1

2

3

Ivan Viripajev

(Кислород)

Prijevod: Irena LUKŠIĆRežija i adaptacija teksta: Tanja MILETIĆ ORUČEVIĆ

Scenografija i kostimografija: Tanja MILETIĆ ORUČEVIĆGlazba: Husein ORUČEVIĆ

Izrada kostima: Majida KOVAČEVIĆ

IgrajuJelena KORDIĆ KURET – Ona

Ivan SKOKO – On

Svjetlo: Zoran ĆORLUKA, Uroš ŠKILJEVIĆTon: Mladen ANDRIJANIĆ

Inspicijentica i šaptačica: Azra MERDANVoditelj scene: Leo SMOLJAN

Scenski radnici: Branko KUZMANOVIĆ, Zorislav GALIĆ, Mario BOŠNJAK

Premijera7. travnja 2016. u 20 sati

Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru – Mala scena

4

5

IVAN VIRIPAJEV(Irkutsk, Rusija, 1974.)O njegovom stvaralaštvu kritičari pišu da liči na spoj Tarantina i Tarkovskog. U njemu ima ironije i pravoslavne duhovnosti, suptilnosti i okrutnosti, a ponekad i NLO-a i gostiju s drugog svijeta. Ivan Viripajev (1974.) je jedan od najzanimljivijih predstavnika suvremenoga ruskog dramskog pisma. Njegovi tekstovi igrani su na scenama cijelog svijeta. Svoj naijzvođeniji komad „Kisik“ sam je adaptirao u eksperimentalni film. Počeo je karijeru u rodnom Irkutsku, gdje je 1998. debitirao predstavom „Snovi“, koja je izazvala skandal. Politički nekorektna predstava o mladim ruskim narkomanima izazvala je protest vlasti, koje su zatvorile kazalište i protjerale redatelja iz grada. Viripajev je otišao u Moskvu i priključio se Teatr.doc.

Po riječima kritičara Romana Pawlowskog, „s jedne strane Viripajev u svojim tekstovima i filmovima govori o bolestima suvremene Rusije – narkomaniji, alkoholizmu, nasilju, dječijoj prostituciji. S druge strane, ostaje u krugu tradicionalnih pitanja, s kojima se već dvjesto godina mjeri ruska književnost: o granicama ljudske slobode, smislu žrtve i iskupljenja, odnosu između čovjeka i Boga. Glavna tema njegovih drama je čovjek koji se našao na ivici. Njegov odnos s drugim ljudima, s Bogom i sa samim sobom.“

O teatru Viripajeva govorili su kazališni autori: „Čini mi se da je to dramski pisac koji puno crpi iz tradicije, a istovremeno dotiče najsu-vremeniju stvarnost. Dotiče najdelikatnije probleme, najintimnije i naj-važnije. Ima i nevjerojatnu sposobnost stvaranja komunikacije među scenom i publikom. Po gledanju njegovih predstava čovjek se susreće sam sa sobom, onim iznutra. Viripajev, kao i Čehov, ima veliko razumi-jevanje za ljudsku nedaću. Piše o žudnji i neostvarenosti. U njegovom stvaralaštvu nalazimo pristanak na bol egzistencije, a istovremeno je jako duhovit. Taj spoj je čudesno potresan. Kao i kod Čehova.“

Sam Viripajev napisao je, kao poziv gledateljima na jednu od svojih predstava, i ovo: „Zajedno s glumcima zadovoljstvo nam je pozvati vas na naš – ne mogu reći predstavu – nego prije će to biti jedan susret. Zadovoljstvo nam je, dakle, srdačno vas pozvati na susret, gdje ćemo vam ispričati neke priče iz života ljudi. U stvarnosti ti ljudi nikad nisu postojali, ja sam ih izmislio. Ipak želimo da saslušate te priče, jer su one vrlo lijepe i dirljive, a osim toga, uvjereni smo da je razgovor baš na takve teme u današnje vrijeme neobično važan.“

6

DEKALOGIZACIJA U „Kisiku“, eksperimentu faktički lišenom fabule, Viripajev se upušta u igru s konvencijama i toposima – melodramska početna situacija predstavlja osnovu za niz asocijacija i imitacija. To je prije kompjuterska igra, s isjeckanom naracijom, nego drama – u svakom trenutku može nas prebaciti na prethodnu ili sljedeću razinu. Sve se ponavlja u nekoj vrsti dijaloga s Dekalogom – deset kompozi cija, deset alegoričnih priča, deset pjesama bez izrazi-tog početka i kraja. U kontekstu tih pjesama su konflikt grada i predgrađa, 11. rujan, Bliski istok, globalizacija i mnoštvo drugih svjetskih i ruskih društvenih tema. Sadržaj je prezasićen hiper-boliziranom formom, kaotičnom i frapantnom. Sam Viripajev tvrdi da je želio izokrenuti gledatelju kut gledanja naopako i dovesti u pitanje aktualni vladajući diskurs. „Kisik“ je priča iz moskovske zgrade ispričana biblijskim jezi-kom i puna različitih asocijacija. Originalnost dramaturške ideje zasniva se na tome da glumci vode dijalog s publikom pomoću ritmizirane i poetizirane proze. Autor nudi izravna, ali lagana, zgodna i duhovita razmatranja na teme morala, egzistencijalna, društvena i politička pitanja. Viripajev ne štedi nikoga: kritizira život u vele gradu, ismijava život snobova. Glavno vezivno tkivo ovoga snažnog i neobičnog teksta je naslovni kisik, koga traže ju-naci – Ona i On. Kisik je za njih nosilac ljubavi i slobode pa se zato „bezdušni dekadenti“ srčano bore za njega.

7

RIJEČ REDATELJICEOdista je neobična avantura za redatelja i glumce upustiti se u igru s tekstom Ivana Viripajeva. S jedne strane, riječi, teme, slike su tako bogate, interesantne i dinamične da odmah ugrabe pažnju i interes kazalištarca. A s druge strane, stil dramskog pisma Viripajeva je tako samosvojan i neobičan da se na početku puta mora javiti pitanje: Kako od ovih deset frenetičnih pjesama načiniti predstavu?

Čini se da smo prilično brzo shvatili da „Kisik“ posta vlja naj-pošteniji, ali vrlo izazovan zahtjev pred realizatore: predstava mora biti naša vlastita kreacija, kojoj je tekst samo impuls i inspiracija, a nipošto scenarij, pa čak ni mapa puta. U trenutku kad smo to razumjeli, počeli smo zaista uživati u igri sa značenjima i ritmovima koje nam Viripajev nudi. Od metaforike i metafizike naslovnog kisika, preko parabola iz Govora na gori, do buke i kakofonije suvremenog globalnog sela... a sve u okviru duhovite, ironične i drčne priče o vječnom i najjednostavnijem: ljubavi, komunikaciji, težnji za srećom. U potjeri za kisikom, Jelena, Ivan i ja, doživjeli smo mnogo uzbudljivih trenutaka inspiracije i iznena-đenja. Željni smo ih podijeliti s publikom.

Tanja MILETIĆ ORUČEVIĆ

8

JELENA KORDIĆ KURET (Sarajevo, 1979.)Upisuje Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu 1998. godine u klasi profesora Miralema Zupčevića. Diplomirala je 2003. predstavom „Murlin Murlo“ Nikolaja Koljade pod mentorstvom Mirjane Karanović. Od 2004. u angažmanu je Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, gdje igra u predstavama: „Sve o ženama“, „Prosidba“, „Dvije“, „Kokoš“, „Nada iz ormara“, „Kajališni sat“, „Humble boy“, „Nigdje nikog nemam“, „Chick Lit“, „Brat magarac“... Neke od dražih uloga su joj: Seta u „Zvijeri na mjesecu“ Richarda Kalinoskog u režiji Dine Mustafića, Mara u „Bljesku zlatnog zuba“ Mate Matišića u režiji Nine Kleflin te Mrs. Muller u „Sumnji“ Johna Patricka Shanleyja u režiji Selme Spahić.

9

IVAN SKOKO (Mostar, 1986.) Dolazi iz Širokog Brijega, gdje je završio Gimnaziju fra Dominik Mandić. Studij Novinarstva prekida na drugoj godini, kako bi upisao Glumu na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Studij glume završio je 2014. godine u klasi profesora Ferida Karajice. Ostvario zapaženu ulogu u komadu „Chick lit“ u Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru zatim u „Sum-njivom licu“ Kulturnog centra u Trebinju. S diplomskom predstavom „Ljubav“, koju je pod mentorskom palicom profesora Ferida Karajice realizirao zajedno s kolegicom Nikolinom Ljuboja, nastupio je na Internacionalnom studentskom festivalu FIST u Beogradu gdje im je tročlani međunarodni žiri dodijelio nagradu za najbolju glumu.

10

TANJA MILETIĆ ORUČEVIĆ (Sarajevo, 1970.)

Živeći od ranog djetinjstva u Mostaru, pohađala je Gimnaziju Aleksa Šantić i Muzičku školu II. stupnja. Studirala u Sarajevu komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu i intermedijalnu režiju na Akademiji scenskih umjetnosti. U Krakowu je magistrirala na Odsjeku za dramsku režiju Visoke državne teatarske škole „Ludwik Solski“, a u Brnu doktori-rala dramsku umjetnost – režiju na akademiji JAMU.

Bavi se kazališnom režijom u profesionalnom i akademskom kontek-stu od sredine 90-ih godina. Prve produkcije, „Sluškinje“ Jeana Geneta i „Zmijin svlak“ Slobodana Šnajdera, režirala je u nezavisnom studiju Laznia u Krakowu, kojem je bila suosnivačica. Od početka 2000-ih djeluje kao redateljica uglavnom u Bosni i Hercegovini i državama bivše Jugosla-vije. Režirala je preko 30 profesionalnih i akademskih predstava: „Feral Tribune Cabaret“ u Putujućem pozorištu Hasije Borić, „Pročišćeni“ Sarah Kane i „Shopping & F***ing“ Marka Ravenhilla u produkciji MESS-a, „Do dna“ prema Maksimu Gorkom u BNP Zenica, „Noć dugih svjetala“ Da mira Šodana u MTM Mostar, „Re:Pinochio“ Almira Bašovića u CTC Skopje, „Bio je lijep i sunčan dan“ u SARTR-u u Sarajevu, „Nije smrt biciklo da ti ga ukradu“ Biljane Srbljanović u mađarskoj drami Narodnog pozorišta u Subotici, „Sveto S“ u BNP Zenica i druge. U svom redatelj-skom radu posebno se zanima za suvremeni dramski tekst, često i rado režira praizvedbe domaćih tekstova, u suradnji s autorima.

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru 2014. godine režirala je vrlo uspješnu predstavu „Chick Lit“ po tekstu Damira Šodana, koja je sudjelovala na Festivalu hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu.

Suosnivačica je Odsjeka za dramsku umjetnost – glumu na Fakultetu humanističkih nauka u Mostaru, gdje je 8 godina predavala glumu.

Dobitnica je nagrade za najbolji radiodramski tekst na natječaju BH Radija 1 za tekst „Ćamil i ja“ te nagrada za najbolju dramatizaciju i najbolju predstavu za „Bio je lijep i sunčan dan“ na Festivalu bh. drame u Zenici, kao i nagrade za najbolju režiju predstave „Chick lit“ na Pozo-rišnim/kazališnim igrama u Jajcu te za istu predstavu nagradu publike za najbolju predstavu na Susretima kazališta/pozorišta u Brčkom.

Piše eseje o problematici suvremene drame, gender i društvenim pitanjima. Prevodi s poljskog jezika (Witold Gombrowicz: Bakakaj; Mortal kombajn: Antologija suvremene poljske drame).

Živi u Mostaru. Trenutno radi kao direktorica J. U. Mostarski teatar mladih.

11

12

Nakladnici: Hrvatsko narodno kazalište u Mostarui Mostarski teatar mladih - MTMZa nakladnike: Ivan VUKOJAUrednik programske knjižice: Dragan KOMADINADizajn plakata i programske knjižice: HNK MostarTisak: Print Team, Mostar

Bosna i HercegovinaFederacija Bosne i HercegovineFederalno ministarstvo kulture i sportaFederalno ministarstvo kulture i športaФедерално министарство културе и спорта

Predstava realizirana uz financijsku PotPoru: