravo na sudjelovanje u njima. (http://eur-lex.europa.

eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)

41

Ulazak Hrvatske u EU i integracija HNB-a u ESCB stvara obvezu HNB-u da djeluje u

skladu sa smjernicama i uputama ECB-a, kao nadležne institucije u ECB-u. Vijeće

guvenera će poduzimati sve neophodne korake kako bi osiguralo kompatibilnost sa

smjernicama i uputama ECB-a, te će zahtijevati da mu se uruče sve potrebne

informacije. Jednako kao i u ECB-u, u svim bankama članicama ESCB-a, financijska

godina završava krajem kalendarske godine. Poslovanje HNB-a, od dana ulaska u EU

kao i svi njegovi računi, pod nadzorom su nezavisnoga vanjskoga revizora kojega je

odobrilo Vijeće. Revizori imaju potpunu ovlast da sve knjige i račune središnjih banaka

nadziru te pruže detaljnje informacije o izvršenim transakcijama. U pogledu revizije

poslovanja HNB-a, potrebno je naglasiti kako nije došlo do drastičnih promjena, s

obzirom da je dosadašnje poslovanje vanjskih samostalnih revizora bilo obavljano

prema europskim standardima, odnosno da su sami revizori povezani sa ostalim

revizorima europskih središnjih banaka uključenih u ESCB.

Ulaskom HNB-a u ESCB, guverner HNB-a, Boris Vujčić, postao je punopravnim

članom odbora guvernera u ESCB-u, te sudjeluje u sjednicama Odbora, a određeni broj

stručnjaka HNB-a sudjeluje u radu Odbora, Pododbora i radnih skupina u tijelima EU.

U skladu s ulogama ESCB-a, guverner središnje banke Hrvatske, kao i svi drugi

guverneri članovi Odbora, preuzimaju odgovornost i obvezu za: izvršavanje

savjetodavne funkcije, prikupljanje statističkih informacija, pripremanje ECB-ovih

godišnjih izvještaja, utemeljenje potrebnih pravila za standardizaciju obračunavanja i

izvještavanja o operacijama koje je središnja banka poduzela, poduzimanje raznih mjera

za stvaranje i održavanje kvota ECB-ova kapitala, donošenje i provođenje uvjeta u

pogledu zapošljavanja te potrebne pripreme za neopozivo fiksiranje tečajeva valuta,

odnosno kune, u odnosu na euro. Nadalje, neovisnost središnje banke u novom sustavu,

jamči se i vremenskim terminima guvernerova mandata, koji su prema statutu određeni

na najmanje 5 godina. (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-izmje

ne-dopune-54_2013.pdf) Guverner može biti smaknut sa navedene pozicije isključivo u

slučaju da više ne ostvaruje zahtjev koji se pred njega stavljaju ili je kriv za ozbiljne

pogreške. Međutim, u slučaju ESCB-a ovakvi su slučajevi pod jurisdikcijom Suda

pravde.

42

Jedna od najznačajnijih promjena je plaćanje koje je HNB dužan izvršiti prema ECB-u.

Budući da se, sukladno Statutu ESCB-a i ECB-a, upisani kapital ECB-a automatski

povećava kada se neka zemlja pridruži EU, a njezina nacionalna središnja banka

postane članicom ESCB-a, ulazak Hrvatske kao 28. članice doveo je do povećanja

kapitala ECB-a, ujedno i do potrebe novoga određivanja udjela nacionalnih banaka.

Kako su obveznice plaćanja kvota/udjela zemlje koje su članice eurozone, tako su

dodijeljene im udjele obvezna plaćati i zemlje koje nisu članice europodručja. Središnje

banke deset država članica izvan europodručja moraju pridonijeti pokrivanju troškova

poslovanja koje ECB ima u vezi s njihovim sudjelovanjem u ESCB-u a način da su

obvezne uplaćivati minimalni postotak svog udjela u upisanom kapitalu. Doprinosi

središnjih banaka neeurozone čine 3,75% njihova ukupnog udjela u upisanom kapitalu.

Uplaćeni kapital nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja iznosi

121.869.418,02 eura. Svakoj je zemlji dodijeljena kvota prema odgovarajućim

kriterijima, pa tako i Hrvatskoj, odnosno HNB-u. (http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/

capital/html/index.hr.html)

Udjeli nacionalnih središnjih banaka ponderiraju se prema udjelu svake države članice u

ukupnom stanovništvu i u bruto domaćem proizvodu EU, i to u jednakoj mjeri, prema

podacima koje Europska komisija dostavi ECB-u. Nacionalne središnje banke zemalja

eurozone svoj upisani kapital moraju uplatiti u cijelosti, dok jedanaest nacionalnih

središnjih banaka izvan europodručja, u koje se sada ubraja i HNB, moraju uplatiti

manji postotak svojeg udjela u upisanom kapitalu ECB-a. Prema podacima ECB-a, udio

HNB-a u kapitalnom ključu, odnosno ključu za upis kapitala ECB-a, iznosi 0,5945 %,

upisani kapital 64,3 milijuna eura, a uplaćeni kapital 2,4 milijuna eura. Ulaskom

Hrvatske u EU upisani kapital ECB-a od danas je tako povećan s 10,76 milijardi eura na

10,82 milijardi eura. (http://www.poslovni.hr/hrvatska/hnb-postala-dio-europskog-

sustava-sredisnjih-banaka-245873) Promjena je također i u pitanju razlike prihoda i

rashoda, odnosno dobiti HNB-a, koja se prema izmjenama zakona od sada raspoređuje

u opće pričuve i u korist državnoga proračuna, dok je dosada bio isključivo u rukama

državnoga proračuna.

Za razliku od Hrvatske, i njezine središnje banke, HNB-a, zemlje članice eurozone, njih

18, koje su ujedno i članice Eurosustava, obvezne su sudjelovati u dobiti odnosno

43

gubitku koji ostvaruje ECB. Neto dobiti ili gubitak, koji je ostvarila ECB, raspoređuje

se među državama članicama eurozone u skladu sa statutom ECB-a i ESCB-a. Odnosno

u slučaju dobiti ECB-a na kraju razdoblja maksimalno do 20% dobiti se prenosi u fond

za opće pričuve, dok se ostalo raspoređuje imateljima udjela,ovisno prema uplaćenim

udjelima. U slučaju gubitka, sredstva za nadoknadu se povlače iz fonda za opće pričuve

ECB-a, odnosno ukoliko je potrebno iz ostvarenoga prihoda u godini u kojoj je nastao

gubitak. Hrvatska , odnosno HNB, će imati pravo/obvezu na dobit/gubitak tek kada

postane članica eurosustava. Za sada, kao i ostale središnje banke deset zemalja članica

izvan europodručja nema pravo na udio u blančnoj dobiti niti je dužna financirati

potencijalni gubitak koji bi ECB mogao ostvariti.

(http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html )

Osim uplaćivanja kvota, u trenutku ulaska u Eurozonu i prihvata eura, Hrvatska će kao i

sve druge zemlje članice, koje budu pristupale u Eurozonu morati određen dio svojih

međunarodnih ili deviznih rezervi prebaciti ECB-u, ovisno o kvoti kojom sudjeluje u

kapitalu ECB-a.

Nadalje, kada središnja banka postane članica ESCB, smatra se da je njezin ostvarenih

novčani dohodak ujedno i novčani dohodak koji je ostvario cijeli sustav, stoga ga se

prema dosljednim pravilima i napucima na kraju financijske godine raspoređuje.

Odnosno iznos novčanoga dohotka svake nacionalne središnje banke mora biti jednak

godišnjem dohotku od njegove imovine u odnosu na sredstva u opticaju i depozitne

obveze prema kreditnim institucijama, i ta će vrijednost biti namijenjena nacionalnoj

središnjoj banci. Nadalje, ostvareni se iznos novčanoga dohotka svake nacionalne

središnje banke umanjuje za iznos u protuvrijednosti plaćenih obveza koje je u toku

perioda banka platila nekoj kreditnoj instituciji. U konačnici se od zbrojenog novčanog

dohotka ostvarenoga u ESCB-u zemlji dodijeljuje onaj udio koji je ekvivalentan njezinu

udjelu/kvoti u uplaćenom kapitalu ECB-a. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/Lex

UriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)

Uključivanje HNB-a u ESCB značio je, kako je na početku i spomenuto, i potrebu

prilagođavanja monetarne politike, koja se u zemlji provodi, sa europskom monetarnom

politikom, što se može promatrati prema instrumentima i mjerama, koje središnje banke

u sastavu ESCB-a smiju provoditi.

44

HNB, kao integralni dio ESCB-a, i dalje zadržava pravo i obvezu izdavanja novčanica u

nacionalnoj valuti, odnosno kuni. ECB se Statutom obvezuje da će maksimalno moguće

poštivati dizajn novčanica koje središnje banke, tako i HNB izdaje. Vijeće guvernera

daje pravo središnjoj banci da izdaje euro novčanice, što će se dogodit sa HNB-om po

ulasku u eurozonu. Euronovčanice sada smije izdavati ECB i ovlaštene središnje banke.

Kako bi uopće i provodile operacije na tržištu i bilo kakve monetarne instrumente,

središnja banka, kao i ECB mogu otvarati račune kreditnim institucijama, javnim

subjektima kao i drugim sudionicima na tržištu, te primati razna sredstva, uključujući i

kolaterale.

Kako bi se ostvarila njihova vodeća zadaća prema članstvu u ESCB-u, a to je

ispunjavanje ciljeva i zadataka ESCB-a, središnje banke kao i ECB mogu provoditi

operacije na otvorenom tržištu u obliku prodaje ili kupnje prava, provoditi repo ugovore

i pozajmljivati ili zaduživati potraživanja i utržive instrumenate, bilo u eurima ili

drugim valutama, kao i plemenitim metalima. Osim operacija na otvorenom tržištu,

postoji mogućnost provođenja kreditnih operacija s kreditnim institucijama i drugim

sudionicima na tržištu, uz obvezu postojanja kolaterala. HNB je od sada podložna,

prilikom provođenja operacija na otvorenom tržištu, općim pravilima o uvjetima prema

kojima je središnja banka kao i sam ECB spremna stupati u takve transakcije.

Izuzev obveze stvaranja obvezne pričuve, ECB može HNB-u kao i svakoj drugoj zemlji

članici EU, propisati obvezu držanja obveznih minimalnih pričuva koje moraju ispuniti

sve kreditne institucije u zemlji, a sve u smjeru postizanja stabilnosti i drugih

monetarnih ciljeva. Stope rezervi i načine obračuna određuje Vijeće guvernera, dok u

slučaju nepridržavanja ECB naplaćuje penalne stope kao i moguće druge sankcije.

Strogo je zabranjeno središnjoj banci, tako i HNB-u, pružanje bilo kakvih kredita u

korist bilo koje nadnacionalne europske institucije, agencije, lokalnih, regionalnih ili

središnjih vlasti, … Središnja banke i sam ECB mogu biti u poziciji fiskalne agencije

nad tim institucijama, ali ne i financirati. Središnja banka ipak u sklopu ESCB-a ima

pravo na ustupanje olakšica.

Osim navedenih operacija monetarne politike na unutarnjem tržištu, ECB kao i

središnje banke zemalja članica ESCB-a mogu provoditi i razne operacije na području

45

izvan EU. To podrazumijeva uspostavljanje veza sa središnjim bankama izvan EU zone

te s financijskim institucijama u drugim zemljama, i ukoliko je potrebno sa

međunarodnim institucijama. Na vanjskom je tržištu središnjim bankama ESCB-a

također dozvoljena kupnja i prodaja svih oblika inozemnih sredstava i plemenitih

metala. U skladu s time, središnja banka ima mogućnost držanja i prodaje tih inozemnih

sredstava. U konačnici, kako ECB tako i sve druge središnje banke mogu voditi sve

oblike bankovnih transakcija u odnosima s trećim zemljama i međunarodnim

organizacijama. (http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:08

3:0201)

Mijenja se i odnos HNB-a prema ECB-u i Europskom sustavu središnjih banaka,

odnosno HNB kao članica ESCB-a može povjerljive podatke dostavljati ECB-u, a osim

suzbijanja krivotvorenja kuna, borit će se i protiv krivotvorenja eura. Zakonom o

dopunama i izmjenama Zakona o HNB-u preciziraju se i ovlasti zamjenika guvernera

HNB-a koji će, u slučaju razrješenja guvernera ili njegove odsutnosti, privremeno

postati šef monetarne vlasti u Hrvata. Također, u pogledu vođenja monetarne politike,

to jest u pogledu upravljanju deviznim rezervama, HNB će moći sklapati ugovore s

drugima samo pod uvjetom da te institucije imaju investicijski rejting, pri čemu

središnja banka sama odlučuje koji je to najniži rejting.

Iako je prema mnogima ulazak Hrvatske u Europsku uniju odmah značio i uvođenje

eura, ipak je potrebno ispunjenje traženih kriterija i procedure za ulazak Hrvatske u

eurozonu. Zemlje članice EU-a, osim Danske i Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske, a

uključujući i Hrvatsku imaju obvezu stupiti u ekonomsku i monetarnu uniju (EMU),

odnosno „eurozonu“, nakon što ispune Maastrichtske kriterije kojima su definirana

precizna financijska pravila. Ti kriteriji propisuju obvezu konsolidiranja javnih

financija. Pritom razina deficita ne smije prelaziti 3% BDP-a (osim privremeno i

iznimno), a javni dug ne smije biti veći od 60% BDP-a ili se smanjivati prema toj razini

zadovoljavajućom dinamikom. Stopa inflacije ne smije biti viša od 1,5% u odnosu na

inflaciju u trima državama s najstabilnijim cijenama, a dugoročne kamatne stope ne

smiju biti veće od 2% u odnosu na kamatne stope triju zemalja Unije s najnižim

kamatnim stopama. Dodatno, nužno je osigurati stabilnost nacionalne valute dvije

godine prije ulaska u EMU.

46

Hrvatska neće odmah uvesti euro, nego će to učiniti kad ispuni zahtjeve predviđene

Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije. Europska središnja banka i Europska

komisija pripremaju svake dvije godine, odnosno na zahtjev države članice koja još nije

uvela euro, izvještaje o konvergenciji. Na temelju tih će izvještaja Vijeće EU-a

odlučivati ispunjava li dotična država članica uvjete potrebne za uvođenje eura.

U daljnjem koraku, tj. na dan uvođenja eura kao novčane jedinice Republike Hrvatske,

HNB će postati dio Eurosustava, te će prenijeti svoje ovlasti za vođenje monetarne

politike i deviznih operacija, upravljanje dijelom međunarodnih pričuva i funkcioniranje

platnog sustava na ECB. To znači slijedeće: „Sukladno članku 30. Statuta ESCB-a i

ECB-a Hrvatska narodna banka dužna je ECB-u prenijeti dio međunarodnih pričuva

zatečenih u bilanci Hrvatske narodne banke na dan uvođenja eura kao službene novčane

jedinice Republike Hrvatske.“ (http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-

izmjene-dopune-54_2013.pdf )

ECB se dodatno osigurava od strane nacionalnih središnjih banaka i sa

stranim/međunarodnim pričuvama, odnosno drugih valuta osim eura, MMF-ovih

pričuvnih sredstava i specijalnih prava vučenja na koje zemlja ima pravo. Iznos takvih

pričuva koje središnja banka mora prenijeti ECB-u u trenutku preuzimanja eura, kreće

se do protuvrijednosti od 50 000 milijuna eura. Vijeće ECB-a odlučuje o omjerima i

iznosima te ECB kao nadležna institucija Eurosustava ima puno pravo držati

međunarodne pričuve i njima upravljati, odnosno koristiti u svrhe navedene u statutu

ECB-a. Koliko će koja zemlja međunarodnih pričuva odvojiti ovisi o njezinom udjelu u

kapitalu ECB-a. Zauzvrat savaka središnja banka može biti ekvivalentno kreditirana od

strane ECB-a, ovisno o njezinu doprinosu, to jest izdvojenim sredstvima. (http://eur-

lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:0328:EN:PDF)

Istodobno će, kao sastavni dio Eurosustava, sudjelovati u utvrđivanju i vođenju

zajedničke monetarne i devizne politike. Guverner HNB-a postat će član Upravnog

vijeća ECB-a. Predstavnici HNB-a sudjelovat će u punom opsegu u radu svih struktura

ESCB-a/Eurosustava. Također, ono što je potrebno naglasiti na temelju pregovaračkoga

ugovora, Hrvatskoj nije omogućeno, kao Danskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, da ima

pravo odustati od uvođenja jedinstvene valute.

47

5.3. Promjene hrvatske monetarne politike nakon ulaska u Europsku uniju

Osim institucionalnih promjena, kao i obveza i mogućnosti koje se događaju središnjoj

banci nakon uključivanja u ESCB, potrebno je rezimirati i promjene koje se događaju u

sferi same monetarne politike koju središnja banka provodi. Kako je u uvodnom dijelu

ovoga poglavlja i navedeno, smisao procesa integracije je ujedinjavanje svih zemalja

kako bi se na području cijele EU provodila jedinstvena politika i postojala jedinstvena

valuta-euro. Razumljivo je stoga da se kod promjena u monetarnoj politici zemalja

kandidatkinja za ulaz i novih članica posebice treba osvrnuti na politiku tečajeva,

odnosno tečaj nacionalne valute zemlje kandidatkinje u odnosu na euro. Zemlje

kandidatkinje prilikom ulaska u EU, odnosno u periodima pregovora, počinju svoje

valute vezivati za euro, iako je prisutna znatno velika razlika u vođenim tečajnim

politikama u pogledu fleksibilnosti tečajeva. Navedeno se kretanje tečajeva odražava na

makroekonomske pokazatelje temeljem kojih se ocjenjuje spremnost zemlje za prihvat

obveza koje proizlaze iz članstva u europskoj monetarnoj uniji, odnosno nakon prihvata

eura. U trenutku ulaska u Eurozonu, dolazi do fiksiranja tečaja i prihvata jedinstvene

valute, stoga se nastoji ostvariti čim povoljniji tečaj i maksimalno dobra monetarna

stabilnost zemlje kandidatkinje. Iz tog razloga, svaka zemlja članica treba proći

prijelazni period i osvariti monetarnu stabilnost u statusu zemlje članice EU kako bi bila

sposobna i od strane ECB-a joj bilo dozvoljeno uvođenje eura kao jedinstvene valute.

Tečajevi su ključni faktor pristupanja prvo općenito u EU, a potom i u eurozonu, kada

se javlja mehanizam deviznih tečajeva. (Kersan-Škabić, 2012., str. 179)

U fazi priključivanja u eurozonu zemlje kandidatkinje moraju prihvatiti ERM 2,

europski tečajni mehanizam, kojim se osigurava stabilnost tečajeva na jedinstvenom

europskom području, a to je ujedno i test za sudjelovanje u eurozoni. Općenito se prije

pridruživanja zemlje kandidatkinjama – budućim članicama ne stavlja nikakvo

ograničenje u pogledu odabira sustava deviznih tečajeva, odnosno zemlje kandidatkinje,

to jest njihove središnje banke imaju mogućnost fleksibilnosti tečajeva, dok se od novih

zemalja članica EU- kandidatkinja za ulaz u eurozonu očekuje, iako ne nužno odmah da

se pridruže mehanizmu ERM 2. Osnovna su obilježja ERM 2 stabilni ali prilagodljivi

odnosi prema euru (pri čemu su dozvoljene granice fluktuacija od +/-15% fluktuacije

oko središnjeg tečaja). Nova zemlja članica, u ovome slučaju i Hrvatska, se može

48

priključiti u ERM 2 na svoj vlastiti zahtjev u bilo koje vrijeme nakon pristupanja u EU,

ovisno o središnjem paritetu i veličini ograničenja fluktuacije. Ali ECB može zaustaviti

uključivanje ako odluči da to ometa ostvarenje ciljane stabilnosti cijena u eurozoni.

(Jovančević, 2005., str. 185-187) Najčešće se intervencije zaustavljanja javljaju zbog

učestalih pritisaka tečaja na donju odnosno na gornju granicu. U slučajevima da postoji

pritisak na donju granicu tečaja, rizik je da bi ekspanzija novčane ponude mogla ugroziti

ostvarenje cilja ECB-a, dok u slučaju pritiska na gornju granicu tečaja rizik u pogledu

cjenovne stabilnosti pada na zemlju kandidata. Odluka o prekidu intervencije, mora biti

potkrijepljena dokazima, odnosno činjenicama.

Zahvaljujući takvim „rigoroznim kriterijima“ zemlje kandidatinje za članstvo u EU su

morale naučiti poštovati određenu disciplinu u pogledu deviznih tečajeva, s obzirom da

su drastične oscilacije i manipulacije tečajevima dovele do narušavanja stabilnosti.

Zbog važnosti uloge monetarne politike, to jest njezina učinka na gospodarstva, te

izbjegavanja mogućih negativnih efekata koje bi izazvalo jednolično provođenje

monetarne politike od zemlje do zemlje, politiku deviznih tečajeva je potrebno stalno

nadgledati. Gubitkom monetarne neovisnosti gubi se i mogućnost prilagodbe određenim

šokovima u gospodarstvu. Monetarnu politiku donosi i vodi ECB, a fiskalna je po

odredbama Pakta o stabilnosti i razvoju, koji određuje granice fiskalne discipline.

Politika mehanizma koordinacije – nadgledanja zemalja- stvorena je po Europskoj

komisiji za zemlje u procesu pridruživanja i nove zemlje članice, među njima i

Hrvatsku, a čine ju četiri elementa: (Jovančević, 2005., str. 185)

· sustav fiskalnog izvještavanja po kojem su zemlje kandidatkinje i nove zemlje

članice dužne izvještavati o veličini svoga duga i deficitu,

· ekonomski program prije pridruživanja, koji uključuje detaljan opis planova

vlade u području fiskalne i strukturne reforme,

· izvještavanje o stabilnosti makroekonomskih i financijskih sektora,

· godišnji sastanci sa zemljama kandidatkinjama kako bi se osigurao olakotni

prijelaz u euro zonu.

Na temelju navedenih elemenata ocjenjuje se učinkovitost monetarne politike i

spremnost zemlje na uključivanje u ESCB, a potom u Eurozonu. Za zemlje koje su

49

odlučile uvesti euro, zbog jednokratnih troškova konverzije izrađuje se masterplan,

kojim se tehnički razrađuje taj proces i omogućava lakša prilagodba povezanih strana.

Zemlje su u mogućnosti prilagođavati svoju politiku deviznoga tečaja sve do ulaska u

eurozonu kada se u potpunosti integriraju u europski monetarni sustav. Dok je prema

određenim teoretičarima monetarne politike za novu zemlju članicu EU-a povoljan čim

raniji ulazak u eurozonu, kakvoga je mišljenja i sam guverner HNB-a, prema drugima je

to izrazito nepovoljno. Opasnosti ranoga uključivanja u EMU najčešće se vezuju uz

visoku zaduženost zemlje koja se u EMU uključuje, i to zbog troškova prilagodbe.

Naime, usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a skupocjeno je i opsežno, a predmet su

dugogodišnjega rada svih zemalja članica, tako i Hrvatske. Stoga je za nove zemlje

članice karakteristično da zbog potencijalno rastuće inflacije imaju visoku stopu rizika

od inflacije.

Slika 4: Proširenje eurozone – nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Enlargement_of_the_eurozone

50

Prema dosadašnjim iskustvima širenja eurozone, uvođenje eura u nove zemlje članice,

bilježi brojne prednosti, odnosno koristi, ali i troškove. Tako se mogu navesti sljedeće

koristi monetarne integracije: transparentne cijene, smanjeni transakcijski troškovi u

procesu vanjske trgovine što daje poleta porastu intra EU razmjene, te je smanjena

opasnost od špekulativnih napada s obzirom da je u eurozoni na snazi jedna valuta.

Troškovi od monetarne unije jesu gubitak monetarne neovisnosti, s obzirom da

monetarnu politiku u zemljama eurozone prevodi ECB, asimetričnost šokova u

zemljama eurozone koja otežava provođenje jedinstvene monetarne politike za sve

zemlje članice eurozone. (Kersan-Škabić, 2012., str. 197-198) Ulazak zemlje u

eurozonu, što je sljedeći korak u hrvatskoj monetarnoj integraciji s EU, značit će

nepovratno fiksiranje tečajeva, što znači da se na dan fiksiranja tečajeva treba postići

maksimalno povoljan tečaj. Zemlje koje se pripremaju za članstvo u Eurozoni moraju

svoje tečajeve održavati u skladu s kriterijima određenim Ugovorom o EU, odnosno

„sudjelovanje u mehanizmu tečajeva znači da je zemlja članica EU poštivala normalne

granice fluktuacije tečajeva kroz najmanje dvije godine i da to nije izazvalo značajnije i

ozbiljnije tenzije“. (Jovančević, 2005., str. 187)

U nastavku procesa monetarne integracije u EU potrebno je spomenuti temeljno

obilježje Eurosustava, a to je konvergencija. Dvije su vrste konvergencije koje se

javljaju u procesu europske monetarne integracije, a koje i sama Hrvatska prolazi:

nominalna i realna. Nominalna konvergencija obuhvaća: inflaciju, kamatne stope,

proračunske deficite i javni dug, razvoj financijskih institucija, režime tečajeva i

liberalizaciju kapitalnoga računa, što sve redom obuhvaća uvjete za članstvo u EMU i

prihvat eura. S druge strane, realna konvergencija nastupa kao posljedica rastuće

ekonomske integracije između siromašnih i bogatih zemalja, a odnosi se na

približavanje produktivnosti i razine cjenovnih diferencijala po zemljama. (Bilas, 2006.,

str. 224) Da bi se ubrzala konvergencija potrebno je ubrzati gospodarski rast i razvoj, s

obzirom da su među kriterijima konvergencije mahom pokazatelji makroekonomske

stabilnosti. Međutim, potrebno je dakako napomenuti, kako je dostizanje željenoga

stadija konvergencije dugotrajan i nadasve složen proces, a Hrvatska se nalazi u procesu

postizanja referentnih vrijednosti.

51

Pregovori Hrvatske s EU o 17. Poglavlju europske pravne stečevine, ekonomska i

monetarna unija, otvoreni su u prosincu 2006. godine. Ove je pregovore vodila HNB.

Za njegovo privremeno zatvaranje bilo je nužno ispuniti jedno mjerilo koje se veže uz

usklađivanje zakonodavstva o HNB-u sa zakonodavstvom EU-a. Stupanjem na snagu

novog Zakona o HNB-u u srpnju 2008. godine izvršeno je potrebno usklađivanje te je,

nakon potvrde o ispunjenju tog mjerila od strane Europske komisije, ovo pregovaračko

poglavlje privremeno zatvoreno 19. prosinca 2008. godine, a rezultiralo je Zakonom o

HNB-u koji je u sebi imao implementirane europske pravne stečevine vezane za

monetarnu politiku, a koji je 2013. godine ulaskom Hrvatske u EU nadograđen

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o HNB-u.

O monetarnoj politici ECB-a govoreno je u poglavlju prije, ali kao ključno obilježje

koje se nameće pri analizi ove politike svakako je potrebno spomenuti neovisnost, i to

neovisnost utemeljenu na institucionalnoj, operativnoj, osobnoj i financijskoj

neovisnosti. Ulazak u ESCB nije učinio hrvatsku monetarnu politiku podložnom ECB-

u, odnosno i dalje je neovisna, te HNB djeluje kao samostalna institucija, ali je

djelovanje određeno ciljevima postizanja stabilnosti cijeloga područja EU. S druge

strane, kada nastupi potpuna integracija, uključivanje u Eurozonu, doći će do gubitka

neovisnosti, odnosno neće postojati samostalna neovisna hrvatska monetarna politika, te

će HNB, kao središnja banka Hrvatske, provoditi politiku koju joj određuje i nameće

ECB, ali i dalje u smjeru postizanja stabilnosti u eurozoni.

Prema guverneru HNB-a, ulazak Hrvatske u EU uz promjene u monetarnoj politici nosi

i tri ključne promjene, a to su: (http://www.hnb.hr/govori-intervjui/intervjui/hintervju-

vujcic-01-2013.pdf )

· ulazak u EU zemlju čini atraktivnijom za strana izravna ulaganja, što može imati

glavni pozitivni učinak na ekonomski rast zemlje nakon ulaska u EU, ali ujedno

izaziva i promjene poduzetničke i investicijske klime,

· mogućnost povlačenja velike količine sredstava iz EU fondova, i to kohezijskih i

strukturnih, te

· ulazak u proceduru sixpacka, odnosno europskog semestra, čime automatski

dopada u proceduru prekomjernih deficita.

52

Kako je i rečeno, Hrvatska će ulaskom u EU biti uključena u sustav „europskog

semestra“ i morat će, kao i ostale članice, dostaviti prijedlog svog proračuna Europskoj

komisiji, koja će ga zajedno s Europskim parlamentom analizirati i davati preporuke

prije usvajanja na nacionalnoj razini. Sustav ranog upozorenja EU-a trebao bi registrirati

makroekonomske neravnoteže i u Hrvatskoj. Od siječnja 2011. godine uveden je

„Europski semestar“, sustav nadzora ekonomske i fiskalne politike utemeljen na

praćenju makroekonomskih i strukturnih trendova, konkurentnosti i financijske

stabilnosti članica. To uključuje definiranje strateških smjernica za države članice,

izradu programa stabilnosti (zemlje eurozone) i programa konvergencije (ostale zemlje)

koji sadrže strategije poticanja zaposlenosti, održivog i uključivog rasta. (http://www.

delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-hrvatska_i_eu_prednosti_izazovi-1328529972.pdf)

Kao osnovni cilj europske monetarne politike, koju Hrvatska prihvaća i sada već

provodi, navodi se stabilnost cijena, uz prihvatljivu inflaciju. Monetarna strategija

kojom se to provodi za osnovni cilj ima sprječavanje inflacije i deflacije iz razloga što

obje pojave uzrokuju smanjenje općeg blagostanja. Osim tih ciljeva, monetarna politika

koju vodi ECB, a sada već i HNB, ima za cilj još i podupiranje općih ekonomskih

politika Unije, održivi rast, te visoku razinu zaposlenosti.

Proces transformacije hrvatske monetarne politike u europsku monetarnu politiku može

se opisati s razdobljima odnosno njime vezanim procesima. Općenito se pridruživanje

neke zemlje Europskoj uniji, promatrano s aspekta njezine monetarne politike može

podijeliti u tri faze. Prva faza je uvjet dobivanja kandidature za članstvo, odnosno

ispunjavanje kriterija iz Kopenhagena. U ovoj je fazi posebice značajno da

zakonodavstvo osigura potpunu neovisnost središnje banke. Strategija monetarne

politike u zemlji sve više sliči europskoj monetarnoj politici, usmjerena je na stabilnost

cijena i sve se više služi indirektnim i tržišno usmjerenim instrumentima u kontroli

likvidnosti bankarskog sustava. Od zemalja kandidatkinja se očekuje prihvat i primjena

zakonodavstva u sferi financijskih usluga te efikasan i konkurentan bankarski sustav i

funkcioniranje tržišta kapitala. Druga faza, u kojoj se trenutno nalazi i Hrvatska, počinje

po procesu priključenja. Nove se zemlje članice obvezuju voditi politiku deviznoga

tečaja u skladu sa zajedničkim interesom, što znači da se ne dozvoljavaju konkurentske

devalvacije. Od zemalja se također očekuje i pristupanje u tečajni mehanizam 2, ERM 2

53

(Exchange Rate Mechanism 2) u kojem nove članice EU moraju sudjelovati najmanje

dvije godine prije prihvata eura. U ovoj fazi zemlje kandidatkinje trebaju zadovoljiti i

Maastrichtske kriterije, s obzirom da je postignuta nominalna konvergencija uvjet za

usvajanje eura. Treća faza je zadnja faza, u kojoj se nacionalne valute zamjenjuju

eurom.

Hrvatska se nalazi u drugoj fazi, odnosno u fazi prihvata i vođenja europske politike

deviznoga tečaja te fazi pristupanja u ERM 2. Sam ulazak u Europski tečajni mehanizam

(ERM), što je preduvjet za ulazak u Europsku monetarnu uniju (EMU) i prihvaćanje eura,

nosi rizik spekulativnih napada na domaću valutu jer se preuzima obveza branjenja tečaja u

vrlo uskom koridoru, posebice u smislu deprecijacije, i to na razdoblje od najmanje dvije

godine.

Preciznije pojašnjeno, ulazak u Europsku uniju naziva se i ulaskom Hrvatske u

proceduru prekomjernog deficita (EDP), što znači da će Europska komisija od 1. srpnja

2013. kontrolirati kako hrvatska Vlada provodi svoj ekonomski program koji je prema

ECB-u veoma dobar. Ispravnost programa temelji se na detaljno planiranim strukturnim

reformama i shvaćanju njihove nužnosti. Hrvatska mora slijediti okvire zadanih veličina

koje je navela u programu, a jedna od tih veličina je i proračunski deficit. Najmanja

godišnja korekcija deficita smije biti 0,5 posto BDP-a. U slučaju Hrvatske, to bi značilo

da mora smanjiti deficit sa 4,2 na 3,7 posto BDP-a u 2014. odnosno za oko 1,5 milijardi

kuna. Tek tada, a najranije 2016. god., Hrvatska može dobiti službeno odobrenje ulaska

u ERM II, u kojem mora biti dvije godine. Euro, dakle, ne može uvesti prije 2019. g., uz

uvjet ispunjavanja maastrichtskih kriterija.(http://www.poslovni.hr/hrvatska/hnbpostala-

dio-europskog-sustava-sredisnjih-banaka-245873)

Guverner Vujčić navodi da ekspanzivna monetarna politika kakvu vodi ECB neće u

kratkome roku imati značajan efekt na hrvatsku monetarnu politiku. Odnosno,

provodeći ekspanzivnu monetarnu politiku, ECB stvara višak likvidnosti. Slična je

situacija i u Hrvatskoj, gdje je u smjeru provođenja ekspanzivne politike HNB kreirao

jednako tako višak likvidnosti koji stoji neiskorišten zbog visoke averzije prema riziku,

u sklopu koje je ograničena i izloženost prema državnom riziku Hrvatske. (http://

www.hnb.hr/govori-intervjui/intervjui/hintervju-vujcic-01-2013.pdf) Navedeno ukazuje

da se i sama ECB nalazi u sličnoj situaciji kao i HNB, što navodi na zaključak kako se

54

monetarna politika u kratkome roku mijenja samo teoretski, međutim, praktična

promjena očekuje se tek izlaskom iz procedure prekomjernog deficita i ulaskom u

Eurosustav.

U bližoj se budućnosti nazire i osnivanje bankovne unije, u kojoj je ECB nadležni

supervizor. HNB se u budućnosti vidi kao članica europske bankarske unije. Buduća

bankarska unija počiva na tri stupa: zajednički nadzor banaka, zajedničko osiguranje

depozita i jedinstveni sustav za rješavanje problema u bankama. Ulazak u eurozonu

jedan je od temelja za ulazak u europsku bankarsku uniju. Potreba stvaranja ovakvoga

sustava nadležnosti javila se iz prevelike zaduženosti proizašle iz krize, uslijed

financiranja zemalja dodatnim zajmovima ili, s druge strane, iz odbijanja financijskih

paketa pomoći upravo s ciljem izbjegavanja dodatnog zaduživanja, čime se agonija

produžuje. (http://www.banka.hr/UserDocsImages/Dokumenti/HA41-arhitektura%20E

U.pdf) U toj novoj tvorevini, ECB bi bila nadležna institucija koja bi nadzirala cijelu

uniju, odnosno i do 75-85% bankarskog sektora, odnosno sve banke s aktivom većom

od 30 milijardi eura, ali i manje banke, dok će ostatak i dalje biti pod nadzorom manjih

supervizora. HNB nastoji čim prije uvesti euro, navodeći kako je to korak prema

povećanju stabilnosti u zemlji. Jednako kao i ulazak u EU, tako se i uvođenje eura, pa i

sudjelovanje u ovoj novoj monetarnoj tvorevini karakterizira s podvojenim mišljenjima

o njegovoj svrsishodnosti i korisnosti.

55

6. ZAKLJUČAK

Pojam narodna, središnja ili centralna banka označava novčarsku instituciju koju je

osnovala država ili je od države dobila ovlasti da kontrolira: ponudu novca, uvjete

davanja kredita, nadgleda novčarski sustav i poslovanje subjekata novčarskih sustava te

nadgleda poslovanje ostalih komercijalnih banaka.

Hrvatska narodna banka svoje sjedište ima u palači bivše Zagrebačke burze koja je

podignuta još 1927. godine i ta zgrada najvažnije je djelo Viktora Kovačića, oca

moderne hrvatske arhitekture, te je kao spomenik nulte kategorije upisana u Registar

spomenika kulture.

Da bi se jedna banka mogla osnovati potrebno je poduzeti sljedeće korake: predati

HNB-u zahtjev za osnivanjem na čije rješenje banka čega do 6 mjeseci, održati

Skupštinu, izabrati članove Nadzornog odbora i Uprave banke, registrirati se u Sudskom

registru, otvoriti račun i tek tada započeti s radom. Svim bankama koje su osnovane na

području RH nadležna je, dakle, Hrvatska narodna banka.

Zapadnoeuropske zemlje na monetarnom su se području počele ujedinjavati u prvim

godinama po završetku Drugog svjetskog rata, kada je Europi bila potrebna pomoć oko

obnove i oporavka nemoćnih gospodarstava. Temeljni mehanizam za taj proces bio je

Europski sustav centralnih banaka (ESCB), kojeg čine Europska centralna (središnja)

banka i središnje banke svih zemalja članica EU-a.

Europska središnja banka (ECB) prva je od značajnijih središnjih banaka koja svoje

početke ima još od stvaranja drugog stupnja razvoja Europske monetarne unije. Njoj je

prethodio Europski monetarni institut (EMI) koji je uvođenjem eura i ostvarivanjem

određenog stupnja neovisnosti za donošenje i provođenje odluka s područja monetarne

ekonomije nacionalnih središnjih banaka zemalja članica zamijenjen Europskom

centralnom bankom.

Važnost monetarne politike moguće je pojasniti činjenicom da je uz fiskalnu politiku

monetarna politika vodeći mehanizam održavanja stabilnosti, rasta i razvoja

gospodarskoga sustava. Pod monetarnom politikom podrazumijeva se kontrola i

usmjeravanje svih oblika i tokova novca u reprodukciji. Ona je provođena od strane

središnje banke, „banke banaka“. Središnja banka je vodeća i nadležna financijska

institucija u financijskom sustavu svake zemlje, a zadužena je za provođenje monetarne

56

politike u zemlji. Sukladno tome, Hrvatska narodna banka je središnja financijska

institucija u Republici Hrvatskoj. Kao vodećoj instituciji HNB-u je dodijeljen cijeli niz

aktivnosti za koje je zadužena. Sve te aktivnosti upućuju prema ostvarivanju temeljnoga

cilja HNB-a, a to je održavanje stabilnosti financijskoga sustava. Uz vršni cilj HNB teži

ostvarivanju i brojnih drugih ciljeva, te sukladno tome provodi aktivnosti kreiranja

monetarne i devizne politike, upravljanja rezervama, nadzora i regulacije poslovanja,

izdavanja i povlačenja novca,… HNB je samostalna u odlučivanju, ali je otvorena za

javnost, plasirajući redovna izvješća u kojima opisuje svoje aktivnosti, te ostvarene

rezultate postignute provođenjem istih. Samostalna u obavljanju svojih aktivnosti,

zadužena je za donošenje monetarne politike, koja se u praksi primjenjuje kako bi se

ostvarili postavljeni željeni ciljevi. HNB odigrava posebno značajnu ulogu u trenutnoj

situaciji u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo, a obilježava ga oporavak od krize.

Poticanje gospodarskog rasta u zemlji moguće je isključivo poticanjem investiranja. U

tom slučaju HNB-ova uloga je u osiguranju stabilnosti i likvidnosti sustava, te

prilagođavanju kamatnih stopa, što bi djelovalo na stvaranje poticajnoga investicijskog

okruženja. Na taj način očekuje se povećanje zaposlenosti, produktivnosti, a samim

time i profitabilnosti. Sve navedeno povlači bolje rezultate koje bi zemlja ostvarivala,

samim time i bolju sliku zemlje, što je od posebnoga značaja za integraciju zemlje u

međunarodna tržišta. Poticanje investicija je moguće promatrati i u privlačenju

inozemnoga kapitala, posebno sada kada je Hrvatska članica EU.

Ulaskom Hrvatske u EU započeto je novo poglavlje u hrvatskoj monetarnoj politici. I

dalje se središnje mjesto u monetarnom sustavu zemlje pridaje HNB-u. Dosada je HNB

bila samostalna institucija, a sada surađuje s Europskom središnjom bankom i članica je

Europskog sustava središnjih banaka. Ulazak u EU donio je brojne promjene u

monetarnoj politici, zadaćama i zahtjevima koji su pred HNB kao nadležnu financijsku

instituciju stavljeni.

HNB je od početka integracije Hrvatske u EU odigravao značajnu ulogu, s obzirom da

treba osigurati stabilnost i zaštitu domaću valute i domaći financijski sustav.

Priključivanje Europskoj uniji znači nužno usklađivanje monetarne politike s europskim

pravnim stečevinama, što je obavljeno već u pretpristupnom periodu. Usklađivanje

monetarne politike u prvome se redu odnosi na promjene ciljeva monetarne politike.

Dosada se HNB, kao središnja banka hrvatskog monetarnoga sustava, zalagala za

57

održavanje cjenovne stabilnosti u Hrvatskoj, dok je sada kao članica ESCB-a, dužna

zalagati se za ostvarenje ciljeva ESCB-a, a to je postizanje stabilnosti u europskom

monetarnom sustavu. Ulazak HNB u ESCB ujedno je donio i brojne promjene u

pogledu same institucije HNB-a, koja je sada podređena ECB-u, odnosno njegovim

upravnim tijelima. U skladu s tim, guverner HNB-a postao je član Odbora guvernera

ESCB-a, te sudjeluje s punim pravom u ispunjavanju dodijeljenih mu dužnosti i obveza.

HNB je kao institucija i dalje neovisna u svojem poslovanju, ali je obvezna ECB

pravovremeno i periodično izvještavati o poslovanju. U pogledu financijskoga gledišta,

HNB je dužna uplatiti ulog, kvotu, koja čini dio kapitala ECB-a. Naime, ECB se

financira iz kvota uplaćenih od strane zemalja članica, a HNB ima udio u kapitalu ECB-

a od 0,5945 %. Osim uplate kvota, HNB je dužan odvajati i svoja sredstva zarađena

tijekom financijske godine na način da se zbrojeni dohoci svih banaka u ESCB-u

raspoređuju ovisno prema ključu kojim je određena kvota, u slučaju HNB-a prema

0,5945%. Međutim, sva izdvojena sredstva HNB može u slučaju potrebe vratiti kroz

razne oblike zaduživanja kod ECB-a. Ali, dok god ne postane zemlja članica eurozone

Hrvatska nema pravo na sredstva koja u toku financijske godine uprihoduje ECB, te

također ne snosi troškove gubitka u slučaju da ECB godinu završi s gubitkom. Uz

financijsko izdvajanje sredstava, HNB je dužan i biti predmetom stalne revizije od

strane vanjskih revizora, koji su međusobno povezani za sve središnje banke u sustavu.

Iako je prema mnogima proces pristupanja Hrvatske u EU ujedno i put prema ulasku u

eurozonu, to nije točno. Ulazak u ESCB nije značio i prihvat eura. Hrvatska se obvezala

preuzeti euro, odnosno nema mogućnost odbijanja istoga. Međutim, da bi euro bio i

postao jedinstvena valuta, potrebno je udovoljiti nekolicini zahtjeva, a to je minimalno

dvogodišnji boravak u ERM 2 te ispunjavanje uvjeta makroekonomske i fiskalne

stabilnosti. To podrazumijeva ispunjavanje propisanih Maastrichtskih kriterija, kojima

se jamči monetarna i fiskalna stabilnost zemlje koja ulazi u Eurozonu, samim time

osigurava i eurozona. U skladu s tim, Hrvatska provodi proces konvergencije i oporavka

- stabilizacije gospodarstva. Sada je na HNB-u da svojim programom te zajedno sa

Vladom i donesenim ekonomskim programom riješi strukturne probleme te omogući

ulazak u ERM 2, koji je prethodnik ulasku u Eurozonu, odnosno vrhuncu monetarne

integracije. Dosadašnja će integracija dovesti do pojačanoga priljeva inozemnih

depozita, što bi dovelo do povećanja štednje i raspoloživih sredstava. Osnovna je briga

58

vodećih na koji način potaknuti domaću štednju kako bi se umanjila postojeća i

preventivno djelovalo na buduća zaduženja na inozemnim tržištima. Presudnu ulogu u

tome odigrava HNB, koji kao centralna institucija treba monetarnim mjerama stvoriti

najprikladnije uvjete za povećanje domaćih depozita i uspješan oporavak gospodarstva

te uspješnu integraciju u Europsku monetarnu uniju. U konačnici, moguće je zaključiti

kako je pristupanje Hrvatske u EU u području monetarne politike donijelo brojne

promjene te stvorilo mjesto dodatnim novim promjenama. Iako su obveze, posebice one

financijske naravi, a koje su HNB-u sada velike, postoji niz uzvratnih sredstava kojima

se ta davanja ECB-u mogu efikasno iskoristiti, a njihovo korištenje ovisi prvenstveno o

sposobnosti nadležnih, ali i volji širega građanstva. Monetarna integracija donijela je

brojne promjene te se njezinim vrhuncem očekuje potpuni gubitak nacionalnoga

monetarnog suvereniteta i potpuna podložnost ECB-u, koji postaje nadležni supervizor,

deponent i upravlja cijelim eurosustavom.

59

LITERATURA

Knjige:

1. Babić, M., „Makroekonomija“, četrnaesto izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2004.

2. Božina, L., „Monetarna politika i teorija“, Odjel za ekonomiju i turizam

„Dr.Mijo Mirković“ , Sveučilište u Puli, Pula, 2008.

3. Božina, M.: „Pravni i ekonomski pogledi na ograničenu monetarnu suverenost“,

Ekonomski fakultet, Zagreb, 2007.

4. Božina, M., „Pravni i ekonomski aspekti regulacije poslovnih banaka u procesu

ekonomske i monetarne integracije Republike Hrvatske“, Ekonomski fakultet u

Zagrebu, 2006.

5. Jovančević, R., „Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija“, Mekron

promet d.o.o., Zagreb, 2005.

6. Kandžija, V.; Cvečić, I.: „Makrosustav Europske unije“, Ekonomski fakultet

Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2008.

7. Kersan-Škabić, I., „Ekonomija Europske unije“, Odjel za ekonomiju i turizam

„Dr.Mijo Mirković“ , Sveučilište u Puli, Pula, 2012.

8. Leko, V., „Financijske institucije i tržišta“, Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb,

2004.

9. Lovrinović, I., Ivanov, M.: „Monetarna politika“, RRIF plus doo., prosinac

2009.

10. Novak, B., „Financijska tržišta i institucije“, Ekonomski fakultet u Osijeku,

Osijek, 2005

11. Perišin, I.; Šokman, A.; Lovrinović, I.: “Monetarna politika”, Fakultet

ekonomije i turizma 'Mijo Mirković' Pula, 2001.

12. Perišin, I., Šokman, A., „Monetarno – kreditna politika“, Informator, Zagreb,

1997.

Članci:

13. Bilas, V., „Konvergencija tranzicijskih zemalja prema Europskoj uniji“,

Ekonomski pregled, Vol.56, No.3-4, pp. 221-238

60

Ostali izvori:

14. Banka.hr, Hrvatska euro može uvesti najranije 2019. godine, online:

http://www.banka.hr/hrvatska/konferencija-hnb-a-u-dubrovniku-hrvatska-moze-

uvesti-euro-najranije-2019

(pregledano 15.02.2014.)

15. Begičević-Ređep, N., 2012., Ulazak u EU-monetarna politika, Regionalni.com,

online:

http://regionalni.com/zivotdrustvo/savjeti/ulazak-u-eu-monetarna-politika-8559/

(pregledano 15.02.2014.)

16. ECB, online:

http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/escb/html/index.hr.html

(pregledano 15.02.2014.)

17. ECB, 2004., ECB: History: role and function, online:

http://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbhistoryrolefunctions2004en.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

18. ECB, online:

http://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/capital/html/index.hr.html

(pregledano 15.02.2014.)

19. Enlargement of the eurozone, online:

http://en.wikipedia.org/wiki/Enlargement_of_the_eurozone

(pregledano 22.02.2014.)

20. Eurlex, Protokoli iz Ugovora o osnivanju EU, online:

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2010:083:0201:

0328:EN:PDF

(pregledano 15.02.2014.)

21. HNB, 2014., O HNB-u, online:

http://www.hnb.hr/o-hnb/ho-hnb.htm

(pregledano 15.02.2014.)

22. HNB, 2014., Institucionalni ustroj, online:

http://www.hnb.hr/medjunarodna_suradnja/h-institucionalni-ustroj.htm

(pregledano 15.02.2014.)

23. HNB, 2013., Financijska stabilnost, online:

61

http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-10-2013.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

24. HNB, 2013., Intervju za časopis Banka, prof. dr. Boris Vujčić, online:

http://www.hnb.hr/govori-intervjui/intervjui/hintervju-vujcic-01-2013.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

25. HNB, Zakon o HNB-u, online:

http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-75-2008_54-2013.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

26. HNB, Izmjene i dopune zakona o HNB-u, online:

http://www.hnb.hr/propisi/zakoni-htm-pdf/h-zakon-hnb-izmjene-dopune-54_2

013.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

27. Hrvatska i EU: prednosti i izazovi, 2012., online:

http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/articles-hrvatska_i_eu_prednosti_izazo

vi-1328529972.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

28. HUB analize, 2012., Nova europska arhitektura financijske stabilnosti, online:

http://www.banka.hr/UserDocsImages/Dokumenti/HA41-arhitektura%20EU.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

29. Instrumenti monetarne politike HNB-a, online:

http://web.efzg.hr/dok/FIN/mivanov//Instrumenti%20monetarne%20politike%2

0HNB-a-2011.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

30. Monetarna politika, 2013., online:

http://www.effect-dubrovnik.com/index.php?option=com_content&view=article

&id=472:monetarna-politika&catid=46:ekonomija&Itemid=101

(pregledano 15.02.2014.)

31. Monetarna politika u EU, 2012., online:

http://web.efzg.hr/dok/FIN/mnakic/MONETARNA%20POLITIKA%20U%20E

U.pdf

(pregledano 15.02.2014.)

62

32. Poslovni.hr, 2012., HNB postala dio Europskog sustava središnjih banaka,

online:

http://www.poslovni.hr/hrvatska/hnb-postala-dio-europskog-sustava-sredisnjih-b

anaka-245873

(pregledano 15.02.2014.)

33. Poslovni.hr, Vujčić: Uvođenje eura dvije-tri godine nakon ulaska u EU, online:

http://www.poslovni.hr/mobile/vijesti/vujcic-uvoenje-eura-dvije-tri-godine-

nakon-ulaska-u-eu-16573

(pregledano 15.02.2014.)

34. Rončević, A. 2010., Novčano poslovanje, online:

web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod/fba-hp/roncevic/aroncevic23110.ppt

(pregledano 15.02.2014.)

35. Ustroj Hrvatske narodne banke, online:

http://www.hnb.hr/o-hnb/flash-organizacija/h-org-iz-gi.pdf

(pregledano 23.02.2014.)

36. Večernji.hr, Što je to Europska središnja banka, online:

http://www.vecernji.hr/eucionica/sto-je-to-europska-sredisnja-banka-546591

(pregledano 15.02.2014.)

63

POPIS TABLICA

Tablica 1. Doprinosi nacionalnih središnjih banaka iz europodručja kapitalu ECB-a ... 27

Tablica 2. Doprinosi nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja kapitalu

ECB-a ............................................................................................................................. 28

POPIS SLIKA

Slika 1.Unutrašnji ustroj Hrvatske narodne banke ......................................................... 14

Slika 2. Minimalna devizna likvidnost i obvezna pričuva.............................................. 17

Slika 3. Ponuda i potražnja za likvidnošću ..................................................................... 19

Slika 4. Proširenje eurozone – nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju ...................... 49

POPIS SHEMA

Shema 1. Instrumenti monetarne politike ....................................................................... 11

Shema 2. Organizacija Europske središnje banke .......................................................... 26

Shema 3. Europski sustav središnjih banaka .................................................................. 30

Shema 4. Eurosustav ...................................................................................................... 30

64

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom „INTEGRACIJA HRVATSKE U

EUROPSKI MONETARNI SUSTAV I IZAZOVI HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI

KAO NOVOJ ČLANICI EUROPSKOG SUSTAVA CENTRALNIH BANAKA” izradila

samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. MARIO PEČARIĆ. U radu sam primijenila

metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na kraju

diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili

parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala sam i povezala

s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim stranicama

Fakulteta.

Studentica

Ivana Bilen