PROJEKAT: EDUKACIJA RELIGIJA - TOLERANCIJA

"Ovaj proizvod je omoguen od Odjela za edukaciju i kulturu amerike vlade, a za implementaciju projekta zaduen je IREX. Ni jedna od ovih organizacija nije odgovorna za iznesena miljenja i komentare.

Samo za internu upotrebu !

Visoko 2008.

Uvodna napomena: Ova knjiica je nastala kao rezultat projekta EDUKACIJA RELIGIJA TOLERANCIJA na kojem su radili profesori islamske Vjeronauke u Mjeovitoj srednjoj koli Hazim abanovi -Visoko. Mjeovitu srednju kolu "Hazim abanovi" u Visokom pohaa oko 1200 uenika, od kojih veina pohaa i predmet islamske Vjeronauke (oko 1000 uenika). Uenici (muslimani) kroz svoje kolovanje imaju priliku da se upoznaju sa Islamom kao religijom, ali je njihovo poznavanje drugih religija i religijskih zajednica po naem miljenju nedovoljno. Nastavnim planom i programom islamskog Vjeronauka predviene su i nastavne teme poput "Varijante kranskog uenja o Bogu", ali je to nedovoljno da bi se uenici adekvatno upoznali sa drugim Religijama. Ovom knjiicom, mi profesori islamske Vjeronauke, oekujemo da e uenici poveati svoje znanja o drugim religijama, a samim time poveati i nivo tolerancije prema pripadnicima drugih religija. Judaizam, Kranstvo i Islam imaju dovoljno zajednikih elemenata koji sljedbenike ovih religija vode ka dijalogu i toleranciji, ali je svakako preduslov, za tako neto, meusobno upoznavanje. elimo naglasiti da smo pripremajui ovu knjiicu nastojali da o Judaizmu i Kranstvu piemo to je mogue istinitije, i u tom smislu smo konsultirali vie izvora. Ukoliko italac pronae odreene pogreke u interpretaciji religijskog uenja Judaizma ili Kranstva, neka nas ne osuuje, jer smo imali najbolju namjeru, i spremni smo u eventualnom drugom izdanju ove knjiice uvaiti sve konstruktivne sugestije. Realizatori projekta: Gorak Haris ozi amila Omerdi Tarik~2~

Judaizam Dreca Husein

Povijest JudaizmaPovijest idova, i to njihova najranija, opisana je u Bibliji, posebno u Petoknjiju, poznatom kao Pet Mojsijevih knjiga ili Tora (Zakon). Patrijarsi, Abraham, Izak i Jakov 1 potuju se kao osnivai idovskog naroda. Abraham je potomak Noinog2 sina Sema ije je ime i korijen rijei semit. Tri svjetske monoteistike religije: judaizam,kranstvo i islam, su usko povezane upravo preko Abrahama, jer ga sve tri svojataju. Veina znanstvenika pretpostavlja da je Abraham ivio izmeu 2100. i 1500. godine pr.Krista. Smatra se da se rodio negdje uz granicu dananje Sirije i Turske, a najvjerojatnije u selu pod imenom Haran. Prema Knjizi postanka, Abraham je otiao iz Harana sluajui zapovijed Boijeg glasa. Idi iz zemlje svoje, iz zaviaja i doma oinskog, u krajeve koje u ti pokazati, ree glas. Veliki u narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliat, i sam e biti blagoslov sva plemena na Zemlji tobom e se blagosiljati. Bog mu je obeao potomstvo brojno poput zvijezda na nebu. Dva Abrahamova sina su bila posebno ugledna, Jimael kojeg je rodila Hagara3 i Izak kojeg je rodila Sara. Jimael e poslije postati slavan u tradiciji islama kao osniva i utemeljitelj svetog grada muslimana Mekka, kao i prorok od koga vodi porijeklo Muhammed a.s. osniva prve islamske zajednice. Od Abrahamovog sina Izaka vode porijeklo brojni proroci poput Jakova, Josipa, Mojsija, Salomona, Davida pa sve do Isusa.4 Abraham je zbog svojih monoteistikih ideja i gorljivih napada na viebotvo, bio prognan od strane babilonskog kralja Nemruda, koga mnogi poistovjeuju sa1 2 3 4

U Kur'anu poznati kao Boiji poslanici Ibrahim a.s., Ishak a.s. i Jakub a.s. Nuh a.s. Ismail a.s. i njegova majka Hadera . Ishak a.s, Jakub a.s., Jusuf a.s., Musa a.s., Sulejman a.s., Davud a.s. i Isa a.s.

~3~

Judaizamvelikim zakonodavcem Hamurabijem. Nakon progona Abraham se kretao po teritoriju dananje Palestine (Izraela), Egipta i Arabije, da bi na kraju umro i bio pokopan u palestinskom gradu Halilur-Rahman (Hebronu). Izakov sin Jakov imao je dvanaest sinova koji su predstavljali dvanaest izraelskih plemena. Jakovu je sam Bog, za jednog ukazanja, promijenio ime u Izrael.5 Jakov i njegova porodica su se nakon burnog ivota i estih selidbi napokon skrasili u Egiptu, gdje je njegov sin Josif6, nakon niza prepreka i patnji, postao ministar snabdijevanja i trgovine u vladi faraona sirijske kue Hiksosa. Nakon to je sirijsku dinastiju Hiksosa smijenila egipatska faraonska dinastija, potomci Jakova (izraelani), postali su njezine rtve; njihove patnje i progoni trajali su oko tri stotine godina, posebno u vrijeme okrutnog faraona Ramzesa II koji je vladao Tebom od 1279. pa do 1213 godine pr. Kr. Ramzes je vladao u obilju pa je stoga imao i velike graevinske planove. Gradio je velianstvene hramove i podizao nevjerovatne kipove tujui na taj nain bogove i slavei sebe, faraona kao da su jedno. Kako bi ostvario svoje ambiciozne graevinske zamisli, Ramzes je porobio na hiljade potomaka Jakova i njegovih sinova. Jedna isprava iz tog doba spominje ime 'pr to je skraeno od 'a-pi-ru. Bilo je to naziv za roba koji je morao vui kamenje za gradnju velikog prolaza. Egipatski naziv 'a-pi-ru neki jezikoslovci povezuju s rijeju Ibrim, to je korijen dananje rijei Hebrej. U vrijeme Ramzesa II je najvjerojatnije ivio jedan od najveih idovskih praotaca - Mojsije7 koji je potomak proroka Jakova. O Mojsiju se govori da je pronaen kao novoroene u koari meu trstikom to raste u movarnom dijelu rijeke Nil. Posvojila ga je faraonova ker. Roen je kao rob, ali je odrastao u kraljevskom domu. Mojsije je u Egiptu jednom prilikom ugledao faraonovog ovjeka kako tue hebrejskog radnika te odlui spasiti jadnika. Prema Knjizi izlaska ubio je Egipanina i sakrio ga u pijesak. Da bi izbjegao kaznu, Mojsije pobjegne u zemlju Midjan8 na sjeverozapadnom dijelu Arapskog poluotoka, uz Akabski zaljev. Tamo je ivio kao pastir dok mu se Bog Jahve nije ukazao. Prema Knjizi izlaska, Bog se ukaza Mojsiju u plamenu vatre gorueg grma. Iz gorueg grma56

Kur'an Jevreje naziva Benu Israil-om, djecom Israilovom.Israil (Izrael) bijae ime vjerovjesnika Jakuba a.s. Jusuf a.s. 7 Musa a.s. 8 U zemlji Medjen je ivio uajb a.s., a Musa a.s. je oenio jednu od njegovih keri.

~4~

JudaizamBog se obrati Mojsiju, predstavljajui se kao Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog : Vidio sam jade svog naroda u Egiptu Zato sam siao da ga izbavim iz aka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju zemlju kojom tee med i mlijeko. Prema Bojoj zapovijedi, Mojsije se vratio u Egipat kako bi Hebreje odveo u zemlju koja je ve jednom obeana Abrahamu, a sada preko Mojsija i njegovim potomcima, djeci Izraela. Bog je izabrao Mojsija da izvede Hebrejski narod iz egipatskog ropstva i da ih vodi kroz pustinju do Obeane zemlje (Kanaan). Oni su u tom izlasku upoznali Boga kao dobrostiva pomonika i zatitnika te osjetili duboku zahvalnost prema njemu. Na brdu Sinaju Mojsije je primio od Boga deset zapovijedi koje su bile uklesane na dvjema kamenim ploama, Ploama zakona. Cijeli hebrejski narod obvezao se na savez s Bogom i prihvatio deset bojih zapovijedi. Zahvaljujui tomu Mojsije je od dvanaest plamena stvorio jedan narod koji je tijekom etrdeset godina u pustinji preivio zahvaljujui Bojoj zatiti. Lutanje pustinjom bila je svojevrsna kazna jevrejima koji su odbili poslunost Mojsiju i Aronu9 jer nisu eljeli da se sukobe sa Amaleanima, arapskim domorodakim stanovnitvom, koje im je zatvorilo prolaz do Obeane zemlje Kanaan. Iako je predvodio put, Mojsije nikada nije uao u zemlju obeanu Izraelcima. Ulazak Izraelaca u zemlju Kanaan odvijao se postupno, izmeu 1550. i 1200. godine pr. Kr. Pri tome su se Izraelci morali sukobljavati sa lokalnim stanovnitvom i ruiti jake utvrde na njihovom putu. U Tori se opisuje ruenje legendarnih zidina grada Jerihona. Bog je izdvojio Jouu10 da vodi Izraelce nakon Mojsijeve smrti. Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima, ree Svevinji Joui. Svi vi ratnici obiite oko grada jedan put na dan. Tako inite est dana. A sedam sveanika neka nose pred Kovegom sedam truba od ovnujskih rogova. U poetku dolaska u Kanaan za idovski narod su od velike vanosti bili suci i proroci, kasnije je hebrejski narod odluio imati kralja kao i okolni narodi. Tako je prorok Samuel izabrao aula za kralja, a kad je on razoarao Boga, aul je izabrao Davida. David (1015-975 g. pr. Kr.) je od Jeruzalema napravio glavi gradAron je Harun a.s. brat Musa a.s. Juea ibn Nuun.

9 10

~5~

Judaizamkraljevstva, a njegov sin Salomon u Jeruzalemu je izgradio Sveti hram u koji je sklonio Koveg Saveza. Hram je postao sredite religioznog ivota Izraela. Meutim, slava Salomonova Jeruzalema nestala je zajedno s njim. Plemenske razliitosti podijelile su narod i nastala su dva kraljevstva: Izrael na sjeveru te Judeja na jugu. Ovo je bilo vrijeme proroka, esto obinih pastira ili ratara, nadahnutih Bogom, koji su poticali vladare i narod na potivanje Bojih zapovijedi i upozoravali na posljedice ponaanja koje nije bilo u skladu s bojim zapovijedima. Jeremija, mladi sveenikov sin koji je odrastao u blizini Jeruzalema, osjetio je nadolazeu propast Izraela, i vidio ju kao kaznu za one koji nisu tovali Boga. Kazna je stigla u vidu unitenja Jeruzalema i Hrama od strane babilonskog kralja Nabukodonozora 586. godine pr. Kr. Hiljade Izraelaca zarobljene su i odvedene u Babilon. Sedamdeset godina su Izraelci ivjeli u progonstvu. Svoju su zemlju sada zvali Jehud, to je naziv na aramejskom, jeziku njihovih tlaitelja. Sebe su od tada nazivali Jehudim, idovi, ujedinjeni u svom vjerovanju u Boga, u svoje povijesno lutanje i viziju o obeanoj zemlji. Nakon to je perzijski kralj Kir osvojio vlast u Babilonu jevrejima je bilo dozvoljeno da se vrate u svoju domovinu (Jeruzalem). Godine 538. pr. Kr. pojedini su se idovi poeli vraati u Jeruzalem i poeli su raditi na obnovi svog grada, Hrama i naroda. Najznaajniju ulogu u obnovi Hrama u to doba su imali proroci Ezra11 i Nehemija. Ezra je takoer pridonio i sveopoj vjerskoj obnovi, reformirao je sveenstvo i uveo je neke izmjene tako da idovstvo ne bude religija usko vezana uz Hram. Oni koji su ostali u Babilonu formirali su znaajnu zajednicu idova koja e postati veliko sredite idovskog znanja u treem stoljeu pr. Kr. Kako je Palestina bila na raskru Istoka i Zapada, sa usponom neke od tadanjih sila uslijedilo bi i osvajanje Palestine, a za izraelane je to znailo novo progonstvo i raseljavanje. Kao osvajai Palestine su se smjenjivali Perzijanci, Egipani i Rimljani. Herod Veliki, vladar Palestine, je ostao zapamen u historiji po tome to je obnovio Hram u Jeruzalemu, i taj period se naziva period Drugog Hrama, a11

Uzeir a.s.

~6~

Judaizampodignut je upravo na mjestu na kojem je stajao Salomonov Hram. Iako je Herod ponovo podigao Hram, odreene skupine idova su se ipak bunile protiv rimske vlasti. Za vrijeme cara Kaligule (37-41. g.n.e.) dolo je do nemira koji je izazvala njegova naredba da ga svi njegovi podanici potuju i da se njegov kip postavi u Hramu. Sukobi izmeu rimskih prokuratora i naroda bivao je sve vei. Poetni uspjeh idovske pobune ,koju su vodili idovi zvani zeloti (pobunjenik na grkom), zavrio je velikim porazom. Jeruzalem je osvojen a rimski vojskovoa Tit je 70. g.n.e. razorio i unitio cijeli grad i Hram. Jedan dio gradskih zidina (Kotel haMaaravi zapadni zid ili Zid plaa) kojeg su Rimljani ostavili nedirnutog stoji i danas i za brojne idovske hodoasnike je najsvetije mjesto u Jeruzalemu. Nakon ruenja Drugog Hrama i propasti jevrejskog carstva, mnogi idovi potraili su spas u tuini i tako se raselili po cijelom svijetu. Stvaraju se dijaspore ili jevrejski galuti. idovi koji su ivjeli u srednjoj Evropi nazvali su se Akenazi (hebrejski izraz za Njemaku je akenazi ). Jezik Akenaza je jidi, mjeavina hebrejskog i njemakog, koji se razvio u Njemakoj izmeu IX. i XI. stoljea. Oni koji su, nakon osnivanja muslimanske drave u paniji, pronali utoite kod muslimana, nazvali su se Sefardi (na hebrejskom sefarad znai panija). Jezik sefardskih jevreja se naziva ladino i nastao je kao mjeavina panjolskog i hebrejskog jezika. Godine 1492. Kraljevski par Ferdinand i Izabela iz panije su protjerali sve nekrane (muslimane i jevreje). Veina protjeranih idova je utoite ponovo pronalo u muslimanskom Osmanskom Carstvu, a najvei dio njih se, stoljee nakon progona, nastanilo u Bosni. U historijskim izvorima oznaavaju se tri godine kao vrijeme dolaska prvih Jevreja u Sarajevo: 1541 g.,1551 g. i 1565 g. Na prelazu iz XIX. u XX. stoljee prisustvo antisemitizma u evropskoj kulturi potaknuo je novi talas progona i iseljavanja jevreja iz Evrope. Theodor Herzl beki novinar je usljed pojaanog prisustva antisemitizma u Evropi poeo vjerovati da je jedini nain za potpunu slobodu, jednakost i dostojanstvo idova njihov povratak u drevnu zemlju Sion (Cion). Nakon to je 1896 godine objavljen ~7~

Judaizamnjegov manifest idovska drava, sljedee godine je Cionistiki kongres u Bazelu u vicarskoj prihvatio zamisao o njezinu stvaranju. Uz potporu cionistikih organizacija, idovi iz Rusije i Rumunije poeli su se iseljavati u Palestinu. Do 1939. godine u Palestini je ivjelo pola milijuna idova. Meutim, od kraja XIX. stoljea vie se idova doselilo u Sjevernu Ameriku nego u Palestinu. Procjenjuje se da je izmeu 1881. i 1931. godine priblino tri milijuna idova napustilo Evropu, a najvei dio ih je otiao u Ameriku. U povijesti, najstravinije progonstvo idova bilo je za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je 6 milijuna idova sustavno ubijeno, a organizirao ga je Hitler i nacistiki reim u Njemakoj i svim evropskim okupiranim zemljama. Evropski idovi gotovo da su prestali da postoje. Treina svih idova na svijetu bila je ubijena i taj strani zloin je danas poznat pod nazivom Holokaust. 1948. godine odmah po prestanku britanske uprave nad teritorijem Palestine osnovana je drava Izrael u kojoj danas ivi vie od 4 milijuna idova. Gotovo 6 milijuna idova ivi u SAD-u, a oko 4,5 milijuna u Europi.

Sveto pismo JevrejaTORA 12 (Petoknjije) Jevrejsko Sveto pismo naziva se Torah neviim we ketuwim ili skraenoTanah. Tora je dio Tanaha, to je hebrejski naziv za Stari zavjet. Tanah je skraenica od poetnih slova njegovih sastavnica: Tora Zakon; Neviim proroci; i Ketuvim spisi (glas k se izgovara kao grleni glas h). Jevrejski Stari zavjet (Tanah) ima 24 knjige i podijeljen je u tri grupe. Tora je nauk koji treba slijediti, a sadri pet knjiga: Knjigu postanka (Bereshit Genesis), Knjigu Izlaska (Shemat Exodus), Levitski zakonik (Vayikra Levitus), Knjigu brojeva (Ve-Midbar Numeri) i Ponovljeni zakon (Devarim Deuternomium). Iz tog razloga se Tora naziva i Petoknjije. Tu nalazimo spise o poetku svijeta, o12

U islamu se Objava dostavljena Musa a.s. naziva Tevrat

~8~

Judaizamdogaajima osnivanja Izraela, zatim dogaaje koje je narod Izraela proao pod Mojsijevim vodstvom. No, Tora je sa svojim mnogobrojnim porukama, od kojih su sredinje Deset Bojih zapovijedi i pravila ljubavi prema Bogu i prema blinjem, vie od povijesti i zakona. Tora je najosnovniji dio Starog zavjeta. ita se u sinagogi na hebrejskom, svako jutro, za vrijeme abata i svetkovina, na rukom pisanu svitku. U dijelu Neviim predstavljaju se prvi proroci koji donose povijest Izraela od osvajanja Kanaana do unitenja prvog Hrama u Jeruzalemu i posljednji proroci ,meu kojima su tri velika (Izajia, Jeremija, Ezekiel) i dvanaest malih (meu njima Amos i Jona), koji posebno obrauju moralni sadraj boanske poruke. Spisi Ketuvim vrlo su raznoliki i sadre psalme, maksime, povijesne zbirke i razmiljanja o ivotnim problemima. Kritiko tumaenje Biblije, koje se naroito razvilo u vrijeme prosvjetiteljstva (17. i 18. St.), otkrilo je da Tora potie iz est izvora i da je to uzrok njezine mjestimine neusklaenosti i protivurjenosti. Prvi izvor su ostaci stare narodne knjievnosti, a ostale izvore ine razliite grupe unutar jevrejske zajednice : elohisti koji su Boga nazivali Elohimom, pisci koji su, u 8. st. p. n. e., nakon pada prijestonice Izraela Samarije, pobjegli u Judeju (dananji Quds ili Jerusalem) i tu nastavili pisati i doraivati Mojsijeve knjige; jahvisti koji su Boga nazivali Jahveom i koji su radili na ovim knjigama u Judeji u periodu izmeu 10. i 8. st.; deuteronomisti koji su napisali Ponovljeni zakon nakon to su Mojsijevi zakoni, u vrijeme kralja Joije (7. st.), bili ponovo pronaeni prilikom prepravki Hrama; sveanici koji su napisali dio koji se odnosi na propise (kodeks) o sveanicima; i soferi ueni ljudi ili pismoznanci koji su dali konaan tekst Tore nakon povratka iz babilonskog ropstva (568.-536.) itanje Mojsijevih knjiga u sinagogi bilo je tradicionalno i prije babilonskog ropstva. Sada e se svetim smatrati samo one knjige, koje soferim, poznavaoci Pisma, i kasnije rabini, naroito ueni ljudi, odobre da se itaju u sinagogi. Tako je u 6. st. p.n.e. dolo do kanonizacije Tore i drugih knjiga Tanaha. Tora je radi bogosluenja u sinagogi podijeljena na 54 paraa, odjeljka: svake subote ita se po jedan tokom cijele godine. Soferim su kasnije u tu slubu dodali i knjige proroka, a ostali sveti spisi su se pobono itali samo u povodu praznika. ~9~

Judaizam

TALMUD Drugi izvor idovstva, koji e se odvojiti od Starog zavjeta i bez koga se ne moe primjenjivati Tora, naziva se Talmud (znanje steeno uenjem). To je zbirka komentara Tore koja je nastajala nekoliko stoljea, poev od perioda Drugog hrama pa sve do 500. g.n e. Tora se tumaila usmeno, prenosei se s koljena na koljeno. Usmeni nauk se stoljeima predavao i izuavao opetovanjem, ponavljanjem, te je tako hebrejski glagol ana (opetovanje,ponavljanje ), vremenom dobio i smisao uiti, a zbornik zapisanih usmenih tumaenja Nauka Tore naziva se Mina (Uenje, ponavljanje). Sreivanju i zapisivanju usmenog nauka pristupilo se nakon ruenja Jeruzalema, u gradiu Jamni, kamo se preselio sanhedrin (sinod) 70. godine. Ureivanje Mine je zapoeo ,lan sanhedrina , rabin Johanan ben Zakaj, a etiri narataja kasnije (oko 200. godine) zavrio rabin Jehuda Hanasi. Taj sakupljeni i zapisani usmeni nauk e postati Mina. Mina uz pravne i obredne propise, koji se nazivaju halaha, zakon (od hebr.HLH, ii, hodati, dakle ono to je uhodano), sadri i hagadu (od hebr. HGD, priati, kazivati) pripovjedako legendarni dio. Osnovna namjena hagade nije da pria ve da poui.Hagadika pria postavlja sluaoca usred dogaaja. Hagada je pripovjedakim i drugom knjievnim elementima (pripovjetke, prie, izreke, poslovice, aforizmi, basne, anegdote itd.) nastojala da narod uini prijemivim za propise i zakone koji se nalaze u halahi. Halaha je, moe se rei, imala organizatorski, hagada agitatorski zadatak, prva je ivot normirala a druga narod odgajala u duhu tih normi. Uporedo sa zapisivanjem usmene predaje Mine, nastajala su nova, jo brojnija tumaenja same Mine, a zbirka tih tumaenja nazvana je Gemara 13(upotpunjavanje). Mina i Gemara zajedno ine Talmud (znanje steeno uenjem). Stari zavjet, kojeg jevrejski teolozi nazivaju Tanah, ini svetu knjigu. Uporedo sa Starim13

Gemara (od aramejskog GMR, uiti iz neega)

~ 10 ~

Judaizamzavjetom, Talmud ima znaajnu ulogu kod Jevreja jer predstavlja osnovni pisani religijski autoritet iz kojeg teolozi crpe grau za svoju religijsku aktivnost. Taj vietomni zbornik, koji ima vie od dva i po miliona rijei, predstavlja zbirku komentara i skup vjerskih i etikih uenja, ritualnih pravila i sl. Postoje dva Talmuda: Jeruzalemski (Talmud Jerualmi) zavren oko 450. g.n.e., i Babilonski (Talmud Bavli) zavren oko 550.g.n.e.. Oba Talmuda sastavili su amoraimi (uitelji), i za ortodoksne Jevreje su sveti, i po svome autoritetu stoje odmah iza Tore. Stil Talmuda je neto preopiran, sitniav, ali istovremeno otrouman i dijalektian. Talmud je rasporeen, prema podjeli Mine, na est redova (sdarim) : Zraim (usjevi), zakoni i propisi o poljoprivredi; Moed (blagdan) o praznicima i svetkovanju subote abat; Naim (ene) o branom pravu; Mzikin (tete) o privatnom i krivinom pravu; Kodaim (svetinje) o kultu prinoenja rtava i o drugim vjerskim obredima; Thorot (istoe) o istoi, higijeni i obrednoj neistoi.

ZOHAR U muslimanskoj paniji Jevreji su razvili tradiciju mistinog tumaenja svetih tekstova i knjiga mudraca: Talmuda i Knjige postanka. Ta se tradicija, u kojoj se izuavaju mistika znaenja slova hebrejske abecede, naziva Kabala. (hebrejska rije Kabala znai primati ). Najvanije djelo Kabale je Zohar (Knjiga zraenja ili Knjiga sjaja), Talmud jevrejskog misticizma, nastalo u paniji u 13. stoljeu. Postoji odreena dilema oko autorstva ove knjige, tj. da li je ona knjiga koju je napisao jedan autor ili je nastala u duem vremenskom poriodu od strane vie autora. Nije pouzdano utvreno da li je Moe de Leon koji je ivio u Gvadalajari u sjevernoj paniji u XIV. stoljeu, napisao Zohar, ili ga je jednostavno pronaao kao davno izgubljen tekst pripisan utjecajnom rabinu imunu Bar Johaju iz II. stoljea. Hebrejski jezik za kabaliste je ifriran, tajan, koji sadri klju duhovne naravi svijeta i Boga. Biblija u svojim slovima krije klju tajna svijeta. Tako npr. zbroj slova EHAD, (jedinstvo), ini 13, i odgovara zbroju slova rijei AHABA (ljubav), ~ 11 ~

Judaizamkoji takoer ini 13. Zbroj jedinstva (13) i ljubavi (13) jednak je zbroju slova Tetragama JHWH iz kojeg se isitava Ime Boga (26). Bog je, dakle, red jedinstva i ljubavi.

Vjerovanje jevrejaJevreji vjeruju da je Bog Jedan, i da je u biti transcendentan i neogranien. Ovo su dvije znaajke koje Ga definiraju u Bibliji. JHWH, koje jevreji itaju kao Adonai, je ime Njegovo, koje za jevreje ima sakralni (sveti) znaaj. Ovo ime potjee od hebrejskog glagola HJH, to znai biti. Bog je bivstveno onaj koji je bio, koji jest, koji e biti, i koji ini biti. To sveto ime moglo je biti izgovoreno samo jedan put u godini, od velikog sveenika, na dan Velikog Oprotenja (Jom Kipur). Poslije propasti Hrama 70. godine., pravi se izgovor Tetragama (JHWH) izgubio, i nema nade da e se pouzdano pronai. U Izraelu, tetragram se ita i vokalizira Adonai, Gospodin, pa se po tome u kranskom svijetu zabunom dugo italo Jehova, do kojeg je itanja dolo umetanjem samoglasnika iz Adonai meu suglasnike JHWH. Sadanje uobiajeno itanje tog imena, Jahve, kritika je pretpostavka, naalost, neprovjerljiva. Pored ovog neizrecivog imena u jevrejskim svetim spisima se koriste i brojna druga imena za Boga: El boanstvo, ime koje izraava njegovu silu i posebnost njegove boanske naravi ; Elohim Svemogui; El-adaj Svesilni; Adonai Cebaot Gospod nad vojskama; ElOlam Bog vjeni; El-Elion Bog Svevinji; El-Roi Svevidi Bog itd. Iz potovanja prema njegovoj svetosti izraelski narod ne izgovara ime Boje. Kad se ita Sveto pismo, objavljeno se Ime zamjenjuje boanskim naslovom "Gospodin" (Adonai, u grkom Kyrios). Sutinu jevrejskog vjerovanja je najbolje izrazio najvei jevrejski filozof i rabin Moe ben Majmon (1135. 1204.), poznatiji kao Majmonides. On je u svom poznatom djelu Vodi za zbunjene iznio trinaest naela jevrejske vjere: 1. Bog je tvorac svijeta; 2. On je jedini; 3. On nema tijela niti tjelesni oblik; ~ 12 ~

Judaizam4. On je vjeit; 5. Samo Njega treba prizivati; 6. Sve rijei jevrejskih proroka su istinite; 7. Mojsijeva Tora je istinita; 8. Toru je sam Bog dao preko Mojsija; 9. Tora nikad nee biti zamijenjena drugim uenjem; 10.Bog poznaje sve postupke i misli ljudske; 11.On nagrauje ljude za dobra djela, a kanjava ih za zla; 12.Jednog e dana doi Mesija kojeg treba stalno oekivati; 13.Mrtvi e jednog dana oivjeti. Ovih trinaest dogmi itaju se jo i danas u mnogim sinagogama poslije jutarnje molitve i sve poinje rijeima Ani Maamin Vjerujem. Poboni Jevrej voli Boga svim svojim srcem i tu pokornost izraava na dva sutinska naina: itanjem molitve ema svakog jutra i veeri i ispunjavanjem 613 propisa (micvota) iz Tore. ema je prva molitva koju idov naui kao dijete, a i zadnja koju treba da izgovori u samrtnikom uzdahu. ema glasi: 'ma Izrael Adonai Elohehu Adonai Ehod!... to znai : uj Izraele, Gospodin Bog na Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duom svojom i svom snagom svojom! Iako se mnogi idovi vie ne pridravaju strogo svih 613 propisa Tore, ortodoksni idovi ih ispunjavaju do najsitnijih pojedinosti. Uivaju u pokoravanju volji Bojoj i u tim radnjama nalaze znaenje koje povrnom promatrau nije razumljivo. Iz 613 zapovjedi proizlaze sredinja pravila moderne idovske religije. Ove zapovjedi seu od moralnih (nikoga ne uvrijedi rijeju, budi pravedan sudac, ljubi blinjeg) preko praktinih (ne sij razliita sjemena u istom polju) do milosrdnih (ne ubiri groe ili masline koje su pale na zemlju ili koje lee u kraju polja niti skupljaj rasuto ito nego ga ostavljaj siromanim). Propisi iz Tore odnose se na sva podruja iz svakodnevnog ivota, a najjezgrovitije ih saimaju Deset zapovjedi iz Starog zavjeta: 1. Nemoj imati drugih bogova izvan mene! ~ 13 ~

Judaizam2. Ne izgovaraj uzalud ime Gospodina, Boga svoga! 3. Sjeti se da svetkuje dan subotni 4. Potuj oca svoga i majku svoju, da imadne dug ivot na zemlji koju ti da Gospodin, Bog tvoj 5. Ne ubij! 6. Ne uini preljuba! 7. Ne ukradi! 8. Ne svedoi lano na blinjeg svoga! 9. Ne poeli ita to pripada blinjem tvome 10.Ne poeli ene blinjeg svoga!

Svetita, hram i sinagogaZa patrijarhe Abrahama, Izaka i Jakova se vee osnivanje nekoliko svetita po zemlji koja se onda zvala Kenaan. Ta su svetita obino obiljeavala mjesto gdje se Bog oitovao patrijarsima. Takva su svetita bila ekem, Betel , Mamre , Beereba, Gilgal, ilo, Mispa, Ofra, Dan i Jeruzalem. Posebnu svetost je imalo prenosivo svetite tabernakul ili Koveg saveza koji je prvobitno uvan u atoru. Koveg saveza se na hebrejskom zvao 'aron has'dut (Koveg svjedoanstva) i u sebi je uvao dvije ploe svjedoanstva na kojima je bio napisan Dekalog. Sam Bog je uputio Mojsija kako da naini tabernakul. Koveg je bio neka vrsta sanduka napravljen od akacije, u dimenzijama 120x75x120 cm. Bio je obloen zlatom izvana i snabdjeven karikama kroz koje su se mogle provui motke prilikom prenoenja. S gornje strane bila je obloga od zlata zvana kapporet . Na svakom kraju kaporeta stajao je kerub zakriljujui ga ispruenim krilima. Koveg je bio sredite izraelskog bogotovlja u vrijeme lutanja kroz pustinju, smatran je mjestom boanske prisutnosti i nekom vrstom arhiva u kojem se uvao Zakon. Posljednje poznato mjesto na kojem je uvan Koveg saveza je hram kojeg je izgradio Salomon u Jeruzalemu.

~ 14 ~

Judaizam

Salomonov hram Gradnja Salamonovog hrama je trajala skoro sedam godina. Hram je imao tri dijela: ulaz ili predvorje, hekal (palaa ili hram) koji je kasnije nazvan Svetim mjestom ili Svetitem i debir (pozadinska prostorija) koji je kasnije nazvan Svetinjom nad Svetinjama. Najsakralniji dio bila je Svetinja nad Svetinjama (Kode Kodaim) u kojem je bio smjeten Koveg saveza a blizu njega ili na njemu bila su dva drvena kerubina presvuena zlatom koji su rairenim krilima dopirali od zida do zida. Prostorija za tabernakul bila je duga, iroka i visoka po 10 metara, savrena kocka. U hekalu ili svetitu bio je rtvenik za paljenje tamjana, stol za izloene kruhove i deset svijenjaka. U dvoritu pred hramom s jedne strane ulaznih stepenica bio je bronani oltar, a na suprotnoj strani bilo je bronano more. Bio je to prostrani perionik koji je poivao na leima dvanaest bikovskih kipova. Sveenici su upotrebljavali to more za svoja ritualna pranja. Hram je igrao vanu ulogu u ivotu Izraela, jer se prvenstveno smatrao Bojom kuom usred Bojeg naroda.Prilikom unoenja Kovega u novosagraeni Salomonov hram Bog je simbolino uzeo hram u posjed jer je oblak ispunio hram u znak Boje prisutnosti. Sinagoga Sinagoga se ne spominje u starozavjetnim tekstovima. Postoje razliita miljenja kada su se sinagoge pojavile. Naziv je grkog porijekla (Syn = zajedno; agein = voditi, nositi). Prema tom nazivu bile su to kue i mjesta sastajanja gdje su se ljudi okupljali ne na rtvu nego na molitvu, pobono itanje, razmatranje i pouku. Sinagoga vjerovatno potie iz doba kada su Jevreji bili prognanici u Babilonu, a ona je posebno dobila na vanosti zbog ouvanja i razvoja judaizma nakon unitenja hrama 70. godine n.e.. Jevreji sinagogu ne posjeuju svaki dan ve to ee. Svaki od njih pripada nekoj sinagogi. Njeno najistaknutije obiljeje je koveg okrenut prema Jerusalemu. Koveg sadri svitke Zakona na hebrejskom jeziku. U sredini se nalazi propovjedaonica s koje se predvodi ~ 15 ~

Judaizambogosluje i ita Zakon. U toku bogosluja vjernici stavljaju kape (jarmulk na jidi jeziku ili kipa na hebrejskom) na glave, to je znak pokornosti Bogu. Bogosluje vodi pjeva, hazan, a ne rabin. Rabinove dunosti su da upuuje u vjeru i donosi odluke vezane za jevrejska pravna pitanja.

Obredi i obiajiRoenje, Bar Micva, vjenanje i smrt Prema ortodoksnom idovskom zakonu, idov je onaj koga je rodila majka idovka. U Izraelu nije mogue sklopiti graanski brak. ak i ateisti moraju izai pred rabina. Prema zakonu mukarac koji nije idov i ena idovka imat e idovsku djecu. U suprotnom sluaju, djeca nee pripadati izabranom narodu. Osam dana nakon roenja, djeaka obrezuje mohel, osoba izuena samo za tu zadau, u obredu koji se zove brit mila, hebrejski savez obrezivanja. Djeak tada dobije hebrejsko ime koje e upotrijebiti na Bar Micva, vjenanju i na nadgrobnom spomeniku. Za vjerski odgoj odgovorna je majka. U poetnoj sinagokoj koli jevrejska djeca ue hebrejski jezik i sluaju nastavu iz vjerskih knjiga. U trinaestoj godini djeak postaje sin zapovijesti, Bar Micva. U subotu nakon trinaestog roendana prvi put ita Toru za vrijeme bogosluja u sinagogi. Od tog trenutka on se smatra odgovornom osobom, tj. osobom koja je dosegla religioznu i pravnu zrelost. Jevrejke postaju Bat Micva odmah nakon to napune dvanaest godina. Posebna proslava za djevojice (Bat Micva) uveden je u 19. st.n.e. Kod jevreja brak se smatra svetim savezom. Za vjenanje se trai pristanak obje strane te pisani dokument (ketuba) u kojemu se istiu vjerske, drutvene i finansijske obaveze obiju strana, koje moraju potpisati dva svjedoka. Sveanost poinje ukraavanjem mladenke kad je mladoenja prekrije velom. Mladenka obilazi mladoenju sedam puta prisjeajui se kako je Salomon posvetio Hram. Time odrjeuje budueg mua svih grijeha te ga posveuje sebi. Obred moe predvoditi rabin ili bilo koji uen ovjek: on recitira drevni blagoslov ili posvetu ~ 16 ~

Judaizamnad prvom aom vina iz koje piju mladenci. Mladoenje stavlja prsten na mladenkin prst govorei na hebrejskom : Posveujem te sebi ovim prstenom prema zakonu Mojsija i Izraela. Potom se ita ketuba, nakon nje slijedi sedam blagoslova braka te se ispija druga aa. Sveanost zavrava nakon to mladoenja razbije au simbolizirajui unitenje Hrama, te talmudsku tradiciju koja kae da i u najsretnijim trenucima postoji odreen razlog za tugu. U sluaju rastave, mu eni predaje dokument kojim je oslobaa svih branih dunosti. Kada umire, samrtnik ili oni koji su tu prisutni mole emu. U trenutku smrti prisutni, u znak alosti, naine malu poderotinu na svojoj odjei. Mrtvi se zaa ukop pripremaju brzo i jednostavno jer stari idovski zakoni mrtva tijela smatraju neistim. Sahrana se obavlja po mogunosti u roku od 24 sahata po smrti. Nema posebnih molitvi za mrtve. Sin imaobavezu da moli Kadi , (molitva koja slavi Boga i podsjea ive da Bog osjea njihovu tugu) za pokojnog roditelja. Sedam dana po smrti traje alost nazvana iva. Ukuani sjede na niskim stolicama ili na podu. Na godinjicu smrti roditelja djeca pale svijeu i izgovaraju Kadi na kraju bogosluja u sinagogi. Molitva Kao i sve monoteistike religije i jevrejska religija pridaje poseban znaaj molitvi. Molitva se sastoji od ispovijedanja vjere, slavlja, molbe i zahvalnosti upuene jednom Bogu. Za javnu molitvu neophodan je kvorum od deset Jevreja mukaraca starijih od 13 godina. Poboni Jevrej moli se tri puta dnevno: ujutru, poslije podne i naveer, kod kue ili u sinagogi. Glavna molitva je ema, koja zbog svog naglaavanja Boje jednosti se smatra nekom vrstom jevrejskog ispovijedanja vjere. Jezik molitve je hebrejski uz neto aramejskog. Dok se Jevrej moli, pokriva glavu obinim eirom ili kapicom. Ujutro nosi molitveni al (talit), koji ima rese ili ukrase na sva etiri ugla. Po tradiciji sve se molitve izriu licem okrenutim ka Jeruzalemu. Radnim danom moe se staviti i molitveno remenje zvano tefelin. To su crne kone kutijice koje sadravaju odlomke iz Svetog pisma, a privrene su za elo i/li lijevo rame. ~ 17 ~

JudaizamTradicija je kod Jevreja da vjernik na ulaznim vratima svoje kue ima objeenu malu kutiju, tkz. Mezuzah. To je specijalna rolnica oblika olovke u ijoj upljini se nalazi svitak sa tekstom deset Bojih zapovjedi ili nekim izvodom iz Tore. Svitak je smjeten u drvenu ili metalnu kutijicu i privren za gornji dio desne vratnice glavnih vrata. Sline mezuze privrene su na dovratnicima svake sobe za boravak u kui, kao i u hotelskim sobama. Koer hrana U idovskom domu se mogu jesti samo odreene vrste mesa. Postoji itav niz ogranienja u vezi s uzimanjem ribe, pernate ivine i ivotinja. Neke vrste se smatraju neistim i nisu doputene ni pod kakvim uvjetima. Uopeno govorei, ivotinje moraju imati razdvojene papke i moraju preivati da bi bile doputene. Ribe moraju imati peraja i krljuti. Meu dozvoljenim su janjetina, govedina i piletina, a svinjetina, koljke i rakovi su zabranjeni. im se ivotinja zakolje, mora se sve uiniti da se odstrani sva krv prije nego to se meso moe jesti. Nakon to je ivotinja pravilno zaklana, meso se mora namoiti u hladnu nasoljenu vodu. To se popularno naziva koerovanje i traje oko jedan sat, nakon ega se meso ispira u hladnoj vodi, da bi se odstranila sva krv koja je ostala. Meso i mlijeni proizvodi ne smiju se posluivati u istom obroku. Ako se jede meso, ne smije biti maslaca na hljebu ili mlijeka u kahvi. Oni koji se toga strogo pridravaju obino imaju odvojene tanjire, posue i pribor za jelo, za svaku vrstu hrane. Da bi se izbjegla svaka mogunost mijeanja mesa sa mlijekom, tradicionalne idovske domaice upotrebljavaju dvije garniture sua; za svaku hranu pojedinano (u idovskim hotelima postoje i dvije kuhinje). Po tradiciji mora proi jedan dui period vremena od jednog do est sati, zavisi od obiaja prije nego to se nakon mesa moe uzeti mlijeko ili mlijeni proizvod. Krenje ovih pravila doputeno je samo ukoliko je zdravlje u pitanju. Prije svakog obroka izgovara se tradicionalni blagoslov, a najee rijei su : Blagoslovljen budi Gospodine, Boe na, Kralju Svevinji koji daje zemlji da rodi hljeb.

~ 18 ~

JudaizamBlagdani idovski kalendar zapoinje simbolinim datumom stvaranja svijeta (2008. je tako 5768.jevrejska godina), a prvi je blagdan Nova godina - Ro Haana. Ta sveanost govori o Bojem stvaranju svijeta i Bojem sudu, a oznaava dan na koji je Bog stvorio ovjeka. Na Ro haanu u sinagogi se trubi u ovnov rog (ofar) kako bi se podsjetilo ljude da se vrate Bogu, a slijedeih deset dan nakon Nove godine je posveeno samoispitivanju savjesti i pokajanju. Nakon toga dolazi dan Velikog oprosta - Jom kipur koji je najsvetiji dan i blagdan u idovskoj godini, a dolazi kao zakljuak pokajanja koje je zapoelo Novom godinom. Dan je obiljeen molitvom, postom i javnim priznanjem grijeha. Pet dana poslije Jom kipura dolazi blagdan sjenica Sukot. To je blagdan koji traje sedam dana i tokom kojeg se idovi prisjeaju kako se Bog pobrinuo za njihove potrebe dok su etrdeset godina lutali pustinjom. Osmi dan je blagdan Tore Simhat Tora. U vrijeme kada krani slave Boi idovi slave Hanuku, Sveanost svjetla. Sveanost traje osam dana i mnoge idovske obitelji svaki dan pale jednu svijeu osmerokrakog svijenjaka, menore, a obiljeava ponovno posveenje hrama u Jeruzalemu 164. g . p. n.e. U februaru ili martu dolazi Purim, blagadan u spomen spasenja idova od njihovih neprijatelja. Pesah je najpoznatija od svih idovskih sveanosti, a vremenski se otprilike poklapa s kranskim Uskrsom, a oivljava uspomenu na osloboenje idovskog naroda iz Egipatskog ropstva. Na Pesah se jede beskvasni hljeb (macot), pjevaju pjesme i pripovijedaju prie o izbavljenju iz Egipta. Nakon Pashe dolazi razdoblje sedmonedeljne alosti koje obiljeava propast idovske pobune protiv Rima u 2. st. n.e. Svakako treba istaknuti vanost abata, sedmog dana u sedmici, koji poinje u petak naveer i traje do subote naveer. To je dan u spomen na stvaranje svijeta koje je Bog dovrio sedmi dan i u spomen izlaska iz Egipta kada je Bog darovao slobodu svom narodu.

~ 19 ~

Kranstvo

Openito o KranstvuKranstvo se pojavljuje poetkom nae ere na podruju Izraela koje je tada bilo pod rimskom vlau idova iz Nazareta. Isusa, njegovi uenici prepoznaju kao Mesiju koji je najavljen u Starom zavjetu i kao Sina Bojeg. On kae kako je bio poslan na Zemlju kako bi dao svoj ivot za spas ovjeanstva i na cijelo ovjeanstvo proirio Savez to ga je Jahve (jevr.Bog ) sklopio sa idovskim narodom. Bog, koji je u Starom zavjetu govorio preko proroka, odsad govori preko sina svog Isusa Krista. Vjera u Isusa je ono to odvaja krane od idova, koji jo uvijek oekuju Mesiju. Isusov ivot i pouavanje poznati su nam kroz tekstove koji, za krane, ine drugi dio Biblije,a to je Novi Zavjet koji sadri 27 knjiga. Zajednica Krana Kranstvo je organizirano kao vidljiva zajednica vjernika, okupljenih oko temeljnoga kranskoga vjerovanja, koje podrazumijeva potivanje Boga, provoenje morala i kanonskog sistema, odnosno Boijeg zakona.Krani Boga tuju ( mole se ) zajedno. Svaka skupina krana, koja se redovito okuplja u kui, kolskoj dvorani ili na otvorenom prostoru naziva se crkvom. Posebne zgrade u kojima se okupljaju krani takoer se nazivaju crkvama. Kroz stoljea je izgradnja crkvi postala vaan doprinos umjetnikom i arhitektonskom nasljeu svijeta. Crkve su obino jedne od najljepih graevina u selima, mjestima i gradovima Evrope, Amerike, Azije i Australije. Tornjevi im dosiu u visine iznad susjednih zgrada, usmjerujui ljude prema Bogu, a velike ukraene katedrale zapadne kulture mogu se usporediti jedino s velikim ukraenim hramovima u junoj Indiji. U crkvu ili katedralu se obino ulazi na zapadna vrata. Na drugom kraju," suelice" zapadnim vratima, nalazi se stol na kojem je postavljen kri, dvije ili est svijea, ili samo dvije vaze sa cvijeem. Slijeva i zdesna su propovjedaonica i stalak za Bibliju.Bilo u crkvenoj zgradi ili na nekom drugom mjestu, krani se okupljaju da izraze svoje potovanje prema Bogu, da zajedno ue i uvrste se u svom vjerovanju. Neto prije svoje smrti, Isus je naredio svojim uenicima da se sjeaju njegove smrti sve do njegova povratka koji e se zbiti na ~ 20 ~

Kranstvokraju sadanjeg vremena. I od te Posljednje veeri, krani to ine u slavljenju poznatom kao misa, euharistija, sveta priest ili Gospodnja veera. Za crkve rimokatolike ili pravoslavne tradicije to je glavni dio bogosluenja, esto se obavlja svakog dana. Time vjernici primaju pomo od Boga i osjeaju njegovu prisutnost. Izgovaraju se molitve, ita se i tumai odjeljak iz Svetog pisma, posveuje se kruh i vino koje predstavlja tijelo i krv Isusa Krista. Sveenik zatim dijeli kruh i vino (ili samo kruh) vjernicima koji se okupljaju oko oltara.

U crkvama protestantske tradicije naglasak je drukiji. Sveta priest ili gospodnja veera rjee se svetkuje: kod nekih svakih etrnaest dana ili mjeseno jednom ili negdje dvaput godinje. Glavni nain na koji vjernici primaju duhovnu hranu dolazi sluanjem Boje rijei i pokornosti tim rijeima. U glavnom bogosluenju nedjeljom, propovijedanje 'Boje rijei' je najvanije. Izriu se molitve, itaju se odlomci iz Biblije, pjevaju se kranske pjesme i slua propovijed. Propovjednik zavrava s pozivom ljudima da sasluanu Boju rije prihvate. Krani potuju Boga i pojedinano. Doivljavaju Boga i u svojim skrovitim molitvama i pobonosti kao i u zajednikom potovanju s drugim vjernicima. Dogma Vjerovanja Glavne kranske vjerske istine definirane su i pojanjene u antici na prvim ekumenskim koncilima i uglavnom ih prihvataju sve kranske vjeroispovijesti. U kranstvu je pet glavnih istina: 1. monoteizam (postojanje jednoga transcendentnoga Boga, razliita od svijeta, ija je objava sadrana u Svetom Pismu) i Trojstvo (u Bogu su tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti) 2. stvaranje i providnost (Bog je sve stvorio, sve uzdrava i svime upravlja) 3. utjelovljenje i otkupljenje (Sin je Boji postao ovjekom radi njegova spasenja) 4. besmrtnost ljudske due i uskrsnue tijela ~ 21 ~

Kranstvo5. posljednje stvari (raj ili pakao) uvjetovane su milou Bojom i ovjekovim etikim ponaanjem. Isusov ivot opisan je u etiri Evanelja (prema grkom dobra vijest) koja su izmeu 65. i 100. g. p. Kr. napisali Matej, Marko, Luka i Ivan. Prema Lukinom tekstu Aneo Gospodnji najavio je Mariji, Josipovoj zarunici da e po Duhu Svetom zaeti i roditi dijete koje e biti Sin Boji. Isus se rodio u Betlehemu u Judeji, a odrastao je u Nazaretu u Galileji. Kada je imao 33 godine, krstio ga je Ivan Krstitelj. Zatim je Isus izabrao dvanaest apostola: Petra, Andriju, Jakova, Ivana, Petra, Filipa, Mateja, Tomu, imuna, Juda Iskariotskog., Alfejeva, Judu Tadejca i Bartolomeja. Tijekom tri godine apostoli su ili posvuda s Isusom donosei dobru vijest. Isus se pribliavao odbaenima i siromanima: njegove poruke ponekad praene udima, ljudi su prihvatali sa oduevljenjem. Ali, ta poruka vrijeala je tadanje vjerske i politike voe te je Isus uhien na Uskrs i doveden pred sinedrij, idovski sud, a zatim predan rimskom guverneru Ponciju Pilatu. Osuen je na smrt na kriu i poloen je u grob. Nakon tri dana grob je pronaen prazan. Apostoli su potvrdili da su vidjeli Krista uskrslog te su potvrdili da je ostao s njima 40 dana prije nego to je uzaao na nebo. Prije nego to ih je napustio Isus im je obeao dolazak Duha Svetog i poslao svoje apostole da nagovjetavju evanelje svim narodima. Poruka Isusa Krista Kristova je poruka da je Bog ljubav, da je on Otac svim ljudima koje toliko voli da je za njih dao svog sina. Isus se rtvovao, prihvatio je da umre kako bi svi ljudi bili spaeni, tj. kako bi mogli ivjeti ivot vjeni nakon smrti. Pozvao je svakog ovjeka da ljubi blinjeg svoga kao samoga sebe, kako to je on ljubio ljude. Bog trai od ljudi da se obrate i oprata njihove grijehe, pogreke koji ljudi ine kad se ne pokoravaju Bojim zapovijedima. ~ 22 ~

Kranstvo Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago oaloenima: oni e se utjeiti! Blago krotkima: oni e batiniti zemlju! Blago gladnima i ednima pravednosti: oni e se nasititi! Blago milosrdnima: oni e zadobiti milosre! Blago istima srcem: oni e Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni e se sinovima Bojim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slau protiv vas! Radujte se i kliite: velika je plaa vaa na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas! (Iz Kristova govora na Gori Matej 5, 3-12)

Crkva prvog tisuljea Nedugo nakon Kristova uskrsnua Crkva prvih krana organizirana je u Jeruzalemu oko apostola. Nakon Duhova (silaska Duha kojeg je Isus obeao) apostoli su krenuli objavljivati vijest o uskrsnuu Kristovom. Osnovali su Crkve po cijelom mediteranskom bazenu koji je tada bio pod rimskom vlau) u Maloj Aziji, Grkoj sve do Rima, te u Arabiji i Siriji. irenje kranstva Apostol Pavao je bio idov i ak je imao ulogu u pothvatu idovskih vlasti protiv krana, ali je 36. g. p. Kr. doivio obraenje i od progonitelja postaje iritelj kranstva te kree na misijska putovanja. Bio je nezaustavljiv misionar koji je ~ 23 ~

Kranstvokranstvo proirio po rimskom imperiju, a pogubljen je od rimske vlasti 67. godine. Oko 48. g. p. Kr. pristalice nove religije prestaju s odravanjem idovskih obreda. U Antiohiji i Siriji po prvi put su nazvani kranima. Religija koja se raa obraa se svima u skladu s Isusovim rijeima Od svih naroda uinite moje uenike. Nakon Jeruzalema, Konstatinopola, Rima, Antiohije kranske se zajednice razvijaju na trgovakim putovima mediteranskog bazena. Kranstvo postaje slubena religija rimskog carstva 393. g. p. Kr., za vrijeme cara Teodozija. Biskupi i poglavari Crkve poinju se sastajati na koncilima, skuptinama na kojima svako izvjetava to radi u svojoj provinciji, i gotovo se svi sloe oko jedne odluke koja se nametne na sveobuhvatan nain. Sedam velikih koncila zauvijek su odredili vjeru Crkve, tekst koji se naziva Credo (to latinski znai ja vjerujem): je ono emu se treba prikloniti ako se eli biti kranin. Takoer su se na koncilima definirale i dogme osnovne istine vjere. Oni koji odbijaju dogme ili ih nastoje promijeniti nazvani su hereticima, to znai oni koji su izabrali pogrean put. Od tog vremena krani tuju svece, osobe koje vode primjeren ivot koji je u skladu s Bojom voljom i ine dobro za ljude. Poseban autoritet uiva rimski biskup koji se smatra Petrovim nasljednikom. Razvojem Crkve poinju se formirati blagdani i sakramenti.

Blagdani-Praznici Svake godine blagdani obnavljaju uspomene na velike dogaaje iz ivota Isusa Krista. Neki blagdani dolaze iz idovske tradicije, no imaju novi smisao. Blagdan Boia priziva u sjeanje roenje Isusa Krista. Bogojavljanje (Sveta tri kralja) sjea nas na tri mudraca, tri vrlo vane osobe koje su dole s istoka pokloniti se Isusu nedugo nakon njegova roenja. ~ 24 ~

KranstvoUskrs, kojem prethodi korizma (40 dana odricanja), najznaajniji je blagdan za krane jer slavi Kristovo uskrsnue. Uzaae etrdeset dana nakon Uskrsa slavi Kristovo uznesenje na nebo tj. njegov povratak Bogu Ocu. Na kraju deset dana nakon uzaaa slave se Duhovi, u spomen dana kada je Duh Sveti siao u obliku plamenih jezika nad okupljene apostole i dao im sposobnost da razumiju sve jezike kako bi mogli iriti kransku vjeru. Crkva raste i dijeli se Od V.st. barbari su meusobno dijelili zapadni dio Rimskog carstva koje je propalo 476., a kranstvo pod vodstvom Rimske Crkve bila je jedina veza koja ih je ujedinjavala. Jezik koji se upotrebljavao je bio latinski. No istoni dio negdanjeg Rimskog carstva sauvao je svoje jedinstvo sve do 1453. Nazvan je Bizantskim carstvom jer se njegov glavni grad Konstatiopolis nekad zvao Bizant. Tamo se govorilo grki. Duga politika i religiozna evolucija dovela je do izme koji je podijelio Crkvu. 1054. godine na suprotstavljenim stranama su se nali rimski papa Leon IX i patrijarh iz Konstatinopla to je rezultiralo raskolom. Pravoslavna crkva njeguje doktrinu sedam koncila i odbija preinake tekst Credo koje je uinila Katolika rimska crkva i ne priznaje papu kao vrhovni autoritet. Tek 1964. godine papa Pavao VI i patrijah Atenagora su uspostavili dijalog izmeu katolike i pravoslavne crkve. Krajem XV. st. mnogi su traili da se Crkva reformira, a meu njima osobito je vanu ulogu imao Martin Luther koji postavlja osnovna pitanja o vjeri Crkva ga izopauje, a on tada pokree reformaciju ije su pristae nazvane protestantima. Protestantizam se poinje iriti, a Europa je razorena vjerskim ratovima izmeu katolika i protestanata. Katolika je crkva zapoela protureformaciju, osnovani su novi redovi napr. isusovci kako bi obranili katolianstvo, a papa je u Tridentu sazvao koncili koji reformira Crkvu, ponovo potvruje dogme i odgovara na pitanja reformacije.

~ 25 ~

KranstvoU XX. st. podijeljena kranska Crkva zapoela je dijalog zbliavanja koji se zove ekumenski pokret. Taj pokret osobito se razvio nakon II. vatikanskog (katolikog koncila) koji se odravao od 1962. do 1965. Strunjaci, ali i mnogobrojni vjernici susreli su se kako bi pronali putove izgubljenog jedinstva.

Rimokatolianstvo

Vjerska zajednica - Crkva Crkva je zajednica svih Isusovih uenika i prijatelja. Crkva se naziva i Boijim narodom. lanom vjerske zajednice postaje se krtenjem, a krste se djeca i odrasli. Pridruujui se Crkvi i sudjelujui u raznim oblicima njezina ivota i djelovanja, tim inom se pridruuje Isusu, Kristu koji je, po svome Duhu, prisutan u svakoj crkvi. Za Crkvu se kae da je katolika, tj. sveopa jer Isus u nju poziva sve ljude. Izvan katolike Crkve se ne moe spasiti. Katolika Crkva je nezabludiva, zbog toga oni koji odbace njene odredbe gube vjeru i postaju krivovjerci. Crkva ima svoju hijerarhiju i laike.Klerici i laici razlikuju se samo vrstom slube u zajednici. U rimokatolianstvu postoje tri vrste hijerarhije: sveenika (biskup, prezbiter, akon), kanonska ( papa ordinarij, dekan, upnik, kapelan) i poasna (kardinal, metropolit, nadbiskup, prelat, kanonik i prebendar). Rimokatolika je crkva nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni je poglavar Papa (rimski biskup), koji uz pomo Svete stolice i njezinih tijela upravlja crkvom, u zajednitvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadupnici. Dekanati se dijele na upe, kojima upravljaju upnici, a pomau im kapelani. Papa je u rimokatolianstvu namjesnik Boji na zemlji i nepogrjeivi autoritet. Papino dostojanstvo je najvie na zemlji. Papa je nasljednik sv. Petra koga je Isus postavio da predvodi zajednicu njegovih uenika. Biskupi su nasljednici apostola. ~ 26 ~

KranstvoOrganizacija katolike Crkve je strogo centralizovana. Njen centar se nalazi u Vatikanu, gradu-dravi na teritoriju Rima. Tu se nalazi papina rezidencija i razliiti uredi rimske kurije. Drava Vatikan je osnovana 11.2.1929. godine na osnovu Lateranskog ugovora sklopljenog izmeu pape Pija XI i faistikog diktatora

Musolinija. Premda je drava Vatikan formalno odvojena od Svete stolice (kao religiozne ustanove), one se spajaju u linosti pape, koji je i vladar drave i poglavar Crkve. Papa ima vlast nad svim kardinalima, biskupima, sveenicima i vjernicima. Do 6. st. Papa se zvao samo rimski biskup. Od Grgura Velikog, rimskog biskupa kao titula prati rije Papa (ital. otac). Sadanji Papa Benedikt XVI je 267-mi Papa. U crkveno uiteljstvo spadaju i odluke koncila (sabora). Koncil je skup biskupa i drugih crkvenih velikodostojnika na kojem predstavnici cijele Crkve pod vodstvom Pape raspravljaju i donose odluke od interesa za itavu Crkvu. Pisma koja Papa upuuje biskupima cijelog svijeta zovu se enciklike. One se odnose na vjeru, religijski moral, bogotovlje. Enciklike zapoinju i zavravaju imenom vladajueg Pape, i prihvata se kao pisani autoritet katolicizma. U XII. Stoljeu papinska uprava uvela je zbor kardinala koji se razvio u Rimu. Ti stoernici Crkve sluili su Papi kao njegovi savjetnici i diplomati, a ujedno su inili tijelo to je, nakon smrti Pape, biralo novog. Kardinalom moe postati svaki ugledan, mudar i uen sveenik. Danas u svijetu ima 195 kardinala Rimske Crkve. Katolika Crkva pored centralne hijerarhije ukljuuje i kler i redovnike objedinjene u redove. Postoji niz mukih i enskih redova od kojih su najbrojniji jezuiti, franjevci, kapucini, benediktinci, dominikanci i trapisti. Jezuitski red ili lanovi Drube Isusove osnovan je 1534. g. radi efikasnije borbe protiv reformacije. Jezuiti danas u svijetu imaju zapaenu mo. Drugi veliki ~ 27 ~

Kranstvokatoliki red ine franjevci. Red je osnovao Franjo Asiki (1182 1226). Spada meu prosjake redove. Njegovi sljedbenici prihvaaju siromatvo, poslunost i istotu. Pripadnik reda se naziva fratar, a meu sobom se nazivaju braom. Od 13. st. U Bosni je organizirana franjevaka vikarija. Danas postoje dvije provincije : Bosna srebrena sa sjeditem u Sarajevu i Franjevaka provincija uznesenja Marijina sa sjeditem u Mostaru. lanovi franjevakog reda ive u samostanskim zajednicama. Franjo Asiki osnovao je 1212 g. sa sv. Klarom i enski red zvane klarise. Kapucini, nose iljatu kukoljicu (capucium) i odatle im naziv. Oni djeluju kao propovjednici i misionari. Dominikanci su dobili naziv po svom osnivau Dominiku (1170-1221). Nazivaju se i propovjednici. Ovome redu su pripadali Toma Akvinski, Albert Veliki i Ekhart. Kao i franjevci ubrajaju se u prosjake redove. Jedan od najstarijih redova, osnovan u 6. st., naziva se po osnivau Benediktu benediktanci.

Meu najstroije redove u katolikoj Crkvi spadaju trapisti. Ovo popularno ime potie od manastira La Trap. Trapisti tee duhovnom sjedinjenju s Bogom i vode strog ivot. Trapisti provode ivot u molitvi, utnji i uzdrljivosti ; dre se stroge disclipine, duhovnih vjebi i fizikog rada. Na elu samostana nalazi se opat. Doktrina (dogme) Rimokatolianstvo do danas precizira svoj dogmatski nauk, pa otuda i neke dogme koje ga razlikuju od pravoslavlja i protestantizma : (uenje o istilitu, sakramentima, o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgrenom zaeu, papinoj nepogreivosti, Marijinu uznesenju na nebo). Dogme u rimokatolianstvu imaju veu vanost nego u pravoslavlju i protestantizmu, pa su precizno definirane i po kanonskom (zakonskom) pravu obavezne. Izvor dogme su Sveto pismo, Predaja, a pri njihovu tumaenju u obzir se uzima vjerniki osjeaj, teoloko tumaenje i u konanici crkveno uiteljstvo. Vjerovanje

~ 28 ~

KranstvoSvoju vjeru katolici izraavaju vjerovanjem koje se naziva apostolskim jer se u njemu nalazi ono najvanije to su apostoli navijetali. Apostolsko vjerovanje sadri glavna otajstva (tajne) katolike vjere, a ta otajstva nazivaju se vjerskim istinama. Vjerujem u Boga, Oca svemogueg, Stvoritelja neba i zemlje. I u Isusa, Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina naega, koji je zaet po Duhu Svetome, roen od Marije Djevice, muen pod Poncijem Pilatom, raspet umro i pokopan; saao nad pakao; trei dan uskrsnuo od mrtvih; uzaao na nebesa, sjedi s desnu Boga Oca svemoguega; odondud e doi suditi ive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoliku, opinstvo svetih, oprotenje grijeha, uskrsnue tijela, ivot vjeni. - Amen Obredi (bogotovlje) U rimokatolikom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (tovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo Bogu, dulija ili tovanje moe se iskazivati i stvorenjima (aneli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se Bogorodici (hiperdulija). U sreditu je rimokatolikog bogotovlja klanjanje u duhu i istini (tovanje Boga ivotom u duhu evanelja), ali se bogotovnim inima takoer pridaje velika vanost (liturgija, euharistija, sakramenti). Bogotovne ine obavlja sakramentalna hijerarhija (biskup, prezbiter, akon) u ureenu bogotovnom prostoru (kapela, crkva, bazilika), u

~ 29 ~

Kranstvoskladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Sakramenti Sakramenti su posebni znakovi Boje ljubavi prema vjernicima i znakovi njihove vjere i ljubavi prema Bogu. Sakramentima se nazivaju svete tajne, sveta otajstva. Dok slave sakramente, vjernici primaju od Boga poseban dar koji se zove milost. Tokom svoga ivota krani primaju i slave ovih sedam sakramenata. Krtenje (brie se istoni grijeh, Krteni postaju lanovi Crkve i batinici raja). Potvrda (Krizma ili korizma ovim inom, nakon molitve biskup polae svakom potvreniku ruku na glavu i na elu mu naini posveenim mirisavim uljem znak kria, govorei : Primi peat dara Duha Svetog Amen. Ovo vjernika potvruje tj. utvruje u ljubavi i vjeri.) Euharistija (priest, misa, u kojoj se blaguje posveeni kruh i vino. Posveeni kruh /hostija/ zove se i presveti sakrament ili otajstvo). Pomirenje (Neki i sav sakrament pomirenja zovu ispovijed ili pokora. Vjernik se kaje pred sveenikom i ispovijeda svoje grijehe. Sveenik u Boije ime govori : Ja te odrjeujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetog). Bolesniko pomazanje (za vrijeme slavljenja ovog skaramenta sveenik mae bolesnika svetim uljem po elu i rukama govorei : Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrem neka te Gospodin milou Duha Svetog pomogne. Neka te slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne.).

Sveti red ( za vrijeme slavljenja ovog sakramenta, biskup buduim sveenicima polae ruke na glavu. Zatim rairenih ruku nad njima moli posebnu molitvu. Taj in naziva se reenje). ~ 30 ~

Kranstvoenidba (sakramentom enidbe kranski supruzi izraavaju otajstvo /tajnu/ ljubavi kojom ih Bog povezuje meusobno, sam sa sobom i s cijelom kranskom zajednicom. Brani par treba da se voli, raa djecu i odgaja u duhu kranstva.) Primanjem sakramenta potvrde prima se punina darova Duha Svetog. Crkva nabraja ovih sedam darova Duha Svetoga : Mudrost, Razum, Savjet, Jakost, Znanje, Pobonost, Strah Boiji. Zapovjedi Za katolike pored deset Bojih zapovjedi postoji jo i pet Crkvenih zapovjedi : 1. Svetkuj zapovijedne blagdane i sluaj pobono svetu misu u nedjeljne blagdane. 2. Posti zapovijedne postove i u odreene dane ne mrsi. 3. Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu priesti. 4. Dri se enidbenih zakona svete Crkve. 5. Doprinosi za crkvene potrebe. Katoliki praznici Praznici su odreeni dani u godini najee posveeni Krisu, svecima, kriu, Bogorodici itd. Boi se slavi 25. decembra, a pripreme za taj praznik, koje traju etiri sedmice, nazivaju se advent (doae). To je vrijeme obiljeeno iekivanjem Isusova dolaska i pripravom za taj dolazak. Glavni uzor iekivanja Crkve u to doba jest Blaena djevica Marija u svome iekivanju Isusova roenja. Advent se zavrava na Badnjak (24. decembra). U nedjelju nakon Boia slavi se blagdan svete obitelji Isusa, Marije i Josipa. Na Novu godinu slavi se blagdan svete bogorodice Marije. Marija se zove Bogorodica jer je rodila Isusa, Sina Boijeg, zato Crkva od svog poetka Mariji iskazuje posebno potovanje. Danas se u crkvenoj godini slavi trinaest Marijinih blagdana.

~ 31 ~

KranstvoVrijeme prije Uskrsa naziva se Korizma. Traje 40 dana. Zapoinje srijedom, a zavrava Velikom subotom. Nedjelja prije Uskrsa naziva se Cvijetna nedjelja. Tada se u crkvu nose na blagoslov maslinove granice i cvijee. Na Uskrs se slavi osloboenje od grijeha, zla i smrti. Uskrs je blagdan ivota. Praznik svetaca sv. Petra i sv. Pavla slavi se 29. juna. Sv. Petar vodio je Crkvu i navijetao evanelje. Sv. Pavao je mnogo putovao i svuda je propovijedao radosnu vijest o uskrslom Isusu.Prvog novembra slave se Svi Sveti. Taj dan se vjernici rado sjeaju svih onih koji su ivjeli u vjernosti Bogu i ljudima, te su kod Boga zauvijek sretni. Molitva Najea molitva koju izgovaraju katolici, kao i svi drugi krani, jeste Molitva Gospodnja ili Oe na koja se nalazi u Novom zavjetu :

Oe na, koji jesi na nebesima, Sveti se ime tvoje! Doi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu Tako i na zemlji. Kruh na svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge nae, Kako i mi otputamo dunicima naim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi Nas od zla! AMEN! Rije AMEN koja se izgovara na kraju molitve znai tako budi ili neka bude. Prvi krani su znali samo za ovu molitvu. Kroz historiju kranstva molitve se nisu samo izgovarale ve i pjevale. Zato su pripremane posebne melodije. Tako je ~ 32 ~

Kranstvonastala crkvena muzika. Radost u crkvenim molitvama, pjesmama i obredima izraava se rijeju aleluja (hvalite Boga)

Rasprostranjenost U antiko doba (4. vijek) podruje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama Zapadnoga Rimskog Carstva. Nakon prodora islama (7-8 vijek) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (dananji Alir i Tunis) te vei dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena podruja nadoknauje (9-10 vijek) irenjem po germanskim (Engleska, Njemaka, Danska, Skandinavija) i slavenskim zemljama (Poljska, eka, Moravska, Slovenija, Hrvatska. Nakon reformacije (16. vijek) gubi znatna podruja u srednjoj i sjeverozapadnoj Evropi, a gubitak nadoknauje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (Latinska Amerika, dijelovi crne Afrike i Filipini). Od 15 do 16 vijeka Rimokatolika crkva se uspijeva donekle proiriti na istok Evrope (tzv. unija). Nakon migracija u 19 i 20 vijeku znatan broj rimokatolika ivi u SAD-u, Kanadi i Australiji. Rimokatolianstvo se u prostoru i vremenu susrelo s razliitim drutvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri emu mu se nametao problem prilagodbe. U srednjem vijeku, bila je iskljuiva religija (inkvizicija, progoni drugih vjeroispovijesti i dr.) Crkva i drava U rimokatolianstvu je naelno prihvaen nauk o dvije vlasti, duhovnoj (Crkva) i vremenitoj (drava). U srednjem vijeku formirae se uenje da je Papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako e u 13. vijeku veina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara (feudalni sistem). Papska svjetovna vlast slabi reformacijom. U 19. vijeku rimokatolianstvo se sukobljava sa liberalizmom. U 20 vijeku se susrelo s totalitarnim dravama, koje ga bilo toleriraju i podreuju (faizam), bilo osuuju na postupno odumiranje (komunizam). Na Drugom vatikanskom saboru (1962-65) Rimokatolika je crkva temeljito redefinirala odnos Crkve i drave, prihvatila svjetonazorni pluralizam i

~ 33 ~

Kranstvoslobodu savjesti. Prema koncilskom shvaanju Crkva je odvojena od drave, ali ne smije biti iskljuena iz drutva.

PravoslavljePravoslavlje je jedan od tri ogranka u kranstvu nastalo poslije podjele 1054. godine kada se Crkva podijelila na Zapadnu i Istonu crkvu. to se tie religijskog uenja pravoslavlja, kao i pravoslavnih praznika, moe se rei da je ono uglavnom identino s uenjima koja su openito prihvaena u kranstvu. Sutina uenja

izloena je u Simbolima vjere, utvrenim na Nikejskome saboru (325. i 381.). Od katolicizma se razlikuje samo u tome to smatra da Bog Sveti Duh proizlazi samo od Boga po Ocu, dok katolici vjeruju da on potjee i od Oca i od Sina. Dakle, Bog u pravoslavlju istupa u tri lica : Bog otac (tvorac vidljivog i nevidljivog svijeta), Bog sin (Isus, Hristos) i Bog duh Sveti koji proizlazi samo od Boga oca koji je nedostupan ovjekovom razumu. U odnosu na katolicizam razlikuju se i po pitanju zaea djevice Marije i njenog tjelesnog uznesenja, koje ne prihvaaju. Pravoslavni teolozi smatraju da su apostoli Petar i Pavle osnivai Crkve, a ne samo Petar kako to tvrde katolici. Simboli vjere Simboli vjere u pravoslavlju su ustvari najkrae izloene istine hrianskog vjeroispovijedanja Istone pravoslavne crkve, i ima ih 12 : 1. Vjerujem u jednog Boga, Oca, Svedritelja, Tvorca neba i zemlje i svega vidljivog i nevidljivog. 2. I u jednog Gospoda Isusa Hrista, Sina Bojeg, Jedinorodnog, od Oca roenog prije svih vijekova; Svjetlost od Svjetlosti, Boga istinitog, roenog, ne-stvorenog, jednosutnog sa Ocem, kroz koga je sve postalo;

~ 34 ~

Kranstvo3. Koji je radi nas ljudi i radi naeg spasenja siao s nebesa, i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao ovjek; 4. I koji je raspet za nas u vrijeme Pontija Pilata i stradao i pogreben; 5. I koji je vaskrsnuo u trei dan po Pismu; 6. I koji se uznio na nebesa i sjedi s desne strane Oca; 7. I koji e opet doi sa slavom da sudi ivima i mrtvima, i Njegovome carstvu nee biti kraja, 8. I u Duha Svetoga, Gospoda ivotvornog, koji od Oca ishodi, koji se sa Ocem i Sinom zajedno potuje i zajedno slavi, koji je govorio kroz proroke. 9. U jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu. 10.Ispovijedam jedno krtenje za oprotenje grijehova. 11.ekam vaskrsenje mrtvih. 12.I ivot budueg vijeka. Amin.

Pored deset Bojih zapovijesti koje su iste kao kod katolika izuzev druge gdje se u pravoslavlju navodi da se ne prave idoli i nikakav lik, te da im se ne smije klanjati i sluiti, za pravoslavlje su sljedee dvije zapovijedi najvee : Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim i svom duom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom. Ljubi blinjeg svoga kao samoga sebe. Crkvene zapovjesti 1. Moliti se Bogu i sluati slubu Boju svake nedjelje i praznika. 2. Drati post pred Roenjem i Vaskrsenjem Hristovim, pred praznikom sv. Apostola Petra i Pavla, pred uspenjem Bogorodice, i svake srijede i petka. 3. Svetena lica treba potovati. 4. Ispovijedati grijehe svoje i prieivati se u spomenute velike postove. ~ 35 ~

Kranstvo5. Moliti se Bogu za one koji su na vlasti. 6. Drati postove i molitve koje zapovijedi episkop u vrijeme kakve nevolje. 7. Crkvene stvari ne upotrebljavati. 8. Svadbe ne initi u vrijeme posta. 9. Jeretike knjige ne itati. Svete tajne Pravoslavlja Sedam svetih tajni (sakramenata) vidljive su svetene radnje kroz koje Boja blagodat prenosi udotvorne darove onih koji primaju. Ove tajne su :

1. krtenje 2. miropomazanje 3. priee 4. pokajanje (ispovjed) 5. brak 6. svetenstvo i 7. jeleosveenje. Sveta tajna krtenja vri se samo jednom (potapanjem u vodu) nad istim licem i ne moe biti ponovljena. Fiziki se ovjek moe samo jednom roditi, te se tako i duhovno samo jednom moe roditi, a krtenje je po pravoslavlju duhovno roenje. To je sveta tajna kojom se lice koje se krsti isti od svih grijehova, i naslijeenih i linih, i kao novoroeno dijete Boje ukljuuje se u Crkvu Hristovu. Obavlja se tako to se krtenik tri puta pogrui u vodu u ime Svete Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha sa odgovarajuim molitvama svetenika. Miropomazanje je sveta tajna kroz koju krteno lice dobija darove Svetog Duha u snazi, mudrosti i drugim darovima koji mu pomau da uva pravu vjeru i da ivi svetim ivotom. Vri se tako to svetenik pomazuje pojedine dijelove tijela krtenog lica svetim mirom izgovarajui rijei: Peat dara Duha Svetog. ~ 36 ~

KranstvoAmin.Ovu svetu tajnu vri svetenik ali uz uee episkopa, jer episkopi pripremaju i osveuju sveto miro. Priee je sveta tajna u kojoj poboni hriani pod vidom hljeba i vina primaju istinito tijelo i krv Isusa Hrista. Komadii posveenog hljeba koji se dijeli vjernicima za vrijeme priesti nazivaju se nafore. Hrianski vjernici se za priee pripremaju: postom, molitvom, ispovijedanjem svojih grijehova i opratanjem onima koji su se o njih ogrijeili. Treba li bi se najmanje etiri puta godinje priestiti (u toku etiri posta). A posebno je vano to uiniti u bolesti. Pokajanje je sveta tajna kroz koju se oprataju grijesi ako se ispovjede pred svetenikom, poslije kojeg svetenik ita molitve i u ime Svete Trojice razrjeava lice od grijeha za koji se kaje. Svetenik moe da naloi licu koje se ispovjeda epitimiju (kaznu), ovisno od ozbiljnosti grijeha kao to je npr. da posti, da se moli, da nadoknadi nekome tetu koju je nainio, da podijeli milostinju, ili da odreeno vrijeme pristupa prieu. Svetenstvo je sveta tajna u kojoj Duh Sveti kroz polaganje ruku episkopa daje blagodat i pravo onome koji se rukopolae za episkopa ili svetenika da svrava ostale svete tajne i da rukovodi vjerskim ivotom ljudi. U svetoj tajni svetenstva postoje tri stepena : episkop, svetenik i akon. Episkop moe da svrava svih sedam svetih tajni, svetenik sve osim sv. tajne svetenstva, a akon pomae episkopu i sveteniku, ali sam ne moe svravati nijednu od svetih tajni. Episkopa rukopolau dva ili vie episkopa, a episkop rukopolae svetenika. Brak ili vjenanje je sveta tajna kroz koju Sveti Duh sjedinjuje u jedno bie hrianina i hrianku koji pred svetenikom nepokolebljivo izjave da e se cijeli svoj ivot uzajamno voljeti i jedno drugom biti vjerni, i koji primaju blagoslov za raanje i vaspitanje djece.

Sveta tajna jeleosveenja sastoji se iz molitava svetenika i pomazivanja bolesnika osveenim uljem, kroz koje djeluje Boja blagodat za ozdravljenje bolesnika, bilo da je bolest duevna ili tjelesna. ~ 37 ~

KranstvoMolitva U pravoslavlju imaju etiri vrste molitve : Unutarnja, Spoljnja, Lina i Zajednika molitva. Unutarnja molitva se jo zove i umna molitva. Ona se vri u utanju, a Spoljnja molitva se govori glasno. Kada se ovjek moli nasamo, u sebi ili neujno, to je lina molitva. Kada se on pridruuje molitvi drugih ljudi u crkvi ili na nekom drugom mjestu, takva se molitva zove javna molitva. Najsavrenija molitva u pravoslavlju (i katolianstvu ) je Molitva Gospodnja ili Oe na jer je nju uspostavio kao obrazac molitve sam Isus Hristos. Oe na, koji si na nebesima, Da se sveti ime Tvoje Da doe carstvo Tvoje, Da bude volja Tvoja, i na zemlji kao i na nebu. Hljeb na nasuni daj nam danas; I oprosti nam dugove nae kao to i mi opratamo dunicima svojim; I ne uvedi nas u iskuenje, no izbavi nas od zla. Jer je Tvoje carstvo, i sila, i slava u vjekove vjekova. Amin. U pravoslavlju se govori o sedam smrtnih grijeha koji odvode u vjenu smrt a to su: gordost, srebroljublje, razvrat, zavist, neumjerenost, gnjev i oajanje. Pored ovih smrtnih grijeha, postoje i etiri grijeha koja vape na nebu za kaznom a to su : hotimino ubistvo s razbojnitvom, sodomija, zakidanje najamnikih plata i kinjenje udovica i siroadi. Pored ovih spomenutih, postoje i mnogi manji ili oprostivi grijesi u mislima, rijeima, eljama i djelima. Pravoslavni praznici Odreeni pravoslavni praznici su vezani za Isusa Hrista : svaka Nedjelja je posveena uspomeni na Njegovo slavno vaskrsenje ili Njegovoj pobjedi nad ~ 38 ~

Kranstvosmru. A drugi dani koji se praznuje u ast Isusa Hrista su : Boi, Bogojavljanje, Sretenje

Gospodnje, Cvjetna nedjelja, Veliki petak, Uskrs, Vaznesenje, Duhovi, Preobraenje i Vozdvienje asnog krsta. Sveani dani posveeni Presvetoj Djevi (Mariji) su : Roenje Presvete Djeve, Vavedenje, Blagovijest i Uspenije. Dani koji se slave u ast svetitelja su : Dan sv. Arhangela Mihaila i Gavrila i svih aneoskih sila, dani sv. Jovana Krstitelja, dani svetih Apostola, Proroka, svetih Otaca, Svetitelja i Muenika. U Crkvi postoje zasebne slube za svakog svetitelja i te slube su napisane u knjizi koja se zove Minej, to znai mjesenik. Svaki mjesec ima svoj Minej. Tako da postoji 12 Mineja i svaki dan u mjesecu je posveen jednome ili vie svetitelja. Sveteni predmeti U pravoslavlju sve to je osveeno i posveeno sluenju Bogu smatra se svetim stvarima kao npr. : hramovi, oltarski sasudi, barjaci, sveteniaka odjea, bogoslubene knjige i sl. Meu najznaajnije svete stvari smatraju se : Krst, ikone i svete moti. Krst se smatra svetim predmetom zato to je Hristos umro na krstu radi spasenja ljudi, i jer je krst oduvijek potovan kao zajednika zastava hrianstva, zastava pobjede nad Satanom i nad svim Hristovim neprijateljima. Svete Ikone predstavljaju lik Isusa Hrista i dogaaje iz Njegovog ivota. Ono to je zapisano u Jevanelju, to je predstavljeno oima i u boji, naslikano na zidovima hrama, ili na drvetu ili u oblicima neke druge materije. Ono to se itanjem (Jevanelja) prikazuje uima to se isto prikazuje gledanjem oima kroz ikone. Ikonama se pored lika Isusa izobraava i Presveta Djeva, aneli i svetitelji. . ~ 39 ~

KranstvoSvete moti su neraspadljivi ostaci svetiteljskih tijela, koja su pokazala udotvornu mo. Bogosluje Svrha bogosluja i bogoslovlja je mistino sjedinjenje s Bogom u tajni. Bogoslovlje se ne izraava samo rijeima i slikom, ve i pojanjem (pjevanjem) i proivljavanjem u liturgijskom ivotu. Liturgija nije nikad privatna svetenikova sluba, zato on i ne moe sluiti liturgiju sam ve zajedniki sa narodom. Jezik bogosluja je u osnovi biblijski, sa bezbrojnim navodima i aluzijama iz Starog i Novog zavjeta. Svako bogosluje u pravoslavnoj crkvi poinje molitvom svetoj trojici. Za vrijeme liturgije svi prisutni uestvuju u njoj. U crkvi ne bi trebala ni stolica ni klupa kao to ih ima u katolikoj crkvi. Liturgija se uvijek slui jezikom naroda u kojem djeluje pravoslavna crkva. Pravoslavne Crkve Pravoslavne crkve nazivaju se jo i Istonim zato to potiu iz zemalja kojima je zajedniko hriansko nasljee istonog dijela Rimskog carstva (Bizantije). Njihovo uenje, liturgija i duhovnost uoblieni su u periodu nepodijeljene Crkve. Meu njima postoji suglasnost u stvarima vjere i one su u zajednici jedna s drugom uprkos geografskim, kulturnim i jezikim razlikama. Danas postoje Carigradska, Aleksandrijska, Antiohijska, Jeruzalemska, Ruska, Bugarska, Srpska i Gruzijska patrijarija. Vlast u crkvi ne pripada pojedincu, ve ekumenskom koncilu, ija je uloga tumaiti svetu predaju i provoditi disciplinu. Svaka nacionalna Crkva ima svog patrijarha (mitropolit ili arhiepiskop), a patrijarh Carigradski je prvi meu jednakima. Iako Carigrad, odnosno Istanbul nije centar u tom smislu u kojem je to Vatikan u katolicizmu, patrijarh u Istanbulu nema nikakvih administrativnih ~ 40 ~

Kranstvoprava u odnosu na ostale patrijarhe i pravoslavne crkve, iako ga svi patrijarsi nazivaju vaseljenskim i ocem otaca. On predsjedava Vaseljenskim saborom i proglaava njegove odluke. Od kraja VIII. Stoljea Istone pravoslavne crkve su potpuno samostalne, odnosno autokefalne, to znai da crkva ima suverenitet i da je neovisna od bilo koje druge crkvene organizacije. Srpska pravoslavna crkva Prema Ustavu Srpske pravoslavne crkve u ovoj religijskoj zajednici postoje sljedei organi: Patrijarh kojeg bira Sabor doivotno. Patrijarh upravlja Crkvom zajedno sa svojim sinodom, predstavlja Crkvu i odrava veze sa drugim autokefalnim crkvama. On je arhiepiskop peki i mitropolit beogradski sa sjeditem u Beogradu. Arhijerejski sabor je najvii zakonodavni i sudski organ Srpsko-pravoslavne crkve. Sainjavaju ga svi eparhijski episkopi pod predsjednitvom patrijarha. Ovaj sabor bira patrijarha, episkopske lanove Arhijerejskog sinoda i Velikog crkvenog suda i uspostavlja eparhije. Arhijerejski sinod je najvii organ u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Sinod postoji i u katolikoj crkvi, ali on ima savjetodavni a ne izvrni karakter. To je najvii organ uprave i nadzire vlast. lanovi su mu patrijarh i etiri eparhijska arhijereja. U administrativnom smislu Srpsko-pravoslavna crkva se dijeli na mitropolije i eparhije. Na elu eparhije je eparhijski arhijerej-episkop (vladika), kojeg bira Sabor pod predsjednitvom patrijarha. Episkopima su potinjeni i svi manastiri na podruju eparhije. Najnia administrativna jedinica u pravoslavnoj crkvi je parohija, ono to je u katolikoj upa. Episkop je vrhovni poglavar eparhije. Manastiri su centri okupljanja redovnika ili redovnica koji su se zavjetovali da ive asketskim ivotom u zajednici po odreenim pravilima. Starjeina mukog manastira naziva se Iguman, a enskog manastira igumanija. U pravoslavlju su svetenici, po kanonskim propisima, obavezni se eniti. U sluaju smrti supruge ne mogu se drugi put oeniti. Celibat (neenstvo) je ostao ~ 41 ~

Kranstvosamo kod monaha, koji su se zavjetovali na istou. Redovnici monasi, nazivaju se kalueri. Oni ive sami, odvajaju se od uobiajenog naina ivota i zavjetuju na doivotno siromatvo. Paroh je svetenik koji upravlja parohijom. Paroh moe dobiti i poasnu titulu protojereja. Danas Srpska pravoslavna crkva broji vie hiljada svetenika i monaha, a kalendar srpskih svetitelja sadri preko stotinu muenika, svetih arhijereja, vladika, monaha i ena, kao i nekoliko stotina hiljada novomuenika.

Razlike izmeu Pravoslavlja i RimokatolianstvaPoetak Raskola i Razjedinjavanja Prvi nesporazumi se javljaju ve nakon Prvog Nikejskog Sabora a koji je bio veoma bitan zbog konanog ustolienja hijerarhijskog ustrojstva vjerovanja (crkveno vjerovanje), u odnosu na tada takoer postojee vjerovanje. Proizvod ovog Sabora bio je najbitniji dokument tadanje jedinstvene hrianske crkve. Postoji vei broj razlika izmeu dvije crkve ali nekoliko njih su sutinski bitne: Glavna teoloka razlika, koja obinim ljudima najee nije ba najrazumljivija jeste vezana za poimanje Svetog duha. Od VI vijeka nove ere sve su uoljiviji sporovi u tumaenju izvornog, ili pravog duha hrianstva. Vizantija, koja je ojaala na ovom prostoru poslije pada Rimskog carstva (476. godine nove ere), zalagala se za tzv. pravovjerno ili pravoslavno, odnosno ortodoksno tumaenje (gr. ortodoksos pravovjeran, onaj koji strogo vjeruje). U vizantijskoj verziji hrianstva u tumaenju svetih spisa, jevanelja, bili su prihvaeni grki filozofski izvori i filozofska uenja svetih otaca, posebno iz tzv. aleksandrijske filozofske kole (Filon i Kliment Aleksandrijski). Suprotno tome, zapadno, ili kasnije nazvano katoliko hrianstvo, sve vie je u tumaenju koristilo zapadnu filozofsku misao i oslanjalo se na filozofske ~ 42 ~

Kranstvorazrade antiohijske filozofske kole. Osnovna teoloka razlika je u shvatanju dogme o Svetoj trojici, koju ine: Bog otac, Sin i Sveti duh. Pitanje je, naime, kakvo je to jedinstvo. Zapadna, Katolika crkva smatra da je ovde rije o sutinskom jedinstvu u Sv. Trojstvu, tako da su sva tri lika sliveno sjedinjena, Sveti duh istovremeno proishodi i iz Oca i iz Sina. Pravoslavno uenje je drukije. Otac je - neroen, Sin - je roen, a Sveti duh - ishoen. To e rei, Sveti duh ne slijedi direktno iz Boga oca, ve je s Ocem povezan tek posredstvom Sina. Tako je u pravoslavnoj teologiji Sveto trojstvo shvaeno kao nesliveno jedinstvo, to je teorijski doputalo mogunost za uvoenje razlike. Istona, pravoslavna crkva, smatra da se u katolikoj koncepciji prenaglaava jedinstvo Svete trojice na raun razliitosti, a pravoslavna upravo tu razliku naglaava. U katolikom tumaenju rije je o trojednom Bogu, o prevashodno boanskoj prirodi Hrista, dok se u pravoslavnoj crkvi naglaava lik Hrista kao bogoovjeka. Iz razloga razliitog tumaenja porijekla Svetog Duha: Katolika crkva je izbacila dio iz originalnog Simbola Vjere koji se upravo odnosi na njegovo izvorno (orthodox) tumaenje - I u Duha Svetoga, Gospoda, ivotvornog, koji od Oca ishodi I na osnovu razlika u ovom shvatanju katolika crkva ini jo jednu neoprostivu greku i proglaava Djevicu Mariju bezgrijenom. Na ovaj nain, prema uenju katolike crkve, iz ugla posmatranja pravoslavne crkve, gubi se ovjeanska linija Isusa Hrista kao Bogo-ovjeka, i obesmiljuje se Njegovo stradanje na Krstu. U periodu istorije prije (Raskola) Pape i Patrijarsi su posmatrani kao jednaki, a Papa je u momentu Raskola bio prvi meu jednakima, gde se ova prednost prenosila izmeu Pape i Vaseljenskog Patrijaha. Nakon Raskola, Papa je proglasio sebe direktnim izaslanikom Svetog Duha i time postao vrhovni poglavar (ne vie prvi meu jednakima), a u kasnijim priodima Papa je proglaen bezgrjenim. Korijeni "velikog raskola", kako se obino naziva raskol Crkve 1054. godine, su duboki i imaju svoje poetke jos u 4. veku sa teologijom Sv. Avgustina Blaenog. Bez obzira to je sa njime sve poelo, i to se on smatra ocem Rimokatolike ~ 43 ~

KranstvoCrkve, Pravoslavna Crkva ga prizna kao svetitelja. Novine koje je Sv. Avgustin uveo, nisu mogle biti prihvaene od otaca Istoka, jer nisu svoje korijene imale u Svetom Predanju Apostola, i nisu bile poznate sve do tada. Bilo kako bilo, to su bili poeci, a u vreme raskola, sljedee doktrinalne razlike su postojale: - Papski primat (prvenstvo nad ostale 4 stolice) - Papska nepogreivost - Upotreba beskvasnog hleba za sveto priee - Celibat svestenstva - Promjena kalendara -Proslavljanje Uskrsa protivno pravilima utvrdjenim na Vaseljenskim Saborima

ProtestantizamGodine 1517. u Wittenbergu u Njemakoj mladi se redovnik i biblijski znalac Martin Luther suprostavio Katolikoj crkvi. Pobunio se protiv Papinih ovlasti, odbacio redovnitvo te celibat za sveenike. Kritizirao je zloupotrebu vjere poput prodavanja oprosta (indulgencija) uzimanje novca radi odrjeenja grijeha. A najvanije njegovo tumaenje bilo je da se otkupljenje grijeha moe stei samo vjerom. Luther je Bibliju preveo na svakodnevni njemaki jezik, a narod je zadivio nepokolebljivim otporom slubenim crkvenim pokuajima da ga oblate i kazne. Njegov utjecaj brzo se irio iz Njemake na sjever u Nizozemsku, Dansku, Norveku, vedsku te baltike zemlje. U 16. stoljeu se pojavljuje veliki broj reformatora koji se suprotstavljaju zvaninom katolikom uenju. Tako u Bazelu (vicarska) Erazmo Roterdamski objavljuje grki Novi zavjet kao inaicu suprotstavljenu latinskoj koju je odredio Rim. Huldreich Zwingli, propovjednik glavne crkve u Cirihu, nagovorio je gradsko vijee da ukine naknade za pokope i krtenje, da iz crkvi ukloni ikone i slike, te da redovnicima i redovnicama ukine celibat jer ni za jedno od tih kranskih pravila i obiaja nema temelja u Svetom Pismu. vicarski anabaptisti ukazali su da je krtenje kljuni obred u biblijskom kranstvu itd. ~ 44 ~

KranstvoOsnova protestantskog vjerovanja jeste da je spas mogu jedino putem line vjere (kod nekih protestantskih religijskih zajednica Bojom voljom), a ne od dobrih dijela i uea u crkvenom ivotu. Protestantska je novina naglaavanje da su laici u istom poloaju pred Bogom kao i sveenstvo. Smatra se da vjernik moe stupiti u vezu s Bogom bez posrednika. Zato nije potrebno sveenstvo kao posrednik izmeu Boga i ljudi. U praksi, uprkos ovakvom miljenju o posrednitvu izmeu Boga i ljudi, protestantski sveenici su ipak potovani kao glavni propovjednici evanelja i vrioci svetih tajni. Za veinu protestanata nedjelja ujutro je vrijeme bogosluja, iako se mnogi okupljaju sredinom sedmice ili uvee. Dok rimokatoliko kranstvo naglaava misu ili euharistiju, protestanti daju prednost verbalnoj slubi propovijedi. Bogosluje je esto neformalno, ali nastojanje da se doivi Boje prisustvo daje mu ozbiljnost. Od svih sakramenata protestanti uglavnom priznaju krtenje i priest koje jedino smatraju svetim tajnama. Znaajno su uprostili kult, odbacili svece, anele, klanjanje ikonama, ne praktikuju monatvo. Ne vjeruju u postojanje istilita. Prezbiterima (stariji, starjeina, sveenik) dozvoljavaju stupiti u brak, a dozvoljen je i razvod braka meu vjernicima. Pridravaju se kalendara u kome su istaknuti Boi, Uskrs i praznik Pedesetnice. Brojne su protestantske crkve danas prisutne u svijetu kao npr. : anglikanska, luteranska, prezbiterijanske, baptistike, metodistike, pentekostalne i slobodne crkve.

~ 45 ~

Islam

IslamNa arapskom jeziku, Islm znai "predanost" (jednom Bogu, Allahu d..) Etimoloki, derivirano je iz istog korijena kao i Salm, "mir" (est pozdrav meu muslimanima). Rije musliman je takoer povezana sa rijeju Islm i znai "onaj koji se predaje Bogu". Islam je monoteistika objavljena religija,vjera u jednog Boga-Allaha d.. utemeljena na posljednjoj Boijoj objavi Kur'anu a... Islam datira od prvog ovjeka na zemlji Adem a.s. koji je ujedno i prvi Boiji poslanik. Svi Boiji poslanici su dostavljali i pozivali ovjeanstvo u jednu te istu vjeru, vjeru Islam. Konana forma vjere Islam je dostavljena ovjeanstvu preko posljednjeg Boijeg poslanika Muhammed a.s. kojem je dostavljena posljednja Boija objava-Kur'an. Muhammed a.s. je roen u Mekki 12. rebiul-evvela (20. April) 571. g. kao siroe, jer mu je otac Abdullah umro dva mjeseca prije njegovog roenja. Majka Amina mu je umrla kada je imao est godina, te brigu o njemu preuzima djed Abdul-Muttalib. Poslije djedove smrti, a Muhammed a.s. je tada imao osam godina, brigu o njemu preuzima amida Ebu Talib. Kod amide je ostao do svoje 25-te godine kada se eni uglednom mekkanskom udovicom h. Hatidom. U braku sa h. Hatidom Muhammed a.s. je imao estoro djece : Kasim i Abdullah (umrli kao novoroenad), Zejneb, Rukajja, Ummi Kulsum i Fatima (jedino je Fatima nadivjela Muhammed a.s., umrla je est mjeseci poslije njega). Muhammed a.s. je uivao odreeni ugled u Mekki, i prije poslanstva. Zbog svog ponaanja, pravednosti i iskrenosti je dobio poasni naziv "El-Emin" (pouzdani, povjerljivi, iskreni). U 40-toj godini ivota u noi Lejletul-Kadr mjeseca Ramazana 610. g. primio je prvu Objavu, prvih pet ajeta sure Aleq. "S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog. 1. Ui, itaj s imenom Gospodara tvoga koji stvara, 2. Stvara ovjeka od aleqa! ~ 46 ~

Islam3. itaj, plemenit je Gospodar tvoj, 4. Koji pouava peru, 5. Koji ovjeka pouava onome to ne zna." Ovih pet ajeta su ujedno bili i poetak objavljivanja Kur'ana, koje je trajalo 23 godine. U poetku Muhammed a.s. je pozivao u Islam tajno,one koji su mu bili u

srodstvu ili poznanici, a sa javnim pozivanjem u islam je poeo 613. g. Prvi muslimani bili su: h. Hatida (supruga Muhammed a.s.), h. Alija (amidi), Ebu Bekr (Poslanikov prijatelj) i Zejd ibn Haris ( osloboeni rob). Pozivanje u Islam je rezultiralo neprijateljstvom i progonima muslimana od strane murika (mekanskih idolopoklonika) koji su islam doivljavali kao prijetnju njihovom vjerovanju i drutvenom poretku. Ovi progoni su imali za posljedicu da su se 615. g. najugroeniji muslimani iselili u Abesiniju. Odgovor murika na iseljavanje muslimana u Abesiniju bio je bojkot onih koji su ostali u Mekki. Muslimani iz Mekke protjerani su u pustinju uz zabranu da im se pomae ili kontaktira s njima. Bojkot je trajao tri godine. U tom, za muslimane veoma tekom periodu, umrle su dvije izuzetno vane osobe u ivotu Muhammed a.s., njegova supruga h. Hatida i amida Ebu Talib, koji je bio njegov zatitnik iako nikada nije preao na islam. Poslije Mi'rada, nonog putovanja u nepoznata nebeska prostranstva na vienje i razgovor sa Allahom d. . 620. g., Muhammed a.s. se okrenuo pozivanju u islam ljudi izvan Mekke, koji su dolazili u Mekku zbog trgovine i hodoaa Kabe. Poznato je da je u neposrednoj blizini Mekke na breuljcima Akabe odrao tri sastanka sa stanovnicima Jesriba (Medine). Na treem sastanku stanovnici Jesriba su pozvali Muhammed a.s. i muslimane Mekke da se presele k njima u Jesrib. Preseljenje Muhammed a.s. i muslimana iz Mekke u Jesrib se naziva hidra i desila se u septembru 622. g. Po dolasku u Jesrib, grad mijenja naziv u Medinetul-nebijj grad Boijeg poslanika ili skraeno Medina. Poslije Hidre formirana je ~ 47 ~ islamska zajednica, drava

Islam(teokratskog drutvenog ureenja u kojoj je Zakonodavac Allah d.. tj. Objava Kur'an, a izvrna vlast Muhammed a.s.). Doneen je i Medinski ustav koji je imao 52 take. Ovim ustavom su regulisani odnosi izmeu muslimana Mekke (muhadira) i muslimana Medine (ensarija-pomagaa), kao i odnosi izmeu muslimana i jevreja u vojnih sukoba: - 624. g. (2. g. po Hidri) bitka na Bedru, bitka u kojoj je malobrojna muslimanska vojska (313 muslimana) pobijedila tri puta brojniju vojsku Mekke (1000 murika). - 625. g. bitka na Uhudu (3. g. po H.) muslimani su doivjeli prvi poraz, zbog neposlunosti Boijem poslaniku. Grupa strijelaca je napustila svoj poloaj i na taj nain omoguila muricima da napadnu muslimane s lea. U ovoj bitci poginuo je i h. Hamza, amida Muhammed a.s., prvak ehida. - 627. g. bitka Hendek (5. g. po H.) u kojoj su murici sklopili savez sa jevrejima Medine da se zajedno suprotstave muslimanima. Ovaj njihov pokuaj je sprijeen od strane muslimana, te su murici nakon neuspjelog opsjedanja Medine , vratili se u Mekku. - 628. g. Hudejbijja (6. g. po H.) Muhammed a.s. i muslimani su krenuli u Mekku s namjerom da obave hadd, ali su ih u tome sprijeile Mekkelije na Hudejbijji. Tom prilikom je dolo do pregovora izmeu muslimana i murika, te potpisivanja sporazuma izmeu ove dvije strane. Sporazum je ukljuivao izmeu ostalog i primirje izmeu zaraenih strana. - 630. g. bitka "Feth" (osvajanje Mekke 8. g. po H.) zbog krenja primirja od strane murika, tj. murici su napali jedno savezniko pleme muslimana i time prekrili odredbe sporazuma o primirju. Osim sukoba sa muricima Mekke, Muhammed a.s. je nastojao proiriti, pozvati u islam i druga plemena na Arapskom poluotoku i u susjedstvu. Slao je svoje glasnike i izaslanike vladarima Bizantije, Perzije, Egipta, Jemena, a u isto vrijeme je primao i delegacije arapskih plemena koje su dolazile u Medinu da se upoznaju sa islamskim uenjem. Muhammed a.s. je iskoristio period primirja da rijei probleme sa jevrejima koji su se poslije neuspjelog ~ 48 ~ Medini. Neprijateljstvo murika Mekke prema muslimanima i poslije Hidre se nastavilo, to je imalo za posljedicu nekoliko

Islamsaveznitva sa muricima (bitka Hendek) povukli iz Medine u tvravu, oazu Hajber. U tom sukobu muslimani su pobijedili, ali je tom prilikom bio pokuaj trovanja Muhammed a.s. od strane jedne jevrejke koja se htjela osvetiti Boijem poslaniku zbog smrti lanova svoje porodice. - 631. g. (9. g. po H.) Muhammed a.s. je obavio hadd, tom prilikom je odrao govor na Arefatu kada mu je objavljen i posljednji kur'anski ajet: "Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih, ve se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Maideh: 3.) Ovaj hadd je poznat kao "Oprosni hadd" jer ubrzo po povratku sa hadda Muhammed a.s. se razbolio i preselio na Ahiret u svojoj 63.-oj godini ivota, 632. g. Ukopan je u sobi svoje supruge h. Aie, u kojoj je i preselio na Ahiret, a koja je danas u sklopu damije Boijeg poslanika u Medini. U toku svog ivota Muhammed a.s. je sklopio vie brakova. Ovi brakovi su sklapani uglavnom iz potovanja prema osobama koje su dale doprinos islamu ili zbog politikih razloga. Ovom prilikom elimo skrenuti panju da je poligamija u to vrijeme bila uobiajena pojava, kao i injenicu da Muhammed a.s. nije bio u braku sa vie od etiri ene u isto vrijeme, jer islam ograniava poligamiju na

etiri ene istovremeno. Supruge Boijeg poslanika - Ummul-mu'minin (majke vjernika) su: - H. Hatida - prva supruga Muhammed a.s. sa kojom je ivio u monogamnom braku. Bila je udovica kada se njom oenio i starija od njega 15 godina. Prva je prela na islam i rodila mu je estoro djece. Umrla je 619. g. - H. Sevda udovica ashaba Sakrana, druga ena sa kojom se oenio poslije smrti h.Hatide. - H. Aia, djevojka, kerka h.Ebu Bekra koji je preao na islam poslije h. Hatide i veliki prijatelj Muhammed a.s. jo iz rane mladosti. - H. Hafsa, sestra h. Omera 40-tog muslimana, ostala udovica poslije povratka iz Abesinije. ~ 49 ~

Islam- H. Zejneba bint Huzejme, udovica, mu joj poginuo na Bedru. Poznata kao ummul-mesakin (majka siromanih) zbog svoje dareljivosti. - H.Umm Seleme, udovica Ebu Seleme. - H. Zejneb binti Dah, bila udata za Zejda, Poslanikova usvojenog sina. - H. Duvejrijja bint Haris, kerka voe plemena Benu Mustalik. - H. Umm Habiba, kerka Ebu Sufjana , udovica Ubejde (u Abesiniji je preao na kranstvo i tamo je i umro). Za Poslanika se vjenala dok je bila u Abesiniji, preko posrednika kralja Negusa. - H. Safijja, jevrejka udovica Kinane, poslije udaje za Poslanika prela na islam. - H. Mejmuna, udovica, Abbasova ki, posljednja Poslanikova ena. Poslanik je imao i dvije robinje: Rejhana je bila zarobljena od jevrejskog plemena Benu Kurejza i Marija koja je bila kranka, a Muhammed a.s. ju je dobio kao poklon od Mukavkisa vladara Egipta. Marija je poslaniku rodila sina Ibrahima koji je umro prije nego je napunio dvije godine. Period Hilafeta Muhammed a.s. nije iza sebe ostavio nasljednika na elu islamske drave, ve su muslimani izmeu sebe izabrali novog vou-halifu. Hulefai-raidin (pravedni vladari) su: H. Ebu Bekr, h. Omer, h. Osman i h.Alija. Izabrani su zbog svojih zasluga na irenju, odbrani i uvanju islamskog vjerovanja, a ujedno su svi bili bliski ashabi (drugovi) Poslanika tokom poslanstva. U rukama kasnijih halifa, iako je meu njima bilo vrlo estitih ljudi, uloga halife se svela

samo na politiku vlast, iako ona sa sobom nosi presti vjerskih konotacija. Pravedne halife vladale su kako slijedi: