Mistično Kršćanstvo

Mistično Kršćanstvo

http://www.forumohalu.org/index.php/topic,7011.0.html[12.9.2013. 22:46:48]

Rujan 12, 2013, 09:42:23

Hej, sanshinmon [0/0 PM] Novi postovi od vaše zadnje posjete / Novi odgovori na vaše postove

forumohalu.org « IZGUBLJENO ZNANJE « Zapadna Duhovnost « Mistično Kršćanstvo

Str: [1] Dolje

« natrag naprijed »

ODGOVOR | OBAVIJEST | NEPROČITANO | PREPORUKA | ISPIS

Autor Tema: Mistično Kršćanstvo (Posjeta: 572 puta)

sanshinmon i 0 Gostiju pregledava ovu temu.

Mistično Kršćanstvo« na: Prosinac 27, 2012, 01:57:57 » Citat:

Evidentirano

Odg: Mistično Kršćanstvo« Odgovor #1 na: Prosinac 27, 2012, 01:59:23 » Citat:

Pomoć Search Profil Članovi Kalendar

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

MISTIČNO KRŠĆANSTVOYogi Ramacharaka

Klikni Me

Kalki

Poglavlje I

DOLAZAK BOŽANSKOG UČITELJA

Prethodnik

Neobične glasine doprle su do ušiju stanovnika Jeruzalema i okolnih krajeva. Pričalo se da se u dolini donjeg Jordana ipustinjskim područjima sjeverne Judeje pojavio novi prorok, koji propovijeda čudnovate doktrine. Njegova naučavanjanalikovala su onima antičkih proroka, a njegov vapaj: „Pokajte se, kraljevstvo nebesko je blizu", pobuđivao je neobičnasjećanja na antičke učitelje čovječanstva. Kada bi se izgovorilo ime novoga proroka ljudi nižeg staleža zadivljeno su sepogledavali, dok su se oni iz viših staleža mrštili i postajali nepodnošljivi.Narod je proroka nazvao Ivan Krstitelj; moćnici su ga nazvali „varalicom". Živo je u rubnim dijelovima pustinje, kojimasu se kretali ljudi, noseći grubi plašt isposnika lutalica od hrapave tkanine istkane od devinih dlaka, kojeg bi u strukuzategao pojasom neobrađene kože, skromno se hraneći skakavcima i šumskim medom.

5

http://www.facebook.com/share.php?u=http%3A%2F%2Fwww.forumohalu.org%2Findex.php%3Ftopic%3D7011.0

http://www.twitter.com/home/?status=http%3A%2F%2Fwww.forumohalu.org%2Findex.php%3Ftopic%3D7011.0

http://www.google.com/bookmarks/mark?op=edit&output=popup&bkmk=http%3A%2F%2Fwww.forumohalu.org%2Findex.php%3Ftopic%3D7011.0&title=Misti%C4%8Dno+Kr%C5%A1%C4%87anstvo

http://www.forumohalu.org/index.php?action=pm

http://www.forumohalu.org/index.php?action=pm

http://www.forumohalu.org/index.php?action=unread

http://www.forumohalu.org/index.php?action=unreadreplies

http://www.forumohalu.org/index.php

http://www.forumohalu.org/index.php#15

http://www.forumohalu.org/index.php/board,56.0.html

http://www.forumohalu.org/index.php/topic,7011.0/prev_next,prev.html#new

http://www.forumohalu.org/index.php/topic,7011.0/prev_next,next.html#new

http://www.forumohalu.org/index.php?action=post;topic=7011.0;num_replies=18

http://www.forumohalu.org/index.php?action=notify;sa=on;topic=7011.0;sesc=3005e7a013d6aab3ee29b74ab0331886

http://www.forumohalu.org/index.php?action=markasread;sa=topic;t=0;topic=7011.0;sesc=3005e7a013d6aab3ee29b74ab0331886

http://www.forumohalu.org/index.php?action=sendtopic;topic=7011.0

http://www.forumohalu.org/index.php?action=printpage;topic=7011.0

http://www.forumohalu.org/index.php?action=profile;u=3549

http://www.forumohalu.org/index.php/topic,7011.msg126510.html#msg126510


http://www.forumohalu.org/index.php?action=post;quote=126510;topic=7011.0;num_replies=18;sesc=3005e7a013d6aab3ee29b74ab0331886


http://www.forumohalu.org/index.php?action=helpadmin;help=see_member_ip






http://www.forumohalu.org/index.php?action=forum

http://www.forumohalu.org/chat.html

http://www.forumohalu.org/index.php?action=logout;sesc=3005e7a013d6aab3ee29b74ab0331886

http://www.forumohalu.org/index.php?action=help

http://www.forumohalu.org/index.php?action=search

http://www.forumohalu.org/index.php?action=profile

http://www.forumohalu.org/index.php?action=mlist

http://www.forumohalu.org/index.php?action=calendar


http://www.forumohalu.org/index.php?action=pm;sa=send;u=40


http://www.forumohalu.org/index.php/topic,5743.0.html




http://wibiya.conduit.com/?campaign_id=100



Evidentirano


Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Ivan, kojega je narod prozvao Krstiteljem, imao je visok stas, snažan i jednostavan izgled; njegovu, suncem i vjetrovimapotamnjelu put lica uokvirivala je duga crna kosa koja je slobodno padala na ramena i pomicala se, kao lavlja griva, dokje govorio. Imao je grubu i čupavu bradu a oči, koje su svjetlucale poput ugljenog žara, kao da su pronicale u dušuslušatelja. Bio je to izraz religioznog entuzijasta koji zna da ima poruku za svijet.Taj seoski prorok bio je jako energičan i svoja je naučavanja popraćivao iznimno snažnim glasom. U njegovu iznošenjuporuke nije bilo ni blagosti niti primame; riječi koje je upućivao mnoštvu koje ga je pratilo bile su kao plamen a snaga ienergija koje su zračile iz njega dodatno su potkrijepljivale riječi dajući im životnost koja je na slušateljstvo djelovalakao električna iskra, koja bi duboko opekla ljude otvarajući na taj način mogućnost ulaska Istine u samu bit njihovapostojanja.Govorio im je da duhovno zrno žita treba biti skupljeno u žitnicama, a slama potrošena kao gorivo za veliku vatru; da jesjekira već bila položena na korijenje stabala koja nisu rađala dobar plod; da je, u stvari, „Dan Izraela" odavno obećanod Proroka, blizu, na dohvat ruke, te da će ga vidjeti svi oni koji su ga slušali i pratili.Vrlo brzo Ivan je oko sebe okupio mnogobrojne sljedbenike koji su pristizali iz svih dijelova zemlje, pa čak i iz Galileje.Pitali su se nije li upravo on od davnine Mesija kojega je cijeli Izrael stoljećima čekao. Kako su takva nagađanja došla doproroka, odgovorio im je: „Doći će jedan poslije mene, moćniji od mene, kojem nisam dostojan niti odvezati vezice naobući: onaj koji će doći poslije mene jači je od mene."Tako su njegovi sljedbenici i stranci koji su nazočili okupljanjima polako prihvatili da je Ivan Krstitelj, unatoč tome štoje moćan propovjednik, samo glasnik jednog znatno većega koji će tek doći. Bio je prethodnik Učitelja, a premaistočnjačkim vizijama, kao prethodnica, krčio je put glasno vičući narodu okupljenom na cesti da pripreme stazu zasusret s velikim čovjekom: „Pripremite put! Pripremite cestu za Gospodina!" To je uzrokovalo novi val uzbuđenja meduIvanovim sljedbenicima kojima se na obećanje o dolasku Gospodina - Učitelja - možda Mesije Zidova, ubrzo povećaobroj u okolnim mjestima. I brojni drugi pohitali su Ivanu kako bi s njim dočekali Učitelja.Ivan Krstitelj rodio se u brdovitom predjelu Judeje tridesetak godina prije njegova pojavljivanja kao proroka. Njegov jeotac pripadao redu propovjednika, odnosno kasti Svećenika, i dosegao poodmaklu dob, živeći sa ženom, takođervremešnom, u povučenome mjestu, daleko od buke svijeta, mirno očekujući postupno približavanje onoga neizbježnogkoje čeka svakog čovjeka. Međutim, kao znak posebne milosti Boga, postali su sretnici neočekivana rođenja sina kojemuje dano ime Ivan, što na židovskom jeziku znači „Jahve je milostiv".Odgojen u roditeljskoj kući, kući Svećenika, Ivan je ubrzo usvojio sva tajna učenja nepoznata mnoštvu, učenja koja suoduvijek bila namijenjena samo malobrojnima. Predočene su mu i otkrivene tajne Kabale, sustava židovskog okultizma imisticizma s kojim su bili upoznati najviši židovski svećenici. Prema okultnoj predaji bio je iniciran i u tajno društvožidovskih mistika kojega su sačinjavali isključivo svećenici i njihova djeca. Ivan je ubrzo postao okultist i mistik. Kada jestupio u doba puberteta, napustio je dom svojih roditelja i otišao je u pustinju gdje je „gledao na Istok odakle je trebaladoći svjetlost". Drugim riječima, postao je isposnik i asket. Živio je u pustinji na jednaki način na koji su u Indiji živjelisinovi Brahmana ili pripadnici svećeničkog društvenog sloja (premda i dan danas neki žive na takav način); napuštali susvoje domove i odbacivali sigurnost i blagodati svakodnevnog života, odlazeći u džunglu u kojoj su provodili godine kaoasketi. Bili su oskudno odjeveni, hranili su se najjednostavnijom hranom i razvijali duhovnu svijest. Ivan je tako u osamii bez dodira s drugima živio približno do svoje tridesete godine života. Tada je napustio pustinju i započeo spropovijedanjem o „dolasku Gospodina" pokoravajući se utjecaju Duha. Pogledajmo gdje je bio i što je radio tihpetnaest godina samotnog života koje je provodio u najudaljenijim mjestima Judeje.Predaja Esena, zadržana medu okultistima, potvrđuje da je u vrijeme asketskog života Ivan preuzeo učenja togačuvenog okultnog bratstva poznatog pod imenom Eseni, u kojemu je služio kao učenik da bi zatim nakon inicijacije bioprimljen u Red kao jedan od iniciranih, dosegnuvši najviše stupnjeve rezervirane samo za one koji su postigli najvećiduhovni razvoj i najviše moći. Priča se da je još kao dječak proklamirao i dokazao svoje pravo da bude potpuno iniciranu tajne Reda vjerujući da je reinkarnacija nekog starog izraelskoga proroka.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Eseni

Eseni su bili staro okultno židovsko bratstvo koje je nastalo nekoliko stoljeća prije Ivanovog života. Glavno im je sjedište bilo na istočnimobalama Mrtvoga mora, premda se njihov utjecaj protezao na cijelu Palestinu a njihove članove, askete moglo se naći u svakoj pustinji.Pravila reda bila su jako stroga a obredi i svečanosti na najvišem stupnju okultnog misticizma. Od pokrštenika se zahtijevalo da senajprije jednu godinu stavi na kušnju prije negoli ga se samo djelomično primi u članstvo ili bratstvo. Nakon toga slijedilo bi dvogodišnjenaukovanje prije negoli ga se definitivno smatralo članom Reda. Za daljnje je napredovanje bilo, također, potrebno određeno vremenskorazdoblje. No samo vrijeme nije bilo mjerilo za postizanje izvjesnih viših stupnjeva napretka zato što je za njihovo postignuće bilopotrebno usvojiti sigurne spoznaje i znati očitovati prave moći. Kao i u svim okultnim redovima, član je trebao „sam ostvariti svojespasenje", jer mu u tome ne može pomoći niti novac niti utjecaj drugih.Potpuno pokoravanje pravilima Reda i apsolutno suzdržavanje bili su uvjeti kojih se se morali pridržavati, kako novi pokrštenici tako iinicirani, ali isto tako i veliki Učitelji. Znajući to, lakše se može razumjeti Ivanovo odbijanje ljubavnih nastojanja Salome koje ga je stajaloživota ali ne i raskidanje zavjeta Reda.Jedna od ceremonija Esena bilo je i Krštenje (doslovnorečeno „ulaženje u vodu") koje se za kandidate održavalo uz veliko obredno slavlje. Mistično značenje obreda, koje se zadržalo sve dodanas u svim zajednicama okultnih redova, bio je dio izvornog rituala Esena, a sam je ritual bio obilježje njihova Reda. Izvršavanje ovogobreda u izvođenju Ivana Krstitelja kao ministranta prihvatila je kršćanska crkva kao posebnu ceremoniju koja se danas prepoznaje u„škropljenju novorođenčeta" u znak sjećanja i zamjene, što je očita spona koja povezuje Esene i suvremeno kršćanstvo na koje je jasnoostao utisnut znak misticizma i okultizma; ovo priprost narod nerado prihvaća s obzirom na njegovu neukost i materijalistička stremljena.Eseni su vjeroavli u doktrinu reinkarnacije, i poučavali je, u postojanje Boga i mnoge druge okultne istine, a sve je to ostavilo vidljivetragove u kršćanskom učenju o čemu će biti govora u narednim poglavljima. Zahvaljujući jednom od starije braće Ivan Krstitelj je preniosvoja učenja Reda Esena prvobitnoj kršćanskoj crkvi, i na taj se način trajno uvrstio u sam vrh nove religijske organizacije koja se pojavilana svjetskoj sceni i u kojoj presađene grane i dan danas odolijevaju vremenu i traju.Povijest stvarne povezanosti između Esena i kršćanstva zasigurno treba tražiti samo u predajama Esena i drugih starih mističnih redova,od kojih mnogobrojna nisu nikada bila prikazana u knjigama već su se stoljećima samo prenosila od Učitelja na učenika medu okultnimbratstvima sve do naših dana. No da bismo znanstvenicima pokazali kako ne tvrdimo nešto što se ne može dokazati, navest ćemo kojesmo velike radove koristili kako bismo potkrijepili navedeno. Tako u ,,New International Encvclopaedia" (vol. VII, str. 217) u članku„Eseni" piše sljedeće: „Bilo bi zanimljvo znati koliko kršćanstvo duguje esenizmu. Izgleda da je postojao stvarni kontakt Ivana Krstitelja stim bratstvom; njegovo vrijeme pripreme utrošeno je u pustinji blizu Mrtvoga mora; njegovo propovijedanje o vjeri u Boga i o pravdiprema bližnjemu propovijedali su također i Eseni, dok se uporno inzistiranje na krštenju izvanredno podudara s očišćenjem od grijehakoje se obavljalo uz veliko slavlje u samom Redu." U istom se članku tvrdi da je bratstvo Esena poučavalo o doktrini podrijetla, osadašnjem i budućem stanju duše, imajući na umu prethodni život duše koja je dolazila kako bi bila zarobljena u tijelu kao u zatvoru.Ivan je izašao iz pustinje u dobi oko tridesetak godina i započeo s propovijedanjem koje je obavljao sve do smrti koja je uslijedila po














Evidentirano


Evidentirano


Herodovoj zapovijedi. Oko sebe je okupio velik i širok krug entuzijasta kojega su u najvećem broju sačinjavali prije svega staležinajčednijih, a koji se zatim proširio i na staleže najvišeg društvenog stupnja. S najnaprednijim sljedbenicima oformio je grupu učenika.Propisao je stroga pravila koja su se odnosila na post, bogoštovlje, obred i svečanosti, potpuno oblikovane po onima koje su bilenajdraže Esenima. Taj se savez održao sve do Ivanove smrti, da bi se zatim stopio sa sljedbenicima Isusa, ostavivši vidan utjecaj naprvobitnu kršćansku crkvu. Kao što je prethodno već spomenuto, jedan od glavnih obreda kojim je Ivan obvezao sve svoje sljedbenikebilo je „krštenje", osnovni obred po kojemu je i dobio nadimak „Krstitelj".Treba podsjetiti da je taj obred za Ivana predstavljao jednu duboku svetu ceremoniju, mističnu i simboličnu, koja je imala osobito okultnoznačenje, neshvaćeno od mnogih njegovih sljedbenika koji su joj se podvrgavali zbog velike religiozne revnosti smatrajući je prostodušnomagijskim obredom koji će „oprati njihove duše od grijeha" kao što se pere prljavo tijelo, vjerovanje koje izgleda godi masama i kojemusu ljudi skloni.Ivan je sa žarom radio u svojoj misiji pa se broj „krštenih" ili „Ivanovih sljedbenika", kako su ih već nazivali, brzo povećavao. Njegove supropovijedi bile događaj velike važnosti za mnoštvo koje se iz cijele Palestine okupljalo oko njega kako bi vidjelo i čulo pustinjskogaproroka, Esena koji je izašao iz samoće. Njegove propovijedi su često bile popraćene čudesnim fenomenima, iznenadnimtransformacijama, vizijama, transom i drugim, tako da su mnogi razvili neuobičajene sposobnosti i moći. Jednoga dana, međutim, došlo jedo susreta koji je postigao besmrtnu slavu: pred Ivana Krstitelja došao je Učitelj, dolazak kojega je predvidio i obećao. Isus Krist stupio jena scenu i susreo se sa svojim prethodnikom.Predaja govori da je On došao nenajavljen i nepoznat Ivanu i masi. Prethodnik je ignorirao narav i rang novoga došljaka koji je zatražiokrštenje. Premda su bili rođaci, nisu se vidjeli od djetinjstva, pa Ivan nije odmah prepoznao Isusa. Prema predaji mističnoga Reda Isus jenačinio Ivanu nekoliko različitih znakova koji su se koristili u okultnom bratstvu kojemu su oboje pripadali; od onih najobičnijih do onihna najvišem stupnju koje Ivan nije dostigao iako je bio jedan od najeminentnijih Esena. Po tome je Ivan shvatio da onaj koji je stajaopred njim nije običan tražitelj krštenja nego mistični Adept najvišeg stupnja, okultni Učitelj, veći od njega i po rangu i po razvoju. Vidjevšito, Ivan je nastojao odgovoriti Isusa govoreći mu da on nije dostojan toga te da i pravila bratstva ne dopuštaju da onaj nižega rangakrsti onoga s višim. Ovaj događaj opisan je u Novom zavjetu (Matej, III, 14) sljedećim riječima: „No Ivan ga je odvraćao govoreći: Jatrebam biti kršten od Tebe, a Ti dolaziš meni'." Ali Isus je ustrajao na tome da Ivan izvrši obred nad Njime, kako bi položio Svoj znakodobrenja na mistično pranje i pokazao da se On smatra čovjekom medu ljudima, onim koji je došao živjeti ljudskim životom. Kakookultna predaja, tako i Novi zavjet, slažu se u prikazivanju mističnog dolaska popraćenog krštenjem Isusa: „Duh Božji sišao je s Neba kaogolub na Njega a glas sa Neba reče - ovo je Sin moj, Ljubljeni! U Njemu mi sva milina."Tim je riječima misija Ivana Krstitelja kao „Učiteljevog prethodnika" izvršena: Učitelj je došao započeti sa Svojim radom."

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Božanski Učitelj

A sada ćemo vratiti stranice knjige Vremena u razdoblje od oko trideset godina prije događaja na koje smo malo prije podsjetili. Bacimopogled na događaje koji su popratili rođenje Isusa kako bismo mogli podcrtati mistične i okultne snage koje su bile na djelu od samogapočetka kršćanstva: u tih tridesetak godina odvijali su se događaji od najveće važnosti.Započet ćemo s mističnom pričom o Isusu Kristu, onako kako je to objašnjeno pokrštenicima svih okultnih redova, pričom Učiteljatragatelja, o jednoj zgodi koja je više od godine dana prethodila dolasku Kraljeva Čarobnjaka.Po Mateju (II, 1-2) ona je ovako opisana: „Kada se Isus rodio u judejskom Betlehemu, u dane kralja Heroda, evo pojaviše se uJeruzalemu Čarobnjaci s Istoka raspitujući se: ,Gdje je taj novorođeni židovski kralj? Vidjeli smo Njegovu zvijezdu kako izlazi na Istoku pasmo mu se došli pokloniti'."Ovim jednostavnim riječima opisan je iscrpno događaj koji, tako ispripovijedan, uobličava jedan važan dio ezoterijskih učenja mističnogabratstva s Istoka, s kojim su upoznati i članovi tajnih redova Zapadnoga svijeta. Priča o Čarobnjacima uvrštena je u predaji istočnjačkihmistika, a mi ćemo je prikazati u obliku kratkoga osvrta onako kako je bila ispričana od hijerofanta do pokrštenika, od gurua do čela. 'Da bi se pripovijest razumjela, potrebno je najprije doznati tko su bili ti „Mudraci s Istoka" - odnosno čarobnjaci - o čemu će u narednomtekstu biti govora.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Čarobnjaci - Mudraci

Prevoditelji Novog Zavjeta nazivali su te daleke posjetitelje „Mudraci s Istoka", ali na originalnom grčkom jeziku, Matej je upotrijebio riječ„Magi" (čarobnjaci) kao što je to vidljivo iz grčkoga teksta u pregledu prijevoda, u bilješci, u kojoj je navedeno da se radi o grčkomterminu. Svaka će važnija enciklopedija potkrijepit ovu tvrdnju. Izraz „Magi" bila je točna tvrdnja Mateja na originalnom grčkom jeziku, nakojemu je to Evanđelje i napisano, dok su izraz „Mudraci", upotrijebili engleski prevoditelji. O tome nema sumnje kada su u pitanjustručnjaci za Bibliju, mada narod, općenito govoreći, ne zna i ne raspoznaje da su Mudraci istočnjački Magi.Riječ „Magi" potječe od grčke riječi, a u grčki je jezik došla postupno iz perzijskoga, kaldejskoga, medijskog i asirskog jezika. Doslovnoprevedena ova riječ znači: „oni koji čine čarobne stvari" i primjenjivala se za svećenstvo, članove okultnih bratstava u Perziji, Medeji iKaldeji, gdje su se nalazili mistični Adepti i okultni Učitelji. Stara povijest prepuna je navoda o takvim bratstvima i redovima.Stoljećima i stoljećima oni su bili čuvari okultnih spoznaja svijeta; blago neprocjenjive vrijednosti ezoterijskog učenja koje posjedujedanašnja rasa došlo je iz ruku tih ljudi - Maga - koji su čuvali svetu vatru misticizma i održavali joj plamen na životu. Razmišljajući onjihovu radu, prisjetili smo se riječi pjesnika Edwarda Carpentera koji je pjevao:,,Oh, ne dopustite da se vatra ugasi! Održavana stoljećima i stoljećima, u mračnim pećinama, u svetim hramovima, koju su hranili čistiPoslanici ljubavi; ne dozvolite da se vatra ugasi."U tim je davnim vremenima izraz „Mag" bio neizmjerno poštovan. No zbog onih koji su prakticirali crnu magiju ili se pri liječenju bolestislužili čarolijama, u upotrebi je izraz vješci. Ipak, u New International Encyclopaedia (vol. XII, str 674) lijepo stoji: „Riječ su koristili unjenom pravom smislu, u Evanđelju po Mateju (II, 1) obrazovani ljudi koji su došli s Istoka u Jeruzalem da bi obožavali Krista. Značenjeovog događaja mora biti razmotreno zato što je mesijanska doktrina bila stara i dobro utemeljena u zaratustrizmu." U istom tekstu o




















Evidentirano


Spol:

Goloka

Magima se nadalje piše: „ ...oni su vjerovali u uskrsnuće, u budući život te u dolazak Spasitelja."Da bi se razumjela priroda čarobnjaka u svezi s njihovim čarobnim okultnim moćima, moramo se poslužiti rječnicima u kojima ćemo naćida je riječ „magija" (čarobnjaštvo) nastala od riječi „Magi" (čarobnjaci); riječ Mag ili magičar (čarobnjak) u originalu je značila „magian",odnosno „jedan od čarobnjaka". Websterov rječnik definira riječ „magija" (čarobnjaštvo) na sljedeći način: „Okultna znanost za koju sepretpostavlja da ju posjeduju čarobnjaci, onaj tko je u svezi s okultnim moćima prirode; onaj tko je u posjedu tajnih snaga itd." Iznavedenoga se lako može zaključiti i s pravom reći da su ti Mudraci - Magi, koji su se došli pokloniti Kristu djetetu, bili u stvaripredstavnici velikih mističnih bratstava i okultnih redova Istoka: Adepti, Učitelji, Hijerofanti! Tako su se pojavila Braća najvišeg stupnjavelikih istočnjačkih loža mističnog okultizma, „veliki Adepti" koji su znali izvesti čarobne stvari, na principima povijesti kršćanstva,potvrđujući veliko zanimanje za smrtonosno rođenje Božanskog Učitelja, dolazak kojega su dugo očekivali, Učitelja nad Učiteljima! Sviokultisti i mistici s pravom osjećaju zadovoljstvo i ponos što su Magi s Istoka - pravog središta društava ezoterijskih mistika, bili prvi kojisu prepoznali božansku prirodu u tom dječačiću! Svima onima kršćanima, kojima sve ono što je u svezi s misticizmom i okultizmom vonjana sumpor i smolu, nastojat ćemo skrenuti pozornost na osnovne osobne odnose između Učitelja i Učitelja.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Zvijezda na Istoku

Treba reći da je priča započela puno prije posjete Maga Betlehemu. Nisu li upravo Magi rekli: „Gdje je on? Vidjesmo Njegovu zvijezdu naIstoku i došli smo Mu se pokloniti."Što znače riječi: „Vidjesmo Njegovu zvijezdu na Istoku?"Za velik broj kršćana pojam zvijezde betlehemske znači da se jedna velika zvijezda iznenada pojavila na nebu, u obliku velike svjetlosti,koja je čudesno vodila koračaje Maga, milju po milju, na njihovu napornom putu, sve dok se nije zaustavila nad kućom u kojoj je dijeteIsus živio. Drugim riječima, oni vjeruju da je ta zvijezda neprekidno vodila velike mistike, okultiste i astrologe, na njihovu putu na Istok,koji je trajao preko godinu dana, sve dok ih na kraju nije odvela u Betlehem zaustavivši se nad kućom Josipa i Marije. Ali! Ta je popularnapredaja mnoštvu neznalica dugo vremena služila za ocrnjivanje jednog od najvažnijih mističnih događaja, te je svojom savršenomnemogućnošću i neznanstvenom prirodom nasmijavala mnogobrojne ljude.Svrha mističnih predaja je raspršivanje oblaka neukosti i neznanja koji prekrivaju taj toliko lijepi događaj i ponovno obnavljanje Istine uljudskome umu kao jedne prirodne i znanstvene činjenice.Ta priča o „putujućoj zvijezdi" poticala je nastanak praznovjerja i bijednih ideja mnogih neukih kršćana u prvom, drugom i trećem stoljećunakon smrti Krista. Takve su priče bile unesene u rukopise koje su ostavili učenici i koje su odmah smatrane autentičnim dijelovimaEvanđelja i Poslanica, mada je današnja kritika najeminentnijih znalaca Biblije brzo izbacila brojne takove dodatke, krivotvorenja iumetke. Podsjećamo da su stari rukopisi u Novom Zavjetu, kako potvrđuju učenja, bili napisani u razdoblju koje nije bilo mlade od tristoljeća od vremena u kojem su bili, u početku, datirani, te da su jednostavno preslike preslika originala, koje su nedvojbeno povećali,promijenili i krivotvorili pisci kroz čije su ruke prolazili. To nije samo jednostavna konstatacija vanjske kritike, već jasno utvrđena činjenicanajvrlijih crkvenih pisaca i kritičara, na čije radove upućujemo čitatelje koji, dopuštamo, mogu posumnjati u naše tvrdnje.Onaj dio stavka u Evanđelju po Mateju (II, 9) u kojem se kaže: „ i evo zvijezde kojoj vidješe izlazak na Istoku, kako ide pred njima, svedok nije stigla povrh mjesta gdje bijaše dijete, i tu se zaustavila", mistični i okultni redovi smatraju jednim maštovitim umetkom u pričuMaga. On je suprotan predajama, a ne samo razumu i znanstvenim zakonima; i sama ta maštovita priča dala je povod tisućama„nevjernika" da je ne prihvate kao vjerodostojnu.Svaka inteligentna osoba zna da jedna „zvijezda" nije obični plameni jezičac na nebeskom svodu, iako je to bilo viđenje mnogobrojnihneukih ljudi u prošlosti, ali isto tako i danas.Znamo da je zvijezda planet u našem sunčevom sustavu sličan zemlji, ili pak moćno sunce, vjerojatno mnogo veće od našeg, udaljenobezbroj milijuna kilometara od našeg sunčavog sustava. Znamo i to da planeti imaju određene orbitepo kojima se neprestano kreću, i toliko su vjerni svojoj putanji da se njihova kretanja mogu izračunati i predvidjeti stoljećima unaprijed, istoljećima unatrag. Također znamo, da i velike zvijezde stajaćice, jako udaljena sunca, središta velikih planetarnih sustava sličnihnašemu, imaju svoje mjesto u Univerzumu, svoja kretanja i odnos s preostalim Univerzumom. Sve to dobro znaju čak i oni snajosnovnijim astronomskim znanjem. Pa ipak, od svih se traži da u potpunosti prihvate priču o „zvijezdi koja se kreće", putuje prekogodinu dana ispred pastira i zaustavlja upravo iznad Isusove kuće, kako bi pokazala da tu završava traženje. Prepustite se sada usporedbiove priče koju znanost nije prihvatila s legendama i mističnim predajama i napravite vlastiti odabir.Da se pojavila neka zvijezda takove vrste, tadašnji astronomi i povjesničari sigurno bi je se sjetili, jer je na Istoku u tim vremenima biloučenih ljudi, a kako je astrologija bila znanost koja se puno proučavala, to bi bilo zapisano i preneseno budućim generacijama bilopisanom riječi, bilo predajama; međutim, nikakvog sjećanja takve vrste nema medu istočnjačkim narodima, a astrolozi nisu ostavilinikakvu napomenu. Ostavljeno nam je, naime, jedno drugo sjećanje^ i jedna druga predaja.Da, stvarno postoji jedna „Zvijezda Betlehema" koja je usmjeravala korake Kraljeva čarobnjaka prema kući Isusa djeteta, a o tomeimamo sljedeće dokaze:1. Predaja i učenja mističnih redova koja su stoljećima bila prenošena s Učitelja na učenike.2. Tvrdnje i vijesti starih astrologa koje suvremenaastronomija lako može dokazati matematičkim proračunom.3. Izračune suvremenih astronoma.I kao što ćemo vidjeti, ova tri izvora informacija sadržavaju jednaku priču.Prije negoli pristupimo ispitivanju ovih trostrukih dokaza, zastanimo na trenutak i pogledajmo kakvi su bili odnosi Maga prema astrologiji.Kako bi se lakše razumjela priča o posjetu Maga Isusu treba se podsjetiti da su oni bili pravi učitelji astroloških doktrina. Perzija i okolnamjesta bili su glavno astrološko sjedište, a Magi su bili Adepti, Učitelji i Hijerofanti pa su stoga poznavali sve što je bilo znano u najvišimškolama astrologije tih vremena. Velik dio njihova antičkog astrološkog znanja za nas je izgubljen, ali za stare znalce ona je bila egzaktnaznanost jednako kao što su to kemija i astronomija našim današnjim znanstvenicima.Magi su dugo vremena očekivali pojavu i utjelovljenje jednog velikog Učitelja nad Učiteljima, dolazak kojega je stoljećima unaprijedpredvidio jedan od okultnih Očeva mističnih redova. Svaka se generacija nadala da će se taj događaj dogoditi u njihovo vrijeme. Njima jebilo dano na znanje da će u slučaju ostvarivanja događaja biti o tome upoznati s pomoću planeta, sukladno spoznajama najvišeastrologije. To može shvatiti svaki znanstvenik pa čak i osoba s vrlo oskudnim astrološkim znanjem. Zato je narod očekivao, pomnopromatrajući nebo, ne bi li ugledao neki nagovještaj.Predaja okultnih redova kazuje da su Magi konačno ugledali jednu posebnu konjunkciju planeta; to je, prije svega, konjunkcija Saturna iJupitera u sazviježdu Riba, kojoj se potom pridružio Mars. Tri planeta, u međusobno bliskom odnosu, činila su jedan iznenađujući inesvakidašnji planetarni položaj s dubokim astrološkim značenjem. Tako sazviježde Riba, kao što je općenito dobro poznato i antičkom isuvremenom astrologu, snažno utječe na, nacionalnu egzistenciju Judeje. Vidjevši takvu konjunkciju planeta u spomenutom sazviježdu ipoznavajući relativne položaje drugih planeta, od kojih je svaka također imala udjela u promatranju, Magi su uočili dvije stvari:1. Rođenje Učitelja nad Učiteljima.2. Da se taj događaj mora dogoditi u Judeji premanagovještaju sazviježda u kojemu je došlo do konjunkcije.Izračunavši tako točan trenutak konjunkcije krenuli su na svoj dugi put prema Judeji u potrazi za Učiteljem nad Učiteljima.Osim toga, sjećanja astrologa, sačuvana u samostanima okultnih istočnjačkih bratstava, govore nam i to da je u razdoblju od samo













nekoliko godina koje su prethodile kršćanskoj eri jedna takva specifična konjunkcija i raspored planeta došla u konstelaciju kojasimbolizira sudbinu Judeje, konjunkcija koja je predstavljena kao ukazatelj na događaj silaska, inkarnaciju Avatara, jedne velike Božanskeduše, Učitelja nad Učiteljima -Mistika nad Misticima. Treba podsjetiti da su te redove sačinjavali nekršćani, ljudi koje su prosječni kršćaninazivali „poganima" i da se zbog toga to svjedočanstvo smatralo lišenim bilo kakvoga povoljnog utjecaja na kršćanstvo ili napotkrijepljivanje njegovih legendi.Na trećem mjestu izračun suvremene astronomije pokazuje, bez mogućnosti prigovora, da su 747. godine u Rimu (odnosno 7 godina prijekršćanske ere) planeti Jupiter i Saturn bili u konjunkciji u sazviježdu Riba te da je neposredno do njih došao Mars u proljeće 748. godine.Veliki Kepler je prvi napravio taj izračun 1604. godine koji je kao točan potvrđen u modernim vremenima. Svima onima koji upozoravajuda je sve nastupilo sedam godina ranije od sveopće prihvaćena datuma rođenja Isusa, rekli bi da bilo koji suvremeni rad o kronologijiNovog Zavjeta i bilo koja enciklopedija i priručnik o tome, pokazuju da su prvi proračuni bilo pogrešni za nekoliko godina te da sjećanjana druge zgode citirane u Bibliji, kao što je ona o popisu stanovništva kada su Marija i Josip došli u Betlehem, opravdava suvremeneerudite za Bibliju u njihovom nastojanju utvrđivanja datuma rođenja Isusa oko šest do sedam godina prije općeprihvaćenoga. Novijaistraživanja, dakle, u potpunosti potkrijepljuju astrološka sjećanja i mistične predaje.Iz toga proizlazi da je dolazak Mudraca - Maga bio u podudarnosti s astrološkim znakovima, kojima su oni bili predstavljeni kao Učitelji isljedbenici. Znajući tu istinu, koliko se samo malenim i djetinjastim doima mit o „putujućoj zvijezdi" u općenito prihvaćenoj egzoterijskojverziji! Priču o mudracima koje je vodilo jedno nebesko tijelo, krećući se nebeskim prostranstvima i zaustavivši se na koncu upravo nadJosipovom kućicom, treba odbaciti jednako kao i ilustracije Biblije, ranije vrlo popularne, koje prikazuju Jahvu kao ćelavog starca s dugombijelom bradom obučenog u prostranu odjeću koja mu prekriva tijelo. Stoga, treba li se onda čuditi što je narastao broj skeptika,nevjernika, kao i onih koji su se podrugivali duhovnim istinama kada ih se primoravalo prihvatiti takve stvari ili će u protivnom bitiprokleti?Nije li ta povezanost astrologije i izvornoga kršćanstva prijekor suvremenoj kršćanskoj crkvi koja se smije i zbija šale s astrološkomznanošću kao „dubokim praznovjerjem" primjerenim samo luđacima i neznalicama? Ne daje li ovaj prikaz Maga jasnu predodžbu onogašto se prije smatralo bajkom kojoj su se smijala i djeca, dok su ih njoj učili i kojoj je ta priča uvijek bila najdraža jer je pogodovalanjihovoj instituciji koja je u sebi sadržavala skrivenu istinu? Znajući sada mističnu verziju možete li i vi uživati u legendi kao djeca? S timu svezi navodimo ,,New International Encvclopedia" (vol. II, str 170), kao što je poznato, vrhunsko djelo za konzultaciju, u kojemu stoji:„Neki od prvih očeva crkve bili su protiv doktrina antičke astrologije, dok su je ostali prihvaćali u modificiranoj formi; u stvari, ona jedijelom stvorila temelj njihovoj religiji u priči sadržanoj u Evanđelju koja govori o posjeti Betlehemu Mudraca s Istoka koji su bili kaldejskiMagi (čarobnjaci) ili astrolozi." Takvih dokaza ima u svim glavnim priručnicima, no koliko je onih koji su ih prepoznali?Da bi se shvatila važnost događaja dolaska Maga u Betlehem, treba znati da je silazak Božanskog Učitelja bio omiljena temaproučavanja i raspravljanja u mističnim i okultnim bratstvima svih istočnjačkih zemalja. Na svim je jezicima bilo obznanjeno da će nasvijet doći jedan veliki Učitelj, moćno utjelovljenje Božanstva u ljudskome liku, da bi izbavio svijet od materijalizma koji ga je ugrožavao.Sveti spisi Indije, Perzije, Kaldeje, Egipta, Medije, Asirije i drugih zemalja predvidjeli su taj dolazak stoljećima ranije i svi mistici i okultistinestrpljivo su očekivali dan kada će se pojaviti Božanski Učitelj. Židovi su također imali brojne predaje koje su govorile o Mesiji koji će seroditi iz loze Davida, u Betlehemu, ali o njihovom se Mesiji govorilo kao o jednom zemaljskom kralju kojemu je suđeno da oslobodi narodIzraela od rimskoga jarma. Tako se predaja Zidova smatrala manje važnom od propovijedanja mističnog i okultnog bratstva Istoka. Ponjima je dolazak Gospodina trebao biti utjelovljenje Božanstva -Boga u obliku čovjeka koji je došao s punim pravom preuzeti Svojemjesto kao Veliki Učitelj velike lože univerzalnih mistika - silazak čistoga Duha u materiju. Takvo poimanje nedvojbeno je bilo znatnouzvišenije od onoga židovskog.Znajući sve to odmah možemo shvatiti zašto Magi istražuju s toliko žara i entuzijazma. Imali su pred sobom duge i tegobne milje koje jetrebalo prijeći da bi stigli u Betlehem tako da je preko godinu dana utrošeno na putovanje. U Betlehem su stigli nakon više od godinedana po rođenju Isusa, a na tragalački put nagnala ih je pojava zvjezdanog fenomena. Oni nisu tražili novorođenče, kako to prikazujeopćenito vjerovanje, nego dječačića koji se rodio prije više od jedne godine. (Da bismo dobili cjelovitiji uvid u ovu tvrdnju, upućujemo napriručnike. Ilustracije knjiga koje prikazuju Mudrace kako odaju poštovanje novorođenom djetetu u jaslicama također su pogrešne kao ione druge već prije spomenute. Mudraci nemaju što vidjeti u štalici i jaslicama, zato što su Josip, Marija i dijete, u to vrijeme, stanovali ujednoj kući, kao što ćemo uskoro vidjeti.)Napokon, nakon dugoga tumaranja po ravnicama, brežuljcima, planinama i pustinjama, Magi su stigli u Jeruzalem u kojemu su sebrižljivo raspitivali o mjestu u kojem se rodio Božanski Učitelj- Onaj Obećani - čiji je dolazak bio nekoliko stoljeća predmetomproročanstava medu narodima Istoka. Zidovi kod kojih su se raspitivali, iako nisu bili bliski s propovjedanjima o dolasku mističnogUčitelja, ili utjelovljenjem Božanstva, bili su savršeno u tijeku onoga što se tiče dolaska židovskog Mesije i razumije se, mislili su dačarobnjaci aludiraju na zemaljskoga kralja Zidova. Stoga su posvuda razglasili da su veliki Mudraci s Istoka došli u Jeruzalem tražiti Mesiju- Kralja Židova koji je došao osloboditi Jeruzalem od rimskoga jarma. Evanđelje po Mateju (II, 3) o ovome kaže: „Kada je kralj Herod todočuo, uznemirio se on i sav Jeruzalem s njime." U tome nema ničeg neobičnog ako znamo da je postojala zemaljska kraljevina za kojusu se nadali da će je Mesija naslijediti. Zato je Herod skupio svećeničke poglavnike i pismoznance te im naredio da mu ispričaju svepojedinosti proročanstva o Mesiji kao i mjesto njegova mogućeg rođenja. Oni mu odgovoriše: ,,U Betlehemu, u Judeji, zato što je takozapisao Prorok."Čim je čuo riječi svećenika i pismoznanaca, prepredeni je Herod, u strahu da će ga ostvarenje toga starog židovskogproročanstva zbaciti sa prijestolja na kojemu je vladao, pozvao Mage u svoju palaču i osobno se raspitao o razlozima njihova dolaska.Kada su mu ispričali o neobičnim i izvanrednim astrološkim navodima - „Zvijezde " - još se više zabrinuo i poželio doznati gdje opasnodijete živi. Zato je „od njih odmah zatražio informacije o približnom vremenu pojave zvijezde" (Matej, II, 7). Dijete će zasigurno lakšeprepoznati ako zna njegov točan datum rođenja. „Poslavši ih u Betlehem reče: ,Pođite i pomno se raspitajte o djetetu, a kada ga nađete,javite mi da i ja pođem i da mu se poklonim'." Na taj je način lukavstvom pokušao sakriti svoje namjere da otkrije i ubije dijete nastojećipotaknuti Mage na brže djelovanje, pretvarajući se da i sam dijeli njihovu želju za otkrivanjem Božanskog dječaka.Magi se uputiše u Betlehem i čim su stigli počeli su marljivo tražiti svu djecu koja se se rodila u vrijeme pojavljivanja zvijezde. Bilo jepuno djece rođene istog mjeseca pa je potraga bila teška. Ubrzo su čuli neobične glasine oko rođenja jednoga od njih: rođeno je uobitelji putnika otprilike u to vrijeme u Betlehemu, i bilo je popraćeno neobičnim događajima. Ti neobični događaji ovaku su ispričani uEvanđelju po Luki (II, 8-20): ,,U isto vrijeme kada se rodio Isus, pastiri su pod vedrim nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada.Pristupi im anđeo Gospodnji i obasja ih slavom Gospodnjom što ih silno prestraši. Anđeo im reče: ,Ne bojte se, došao sam vam javitiradosnu vijest, objavu velike radosti za sav narod; naime, danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin. Ovo jeza vas znak: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama'. I odjednom se anđelu pridruži mnoštvonatprirodnih bića koja su hvalila Boga pjevajući: ,Slava Bogu na visinama nebeskim a mir ljudima dobre volje na zemlji'!" Pastiri supožurili u grad gdje su našli dijete u jaslicama i ispričali čudesan događaj koji je popratio rođenje djeteta. Zbog toga su dijete i njegoviroditelji postali predmetom zanimanja ljudi.Kada su čarobnjaci započeli s potragom bili su u tijeku s tim događajem pa su lako mogli naći i posjetiti kuću Jopsipa i Marije i vidjetidijete. Ispitujući shodno tome roditelje mogli su primijetiti da se rođenje djeteta dogodilo upravo u trenutku koji se podudarao sastrološkim znakovima. Stoga su napravili djetetov horoskop i potvrdili da se viđenje pastira podudara s rezultatima njihova učenja te daje On bio stvarno Onaj kojega su okultisti i istočnjački mistici stoljećima čekali. Našli su Učitelja.! Božanski dječak bio je pred njima!Tada su se ti veliki ljudi, adepti, učitelji i hijerofanti poklonili pred Djetetom, udijelivši mu pozdrav koji se daje samo najvećem Učiteljumeđu Učiteljima koji je došao zauzeti svoje mjesto na prijestolju Velikog Učitelja Velike Lože. No od svega toga dijete nije ništa razumjeloveć se samo smješkalo tim nepoznatim ljudima, obučenim u raskošnu egzotičnu odjeću, pružajući svoju ručicu prema njima; premaokultnoj predaji ispruženi prsti desne ruke, prema Magima, poprimili su nesvjesno mistični znak okultnoga blagoslova kojim su se koristiliUčitelji i hijerofanti (a danas i Papa kada blagoslivlja) darujući svojim štovateljima blagoslov Učitelja. Mali Učitelj nad Učiteljima dao jetako svoj prvi blagoslov svojim sljedbenicima i velikim štovateljima. Njegovo prijestolje nijebilo u Velikoj loži, već daleko iznad - na koljenima Majke!Magi su potom obavili nad djetetom mistične i simbolične ponude: zlato, tamjan i mirtu. Prvi simbol, zlato, označavao je danak ponuđenupravitelju naroda; tamjan je najčišći i nadragocjeniji simbol korišten u mističnim i okultnim bratstvima prilikom ceremonija i obreda kadase kontemplira na simbol njihova štovanja; mirta u okultnom simbolizmu predstavlja gorčine smrtnoga života koje je ovaj dječačić,premda božanski po svojoj prirodi, ali ipak smrtan po tijelu, morao prihvatiti.Mirta, naime, čuva i otklanja propast, ali su ipak izgaranjem raspuknuće i mučenje uvijek više pravi simbol smrtnoga života. Mudri su,doista ti Magi! Zlato, tamjan i mirta -proročanstvo, simbol i objava života Sina Čovječjeg kojemu je život udahnuo čisti Duh!



Evidentirano


Kada su završili s obredom i ceremonijama Magi su napustili Betlehem, ali nisu zaboravili Dječačića brižno ga nadgledajući sve dok ga nebudu dobili natrag. „Dobili natrag?", upitat ćete. Da, vidjet će ga ponovno. Mada Evanđelje ne govori o tome i šuti o cijelom jednomrazdoblju od nekoliko godina Isusova života, sjećanja i predaja istočnjačkih mistika prepune su ezotrijskih navoda o tim godinama, kaošto će se to u daljnjem tekstu vidjeti. Nakon što je Dijete napušteno i nadalje je stalno budno motreno okom ljubavi, te je snažno raslo,razvijajući duh i tijelo.Magi se, obaviješteni od Najviših Inteligencija u jednoj viziji, nisu vratili Herodu nego su se „uputili drugim putemu svoju zemlju" (Matej, II, 12). Herod je, dakle, uzalud čekao njihov povratak „sve dok nije shvatio da su ga Magi izigrali, pa se silnonaljutio i naredio da se poubijaju dječaci u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine na niže, prema vremenu što ga je dobio od Maga"(Matej, II, 16). Na taj je način Herod htio ubiti očekivanog Mesiju - kralja Zidova -kako bi ga onemogućio da mu oduzme njegovozemaljsko prijestolje.No, nakon što su Magi otišli užasan naum nije urodio plodom, zato „što se Gospodnji anđeo pojavio Josipu u snu i rekao: ,Ustani, uzmidijete i njegovu majku i bježi u Egipat i ostani ondje sve dok ti kažem, jer će Herod tražiti dijete da bi ga pogubio'. On je ustao, uzeodijete i njegovu majku te krenuo u Egipat" (Matej, II, 13).Okultne predaje govore da je troškove puta ovog siromašnog drvodjelca i njegove obitelji u tuđoj zemlji bez mogućnosti zarade novca zavrijeme putovanja, podmirilo zlato koje su Magi ponudili Isusu ostavivši ga Njegovim roditeljima upravo za tu namjenu. Tako je zlato tihvelikih mistika izbavilo utemeljitelja kršćanstva od Herodova pokolja. Kako je* kršćanstvo bijedno naplatilo svoj dug, ako se pomisli naprogone istočnjačkih „pogana" od takozvanih „kršćana" svih vremena!Treba zapamtiti; roditelji su odnijeli Dijete u Egipat, domovinu tajni i okultizma - zemlju Iziđe. Mjesto dostojno odmora za nekoga tkotreba postati veliki okultni Učitelj.Predaje također govore da se jedne noći, umorna od napora koji dugo putovanje donosi, obitelj zaustavila i prenoćila na mjestu sfinge ipiramida, i da se Majka s djetetom smjestila između prednjih šapa moćnoga kamenog obličja koje se doimalo kao da ih štiti, dok se Josipsmjestio na postolje ispred njih, kao stražar. Božanstven prizor! Učitelj, još uvijek dijete, kojega štiti sfinga, simbol i znak antičkogokultizma, dok je u blizini počivala moćna straža velikih i grandioznih piramida, najveličajnijeg djela egipatskih mistika, u kojemu svakacrta simbolizira jedan okultni poučak.Govoreći Istinu, kršćanstvo je imalo svoju kolijevku u naručju misticizma.Ovim završavamo prvo poglavlje. Naredno će ispitivati mistična obilježja koja su se javljala utjelovljenom Duhu u tijelu smrtnog Isusa,jednu od najvažnijih tema svima onima koje smeta ta bolna točka. Nadamo se da ćemo uspjeti baciti barem malo svjetla Istine u tomdijelu kojega mnogi smatraju mračnim, neshvatljivim i u suprotnosti s razumom, sa zakonima prirode i znanstvenim načelima. Mističniznakovi su, u stvari, velik posrednik između vjere i razuma.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje II

TAJNA BEZGRIJEŠNOG ZAČEĆA

Jedna od najneusuglašenijih točaka između službene teologije i racionalizma, dubokoumne kritike i komparativne mitologije jest pitanje„djevičanskog rođenja " Isusa. Nadamo se da ćemo uspjeti pojasniti točke koje stvaraju razdor između različitih škola jednostavnonavodeći citate oprečnih teorija kao i one iz predaja bratstava i okultnih društava. Možemo iznijeti različita viđenja bez predrasuda zatošto, pridržavajući se okultnih učenja, osjećamo da smo izvan i iznad trpkih osporavanja doktrina između različitih škola kršćanskih teologa,uzdajući se u to da će čitatelj zadržati svoj stav o predmetu sve do kraja predavanja. Vidjet će se kako nam okultna učenja pružaju ključtajne i donose pomirenje između suprotnih teoloških viđenja koja prijete podjeli crkava na dva polja: na pripadnike dominantneortodoksne teologije i na pristaše racionalista i dubokoumne kritike.Teološka škola koja se čvrsto drži starih ortodoksnih učenja o bezgriješnom začeću i koja su općenito i bez pogovoraprihvaćena od mase vjernika, smatra sljedeće: Marija, mlada židovska djevica, bila je obećana supruga Josipa, drvodjelca iz Nazareta uGalileji. Prije vjenčanja imala je božansku viziju u kojoj joj je priopćeno da će čudesno začeti sina, koji će sjesti na prijestolje Davidovo teda će se zvati Sin Svevišnjega. Ovo se poučavanje temelji samo na nekim informacijama sadržanim u Evanđelju prema Mateju i Luki odkojih prvi kaže: ,,A rođenje Isusa zbilo se na sljedeći način. Njegova majka, Marija, zaručena s Josipom, prije nego su se sastali, nade setrudna: po Duhu Svetom. A Josip, njezin muž, bio je pravedan čovjek i nije ju htio izvrgnuti sramoti, nego ju je naumio potajice napustiti.Dok je o tome snovao, eto anđela Gospodnjeg koji mu se u snu ukazao, i reče: Josipe, sine Davidov, nemoj se bojati uzeti k sebi ženusvoju, Mariju, jer što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti svojnarod od njegovih grijeha.' Sve se to dogodilo da bi se ispunilo što je Gospodin rekao po Proroku: ,Evo, djevica će začeti i roditi sinakojeg će nazvati Emanuel', što u prijevodu znači Bog s nama. Kada se Josip probudio iz sna, učinio je kako mu je naredio AnđeoGospodnji i uzeo k sebi svoju ženu. No nije je upoznao sve dok nije rodila sina, svog prvorodenog. I nadjene mu ime Isus" (Matej, I, 18-25).Sveti Luka je ispričao sljedeće: ,,U šestome mjesecu Bog je poslao Anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj sčovjekom koji se zvao Josip iz doma Davidova, a djevica se zvala Marija. Anđeo ude k njoj i reče: - Zdravo, milosti puna: Gospodin stobom: blagoslovljena ti medu ženama. - Te su je riječi smele, pa stade razmišljatikakav bi to bio pozdrav. Anđeo joj reče: - Ne boj se, Marijo, ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš u grudima i roditi sina te munadjenuti ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega te će mu Gospodin Bog dati prijestolje Davida, negova oca. Kraljevat ćeuvijek nad domom Jakovljevim i njegovom kraljevstvu neće biti kraja. - Nato Marija reče Anđelu: - Kako će to biti, kad ja muža nepoznajem? Anđeo joj odgovori: - Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto i zvat će se SinBožji." (I, 26-35)To su, dakle, općenito prihvaćena ortodoksna učenja kršćanske teologije. Ona su usađena u dvije najpoznatije „molitve" crkve i postala susuštinska poglavlja vjere većine kršćanskih crkava.U „Molitvi" Apostola koja se pojavila 500 godina poslije Krista i u kojoj se govori da se temelji na staroj molitvi, doktrina je ovakokoncipirana: „ ... i u Isusu Kristu jedinom sinu Svojem, Gospodinu našem, koji je začet u Svetom Duhu, rođen od Marije Djevice" i takodalje. U nikejskoj molitvi koja datira iz 325 godine, doktrina je ovako izložena: „ ... i u Gospodinu Isusu Kristu, jedinom sinu Boga,rođenom od Oca... i nastalom djelovanjem Duha Svetoga u grudima Djevice Marije", idalje.Tako je doktrina čvrsto utvrđena i na njoj se danas temelje ortodoksne crkve, iako nije uvijek bilo tako; o njoj se puno raspravljalo, biloje razlika u mišljenjima u prvim stoljećima naše ere, i samo to je mišljenje bilo na udaru vjetra oporbenjaka da bi na kraju u potpunostibilo prihvaćeno od strane ortodoksnih kršćanskih vjernika.U današnje vrijeme nalazimo da brojni veliki crkveni umovi odbijaju prihvatiti takve poglede kakvi se obično poučavaju; sve se više slušaglas dubokoumne kritike, a brojne doktrine, koje su vjernici bez pogovora već prihvatili, počinju se ispuštati iz propovijedi, obično u obliku„diskretne tišine". No, tu i tamo čuju se hrabri glasovi koji glasno proklamiraju ono što im razum i savjest nalažu reći. Razmotrimo nekarazilaženja u mišljenjima.Treba naglasiti da ne zagovaramo ona takozvana „nevjernička" mišljenja koja čitavu priču o rođenju od djevice smatraju izmišljotinom zaskrivanje nelegitimnog rođenja Isusa. Takav se pogled ne temelji niti na inteligentnim ispitivanjima, niti na prosvijetljenoj kritici, niti naokultnim učenjima. Njega su jednostavno „izmislili" oni koje je crkva, osjećajući da ne mogu prihvatiti tekuću ideologiju, prisilila kreiratinjima svojstven neugladen sustav rekonstrukcije povijesti Biblije. Stoga se nećemo zaustaviti da bismo razmotrili pitanje gledano s toga












stajališta, već ćemo prijeći na prigovore znanstvenika, njihove poglede a zatim i na okultna učenja.Glavni prigovori koje dubokoumna kritika i brojni eminentni teolozi stavljaju na ideju djevičanskoga rođenja jesu sljedeći:1. Priča o bezgriješnom začeću, odnosno oplodnji bez sudjelovanja čovjeka oca i uz pomoć Božanskog čudesnog čina, nalazi se upredajama i legendama mnogih poganskih naroda. Gotovo sve antičke istočnjačke religije, koje su nekoliko stoljeća prethodile kršćanstvu,sadrže ovakve priče po pitanju njihovih bogova, proroka i velikih tragatelja. Kritika smatra da je priča o rođenju od djevice i o božanskomzačeću čisto posuđivanje iz tih poganskih legendi i ugradnja u kršćanske spise nakon Isusove smrti.2. Da je takav pogled potkrijepljen činjenicom, da i samtekst Novog Zavjeta sadrži vrlo malo vijesti o tome, i da gaspominju samo dva Evanđelja, ono po Svetom Mateju iSvetom Luki, dok ga ona po Svetom Marku i Svetom Ivanuuopće ne spominju, što se sigurno ne bi dogodilo da se radiloo prihvaćenom vjerovanju na početku kršćanstva. To se nespominje niti u Spisima, niti u Poslanicama, a ni Sveti Pavaonije napisao nikakvu bilješku o tom pitanju.3. Na kraju, kritika i teolozi proklamiraju da Evanđeljapo Svetom Mateju i po Svetom Luki pokazuju vidljive znakoveunošenja toga kasnijeg pričanja.Razmotrit ćemo sada ovo pitanje s točke gledišta dubokoumne kritike unutar same crkve.Kao prvo, ispitat ćemo evanđelje po Svetom Mateju. Većina ga prihvaća kao spis Svetog Mateja napisan njegovom rukom, za vrijemeministriranja, i vjeruje da je Evanđelje, od riječi do riječi, djelo tog velikog Apostola. Tu ideju, međutim, ni najmanje ne prihvaćaklerikalna inteligencija što se može vidjeti ako se pogleda bilo koji važan teološki rad, nastao posljednjih godina, ili neka dobraenciklopedija. Znanstvenici su napravili iscrpna istraživanja o vjerodostojnosti knjigaNovog Zavjeta, a dobiveni rezultati bi iznenadili mnoge vjernike kojima te studije nisu dostupne. Izvan predaja nema nikakvih granica zautvrđivanje toga je li Evanđelje koje se pripisuje Mateju, barem u sadašnjoj formi, on napisao. Bez dubljeg ulaska u argumente (koji suizloženi u svakom suvremenom radu povijesti Evanđelja) možemo reći da je danas općenito prihvaćen zaključak od strane biblijskihautoriteta da je Evanđelje koje se općenito pripisuje Svetom Mateju rad nečije nepoznate ruke (ili ruku); da je nastalo u drugoj poloviciprvog stoljeća, da je napisano na grčkom, jeziku te da je vrlo lako moguće da je to razrada ili elaborat nekih armenskih spisa zvanih:„Izreke Isusa", za koje se vjeruje da ih je stvarno napisao sam Matej. Drugim riječima, i najkonzervativniji medu kritičarima smatraju dajeEvanđelje po Svetom Mateju njegov prvi proširen, povećan ili razrađen rukopis sastavljen puno godina prije izratka Evanđelja kakvo danaspoznajemo. Oni nešto radikalniji kritičari imaju puno manje obzira. Sveukupno gledajući, u posljednje se vrijeme lako može uočiti da jesastavljač lako mogao unijeti u, tada običnu legendu, bezgriješno začeće uzeto iz poganskih izvora.Kao naknadni dokaz takvih umetaka nepoznate materije, kritičari također zamjećuju da, dok je u Evanđelju po Mateju obznanjeno da jeJosip jednostavno tobožnji otac Marijina sina, to isto Evanđelje u svom prvom poglavlju donosi genealogiju Isusa spustivši ga s Davida naJosipa, muža Marijinog, s namjerom ukazati na to da Isus potječe iz „Davidove kuće", u skladu s mesijanskom predajom. Poglavljezapočinje poznatim riječima: „Knjiga generacija Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova", i nastavlja nizanjem imena četrnaestgeneracija Abrahama i Davida; drugih četrnaest od Davida do izgnanstva babilonskog te četrnaest od babilonskih dana do rođenja Isusa.Kritičari skreću pažnju na priču o genealogiji Isusa koji potječe iz Davidove kuće preko Josipa, jer je ona jedna u nizu indikacija kojagovori da je Matejev original odlučno naginjao mišljenju da je Isus Mesija Židova koji je došao vladati na Davidovom prijestolju, a neavatar, Božanska inkarnacija.Kritičari također kažu: ako Josip nije bio pravi Isusov otac, kakvog bi smisla i svrhu imalo dokazivati njegovo podrijetlo od Davida prekoJosipa? Zašto je bilo potrebno ili kojim povodom ispričati genaologiju Josipa, u odnosu na Isusa ako on nije bio njegov pravi sin?Objašnjenja koja iznose kritičari govore da se u prvim rukopisima Mateja nije trebala nalaziti nikakva naznaka o rođenju od djevice, jerMatej nije imao informaciju o toj poganskoj legendi, pa je prirodno da je iznio genealogiju Isusa od Davida i od Abrahama. Ako bi se uEvanđelju po Mateju izostavili stavci 18-25, vidjela bi se logična veza genealogije s ostalim dijelom priče: u suprotnom ona zvučiparadoksalno, kontradiktorno i prikazuje dodatke kao i prikladne umetke u najstarijoj priči.„Ali", zapitat ćete se, „što je s proročkom mesijanskom napomenom po Mateju (I, 23). Sigurno je u izravnoj vezi s proroštvom po Izaiji,VII, 14." Ispitajmo takozvano proroštvo o kojemu se toliko pričalo i pogledajmo u kakvoj je ono vezi s rođenjem Isusa.Krenuvši od Izaije (VII) nalazimo sljedeće riječi, nešto malo ispred „proroštva": „I Gospod nastavi govoriti Ahazu rekavši: ,Traži znak odGospoda Boga svoga; traži znak za sebe iz dubine podzemlja ili gore iz visina.' Ali Ahaz odgovori: ,Ne neću tražiti i neću iskušavatiGospodina'."Tada Izaija reče: „Čujte dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate? Zato će vam sam Gospodin datiznak. Evo, začet će Djevica i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel."To je proročanstvo citirano iz sadržaja Evanđelja po Mateju koji se stoljećima govorio u kršćanskim crkvama kao proročanstvo čudotvornaIsusova rođenja. Stoji činjenica da inteligentni teolozi znaju da nema nikakvih misli na Isusa te da će se to odnositi na jedan drugidogađaj koji je, kao što će se vidjeti, bio umetnut u priču u Evanđelju samo zato da bi se podržalo piščevo stajalište.Bilo bi dobro spomenuti da brojni medu najvećim autoritetima smatraju da prijevod na grčki židovske riječi almah, u odgovarajući djevica,u uskom smislu riječi nije ispravan. Židovska riječ almah korištena u originalnom židovskom tekstu Izaije ne bi stoga označavala djevicu uuobičajenom smislu riječi, nego „mladu ženu u godinama za udaju, djevojku za muža", jer su Židovi, za iskazivanje ideje nevinosti imalijednu posve drukčiju riječ. Riječ almah koristi se na drugim mjestima Starog Zavjeta sa značenjem „mlada -djevojka", posebice u Mudrimizrekama, XXX, 19, s obzirom na „put muškarčev djevojci".No nije potrebno ulaziti u diskusije takve vrste, kaže dubokoumna kritika, jer takozvano „proročanstvo" odnosi se na nešto posve drugo.Izgleda, kako ona kaže, da je Ahaz, slabi kralj Judeje, u velikoj oskudici jer su Rezin, kralj Sirije i Pekah, upravitelj sjeverne Judeje,zaključili napadački savez protiv njega i krenuli svojim ujedinjenim snagama prema Jeruzalemu. U tom trenutku tražio je savez s Asirijom,savez kojega nije odobravao Izaija i koji se sažalio na Ahaza. Ahaza su jako uznemirila prigovaranja Izaije koji mu je nešto prorekao.Naime, on je prorekao na način istočnjačkih vidovnjaka da će zemlja biti napadnuta te da će se siromaštvo nadviti nad Izraelom prihvati litakvu samoubilačku politiku. No, on se uzdao u sjajniju budućnost nakon što su se olujni oblaci zla raspršili. Pojavit će se jedan novimudri princ koji će Izraelu povratiti prijašnju slavu. Toga će princa roditi mlada djevojka a ime će mu biti Emanuel, što znači „Bog snama". Sve se to odnosilo na stvari koje su se trebale dogoditi u dogledno vrijeme i koje nisu mogle imati veze s rođenjem Isusa koji serodio sedam stoljeća kasnije, i koji nije bio princ koji će sjediti na prijestolju Izraela, onaj koji izraelskom narodu neće donijeti nacionalnuslavu i veličinu, jer njegova je misija bila drukčija. Židovski eruditi i crkvenjaci običavali su tvrditi da se proročanstvo Izaije odnosi narođenje Ezekije.Nema nikakvoga dokaza u sedam stoljeća staroj židovskoj povijesti, koliko je prošlo od Izaije do Isusa, da su Židovi gledali na Izaijinoproročanstvo kao na ono koje se odnosi na očekivanoga Mesiju, već se naprotiv smatralo da se ono odnosi na jedan manji događaj unjihovoj povijesti. Jedan je poznati židovski pisac rekao: „ U cjelokupnoj židovskoj literaturi nema niti jednog retka u kojemu se govori dabi do začeća Mesije moralo doći na čudotvoran način." I drugi su pisci također istoga mišljenja te su potvrdili da je ideja o rođenju oddjevice bila strana izraelskome mentalitetu, jer su Zidovi uvijek visoko poštovali i uvažavali bračni život i ljudske odnose, i pazili na svojudjecu kao na dar i blagoslov s Neba.Jedan drugi crkveni pisac je rekao: „Jedna takva priča kao što je rođenje mesije od djevice mogla je puno lakše proći bilo gdje drugdjenego li kod Židova. Njihova doktrina o jedinstvu božanstva postavljala je nepremostiv ponor između Boga i svijeta; njihovo dubokopoštovanje bračnoga života, itd.", učinili su tu ideju omrznutom. I drugi su autoriteti istoga mišljenja i inzistiraju na tome da ideja rođenjaod djevice nije nikako mogla biti u židovskom proročanstvu već je poganskog podrijetla i umetnuta u kršćansku doktrinu krajem prvogstoljeća, te je kao takva osvojila vjerovanje zbog utjecaja „poganskih" konvertita koji su u ideji pronalazili podudarnost sa svojimprijašnjim vjerovanjima. Kao što kaže velečasni R.K:Campbell, svećenik u „City Temple" u Londonu u svojoj knjizi Nova teologija - Nitijedan redak Novog Zavjeta ne sadrži, direktno ili indirektno, proročanstvo o rođenju Isusa od djevice; inzistirati na tome mnogima bimoglo nalikovati udaranju po čovjeku od slame.Pogledajmo sada još jedno pripovijedanje o bezgriješnom začeću, sadržano u Evanđeljima; osim u pripovijedanju po Mateju prethodnogore razmotrenom, to je ujedno i jedino drugo mjesto na kojem se još može naći. Ta druga nagovijest, koju smo već prije naveli, nalazise u Svetom Luki (I, 26-35).



Evidentirano


Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Vodilo se puno rasprava o tome je li Evanđelje koje se pripisuje Svetom Luki stvarno njegovo, ali biblijski se kritičari slažu u jednom, a toje da je ono posljednje od prva tri Evanđelja, općenito poznatih kao „pregledana evanđelja". Kritičari se isto tako slažu i s tim da autor,tko god to bio, nije bio očevidac događaja iz Kristova života. Neki od najboljih autoriteta smatraju da je Neznabožac (ne Židov),vjerojatno Grk, jer je njegov grčki literalni stil znatno iznad prosjeka, bogata vokabulara i dikcije, drugim riječima zadivljujući. Također seopćenito smatra da je ista ruka napisala knjigu Djela Apostolska. Predaja smatra da je autor možda neki Luka, kršćanski konvertit nakonsmrti Isusa, koji je pripadao grupi misionara Pavla koji su išli u Troadu u Makedoniji i s kojima je podijelio tamnovanje u Cezareji iavanturu brodoloma na putu za Rim. Vjeruje se da je napisao Evanđelje puno vremena nakon Pavlove smrti s namjerom poučiti jednogTeofila, čovjeka visokog ranga koji je boravio u Antiohiji.Najuvaženiji kritičari smatraju da je priču o bezgriješnom začeću možda kasnije umetnuo u tekst Svetoga Luke neki drugi pisac, ili jemožda Luka, u dubokoj starosti usvojio to mišljenje koje je započelo stjecanjem takvoga vjerovanja medu kršćanskim konvertitima izpoganstva, postavši on sam njegovim izvorom. Pritom se zamjećuje da je Luka, kada je ostao bez Pavla koji mu je bio blizak prijatelj iučitelj a koji nije niti spominjao niti poučavao rođenje od djevice, vjerojatno prihvatio tu legendu kasnije, ako je uopće on bio taj koji juje dodao svome Evanđelju.Osim toga, primjećuje se također da je Luka dodao genealogiju Isusa od Adama do Abrahama te Davida i Josipa. Pretpostavlja se da jerečenice umetnute po Luki (III, 23) „kako se vjerovalo" unio neki vanjski pisac, jer inače ne bi imalo nikakvog smisla prikazivatigenealogiju Isusa preko jednog „pretpostavljenog" oca. O tome u spornom stavku piše: „A Isus, kad je započeo poučavati, imao je okotrideset godina; sinčić (kako se vjerovalo) Josipov, sinčić Božji, itd." Znanstvenici uz to uočavaju da se redoslijed podrijetla kojeg je daoLuka uveliko razlikuje od onoga kojega je dao Matej, što ukazuje na prazninu u znanju jednog ili drugog pisca.Sveukupno gledajući, kritičari pronalaze da je čudno što se pripovijedanje o bezgrešnom začeću pripisuje Luki kada se zna da je on biovatreni sljedbenik Pavla, koji je ignorirao cijelu tu legendu, ako je uopće ikada i zaista čuo da se o njoj priča. Jedno je sigurno, čovjekkakav je bio Pavle ne bi propustio pridati odgovarajuću težinu tom čudesnom događaju da je u njega vjerovao ili da je imao udjela ukršćanskim doktrinama svoga vremena.Još uvijek je prisutna jaka sumnja da je Luka napisao te riječi, pa je mnogima lakše prihvatiti izvanjsko uplitanje u Evanđelje po SvetomeLuki, posebice u pogledu podataka koji ga potkrijepljuju. Pregledavši poglede dubokoumne kritike, možemo reći da je prikupljeni podatako stavu protivnika rođenja Isusa od djevice, otprilike, sljedeći:1. Pripovijedanje o bezgriješnom začeću nalazi se samo u uvodnom dijelu dva od četiri Evanđelja - Mateja i Luke - a i u njima ono djelujekao da ga je „umetnuo" neki vanjski pisac.2. Ni Matej ni Luka više ga nigdje ne spominju u tekstuosim u uvodnom dijelu svojih Evanđelja što zasigurno ne bibio slučaj da su ga oni napisali i da su vjerovali u njega, jer bitakva šutnja bila suprotna svakoj vjerojatnosti i običaju.3. Evanđelja po Marku i Ivanu u potpunosti šute o tompredmetu. U najstarijem od svih, Markovom, neme ni tragao toj legendi; a posljednje Ivanovo, također je nijemo po tompitanju.4. Preostali dio Novog Zavjeta ne sadrži više niti jednejedine riječi o pripovijedanju ili dogmi. Knjiga Djela Apostolskaza koju se općenito smatra da ju je napisao Luka, o tomeuopće ništa ne govori. Izgleda da Pavle, Lukin učitelj i velikipisac prvobitne crkve nije ništa znao o bezgriješnom začeću,jer je nezamislivo za takvog čovjeka, kakav je on bio, neštotakvo prešutjeti. U svojim poslanicama prvi apostol Petar nespominje to pripovijedanje ili doktrinu, što je nepojmljivoako je poznavao legendu i u nju vjerovao. Ivanovo Otkrivenjetakođer šuti o toj doktrini koja se odnosi na jedan iznimnovažan dio crkvene povijesti. Veliki spisi Novog zavjeta nesadrže nikakve napomene o toj doktrini, osim kratkih osvrtasadržanih u Evanđeljima po Mateju i Luki, kao što se vidi izprethodno iznesenoga.5. U Evanđeljima i Poslanicama postoje brojni stavci kojidokazuju da je ta doktrina bila nepoznata autorima ili da jeoni nisu prihvatili. Genealogije Josipa su citirane da bi sepokazalo podrijetlo Isusa od Davida i vrijede samo utolikoukoliko je Josip pravi roditelj. Isus je više puta i bez primislinazvan Sinom Josipovim. Pavle i drugi Apostoli čvrsto su sedržali doktrine o nužnosti Isusove smrti, Njegova uskrsnuća iz mrtvih i Njegova uzašća na Nebu te drugog, ali nikada nisu ništa rekli osmislu neophodnosti Njegova rođenja od djevice ili neophodnosti prihvaćanja neke takve doktrine. O tome apsolutno šute, premda su bilijako točni i nisu propustili niti jednu važnu pojedinost u doktrin. Pavle čak priča o Isusu kao o „Davidovom potomstvu (Rim., I, 3).6. Bezgriješno začeće bilo je nepoznato i nije ga bilo uprvim predajama ili doktrinama crkve. O njemu se ne govoriu propovijedima niti poučavanjima Apostola, kao što se tomože vidjeti u knjizi Djela. Ta knjiga koja sadrži spise ipoučavanja Apostola nije mogla namjerno ispustiti nekudoktrinu ili tako važan naputak. Marljivi i savjesni kršćanskiznanstvenici uporno tvrde da je mnoštvo preobraćenika ukršćanstvo u prvo vrijeme vjerojatno ignoriralo čudesnidolazak, što bi bilo nezamislivo ako su Apostoli znali zanjega ili vjerovali u njega. Takvo stanje stvari sigurno je trajalosve do kraja drugog stoljeća kada su se poganska vjerovanjapočela unositi u kršćanske doktrine zbog velikog priljevapoganskih preobraćenika.7. Opravdano se vjeruje da legenda potječe od drugihpoganskih legendi jer su religije drugih naroda punepripovijedanja o čudesnim rođenjima heroja, bogova, proroka,kraljeva i mudraca.8. Prihvaćanje te legende nije i ne može biti dokaz vjere uKrista i kršćanstvo. O tome lijepo govori Dr.Campbell usvojoj „Novoj teologiji" u kojoj kaže: „Vjerodostojnost i značaj












kršćanstva nisu ni na koji način manje suludi od doktrinebezgriješnog začeća, jer bi ona inače stvorila barijeru između Isusa i rase učinivši ga nečim što se ne bi moglo nazvati ljudskim... Kao imnogi drugi i ja sam uvijek smatrao da je veće ili manje prihvaćanje doktrine bezgriješnog začeća malo važno, jer je kršćanstvo bilo usvemu neovisno od nje; kasnija zapažanja su me uvjerila da je u stvari ona djelovala kao kočnica u duhovnoj religiji i živoj vjeri u Isusa.Jednostavan i prirodan zaključak jest da je Isus bio sin Josipa i Marije i da je imao normalno djetinjstvo".Njemački teolog Soltan kaže: „Tko god traži od evangelističkog kršćanina da mora vjerovati u riječi: Začet u Duhu Svetom, rođen odMarije Djevice, svjesno čini samoga sebe sudionikom grijeha protiv Svetoga Duha koji je pravo Evanđelje i kojega su prenijeli Apostoli injihova škola iz apostolskog doba."To je dakle stanje spora između konzervativne i liberalne ili radikalne škole kršćanskih teologa. Iznijeli smo ga jednostavno zato da bilakše mogli shvatiti problem. No, prije negoli prijeđemo na ispitivanje okultnih poučavanja dopustite postavljanje jednog pitanja: Kakobiblijska kritika usuglašava neospornu doktrinu božanskog očinstva tako jasno proklamiranu u cijelom Novom zavjetu s navedenimdokazima protiv rođenja od djevice? Kako objašnjava učestale i ponavljane aluzije o Isusu kao „Sinu Božjem"? Koja je to tajna doktrinateologije koja je zavisila o „Božanskom srodstvu" Isusa kojega su poganske legende iskrivile u pripovijedanju o rođenju od djevice?Odgovor se, naravno, ne može naći u knjigama i u raspravama dubokoumne kritikeniti u onim na teološkim konzervatorijima. Pogledajmo, dakle, kakvo svjetlo bacaju okultna učenja na tu toliko nejasnu temu: postojijedna ezoterijska doktrina koja objašnjava tu tajnu.Prije svega moramo imati na umu da se u okultnim poučavanjima ne nalazi niti jedan redak o čudesnom dolasku u svezi s fizičkimrođenjem Isusa. Oni istina, nisu izričito negirani, no sve ono što se pripisuje srodstvu Isusa, govori o Josipu kao njegovu ocu i Mariji kaonjegovoj majci. Drugim riječima rečeno, smatra se da se Isusova obitelj sastoji od oca, majke i sina kao što je slučaj sa svakom drugomobitelji. Okultna poučavanja ulaze naprotiv u mnoge pojedinosti „duhovnog" silaska Isusa kao što ćemo sada vidjeti, ali bez i jednog retkao čudesnom začeću u svezi s fizičkim rođenjem.To je lako razumjeti jer rođenje Isusa od djevice nije moglo naići na razumijevanje okultista kada se uzmu u obzir njihove i našedoktrine. Oni pridaju malo važnosti fizičkom tijelu, osim kao Hramu Duha, kao mjestu stanovanja duše. Za okultista fizičko tijelo nijedrugo do materijalna ljuska koja neprekidno mijenja stanice od kojih je izgrađeno, služeći duši pojedinca kao mjesto stanovanja. Kada seodbaci i napusti jednako je svakoj drugoj materiji koja se raspada. Oni znaju da je postojanje duše odvojeno od postojanja tijela nakonnjegove smrti ali i za vrijeme njegova života. Zbog te, ali također i mnogih drugih činjenica, okultistu postaje normalno smatrati svojetijelo (ali i tijela drugih) kao običnu „ljusku" prema kojoj treba dobro i na odgovarajući način postupati, kao i to da će na kraju ono bitiodbačeno i zamijenjeno drugim tijelom.Znajući te doktrine lakše će se razumjeti da bilo koja teorija ili doktrina koja govori o zasjenjenju ženskoga ljudskog tijela Apsolutnim -Bogom kao uzročnikom fizičkog začeća bića, nije mogla ispasti drugačije nego nespretno, nužno i u opreci s prirodnim zakonima o UzrokuUzroka. U začeću svakoga bića okultist vidi djelo Božasnke Volje; u svakom začeću i svakom rođenju vidi čudo ali i prirodni zakon kojemuje svatko podložan i vjeruje da Božanska Volja uvijek djeluje u skladu sa zakonima prirode - a ono što se čini čudom ili iznimkom nijeništa drugo do rezultat nekog nedovoljno poznatog zakona. No, okultist ne poznaje zakone koji mogu izvesti začeće osim onoga ufiziološkom procesu.Ukratko rečeno, okultist ne smatra fizičko tijelo Isusa kao Isusa samog: on zna da je pravi Isus nešto veće od Njegova tijela i stoga nevidi nikakvu potrebu za čudesnim začećem Njegovog tijela isto tako kao što mi ne smatramo da je potrebna čudesna proizvodnja zaNjegovu odjeću. Tijelo Isusa je bila njegova materijalna tvar: pravi Isus bio je njegov Duh. Okultist dakle ne gleda Josipa kao OcaPravoga Isusa, jer niti jedno ljudsko biće ne može stvoriti ili proizvesti dušu, pa stoga ne vidim nikakav razlog za prihvaćanje poganskeantičke doktrine fizičkog rođenja od djevice umetnute u kršćanstvo iz vanjskog izvora.2 Za okultistu je to itekako pravo Rođenje odDjevice ali znatno više prirode, kao što ćemo sada vidjeti.No, tako nisu mislili svi koji su ušli u redove kršćanstva krajem prvog stoljeća i koji su kao pripadnici poganskognaroda smatrali njihove doktrine i legende suhoparnima. Taj je narod vjerovao da je Isusovo tijelo stvaran čovjek pa je stoga pridavaoveliku važnost Njegovom rođenju; u svojim poganskim poimanjima u pogledu života, oni su bili gotovo materijalisti i uskoro su pokazalisvoj utjecaj nad malim brojem izvornih kršćana; tako su se originalna poučavanja ubrzo promijenila pod pritiskom poganske doktrine. Oni,naime, nisu prepoznali ljepotu doktrine besmrtne duše, zastupane u prvih kršćana, koji su smatrali da duša preživljava smrt nakonraspada tijela. Nisu mogli potvrditi tu transcendentalnu istinu, nisu razumjeli što to znači riječ „duša" pa su je tako zamijenili za svojepogansko vjerovanje o uskrsnuću fizičkoga tijela. Vjerovali su da će jednog dana u budućnosti doći veliki Dan u kojem će mrtvi izaći izsvojih grobova i ponovno se vratiti u život. Grubost takve ideje, u usporedbi s ljepotom doktrine koja zagovara besmrtnost duše, izvornihkršćana ali i onih naprednijih danas doista je mučna. Pa ipak ti pogani konvertiti još i danas guše izvorna poučavanja svojom grubomdoktrinom o uskrsnuću tijela.Nisu bili u mogućnosti shvatiti kako čovjek može postojati bez materijalnog dijela fizičkog tijela, budući je život njima značio uskrsnućenjihovih mrtvih tijela koja će se ponovno vratiti živa. Po njima tijela bi ostala pokopana sve do Velikog Dana kada trebaju uskrsnuti. Nijebilo nikakvog poučavanja glede duše koja napušta tijelo i nastavlja živjeti na višim razinama. Ništa takvoga nije bilo poznatog tom narodu- bili su nesposobni za tako visoke ideje i ideale - bili su materijalisti, vezani uz svoja animalna tijela koja su jako voljeli i vjerovali da ćenjihova mrtva tijela, na neki čudesan način, jednom ubudućnosti oživjeti te da će oni ponovno živjeti na zemlji.Suvremene spoznaje o prirodi materije govore nam da ono što čini dio našega tijela danas, sutra može biti dio nekog drugog tijela; da sematerija neprekidno pretvara pa se na taj način univerzalna materija koristi za oblikovanje životinja, biljaka, ljudi a nalazi se u kemijskimplinovima te u kombinacijama materije zvanim anorganskim. Znajući te istine „uskrsnuće tijela" djeluje kao kukavna invencija primitivnih ineukih umova a ne visoka duhovna doktrina.Mnogi mogu sumnjati u to da su kršćani toga vremena tako poučavali. No postoje neosporna povijesna sjećanja te ostaci iste doktrinesačuvane u „Molitvi Apostola" u odlomku koji to dokazuje, a u kojemu se kaže: „Vjerujem u uskrsnuće tijela" koji se svakodnevnoizgovara u crkvama. Ta se doktrina danas malo poučava i sada već mali broj kršćana vjeruje u nju, a mnogi je i negiraju.Dr. James Beattie je napisao: „Iako je čovječanstvo u svim vremenima njegovalo uvjerenje da je duša besmrtna, ipak je uskrsnuće tijelabila posebna doktrina prvobitnog kršćanstva." S.T.Coleridge je napisao: „Neki od najutjecajnijih medu prvim kršćanima bili su materijalistikoji su dušu držali za nešto materijalno, tjelesno. Čini se da je bilo malo onih koji su u to vrijeme smatrali da je duša utjelovljena shodnomišljenju Platona i drugih. Ali to su mišljenje ortodoksni kršćanski teolozi smatrali herezom. Giustino Martire je pravio sofizme oPlatonovoj teoriji o prirodi duše, a i poneki današnji pisci su se izjasnili sukladno s prvom ortodoksnom braćom." Dr. R.S.Candlish jerekao: „Vi ponovno živite u novom tijelu - upravom tijelu, u istim esencijalnim kvalitetama i sa svim nakanama i ciljevima s kojima sada živite. Neću morati živjeti kao duh, sablast,fantom; morat ću živjeti kao sada, u tijelu"Razlog zbog kojega je prvobitna crkva pridavala toliku važnost toj doktrini uskrsnuća tijela je taj što je jedna tajna sekta, gnostici,podržavala suprotno, pa je samo pristrana duša gurnula većinu prvobitnih kršćana u drugu krajnost, sve dok nisu u potpunosti negiralibilo koju drugu ideju inzistirajući na uskrsnuću i revitalizaciji fizičkog tijela, Ali ta gruba doktrina, na sramotu službene zaštite, postupnogubi na važnosti premda njezina sjena još uvijek postoji, vjeruje se u nju i izgovara se. Njezin se duh povukao pred sve više prodirućomranijom idejom u besmrtnost duše koja se uvijek iznova vraća kršćanstvu, sve dok ne postigne pobjedu. I profesor Nathaniel Schmidt je ujednoj uvaženoj enciklopediji napisao sljedeće: „Doktrina o besmrtnosti ljudske duše postala je toliko važna u kršćanskoj misli da jeuskrsnuće, naravno, izgubilo svoje vitalno značenje i nije zauzelo nikakovo mjesto u velikim filozofskim elaboratima kršćanskih mislilacamodernih vremena." Pa ipak crkva i nadalje ponavlja riječi koje su izgubile značenje - „Vjerujem u uskrsnuće tijela". I dok, praktički, nitkoviše ne vjeruje u njega i dalje se izgovaraju riječi, a forma je danas neophodan uvjet da bi bili primljeni u kršćansku crkvu. U današnjemsvijetu postojana je navika da se treba pridržavati zastarjelih misli i pravila.Iz svega rečenog lako je uočiti zbog čega su kršćani, krajem prvog stoljeća, pridavali toliko važnosti fizičkom začeću u rođenju Krista. Zanjih je fizičko tijelo Isusa bio sam Isus. Ostale posljedice prirodno su proizašle iz toga: rođenje od djevice i uskrsnuće tijela.Bilo je i pobožnih kršćana koji su bili tužni zbog ideje da je Isus rođen od ljudskoga oca i majke prirodnim putom rase; činilo im se da tone odiše čistoćom. Takova ideja nije ništa drugo nego rezultat izopačenog poimanja svetosti jedne prirodne funkcije. Smatrati ljudskoočinstvo i majčinstvo kao nešto nečisto! Stvarno duhovan čovjek vidi u Božanskom Trojstvu Oca, Majke i Sina nešto iznimno čisto i sveto,nešto što čovjeka istinski približava Bogu. Može li, ljupko dijete, stisnuto u nježnom naručju majke, biti simbolom nečistoće? Može librižna pažnja i naklonost oca prema svojemu djetetu biti nečisti rezultat jednog nečistog uzroka? Ne govori li nam naše srce upravosuprotno?



Evidentirano


Pogledajmo sada što u svezi s istinskim rođenjem Isusa od djevice govori okultizam, tajna doktrina. Kaže da je Duh Isusov dolazio izravnoiz grudi Apsolutnog - Duh od DUHA, jedrio rođenje stvarno djevičansko od čistoga Duha. To je Njegov Duh koji nije prošao težak i važanput reinkarnacije i ponovnog rođenja, već je to Djevičanski Duh, izravna emanacija Svevišnjega DUHA - Pravi Sin Oca - koji se nije rodionego je emanirao. Taj Djevičanski Duh utjelovio se u tijelu Isusa koji je zatim započeo ljudski život, ne u potpunosti svjestan Svoje praveprirode, već se postupno osvješćivao na isti način kao i svaka druga ljudska duša, sve dok Mu se na kraju nije objavila prava prirodaNjegove Biti, pa je postao svjestan da je uistinu inkarnacija Božanstva. U njegovom kratkome životu od trideset i tri godine - tridesetgodina pripreme i tri godine poučavanja - Isus je bio simbolom života rase. Na isti način na koji se Isus probudio za primanje Svojebožanske prirode, tako će se s vremenom probuditi i čovječanstvo. Svaki čin Isusova života je simbol života svake pojedine duše kao iživota rase. Svatko od nas ima svoj Vrt Getsemani, svatko svoje osobno raspinjanje na križ i uzdizanje na najviše razine.To je okultna doktrina rođenja Isusa od Djevice. Nije li to više i dostojanstvenije od onoga koje je sadržano u legendi o fizičkom rođenjuod Djevice?Prvi kršćani bili su tragatelji za istinom o rođenju od Djevice, odnosno oni koji su mogli ustvrditi istinu. No kako su zatim velike učiteljemanje poštivali, a njihovi su nasljednici postali fanatici u svojoj želji da pridobiju nekršćanski narod, utjecaj prvih se smanjio, izvornapoučavanja bila su nadjačana pa su fizičko rođenje od Djevice i uskrsnuće tijela postali doktrine i predmeti vjere, smatrani vitalno važnimnovini ortodoksnim vodama. Bila su potrebna stoljeća mentalnih borbi i duhovnog razvoja da bi se rasvijetlila istina o tom mračnom kutuvjere; ali rad je gotovo pri kraju i najviši umovi crkve kao i oni izvan nje, počinju stavljati na stranu antičku legendu kao iscrpljenpredmet prvotnih vremena kada su oblaci neznanja natkrivali svjetlost Istine.Na kraju ovoga poglavlja citirat ću riječi istaknutoga teologa Dr.Campbella koji u svojoj „Novoj teologiji" kaže: „Ali zašto u to još uvijeksumnjati? Veličina Isusa i vrijednost njegove objave čovječanstvu ne mogu ni na koji način biti uvećane niti umanjene načinom njegovadolaska na svijet. Svako rođenje je isto toliko čudesno kao i ono rođenje od Djevice i isto tako direktno djelo Božanstva. Nadnaravnozačeće nema nikakve veze s moralnim i duhovnim vrijednostima osobe za koju se pretpostavlja da je došla na svijet tim neprirodnimputom... Oni koji inzistiraju na doktrini naći će se u opasnosti prevelikog iskušenja, jer svedena na logični zaključak ona u potpunostioduzima Isusu kategoriju čovječnosti u svakom smislu."Povjeravamo vam da se ti veliki kritičari mogu informirati o istinama sadržanim u okultnim poučavanjima koja sadrže ključ koji jenedostajao, koja nude izmirenje i pokazuju kako je i zašto Isus, u stvari, SIN BOŽJI; emanirati a ne kreiran od iste srži Oca, jedne česticenajčišćega Duha sišlog iz Oceana Duha i oslobođenog karme prošlih utjelovljenja - kako je ON milosrdan i uz sve to više čovječan.U sljedećem ćemo poglavlju razmotrit priču o Isusovu životu od trenutka Njegovog pojavljivanja, dječaštva, u hramu, medu doktorima, pasve do starosti od trideset godina kada se pojavio za vrijeme propovijedanja Ivana Krstitelja i započeo svoje kratko djelovanje od trigodine koje se završilo raspinjanjem na križ i uzašćem. Ta faza pobuđuje ogroman interes i učinit će se, naravno, čudesnom zbogpomanjkanja spoznaje koje javnost ima o okultnim predanjima.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje III

OKULTNA MLADOST ISUSOVA

Bježeći od srdžbe tiranina Heroda Josip je s Marijom i malim Isusom iz Judeje otišao u Egipat gdje je ostao nekoliko godina, sve doHerodove smrti. Tada se Josip skupa s obitelji odlučio vratiti, no nije se vratio u Betlehem nego u Nazaret, mjesto u kojem se prvi putsreo s Manjom. Ovdje je Isus proveo svoje djetinjstvo a Magi s Istoka slali su siromašnoj obitelji godišnje darove u zlatu kako bi obiteljmogla lakše živjeti. Ti su darovi stizali tako da obitelj nije znala od koga dolaze.Predaja kazuje da je Isus, jedva pet godina star, započeo s učenjem hebrejskih spisa i zakona. Ubrzo je napredovao s učenjem te jenadmašio svoje suučenike. U predaji se također spominje kako je pokazivao ranu nestrpljivost prema sterilnom formalizmu svojihhebrejskih učitelja i želju za ulaskom u bit proučavanog. Posljedica toga bili su česti ispravci i korekcije Njegovih učitelja koji su čestozanemarivali bitno u učenju zbog poštivanja vanjske forme i doslovnog pridržavanja napisanog.Velika udaljenost Nazareta od ostalih, napučenijih gradova, bila je uzrokom svojevrsne izoliranosti toga malenog mjesta u kojem se životodvijao po starinski. No, baš ta izdvojenost i osamljenost imali su velik utjecaj na Isusovo djetinjstvo. Zbog svojeg zemljopisnog položajaNazaret je bio raskrižje brojnih karavanskih putova. Gradićem su često prolazili putnici iz raznih zemalja i ostajali preko noći, a neki su sezadržavali i po nekoliko dana. Dolazili su iz Samarije, Jeruzalema, Damaska, Grčke, Rima, Arabije, Sirije, Perzije i ostalih krajeva pa jeIsus, premda još dijete, razgovarao s onim putnicima koji su bili upućeni u okultnu znanost. Koristio je razne izvore znanja i konačno je,malo po malo, ovladao tematikom. Predaja govori da su putnici-okultisti bili iznenađeni dubinom razumijevanja kojom je dijete Isusprodirao u njihove tajne, njihovu znanost i znanja. Također se govori da su najmudriji medu njima, uočivši osobitu prirodu i nadarenostdjeteta, produljili svoj boravak kako bi upotpunili njegovo znanje. Shodno predaji, neki su putnici bili poslani sa zadatkom poučiti dijeteonim okultnim znanjima i istinama koje je moglo shvatiti.I tako se On razvijao iz dana u dan, iz godine u godinu i skupljao znanja. Tada se zbio značajan događaj koji je velikog značenja za svekršćane kao i ostale koji su proučavali Novi zavjet. No, ne može se shvatiti odmah i potpuno bez objašnjenja koja smo malo prije izložili.Te godine Praznik Pashe slavio se, kao i obično, u mjesecu travnju. Isus je navršio trinaestu godinu. Ovaj je praznik bio jedan odnajvažnijih u bogoštovlju Zidova, a njegova proslava smatrana je najsvetijom dužnosti. Slavio se najvažniji događaju povijesti židovskoga naroda - kada je smrt pokosila sve prvijence po čitavom Egiptu poštedjevši židovsku djecu čiji su pragovi kuća bilipremazani žrtvenom krvlju, znakom njihove vjere.Izraelski zakonodavci označili su praznik Pashe kao trajan simbol ovog događaja, toliko važnog za cijeli narod; svaki Židov smatrao seobveznim sudjelovati u toj proslavi i svaki pobožan Židov smatrao je svojom dužnošću krenuti na hohočašće u Jeruzalem.Navršivši svoju trinaestu godinu Isus je, shodno tradiciji, dobio pravo sjesti s odraslima za prostrt stol i s odraslim muškarcima sudjelovatiu svečanoj službi u sinagogi.I tako se Isus, skupa s majkom i ocem, ponovno zaputio u Jeruzalem. Prvu put ga je na svojim rukama iz Betlehema donijela majka(takav je bio židovski zakon). Tom prigodom su stari svećenik i jedna proročica javno obznanili Božansku prirodu djeteta.Dijete Isus je sa svojim roditeljima polako putovao glavnom cestom iz Nazareta u sveti grad Jeruzalem. Tijekom puta roditelji su mislili napredstojeće praznike, ali Isus je mislio na duboke mistične istine i sa zadovoljstvom je očekivao susret sa starijim misticima u Hramu kao is učiteljima na javnim okupljanjima u Jeruzalemu.Bitno je reći da su iza učenja i formalizma hebrejskog svećenstva, poznatog vjernicima, bile sakrivene duboke okultne i ezoterijskespoznaje poznate samo malom broju odabranih. Kabalu ili okultna hebrejska učenja proučavali su učeni Židovi. Ta i ostala znanja prenosilisu učitelji svojim učenicima. Bila je to tajna znanost hebrejske religije.Bez znanja Svojih roditelja Isus je usmjerio misli i stremljena prema tim učenim majstorima tajne doktrine.Nakon četiri ili pet dana putovanja ukazao im se konačno sveti grad Jeruzalem s veličanstvenim hramom koji je nadvisivao sve ostalegrađevine. Mnoštvo hodočasnika, medu kojima je bio i Isus sa svojim roditeljima, svrstalo se u redove i na čelu sa sviračima flaute ušlo usveti grad pjevajući svete pjesme određene za tu svečanu zgodu. Dječak je stupao zajedno s ostalima, uzdignute glave i pogleda koji jetražio stvari iza prizora koji Ga je okruživao.Obredi i ceremonije Pashe bili su obavljeni i dužnosti izvršene. Svetkovina je trajala čitav tjedan. Prva su dva dana bila najzanimljivija jersu izvedene najvažnije ceremonije. Svaka obitelj žrtvovala je žrtveno janje pa je svetkovina Pashe pretvorena u strahoviti obred krvi. Okodvije stotine pedeset tisuća janjaca bilo je žrtvovano Jehovi koji se, kako se mislilo, naslađivao krvlju tih životinja. Posljedica toga












vjerovanja bila je da su oltari i predvorja hrama bili crveni od krvi tih jadnih životinja, a ruke i odjeća svećenika Jehovinih bijahu krvavepoput ruku i odjeće mesara: toliku je moć imalo isprazno i nasilno poimanje Božanstva.I sve to ,,U Slavu Boga"! Zamislite što je Isus mogao osjećati kada je vidio taj prizor; kako je njegova duša patila zbog poniženja tihsvetih obreda? Kakva degradacija svetih istina i svetih učenja? Stoga nije neobično da je narod s takvimpoimanjem Božanstvenog osudio na smrt najvećeg čovjeka svojega roda koji je došao donijeti im Istinu. Nažalost, pobornici takovihobreda preživjeli su i do današnjeg vremena, ostajući tvrdokorno uz ideju okrutnih žrtava i žrtvene smrti. Obožavatelje demonskihbožanstava i dan danas može se vidjeti u najzabitijim afričkim mjestima.Zgrožen onim što je vidio, Isus se udaljio od svojih roditelja i potražio je unutarnje prostorije i hodnike Hrama, gdje su se nalazili velikiUčitelji kabale, okruženi svojim učenicima. Sjeo je i žudljivo slušao naukovanja i razgovore Učitelja i onih koji su iznosili svoje znanje.Odlazio je od jedne skupine do druge, slušajući, ocjenjujući, razmišljajući i uspoređujući teorije s Istinom koju je nalazio u Svom Duhu.Sati su brzo prolazili, a On to nije primjećivao jer se prvi put našao u okružju koje je toliko odgovaralo Njegovim težnjama. Besjede kojeje slušao od putnika u Betlehemu blijedih su u usporedbi s naukovanjima velikih židovskih učitelja okultizma.Potrebno je znati da je u to vrijeme bio običaj da veliki učitelji misticizma poučavaju one koji su bili željni znanja, a kako je Jeruzalem biosredište kulture i naukovanja Izraela, ovdje su se nalazili doista veliki učitelji. Stoga se Isus našao na izvoru tajne hebrejske znanosti i unazočnosti pravih i velikih majstora okultizma.Trećega dana dva milijuna hodočasnika počelo se razilaziti. Prvi su otišli najsiromašniji jer su u prva dva dana izvršeni svi obvezni obredi.Medu njima su bili Josip i Marija. Okupili su se njihovi prijatelji i znanci, ali tada su spazili da nema njihova sina. Uznemirili su se! Ali nekiod okupljenih rekoše da su ga vidjeli kako je već krenuo s drugim rođacima i prijateljima te da će ga za nekoliko sati zasigurno stići.Roditelji su se smirili i krenuli na put nadajući se da će dostići sina prije noći. Stigavši u sumrak do Berotha, prvog odmorišta nakaravanskome putu, i ne našavši svoga sina, uznemireni roditelji odlučiše se vratiti se u Jeruzalem. Smatrali su da se njihov sin moraoizgubiti medu tolikim mnoštvom hodočasnika.Svaki roditelj lako može predočiti duševno stanje Josipa i Marije za vrijeme povratka u Jeruzalem kao i onda kada su po gradu počelitražiti svoga sina. Tri dana obilazili su grad. Nitko im ništa nije mogao reći o izgubljenom djetetu. Dvorištima hrama prošli su nekolikoputa, ali bez ikakva traga. Krvavi oltari, pobožne pjesme, molitve; ništa od svega toga nije im bilo bitno. Jedina im je želja bila vratiti seu rodni kraj zajedno s voljenim sinom. Preklinjali su Jehovu da im usliša molitvu, ali odgovor nije dolazio.Četvrtoga su dana ponovno odlučili otići u hram i obići manje posjećivana dvorišta. Iznenada su spazili poveću skupinu uzbuđenih ljudi,po čemu se moglo zaključiti da se tamo zbiva nešto neobično. Instinktivno su se priključili te usred tišine začuli dječački glas kako sautoritetom govori slušateljima. Bio je to Isusov glas.S naporom su se roditelji probili i u krugu ugledali, skupa s najslavnijim učiteljima i doktorima židovske znanosti, svoga voljenog sina.Isus je govorio s neobičnim izrazom očiju, kao da promatra pojave s drugoga svijeta. Oko njega su se nalazili najveći umovi u zemlji, anjihova su lica odisala poštovanjem. Malo podalje stajali su obični slušatelji.Sjetimo li se koliko je kod Židova bilo važno poštovati starije, shvatit ćemo bolje neobičnost toga prizora koji su ugledali Josip i Marija.Nikada prije nije se dogodilo da bi dječak smogao hrabrosti tako otvoreno govoriti u nazočnosti starijih učitelja, a sama činjenica da je čakhtio i poučavati, predstavljala je pravo čudo.Dijete je govorilo tonom učitelja i podvrglo kritici razloge naukovanja starijih s nadmoćnošću koja je bila posljedica izoštrenog intelekta iduhovnog gledanja. Sofizme je odbacio odlučno i otvoreno ukazujući na najbitnije i najvitalnije točke predmeta.Broj slušatelja stalno se povećavao. Brade i sijede kose izražavale su sve veće poštovanje. Svima je postalo jasno da se u Izraelu pojavioUčitelj u obliku trinaestogodišnjeg dječaka. Majstor okultizma poznao se po izrazu, pokretima i dubini misli. Mistik je pronašao svoje praveslušatelje, a medu njima bili su najdoličniji mislitelji i majstori u zemlji. Proročanstvo mudraca se ostvarilo.Potom se začuo prigušeni krik uzbuđenja, glas Marijin. Slušatelji su se okrenuli i strogo je pogledali. No dijete, vidjevši svoje roditelje,uputi im pogled pun ljubavi i smirenja ali koji je, također, zahtijevao da ostanu mirni do kraja Njegova izlaganja. I roditelji poslušašeprobuđenu volju svojeg djeteta.Kada je izlaganje dovršeno, dječak napusti svoje mjesto s izrazom dostojanstva poput nekog od starijih i pridruži se roditeljima koji brzonapustiše, sada već poveću, skupinu ljudi. Tada majka predbaci djetetu njegovu nepažnju govoreći mu o strahu koji su pretrpjeli. Dijetesa strpljenjem sasluša majku do kraja i kada je završila zapita je s novim izrazom autoriteta: ,,A zašto ste me tražili?" Kada su roditeljiodgovorili kako se sve odvijalo, dijete zauzme još autoritativniji stav i reče: „Niste, dakle, znali da mi je boraviti u kući Oca Mojega i da setrebam baviti Njegovim stvarima?" Roditelji su osjetili da se nalaze nasuprot tajni koja je oduvijek okruživala njihovo dijete. Nastavili suga slijediti bez riječi.Ovdje se u Novom Zavjetu završava pripovijest o trinaestogodišnjem djetetu Isusu, a nastavlja se tek kada se nakon sedamnaest godinaponovno pojavljuje u kraju u kojemu je Ivan Krstitelj propovijedao. Isus je tada imao trideset godina. Gdje je i kako proveo tihsedamnaest godina? Novi Zavjet o zorne šuti. Tko je čitao ove stranice ne bi mogao povjerovati da je Isus sve to vrijeme proveo radeći socem stolarom u Nazaretu. Zar ne bi bilo razumljivo da je Majstor, otkrivši u Sebi Svoju snagu i moć, pokušao sve kako bi ih razvio? Je lise Božanski genij, nakon što je spoznao Sebe Samog, mogao odreći istoga i predati se traženju materijalnih dobara? Novi Zavjet o tomešuti, no okultne tradicije i mistična predanja govore nam o tih sedamnaest godina, gdje i kako ih je Isus proveo.Predaje okultnih bratstava govore nam da su nakon Isusova izlaganja u hramu jeruzalemskom, roditelje posjetili članoviezoterijskog reda kojemu su pripadali Magi. Uvjerili su roditelje da ne mogu ostaviti dijete rasti i razvijati se uz stolarsku klupu Njegovaoca nakon što je pokazalo neobičan i čudesan razvoj duhovnih i intelektualnih spoznaja. Govori se da je uvjeravanje dugo trajalo.Konačno su roditelji pristali da Magi odvedu njihovog sina u svoje zemlje kako bi mogao primiti znanje za kojim je Njegova duša tolikočeznula, a duh bio naročito nadaren.Točno je to da Novi Zavjet ni sa čime ne potvrđuje ove legende, ali također je istina da ih ničim niti ne pobija. O čitavom tom razdobljuod sedamnaest godina nema niti jedne jedine riječi. Također se treba sjetiti činjenice da Ivan Krstitelj nije prepoznao Isusa prigodomnjihova susreta, premda su bili bratići. Da je Isus odrastao u krugu svoje obitelji zasigurno bi se međusobno poznavali.Evanđelje šuti, ali legende i okultistička učenja kazuju da je to sedamnaestogodišnje razdoblje za Isusa bilo ispunjeno radom idjelovanjem. U dalekim je zemljama učio okultnu znanost. Bio je u Indiji, Egiptu, Perziji; boravio je u najvažnijim središtima okultizmagdje je bio uveden i iniciran u razna bratstva, redove i organizacije koje su se tamo nalazile.Razni egipatski redovi sačuvali su tradiciiju o boravku mladog Majstora, a jednako govore indijska i perzijska bratstva. I medu lamama uTibetu i Himalajama nalaze se predaje o čudesnom malom Majstoru koji ih je nekoć posjetio i primio njihovu znanost i najtajnija znanja.O Njemu se također govori u bramanizmu, budizmu i zoroastrizmu. Ove predaje govore o neobičnom mladom Majstoru koji se kod njihpojavio i poučavao čudesne istine, izazivajući protivljenje svećenika raznih religija Indije i Perzije zbog Njegovih propovijedi protivsvećeničkog staleža i formalizma kao i protivljenja svakom obliku staleža i odvajanja. To je u podudarnosti s okultističkim legendama kojekažu da je Isus od svoje dvadeset i prve pa do tridesete godine propovijedao narodima Indije, Perzije i okolnih zemalja te da senaposlijetku vratio u svoj rodni kraj gdje je dovršio svoje poslanje u posljednje tri godine svojega života.Legende pričaju da je svugdje, u svim narodima, pobudio veliko zanimanje, ali i ogorčeno protivljenje svećenstva jer je Isus uvijek bionasuprot formalizma i svećeničkog staleža, nastojeći ljude približiti biti Istine, ne obazirući se na formu i obrede koji često služe kaozamračenje svjetlosti Duha. Uvijek je poučavao očinstvo Boga i bratstvo ljudi; velike okultne istine nastojao je svesti do razineinteligencije naroda koji je izgubio Duh i bitnost Istine, poštujući vanjske forme i pretenciozne ceremonije.Priča se da je u Indiji na sebe navukao srdžbu brahmana koji su podržavali odvojenost kasti ili staleža, to prokletstvo Indije. Stanovao jeu kolibama sudra, najniže kaste. Viši su staleži u njemu vidjeli podmetača požara i smetnju u društvenom poretku kojega su zavelisvećenici i viši staleži. On je bio agitator, buntovnik, religijski otpadnik, opasan čovjek, ukratko: nepoželjan gost za vlastodršce u timzemljama.No, sjeme Njegove mudrosti bijaše dobro zasijano. Stoga se u današnjim religijama Indije i u naukovanjima drugih istočnih zemaljanalaze tragovi Istine, sličnost kojih, u podudarnosti s navedenim Isusovim naukom, pokazuje da potječu iz istoga vrela. To je neugodnoiznenadilo kršćanske misionare koji su mnogo kasnije počeli odlaziti na Istok.I tako se polako i strpljivo Isus vraćao u Izrael. Ovdje je trebao završiti svoje poslanje za tri godine rada i djelovanja medu svojimnarodom; morao je izazvati protivljenje svećeničkog staleža i viših kasti što Ga je konačno odvelo na Kalvariju. Doživio je sudbinu onihvelikih koji žive daleko ispred svojega vremena.I kao u prvim danima Njegova poslanja pa sve do posljednjih, kao što je to uostalom i danas, istinski Isusov nauk najbrže prodire do srcanaroda, tlačenog i mučenog od strane religijskih i svjetovnih vlasti.Kazivanja okultizma Isusa prikazuju kao univerzalnog učitelja a ne tek kao običnog židovskoga proroka. Njegova je pozornica bio svijet, a



Evidentirano


ljudi svih rasa Njegovi slušatelji. Sjeme Njegovih istina zasađeno je u mnogim religijama, a ne samo u jednoj. To sjeme i dan danasdonosi svoje najbolje plodove; kada se Istina o očinstvu Boga i bratstvu ljudi proširi medu narodima i razvije, stari nazori, oni koji sutoliko dugo dijelili brata od brata, vjeru od vjere, ostat će bez potpore, razbijeni i prazni. Kršćanstvo - pravo kršćanstvo, nije običnadoktrina nego velika istina ljudska i božanska koja će nadrasti sve sitne razlike između rasa i religija da bi na koncu zasjala svim ljudimaujedinjujući ih sve u Univerzalno Bratstvo. Neka taj dan dođe što prije!I tako se Isus polako vraćao u Judeju, domovinu Svojih otaca gdje se i sam rodio. Tu je ostavio jednu riječ, drugdje je posadio sjemeposjećujući razna mistična bratstva. Vraćao se istim putem kojim je kao mladić otišao. No dok je na taj put krenuo kao mladi student kojije krenuo nadopuniti svoja znanja, sada se vraćao kao veliki Majstor. Nosio je sobom sjeme velike Istine koje je trebalo niknuti i donijetivelike plodove. Plodovi su se trebali proširiti po čitavome svijetu u svojoj prvobitnoj čistoći unatoč izdaji i iskrivljavanju od strane onih učije su ruke dospjeli u trenutku kada je On napustio polje svoga rada i djelovanja.Isus je došao kao svjetski prorok a ne kao židovski propovjednik, a još manje kao Mesija izraelski preodreden na zauzimanje prijestoljasvojega oca Davida. On je utisnuo pečat, ostavio je trag u svim narodima kojima je propovijedao. U čitavoj se Perziji nalaze brojnetradicije o Isi, mladom Majstoru koji se tamo pojavio prije mnogo stoljeća i koji je govorio o očinstvu Boga i bratstvu ljudi. U Indijipostoje neobične predaje o mladom asketi Jesofu ili Josi koji je prošao Indijom napadajući tradicionalne zakone o kastama; pridružio senarodu koji ga je kao i u Izraelu „žudljivo slušao". I u Kini se nalaze slične priče o mladom religijskom buntovniku koji je propovijedaobratstvo ljudi i koji je uvijek bio prijatelj siromašnih. Po Svojemu je putu sijao sjeme ljudske slobode, napadajući tiranski jaram i religijskiformalizam, sjeme koje niče i u našem vremenu. Duh Njegovih učenja i dan danas, nakon dvije tisuće godina, donosi plodove u srcimaljudi, šireći se i obuhvaćajući čitav svijet.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje IV

POČETAK POSLANJA

Poslije tolikih godina provedenih u Indiji, Perziji i Egiptu, Isus se vratio u rodni kraj. Posjetio je i razne škole Esena, velikog mističnogbratstva iz Judeje. S njima je zasigurno bio godinu dana. Tijekom toga vremena pratio je rad i djelovanje Ivana Krstitelja, vidjevši unjemu početak velikog djela za koje je osjećao da je pozvan dovršiti ga u svom narodu. Misao za preobraćanjem hebrejskog narodakojemu je i sam pripadao, toliko ga je preuzela da je tom djelu odlučio posvetiti čitav svoj život.Osjećaj pripadnosti svome narodu teško je zanemariti pa je i Isus osjetio da ovdje u svojoj domovini, medu svojim vlastitim narodomjačaju spone krvi. Kaže se da je napustio prijedlog da putuje po svijetu. Odlučio je posaditi nauk Istine u Izraelu kako bi se iz glavnoggrada izabranog naroda svjetlo Istine moglo proširiti po čitavom svijetu. Tako je odlučio čovjek i Židov - Isus. Gledajući šire, On nijepripadao niti jednoj rasi, niti jednom narodu, niti jednoj zemlji. No, ljudska je narav jaka, pa je tako popustivši njoj posadio sjemesvojega tragičnog kraja.Da je prošao Judejom kao misionar, kao što su to činili mnogi prije njega, izbjegao bi kazni koju mu je dosudila tamošnja vlast. Mogao jeprobuditi protiv sebe protivljenje i mržnju svećenstva, ali ne bi na Njega mogla pasti sumnja da želi zasjesti na Davidovo prijestolje. Nodoista nije potrebno zadržavati se na razmišljanju o tim mogućnostima jer tko zna kakvu ulogu ima ljudska sudbina u Velikomuniverzalnom planu; tko zna gdje slobodna volja prestaje, a gdje sudbina počinje?Boraveći medu Esenima Isus je prvi put čuo za Ivana i odlučio je poslužiti se njegovim poslanjem kao početkom Svojega Vlastitog velikogdjela. Priopćio je Esenima svoju odluku, a oni su o tome izvijestili Ivana. Legenda priča da Ivan nije znao tko mu se želi pridružiti. Reklisu mu da veliki Učitelj stiže iz dalekih krajeva te da on treba pripremiti narod za njegov dolazak. Ivan je točno izvršio nalog više braćeesenskog bratstva. Određivao je pokajanje, pravednost kao i esenski obred krštenja. Nagovještavao je skori dolazak Učitelja. Govorio jenarodu: „Pokajte se jer bliži se Kraljevstvo Nebesko, pokajte se jer Učitelj dolazi." A kada ga je narod pitao je li on taj Učitelj, Ivan jeodgovarao: „Nisam ja onaj kojega tražite. Iza mene dolazi mnogo veći od mene kojemu nisam dostojan odriješiti vezice na cipelama. Jasam vas krstio vodom, a On će vas krstiti ognjem Duha Svetoga koji je u Njemu." Ivan je bio mistik. Čitavim svojim bićem dao se naizvršenje djela za koje je bio pozvan, ponosan zbog toga što je prethodnik Učitelju o čijem ga je dolasku obavijestilo bratstvo.I jednoga dana vidje pred sobom mladića ispunjenog mirom i dostojanstvom koji ga je promatrao izražajnim očima pravog mistika.Stranac je od Ivana zatražio krštenje, ali Ivan, prepoznavši u Njemu višega od sebe, pokuša ga odvratiti govoreći: „Meni je potrebno bitikršten od Tebe, a Ti dolaziš meni?" A Isus, koji bijaše taj stranac, reče: „Pusti sada to, jer tako treba biti", i ušavši u vodu primi mističniobred da bi pokazao kako je i On jedan od njihovih.I tada se dogodi nešto neobično. Kada je Isus kršten izašao iz vode otvoriše se nebesa, a Duh Sveti side u vidu goluba nad Njega. I čuse laki glas s neba poput daha vjetrića medu drvećem: „Ovo je Sin moj voljeni koga sam odabrao!"Na to stranac, očito pod dojmom onostrane poruke, prođe kroz okupljeno mnoštvo i osjetivši potrebu osame uputi se prema pustinji kakobi mogao meditirati o izvanrednim događajima toga dana i o životnom cilju koji se sve jasnije počeo ocrtavati pred njegovim duhovnimokom.Površnom čitatelju Novoga Zavjeta ovo Isusovo povlačenje u pustinju neće se učiniti naročitim. No okultisti znaju da se Isus u pustinjipodvrgao oštroj kušnji radi razvijanja svojih moći te da bi iskušenjima oprobao svoju otpornost. Zapravo, svi članovi velikih okultnihredova znaju da okultni stupanj poznat pod nazivom „kušnja u pustinji" počiva na mističnom iskustvu Isusa te da simblizira kušnje kojimaje Isus kasnije bio podvrgnut. Promatrajmo stoga taj događaj u punoći svoga značenja i važnosti s okultne točke gledanja.Dio pustinje prema kojemu se Isus uputio bijaše daleko od rijeke u kojoj je obavljen obred Njegova krštenja. Ostavivši iza sebe plodnapolja On se približavao onom strahovitom djelu pustinje kojega su stanovnici tog kraja smatrali punim užasa i strahota. To je područjebilo najdivljije i naokrutnije u čitavom okolnom pustinjskom kraju. Zidovi su ga nazivali „krajem strahota" i drugim sličnim nazivima kojipokazuju koliko su ga se bojali. Misterij pustih mjesta lebdio je nad tim dijelom pustinje i samo su se najodlučniji usudili tamo otići. Oničitatelji koji su putovali američkim kontinentom i vidjeli osamljene pustinje ili čuli priče o strahotama Doline smrti ili Alkalnog područja uKoloradu dobit će približnu sliku pustinje u koju se Isus uputio. Ulazeći sve dublje u pustinju vegetacija se gubila, dok na koncu nijepreostalo samo ono kržljavo i suho bilje koje se u borbi za opstanak s teškim prilikama uspjelo održati. Polako je nestajao i životinjskisvijet čak i u svojim najnižim oblicima. Visoko u zraku mogao se još vidjeti poneki orao, a rijetke zmije ili gušteri propuzili bi pijeskom.Tišina široke pustinje teško se nadvila nad samotnoga putnika i kraj kojim je prolazio.Teški prizor nakratko se prekinuo. Prolazio je posljednjim nastanjenim krajem blizu samoga srca pustinje, malenim naseljem Engadi čiji jekameni krš čuvao posljednje zalihe vode. Malobrojni stanovnici toga sela s divljenjem i strahom promatrali su samotnoga putnika.Prolazio je ne primjećujući ih, s pogledom koji kao da je želio probiti daleka brda koja su se pred njim ispriječila, iza kojih su se prostiralipusti predjeli gdje ljudska noga još nije kročila. Niti najhrabriji mladići tog zaselka nisu se usudili tamo otići zbog priča o demonskimbićima koja su živjela i o đavolskim orgijama.Isus je išao sve dalje i dalje ne obazirući se na neutješnu okolicu, tužna i samotna brda i brežuljke, tamne pećine i gole stijene oživljenetek nekim samotnim busenom trave ili kaktusom neobičnog oblika i punog bodlji.Na koncu je putnik stigao na vrh jednog od najviših brežuljaka na kojemu je zastao i pogledao krajolik koji se pred njim pružao, prizor kojibi uplašio svako ljudsko biće. Iza se pružalo područje kroz koje je prošao. Premda pusto i samotno bilo je pravi raj u usporedbi s onimkoji se pred njim prostirao. Duboko dolje, iza njega, ležale su špilje u kojima su se skrivali oni koji bježahu pred ljudskom pravdom. Udaljini se nalazilo mjesto na kojemu je Ivan Krstitelj vršio svoje obrede i gdje je mnoštvo razgovaralo o pojavi neobičnog Učitelja kojegaje označio Glas s neba i koji se udaljio od mnoštva koje ga je sa štovanjem i obožavanjem primilo i poslušno izvršavalo svaku Njegovu












zapovijed.Spuštala se noć. Legnuo je na golu stijenu kraj ponora dubokog više od tri stotine metara. No to ga nije uznemiravalo. U zoru sljedećegdana nastavio je put, odlazeći sve dalje i dalje. Bez hrane, sigurnim korakom, približavao se središtu planinskoga lanca voden Duhomprema mjestu na kojemu se trebala dogoditi velika duhovna borba.Riječi Glasa koji je sišao odozgo još su mu odzvanjale u ušima. Nije u potpunosti shvaćao njihovo značenje, jer još nije uspio prodrijetido najtajnijih dubina Duha. „OVO JE MOJ SIN VOLJENI"; što su značile ove riječi? No odgovor nije dolazio i duša Njegova uzalud ga jetražila.Krenuo je dalje sve dok konačno nije savladao strminu visoke planine (Quarantane). Osjetio je da tu treba započeti Njegova bitka.Nikakva se hrana ovdje nije mogla pronaći. Predstojala je velika borba bez materijalnih stvari za koje obični ljudi smatraju da suneophodni za život. Odgovor na vapaj Njegove duše još uvijek nije došao. Stijene pod Njegovim nogama, plavetnilo neba nad Njim, visokivrhunci Moaba i Lileada u daljini nisu davali odgovor na neutaživu težnju za spoznajom tajne sadržane u riječima Glasa s neba. Odgovorje morao doći iznutra, iz dubine Njegova Duha. Zastao je u srcu pustinje, bez hrane, bez zaklona, bez igdje ikoga u blizini, sve dokodgovor nije došao.Ono što se dogodilo u Duhu Učitelja događa se, također, i učenicima: svi oni koji dosegnu određeni stupanj razvoja potreban za dobijanjeodgovora, moraju osjetiti zbunjenost, osamljenost, glad Duha i udaljavanje od svega onoga što se u svijetu toliko cijeni prije negoliodgovor dođe iz dubine Duha, iz svetišta naše duše.Da bismo razumjeli prirodu duhovne borbe koja je predstojila Isusu u pustinji, one borbe koja vodi do susreta s vlastitom dušom, moramose sjetiti dugog očekivanja naroda izraelskog koji je žudio za Spasiteljem. Tradicija očekivanja Iskupitelja imala je dubok korijen u naroduhebrejskom i iskra jedne snažne ličnosti bila je dostatna zapaliti čitav Izrael i uništiti sve strane utjecaje koji su prigušili duh nacije. IdejaSpasitelja, proizašlog iz Davida, koji će doći i zauzeti svoje pripadajuće mjesto, prijestolje kralja judejskog, bila je duboko ukorijenjena usrcima svih Zidova. Narod izraelski bio je potlačen od svojih osvajača i stenjao je pod stranim jarmom pa bi na poziv Mesije osloboditeljasvaki Židov ustao zbaciti ga, protjerati rimske osvajače i narodu izraelskom osigurati ono mjesto medu narodima svijeta koje mu je ipripadalo.Isus je znao očekivanja naroda. Susreo se time u djetinjstvu i često je o tome razmišljao za vrijeme svojih putovanja po stranimzemljama. Međutim, okultne predaje govore da On nije u sebi vidio očekivanog Mesiju sve dok se nije vratio u svoju zemlje nakonmnogih godina učenja u stranim zemljama. Smatra se da je neki esenski učitelj došao na ideju o tome da On treba biti Mesija i to zavrijeme Njegova boravka medu Esenima i prije susreta s Ivanom Krstiteljem. Eseni su ga podsjetili na neobične okolnosti i događaje kojisu popratili Njegovo rođenje iz kojih se dalo zaključiti o Njegovoj predodredenosti za veliku ulogu u povijesti svijeta. Stoga, zašto se ne bizaključilo da je baš On određen za Mesiju koji treba sjesti na prijestolje Davidovo i osloboditi narod izraelski? Zašto ne bi On odveo svojnarod svojoj sudbini? Isus je morao razmišljati o ovim mogućnostima. Bio je bez osobnih ambicija a svi Negovi impulsi i sklonosti bili suusmjereni prema asketskom načinu života i skrivenom znanju. No, ideja obnovljenog i oslobođenog Izraela vjerojatno je morala potaknutisvakog Zidova. Premda bez osobnih ambicija, moralo Mu je biti jasno da je drukčiji od drugih i da je predodređen za neko veliko djelo. Uto vrijeme vjerojatno još nije spoznao kakve prirode to djelo treba biti niti koje djelo treba ostvariti. Dakle, nije čudno da su riječiesenskih učitelja navele Isusa da o njima razmišlja i da mu se činilo da„događaj" s golubom i „glasom s neba" pri obredu krštenja možda potvrđuje njihovu misao. Nije li možda on taj dugo očekivaniosloboditelj Izraela? Morao je to saznati, morao je odgovor na to pitanje pronaći u dubini svoje duše. I tako ga je Duh potaknuo da kreneu pustinju. A On Sam, intuitivno je osjetio da jedino tamo, u potpunoj osami, može krenuti u odlučnu bitku i dobiti odgovor koji je tražio.Osjećao je da je stigao do najodlučnije točke svojega života, da je došao trenutak da na postavljeno pitanje „Tko sam ja" dobije odlučanodgovor. Zato je napustio mnoštvo koje je slijedilo Ivana Krstitelja, ljude koji su željeli diviti mu se i obožavati Ga, da bi u srcu pustinje,tom strašnom mjestu, potražio toliko očekivani odgovor.„ I ondje, u najdubljoj osamljenosti pustinje, bez hrane i skloništa Isus se u Duhu borio sa samim sobom. Borba je bila strahovita idostojna takove duše. Morao je pobijediti stalne potrebe tijela. Najteži trenutak borbe nastupio je jednoga dana kada je nagon zasamoodržanjem posljednjim krikom očaja zatražio kruha čitavom snagom svoje prirode. Došao je u iskušenje da upotrijebi svoje okultnemoći i da kamene stijene pretvori u meki kruh. Nije popustio toj kušnji jer je znao da je korištenje okultnih moći radi vlastite koristizabranjen čin. „Pretvori ovo kamenje u kruh i jedi", govorio mu je nagon gladi, no Isus je odolijevao kušnji premda je znao da s vlastitomsnagom koncentracije mišljenja može stvoriti jasnu predodžbu kamenja koje se „pretvara" u kruh, a potom htjeti da se to dogodi. Taokultna moć kojom je kasnije pretvorio vodu u vino i drugom zgodom nahranio mnoštvo kruhom i ribom, mogla mu je poslužiti dazadovolji glad svoga tijela, da prekine voljni post.Samo okultisti višeg stupnja razvoja mogu razumjeti i štovati tešku borbu Isusovu da odoli kušnji i da se ne posluži okultnim moćima zasvoje vlastite potrebe. Morao je pobijediti samoga sebe. Svim unutarnjim snagama odolio je iskušenju.Nakon tog iskušenja, nastupilo je jedno još veće. Sučelio se s idejom Mesije i mogućnošću da postane kralj judejski. Je li On taj Mesija?Ako jest, što ga čeka i koje su mu dužnosti? Je li doista predodređen odbaciti svoj asketski štap i zamijeniti ga carskim znamenjem? Zarje zbog kraljevanja nad izraelskim narodom morao napustiti ulogu duhovnog vode? To su bila pitanja koja je postavio svojoj duši.Odgovor je, vjerojatno, trebalo izboriti.Mistične legende govore da mu je Njegov Duh pokazao dva niza duhovnih slika sa slobodom izbora, nakon čega bi se odabrano ostvarilo.Prva je slika bila istovjetna s Njegovim duhovnim sklonostima i sukladna Njegovom pravom poslanju. U toj slici vidio je sebe kakonastavlja sijati sjeme Istine koje niče nakon brojnih stoljeća, dajući plod i cvijet za dobrobit čitavog svijeta, ali sada navlači gnjev, mržnjui progon tadašnje vlasti. Vidio je svaki svoj daljni korak koji mu je pokazivao da se sve više približava svojemu kraju da bi se naposlijetkuvidio okrunjen trnjem i razapet poput običnog zločinca između Mistično kršćanstvodva razbojnika. Spoznao je sve to, a Njegov snažan duh bio je obuzet smrtnom tugom kada je vidio sramotni kraj koji kao da jeopominjao na prividno promašeno poslanje.Kaže se da su se oko Njega okupile moćne inteligencije s viših razina i hrabrile Ga ulijevajući mu nadu, hrabrost i odlučnost. Našao seusred gomile nebeskih bića od kojih je primao inspiraciju. Potom se vizija gomile nebeskih savjetnika polako rasplinula da bi se drugapostupno počela ukazivati pred duhovnim okom samotnoga stanovnika pustinje.U njoj je spazio sebe kako silazi s planine objavljujući narodnim masama da je On očekivani Mesija, kralj židovski koji je došao izabraninarod povesti u pobjedu i oslobođenje. Vidio je u toj viziji kako ga masa ljudi pozdravlja i žuri pod njegovu zastavu. Vidio je sebe na čelupobjedonosne vojske koja je stupala prema Jeruzalemu kako se koristi okultnim moćima da bi čitao misli i namjere neprijatelja, saznaonjihove pokrete i vojnu tehniku. Nadalje je vidio kako naoružava i hrani svoju vojsku na čudesan način i kako okultnim moćima raspršujeneprijateljske vojske. Vidje potom zbacivanje rimskoga jarma i kako rimske falange u kaosu bježe preko granice. Vidio je Sebe naDavidovom prijestolju kako utemeljuje veliko carstvo koje stupa na čelo svih nacija svijeta. Utjecaj Izraela počinje se posvuda širiti pa suna koncu Perzija, Egipat, Grčka, pa čak i Rim, prisiljeni plaćati godišnji danak. Vidio je sebe u kolima pobjednika, a do njega svezaniCezar, izraelski rob. Vidio je svoju kraljevsku svitu u većem sjaju od one Solomonove, Jeruzalem kao glavni grad cijeloga svijeta, a SebeIsusa kraljem, zakonodavcem, herojem, polubogom.U toj viziji vidje veliku apotezu svoga ljudskog uspjeha i naroda izraelskog. Vidje veliki hram jeruzalemski kako postaje središtemreligiozne misli cijeloga svijeta, vidje židovsku religiju preobraženu Njegovim dubokim pogledima i nazorima kako postaje religijom svihljudi. Sebe vidje kao oružje Boga izraelskog.Sve je to postigao jednostavnom primjenom svojih okultnih moći kojima je upravljala Njegova volja. Priča se da su ovu posljednju vizijupratile velike forme misli čitavoga svijeta, koje su dolazile iz čitave prošlosti od ljudi iz raznih vremena, ambicioznih, željnih vlasti i moći.Ove misaone forme okružile su Isusa poput guste magle i njihovi su moćni titraji nastojali zarobiti mu dušu. Pridošle su i gomile umrlihduša koje su za života žudile za moći i konačno ostvarile moć i bogatstvo. Nikada se prije moći tame nisu takvom silinom udružile i napaleduh čovjeka; zar bi bilo čudno da ljudsko biće, pa makar bio to i Isus, tome podlegne?' No, On je izdržao. Pozvavši svoje unutarnje snage na otpor On odbije napad gomile i naporom volje razbije i rasprši viziju i napasnike,povikavši: „Zar se ti usuđuješ varati i mamiti mene, tvoga gospodara; udalji se od mene ti prijatelju tame."Isus je prošao veliko iskušenje i dobio odgovor Svoje duše. Side s vrha planine i vrati se u nastanjeni kraj, usmjerujući korake premaonima s kojima je trebao provesti tri godine rada i patnje, uputivši se svjesno prema svojoj smrti. Vrlo je dobro znao što Ga čeka: sve jejasno vidio u svojoj prvoj pustinjskoj viziji. No, On je odabrao svoj Put.Isus side s planine, napusti pustinju i nade se medu sljedbenicima Ivana Krstitelja. Odmorivši se kratko vrijeme i oporavivši se hranom i



Evidentirano


pićem, On sakupi sve svoje snage odlučan dovršiti Svoje veliko djelo.Sljedbenici Ivanovi okružiše Ga uvjereni da je došao kao Mesija koji će ih odvesti u pobjedu. No, brzo su se razočarali i zgranuli vidjevšiga smirenog, jednostavnog i da odbija primiti Svoja kraljevska prava. „Sto želite od mene?", pitao ih je. Mnogi od njih tada napustišeNjegov krug i vratiše se u okupljeno mnoštvo. No oni malobrojni i skromni ostadoše s Njime, a kasnije su se pridružili još i neki drugitako da se konačno skupila malena grupa vjernih učenika. Uglavnom su to bili ribari i priprosti radnici. Medu njima nije bilo niti jednogpripadnika iz nekog staleža.Nakon nekog vremena Isus je napustio mjesto gdje se odmorio. Pratili su ga učenici kojima su se pridružili i drugi u mjestima koje suposjećivali. Neki su s njime ostajali kratko vrijeme, ali zato su dolazili drugi koji su zamijenili plašljive i malodušne. Skupina se povećavalapa je privukla pozornost javnosti i vlasti. Isus je stalno poricao da je Mesija, ali unatoč tome širio se glas da je On ipak Mesija. Zbog togasu vlasti potajno pratile svaki Njegov korak tijekom sljedeće tri godine ispreplićući špijunsku mrežu koja bi Ga konačno mogla odvesti usmrt. Potporu su vlasti dobile i od hebrejskog svećenstva koje je zamrzilo Isusa zbog Njegova odlučnog i žestokog protivljenja njihovomformalizmu.Jednoga dana stigne Isus sa svojim sljedbenicima u maleno selo galilejsko gdje odmah počne javno učiti. U blizini bijaše kuća u kojoj suneki daljnji Isusovi rođaci pripremali vjenčanje. Pozvali su i Njega, jer se običavalo pozvati sve rođake iz blizine i izdaleka.Uzvanici su počeli dolaziti ostavljajući na dvorištu odjeću i ulazeći u kuću tek nakon što su oprali noge. Isus je sobom poveo neke odsvojih najvjernijih učenika. Sreo je tamo majku i neke od svoje braće. Njegova je pojava izazvala zanimanje uzvanika. Jednima je On biojedan od mnogobrojnih vjerskih propovjednika, drugima nadahnuti prorok koji izraelskom narodu donosi čudesan nauk nakon što jezavršio svoje poslanje u Perziji, Egiptu i Indiji. Trećima je bio još i više od toga pa se šaputalo da je On Mesija, kralj izraelski i slično.Svaki je Njegov pokret budio interes i svi su osjećali Njegovu jaku individualnost. Čudne priče o putovanjima po stranim zemljama još suviše pojačavale interes za Njegovu prisutnost.Svi su osjećali da će se dogoditi nešto neobično kao što se često događa u sličnim prigodama. Majka Marija zabrinuto Ga je promatrala.Uočila je da se promijenio ali to nije mogla shvatiti. Svečanost se bližila kraju. Tiho i gotovo neprimjetno uzvanici su počeli šaputati da jevino pri kraju, jer je na svadbu pristiglo više gostiju nego što su domaćini očekivali. Za domaćina je takvo nešto bilo ravno katastrofi pasu članovi obitelji počeli izmjenjivati zabrinute poglede.Isusova majka i drugi rođaci zamolili su ga za pomoć kao najuglednijeg člana obitelji. Rekao im je da ne smije koristiti svoje moći, aliljubav prema majci i želja da joj učini po volji prevladali su te je odlučio vratiti dobro raspoloženje slavljenika. Odavno je ovladaookultnim umijećem „pretvorbe" kojemu su ga poučili njegovi učitelji u dalekoj Indiji.Znao je da bi svaki indijski yogin sa smiješkom popratio to toliko jednostavno čudo. Stoga se Isusu sve to učinilo toliko beznačajno te senjegov postupak ne može shvatiti kao zlouporaba viših okultnih moći:Zbog toga je pristao pružiti traženu pomoć.Izašao je u dvorište u kojemu su bile poredane razne posude s vodom. Prodorno ih je pogledao a potom rukom prešao preko svake odnjih. Nakon slikovite predodžbe koja prethodi očitovanju nevidljvih moći očitovao je snagu volje, dobro poznatu naprednim okultistima,materijalizirajući elemente vina u vodi koja se nalazila u posudama. I čudo je ostvareno.Ukućani su bili zaprepašteni. Gosti su požurili probati vino stvoreno okultnim moćima dok su svećenici mrkim pogledom sve to promatrali.Čula su se šaputanja o prijevari i šarlatanstvu.Isus se rastužio i neprimjetno udaljio. U Indiji ovako običan događaj ne bi izazvao nikakvu pozornost. Ovdje su ga jedni primili kao pravočudo, drugi kao prijevaru putujućeg mađioničara i šarlatana.Kakvim je to ljudima pokazao nauk života? Duboko uzdahnuvši ode iz kuće i vrati se svojim učenicima.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje V

OSNOVE ISUSOVOG DJELA

Evanđelje ne bilježi puno toga iz prve godine Isusova poslanja u narodu hebrejskom. Teolozi su tu godinu nazvali „godinom mraka" aliokultna tadicija ovu godinu smatra iznimno važnom jer je u tom razdoblju Isus utemeljio svoje buduće djelo.Obišao je svu zemlju izraelsku osnivajući male skupine svojih sljedbenika kao žarišta širenja svojeg nauka. U svakom selu, predgrađima igradovima ostavljao je za sobom male grupe vjernih učenika koji su održavali plamen Istine kako bi na njemu mogli upaliti svojesvjetiljke oni koje je privukla Njegova svjetlost. Uvijek je propovijedao medu najskromnijim slojevima društva no postupno su Njegovaizlaganja počeli posjećivati i građani viših društvenih slojeva. Neke je privukla radoznalost; neki su dolazili sa smiješkom radi zabave alipuno ih je ostajalo bez riječi i misli sa željom da se pomole.Svečanost Pashe zatekla je Isusa u Jeruzalemu. Otišao je u hram. Koliko je samo uspomena to mjesto probudilo u Njegovom sjećanju!Prisjetio se svih događaja od prije sedamnaest godina. Ponovno je vidio more zaklane janjadi i potoke krvi koji su se slijevali s žrtveniholtara, te nakaradne i neukusne maskarade svećeničkih ceremonija koje su sada odavale još jadniju sliku. Znao je da će poput ove janjadii on biti prinesen na žrtvu zbog čitavog ljudskoga roda. Doima se gotovo nemogućim da je ova Njegova spoznaja, nekoliko stoljećakasnije, mogla kod Njegovih sljedbenika stvoriti zabludu (jednako toliko okrutnu poput one hebrejske) da je Njegova smrt bila zahtijevanakao žrtva kako bi se ublažio gnjev nekog okrutnog božanstva zbog slabosti i ljudskih grijeha.Barbarsko shvaćanje shodno kojemu se srdžba Ijutitog boga mogla ublažiti jedino okrutnim žrtvovanjem nevine životinje može seusporediti s teološkom dogmom koja uči da se jednaka srdžba Božja mogla ublažiti krvlju Isusovom, Onoga tko je dožao na zemljuprenijeti ljudima nauk Istine. Takvo je shvaćanje dostojno samo primitivnih barbara premda je stoljećima propovijedano i poučavano uime Isusovo. U ime toga proganjani su i ubijani ljudi koji su odbijali tvrdnju da je najviši Stvoritelj svemira zlokobno, okrutno iosvetoljubivo Božanstvo ili da se Bog može podmititi i navesti na praštanje samim pogledom na smrt Isusovu.Nevjerojatnim se doima da se takvo učenje moglo izvesti iz Isusovog nauka te da je nesposobnost ljudskog shvaćanja bila tolika da se ukršćanskoj crkvi mogla stvoriti i prihvatiti takva nemoguća dogma. No, ovo barbarsko shvaćanje i teška magla neznanja polako se počinjurazilaziti. Danas razvijenije duhovne snage unutar same crkve odbijaju prihvatiti ipoučavati spomenute dogme u cijelosti njezine nezgrapne grubosti te, ili preko nje prelaze, ili joj nadijevaju privlačnije ruho.Poganizam nije Isusov nauk. Njegovo poimanje Božanstva bilo je daleko iznad; jer, bio je upućen u najviša znanja velikih mistika koji suMU otkrili tajne Božjeg Bića koje je prisutno u svakoj stvari i na svakome mjestu. Isusov nauk nadilazi stara shvaćanja okrutnogbožanstva, željnoga krvi, osvetoljubivog, onoga koji stalno zahtijeva žrtve, onoga koji se konfliktno sučeljava u u raznim narodima.Znao je da iza svih tih barbarskih i primitivnih shvaćanja božanstava postoji Božansko Biće koje je Stvoritelj i Vladar bezbrojnih svjetovakoji se nalaze u svemiru i daleko iznad toliko beznačajnog ljudskoga neznanja. Dobro je znao da svako narodno božanstvo odražavaosobinu toga naroda, ali znao je i da Hebreji nisu nikakva iznimka.Svima onima koji ideju o prisutnosti Univerzalnoga Bića drže kao nešto veličanstveno, dogma o božanstvu koje traži okrutne žrtve radiublaženja svoje srdžbe toliko je mučna i ponižavajuća da je čak niti na trenutak ne razmatraju. Za njih će ovo skrnavljenje uzvišenogIsusovog nauka biti uzrokom pravednog prijezira. Mistici Kristove crkve nikada nisu prihvatili takvo učenje, a progoni od strane višegasvećenstva nisu im dopustili izraziti svoje neslaganje. Međutim, u mračnom Srednjemu vijeku, tom tamnom crkvenom razdoblju, oni sudržali upaljenu baklju Istine. No, dolazi zora novoga dana te i sama crkva počinje gledati svjetlo Istine. U godinama koje dolaze, učenjeIsusa, tog Božanskog učitelja, oslobodit će se lažnih crkvenih dogma i izaći čisto čitavom svojom jasnoćom.U tišini je Isus obilazio dvorišta i prostorije hrama. Jedan je prizor izazvao Njegov pravedan gnjev. U vanjskim dvorištima hrama spazio je












trgovce i mjenjače novca koji su tu obavljali unosne poslove sa strancima koji su dolazili za vrijeme svečanosti. Pokvareno je svećenstvodopuštalo takve poslove pred samim hramom uz plaćanje odštete.Isusu se činilo da su krvavi prizori žrtvenih obreda u hramu postigli vrhunac u ovom posljednjem prizoru prljavštine i materijalizma:učinilo mu se to najbezbožnijim svetogrđem. Prožme ga osjećaj gađenja i uvrede. Ruke mu zadrhtaše od srdžbe te uzme bič od goničastoke i istjera iz hrama ovce, volove, trgovce i mjenjače novca razbacavši njihov novac, okrenuvši im klupe, viknuvši: „Odlazite jadnici,ovo je kuća Gospodnja a vi ste od Nje učinili špilju razbojničku." Blag i tihi Nazarećanin preobrazio se u osvetnika zbog poniženja hrama.Trgovci i mjenjači novca razbježali su se pred moćnim Isusovim gnjevom, ostavivši novac i robu razbacane po podu. Nisu se usudili vratitijer je Isus pobudio srdžbu naroda koji je glasno počeo tražiti zaštitu hrama od takvih uljeza. Ali trgovci zatražiše da im svećenstvo vrativelike novčane iznose koje su platili za dopuštenje trgovanja u hramu. Svećenici su vratili novac ali su se odlučili osvetiti učitelju koji jeonemogućio njihovu zaradu. Želja za osvetom i mržnja rasli su i bijaše velikim dijelom uzrokom spletki i svega onog što je dvije godinekasnije okončano strašnim prizorom Kalvarije.Tijekom sljedećih mjeseci Isus je obišao čitavu zemlju. Posjetio je svako mjesto šireći svoje učenje i skupljajući nove sljedbenike. U tovrijeme Isus nije nastupao kao veliki propovjednik. Nastojao je svoje učenje predati malome broju sljedbenika koji su se posvuda okoNjega okupljali. Nije zahtijevao brojne obrede nego krštenje koje je, kao što smo već vidjeli, bio esenski obred dubokog i mističnogznačenja.U to je vrijeme do Isusa došla vijest o strašnom kraju Ivana Krstitelja, njegova bratića i prethodnika. Ivanovo se učenje počelo širiti pokraljevskom dvoru pa su posljedice njegove hrabrosti bile neizostavne. Herod ga je bacio u tamnicu. Moglo se i očekivati što će se nakoncu dogoditi. Ivan je odbio život i slobodu u zamjenu za napuštanje svojih učenja i mističnih obveza. Odbio je kraljevu kćer. Krenuo jeu susret svojoj sudbini s mirom onog čovjeka koji poznaje Istinu. Njegova glava koja je ukrasila kraljevu zdjelu nije pokazala traga strahakao niti žaljenja. Ivan je pobijedio i u smrti.Kada je čuo vijest o Ivanovoj smrti Isus se povukao u pustinju. U svojoj je boli spoznao novi zadatak - sjedinjenje Ivanovih sljedbenika sasvojima i preuzimanje njegova poslanja. Tragični kraj Ivana Krstitelja snažno je utjecao na budući rad i djelo Učitelja. Zato je potražiosmirenje i nadahnuće u pustinji. Želio je isplanirati sve pojedinosti svojega novog djela.Vrativši se iz pustinje Isus je počeo održavati svoje propovijedi pred većim skupinama ljudi, napustivši tako prijašnju povučenost u manje izatvorenije krugove učenika koji su ga bili sposobni razumjeti.Nakon propovijedanja u Samariji i Judeji Isus se ponovno vratio u Galileju. Njegove su riječi poput magneta privlačile mnoštvo ljudi. Sadaje propovijedao izraženo i autoritativno za razliku od nekadašnjeg skromnog pristupa kada je svoja učenja iznosio pred malobrojnimsljedbenicima. Analogije, metafore i drugi slikoviti oblici istočnog izražavanja privukli su i obrazovane društvene slojeve. Činilo se kao davidi dušu svakog pojedinog čovjeka pa su pozivi na pravednost, čiste misli i ispravna djela pronalazili put do njih samih. Od tada jeNjegov rad poprimio obilježja aktivne djelatnosti koja je zamijenila mirno i tiho naučavanje mistika.Ovdje počinju mnogobrojna čuda kojima se služio da bi privukao pažnju ljudi i da bi istodobno činio djela milosrđa. Nije to radio sasvrhom izazivanja senzacije, već zato jer je znao da će time na najbolji način privući pažnju ljudi i pobuditi istinsko zanimanje za stvariduha. Primjenjujući ovu metodu Isus je slijedio primjer Indijaca što mu je bilo dobro poznato iz prijašnjeg vremena kada je živio u tojvelikoj zemlji. Treba napomenuti da napredni okultisti u tim Isusovim radnjama koja mi zovemo „čudima" ne vide ništa neprirodno ilinatprirodno.Znaju, naprotiv, da su ta djela izvedena na temelju prirodnih zakona, nepoznatih običnim ljudima, ali zato dobro poznatim svimnaprednim okultistima. Skeptični ne moraju vjerovati, mogu se svemu tome smijati, ali njima se nema štoobjašnjavati. Na materijalnoj razini nema natprirodnih pojava. Ovdje su prirodni zakoni uvijek prisutni i djelotvorni. Ne mogu bitiponišteni. Ali medu njima ima određenih stadija i načela koji su slabo poznati običnim ljudima. Kada se oni očituju stvoren je dojam kaoda su prirodni zakoni nadideni, a posljedicu toga ljudi nazivaju „čudom".Okultne predaje govore da je Isus bio izvanredno dobro upućen u tajne sile prirode. Znao je kako ih treba primijeniti. Ono što je činio zavrijeme svojih propovijedi tek je mali dio onoga što je mogao izvesti da je to smatrao potrebnim. Zapravo se pretpostavlja da njegovanajčudesnija djela nisu zabilježena te nam zato nisu poznata. Razlog tome je Njegovo stalno opominjanje Svojih učenika da o timdogađajima ne treba govoriti.Čuda koja se spominju u Evanđelju poznata su mnoštvu. Njegova su najčudesnija djela smatrana previše svetima da bi postalapredmetom običnih razgovora.Kada je Isus sa svojim učenicima stigao u Kanu, mjesto u kojemu je izveo svoje prvo „čudo", pretvorbu vode u vino, dogodila se jednaod prvih i najzanimljivijih pojava primjene Njegovih okultnih moći. Ugledan građanin iz Kafernauma, grada udaljenog tridesetakkilometara od Kane, zamolio ga je da žurno krene s njim jer mu je sin umirao. Isus mu se dobrostivo nasmiješio i rekao mu da se odmahvrati svojoj kući jer je ovoga trenutka Isus bolesnoga ozdravio. Slušatelji su ovim Isusovim riječima ostali zapanjeni, a oni sumnjičavipočeše se podsmjehivati nelagodi i neugodi koja će zadesiti Isusa kada se pročuje da je dječak umro. Ali Isus je nastaviopropovijedati sa smirenošću koja odaje sigurnost ne spominjući više ovaj slučaj. Bilo je sedam sati kada je Isus nagovijestio ozdravljenjeumirućega.Otac je žurno krenuo svojoj kući ni sam ne vjerujući u Isusove riječi. Dva dana poslije stigle su vijesti iz Kafernauma. Sumnjičavci ipodrugljiva, a neki od njih bili su i medu gostima na svadbi kada je Isus izveo svoje prvo „čudo", počeli su likovati i opet se, kao i onda,mogla čuti riječ šarlatan. Vijesti su kazivale da su u susret ocu krenuli veseli ukućani govoreći mu da je dan ranije, u sedam sati,temperatura pala i da je dječak ozdravio.Ipak to „čudo" nije veće od „čuda" koja su ostvarivali razni okultisti u svim vremenskim razdobljima, niti je veće od sličnih izliječenjaostvarenih modernim metafizičkim metodama. Ovim tumačenjima nemamo namjeru umanjiti sva Isusova postignuća. Želimo pojasnitičitatelju da čudesna moć koju i danas neki posjeduju nije ništa drugo nego primjenjivanje prirodnih zakona a ne nešto „nadprirodno".Nekako u to vrijeme dogodilo se nešto slično što se spominje u Evanđelju po Svetome Luki, a o čemu okultna tradicija daje višepojedinosti. To se dogodilo prilikom dolaska Isusa u Nazaret, uoči svetkovine židovske subote. Odmorivši se nakon dolaska, Isussljedećega jutra ode u sinagogu na redovno bogoslužje. Htio je sjesti na mjesto nekoga mladića kada začuđeno začu kako ga pozivaju dapriđe oltaru i održi službu. Treba se sjetiti da je Isus i po rođenju i po školovanju bio rabin te da je imao pravo vršiti hebrejske obrede.Bilo je prirodno da su Njegovi mještani željeli Njega da im služi službu Božju i propovijeda. Zauzme mjesto kod oltara i započnebogoslužje. Onako kako je bilo propisano, čitanje i pjevanje se izmjenjivalo na propisani način. Došao je tada red i na propovijed. Uzevšisvetu knjigu Isus pročita odlomak o Izaiji koji govoraše: „Duh Gospodnji je sišao na me, pošto me posvetio, da donesem siromašnimaradosnu vijest" i tako dalje. Potom zatvori knjigu i stade tumačiti odlomak koji je pročitao. No umjesto očekivanih i uobičajenih riječi teteoloških tumačenja, počeo je govoriti riječima koje Nazareni još nisu čuli. Prva Njegova rečenica kojom je prekinuo tišinu koja Ga jeokruživala, začudila je i zbunila Njegove brojne slušatelje. „Danas su vaše uši čule ispunjenje napisanoga", bile su Njegove prve riječi.Zatim nastavi izlagati Svoje učenje. Odbacivši svoju raniju povučenost objavi da je došao navijestiti novo poimanje Istine - shvaćanje kojeće oboriti crkvenu doktrinu, ispraznu i formalističku, shvaćanje koje je dotad vladalo - shvaćanje koje neće pridavati važnost formi iceremonijama, nego samo duhu svetih učenja. Govorio je o odsutnosti duhovnoga razvoja u hebrejskom narodu, o njegovu materijalizmui težnji za tjelesnim zadovoljstvima te o nepostojanju najviših narodnih ideala. Inzistirao je na tome da se mistično učenje trebaprimjenjivati u svakodnevnom životu. Učenje kabale protumačio je na jednostavan i razumljiv način. Zagovarao je stremljenje premanajvišim duhovnim vrijednostima i zanemarivanje niskih pobuda za koje se narod toliko vezao. Kritizirao je običaje i predrasudepokazujući malo poštovanja prema djetinjastim formama i tradicijama kojima je narod bio vezan. Naredio je da treba napustiti iluzijumaterijalnoga života i slijediti Svjetlost Duha, bez obzira kamo Ona odvela. Ovo i mnogo drugoga reče svojim sumještanima.Čuvši Njegove riječi okupljeno mnoštvo u sinagogi se uvrijedilo i razljutilo. Počeli su postavljati pitanja, proturiječiti i opovrgavati. Neki supočeli ismijavati Njegovu tvrdnju da nosi Poslanje, zatraživši da to dokaže čudom. Nakon što je to odbio, povici šarlatan i varalica počelisu odjekivati ispod svoda hrama.Predbacivali su mu skromnost podrijetla negirajući mu pravo na svojatanje izvanrednih moći. Tada On reče: „Nema proroka koji bi biodobro pripremljen u vlastitoj domovini." I ponovno napadne njihove predrasude i usko gledanje na stvari kao i bogomoljstvo, skinuvšimasku njihove prijetvornosti kojom su skrivali svoju lažnu pobožnost. Ogolivši njihove duše oni ostadoše razobličeni u svojoj moralnojružnoći i niskosti. Bespoštedno ih je napao riječima koje su im doslovno pristajale. Svi u sinagogi bili su bijesni i ljuti, a smatrali su da nato imaju pravo, zbog toga što ih je napao Onaj kojega su smatrali nižom klasom njihova krijeposnog društva. Činilo im se da su previšepočasti iskazali prema svom mladom sumještaninu te da je. način na koji im je uzvratio prešao svaku mjeru dostojnu čovjeka. I podiglase oluja. Svi su napustili svoje klupe i pojurili na Njega. Gurnuli su Ga s oltara i istjerali iz sinagoge. Urlajuća gomila Ga je progonila krozčitavo mjesto i izvan njega. Isus se nije protivio jer je smatrao da nema smisla boriti se s njima. Ali na kraju je bio prisiljen obraniti se



Evidentirano


kada je shvatio da ga masa pobješnjelih ljudi želi baciti u ponor koji se nalazio na jednoj strani brda nedaleko od mjesta. Strpljivo je sveto podnosio sve dok na koncu nije bio odguran do ruba ponora. Tada je bio primoran upotrijebiti svoje okultne moći. No, nije im naniozla, niti jedan čovjek nije bio pogođen moćnim okultnim snagama koje je mogao upotrijebiti. Mogao im je paralizirati mišiće ili ih usmrtiti.Isus je znao savladati se. Učinio je samo jedno. Pogledao ih je. Ali kakvim pogledom!Pogled u kojemu se odražavala moćna volja razvijena s pomoću mistične znanja i okultne prakse; pogled Majstora od čije se siline i snagečovjek ne može obraniti. I masu, kada je osjetila Njegovu moć, preplavi neopisivi strah. Kosa im se nakostriješila, koljena zaklecala igomila je odstupila spontano čineći prolaz zagonetnoj osobi sa zastrašujućim pogledom koja kao da je probila koprenu smrti i s onestrane vidjela neizrecive stvari nedostupne ljudskome vidu. I ne osvrnuvši se više na Nazaret u kojemu je proveo svoje djetinjstvo odezauvijek iz rodnoga zavičaja.„Nitko ne može biti prorokom u domovini." Oni koji su trebali biti Njegovi najzdušniji branitelji bijahu prvi koji su Ga napali. Napad uNazaretu naznačio je proročanstvo Kalvarije. Isus je to znao, ali zakoračio je putem i više se nije vraćao.Okrenuvši leda Nazaretu Isus je osnovao novo sjedište u Kafernaumu, mjestu koje je bilo najbliže Njegovoj obitelji i koje je to ostalotijekom čitavog nastupajućeg vremena, sve do Njegove smrti. Prema predaji i Marija se tamo preselila s nekom svojom djecom. Isusovabraća i sestre koji su se preselili u Kafernaum, kao i oni koji su ostali u Nazaretu, bili su nezadovoljni njegovim istupom u sinagoginazaretskoj smatrajući ga nepoštovanjem i neprikladnim ponašanjem. Stoga su Ga držali za ekscentrika čije nastranosti iznose na zao glasčitavu obitelj.Svi su ga rođaci smatrali crnom ovcom obitelji, svi osim Njegove majke koja je još uvijek ljubila svojega prvorodenoga sina. No, nitiobiteljski dom nije Ga rado primao. Vlastita su Ga braća i sestre promatrali kao prognanika i skitnicu. Jednom je to spomenuo govorećikako i ptice i zvijeri imaju svoja gnijezda i ležajeve, a On sin čovječi nema mjesta na kojemu bi sklonio Svoju glavu. Putovao je svojomrodnom grudom kao. asketa, jednako kao što je to činio i u stranim zemljama. Živio je od milostinje onih koji su Ga voljeli i slušaliNjegove riječi. Slijedio je primjer indijskih asketa koji i dan danas žive na takav način, odjenuti u žutu tuniku, noseći isposničku zdjelicu ibez novaca u džepu. Hebrejski asketa Isus živio je načinom kakvim i danas žive sveti indijski hodočasnici.U to vrijeme nije bilo uobičajeno da jedan rabin živi kao asketa budući je to bilo protivno razboritim običajima i idealima rase. Asketskinačin života proklamirali su Eseni a spoznaje o tome dolazile su iz udaljenih zemalja. Sve to nije bilo po ukusu naroda i vlasti izraelskihkoji su tomu pretpostavljali hram i sinagogu s njihovim dobro uhranjenim svećenicima koji su lijepo govorili i obavljali privlačne obrede.Učinivši Kafernaum bazom svojega djelovanja Isus je počeo organizirati grupu učenika koja je omogućavala koristan rad. Nekima jepredavao određene moći sa svrhom da izvrše zadatke Njegova poslanja.Poradi nekog određenog razloga izabirao je svoje glavne pomoćnike medu ribarima. Oni su obavljali svoju misijuduž ovoga dijela zemlje. Ribolovci su postali lovci na duše. Postao je obljubljen medu ribarima a predaja govori da je svojim prijateljimakoji nisu imali ulova naređivao da bace mreže na određenom mjestu nakon čega su izvlačili pune mreže riba.Malena djela ljubavi i ljubaznosti koja su predavana najsiromašnijima i najbjednijima iznijela su Ga na glas kao prijatelja naroda.Međutim, to je izazvalo ljubomoru vlasti koja je smatrala da takve radnje imaju svrhu i cilj u jednom trenutku pobuniti narod u koristNjega kao Mesije. Postupci iz ljubavi i suosjećanja pojačavali su sumnju i neprijateljstvo svećenstva i civilnih vlasti.Njegova želja za ublažavanjem patnji siromašnih i nesretnih tražila je čitavo Njegovo raspoloživo vrijeme pa je stoga ostao daleko od višihdruštvenih slojeva. Male je ljude smatrao zemljinom soli, a oni Njega svojim braniteljem i savjetnikom. Poglavito je bolesnima posvećivaoSvoje vrijeme i Svoje moći čudesno ih ozdravljujući. Neka od tih izlječenja zabilježena su u Novom zavjetu. Okultne predaje kazuju da jetakva izlječenja radio danomice i u svakome mjestu u koje je dolazio, ostavljajući iza sebe veliki broj izliječenih od raznih bolesti. Bolesnicisu dolazili i iz mjesta udaljenih i po nekoliko desetaka kilometara. Evanđelja govore da je bolesnike liječio polaganjem ruku: „Polagaše onruke na svakoga bolesnika i svi ostadoše izliječeni." Pripovijeda se da je neki luđak počeo vikati: „Poznajem Te, Sveto Dijete Božje", našto mu je Isus odgovorio oštrim riječima ali ga je istovremeno izliječio načinom koji je odavao psihičku prirodu tih smetnji. Današnjakršćanska crkva ne priznaje demonska opsjednuća. Ali očito je Isus dijelio uvjerenje istraživača psihizma i opsjednuća s obzirom na riječikoje je upotrijebio pri liječenju bolesnika. Savjetujemo čitatelja da pročita ono što Evanđelja o tome govore imajući na umu ovo našeizlaganje u svjetlu mističnoga kršćanstva.Glas o izlječenjima brzo se proširio pa su se oko Njega okupili nemoćni i bogalji u tolikom broju da su za njihovo izlječenje bila potrebnadvanaestorica, ali ni tada se posao ne bi mogao obaviti. Doimalo se kao da je sav Kafernaum bolestan jer su ulice kojima je prolazio bileprepune ljudi koji su tražili snagu i ozdravljenje. Ubrzo je Isus spoznao da je Njegovo pravo poslanje potisnuto izlječenjima i nakonkratkotrajnog meditativnog razdoblja Isus je prestao iscjeljivati ljude s fizičkim bolestima napustivši bolesnike Kafernauma. Ponovno sevratio hodočašću i širenju svjetla Istine. Od tada je ponekad običavao izliječiti nekog od bolesti tijela. Propovijedao je Istinu onima koji suje mogli primiti, onima koji su bili dovoljno zreli da je prime. Čovjeku toliko velikog srca bilo je teško ostaviti za sobom bolesne, ali bila jeto nužnost jer liječeći fizičke bolesti zanemario bi širenje Istine koja je trebala poslužiti kao pravo Svjetlo svijetu nakon što se fizičko tijeloraspalo u prah.I tako Isus napusti Kafernaum i bolesnike te skupa sa Svojim učenicima krene širiti Istinu i donositi ljudskim srcima „onaj mir koji nadilazičovjekovo razumijevanje".

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje VI

DJELOVANJE

Bolesni koje je Isus napustio u Kafernaumu tražili su ozdravljenje. Da je Isus prihvatio taj posao iscjeljitelja ne bi mogao širiti svojeučenje. Zbog toga se sa Svojim učenicima i najvjernijim sljedbenicima uputio u razne krajeve Svoje domovine.Nije, međutim, u potpunosti prestao s izlječenjima, ali je to činio povremeno ne dopuštajući da Ga omete u učenju i propovijedanju. UEvanđelju su zapisana neka od čudesnih ozdravljenja iz toga razdoblja, ali to je samo mali dio onoga što je učinio.Jedan od najpoznatijih slučajeva je izlječenje gubavaca. Guba je bila bolest koje su se narodi Istoka najviše bojali. Zaraženi gubom bili suizopćeni iz društva, bili su to ljudi od kojih su svi bježali.Jedan je takav nesretnik čuo o tom neobičnom Isusovom daru. Odlučio je zamoliti Ga za pomoć. Nije poznato kako se nesretnik uspioprobiti do Isusa, jer je gubavcima bilo zabranjeno odlaziti medu ljude zbog straha od zaraze. Međutim kada se Isus udaljio od svojihučenika i ostao sam u meditaciji, uspjelo mu je približiti se. Prišao mu je preklinjući i moleći Ga izlječenje. Nimalo nije sumnjao u moćUčiteljevu, a lice mu je zračilo vjerom i iščekivanjem. Isus je pogledao izobličenost nesretnoga čovjeka čije je lice odisalo tolikimpovjerenjem kakvo se rijetko vidi na čovjekovu licu. Prišao je bolesnom ne obazirući se na zemaljski zakon koji nije dopuštao bilo kakavdodir s takvim bolesnicima. Položio je svoje ruke na oboljela mjesta odbacivši svaku razboritost i oprez i bez straha nekoliko puta prstimaprešao preko lica gubavca glasno govoreći: „Budi zdrav."Gubavac osjeti neobično titranje u svojim živcima, krvnim žilama i po čitavome tijelu. Sav zadrhta od topline i neobičnog osjećaja. Vidjekako oboljela mjesta poprimaju zdravu boju, osjeti kako nestaje tuposti i težine oboljelih dijelova tijela te drhtaj od strujanja životnesnage koja pokrenuta s nevjerojatnom brzinom počne izgrađivati nove stanice, tkiva i mišiće. Isus je držao ruke na licu gubavca puštajućida snažne struje prane prelaze iz Njegova u organizam bolesnika na gotovo jednaki način kao što električna energija prelazi iz baterije iliakumulatora u električni mehanizam, pokrećući ga. Iza svega toga stajala je moćna volja Majstora okultizma koji je njome upravljao.Potom naredi ozdravljenom da izvrši propise koje zakon propisuje u svezi s čistoćom, promjenom rublja te da nakon toga ode svećenikukoji će mu dati potvrdu o čistoći tijela. Naredi mu da nikome ne govori o izlječenju kao niti o pojedinostima izlječenja, jer je htio o tome











izbjeći širenje glasa.Ali tražiti od ljudske naravi takovo nešto bilo je ipak previše. Jadnik se toliko razveselio te je potrčao svima ispričati o svojemu čudesnomozdravljenju kako bi svi saznali o blagoslovu koji je primio i da bi pjevao hvalospjeve Učitelju koji je jasno dokazao svoju moć izliječivšiga od strašne bolesti kojom je do malo prije bio unakažen. Zamislite samo kakvo je uzbuđenje ova vijest izazvala?I dogodilo se ono čega se Isus najviše bojao, zbog čega je ozdravljenom zabranio o svemu govoriti. Uskoro se oko Njega i Njegovihučenika sjatila sva sila ljudi koji su zahtijevali nove dokaze i čuda, a bolesni su molili ozdravljenje. Prizori iz Kafernauma su se ponovili, agubavci se počeše okupljati unatoč svim zabranama.Građanske vlasti i svećenstvo uznemirilo se i razdražilo te su protiv Isusa uspjeli zadobiti i protivljenje liječnika. Oni, pak, zavidni zbogNjegovog uspjeha, proglasiše Ga šarlatanom i varalicom koji je opasan po narodno zdravlje koje isključivo treba biti pod njihovimnadzorom. Tako je Isus i ovdje bio prisiljen prekinuti svoje poslanje i otići u drugo mjesto.Drugi slučaj koji je privukao veliku pozornost dogodio se u Galileji za vrijeme poučavanja u jednoj kući. Slušatelji su ostali zapanjenividjevši odjednom kako se s krova kuće spušta ležaj s čovjekom na njemu. Bio je to jedan paralitičar kojega su rođaci i prijatelji na tajnačin doveli pred Isusa jer su očekivali da će time privući Isusovu pozornost. Molbe bolesnika i njegovih rođaka izazvale su Isusovusamilost. Prekinuo je svoje predavanje i izvršio jedno od trenutnih izlječenja koje je moguće ostvariti samo najvećim adeptima upućenimau način duhovnoga liječenja.Zatim slijedi prizor na izvorima Bethezde s ljekovitom vodom, gdje su dolazili bolesnici u nadi da će vratiti dobro zdravlje. Rođaci iprijatelji donosili su ovdje bolesne, a neke su donosili plaćeni sluge, silom se probijajući kroz čitavo more natiskanih ljudi. Isus koji setamo nalazio zamijeti jednog siromašnog čovjeka koji nije imao niti rođaka niti novaca kojim bi platio sluge. Ležao je podalje od izvora nasvom otrcanom ležaju i tugovao što se ne može probiti do izvora. Ispunjen suosjećanjem Isus krenu prema njemu gledajući ga čvrstimpogledom koji odavaše unutarnju moć i reče: „Želiš li ozdraviti?! Na to bolesnik odvrati: „Gospodine, nemam čovjeka koji bi me stavio uvodu." Tada Isus zapovijedi glasom koji je zahtijevao poslušnost: „Uzmi svoj ležaj i hodi." Čovjek posluša i učini kako mu je naređeno, atada iznenađeno spozna da se može kretati i hodati kao zdravi čovjek.Ovo ozdravljenje, kao i obično, izazvalo je velik interes ali i neprijateljstvo svećenstva. Poglavito je tomu pridonio događaj koji se zbio uSubotu. Svećenički propisi zabranjivali su liječiti bolesne toga dana, a također i bilo kakav fizički posao kao što je, primjerice, nošenjeležaja na ramenima. A baš je to Isus naredio bolesniku. Narod, potaknut svećenicima, počne mrmljati protiv bolesnika i njegovogiscjeljitelja, što se oduvijek događalo u svim zemljama zbog fanatika koji su se pridržavali propisa ne obazirući se na njihov duh i smisao,nego su se držali krute forme ne shvaćajući unutarnje značenje.Pošavši u susret sve rastućem nezadovoljstvu Isus sigurnim korakom krene prema hramu. Do njega su dolazile riječi kojesu izražavale različita mišljenja kao i povici nezadovoljstva. S jedne strane bili su oni koje je izliječio i koji su podržavali Njegova učenja, as druge oni koji su smatrali da je oskrvnuo svetkovinu Subote i koji su tražili da bude kažnjen. I ponovno se Isus našao u velikojopasnosti.Oduvijek je bio protivnik praznoga formalizma i fanatizma koji je podržavao „svetkovine". Nije se slagao s uskogrudnim štovanjemsvetkovina. Smatrao je da je „Subota uvedena radi čovjeka te da nije čovjek stvoren zbog nje". Uspoređujući Njegova shvaćanjaiznenađuje da se oni koji se smatraju njegovim slugama protive Njegovu učenju u teoretskom i praktičnom obliku.Potaknut nepodnošljivošću i lažnom pobožnošću naroda Isus se ponovno vrati u Galileju gdje se nakratko odlučio odmoriti. U Galileji jebilo puno Njegovih sljedbenika i obožavatelja. Ovdje je bio sigurniji od uznemiravanja i progona. Velike skupine ljudi slušale su Njegovapredavanja. Broj preobraćenih mjerio se tisućama. Puno ih je izliječeno od Njegovih ruku, a Njegovo je ime bilo svima poznato.Nakon povratka u Galileju odlučio je povjeriti svoje poslanje dvanaestorici apostola, dvanaestorici najnaprednijih učenika jer On sam višenije mogao svuda stići. Kao i uvijek kada je trebao donijeti neku veliku odluku tako se i sada povukao u samoću kako bi mogao meditiratii skupiti duhovnu snagu za konačno upućivanje svojih dvanaest učenika u njihovu dužnost. Proveo je noć na jednom od brežuljaka blizuKafernauma. Sljedećega jutra vratio se umorna tijela ali osnaženog duha. Skupi dvanaestoricu učenika koje potomuputi u nove i duboke istine i tajne, poučivši ih liječenju bolesnih i zahtijevajući od njih najveću vjernost prema Sebi i Svome djelu.Evanđelja malo govore o uputama koje je Isus dao dvanaestorici i malo naznačuju izvanredan mentalni razvoj i duhovno uzdizanje kojesu apostoli morali postići za vrijeme njihova preobražaja u majstore duhovnog razvoja. Stoga se okultistima koji znaju koliko je težak putod učenika do iniciranog te od ovoga do Majstora, ovaj preobražaj čini neobičnim. Mogu predočiti neobičan napor kojega je Isus moraopoduzeti da bi od tih ljudi, razvijanjem njihove duhovnosti, mogao učiniti dostojne sljedbenike i majstore u okultizmu. Okultna tradicijagovori da je pri tome primijenio način detaljnog upućivanja izabranih učenika i neobično ih brzo proveo kroz razne stadije razvoja iokultnoga znanja tako da su konačno bili spremni primiti posljednje saznanje iz Njegovih ruku. I baš tada, nakon cjelonoćne meditacije,apostoli su primali završne stupnjeve razvoja.Dvanaestorica su primili moć nad okultnim snagama prirode, moć potrebnu za ostvarivanje čudesnih izlječenja, onakvih kakve je provodioIsus. Nesumnjivo ih je u potpunosti uputio u prirodu sila i energija koje su im stavljene na raspolaganje, kao i u način na koji će ihnajbolje koristiti. Ova znanja nisu mogli primiti bez prethodnog razumijevanja osnovnih zakona prirode, a to je bilo moguće tek nakon štosu spoznali velike i osnovne istine o bitku.Apostoli su postupno uvedeni i posvećeni do najvišeg stupnja koji se može postići u okultnim bratstvima u kojimaje Isus imao rang Majstora. Njegov je sustav sadržavao mnoštvo mističnog znanja. Sustav je bio jednostavan, lak, praktičan i dostupan tesu ga tako mogli shvatiti oni koje je odabrao za svoje glavne suradnike i nasljednike iza smrti za koju je znao da nije daleko.Sve ovo potrebno je shvatiti kako bi se razumjela tajna prave i jednostavne Kristove smrti, nastale poslije Njegove smrti. Nagli razvojkršćanskog pokreta nije se mogao ostvariti nastojanjem jednostavnih sljedbenika i Majstorovih vjernika. Uobičajena je pojava da senakon smrti poglavara nekog velikog pokreta ovaj počinje raspadati ili gubiti na svojoj moći. No to se ne događa ukoliko je poglavar znaoudahnuti svoj duh nekome od svojih najodabranijih sljedbenika. Isus je to učinio. A taj se duh mogao razotkriti samo onima koji su ucijelosti shvatili i primili istine i osnovne principe Njegove znanosti. Mnoštvo je primilo egzoterijska učenja a apostoli ezetorijsko. Mnogamjesta i odlomci u Svetom pismu to potvrđuju. To je, također, bilo dobro poznato prvim crkvenim očima. U navedenoj su prigodiposljednje Velike istine protumačene apostolima, a nakon toga ih je Isus smatrao Majstorima i tako je s njima postupao. Više nisu biliučenici. Poslije toga slijedi govor na Gori, Njegova najpoznatija propovijed koju je Isus održao odmah po predaji konačnoga znanjaapostolima. Oni su ga shvatili bolje i dublje od okupljenog naroda. Znao je da će ga Njegovi apostoli dobro razumjeti pa je zaboravivši naokupljeni narod, objasnio Svoje učenje u korist nekolicine odabranih.Propovijed na Gori jedino možemo shvatiti s pomoću okultne znanosti koja omogućuje razumijevanje teško razumljiva načina izražavanjakoje poput koprene prekriva mjesta s mističnim značenjem. Kasnije ćemo razmotriti skriveno značenje ove najvažnije propovijedi pa zasadnećemo ulaziti u pojedinosti nego nastaviti s daljnjim razvojem događaja.Nekoliko dana nakon propovijedi Isus napusti Kafernaum i krene posjetiti razne gradove i mjesta u kojima je prije poučavao. Na tom jeputu učinio jedno od onih „čuda" koja su potvrđivala da je jedan od najvećih adepata okultnoga bratstva. Najviši Majstori s Istoka ne bini pokušali učiniti ono što je Isus učinio.Putujući skupa sa svojim apostolima sreo je pogrebnu povorku nedaleko nekog malenoga mjesta. Sukladno galilejskom običaju na čelupovorke nalazila se skupina žena koje su pjevale crkvene pjesme. Običaj je bio da se stranci pri susretu s pogrebom priključe povorci, pasu mnogi iz Isusove pratnje to učinili i pjevali molitve. No Isus priđe mrtvačkom odru i naredi nosačima da ga spuste na zemljupovrijedivši time uobičajenu formalnost. Začu se žamor neodobravanja i protivljenja a neki su krenuli udaljiti onoga koji se usudiopovrijediti svečanost obreda. Ali Isusov izraz lica ih zadrži. Čudan predosjećaj prožme pogrebnu povorku. Isusa su mnogi poznavali i znalisu za Njegova čudesna izlječenja. Počeli su šaputati da bi se i sada nešto slično moglo dogoditi. Mnoštvo se razmakne i načini krug okoMajstora.Na odru je ležao mladić. Uz njega je stajala majka udovica pružajući ruke koje su željele spriječiti oskrvnuće mrtvogasina. Stranac je pogleda očima punim neizmjerne ljubavi i nježnim glasom joj reče: „Ne plači majko, tvoja žalost prestaje." Majka Ga jezačuđeno pogledala a njezina materinska ljubav u Isusovom je pogledu osjetila da če se dogoditi nešto neizrecivo. Kakvo je bilo značenjeriječi ovog Nazarećanina? Njezin je sin bio mrtav. Niti sam Gospodin Bog nije ometao san tijela kojega je duh napustio. Što je sve toznačilo?Odlučnim pokretom Isus udalji gomilu od odra tako da su u krugu ostali samo On, majka i mrtvo tijelo mladićevo. Započeo je čudan ineobičan prizor. Isus usmjeri svoj pogled na truplo te naporom volje prisili na djelovanje najviše snage kojima je raspolagao. Apostoli,posvećeni u najviše snage, spoznali su što Isus namjerava učiniti. Njihova lica problijediše jer znali su da osim što Isus puni mrtvo tijelovlastitom životnom energijom, pokušava postići ono najteže u okultizmu - pozvati s astralne razine astralno tijelo skupa s dušom umrlogai ponovno ih uvesti u tijelo koje je za to pripremio tako što ga je ispunio životnom snagom. Spoznali su da njihov Učitelj najvećim




Evidentirano


naporom volje pokušava okrenuti proces smrti. I shvativši to, zadrhtaše im noge i zastade im dah.Iz gomile su se začuli povici: „Što to govori taj čovjek lesu? Čujete li? Govori, ustani mladiću, otvori oči, diži se, diži se! Od kuda pravotom strancu da se usuđuje protiviti i samome Bogu?"Leš otvori oči i pogleda oko sebe nejasnim pogledom. Prsni mu se koš počeo nadimati i spuštati boreći se za novi život.Podignuo je ruke. Zatim je pomaknuo noge. Potom je sjeo mucajući i nešto nesuvislo mrmljajući. Nedugo poslije pogled mu se razbistri aruke zagrliše majku dok mu se jecaj otimao s usana. Mrtvi je oživio!Okupljeni isprva ustuknuše. Nakon toga svi su se razbježali na sve strane i ostavili majku i sina u radosnom plaču. Zaboravili su na Isusai Njegove apostole. Glas o ovome „čudu" širio se od grada do grada i konačno je stigao do Jeruzalema. Neki su čuvši vijest ostalizapanjeni, drugi su sumnjali u njenu istinitost a vlasti i svećenstvo se ponovno zapitaše nije li taj čovjek opasan po red i postojećeobičaje.Isus je nastavio obilaziti veća i manja mjesta. Jednom, nakon održane propovijedi, u svoju ga je kuću pozvao jedan Farizej. OsobinaFarizeja bila je striktno držanje i provođenje obreda i slova zakona. Smatrali su ih posebnom sektom. Hodali su tako uspravno da su segotovo savijali unazad. Zahvaljivali su Bogu što ih je stvorio drukčijima od ostalih. Bili su „uistinu dobro", pripadnici crkve i društva anjihovo ime i dan danas je sinonim za prijetvornu pobožnost.Pravi razlog ovoga poziva nije poznat. Možda je posrijedi bila obična radoznalost ili se možda očekivalo da će Bog dati izjave i tvrdnjekoje će se kasnije iskoristiti protiv Njega. U svakom slučaju poziv je bio prihvaćen. Isus je primijetio da su određeni uobičajeni hebrejskiobičaji prigodom primanja gosta bili izostavljeni. Njegova glava nije bila pomazana obrednim uljem što se uobičavalo činiti kada seprimala osoba kojoj se željelo izraziti poštovanje i naglasiti da ga se prima kao dostojnog i poželjnog. Očito su Ga smatrali neobičnimposjetiteljem ali ne i prijateljem, stoga su Ga tako i primili. Isus je to prihvatio i objed je protekao u miru sve do ulaska nepoznate žene.Gosti opušteni prema istočnjačkom običaju govorili su o raznim temama kada iznenada ude neka žena. Iz načina njena odijevanja ičešljanja kose bilo je vidljivo da je to žena lakoga morala. Ona usmjeri pogled na Učitelja i polako krene prema Njemu. Nastala je velikazbrka jer se očekivao skandal. Pretpostavljalo se da će joj On kao Propovjednik održati poštenu lekciju zbog toga što se usudila doći predNjega. Došavši do Isusa žena je sagnula glavu do Njegovih nogu i briznula u plač. Kratko prije slušala je Isusovu propovijed. Bila jeduboko dojmljena i došla Mu se pokloniti. Njen dolazak Isusu je bio nagovještaj duhovnog uzdignuća i obećanja da će započeti novi život.Njezine su suze tekle po Njegovim nogama. Brisala ih je svojom kosom i ljubila odajući pokornost i obožavanje.Oko vrata je nosila lančić s bočicom skupoga ružina ulja. Otvorila je bočicu i premazala Isusove noge uljem. Isus je nije odgurnuo.Dopustio je taj čin primivši ga kao izraz štovanja. Okupljeni nisu odobravali ovakav postupak. Na njihovim se usnama pojavio lošeprikriveni smiješak.Isus se smiješeći okrene domaćinu i reče mu: „Simeone, ti misliš da bih ja, da sam pravi prorok, trebao znati o kakvoj se ženi radi te dabih je trebao otjerati." Farizej se zbuni što su mu pročitane njegove misli. Isus ga obzirno upozori da je ta žena izvršila čin pristojnogophođenja koji je domaćin pri Njegovu ulasku u kuću zaboravio: „Vidiš li ovu ženu? Ušao sam u tvoju kuću ali nisam primio vodu zapranje nogu. Ova žena oprala mi je noge svojim suzama i osušila ih svojom kosom. Ti me nisi poljubio a ona, čim je ušla, nije propustilada mi poljubi noge. Ti mi nisi pomazao glavu uljem, a ova mi je žena pomazala noge skupocjenim uljem. I ja ti kažem: oprošteni su jojmnogi grijesi jer je mnogo ljubila." I okrenuvši se ženi reče: „Idi u miru jer su ti grijesi oprošteni." Žena se podiže i ode s novim izrazomlica i čvrstom odlukom u srcu, jer Učitelj joj je oprostio i blagoslovio ju.Time je Isus navukao mržnju farizeja i njihovih prijatelja. Usudio se predbaciti domaćinu u njegovoj vlastitoj kući u prisutnosti njegovihgostiju, a pored toga je dopustio Sebi opraštati grijehe što su prema propisima smjeli jedino najviši svećenici hrama tek nakon određenihobreda i žrtvovanja na oltaru. Time je povrijedio utvrđena prava svećenstva i svete obrede i to baš u kući jednog farizeja,najdosljednijega pristalice formalizma.Ovaj događaj naznačuje ne samo širinu Isusovih pogleda i sveobuhvatnost Njegove ljubavi nego i hrabrost da napadne omraženiformalizam čak i u kući njegovih najsilovitijih branitelja.Židovski narod nije previše poštovao žene, pa stoga one nisu smatrane dostojnima da skupa s muškarcima sjede u sinagogi. Smatralo seda je muškarcu nedostojno u društvu govoriti o svojim ženskim rođacima. U svakom pogledu smatrane su inferiornijima i s njima sepostupalo kao s nečistim stvarima u odnosu na njihove najsvetije prirodne funkcije.Isus je posebice bio obziran prema posrnulim ženama. Razumio je njihova iskušenja i društvenu okrutnost prema njihovom položaju.Protivio se dvostrukom moralu koji je muškarcu dopuštao određene prijestupe ostajući poslije neokrnjenog ugleda dok je žena zbog istihdjela bila društveno osuđena i s njom se postupalo kao sa sramotnim izopćenikom. Uvijek je bio spreman podići svoj glas u obranutakovih žena i u nepravednim postupcima ljudi prema njima što je osobito došlo do izražaja u poznatom slučaju kada je bio pozvan suditiženi uhvaćenoj u preljubu: „Onaj tko je bez grijeha neka prvi baci kamen." Nije, dakle, nikakvo čudo da je ona žena poljubila nogenjegove i pomazala ih skupocjenim uljem. Isus je bio prijatelj svih izopćenica.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje VII

POČETAK KRAJA

Isus je djelovao jednako kao i prije. Išao je od mjesta do mjesta, propovijedao i učio okupljajući oko Sebe uvijek nove sljedbenike. Znaose prilagoditi svojim slušateljima, dajući svakome ono što je trebalo. Nije griješio i koristio visoke riječi. Priprostim ljudima davao je znanjeu općem smislu kojega su obični ljudi mogli shvatiti. Veća i dublja znanja pružao je uskom krugu svojih učenika za koje je znao da će garazumjeti. Pri tome je pokazivao duboko poznavanje ljudi i točno se pridržavao pravila mistika koji nikada nisu padali u zabludu i odavalinajviša okultna znanja učenicima koji su tek kročili na stazu misticizma. Jasno je govorio svojim apostolima da „ne pružaju svetinjepsima".Jedne je noći plovio s nekim od Svojih učenika ribara po jezeru. Umoran od napornoga rada zaspao je u duboki san. Ubrzo je bioprobuđen uzvicima straha. Digla se velika oluja. Vjetar je razderao jedra, jarbol je bio srušen a kormilo otrgnuto. Brodić je poskakivao povelikim valovima pa su se i iskusni mornari prestrašili. „Gospodine, izgubljeni smo, brod tone, spasi nas", vikali su ribari. Isus se podiže ikoristeći svoje moći naredi vjetrovima da prestanu puhati, a valovima da se smire. U tome je slijedio primjer istočnjačkih okultista pa jesvoje zapovijedi izražavao riječima ne zato što su one imale moć same po sebi, nego zato što one služe kao omotač misli i koncentriranevolje kojima se služio kada je primjenjivao Svoje moći. Okultisti se smiješe naivnoj zadivljenosti opisanoj u Evanđelju kako je Isus izgrdiovjetar i doviknuo moru da miruje. Ribari koji su sve to doživjeli i raznijeli glas o tom čudu medu narodom, ne razumijevajući prirodupojave, mislili su da se On obratio vjetrovima kao pravim bićima zapovijedivši im da prestanu sa svojim silovitim naletima kao i daumiruje more običnim riječima. Nisu shvaćali mentalni proces koji se skrivao iza riječi i u svojoj naivnosti vjerovali su da je On zaistarazgovarao s vjetrom i morem. Okultistima je poznato da se izgovaranjem riječi uz obikovanje misli lakše upravlja finim silama prirode upostizanju željenoga.U skladu s voljom i mislima Učiteljevim, vjetrovi su se stišali a vode jezera smirile. Ribari su odahnuli i krenuli popravljati štetu. Radeći,stalno im je glavom prolazila misao: „Tko je taj koga vjetar sluša, a vode mu se pokoravaju?" Isus ih je žalosno pogledao i rekao im: ,,Oljudi slabe vjere, zašto strahujete?" To su bile riječi mistika kojemu je poznato da pritajene snage i nadmoć čovjeka nad materijom netraži ništa drugo već jedino primjenu volje, a to je opet moguće ostvariti postojanom i odlučnom vjerom.Okultistima je neobično kada se tim čudesnim događajima pripisuje djelovanje neke natprirodne sile. Za čitateljaupućenoga u osnove Istine pripovijedanje o tim čudima u Evanđelju puno je okultne pouke velike vrijednosti, izložene na vrlo jasan način












tako da ga i običan čitatelj može shvatiti. Ali oduvijek je bilo tako da svatko shvaća sukladno svojoj pripremljenosti; da bi iz neke knjigemogao nešto naučiti i saznati potrebno je imati određeno predznanje. „Tko ima, dg,t će mu se", stara je mistična izreka koja je oduvijek iposvuda vrijedila: to je jedan od osnovnih zakona duha.Nakon prelaska preko jezera došlo je do još jednog očitovanja okultnih moći, preko čega crkva rado prelazi ne dajući nikakvo tumačenje.Materijalizam modernoga mišljenja prodro je i u crkvu, prisiljavajući propovjednike i učitelje na izbjegavanje optužbe da i oni vjeruju uduhove i slične pojave astralnoga svijeta.Kada su stigli na drugu obalu jezera Isus, zajedno sa svojim sljedbenicima, izađe iz brodića i krene prema gradu na obali. Prelazeći prekostijena na obali spazili su dva neobična lika koja su uzbuđeno razgovarala i izdaleka ih slijedila. Dva luđaka približila su se skupini. Jedanod njih obrati se Učitelju i počne Ga preklinjati da njih dvoje oslobodi demona koji su ih opsjeli. Molio je: ,,O Učitelji, Sine Božji, Smiluj sei oslobodi nas nečistih duhova kojima smo dopustili da nas opsjednu." Evanđelje ne govori o uzrocima ovih opsjednuća, a propovjedniciizbjegavaju taj događaj ili preko njega brzo prelaze. Možda tu zgodu drže za iluziju luđaka unatoč jasnom izlaganju Evanđelja. Okultnatradicija govori da je to dvoje ljudi postalo žrtvom magijskoga obreda zazivanja duhova. Drugim riječima, bavili su se judejskom crnommagijom zazivajući bestjelesne inteligencije astrala. Dozvali su astralna bića koja su ušla u njihova fizička tijela a poslije više nisu željelaizaći i vratiti se u astralni svijet. Zbog toga su ih smatrali luđacima. Nastanili su se u pećinama na obali gdje su se nalazili grobovi mrtvih.Nije potrebno ulaziti u pojedinosti ovoga slučaja ali ipak ćemo protumačiti ovo malo Isusovo „čudo" u kojemu za jednog okultistu nemaničega nejasnog.Isus je odmah vidio prirodu njihove ludosti te je odmah počeo s izbacivanjem astralnih uljeza koristeći okultnu moć. Malo poslije sasusjednog se brijega začuo krik, a veliki čopor svinja potrči s brda i stmoglavi se u jezero. Evanđelje o tome jasno govori i kaže da sudemoni iz one dvojice prešli u svinje a oni ludi od straha bacili su se u jezero i utopili. Isus je govorio o demonima nazivajući ih nečistimduhovima i zapovijedio im je da izađu iz tijela ljudi. Svakom je napredom okultistu jasno da su svinje iskorištene kao posredna oruđa kakobi se astralna bića vratila na svoju razinu postojanja.Opsjednuti ljudi odmah su postali normalni a Isus ih je uputio u strašne posljedice bavljenja crnom magijom i naredio im je da nikadaviše ne pokušaju učiniti nešto slično.Crkva i njezini propovjednici, osim malobrojnih iznimaka, smatrali su da ne treba obraćati pozornost na Biblijske zapise o „demonima",zlim duhovima i sličnom. Doima se da su pisce Evanđelja smatrali naivnima zbog njihova vjerovanja u postojanje takovih bića. Isus je,međutim, opetovano govorio ovakvim bićima i zapovijedao im da napuste ljude u kojima su se nastanili. Može li, stoga, crkva ustvrditi daje Isus bio naivan i neznalica koja je s narodom dijelila njegovapraznovjerja i predrasude? Iznimka u tome je katolička crkva čiji su autoriteti upozoravali svoje sljedbenike da se čuvaju postupaka crnemagije i da ne pokušavaju dozivati astralna bića.Okultizam uči da postoje razne razine života od kojih svaka ima svoje stanovnike te da u astralu žive bića koja ne valja dozivati na našurazinu. Ova učenja upozoravaju na postupke invokacije koji su bili uobičajeni u Staro doba ali i u Srednjem vijeku. Žalosno je da nekimoderni istraživači astrala ne znaju za ova mudra upozorenja te se svojim istraživanjima izlažu opasnosti od ozbiljnih posljedica.Čitateljima najozbiljnije preporučamo da se ni u kojem slučaju time ne bave.Ovo Isusovo „čudo" izazvalo je veliko uzbuđenje i protivljenje zato što su zli demoni otjerani u životinjska stada koja su potomuništavana. Svećenstvo je huškalo ortodoksne žitelje Izraela protiv Isusa, izazivajući u narodu strah i mržnju prema Njemu. SjemeKalvarije sijalo se medu narodom i njegovi strašni plodovi polako su se mogli nazrijeti. Mržnja i lažna pobožnost bili su ono bitno usjemenu i plodu.Isus se vrati u mali gradić Kafernaum koji je više nego ikada bio napućen ljudima željnim Njegova učenja i ljudima koji su se nadaliozdravljenju. Vijesti o čudesnim izlječenjima raširile su se a bolesnici su dolazili ili su ih donosili sa svih strana samo da bi ih On taknuorukom.Nekako u to vrijeme jednom je crkvenom dostojanstveniku umirala kćer. Bacio se Isusu pred noge moleći Ga da pode s njim i spasinjegovo dijete. Učitelj ganut očevom ljubavi i velikom boli, prekine poučavanje i uputi se u kuću nesretnog čovjeka. Putem je usredotočiosvoje misli na ozdravljenje djevojčice, puneći svoj organizam vitalnom snagom. Osjeti iznenada da ga je netko dodirnuo kako bi primioiscjeljiteljsku snagu. Odmah je spoznao o čemu se radi. Osjećao je kako nakupljena životna snaga izlazi iz Njega. Okrenuo se ljudima izapitao ih je: „Tko me je dodirnuo?" Učenici mu rekoše: „Zar ne vidiš kako se narod natisnuo oko Tebe, a Ti pitaš tko te taknuo?" „Netkome dodirnuo jer osjetio sam da iz mene istječe snaga", reče Isus. Na to neka žena, sva uzdrhtala, baci se Njemu pred nogeobjašnjavajući kako već dvanaest godina pati od gubitka krvi i kako je sve novce potrošila na liječnike, a zdravlje joj se u međuvremenusamo pogoršalo. Kada je čula za Isusa pomislila je: „Trebam samo dotaknuti Njegovo ruho i ozdravit ću." To se doista i dogodilo. Isus jojreče: „Kćeri, tvoja te vjera ozdravila, idi s mirom."Dok je to govorio netko od svećenikove obitelji dođe i kaže mu: „Tvoja je kćer mrtva. Nemoj više s time zamarati Učitelja." Kada je čuoovu strašnu vijest, jadni je otac zaplakao. No, Isus mu reče: „Nemoj se bojati. Trebaš vjerovati i kćer će ti biti spašena." Ode potom donjegove kuće i ne dopusti nikome da uđe osim Ivana, Petra i Jakova te oca i majke umrle djevojčice. Rođaci i prijatelji okupljeni okopostelje pokojnice glasno su plakali. Isus ih udalji iz sobe povikavši: „Ne plačite, djevojčica nije mrtva. Ona samo spava." Protivljenje,nevjera i negodovanje dolazili su od pravovjernih rođaka. Počeše mu govoriti: „Kako se usuđuješ tako varati ljude naočigled mrtvoga tijelakoje su liječnici ostavili, a nad kojim su svećenici već započeli čitati molitve za mrtve i vršitisvete obrede?" Isus se nije na njih obazirao, već položi ruku na glavu djevojčice a jedan njen hladan dlan na svoj i uzvikne: „Djevojčice,diži se, velim ti."Tada je započeo neobičan prizor. Malena prsa počela su se dizati, blijedi obrazi počeše se rumeniti a ruke polako micati. Djevojčica jeotvorila oči, sneno je pogledala svoga spasitelja i nježno mu se nasmiješila. Majstor naredi da joj dadu malo hrane i izađe iz sobepogledavši još jednom djevojčicu nježnim pogledom.I ovoga je puta započeo uobičajeni prizor. Jedni su tvrdili da je Isus još jednom uskrsnuo, a drugi da djevojčica nije niti bila mrtva negotek u dubokom snu iz kojega bi se i sama probudila. Zar nije on sam tvrdio da djevojčica nije mrtva već da samo spava? Isus se nijeobazirao na ovakve riječi. Nastavio je Svoje djelo na uobičajeni način. Slao je svoje apostole uvijek sve dalje i dalje. Uputio ih je uumijeće ozdravljivanja a oni su imali uspjeha, pa su priče o tome dolazile sa svih strana. Kada su vlasti vidjele da utjecaj Majstora raste iširi se, pooštrili su svoj nadzor nad Njime i slali Herodu opširne izvještaje o Njemu i Njegovom učenju. Herod je u Njemu prepoznao istiznačaj koji je prožimao učenje Ivana Krstitelja kojega je pogubio. Premda se ljudi mogu ubiti, njihovo učenje nadživljuje njihovu smrt.Nije stoga začuđujuće što je divlji monarh uplašeno uskliknuo: „To je zacijelo duh Ivanov koji je nakon pogubljenja izašao iz groba daizvrši djelo osvete nadamnom." Vlasti su izvijestile Rim o pojavi mladog fanatika kojega su mnogi držali za židovskog Mesiju jer je brojNjegovih sljedbenika doista bio velik. Iz Rima jedošla zapovijed da ga se najpažljivije nadzire jer da vjerojatno sprema ustanak. Čim Njegove namjere postanu očite treba Ga smjestauhititi i pogubiti.U to se vrijeme Isus nalazio nedaleko od Betsaida, malenoga mjesta udaljenog deset kilometara od Kafernauma u kojemu su živjeli ribari.Smjestio se u samotnom kutku na obali Genezaretskog jezera, nadajući se kratkom odmoru. No čim je izašao iz čamca i stupio nogom natlo, velika skupina ljudi odmah ga je okružila tražeći učenje i ozdravljenja. Usprkos velikom umoru odmah je počeo poučavati iozdravljivati. Sakupilo se oko pet tisuća ljudi. Predvečer dođu učenici i izvijeste Ga da nema hrane za toliko puno ljudi te da ih trebaodmah raspustiti da odu u obližnja sela potražiti hranu. Isus to nije dopustio jer bilo je previše nemoćnih i umornih od puta, a on imsvima nije odjednom mogao pomoći. „Neka ostanu! Dajte im hrane!", kaže učenicima. „Kako to učiniti kada imamo samo pet kruhova idvije ribe? Da odemo kupiti kruha?", zapitali su. Tada Isus naredi da se mnoštvo podijeli na grupe od po pedeset ljudi, da svi sjednu nazemlju i čekaju večeru. Zatim naredi da mu donesu kruha i dvije ribe. Položi svoje ruke nad kruh i ribe, podigne svoj pogled k nebu,blagoslovi ih, a zatim razlomi kruh i dade ga učenicima da ga razdijele mnoštvu. Počeli su dijeliti kruh zadivljeni i zapanjeni, bojeći se daUčitelju nije dobro. No dijeljenje se nastavilo na čudesan način tako da se zalihe nimalo nisu smanjivale; i svi su bili siti. Još su ostatkeskupili u brojne koševe da bi ih sutradan dali najsiromašnijima.Ali tada su započeli problemi. Nahranjen je narod shvatio da se ovdje radi o kraljevskom obilju i da je tu moć koja bi ih mogla hraniti beznjihove muke i truda. Ljudi su počeli oduševljeno klicati: „Mesija! Kralj judejski! Providnost naroda! Sin Davidov! Voda Izraela!"Najoduševljeniji, ili možda neki od ubačenih uhoda, predloži da se od ljudi formira prava vojska i da krene od grada do grada s Isusomna čelu te da se Isusa postavi na prijesto izraelski u Jeruzalemu.Isus je odmah uočio opasnost koja je zaprijetila Njegovom poslanju mira i svjetla. Pokušao je razuvjeriti najoduševljenije tom idejom alibojeći se da bi vlasti mogle intervenirati naredi apostolima da spreme brodić i da se prebace na drugu obalu jezera. On, međutim, ostanes narodom čekajući razvoj događaja. Noću se Isus povukao na jedan od obližnjih brežuljaka i meditirao. Rano ujutro na jezeru se podigla



bura. Isus je uočio da se barka s Njegovim učenicima našla u velikoj opasnosti. Želio im je pomoći, ali u blizini nije bilo niti jednogbrodića. Stoga je sišao u vodu i brzo se uputio prema mjestu gdje se nalazila barka s apostolima. Isus je poznavao okultnu moć levitacije.Upotrijebio ju je kako bi savladao zakon gravitacije i da bi što prije došao do svojih učenika. Ubrzo ih je pronašao, a oni su vidjevšiprikazu u bijelom kako im se približava pomislili da je to zasigurno neka utvara. ,Ja sam, ne bojte se", povika Isus prema njima. TadaPetar odgovori: „Ako si to Ti Gospodine, naredi mi da Ti pođem u susret hodajući po vodi." A On odgovori: „Dođi!" I Petar, čije seokultne moći stadoše razvijati uslijed velike vjere koju je imao u Njega, prekorači stranicu čamca i načini nekoliko koraka po vodi. Novidjevši da je vjetar ojačao odjednom se prestrašio, vjera ga je napustila i počeo je tonuti u vodu. „Spasi me Gospode", viknuo je. I Isus,pruživši mu ruku reče: ,,O čovječe slabe vjere, zašto si posumnjao?" Zatim ga privede do barke u koju su oba ušla a vjetar se stišao. Onikoji su bili u barci tada padoše na koljena govoreći: „Ti si zaista Sin Božji!" Petrov pokušaj hodanja po vodi pruža nam dobar primjersnage duhovnog stanja vjere u očitovanju okultne moći. Te činjenice svjestan je svaki okultist; bez unutarnje vjere u moć koja se nalaziu njemu ne bi ju mogao pokušati ni na koji način ostvariti. On zna da se samo s vjerom mogu činiti čuda; bez vjere ona nisu moguća.Podržavan vjerom Petar je mogao potisnuti određene prirodne zakone koristeći umjesto njih druge, manje poznate. No čim je strahpotisnuo vjeru, moć je nestala. Ovo je nepromjenjivo okultno načelo. U kratkoj priči iz Evanđelja koja opisuje Petrov pokušaj hodanja povodi, oni koji razumiju pronaći će cijelu knjigu okultnog učenja.Sretno su stigli u blizinu Kafernauma. Isus je nastavio svoj rad a svijeta oko njega bilo je sve više i više. Ali narod koji je na drugoj stranijezera nahranjen kruhom i ribom, postajao je sve nezadovoljniji. Ljudi su osjećali gorčinu i tugu i žalili se da ih je njihov voda napustio teda je besplatna hrana kojoj su se i dalje nadali izgubljena, a čuda okončana. Počeli su vrijeđati Majstora kojega su malo prije obožavali.Tako je Isus iskusio nezahvalnost masa što se događa gotovo svim velikim Majstorima na zemlji. Onaj koji je nahranjen kruhom i ribomželio je dobiti besplatnu odjeću; oni koji su vidjeli čuda tražili su nova: to je gorko iskustvo koje svi veliki Učitelji Istine moraju proći.Mnoštvo koje obožava duhovnog Učitelja danas, sutra će ga biti spremno raskomadati.No još je jedna nevolja čekala Isusa zbog Njegova djela ljubavi koje je iskazao hraneći gomilu s pomoću svojih okultnih snaga, što je uovom slučaju bilo u suprotnosti s utvrđenim običajima okultnih bratstava. Formalisti, učeni ljudi i farizeji saznali su što se dogodilo i potomoptužili Isusa da je prekršio ceremoniju propisanu od strane svećenstva, to jest obred pranja ruku prije jela. Optužili su ga još i za lažnanaučavanja koja udaljuju narod od uobičajenih ceremonija. Isus ogorčen povika: „Vi prijetvornici, držite se zapovijedi ljudi a zaboravljatezapovijesti Božje! Vi perete vaše ruke ali ne pročišćujete svoje duše. Slijepci ste koji vode druge slijepce. Oni koje vi vodite past će skupas vama u ponor. Dalje od mene, vi prijetvornici!" No prigovori zbog Njegovih djela nisu prestajali. Vidjevši da je tlo na koje je bacio svojedragocjeno sjeme neplodno, sakupi svoje učenike i krene u Tiro i Sidon, mirniji kraj u kojemu se mogao odmoriti i meditirati o Svojemdaljnjem radu. Isus je već nazirao početak Svojega kraja.Da bismo razumjeli tadašnji Isusov položaj, treba se prisjetiti da je do tada stalno bio okružen narodom i siromašnim staležom koji su Gaobožavali i koji su mu se divili. Građanske vlasti i svećenstvo nisu ga se do tada usudili otvoreno napasti zbog straha od moguće pobune.Sada im je konačno uspjelo udaljiti Ga od Njegovih sljedbenika. Sve su Ga više i više gurali prema mreži progona i neodobravanja, radećisve da okaljaju Njegovo ime. Uspjeli su držati Ga podalje od većih gradova i prisilili da posjećuje slabije nastanjene krajeve zemlje. Bio jeokružen uhodama i špijunima. Progonili su Ga i posvuda klevetali.Nekako u to je vrijeme Isus otkrio apostolima svoje Božansko podrijetlo koje se sada u Njemu objavilo u punoj mjeri. Također im jegovorio o svojoj sudbini, o onome što ga očekuje a što je u potpunosti odobravao. Rekao im je također da ne čekaju plodove Njegovarada u ovo vrijeme, jer sada je tek obavio sjetvu plodovi koje će dozrijeti nakon mnogih stoljeća. Otkrio im je mističnu tajnu prirodeSvoga djela koje se otkriva posvećenima inicijacijom unutar okultnih bratstava još i dan danas. Ali ni Njegovi odabrani učenici nisu upotpunosti mogli shvatiti dubinu Isusova učenja i jednom Ga duboko ražalosti prepirka između Njegovih učenika zbog drugih moći koje suočekivali (to jest zbog visokih moći kojima su se nadali).Isus je znao da se približava vrijeme kada će morati krenuti za Jeruzalem u susret događaju koji će okruniti Njegovo poslanje. I premdaje znao da će staviti Svoju glavu u kandže lava ipak je odlučno pošao putem koji vodi u Jeruzalem, glavni grad i središte utjecajasvećenstva i građanske vlasti.I taj put bijaše jedan od najtežih, jer što se više približavao gradu, broj Njegovih neprijatelja bio je sve veći, a smetnji i prepreka bilo jesve više. U jednom su Mu naselju zabranili prenoćiti. Ovakva nedostojnost gotovo je nepoznata u istočnim zemljama. U drugom selubacali su na Njega teško kamenje i povrijedili Ga. Mase su se okrenule protiv Njega, uzvraćajući na Njegova dobročinstva uvredama inasiljem.No, to je sudbina Majstora Istine koji baca „svete istine pred svinje" to jest mnoštvu koje to ne zavrijeduje. Ovo uvijek treba ponavljationima koji rade za dobro svijeta bez obzira koliko im prigovarali i napadali ih zbog toga što okultna učenja čuvaju za malobrojne, nedopuštajući njihovo širenje, a time i profanizaciju. Kazna, mučenje, zatvor i raspeće nijemi je odgovor na spomenute optužbe i napade.Putujući prema Jeruzalemu mala je skupina stigla do Pireje, grada koji se nalazio nedaleko Betanije a u kojem su živjeli članovi obiteljiNjegovih prijatelja: sestre Marta i Marija s bratom Lazarom. U Pireji je primio vijest da je Lazar teško bolestan i da bi mogao umrijeti.Molili su Ga da dođe u Betaniju i spasi Lazara. Isus ne odgovori odmah na ovaj poziv. Prošlo je nekoliko dana prije negoli se zaputio uBetaniju. Rekao je svojim učenicima da je Lazar u međuvremenu umro. Kada su stigli u Betaniju saznali su da je Lazar doista umro i daje već sahranjen.Isusa su primili slabo prikrivajući svoje nezadovoljstvo. Doimalo se kao da žele reći; „Evo opet onoga opsjenara i varalice. Sa svim Svojimmoćima nije bio u stanju doći i pomoći umirućem prijatelju." Marta Mu plačući reče: „Da si došao na vrijeme moj brat ne bi umro." SrceMajstorovo koje je vidjelo tolike patnje ljudske uzbudi se i zaplače. „Gdje ste ga sahranili", upita. „Gospode, dođi i vidi," Zatim Gaodvedoše do groba a za njima pode gomila u očekivanju novoga čuda, premda su Ga u svojim srcima omalovažavali i vrijeđali. Kada sustigli do groba u pećini pred kojom se nalazio veliki kamen Isus zadrhta i naredi da odgurnu kamens ulaza. Ljudi su oklijevali znajući da je unutra leš u stanju raspadanja, ali Majstor je to odlučno zahtijevao. Kamen je pomaknut i Isus senašao pred mračnim ulazom u pećinu.Nekoliko je minuta Isus ostao u dubokoj meditaciji, a po Njemu se vidjelo da se nalazi u dubokoj duhovnoj koncentraciji. Oči Mupoprimiše neobičan izraz a mišići tijela su pokazivali da poziva u djelo svu moć koju je imao na raspolaganju. Nastojao je izbrisati izsjećanja sve što ga je zaokupljalo prošlih dana kako bi svu moć duha mogao usredotočiti i držati usmjerenu prema jednom jedinomnastojanju (jedinom cilju). Tada, ujedinivši sve svoje snage unutar moćnog i snažnog napora zapovijedi: „Lazare, Lazare, izađi!"Kada su ljudi sakupljeni oko Njega čuli poziv upućen lesu zadrhtali su od straha, a uzvik negodovanja začuo se iz gomile. Isus ga niječuo. „Lazare, Lazare, izađi, zapovijedam ti!", uzvikne ponovno.Na ulazu u pećinu ukazalo se nešto neobično: prikaza umotana u platno, sukladno pogrebnim običajima toga kraja, trudila se osloboditizavoja i izaći na svjetlo. Bijaše to zaista Lazar. Nakon što su ga oslobodili platna koje je sadržavalo tragove raspadanja, njegovo se tijeloukazalo čisto i savršeno kao u djeteta. Isus je učinio čudesno djelo koje je premašivalo sve što je dotada učinio.Glasine o ovome čudu u Jeruzalemu su izazvale veliko uzbuđenje nakon razdoblja tišine kada se već vjerovalo da se Majstor povukao uosamljenost. Vlasti su odlučile stati konačno na kraj ovome opasnom šarlatanu. Uskrsnuti iz groba leš u raspadanju! Kakva li još samoprijevarna čudesa neće biti u stanju učiniti da bi prevario narod i da bi ponovno okupio pod svoju zastavu buntovnika? Ovaj čovjekpostajao je sve opasniji i štetniji: trebalo ga je učiniti neškodljivim i to odmah.Odmah nakon što su vijesti o uskrsnuću Lazarovom stigle u Jeruzalem, Sinedrij, veliki savjet svećenički, sastao se radi poduzimanjaodlučne mjere protiv tog heretika i varalice kojemu se predugo dopuštalo izrugivati religiji i zakonima zemlje. Smatrali su da Ga trebaonemogućiti prije nego što se narod pobuni protiv utvrđenoga reda. Rimske je vlasti svećenstvo upozorilo da se ovaj opasni čovjek kojise proglasio židovskim Mesijom približava gradu te da je Njegov naum uništiti ugled hrama a poslije toga proglasiti se kraljem judejskim istati na čelo oslobodilačke vojske s namjerom rušenja utvrđenih zakona i zakona koje je uvelo moćno rimsko carstvo.Sve je pripremljeno. Čuvari poretka vrebali su prvu zgodnu priliku kako bi pograbili Isusa i Njegove sljedbenike i bacili ih u tamnicu štoveć zaslužuju neprijatelji poretka, društva, religije i države. Preplašene izvještajima svećenstva, rimske su vlasti bile spremne ugušitipobunu u samome početku. Veliki svećenici na čelu s Kaifom koji je te godine bio vrhovni svećenik, odlučiše da samo smrt toga lažnogMesije može okončati uznemirenost koja je ugrožavala njihovu moć i vlast. I tako se Isusu već presudilo.U tom se trenutku Isus nalazio u Betaniji. Oko Njega opet se sakupilo mnoštvo naroda koji je došao sa svih strana kako bi vidio uskrslogLazara i kako bi obnovio svoju privrženost Majstoru kojega su tako nedostojno odbacili. Posljednja čuda oživjela su ugašeni interes imlaku vjeru pa se narod iznova počeo okupljati oko Majstora s bučnim oduševljenjem i hvalama kakve se još nije čulo. Pa ipak, taj istinarod jučer Ga je osudio, a sutra će vikati „razapni Ga". Takva je priroda većine ljudi. Od velikoga mnoštva sljedbenika Isusovih, nitijedan nije ostao i posvjedočio svoju vjernost u trenutku Njegovog uhićenja - čak Ga je i jedan od dvanaestorice izabranih izdao, a drugiGa se odrekao; i svi pobjegoše i razbježaše se kada su Ga odveli u tamnicu. Za takovo je čovječanstvo sin čovječji živio, naukovao i trpio.



Evidentirano


Doista je Njegov život bio najveće od svih čuda.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje VIII

KRAJ NJEGOVA POSLANSTVA

Da bi se odmorio kratko vrijeme prije ulaska u Jeruzalem, Isus je potražio osamljeno mjesto u blizini pustinje, pa tako posjeti i Pirejupraćen dvanaestoricom učenika, a pri tome nije prekidao s naučavanjem i izlječenjima.No, odmor je kratko trajao. Približavalo se ono neizbježno. Isus je odlučio krenuti u Jeruzalem, sjedište svećenstva i civilne vlasti koji suse ujedinili protiv Njega. Neposredno prije Pashe skupio je dvanaestoricu svojih učenika i krenuo na svoj posljednji put. Gomila koja sekretala prema Jeruzalemu bila je uzbuđena zbog ulaska Majstora u kuću Njegovih neprijatelja. Pronio se glas da On namjerava sakupitisve svoje snage kako bi istjerao neprijatelja iz sjedišta njegove moći. Bilo je poznato da je Sinedrion odlučio kazniti Ga, pa se narodpitao; zašto On odlazi u susret Svojim neprijateljima ako nema namjeru sukobiti se s njima?Vjerovanje u ovu Isusovu namjeru okrenulo je osjećaje naroda u Njegovu korist, pa su se mnogi koji su ga napustiliponovno okupili oko Njega. Ponovno su počeli sanjati o pobjedama i neiscrpnim opskrbljivanjima kruhom i ribom te su se tiskali okoNjega želeći sudjelovati u pobjedi. Isus nije ohrabrivao njihova očekivanja niti im je uputio bilo koju riječ. Znao je da su oportunisti.Čuvši za Njegov dolazak, narod Jeruzalema, potaknut radoznalošću, krenuo Mu je ususret kako bi prisustvovao Njegovom trujumfalnomulasku u grad. Na koncu se začuo povik „On dolazi"; no, gomila ljudi ostala je razočarana kad ga je vidjela kako jaši na skromnommagarcu bez pompe i prkosa. Ljudi su se razišli ismijavajući Ga. Drukčije su ga, međutim, dočekali hodočasnici koji su se tu sakupili izsvih krajeva zemlje posipajući put kojim je prolazio palmama i cvijećem, klicajući Mu: „Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u imeGospoda, kralja izraelskoga. Hosana na nebesima!"Ušavši u Jeruzalem uputio se izravno u hram gdje je izvršio običajni obred. Vlasti su bile toliko zapanjene Njegovom jednostavnošćuponašanja, lišenog svakoga straha, da su odgodile Njegovo uhićenje. Bojeći se moguće prijevare, htjeli su postupiti razborito. Tako su mudopustili da se povuče u Betanije radi noćenja. Sljedećeg jutra Isus se vratio u Jeruzalem i zaputio se u hram u čijem je središtu liječiobolesne. Dok su se mračne sile sve više okupljale oko Njega, jedan od dvanaestorice, Juda Iskariot, razočaran što Majstor nije udovoljioželjama mnoštva koje ga je proglasilo Mesijom i kraljem judejskim, a bojeći se da će biti upleten u Njegovo neizbježivo suđenje i pad,stupi u dodir s vlastima što ga je konačno dovelo do izdaje svoga Gospodina u zamjenu za vlastitu sigurnost od progona i nekolikosrebrnjaka.Neko je vrijeme Isus svake večeri odlazio u Betaniju a preko dana poučavao u hramu jeruzalemskom dok konačno svećenstvo odlučiučiniti prvi korak. Svećenici su Ga ispitivali u pogledu Njegova prava hebrejskog rabina, da propovijeda članovima hebrejske crkve.Odgovarajući im Isus im postavi pitanja na koja su se oni bojali odgovoriti. Potom su svećenici postavljali druga pitanja kako bi Ga navelina neku heretičku izjavu i na osnovi toga uhitili. No On je spretno izbjegao njihove stupice. Zatim su Ga nastojali navesti da kaže neštoprotiv rimskih vlasti no Isus je i ovaj put prozreo njihovo lukavstvo. Naposlijetku su Ga uspjeli navesti da oštro napadne svećenstvo icrkvene vlasti. „Jao vama prijetvorni farizeji, jao vama tlačiteljima siromašnih. Nazivate se pastirima a u stvari ste maskirani vukovi kojinastoje proždrijeti ovce koje su vam dane na čuvanje. Jao vama prijetvorni farizeji!" Potom napusti hram i vrati se u Betaniju radinoćenja, a prije toga objavi da će hram biti razoren i da od njega neće ostati ni kamena na kamenu. Iste je noći imao posljedni sastanaks apostolima kojima je najavio skori kraj. Objavio im je da će umrijeti prije nego protekne mnogo sati. Da će dvanaest apostola bitiprognani i raspršeni po svim krajevima zemlje zbog Njega i njihove ljubavi prema Njemu.Za neke od njih koji su sanjali o zemaljskim dobrima i visokim položajima ovo je priopćenje bilo strašno. Juda tada osjeti da je došaotrenutak kada treba nešto poduzeti i on se udalji kako bi s Velikim svećenikom sklopio onaj strašniugovor koji je njegovo ime za sva vremena ovjekovječio kao izdajnika.Dan iza toga, u srijedu, On ostade u Betaniji kako bi sakupio sve svoje snage za najvišu kušnju koja Ga je uskoro čekala. Odvojio se odsvojih učenika i meditirao čitavu srijedu i dio četvrtka. Kada se počelo smračivati pošalje po apostole i okupi ih oko Sebe radi Pashalnevečere, jednog od obreda židovske Pashe.No, i ova posljednja svečana prilika bila je pokvarena malom svađom njegovih učenika zapodjenute zbog podjele mjesta oko stola. Isustada zapanji svoje učenike tražeći da im opere noge, postupkom kojim je izdignuo učenike iznad samog Učitelja. Ovu okultnu ceremonijukoju učenici nisu shvatili vršio je hijerofant okultnog bratstva nad posvećenicima koju su bili odabrani za neku misiju od velikog značaja ilionda kada je nasljednik hijerofanta trebao zauzeti njegovo mjesto. Očito je da je Isus obred pranja nogu izvršio s tom namisli. Potom jenaredio učenicima da oni sami međusobno ponove isti obred u smislu priznanja visoke misije svakoga od njih.Tada Isus obuzet mišlju na sutrašnji dan izusti bolne riječi: ,,I jedan od vas, moji voljeni učenici, izdat će me!" Mnogi od njih s izrazompredbacivanja upitaše Ga: „Zar sam ja taj?" No Isus na svako pitanje odmahne glavom. Juda međutim nije postavljao pitanja negozbunjen pokupi komadić kruha s pladnja što je stajao pred Isusom. On uzme drugi komadić, stavi ga na svoj tanjur i pruživši ga Judikaže: „Juda, izvrši svoje djelo bez odlaganja." Juda osramoćen pobjegne od stola.Tada je započeo poznati dijalog posljednje večeri zapisan u Evanđelju. Tada je prvi put objavljena Sveta Pričest, a zatim nakon što suotpjevali pashalnu himnu, njih jedanaestorica s Isusom izadoše iz hrama. Pod drvećem getsemanskoga vrta Isus se odvoji od svojihučenika radi meditacije i molitve, zazivajući Oca da mu dade snage za posljednju strašnu kušnju. Napadan sumnjama, strahovanjem ipredosjećajima, svladavajući tjelesne impulse i sklonosti, On izreče riječi: „Neka se vrši Volja Tvoja, a ne moja." Time je zauvijek odbaciopravo suprotstavljanja strašnom tijeku događaja koji su odasvud nasrtali. Time se odrekao bilo kakve obrane posredovanjem okultnihsnaga koje su mu bile na raspolaganju; odlučio je Sebe prinijeti na žrtveni oltar poput nedužnoga pashalnog janjeta. A to čudo bilo jenajvažnije od svih Njegovih čuda - čudo odricanja.Izađe tada iz getsemanskog vrta i dok je hodao s učenicima reče: „Došao je čas. Izdajnik dolazi izvršiti svoje djelo."I zaista, malo zatim začu se zveket oružja i koraci, a ubrzo se pojaviše vojnici praćeni izaslanicima svećeničkim. Na čelu svih bijaše JudaIskariotski. „Zdravo Učitelju", reče i približivši se Isusu poljubi Ga u obraz. „Ah, s poljubcem ti Juda izdaješ sina čovječjeg, s poljubcem!"U tom je trenutku gorčina Isusova dosegnula vrhunac. Tada stražari opkole Isusa koji se nije odupirao nego pita: „Koga tražite?" Oniodgovore da traže onoga kojega zovu Isus iz Nazareta. ,Ja sam taj kojega tražite", kaže im Isus. Učenici su pokušali oduprijeti se ispriječiti Njegovo uhićenje te Petar posegnuvši za mačem odreže uho jednome iz pratnje koji je bio sluga Velikogsvećenika. Isus tada naredi učenicima da prestanu sa svakim otporom i približivši se ranjenom stavi mu uho na ranu koja odmah zacijeli.Zatim ukori svoje učenike govoreći im da bi sve sile nebeske priskočile u pomoć ako bi On to poželio, pa obraćajući se vodi straže naredimu da Ga odvede. Dok su prolazili Isus se okrene želeći pozdraviti svoje učenike. Ali svi su se razbježali ostavivši Ga samoga u časuteške kušnje, samoga kao što svaka smjerna duša mora biti u trenutku najviše kušnje; sama sa svojim Stvoriteljem.Tako Majstor svih moći dopusti da Ga kao zarobljenika bez otpora odvedu u palaču gdje su veliki svećenici zasjedali na tajnoj sjedniciSinedrija čekajući Njegov dolazak. Pred ovim tiranima Isus je ostao vedar, vezan poput običnog zločinca, očekujući presudu: On čiji binajmanji otpor volje dostajao da sruši cijelu palaču i uništi sve koji su se tu nalazili!No, to je bio samo početak. Za vrijeme slijedećih osam sati Isus je bio podvrgnut raznim sudskim postupcima, ako se oni tako mogunazvati. Zlostavljan, udaran i vrijedan Majstor je i nadalje ostao Majstorom. Lažni svjedoci optuživali su Ga zbog svih mogućih vrstazlodjela i hereze. Konačno Mu Veliki svećenik Kaifa postavi pitanje: „Jesi li ti Krist?" Isus, prekinuvši šutnju odgovori: „Taj sam". TadaKaifa skoči i urlajući razdere svoju odjeću sve do pojasa te poviče: „Hulio je na Boga! Što čekamo, kakvi nam još dokazi trebaju?"












Od toga trenutka svaka nada u spas Majstora bijaše izgubljena. On se Sam optužio Vlastitim riječima. Svaki obrat više nije bio moguć.Surovo su ga izbacili iz dvorane i poput najgoreg zločinca predali masi koja se poslužila pravom nazlostavljanje što su ga hebrejski zakoni pružali. Sa svih strana padali su napadi, udarci i uvrede ali On je sve to podnosio vedro i bezpritužbe. Njegove misli već su napustile zemaljske stvari i uzdignule su se na razinu bitka, što je ljudskom umu zapravo teško shvatiti:dok mu je duh bio čvrsto usmjeren na realno, irealno je nestalo iz Njegove svijesti.Sutradan ujutro Isusa su odveli pred Poncija Pilata, rimskoga guvernera koji je trebao presuditi Isusu kao predstavnik civilne vlasti. Pilatnije želio osuditi Isusa jer je uvidio da optužbe potječu iz raznih teoloških gledišta u koje se civilna vlast nije trebala miješati. Njegova gaje žena također savjetovala da se u tom sporu drži po strani jer je i njoj Majstor bio drag. No Poncije Pilat se našao pod jakim pritiskomžidovskog svećenstva, a prema rimskim zakonima njihovu moć i utjecaj nije smio spriječavati. Uostalom, svećenici su optužbama protivIsusa dali civilni karakter govoreći da je On pokušao pobuniti mase i sebe proglasiti kraljem judejskim; da je bio uzrokom javnih nereda,da je nagovarao narod na neplaćanje poreza Rimu itd. Poncije Pilat smatrao je sve to nedostatnim. Tada je jedan od velikih svećenikapredložio da Isusu presudi Herod budući da je bio iz Galileje a na tom su se području odigrali najvažniji zločini zbog kojih su Isusaoptuživali. Pilat je bio zadovoljan što će se lako riješiti ovoga problema. Tako su predmet predali Herodu koji se tih dana nalazio uJeruzalemu. Zatvorenik je odveden Herodu i tamo je opet izvrgnut napadima, uvredama i poniženjima od strane tiranina. Na koncu jeHerod odlučio vratiti ga natrag Ponciju Pilatu.Stalno praćen urlajućom svjetinom Isusa odvedoše pred Pilata, nezadovoljnog zato što je Herod odgovornost presude prebacio na njega.No Pilat se pozvao na stari hebrejski običaj po kojemu se u vrijeme Pashe moglo pomilovati neke od teških zločinaca. Stoga predloži dase amnestija udijeli Isusu. Svećenici se s time nisu slagali i reldi da se pomilovanje dodijeli velikom zločincu Barabi, a da se Isus osudi nasmrt. Za to je vrijeme svjetina poticana od strane svećenstva urlala - razapni ga, razapni ga! Pilat se pojavi pred narodom i svećenicima ipo istočnjačkom običaju opere ruke u posudi s vodom i povikne Židovima: „Perem ruke od krvi ovoga čovjeka; neka ona padne na vašeglave."„Da, da! Na naše glave i na glave naše djece!", poviče svjetina.Isusa su, međutim, podvrgnuli najgorem mučenju i na koncu Mu nabili na glavu krunu od trnja koja se duboko zabila u meso.Uskratili sumu odmor pred izvršenje presude što se običavalo davati i najgorim zločicima. Istog su Ga dana razapeli.Teški križ vezali su Mu na leda i prisilili Ga da ga ponese unatoč tome što je do krajnje granice ljudske izdržljivosti bio izmučen i iscrpljenbrutalnostima i mučenjima. Tri puta je pao pod težinom križa. Konačno je stigao na Golgotu i tamo su Ga prikovali na križ prepustivši Ganajgoroj i najsvirepijoj smrti. S obje strane dva kradljivca, također razapeta, bili su mu drugovi u patnji.Odbio je primiti narkotični napitak kojega su davali osuđenima kako bi im ublažili teške patnje. Odlučio je umrijeti pri punoj svijesti. Nadglavu su mu stavili pločicu s natpisom Isus iz Nazareta kralj izraelski koju je dao napisati sam Poncije Pilat kako bi se narugao Zidovimazato što su ga prisilili osuditi Isusa. Kada su podignuli križ s Isusom, on usklikne: „Oče, oprosti im, jer ne znaju što sami sebi čine."Trpio je strahovitu agoniju križa dok ga je svjetina vrijeđala i ismijavala. Jedan od dvojice razbojnika koji su bili razapeti uz Njega dobaciMu uvredljivo pitanje, zašto ne spašava Sebe i njih. Svjetina je također vikala: „Zašto Ti, koji si spasio tolike ne možeš sada spasitiSamoga Sebe? No, On koji je lako mogao učiniti čudo nije odgovarao. Zatim dođe smrtni delirij u kojemu predbaci Ocu da Ga jenapustio: no konac bijaše blizu.Odjednom se nebo zamrači neprobojnom tamom i snažna oluja s neobičnim električnim pojavama obori se na zemlju. Vjetar se potomstiša a čudna tišina zavlada uz pojavu avetinjskoga svjetla. Zatim se zemlja potrese praćena povicima i jadikovkama te strašnim smradomsumpora i plinova. Kamenje se raspadalo, grobovi se otkrivali a leševi ispadali. Jeruzalem se potresao u svojim temeljima a zastor uhramu se razderao odozgo do dolje.Svjetina je uz povike bezglavo trčala ovamo-onamo, a rimski vojnik postavljen kao stražar, vidjevši sve te strahote, padne na koljenapred križem i usklikne: „Ovaj uistinu bijaše Sin Božji!"Tako Isus Krist napusti tijelo koje je nastanjivao trideset i tri godine. Milosrdni prijatelji prenijeli su Njegovo tijelo, premazano mirisnimtvarima, na tajno mjesto i tamo ga sahranili.I tako smo došli do onoga mjesta u kojemu se predaja i učenje okultista razlikuje od izlaganja Evanđelja. Treba reći prividno, jer ova sedva izlaganja razlikuju jedino zbog različitoga gledišta i u različitom shvaćanju Majstora.Time mislimo na pojavu uskrsnuća. Treba se sjetiti da je Isus upozorio Svoje učenike da će nakon tri dana „uskrsnuti od smrti" i ponovnose pojaviti medu njima. Ovi događaji prema običnom shvaćanju kao da žele reći da je Isus ponovno ušao u Svoje tijelo i tako se prikazao.Izlaganja Evanđelja kao da potvrđuju takvo razumijevanje, očito radi lakšeg razumijevanja i prihvaćanja naroda.No okultizam stvar gleda drukčije. Tvrdi da se Isus doista pojavio pred Svojim učenicima tri dana nakon smrti i ostao neko vrijeme snjima, nastavljajući svoja učenja, izlažući im najdublje misterije i najtajniji nauk. Mistici su oduvijek tvrdili da se On pojavio u astralnomtijelu a ne u odbačenom fizičkom tijelu.Pošto za običan puk fizičko tijelo predstavlja sve, to jest cjelokupnu egzistenciju ili smisao postojanja, i vjeruje kako će cijelo čovječanstvo„posljednjeg dana" pojaviti se i uskrsnuti u svojim starim fizičkim tijelima, drugačije učenje za njega ne bi imalo smisla.No za mistike i okultiste koji poznaju istinu o tijelima još finijima od duše, takvo zamišljanje puka jest apsurdno i nerazumno. Njima jelako shvatiti ezoterijsko učenje o uskrsnuću i razlog zbog kojega je Isus upotrijebio svoje astralno tijelo za pojavljivanje medu učenicima.Izlaganja Evanđelja govore da je uz Isusov grob bila postavljena straža koja je imala zadatak spriječiti ulazak u Njegovu grobnicu snamjerom da uskrsnuće učini vjerodostojnim budući su svećenici znali da će na taj način biti ispunjeno očekivanje ljudi. Evanđelje takođernadodaje da je grob bio zapečaćen te da su uz grob bili postavljeni rimski vojnici. No unatoč svemu tome tijelo Učitelja izronilo je izgroba oživjevši i zbunivši učenike očitim znacima mučenja i ozljeda.Okultne tradicije međutim tvrde da su vjerni prijatelji Isusovi ishodili od Pilata dopuštenje za prenašanje Isusova tijela na tajno i sigurnomjesto, da bi ga tamo sahranili i pustili da se postupno raspadne kao sve što je smrtno. Ovi su prijatelji znali da uskrsnuće Isusovo nemaničega zajedničkoga s Njegovim fizičkim tijelom te da se uvijek živa duša Učitelja može pojaviti odjevena u eterično tijelo koje oni moguvidjeti. Svaki student okultizma lako će shvatiti ove stvari bez potrebe daljnjeg tumačenja. Drugima savjetujemo da prouče okultna učenjao astralnom tijelu i njegovim karakteristikama jer ovdje nećemo naširoko opisivati fenomene čovjekovog astralnog tijela.Prva je u astralnom tijelu Isusa vidjela Marija Magdalena. Ona je stajala i plakala pred praznim grobom kada je vidjela neku pojavu kakojoj se približuje. Astralno tijelo bilo je slabo vidljivo i nejasno se razabiralo, pa Ga ona u prvi trenutak nije prepoznala. Zatim glas izrečenjezino ime te pogledavši pozornije pojavu vidje da postaje sve jasnija i određenija dok konačno nije prepoznala svojeg Učitelja.Okultna predaja potvrđuje istinitost nekih drugih predaja prvobitne kršćanske crkve koje govore da su se u prva tri dana nakon raspećana Kalvariji pojavila u Jeruzalemu i okolici astralna tijela mnogih nedavno umrlih ljudi; također se govori kako su astralna tijela mnogihumrlih Zidova posjetila mjesta njihova prošlog života gdje su ih vidjeli rođaci i prijatelji.Poslije toga se Isus u astralnom tijelu pokazao Svojim učenicima. Dvojica od dvanaestorice sreli su Ga isto poslijepodne kada se javioMariji Magdaleni u pashalnu nedjelju. No nisu Ga odmah prepoznali premda je uz njih hodao i kasnije s njima sjeo za stol. Ovoneprepoznavanje od strane najbližih prelazi svako razumijevanje i crkva nije niti pokušala to protumačiti. No okultna predanja govore daIsus isprva nije potpuno materijalizirao svoje astralno tijelo radi opreza pa stoga Njegov izgled nije u početku bio jasan i određen. Tek jeza vrijeme objeda potpuno materijalizirao svoje lice i učenici su Ga prepoznali. Okultisti koji su prisustvovali materijalizaciji nekogastralnog tijela lako će razumjeti ove pojave. Ortodoksno tumačenje crkve da se Isus pred Svojim učenicima pojavio u fizičkom tijeluostavlja nerazumljivom činejnicu da Ga isprva učenici nisu prepoznali, a bili su svakodnevno s Njime. Nije teško odrediti koje od ova dvatumačenja nosi biljeg Istine.Isus je ostao vidljiv nekolicini odabranih u vremenu od četrdesetak dana. Vidjelo ga je, također, više stotina osoba. Osim toga postoje idruge mistične predaje o Njegovom javljanju u astralnom tijelu u prilikama koje nisu spomenute u Evanđelju. Jedno od tih predanjakazuje da se On javio Ponciju Pilatu kako bi mu oprostio njegovo sudjelovanje u tragediji koja Ga nije mogla zaobići. Drugo govori oHerodu koji je Njegov lik vidio u svojoj spavaćoj sobi. Treće opet priča da se pojavio pred velikim svećenicima u hramu i da su pred Njimpali na koljena preplavljeni strahom. Četvrta govori da se javio jedanaestorici učenika sakupljenih na tajnome mjestu iza zaključanih vratai rekao im: „Mir bio s vama", a zatim nestao.Evanđelja spominju pojavu Isusovu pred jedanaestoricom kada je Toma, da bi uklonio sumnju u prikazivanje u astralnom tijelu položioruke na rane koje su se nalazile na istim mjestima kao i na fizičkom tijelu sukladno dobro poznatim zakonima koji upravljaju takvimpojavama.Isusove nagle pojave i nestanci, a prije svega onima kojima se želio prikazati a da pri tome ostane nezamjetan drugima, jasno govore oprirodi tijela koje je koristio za objavljivanje Svoga povratka. Kada bi ljudi poznavali zakone koji vladaju u astralnom svijetu u nešto takvonimalo ne bi sumnjali.



Evidentirano


Izlaganja Evanđelja govore o tome da su Njegovi učenici ustvrdili kako On nije došao kao „duh", to jest kao neka eterična prikaza: oni suosjetili Njegovo tijeli i vidjeli Ga kako jede. Zar je to čudno? Zakoni materijalizacije astralnoga tijela dopuštaju u danim okolnostimamaterijalizaciju astralnoga tijela do takve potpunosti da se ono može ne samo vidjeti nego također i opipati.Rezultati „Engleskog društva za psihička istraživanja" potvrđuju tu činjenicu, a da se ne govori o pojavama poznatim svakom naprednomokultistu.Tako se jednoga dana pojavio pred svojim učenicima i pošao s njima preko brežuljka govoreći im o njihovom budućem djelovanju nazemlji. Zatim ih je pozdravio i počeo nestajati. To se obično opisuje kao da se počeo dizati u zrak dok se konačno ne bi izgubio iz vida;no mistici to nestajanje opisuju kao polaganu dematerijalizaciju njegove astralne pojave tako da je postupno nestajao iz vida svojihučenika koji su napeto promatrali kako Njegova pojava postaje sve više eterična da bi naposlijetku Njegova duša oslobođena materijeprešla na više razine života.Zar se u usporedbi s ovim tumačenjima ne čini naivnim uobičajeno shvaćanje Isusova pojavljivanja poslije smrti? Može li itko, onaj tko jeupoznat sa zakonima i pojavama svijeta na višim razinama pretpostaviti da bi fizičko tijelo moglo proći razinama na kojima obični oblicimaterije ne postoje? Takva ideja potrebna je samo onima koji moraju prihvatiti „uskrsnuće tijela" svih umrlih duša kako bi sebi moglipredočiti besmrtnost.Za okultistu je fizičko tijelo privremeni omotač duše koja će ga u dani čas odbaciti. To tijelo nema ništa zajedničkog s realnim bićem, sdušom. Ono je naprosto presvlaka koju će duša odbaciti kao što to biva s kukuljicom ličinke koju leptir odbacuje šireći krila za let upotpuno novi svijet.Sve te ideje o besmrtnosti fizičkoga tijela posljedica su materijalističkog shvaćanja i nenaviknutosti mišljenja o višim razinama života tenesposobnosti stvaranja ispravne predodžbe0 njima. Kršćanstvo se treba osloboditi tih zemaljskihpoimanja pa će odbacivši ih kao dotrajala odijela oživjetipravom duhovnošću za kojom pobožne duše čeznu i mole.Razne crkve toliko su vezane uz materijalistička poimanja da osuđuju one koji govore o razinama života višim od ovoga fizičkog. Valja sezapitati: „Je li učenje po kojemu je čovjek duhovno biće u suprotnosti s učenjem Isusa i sadržajem Evanđelja? Je li moguće odreći se togučenja u prilog vjere o uskrsnuću mrtvih u fizičkom tijelu i u besmrtnost smrtnoga tijela, koje se po zakonu materije raspalo nakon smrti?Koje je od ova dva učenja pravo duhovno učenje? Postoji li ikakva sumnja ako mislimo vlastitom glavom? Nažalost to se ne uvida.Ortodoksne crkve osuđuju one koji tvrde da duša postoji neovisno o fizičkom tijelu.Kakva je svrha duše ako fizičko tijelo pokojnika mora uskrsnuti da bi njegov vlasnik mogao uživati u besmrtnosti?1 gdje se nalaze duše onih umrlih tijela koje očekuju Posljednjidan? Jesu li duše umrlih uvijek uz njihova tijela? Zašto bi sekasnije prisiljavale ponovno preuzeti istrošena tijela, davnoodbačena, bez kojega su tako lijepo mogle živjeti za vrijeme svojega bestjelesnog života? Što se događa s onima koji su za vrijeme fizičkog života imali bolesna, izobličena, sakata ili slaba tijela?Jesu li oni prisiljeni boraviti u takvim tijelima čitavu vječnost? Jesu li vlasnici ostarjelih i bolešću istrošenih tijela prisiljeni preuzeti ihponovno na dan Posljednjeg suda? Ako nije tako, kakva je onda važnost fizičkog tijela u novome životu? Imaju li možda anđeli fizičkatijela? Ako nemaju zašto bi onda takva tijela trebale duše na višim razinama života? Kada promislimo vidjet ćemo koliko su neznatnaodređena materijalistička shvaćanja u usporedbi sa shvaćanjima mističnog kršćanstva koje uči o duhovnom razvoju s nižih na više razinebitka prema visinama koje ni najsmjelije poimanje ljudsko ne može dosegnuti.Okultne predaje govore da je Isus tijekom četrdeset dana Svojeg pojavljivanja u astralnom tijelu, Svojim učenicima predao mnoga odnajviših učenja te da je neke od njih poveo sa sobom i pokazao im astralna prostranstva. Upoznao ih je također s pravom prirodomSvoga poslanja koje je jasno sagledao duhovnim umom budući se oblak smrtnoga razuma rasplinuo. Protumačio im je da je zadatakapostola sijanje Istine bez čekanja i nade u skori uspjeh i donašanje ploda. Rekao im je da će plod sazrijeti mnogo stoljeća kasnije ali neprije nego li prođe dvije tisuće godina i više, a nadolazeće vrijeme bit će samo priprema terena za veliko djelo Istine te da će pravasjetva doći za toga vremena.Govorio im je i o drugom dolasku Krista koji će uslijediti tek kada čovječanstvo bude shvatilo svu istinu Njegova učenja, a ljudi budusposobni živjeti duhovnim životom. Reče još da je misija apostola držati upaljen plamen duha i predati ga dostojnim sljedbenicima.Prije negoli se od njih odvojio rekao im je još puno toga. Mistici govore da On još uvijek živi u svijetu - u svim živućim dušama na zemlji,u stalnom naporu da ih privede spoznaji njihovog pravog Ja, to jest Duha u nama. On je stalno s nama kao Duh uvijek prisutan, kaoTješitelj i nevidljiva pomoć.Nije se udaljio od nas! Tu je s nama, sada i uvijek, u pravoj zajednici Duha.Gospod je doista uskrsnuo: iz oblaka u vječno postojanje Besmrtnoga Duha.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje IX

EZOTERIJSKA UČENJA

Prva i osnovna faza ezoterijskoga poučavanja o Isusu bit će ona u svezi s Tajnom Njegova života. Ezoterijske nam doktrine pružaju jednunesavršenu predodžbu o stvarnom životu Učitelja na temelju koje su teolozi napravili dogmatsku teoriju. Tajna Isusovog života predmetje nekih važnih poučavanja mističnih bratstava koji su je smatrali osnovom za druge doktrine. Zato ćemo sada ispitati tu fazu predmeta.Prije svega trebamo se podsjetiti da je Isusova duša bila poprilično drugačija od drugih ljudi. On je došao „rođen od Djevice" ne u općeprihvaćenom smislu, nego u onom okultnom, kako smo to izložili u drugom predavanju ove serije. Njegova je duša proizašla izravno izruku Stvoritelja -Njegov Duh nije bio primoran prolaziti iskustva kroz ponavljane inkarnacije i skromne i niske oblike. On je bio imun namrlje uzročnoga grijeha i čist kao Izvor iz kojega je došao: bio je istinska djevičanska duša u pravom smislu te riječi.On, dakle, nije bio vezan za karmu prethodnih inkarnacija kao što je to slučaj kod običnih duša; nije bio ograničen vezama, nije imaoklice želja i djela posijanih u prijašnjim životima koje bi vršile pritisak da se ostvare u tijeku Njegova života. On je bio Čisti - Duh -Slobodna duša, ne samo od vlastite karme, već slobodna, i po prirodi nevezana za karmu vrste ili svijeta.Zbog odsutnosti osobne karme bio je lišen egoističnih želja koje ljude vezuju za kotač djelovanja i osobnih ambicija. Nije gajio misli i željeo vlastitoj veličini ili slavi i bio je, po prirodi, savršeno slobodan za djelovanje kao jedan izvanjski promatrač i pomagač koji je mogaoshodno vlastitoj želji ne trpjeti kazne i patnje ljudskoga života. No, on je odabrao drugi put, kao što ćemo to uskoro vidjeti.Odsutnost karme vrste ili karme svijeta oslobađala ga je nužnosti trpljenja kazni čovječanstva, što čini dio kolektivne karme. Mogao jedobro živjeti život oslobođen onih kazni, iskušenja i muka koje su uobičajeno čovjekovo nasljeđe i koje su uzrokovane karmom vrste. Daje htio mogao je izbjeći progonima, fizičkim i mentalnim patnjama, pa čak i smrti. Ali slobodnom je voljom izabrao put boli u svrhuostvarenja velikog djela kojega je kao Spasitelj svijeta vidio pred Sobom.Da bi mogao ostvariti Svoju misiju Otkupitelja i Spasitelja čovječanstva bilo je neophodno da na Sebe preuzme dio zajedničke karme,preuzimajući na taj način i moguće „grijehe svijeta". Prije preuzimanja tereta koji je ugrožavao vrstu on je morao postati Čovjekom meduljudima.Radi boljeg pojašnjenja moramo podsjetiti da za biće kao što je Isus - dušu oslobođenu od karme - nisu postojala stanja koja nazivamoiskušenjima, pohlepe, želje, kao niti jedno od onih mentalnih stanja običnog čovjeka koje pokreće karma prethodnih inkarnacija i koja












ostaju unutar nas kao klice koje teže iskazati se i razviti.Isus, slobodna duša, mogao je biti, praktički izvanjski promatrač svjetskih zbivanja nepotaknut na djelovanje niti jednom običnompobudom. U takvom stanju On je mogao pomoći svijetu kao Učitelj ili instruktor, ali ne bi mogao izvršiti Svoju veliku misiju Otkupiteljasvijeta, u svom najdubljem duhovnom značenju, kao što ćemo vidjeti u nastavku. Za Njega je bilo neophodno da na Sebe preuzme teretprizemnoga života kako bi mogao postati Spasiteljem zemaljskoga naroda.Okultna poučavanja nam govore da je Isus za vrijeme Svog boravka u stranim zemljama bio jednostavno Učitelj s jednom još uvijeknejasnom predstavom o misiji koju bi trebao ostvariti. Ali postupno je u razdobljima prosvjetljenja počeo prepoznavati Svoju istinskuprirodu i razliku koja je stajala između Njega i drugih ljudi. Tako Mu je došlo osvjedočenje o velikom djelu kojega bi mogao izvesti zaotkupljenje čovječanstva te je počeo uviđati nužnost ulaska u karmički kotač vrste kako bi polagano ostvario svoj plan. To se odvijalopostupno, s malim pomacima, dok se završno žrtvovanje ostvarilo tek u samoći pustinje, nakon što ga je Ivan krstio.U pustinji, nakon dugotrajnog posta i meditacije, otvorio Mu se put za preuzimanje Karme čovječanstva na Sebe. Nasceni duhovne bitke, najpotresnije koju je zemlja imala od svog postanka, Isus je namjerno pognuo ramena da bi primio teret. Od togtrenutka zemaljske su duše primile blagoslov koji je bio znatno iznad onoga razumljivoga prosječnom ljudskom umu. Ta moćna duša,produhovljena čistim Duhom, ušla je unutar kruga karmičkih vezanosti s namjerom uzeti udjela u djelovanju za stvarni razvoj i otkupljenječovječanstva.Treba naglasiti da Isus koji je bio slobodna duša, oživljena čistim Duhom, nije bio čovjek, nego Bog, iako je boravio u ljudskommesnatom ovoju. Njegova je moć bila veća od one najviših inteligencija cijeloga Univerzuma koje su imale važan udio u kozmičkomprogresu. Isus je bio čisti Duh utjelovljen u liku čovjeka sa svim moćima Boga samoga, naravno, zavisan u izražavanju o Apsolutnome -Veliki Duh Duha - On je, u biti, bio Njegova priroda i istovjetan Njegovoj srži. ,,U stvari", kako je to i Sam govorio, „Ja i Otac smo jedno."Njegov mladi um, razumije se, nije bio u stanju shvatiti istinu Svoje prave prirode, ali kako taj ljudski instrument s godinama i uzvježbanje postaje savršen, On je prepoznao Istinu i postao svjestan Svoje božanskosti.Pa ipak, iako je bio Bog, takav kakav je bio On nije mogao svijetu ublažiti težinu njegove karme, djelujući izvana. Prema kozmičkimzakonima koje je ustvrdio Apsolutni, taj se rad mogao obaviti samo unutar kruga zemaljskog života. Tako je Isus uvidio da čovjeku možepomoći samo ako i On sam postane čovjekom; odnosno, da bi pridonio skidanju Karme svijeta On je morao ući u Njega i podvrgnuti senjegovom krugu djelovanja. A to je On i učinio.Je li čitatelj, barem i malo, shvatio što znači žrtvovanje? Zamislite čisti Duh - slobodnu dušu - toliko punu ljubavi za čovječanstvo, da sezbog nas samovoljno odrekla potpunog izuzeća od svakog smrtnog života i dobrovoljno stavila pod jaram muke, boli, siromaštva i grijehaod kojeg se sastoji Karma čovječanstva! To žrtvovanje je tisuću puta veće od onoga kojeg bi mogao učiniti čovjek s najvišomduhovnošću i najrazvijenijim umom - kao što je to primjerice Emerson -koji se samovoljno spustio u postojanje i u prirodu skupne dušeda bi uzdigao obitelj zemaljskih crva, dao im život, i zatim ostao uz njih potičući ih da idu prema naprijed i prema gore, sve dok neuzmognu, nakon puno eona, uzdići dušu iz skupine crva na razinu čovjeka!Razmislite o tome i pokušajte dokučiti kakvo je bilo to Isusovo žrtvovanje samoga Sebe.Kada je u pustinji učinio posljednje korake prema odricanju i žrtvovanju, On je, mirne duše, ušao u kotač Karme čovječanstva otvorivšiSvoje srce svim patnjama, bijedama, iskušenjima i ograničenjima čovjeka. Njegova je moć, razumije se, ostala u Njemu, ali On više nijebio Bog izvan života svijeta, već Bog zarobljen u čovječanstvu, i dalje obilujući Svojom moći, ali ograničen sponama Karmičkog zakona,postavši otvoren utjecajima na koje je prije bio imun. Tako je On, primjerice, kada Ga je „iskušavao" Demon ambicije nudeći Mu daprihvati slavu i čast, to učinio samo zbog preuzimanja karme vrste stavivši se pod vlast njezinoga zakona. Kao Bog, on nije došao uiskušenje, na isti način kao što ni čovjek ne bi pao u iskušenje kojemu bi podlegao crv.Ali kao čovjek On je bio izložen željama i ambicijama koje ometaju i oštećuju ljudsku vrstu. U skladu s pravilom da je to veći umni razvojšto je veća moć tih iskušenja (budući da je um u stanju jasnije vidjeti prilike) Isus je bio izložen takovoj kušnji kakva bi za običnogačovjeka bila nemoguća.Znajući dobro da u Sebi posjeduje snagu za ostvarivanje onoga zbog čega je i stavljen na kušnju, Isus je bio prisiljen odbaciti težnju dase postavi na čelo vrste kao njezin vladar, kao kralj svijeta. Takva vizija bila Mu je prikazana kako bi je mogao usporediti s drugom ukojoj se nalazila scena Golgote, ali i zato što je osjećao čežnju za takvim nečim sve do posljednjeg čina.Zamislite samo koliko je napora iziskivala želja da se vlada svijetom koji je odudarao od Njegovog uma, tražeći zadovoljštinu koju im jesamo On mogao dati, i razumjet ćete borbu koja je bila neophodna da bi se pobijedio jedan takav neprijatelj. Zamislite napor kojegaobičan čovjek mora podnijeti i savladati da bi pobijedio želju za samouzdizanjem pa ćete razumjeti kakva je to bila borba Isusova nakojega se usredotočila želja sadržana u misli cijelog čovječanstva koje se nastojalo izraziti preko Njega. Grijesi svijeta doista su se slomilina Njemu sa svom svojom snažnom težinom, ali znao je da je preuzeo na Sebe te patnje ulaskom u život čovjeka; i podnosio ih je kaočovjek medu ljudima.To Mu je bilo moguće samo zahvaljujući potpunom i postojanom usredotočenju uma na ono što je On znao da jest Njegovo Istinsko Ja -Duh unutar Njegove Duše - i držeći Svoj um na to „koncentriran" mogao se boriti i pobijediti.Vidjevši Istinu, mogao je raspoznati bezumnost i iluziju svega onoga što svijet može ponuditi pa se mogao poslužiti Svojom snažnomželjom zapovijedivši napasniku da se povuče sa scene i iz polja Njegova uma. U potpunosti spoznavši Svoj Duh -Svoj stvarni Ja - mogaoje otjerati napasnika govoreći: „Ti nećeš iskušavati Gospodina Boga tvog." On se čvrsto usmjerio na ostvarivanje Svog unutrašnjeg Boga -Duha koji je bio unutar Njega, kao što je i u svakom čovjeku - negirajući na taj način postojanje moći zemaljskih stvari - iluzije oprolaznim stvarima - mayu vrste. Isto su tako i ostale slabosti smrtne ljudske prirode, a ne samo te, neprekidno opsjedale Njegov umnakon što je preuzeo na Sebe Karmu zemlje; na Sebe je također preuzeo i smrtni život koji kao posljedicu ima smrtni ostatak u kojemu jeboravio. Prema zakonu smrtnosti morao je živjeti, patiti i ugasiti se kao i svi drugi ljudi. U potpunosti svjestan onoga što Ga čekapribližavao se kraju. On, Bog, preuzeo je na Sebe sve atribute ljudske prirode kako bi mogao izvršiti veliku misiju Otkupitelja i Spasiteljavrste.Tako je i On kao običan smrtnik živio, patio i umro; ispivši čašu do dna, patio je kao što može patiti samo jedna tako fina umna priroda.A ljudi vjeruju da su sve Njegove patnje završile na Gogoti! One su, međutim, tek tada započele!Morate znati da je Isus Krist još uvijek dio ljudske vrste i kao takav dijeli njene muke, otplaćujući na taj način danak boli svakoga dana,svakoga sata te da će tako biti još dugo vremena, sve dok se duša čovjeka, pa i onoga najbijednijeg, do posljednjega, cijela ne očisti odtraga karme i u potpunosti „otkupi i spasi". U duši svakog čovjeka živi „Kristov Princip" koji se neprekidno bori za uzdizanje svakogpojedinca prema ostvarenju njegova Vravogja: to je tek pravo značenje riječi „otkupljenje i spasenje". Dakle, ne spašavanje od ognjapakla nego otkupljenje od vatre želja mesa i smrti: ne izbavljenje od nestvarnih grijehova, već otkupljenje iz blata zemaljskog života. Unama Bog nalikuje onom mitskom indijskom Bogu koji je sišao u tijelo jadne svinje i potom zaboravio na samoga sebe.Da biste se mogli ostvariti i biti ono što jeste, Bog, tu je Isus Krist koji zahvaljujući „Kristovom Principu" djeluje unutar vaše duše. Je limoguće da nikada niste čuli Njegov glas kako unutar vaše duše zapomaže - „Izađi, izađi iz svoje životinjske prirode i spoznaj da si tiuistinu Bog!" I baš to prepoznavanje, ostvarenje i očitovanje Boga unutar vas, čini „spasenje" i „otkupljenje".Okultne doktrine govore da je Isus nakon Svog konačnog odlaska iz očiju sljedbenika prešao na više razine astralnog svijeta u kojem jebrzo odbacio sve što je izgrađivalo astralno i mentalno tijelo koje je Njegova duša koristila pri očitovanju. Izdvojio je i odbacio sve osimonoga što je Najviše od Svega. Da je uklonio svaki trag individualne duše, Njegov bi se Duh istoga trenutka stopio s Jedinstvenim Duhom- Apsolutom -iz kojega je proizašao, a Isus, kao biće, stopio bi se s velikim „oceanom jedinstvenog Duha". Ali u takvom stanju,najuzvišeniji od svih, Svojom se voljom dugi niz godina odricao samo zato da bi mogao ostvariti Svoju misiju Spasitelja svijeta.To je razlog zbog kojega je zadržao najvišu razinu tijela - duhovni Um u njegovom najuzvišenijem i najtankoćutnijem obliku izražavanja -da bi kao entitet mogao raditi za čovječanstvo. I tako on i sada postoji, jedinstven, u srži s Ocem, ali ipak zadržavši prividno odvojenopostojanje.Jednom moramo zapamtiti: Isus, kao sin Josipa i Marije, više ne postoji. Takav Isus je nestao onda kada je On odbacio niža tijela Svojeosobnosti; ali ostala je Njegova individualnost, a to znači da On još jest, iako je Njegova osobnost nestala ostavivši postojanje Njegovogistinskog Ja kao Kristov Princip.Time želimo reći da se duša, kada dosegne najvišu razinu duha, potpuno stopi s Jedinstvenih duhom te stoga više nije biće, ali postojikao princip, ne kao neka bezživotna mehanička snaga, već kao živ, svjestan i djelotvoran princip. Takvo okultno zbivanje nije mogućeopisati ljudskim riječima zato što ne postoje odgovarajući izrazi kojima bi se mogli izraziti. Možemo se samo nadati da će najumnijičitatelji dokučiti smisao.Isus danas postoji kao Kristov Princip. On stvarno živi i djeluje bez tjelesnog ograničenja svake vrste i pri tome se služimo riječju „tijelo" unjezinom uobičajenom značenju. Kao Princip i kao „Krist" On je umiješan u ljudski život i može ga se naći u duši svakog muškarca, žene i



Evidentirano


djeteta koji je postojao, koji postoji i koji će postojati sve dok bude čovjeka. Treba znati da se to ne odnosi samo na one koji su živjeliposlije Njegovog nestanka sa zemlje već je tako bilo i prije negoli se rodio u ljudskome tijelu.Ta prividno paradoksalna tvrdnja lakše će se razumjeti ako se podsjetimo da duše nisu „mrtve" nego su samo prešle na astralnu razinu skoje se pravovremeno utjelovljuju. Krist je (tako ćemo zvati Isusa u sadašnjem stanju) također ušao u astralnu razinu i još uvijek tamoživi onako kako je živio na fizičkoj razini, zato što ljudske duše borave posvuda, a gdjegod se nalaze tu je i Krist, uvijek u djelovanju zaizbavljenje i spas čovječanstva.Na astralnoj razini On radi na dušama koje ondje prebivaju, potičući ih da se oslobode taloga zemaljskih želja i da se okrenu višimrazinama kako bi svaka naredna inkarnacija mogla uslijediti u sve boljim uvijetima. Na fizičkoj razini on djeluje kroz srce i um ljudipotičući ih da se svi uzdignu prema višim stvarima. Njegova je težnja uvijek usmjerena prema oslobođenju Duha od vezanosti za materijute prema samoostvarenju našeg istinskog Ja. Na taj način Krist živi u srcima svih ljudi, pateći i svakodnevno bivajući raspet zbog našihgrijehova i tu će zauvijek ostati, sve dok i Posljednji Čovjek ne bude izbavljen i spašen.To veličanstveno žrtvovanje Krista uvelike nadilazi one patnje koje je trpio Isus čovjek. Pokušajte zamisliti patnje jednog tako uzvišenogbića koje je primorano boraviti u srcima i umovima jednog takvog čovječanstva kakvo je naše, koje je tako duboko uronilo umaterijalizam znajući pritom koliko su velike urođene mogućnosti u ljudskoj duši samo kad bi težili dosegnuti uzvišene stvari umjesto štoneprekidno patimo zbog niskih i materijalnih djela i misli. Nije li to krajnje rafinirano mučenje? Nije li agonija pribijanja na križ neznatna uusporedbi s tom duhovnom agonijom? Osuđujemookrutnost Judejaca koji su raspeli Svojega Spasitelja dok Ga mi svakodnevno stostruko jače mučimo našim načinom života, neprekidno gapotčinjavajući svim mogućim nagonima i ljudskim strastima.Snažno uzdizanje svijeta do kojeg je došlo nakon smrti Isusa, najvećim dijelom zbog energetskog utjecaja Krista na srce i um ljudi, tek jeblagi nagovještaj onoga što će donijeti budućnost. Smisao Očinstva Boga i bratstva ljudi koje se sada nesumnjivo izražava u svijetu, samoje jedan primjer djelovanja Krista - Spasitelja i Otkupitelja. Poticajni snovi najuzvišenijih duša naše generacije samo su neprimjerene vizijeonoga što budućnost drži u pričuvi za čovječanstvo. Djelovanje je tek pustilo klicu - cvijet i plod učinit će Zemlju najslavnijim mjestom,mjestom najuzvišenijih nebeskih ideala koje su vjernici podržavali u prošlosti. Pa ipak, i te uzvišene stvari budućnosti bijedne su uusporedbi sa životom na najvišim razinama koje očekuju čovječanstvo kada bude pokazalo svoju sposobnost za prelazak na tonajuzvišenije mjesto vječnoga blaženstva. Ali Krist uvijek, i uvijek, djeluje pateći se i moleći se Svojim nastojanjima uzdići čovječanstvobarem za mali stupanj na duhovnoj ljestvici postojanja.Krist je uvijek s nama i kada bismo samo željeli prepoznati Njegovu prisutnost, osjetili bi topao i nježan odgovor na duhovni zov našeduše od kojega bi uživalo cijelo naše biće, ali pitanje bi trebalo biti postavljeno revnosno. Unutar nas boravi Krist koji je uvijek spremanodgovoriti na vapaj vjernika: „Vjerujte u mene i bit ćete spašeni." Kakvo se obećanje vidi u tome, ako ga se ispravno shvati! Kakvo jevrelo moći i utjehe otvoreno ljudskom biću kada se shvate ezoterijske istine koje su sadržane u Isusovim poučavanjima! Mističnokršćanstvo donosi tu poruku Istine svima vama koji čitate ove retke: hoćete li je prihvatiti?Zastanimo na trenutak i promislimo o poučavanjima ove knjige u kojima se govori o doktrini Krista, Spasitelja, usporedimo ih sodgovarajućim poučavanjima ortodoksne teologije.S jedne strane imamo Isusa, Bogočovjeka koji je slobodnom voljom izabrao Svoj veliki zadatak Otkupitelja i Spasitelja, koji ulazi u krugljudske karme odričući se privilegija Svoje božanskosti i umjesto njih uzima na Sebe ljudske patnje; postaje podložan patnjama fizičkogačovjeka i vezuje se za križ čovječanstva za mnoga stoljeća sve dok Njegova duhovna prisutnost u vrsti ne bude izdigla čovječanstvo dobožanstva koje ga čeka.S druge strane imamo sliku jednog božanskog gnjeva koja prikazuje čisto ljudske osjećaje i karakter, Boga odlučna u namjeri da seosvećuje čovječanstvu, od Njega stvorenom, s vječnim patnjama u vatri pakla. To isto božanstvo zatim stvara sina i šalje ga u svijet dapostane žrtvom okrutnog ispaštanja; sin mora umrijeti na križu kako bi se ublažio gnjev toga božanstva koje prihvaća krv toga božanskogjanjeta da bi se time oprali grijesi svijeta!Možete li razabrati gdje se nalazi Istina? U prvom primjeru imamo prikaz o Bogu koji dolazi iz čistog izvora duhovne spoznaje, dok drugivuče svoje korijenje iz umova neukih teologa koji nisu bili sposobni shvatiti i razumjeti mistične doktrine i koji su izgradili sustav teologijeu skladu s njihovim slabo razvijenim umom, učinivši Boga odrazom njihove surove životinjske prirode, i tražiteljem - kakvi su i sami bili -krvi i patnje, fizičkih mučenja i smrti kako bi ublažili božanski gnjev.Koja, dakle, od ponuđenih koncepcija više odgovara intuitivnom prišaptavanju Onoga nečeg što se nalazi u nama? Koja će dobiti većipristanak od Krista koji je unutar našega srca?

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Kršćanska molitva

Kršćanska crkva raspoznaje tri molitve: molitvu Apostola, molitvu Nikeje i molitvu Atanasija. Obično se rabe prve dvije dok je trećanedovoljno poznata i rijetko se koristi.Ipak se najviše uobičava upotrebljavati molitva Apostola za koju se smatra da je nastala poslije nikejske te da je njezin sadašnji oblik,prema mišljenju mnogih autoriteta, promijenjeno originalno tumačenje prvih kršćanskih vjernika. Ona glasi:„ Vjerujem u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje i u Isusa Krista sina njegova jedinog Gospodina našega, koji je začet poDuhu Svetom, rođen od Djevice Marije; mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan; sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo odmrtvih, uzašao na nebesa, sjedio desno od Boga Oca Svemogućega i odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u Duha Svetoga, uSvetu Crkvu katoličku, Općinstvo Svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni."Molitva Nikeje utemeljena je i prihvaćena na Koncilu održanom u tom gradu 325. godine. Na originalu ona završava sljedećim riječima:„Vjerujem u Duh Sveti"; završnu napomenu dodao je Koncil u Konstantinopolu 381. godine izbacivši riječi „i Sin" koje su umetnute naKoncilu u Toledu 589. godine. Ona glasi:„Vjerujem u jednog jedinoga Boga, Oca svemogućeg Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivog i nevidljivog; i u jednog Gospodina,Isusa Krista, sina Božjeg jedinorodenca, i rođenog od Oca prije svih stoljeća, Boga od Boga, Svjetlosti od Svjetlosti, istinskog Boga odistinskog Boga, koji je rođen a ne napravljen, koji je u srži istovjetan Ocu, zahvaljujući kojemu sve stvari nastadoše; koji je zbog nas ljudii našega zdravlja sašao s neba i utjelovio se u grudima Djevice Marije djelovanjem Duha Svetoga te se napravio čovjekom; koji je raspet,zbog nas mučen podPoncijem Pilatom i bio pokopan; koji je prema spisima uskrsnuo trećega dana; koji je uzašao na nebo, sjeo na desnuod Oca i koji će ponovno doći, prepun slave, kako bi sudio živima i mrtvima: kojem kraljevanje neće imati kraja. - Vjerujem u Sveti Duh,Gospodina i Stvoritelja života koji je prešao s Oca na Sina, kojeg se obožava i veliča zajedno s Ocem i Sinom, koji je govorio prekoProroka. I u jedinu Svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Priznajem jedino krštenje za oproštenje grijeha i čekam uskrsnuće mrtvih i život unadolazećem stoljeću."Preispitajmo ukratko osnovne tvrdnje u molitvama koje su bile sastavljene nekoliko stoljeća nakon smrti Isusa gledane kroz prizmusvjetlosti mističnoga kršćanstva.„Vjerujem u jednog jedinog Boga svemogućeg, Stvoritelja neba i zemlje i sveg vidljivog i nevidljivog" (Molitva Nikeje).Oblik ovog temeljnog principa kršćanske vjere u Molitvi Nikeje je nešto potpuniji od slične tvrdnje sadržane u Molitvi Apostola. Ona nezahtijeva komentare: to je izjava vjere u jednog jedinog moćnog stvoritelja od kojega je proizašlo sve što postoji. U njoj nisu sadržaninikakvi pokušaji „objašnjavanja" prirode Apsolutnog ili nadijevanja bilo kojeg ljudskog atributa kojima su teolozi običavali obasipatiJedinog. Takvo izjašnjavanje jednostavno potvrđuje vjeru u postojanjeJednog uzvišenog Bića i to je sve što čovjek može učiniti - sve ostalo bila bi nepristojna glupost.












Evidentirano


„/ u Isusa Krista sina Njegovog jedinog, Gospodina našeg, koji je začet po Duhu Svetom" (Molitva Apostola).J u jedinog Gospodina, Isusa Krista, sina Božjeg jedinorodenca, i rođenog od Oca prije svih stoljeća; Boga od Boga, Svjetlosti odSvjetlosti, istinskog Boga od istinskog Boga; koji je rođen a ne napravljen, koji je u srži istovjetan Ocu" (Molitva Nikeje).U tom je iznašnjavanju sadržana vjera u božanskost Isusa. Molitva Apostola prikazuje grubo začeće koje naginje iskrivljenoj idejidjevičanskog začeća zbog djelovanja Duha Svetog, s porijeklom sličnim onom bogovima herojima raznih religija, u kojima je otac biojedan od bogova a majka žena. Molitva Nikeje, pak, jako nalikuje mističnoj doktrini: naime, u njoj se govori „rođen od oca", i nije„napravljen". Izraz „Boga od Boga; Svjetlosti od Svjetlosti, istinskog Boga od istinskog Boga" prikazuje ideju o duhovnoj istovjetnostimaterije koja se jasno uopćava u izjavi „koji je u srži istovjetan Ocu", pokazujući na taj način izvanredno razumijevanje tajne Krista. Jer,kao što to poučavaju okultne doktrine, Isus je bio Čisti Duh, slobodan od bilo kakve želje koja bi Ga ograničavala i uplitala u Karmusvijeta: istovjetan, u srži, s Ocem. „Otac i ja smo jedno", rekao je On sam. Ali u ortodoksnoj teologiji nije sadržano ništa što bi bacilosvjetlo na taj predmet kao što je međutim ono u poučavanjima ezoterijskoga kršćanstva u svezi s prirodom Isusove duše.„Rođen od Djevice Marije" (MJl.)

„Koji je zbog nas ljudi i našega zdravlja sišao s neba i utjelovio se u grudima Djevice Marije djelovanjem Duha Svetog i učinio sečovjekom''' (M.N.).U toj molitvi sadržana je jasna i iznenađujuća potvrda mističnoga poučavanja: „Da je zbog nas ljudi i našega zdravlja sašao s nebapokazuje namjeru inkarnacije. „Došao s Neba", pokazuje ranije postojanje u grudima Apsolutnog. „I utjelovio se", prikazuje silazak umeso Marijinih grudi. ,,I učinio se čovjekom", govori o uzdizanju fizičkog tijela djeteta u majčinim grudima. Zar okultne doktrine ne bacajujasno svjetlo na Molitvene izjave?„Raspet, umro i pokopan. Sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih" (M.A.).„Mučen je i bio pokopan; prema spisima, uskrsnuo je trećega dana; uzašao na nebo i sjeo na desnu od Oca" (M.N.)„Silazak u pakao" u Molitvi Apostola nedvojbeno znači prolazak kroz mjesto u kojemu se nalaze bestjelesne duše -najniža astralna razina.Čak i ortodoksni učitelji ne misle da izraz „pakao" služi za označavanje mjesta mučenja u kojem vlada Demon, nego je to mjesto uteologiji izmišljeno za zastrašivanje pučanstva u crkvama. „Trećeg dana nakon smrti uskrsnuo" (što je jednako retku u Molitvi Nikeje)odnosi se na pojavljivanje Isusa u Svom astralnom tijelu - povratak iz nižeg astrala u kojem se zadržao tri dana nakon raspeća. ,,Iuzašao na nebo" taj redak govori o vjerovanju da se On vratio tamo odakle je došao, dok se u Molitvi Nikeje kaže da je On „došao sneba, da se utjelovio... i učinio se čovjekom".Redak u tim dvjema Molitvama u kojima se tvrdi da je On, zatim, zauzeo Svoje mjesto „na desno Bogu Ocu" želi pokazati da je On zauzeopočasno mjesto pokraj Oca. Okultna poučavanja to objašnjavaju time što pokazuju da Isus nije odvojen od Oca nego od prisutnostinajeteričnije duhovne materije, te da je On kozmički princip, drugi po važnosti, samo u odnosu na Oca. Stoga se s pravom može rećipočasno mjesto „na desno Bogu Ocu".„On ce doći suditi i živima i mrtvima." U tom se retku može očitati potvrda o tome da se Krist ne obraća samo „živima", nego i „mrtvima",odnosno onima koji su „otišli" prije i poslije Njegovog dolaska te koji su prešli na astralnu razinu, što smo već i spomenuli. Bez obzira jesuli autori Molitve to razumjeli, jesu ili nisu pogrešno naveli iz predaje smisao „Sudnjega dana", jedno je sigurno, a to je da su prvi kršćani,ili pak mistici medu njima, shvaćali ta poučavanja onako kako smo ih mi iznijeli i govorili o Njemu „živi u mrtvom kao i u živom", kako toizjavljuje jedan okultni spis.„Općinstvo Svetih" je duhovno poimanje čuda Prosvijetljenih. „Oproštenje grijeha" je nadvladavanje griješnog uma i želja. „Uskrsnuće odmrtvih i život nadolazećeg stoljeća" je obećanje zagrobnog života a ne surova ideja o fizičkom uskrsnuću tijela, koja je umetnuta u MolitviApostola očigledno u kasnijoj epohi, povodom podupiranja najomiljenijih teorija neke od teoloških škola. Zamjećujete li kako MolitvaNikeje jednostavno kaže „mrtvi" a ne „tijelo" ili „meso". Sačuvana verzija u mističnim poučavanjima ima odgovarajući redak: ,,A mipoznajemo istinu besmrtnosti duše."Razmatranja o drugim odlomcima u Molitvama u kojima se govori o postojanju „Duha Svetog" bit će obrađena u narednom poglavlju.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje X TAJNA DOKTRINA

Posljednje izjave u Molitvama iznijete u prethodnom poglavlju odnose se na Duh Sveti:„Vjerujem u Duh Sveti" (M.A.)„Vjerujem u Duh Sveti, Gospodina i Stvoritelja života" (M.N.).Za kršćane prosječne umne sposobnosti priroda Duha Svetog - jedne od tri očitovanja Trojstva - ovijena je mračnjaštvom i nije shvaćena.Pomno istraživanje kršćanskih spisa pokazat će da crkva nema jasne ideje o tom predmetu koji bi u stvari trebao biti od najveće važnostiza svećenike i za vjerske zajednice. Upitate li svećenike o prirodi Duha Svetog, i sami ćete utvrditi koliko dražesnih, kontradiktornih,nezadovoljavajućih koncepata imaju po tom pitanju; ako pomoć zatražite u enciklopedijama i drugim knjigama, vidjet ćete koliko se malozna i poznaje taj važan predmet.Tek kada se posegne za doktrinama mističnoga kršćanstva može se naići na malo svjetlosti. O toj činjenici koja obilujeteškoćama i koju tako malo shvaćaju učenici i ortodoksni učitelji, mistična poučavanja su, u stvari, jasna i izričita.Relativna okultna doktrina o Duhu Svetom može biti sažeta u sljedećoj velikoj općenitoj formuli: „Sveti duh je Apsolutan u svojoj faziočitovanja, nasuprot Njegovoj nemanifestiranoj fazi; to je manifestirano Biće nasuprot nemanifestiranom Biću; stvoren Bog naspramnemanifestiranog Boga; djelujući kao Bog kao kreativan princip nasuprot Bogu kao apsolutnom Biću.Za bolje razumijevanje toga objašnjenja treba se podsjetiti da se Apsolut može promatrati u dvije faze. Ne kao dvije osobe, nego s dvaaspekta. Postoji samo jedno Biće, ne može biti nikako drugačije nego jedno, ali možemo smatrati da to jedino Biće postoji kao dvijepojave. U jednoj je Biće nemanifestirano, a u drugoj je Biće manifestirano.Nemanifestirano Biće je Jedan u svom aspektu Bića, nediferenciran, nekreiran: bez atributa, kvalitete ili prirode.Ljudskom umu je nemoguće stvoriti koncept nemanifestiranog Bića, odnosno on ne može misliti kao o „stvari", kao o „nečem"; i to zbogsame Njegove esencije: da je ono slično nečemu čemu bi mogli uputiti misao, više ne bi bilo nemanifestirano. Ono sve na što možemomisliti, je neka stvar - neka opredmećena stvar.No, mi smo prisiljeni, s istim zakonima razuma, potvrditi da nemanifestirano Apsolutno Biće postoji jer manifestiran i relativan Univerzum,kao i život, moraju ići naprijed i potjecati od temeljne Stvarnosti koja mora biti Apsolutna i Nemanifestirana. To je ono Biće na koje nasnajviši razum navodi da ga zamislimo postojećim, dok je nemanifestirano Biće - Bog, Otac - ono koje ne može biti zamijećeno našimosjetilima, čije nam je postojanje moguće spoznati samo preko čistog razuma ili s pomoću djelovanja Duha u nama. U materijalnomsmislu Bog je „nespoznajan" ali u jednom dubljem smislu On može biti spoznat po Duhu Čovjeka i njegovo postojanje može biti spoznatoi dokazano putem tumačenja najdubljih sposobnosti našega uma.Nemanifestirano Biće je Jedinstveno, u Njegovom stvarnom postojanju. Kada bi cijeli manifestirani svijet i stvarni život, čak i u svomnajvišem obliku, bio povučen iz postojanja, što bi ostalo? Jednostavno i isključivo samo nemanifestirano Biće-Bog Otac, sam.Sve ostalo bi se povuklo unutar Njegovog bitka. Izvan Njega ne bi bilo ničeg. Bio bi on sam -Jedini - postojeći u Njegovoj fazinemanifestiranog Bića.Razumijemo da je tu ideju teško shvatiti i da se, na prvi pogled, čini „nejasnom" nekim našim učenicima - može se pomisliti da je to












izjava jednog bića koje je nebiće. No, budite strpljivi, nemojte žuriti - dajte malo vremena umu i on će upiti koncept. Uvjerit ćete se daOn, u svojim unutrašnjim odstupanjima, sadrži Istinu: tada ćete prepoznati postojanje Boga - Oca nasuprot Boga - Duha Svetog. Kao štosmo rekli, to je apsolut u svojoj fazi manifestiranog Bića; to jest, to je Bog onakav kakav se manifestira u Duh života, imanentan iočitovan u cjelokupnom i predmetnom i pojavnom životu Kozmosa ili Univerzuma.Govoreći o filozofiji yoge prikazao sam postojanje Duha imanentnog i nemanifestiranog Života u svim oblicima. Također smo prikazali daje svaka stvar u Univerzumu živa -čak i minerali i atomi od kojih je načinjena materija - dakle, ako je Duh života izvor sveganemanifestiranog u Univerzumu i Deux et machina svih fenomena snage, materije i života, iz toga prirodno proizlazi da u svijetu ne možebiti ništa mrtvo- te da je sve Život koji se očituje u svakom predmetu,razlikujući se samo po stupnju očitovanja. U „Raja yogi" i„Jnana yogi3 ta je tema opširno obrađena. Što je, dakle, tajDuh Života? Ako je Bog sve, onda ne može biti ničega drugogizvan Njega. Ne može li Bog biti nekreiran - Apsolut u svojojfazi nemanifestiranog Bića; što onda može biti?Učenik osjeća da logičan i prirodan odgovor na to pitanje može biti samo ovaj: „Manifestirano biće - Bog u djelovanju- Sveti Duh". Toliko o okultnim predajama glede velike tajnekršćanstva. I kao što vidimo, autori Molitve Nikeje očuvalisu ispravnu predaju izvorne crkve u izreci: „Vjerujem u SvetiDuh, Gospodina i Stvoritelja života".Uostalom, doktrina o imanentnosti Boga temelj je mističnih poučavanja svih naroda, rasa i u svim vremenima. Nije važno ime pod kojimse obznanila - nije važna molitva u kojoj je uključena; ona i nadalje ostaje ista doktrina imanentnosti Boga u svim oblicima života, snage imaterije: ona oblikuje tajnu doktrinu svake filozofije, vjerovanja ili religije. Egzoterijska učenja obično su ograničena poučavanjemnerazvijenoga narodnog uma i preoblikovanjem istine Q Bogu ili polu-Bogu za kojeg se pretpostavlja da mora boraviti u nekom dalekomnebeskom kraljevstvu; kao neko veliko biće koje je stvorilo svijet a zatim ga prepustilo samome sebi, poklonivši mu samo poneku slučajnupažnju i suzdržljivo ga smatrajući uglavnom nečim što će poslužiti za nagradu onima koji mu se klanjaju, koji ga poštuju i koji mu nudežrtvovanja, te za kažnjavanje onih koji sve to ne čine. Pretpostavlja se, osim toga, da ta božanstva pridaju važnost nekom osobitomnarodu koji im posvećuje hramove i crkve te da za uzvrat moraju mrziti neprijatelje takova plemena ili naroda.Ali ezoterijske su doktrine u svim religijama poništile ta primitivna shvaćanja neevoluiranih umova i naučavaju doktrinu o imanentnostiBoga - o snazi nerazdvojivosti i prebivanju u sveukupnom životu i u svim manifestacijama. Kršćanstvo ne čini iznimku od tih pravila i uSVOJOJ izjavi o vjerovanju u Duh Sveti potvrđuje ezoterijski princip. Međutim, dok je težnja ortodoksnih crkava današnjice da se štomanje govori o Svetome Duhu zato što ne znaju objasniti što to znači, mistično kršćanstvo glasno proklamira svoju vjeru u tu izvornopoučavanu doktrinu te s puno poštovanja ponavlja riječi u Molitvi Nikeje: Vjerujem u Duh Sveti, Gospodina i Stvoritelja života".Većina onih koji se izjašnjavaju da su kršćani, obično ne znaju da kršćanstvo ima svoju tajnu doktrinu; ona je uvijek bila poznatamisticima, kako u crkvi tako i izvan nje, i njezin je plamen uvijek bio upaljen zahvaljujući malobrojnimpobožnim dušama koje su bile izabrane za taj sveti zadatak.Tajna doktrina kršćanstva nije imala korijene u Isusu jer je On, On sam, bio iniciran u tajne koje su bile poznate učiteljima iz vremenaprije Njegova rođenja. „Ono što se naziva kršćanskom religijom (rekao je Sveti Augustin) postojalo je od davnina i uvijek je postojalo, odpočetka ljudske vrste do dolaska Isusa Krista, u vrijeme u kojem se prava religija, već postojeća, počinjala nazivati kršćanstvom."Želim ovdje navesti neke citate jednog jako dobro poznatog pisca i teologa s kojim se odlično slažem glede nekih njegovih izjava, premdase moji stavovi, na drugim točkama doktrine, itekako razlikuju od njegovih.Slobodno se može reći da se te doktrine danas ne uče u crkvama; zašto je to tako? Zato što je kršćanstvo zaboravilo mnoga od svojihoriginalnih poučavanja, pa se danas zadovoljava samo dijelom, iskreno govoreći, jednim jako malim dijelom onoga što je u početkupoznavalo. Reći ćete da ono još uvijek ima istovjetne tekstove. Da, ali ti isti tekstovi često govore nešto više što je sada izgubljeno. Stoznače stalne aluzije Isusa na Tajne Božjeg Kraljevstva, učestale izjave sljedbenicima da se njihovo puno i pravo objašnjenje moglo datisamo njima dok je ostalima trebalo govoriti u parabolama? Zašto se On uvijek služio relativno tehničkim izrazima kada se govorilo odobro poznatom poučavanju o tajnama iz davnina? Na što je Sveti Pavle htio ukazati kada je rekao: „Da li da priopćimo znanje onima kojisu savršeni?", što je dobro poznati tehnički naziv za one koji su dosegnuli određeni stupanj inicijacije. Uvijek, ali baš uvijek On jeupotrebljavao riječi istog značaja; govorio je o božanskoj mudrosti u tajnama, o skrivenom znanju kojega je Bog utemeljio prije negoli jenastao svijet te da ga nitko, pa čak niti vladari ovoga svijeta, ne poznaje - tvrdnja koja se ne bi mogla izreći da se odnosila samo naobično kršćansko poučavanje koje je otvoreno namijenjeno svim ljudima. Njegovi neposredni sljedbenici, Očevi Crkve, znali su jako dobrošto je On time želio reći jer su svi oni upotebljavali istu frazeologiju. Aleksandrinac Klement, jedan od prvih i najvećih medu njima, kažeda nam nije u skladu sa zakonom odavati bezbožnicima tajne i njihove zakonitosti.Jedna druga izjava jasno daje na znanje koliko je toga izgubljeno iz tih izvornih poučavanja. Crkva se danas posvećuje samo tome daljude čini boljima i određuje svete kao krunu svoje slave i kao dokaz svoje djelotvornosti. U drugim se vremenima ona izjašnjavala da znaučiniti puno više. Kada je od čovjeka učinila sveca njezin rad tek je započeo, zato što je tada samo on bio dostojan uzdizanju ipoučavanju koje mu je ona mogla dati, a koje sada ne može zato što je zaboravila svoja stara znanja. Izvorna crkva imala je tri stupnjakoja su se jasno označavala u redoslijedu njezinih poučavanja: pročišćavanje, prosvjetljenje i savršenstvo. Danas se zadovoljava samo suvodnim pročišćavanjem i više ne može dati nikakvo prosvjetljenje.Pročitajte što kaže Sveti Klement: „Pročišćenje je samo jedno niječno stanje, posebice vrijedno kao unutrašnje stanje. Onaj koji je biopročišćen krštenjem a zatim iniciran u male tajne (koji je, naime, prihvatio odjeću samokontrole i razboritosti)postaje zreo za veće tajne, za gnostiku, znanstveno spoznavanje Boga." Na drugome mjestu kaže: „Spoznaja je više od vjere. Vjera jesažeta spoznaja najvažnijih istina prilagođena ljudima kojima se žuri; ali spoznaja je znanstvena vjera." Njegov učenik Origen napisao jeda „popularna, iracionalna vjera vodi onome što on naziva fizičko kršćanstvo temeljeno na povijesti Evanđelja, nasuprot duhovnomkršćanstvu proizašlom iz duboke spoznaje religioznih istina (gnostike)." Govoreći o poučavanju koje se temelji na povijesnoj priči on kaže:„Koja je to bolja metoda koja bi se mogla izmisliti za pomoć masama? Ali za one mudre on uvijek ima viša poučavanja koja se dajusamo onima koji su pokazali da ih zaslužuju dobiti. Ta se poučavanja nisu izgubila: Crkva ih je izbacila kada je iznjedrila iz svojih grudivelikoga gnostičkog Doktora, ali ona su usprkos tome dobro čuvana i sadrže baš takvu spoznaju kakvu mi učimo, koja odgovara svimživotnim problemima, i daju nam razuman životni naputak koji je za nas pravo Evanđelje dobrih pripovijesti koje nam dolaze odozgo."Sveti Pavle ukazuje na postojanje jedne tajne doktrine kršćanstva kada kaže Korinćanima: ,,I ja, braćo, nisam vam mogao govoriti kaoduhovima, već sam vam govorio kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom sam vas napojio, ne jelom: još niste mogli a ni sada jošne možete podnijeti; jer ste tjelesni" (1 poslanica Korićanima, III, 1.).Isus kaže: „Nemojte dati svetinje psima i ne bacajte svoje biserje pred svinje, da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas"(Matej, VII, 6).Sveti Klement Aleksandrijski je u svezi s prethodno citiranom izrekom rekao: „Ja sam još i sada neodlučan u bacanju, kako se kaže,biserja pred svinje zbog toga da ih ne pogaze i okrenuvši se rastrgnu me; jer teško je reći čistu istinu u svezi s pravim Svjetlom u grube ineuštimane uši."U prvom stoljeću poslije Krista izraz „Isusove tajne" vrlo su često koristili kršćanski učitelji pa se taj krug izabranih prepoznavao kaozajedništvo tolikih naprednih duša koje su mogle razumjeti takve tajne.Tim povodom bit će zanimljivo pročitati sljedeće retke Svetoga Marka (IV, 10-12): „Kada su bih nasamo, oni oko njega zajedno sdvanaestoricom pitali su ga o prispodobama. On im je odgovorio: Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjeg, a onima vani sve se daje uprispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju."Isti pisac (IV, 33-34): „Mnogim takvim prispodobama navješćivao im je Riječ, kako su već mogli slušati. Bez prispodobe im nije govorio, anasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao."Isus je također govorio sljedbenicima (Ivan, XVI, 12): „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi." Okultne doktrine kažu daje On, kada se vratio na zemlju poslije raspinjanja u Svom astralnom obliku, poučavao sljedbenike mnogim važnim i najtajnijim mističnimistinama „govoreći o stvarima koje su pripadale Kraljevstvu Božjem" (Spisi, I, 3).Prvi su Očevi Crkve otvoreno pisali glede kršćanskih tajni kao što je to dobro znano svim istraživačima skrivene povijesti. Polikarp,nadbiskup iz Smirne, napisao je: „Nadam se da ste dobro upoznati sa svetim spisima te da vam ništa nije nepoznato; meni ta privilegijajoš nije dostupna" (Poslanica Polikarpa, Poglavlje VI).



Ignacij, biskup Antijohije, rekao je: „Još uvijek nisam savršeno u Isusu Kristu, jer tek sada postajem sljedbenikom i govorim vam kaosvom školskom drugu." Potom je još dodao da je, uz to što je bio iniciran u tajne Evanđelja po Svetom Pavlu, svetac i mučenik. Zatim jejoš rekao: „Mogao bih pisati o stvarima koje su još puno tajanstvenije, ali ću se suzdržati iz straha kako vas ne bih oštetio, jer vi ste joškao djeca. Oprostite mi na tome oprezu, no s obzirom na to da ih niste sposobni prihvatiti zbog njihove velike važnosti, mogli bi bitioštećeni. Niti ja, također, nisam ni na koji način savršen, iako sam vezan na šutnju i sposoban sam razumjeti nebeske stvari, anđeoskeporetke i različite povorke anđela i arhandela, razliku između Sile i Vladanja, između Prijestolja i Autoriteta, razumijem snagu eona,prednosti Kerubina i Serafina, uzvišenost Duha, kraljevstvo Gospodinovo i nadasve veličanstvenu neusporedivost Boga Svemogućeg - noiako sam sve to shvatio, ja sam samo sljedbenik kao i Petar ili Pavle."Ignacije je, osim toga, još govorio o Velikom Svećeniku Hijerofantu, priznavši da je samo njemu bilo dano upoznati se s najsvetijimstvarima te da je samo on bio iniciran u tajne Božje (poslanice).Rukopisi Svetog Klementa iz Aleksandrije, mistika visokog stupnja medu crkvenim odabranicima, prepuni su aluzija o kršćanskim tajnama.Između ostalog, on kaže da su njegovi spisi „mješavina gnostičkih znakova u svezi s filozofijomvremena", poučavanja koja je primio od Potaemusa, svog instruktora i duhovnog učitelja. O tim poučavanjima kaže sljedeće: „Gospodinnam je dopustio da prenesemo božanske tajne i božansku svjetlost onima koji su ih u stanju primiti. Razumije se da mnogima nije otkriošto im i ne pripada, ali malobrojnima kojima je to pripadalo, i koji su bili sposobni primiti te tajne i izraziti ih: tajne stvari bile suprenošene riječima a ne slovima. Ako se netko usprotivi zato što u Evanđelju piše: ,Nema tih tajni koje vam neće biti otkrivene, ničegskrivenog što neće biti otkriveno', odgovorit ćemo da će onome tko zna slušati u tajnosti i tajna biti otkrivena. To je značenje koje trebapripisati navedenom retku. Onom tko je u stanju promatrati u tajnosti ono što mu je povjereno, bit će otkriveno kao Istina to što jeskriveno; a ono što je skriveno mnogima bit će otkriveno malobrojnima. Tajne se otkrivaju na mističan način; ono što biva otkriveno nadese više u smislu negoli u riječima koje se pripisuju onome tko govori. Oblik tih mojih baš takvih riječi, svjestan sam toga, blijed jenasuprot Duhu punom zahvalnosti kojega sam imao povlasticu slušati. No bit će to predodžba sposobna poznati praoblik za onoga tko ćebiti dotaknut Bakhovim štapom ovijenim lozom i bršljanom." (Moramo napomenuti da su takav mistični štapić nosili inicijanti mističnihbratstava koji su, nakon obraćenja, dodirnuti njime, a potom su ga dobili od hijerofanta u ceremoniji formalne inicijacije.) Klement daljenadodaje: „Mi ne težimo k tome da tajne stvari u potpunosti protumačimo, a niti opširno, već samo da ih pozovemo iz pamćenja, ili zbogtoga što smo neki dio zaboravili, ili zato da ih ne bi zaboravili. Vrlo dobro znam, da su neke stvari iščezle, proticanjem vremena, zato štonisubile napisane. O brojnim drugim stvarima nemamo sjećanja zato što je sposobnost koju su imali blagoslovljeni ljudi bila velika i nije semoglo sve zabilježiti. Druge stvari koje su sada izbrisane iz uma, jer ih nisu mogli lako zadržati oni koji nemaju iskustva, nastojim oživjetiu svojim komentarima. Namjerno izostavljam neke stvari, dok iznosim mudrosti, bojeći se napisati ono što sam namjeravao reći, ne zbogljubomore - jer to ne bi bilo dobro - već zbog bojazni da bi moji čitatelji mogli te stvari pogrešno shvatiti te da bi mogli pružiti, kako tokaže jedna poslovica, mač u ruke djetetu. Zbog toga što je nemoguće da nestane ono što je napisano, preostaje mi samo da toobznanim. O tim stvarima od sada uvijek razmišljajte samo na osnovi onog što je napisano; nikome nisam odgovoran za ono što se tražiizvan napisanog; istinu govoreći, za njih je neophodna nečija pomoć, bilo da se radi o onome tko piše ili o nekome drugom tko ga slijedi.Neke će stvari, dakle, moj tekst spomenuti; neke druge preskočiti: Onaj tko bude tražio neznatan odgovor, potajice nudio, šutkedokazao..." (Sveti Klement, Stromata).U tom istom djelu iz kojega smo uzeli gore navedeni citat, postoji poglavlje naslovljeno „Vjerske tajne koje se ne bi trebale širiti". Unjemu autor govori o tome da iako je tekst dostupan svima, i mudrima i onima koji to nisu, „nužno je sakriti u jednoj tajni spoznajukojom se ukazuje na to što je Sin Božji, zato što je teško ponuditi čiste i oštroumne riječi slušateljstvu koje je neotesano i neobrazovano:zato što bi njima to bilo smiješno, jer ne bi bili u stanju shvatiti značenje rečenoga, dok bi oni plemenite naravi u tome mogli naćipredmet obožavanja i nadahnuća. Mudri ne šire ustima ono o čemurazgovaraju u crkvenom saboru; „ali ono što mrziš u tajnosti", kaže Gospodin, „to objavi s krovova", potičući dobivanje tajnih predajaistinske spoznaje ili visoko i glasno objavljivanje; tako kako smo vam mi govorili u uho tako i vi povjerite onima kojima je to potrebno;nemojte obavezno svima bez razlike iznositi ono što im je rečeno u parabolama. Postoje knjige koje donose Istinu uopćeno ilifragmentarno tako da lako može izbjeći pažnji onima koji su u potrazi za sjemenjem kao vrane; međutim, kada dobro sjeme nadedobroga sakupljača, ono će niknuti i dati plod.„Oni koji su još uvijek slijepi i gluhi, bez razumijevanja ili poimanja, moraju ostati izvan božanskog zbora. Zato je, u skladu s tajnommetodom, prava sveta riječ, istinski božanska i toliko potrebna, položena u tabernakul istine bila, kod Egipćana, označena kao nešto štose medu njima zvalo adyta a kod Židova „koprena". Njima je samo posvećenima bio dopušten pristup. Čak je i Platon bio mišljenja da nebi trebalo dopustiti „nečistom da dira čisto". Od tada su proročanstva i Božje riječi bile iznošene u zagonetkama neukima i bezbožnicima.Stoga nije poželjno da sve stvari budu izložene bez iznimke svima ili pak da sve blagodati spoznaje budu izložene onima koji nisu očistilisvoju dušu, pa zato nije dopušteno dati prvom došljaku ono što je ostvareno s tolikim marljivim radom. Ne trebaju tajne Riječi bitiizložene neukima. Tajne su bile utemeljene jer se smatralo korisnijim da sveta i blažena kontemplacija Istine ostane prekrivena. Postojetajne koje su bile skrivene sve do vremena Apostola i koje su im bile priopćene kao Božji dobitak, skrivene u Starom Zavjetu bile supriopćene Svecima. S druge strane postojiizobilje slave u tajnama Plemenitih, a to je vjera i nada u Krista. Uputa koja otkriva tajne stvari nazvana je „prosvjetljenje" i samo jeUčitelj taj koji otkriva poklopac kovčega" (Stromata Svetog Klementa).Sveti Klement također citira potvrđujući Platonovu izreku koja glasi: „Moramo pisati u zagonetkama jer bi onaj koji bi je našao, kad bi seknjiga nesretnim slučajem izgubila, pročitao i ostao neznalica." Osim toga, u svezi s nekim gnostičkim tekstovima, on dalje kaže: „Onimakoji imaju uši dovoljan je primjer; nije im potrebno objašnjavati tajnu, bit će dovoljno samo ukazati takvima koji imaju spoznaju da jedozovu u pamćenje."Opširno smo citirali Svetog Klementa kako bi pokazali da je on, čovjek visoko pozicioniran u izvornoj kršćanskoj crkvi, poznavao ipoučavao ezoterijsku doktrinu mističnoga kršćanstva; da je prvobitna crkva bila organizacija koja je imala izvjesni mistični centar zamalobrojne i jedan običan ili vanjski za mnogobrojne. Ima li mjesta sumnji u to nakon čitanja njegovih gore citiranih riječi?I nije samo Sveti Klement bio taj koji je tako pisao i poučavao, već su i brojni drugi autoriteti izvorne kršćanske crkve govorili o svojempoznavanju i prihvaćanju tajne doktrine; između ostalih i Origen. Sljedbenik Svetog Klementa bio je čovjek koji je svugdje imao velikutjecaj u prvim danima postojanja crkve; branio je kršćanstvo od napada Celza koji je optuživao crkvu da je tajna organizacija koja jeučila Istini samo malobrojne, dok je mnogobrojne zadovoljavala s popularanim učenjima i poluistinama. Origen mu je odgovorio da iakoje istina da postoji jedno tajno crkveno učenje koje nije bilo dostupno običnom puku, ipak je crkva, povodom toga, i sama slijedila primjersvih onih koji su poučavali Istinu u koju su dijelom unosili ezoterijska učenja za one koji su ih bili spremni primiti, dok su običnoj masisljedbenika pružali egzoterijska učenja. On zatim kaže: ,,I tajna neshvaćenog uskrsnuća, postala je predmetom smijeha medunevjernicima. U takvim uvjetima, govoriti o kršćanskoj doktrini kao o jednom tajnom sustavu je apsurdno; ali da su se neke doktrinedržale u tajnosti, skrivene od mnoštva, nije neka osobitost primjerena samo kršćanstvu; u svim filozofskim sustavima postoje egzoterijskeistine i one druge tajne." Poneke Pitagorine slušatelje oduševljavao je njegov ipse dixit\ dok su drugi potajno bili upoznati s onimdoktrinama koje nisu bile podobne za izlaganje neotesanima i onima s nedovoljno pripremljenim ušima. Što više, tajne koje su seuznosile u cijeloj Grčkoj i u barbarskim mjestima, iako su se držale u tajnosti, nisu postale zbog toga ozloglašene, tako da su isprazna(Celzova) nastojanja da okleveta tajne doktrine kršćanstva kada već nije mogao ispravno shvatiti njihovu prirodu.„Još nisam govorio o razmatranju svega onoga što je rečeno u Evanđeljima, od kojih svako sadržava puno teško razumljivih doktrina nesamo masi već i nekima od onih najinteligentnijih; tako se govorilo zbog dubokog razumijevanja Isusovih parabola koje je izgovarao za,one izvana', dok je izlaganja u punom smislu značenja čuvao za one koji su prešli egzoterijski stupanj učenja, i koji su se privatnookupljali oko Njega u kući. A kada oni budu shvatili prihvatit će razloge zbog kojih se za neke kaže da su ,izvana', a za druge da su ,ukući'." (Origen, Contra Celsum).U istom je djelu Origen ispitao priču Kanaanske žene (Matej, XV), a povodom toga kaže: „Možda i u riječima Isusa postoje kruhovi koji semogu dati najrazumnijima, kao i onima koji su samo djeca; a druge mogu koristiti poneke duše na isti način kao što psi uživaju umrvicama koje padnu sa stola rasipnika."I nadalje: „Pustite da onaj kojemu je duša dugo vremena bila nesvjesna zla, posebno nakon što se podvrgao njezi Riječi, posluša doktrineo kojima je Isus privatno govorio Svojim istinskim sljedbenicima." I zatim: „No o tim bi se predmetima mistične prirode moglo puno reći,na primjer, ovo što slijedi: dobro je držati zatvorenom tajnu doktrine o ulasku duše u tijelo i ne treba bacati pred one mediokritetskogashvaćanja, jer ono što je sveto ne daje se psima kao što se i biserje ne baca ispred svinja. Na taj se način ne može napredovati jer bi tobilo jednako izdaji tajanstvenog objašnjenja božanskog znanja. Bit će sasvim dovoljno predstaviti ono što se želi pojasniti o jednoj



Evidentirano


određenoj tajni u obliku povijesnog pripovijedanja tako da oni koji su sposobni mogu sami razumjeti sve ono što se na nju odnosi."U istom djelu on još kaže: „Ako pročitate knjige napisane poslije Isusovog doba naći ćete da je ono mnoštvo vjernika koje slušaparabole, tako reći, ,izvana' kao i to, da su oni dostojni samo egzoterijske doktrine, dok sljedbenici privatno uče objašnjenje parabola.Zato što je privatno Isus Svojim sljedbenicima šire objašnjavao sve stvari, procjenjujući da su iznadmnoštva oni koji su željeli poznavati Njegovo znanje. On je obećao onima koji vjeruju u Njega da će im poslati učitelje i mudrace."U jednom drugom djelu Origen kaže: „Pisane riječi, osim što imaju značenje koje je vidljivo na prvi pogled, također imaju i jedno drugoznačenje koje promakne velikom broju onih koji čitaju. Zato što su pisane u obliku tajni i oslikavaju božanske poslove. S obzirom na to, ucijeloj crkvi postoji mišljenje da je čitav zakon, zapravo, duhovan, ali da duhovno značenje koje on sadrži nije poznato svima, već samoonima na koje se spustila milost Duha Svetog u obliku riječi znanja i spoznaje (De Principiis).Mogli bismo ispisati stranice i stranice s citatima koje su izrekli prvi Očevi crkve i njihovi nasljednici kako bismo dokazali postojanjeezoterijske doktrine, no zadovoljit ćemo se ovima koje smo iznijeli jer su jasni, odgovarajući i dolaze od neospornih autoriteta.Udaljavanje crkve od tih ezoterijskih poučavanja stvorilo je veliku nesreću, zbog koje ona još i sada pati. Kao što je poznati okultistEliphas Levi rekao: „Kršćanstvu se desila velika nesreća: napuštanje tajni koje su učinili lažni gnostici - jer su gnostici, odnosno oni kojipoznaju, bili začetnici izvornoga kršćanstva - bilo je uzrokom odbacivanja gnoze i udaljavanja crkve od vrhovnih istina kabale koja sadržisve tajne transcendentalne teologije... Učinite da najapsolutnija znanost i najviši razum postanu sve više baština voditelja naroda; učiniteda svećeničko umijeće i umijeće vladanja narodima uzme dvostruko žezlo antičkih inicijacija, te dasvjetsko društvo što prije izađe iz kaosa. Ne spaljujte više svete slike, ne rušite tuđe hramove; hramovi i slike neophodni su ljudima;izbacite plaćenike iz kuće molitve; učinite da slijepci ne vode slijepce; rekonstruirajte hijerarhiju inteligencije i svetosti i prepoznajte samoone koji poznaju kao učitelje one koji vjeruju'1 (Tajne čuda).Pa onda, pitajte, što je poučavao u tim kršćanskim tajnama - koje ezoterijsko učenje - koja tajna doktrina? Jednostavno, onakva okultnafilozofija i mistična doktrina kojoj su bili poučavani izabrani u svim vremenima i koja je bila izložena u tekstovima o filozofiji yoge iorijentalnom okultizmu, zajedno s posebnim poučavanjem u svezi s prirodom, misijom i žrtvovanjem Isusa Krista. Istina je uvijek ista bezobzira na to pod kojim imenom se predaje ili koji Učitelj predaje. Ogolite je od osobnih boja Učitelja i ona će vam se uvijek pojaviti ista-ISTINA.

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje XI

ANTIČKO ZNANJE

Doktrina metempsihoze ili reinkarnacije duboko je ukorijenjena u svim religijama - to jest u tajnim poučavanjima ili ezoterijskimrazdobljima, svih religijskih sustava. To vrijedi kako za ezoterijsku doktrinu kršćanske crkve tako i za sve ostale sustave. Osim spomenute,kršćanske su tajne sadržavale i druge temeljne okultne doktrine te je prvobitna kršćanska crkva javno ispovijedala ta učenja u svojimpovjerljivim krugovima.Doktrina reinkarnacije u svojoj je stvari, u svojoj srži, jedina koja je u savršenom skladu s kršćanskim poimanjem konačne pravde. Kaošto je rekao jedan poznati pisac s tim u svezi -ona nas oslobađa mnogih i velikih teškom. Onima koji promatraju svijet oko sebe i videpatnju koja vlada u njemu zbog užasnih nejednakosti koje su prisutne u životima ljudi - ne samo u pogledu zdrastvenog stanja nego i upogledu potrebe za napredovanjem - nemoguće je uskladiti te činjenice s Božjom ljubavi i pravdom, a da se ne prihvati teorija koja kažeda ovaj naš život nije jedini život nego samo jedan dan u realnom životu duše, te da je zbog toga svaka duša sama sebi pripremilavlastito mjesto dobivši upravo onakvu pouku koja najbolje pogoduje njenoj evoluciji. Izvan svake je sumnje da je teorija koja omogućuječovjeku da razborito vjeruje u božansku pravdu bez zatvaranja očiju pred evidentnim činjenicama, teorija koja je dostojna proučavanja.Moderna teologija uglavnom se zanima sustavom teorija koji je napravljen tako da izigra božansku pravdu; to je sustav kojem pogodujenaziv Spasenje, i koji čini ovisnim tu cijelu osnovu u koju čovjek vjeruje ili, pak, govori da vjeruje. Cjelokupna teorija Spasenja,postavljena kao postulat da tamo ima nečega što nam mora donijeti spasenje, djeluje kao da se temelji na lažnom interpretiranju redakaiz Rukopisa. Mi ne vjerujemo u ideje takozvanog božanskog gnjeva; čini nam se da se teži k tome da se našim manama gnjeva i osvetepripišu božasnke odlike što predstavlja strašno bogohuljenje. Mi vjerujemo u teoriju neprekidne evolucije i do nekakvoga, za sverazumnoga, svršetka; smatramo da ljudski progres ne ovisi o tome u što vjerujemo već o tome što izvršavamo: u Bibliji se nalazi punotoga što potkrijepljuje našu ideju. Tko se ne sjeća Svetoga Pavla: „Ne zavaravajte se, s Bogom se ne možete šaliti; ono što posijete, toćete požnjeti!" I Isus jasno kaže: „Oni koji su radili dobro uskrsnut će životom, a ne oni koji su vjerovali u neku posebnu doktrinu." KadaOn opisuje Sudnji dan, ne spominje ono u što se vjerovalo, već govori samo o djelima koja su se izvršila.Povodom toga smatramo da je potrebno citirati odlomak dobro poznatog engleskog svećenika, Velečasnog Arhidakona Colleva, rektoraStockton Warwickdhirea, koji kaže: ,,U kraljevstvu okultnog i transcendentalnog, pomičući se k težnji za napredovanjem u moje vrijeme,imao sam gotovo pola stoljeća iskustva koja su ostali rijetko dosegnuli i siguran sam, nitko ih nije premašio; pa ipak ona me, sve dosada, nisu dovela do istinski definitivnih zaključaka. Suspregnuvši svaku osudu, ne želeći dogmatizirati ni o čemu, ostajući pri svomeotvorena uma i uravnoteženih misli, povjeravam da sam prilično prijemljiv za svjetlost ma s koje strane ona dolazila; ništa ne odbijam, pačak ni ono što bi trenutno moglo dovesti do Istine. Stoga, preuzimajući danas predsjedništvo, nadam se da ću naučiti ono što će mi bitiod pomoći u rješavanju nekih od brojnih nejasnoća u životu kao što su: zašto neki žive do poodmakle starosti dok drugi žive samo krataktren, rode se, udahnu i umru; zašto se neki rađaju bogati a drugi siromašni, zašto neki imaju bogatstva samo zato da bi podmićivali ilioklevetali druge, dok svi ostali moraju raditi i boriti se za opće ljudsko dobro, dok su siromašni bez ikakve pomoći? Neki su obdarenivelikom inteligencijom, drugim jadnicima nedostaje svaka moguća sposobnost; neki su obdareni uzvišenom dušom, dok drugi, od rođenjapa sve do kraja postojanja obiluju brutalnošću, kriminalitetom".„Svaljivanje grijehova s roditelja na potomstvo, kao nasljedstvo, može imati neko značenje, no ja bih htio objasniti tajnu jednog zločestogsina koji je potomak dobrog oca, dok sin blistave kvalitete genija ima roditelje mediokritete. Kao svećenik, u svojim sam propovjedimačesto citirao retke iz Svetih Spisa, a dolazili su mi pred oči i reci Očeva prvobitne crkve koji su sadržavali fundamentalne ideje koje supreživjele klasičnu antičku ideju reinkarnacije."„Prorok Jeremija (1,4) je napisao: ,Dođe mi riječ Gospodina: Prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi, ja sam te znao; prijenego što si iz krila majčina izašao, ja sam te posvetio, za proroka svim narodima postavio sam te'."„Znači li to da je Vječno-Nekreirano, predviđajući ono što će Jeremija postati, izabralo na nebu, bestjelesni Ego Svoga sluge - prije negolije obuklo njegovu dušu u tijelo za ljudsko rođenje - upućujući ga u dužnost koju će obnašati tu dolje kao prorok, dajući dramatičan obliknjegovom životu i poučivši ga željama Nevidljivog?",,O uzetom na kupalištu Bethzatha u kojem je čovjek trpio okrutnu bolest trideset i osam godina, Utemeljitelj naše religije kaže (Ivan, V,14): „Evo, ozdravio si: Više nemoj griješiti da te ne snađe što gore." Dakle, ako je proporcionalno određena kazna prema grijehu, radi lise možda ovdje o nekom velikom grijehu iz djetinjstva, učinjenom u prvim godinama neiskusnog mladalaštva njegova tjelesna života zbogkojeg je i zaslužio takvu fizičku kaznu od gotovo četrdeset godina fizičkih patnji?, Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, te seslijep rodio?' (Ivan, IX, 2), zapitali su sljedbenici Isusa. A naše pitanje glasi: Nije li on sagriješio prije rođenja pa se slijep rodio kako bina taj način odslužio kaznu?"„Dakle, je li Ivan Krstitelj bio reinkarnacija Ilije, proroka koji se trebao ponovno vratiti? (Malahija, IV, 5). Isus je rekao da je on bio Ilijakoji se morao vratiti, ali ga nisu prepoznali pa su, što više, od njega napravili ono što su htjeli, a zatim ga je Herod pogubio", (Matej, XI,14 i XVII, 12).












„Ilija i Ivan Krstitelj pojavili su se u našim biblijskim citatima i u Kudenskim Konkordatima, sjedinjeni i stopljeni u jednome liku. U osmomretku prvoga poglavlja druge knjige Kraljeva, i u četvrtom retku trećeg poglavlja Evanđelja po Svetom Mateju, opisuju se sličnosti koje supostojale medu njima i zajedničke osobine u odijevanju. Tako se tu može pročitati da je Ilija ,bio čovjek u kožuhu s kožnim pojasom okobedara' dok je Ivan ,imao odjeću od devine dlake i kožnati pojas oko bokova'. Njihovo je prebivalište bilo u pustinjskoj tišini. Ilija jehodao četrdeset dana i četrdeset noći da bi stigao na Horeb, Božji brijeg u Sinajskoj pustinji. Ivan je živo u pustinji Judeje, iza Jordana,krsteći. Njihov život proveden u samoći - u samoodricanju i samovoljnom povlačenju iz ljudima nastanjenih mjesta - podudarnosti su kojesu prisutne i u hrani (koju su ptice nosile na krilima). ,Naredio sam gavranima da te hrane', rekao je Božji glas proroku, i Krstiteljevahrana bili su skakavci i divlji med.",,A za Ivana, sljedbenicima je Gospodin Isus rekao: ,Ako ga želite prihvatiti, on je Ilija koji je morao doći'."„Origen je rekao da to potvrđuje prethodno postojanje Ivana Krstitelja u Iliji, prije negoli je određeno njegovo posljednje postojanje kaoprethodnica Učitelja, te je dodao: Ja sam volio Jakova ali sam mrzio Ezava', i zato ako naša sudbina nije onakva kakvu mislimo dazaslužujemo ili ne zaslužujemo zaslugom prethodnih postojanja, kako ne bi moglo biti nepravedno da stariji brat mora služiti mlađeg i bitiomražen od Boga (iako blagoslovljen kao prvi sin Abrahama i Izaka) prije negoli je učinio bilo što bi zaslužilotakav bijes ili omogućilo mržnju milosrdnog Svemogućeg?"„Zatim nešto dalje piše (Efez, I, 4): ,Bog koji ih je odabrao prije stvaranja svijeta...'. Origen kaže da to ukazuje na naše postojanje i prijenastanka svijeta."Dok Jeronim koji se slaže s Origenom, govori o našem odmoru tamo gore, gdje inteligentna bića borave prije svog silaska u ovaj nižisvijet i prije prelaska iz nevidljivog života na duhovnim razinama u vidljivi život ovdje na zemlji, gdje uče, kako kaže, o tome da su jošnedavno obavezno imali materijalno tijelo i gdje uživaju kako sveci tako i ljudi napravljeni „savršeno kao što je savršen i naš Otac koji jena nebesima" u anđeoskom svijetu izvorna blaženstva.„Također i mučenik Justin govori o duši koja više puta boravi u ljudskom tijelu, ali misli da nam u pravilu (kao što je to slučaj kod IvanaKrstitelja koji je zaboravio da je bio Ilija) nije dopušteno sjetiti se naših prethodnih iskustava dok se nalazimo ponovno ovdje uprogonstvu, kao stranci i hodočasnici u jednoj raznovrsnoj klimi, uzduž našeg nebeskog staništa."„Klement Aleksandrijski i drugi Očevi, osvrćući se na reinkarnaciju (ili preseljenje ili metempsihozu, kako se nazivala u klasičnimvremenima, a koja se danas zove ponovno rođenje) prisjećaju se životne istine koju je poučavao Naš Gospodin riječima, vi se morateponovno roditi'."Te riječi, jednog tako uvaženog čovjeka koji se svrstava u redove najozbiljnijih i najpozitivnijih mislilaca anglikanske crkve, morajuskrenuti pozornost svakog ozbiljnog tražitelja Istine u kršćanskim doktrinama. Ako se jedan takav čovjek koji je rastao u takvomokruženju osjeća ovlaštenim iznijeti jedno tako rječito svjedočanstvo istine o filozofiji koja se obično smatra nepoznanicom u prihvaćenojvjeri, što onda možemo očekivati od crkve oslobođene čvrstih formalnih veza ortodoksnosti, i što više, slobodne promišljati, izučavati ipoučavati one plemenite doktrine koje su izvorno propovijedali prvi Očevi Kristove crkve? Premda najveći dio modernoga kršćanstvazlosretno stoji na stajalištu da doktrina metempsihoze nikada nije bila dijelom kršćanske doktrine, i rado je svrstava u „pogansko" učenje,ipak ostaje činjenicom da će pažljiv i nepristran tragatelj s nedvojbenom jasnoćom pronaći da rukopisi prvih Očeva crkve pouzdanoukazuju da se u doktrinu metempsihoze vjerovalo i učilo u ezoterijskim društvima izvorne crkve.Ta je doktrina, nesumnjivo, bila dio kršćanskih tajni, i iskrsnula je u jednom vremenu relativnoga mračnjaštva u kojemu propadaduhovnost crkve, sve dok je danas svećenici osrednje kulture nisu odbacili; taj se dio kojeg su prvobitno privatno poučavali i javnopriznavali Očevi crkve, mistici i sveci, smatra barbarskim i poganim učenjem.Prvobitni kršćani bili su djelomično podijeljeni u svojim vjerovanjima samo u pogledu pojedinosti ponovnog rođenja. Jedna je sekta bilamišljenja da je ljudska duša vječna, proizašla izravno od Oca te da osim toga postoje duše raznih stupnjeva i vrsta od kojih se nekenikada nisu inkarnirale u ljudskom tijelu te da žive na mnogim nama nepoznatim razinama života prelazeći iz jedne razine u drugu, izjednoga u drugi svijet. Ta je sekta bila mišljenja da su neke duše izabrale iz eksperimentalnih razloga život na fizičkoj razini te da sadaprolaze razne stadije na razini fizičkog života, sa svim patnjama i bolima koje su mu primjerene i gdje su zadržane zbog zakona oponovnom rođenju sve dok ne prođu kompletno iskustvo. Nakon toga one će izaći iz kruga djelovanja na fizičkoj razini i vratiti se u svojuprvobitnu slobodu.Druga je sekta vjerovala u jedan znanstveniji i okultniji oblik stupnjevitoga razvoja duše koja je podvrgnuta ponovljenim reinkarnacijamana fizičkoj razini, od najnižeg stanja do onog najvišeg, što je izloženo u mojoj knjizi o Jnana yogi ili vrhovnoj znanosti. (Smatram nužnimpriložiti ovdje jedan kratak natpis Berrva Bensona koji je objavljen u knjizi Jnanayoga a u kojemu je na jednostavan ali sugestivan načinprikazao ideju na koji se način ponavljaju razne inkarnacije. „Dječak je krenuo u školu. Bio je jako malen i nije znao za išta drugo osimmajčinog mlijeka koje je sisao. Njegov učitelj (koji je bio Bog) smjestio ga je u prvi niži razred dajući mu sljedeću lekciju za učenje: Nećešubijati; nećeš nikom živom nanijeti zlo; nećeš krasti. - Čovjek nije ubijao, ali je bio pohlepan i krao je. Na kraju dana (kada je njegovabrada posivjela, kada je stigla noć) Učitelj (koji je bio Bog) reče mu: Naučio si ne ubijati, ali druge lekcije nisi naučio; sutra ćeš se vratitiu školu."„Sutradan se on kao mali dječačić vratio, a njegov učitelj (koji je bio Bog) smjestio ga je u nešto viši razred i dao mu sljedeću lekciju zaučenje: Nećeš činiti zlo niti jednom živome biću; nećeš krasti; nećeš obmanjivati svoje bližnje. - Čovjek nije nanio zlo nikome, ali jeobmanjivao i krao. Kada dođe večer njegovog dana (kada je njegova brada posivjela, kada je pala noć) Učitelj reče: Naučio si bitimilosrdan, ali druge lekcije nisi naučio: vrati se sutradan u školu."„Ponovno, sutradan, on se vrati u školu kao mali dječačić; Gospodin ga smjesti u jedan još malo viši razred i dade mu sljedeću lekciju:Nećeš obmanjivati, nećeš krasti, nećeš željeti tuđe stvari. - Na kraju dana (kada je njegova brada posivjela, kada je pala noć) Učitelj (kojije bio Bog) reče mu: Naučio si ne krasti, ali druge lekcije nisu naučio: vrati se sutra u školu, sine moj."("To je ono što sam pročitao na licima muškaraca i žena u velikoj Knjizi svijeta i na nebeskom listu zapisao sa zvijezdama.")Razlika između tih doktrina iskrsava zbog različitih poimanja Vrhovnika od kojih su neki osjećali utjecaj židovskih okultnih poučavanjaprema kojima se vjerovalo u prvu od gore navedenih doktrina, dok se druga škola pridržavala doktrine koju su poučavali grčki mistici iindijski okultisti. Svatko je interpretirao ezoterijsko poučavanje u svjetlu osobnih prethodno usvojenih znanja.Zbog toga se u izvornim rukopisima govori o „prethodnim životima" dok drugi govore o ponovljenim „ponovnim rođenjima"; no princip jeistovjetan i u izvjesnom smislu ispravno je i jedno i drugo, kao što to napredni okultisti dobro znaju. Temeljni princip oba shvaćanja jestda duša dolazi kao emanacija Oca, u Njegovoj fazi manifestacije Duha; da je Duh uronjen u omotač materije koja ga ograničava, u tomstanju poznat kao „Duša", izgubio na izvjesno vrijeme svoju prvobitnu čistoću; da Duša prolazi kroz ponovna rađanja, od nižih premaonim uzvišenijim razinama, skupljajući uvijek iznova nova iskustva u svakoj inkarnaciji; da uznapredovale duše prolaze iz svijeta u svijet,da bi se na kraju vratile svom staništu, obogaćene raznim životnim iskustvima, postavši ponovno čisti Duh.Prvi Očevi crkve nalazili su se u mučnoj situaciji razmimoilaženja s grčkim i rimskim filozofima u pogledu shvaćanja kojega su ovi drugipodržavali glede apsurdne doktrine o prijelazu ljudske duše u tijela životinja. Očevi crkve su je energično pobijali tako da su njihovi dokazipokazali razliku između istinskih okultnih poučavanja i te pogrešne i izopačene doktrine. Taj je sukob bio uzrokom jakog neprijateljstva iprotivljenja poučavanju pitagorejske i platonističke škole, koje su smatrale apsurdnim mišljenje da bi se ljudska duša mogla izroditi uživotinjski oblik.Između ostalih citiranih redaka Origena i Jeronima koji dokazuju prethodno postojanje duše, bilo je i ovo Jeremijino (I, 5) u kojemu sekaže: „Prije nego što sam te oblikovao u majčinoj utrobi, Ja sam te znao; prije nego što si iz majčinoga krila izašao, Ja sam te posvetio,za proroka svim narodima sam te postavio." Prvi su spisatelji smatrali da taj redak potvrđuje njihovo viđenje o prethodnom postojanjuduše te posjedovanje izvjesnih karakteristika i kvaliteta zadobivenih za vrijeme prethodnih rođenja, zato što su mislili da bi bilonepravedno da čovjek, prije rođenja, može posjedovati kvalitete koje nisu tjelesne; te da su te kvalitete i sposobnosti mogle s pravombiti samo rezultat prethodno učinjenih dobrih djela i dobro obavljena posla. Osim toga, oni su vjerovali u proročanstvo u kojem se govorio povratku Ilije (Malahija, IV, 5) i također u riječi iz knjige (koja nije bila crkvena) „Solomonovo znanje" u kojoj Solomon kaže: Bio samduhovno dijete, imao sam dobar duh; ili bolje rečeno, zato što sam bio dobar dobio sam bezgriješno tijelo."On je također citirao retke iz Josipove knjige nazvane ,,De bello judaico", u kojoj uvaženi židovski pisac kaže: „Vjeruje se da su sve dušenepokvarljive, ali samo one dobre mogu ponovno dobiti drugo tijelo, dok su one zle osuđene na vječnu kaznu." Citirani su i drugi Josipoviodlomci u kojima se govori o vjerovanju Židova u ponovno rođenje, koje je vidljivo i iz priče u kojoj On opsjeda snažnu Jotapotu, kad jeJosip spazio u zaklonu iza stijene nekolicinu vojnika kako razgovaraju o samoubojstvu da ne bi pali u ruke Rimljana kao zarobljenici. Josipih je prekorio sljedećim riječim: „Zar se ne sjećate da svaka čista duša koja je u suprotnosti s božanskim zakonom živi na nižim nebeskimrazinama i da prolaskom vremena biva poslana na niže razine da nastani bezgriješno tijelo; i da su one duše koje su počinile nasilna djelaprotiv sebe osuđene na razinu mračnjaštva paklenog svijeta?" Suvremeni pisci smatraju da to pokazuje kako je dokrina o ponovnom



rođenju bila prihvaćena te da mora biti poznata i židovskim filozofima.Čini se da nema sumnje u to da su židovski filozofi onoga vremena bili odlično upoznati s općom doktrinom metempsihoze. Filon izričitoizjavljuje da je ta doktrina bila sastavni dio poučavanja u aleksandrijskoj židovskoj školi. To također potvrđuje i pitanje kojega su Isusupostavili Njegovi sljedbenici o „grijesima čovjeka koji se rodio slijep" iz kojeg je vidljivo da je taj narod dobro poznavao spomenutudoktrinu.Zbog toga Isusova učenja u svezi s time nije bilo potrebno posebno prikazivati narodu. On je sačuvao upute o ezoterijskom učenju spojedinostima ponovnog rođenja za Svoje omiljene sljedbenike. O tome često govori na mnogim mjestima u Novom Zavjetu kao što ćemosada vidjeti.Isus jasno govori Ivanu Krstitelju da je bio „Ilija" za kojeg je bilo rečeno u Malahijevom proročanstvu da će se vratiti (IV, 5). Isus je todva puta jasno rekao: „To je Ilija koji ima doći" (Matej, XI, 14) i „No, velim vam da je Ilija već došao, ali ga nisu prepoznali, već su učinilis njim što im se prohtjelo... Tada su učenici razumjeli da im je to rekao o Ivanu Krstitelju" (Matej, XVII, 12-13). Mistici ukazuju na to daje Isus jasno vidio da je Ivan bio reinkarnacija Ilije iako Ivan to nije potvrdio i to zbog nedostatka sjećanja na svoju prethodnuinkarnaciju. Isus, Učitelj, vidio je jasno ono što Ivan, Njegova prethodnica, nije mogao znati o sebi. Očigledne Ilijine karakteristike kojese pojavljuju kod Ivana potvrđuju dvostruku izjavu Učitelja da je Ivan bio reinkarnacija Ilije.To bi zasigurno trebalo biti dovoljno autoritativno za kršćane, da prihvate doktrinu ponovnog rođenja i da prihvate činjenicu da je njojtakođer mjesto u doktrinama Crkve. Ali ortodoksni svećenici još uvijek mrmljaju: „To znači nešto drugo." Uistinu, od gluhoga je gorisamo onaj koji ne želi čuti.Jedan drugi poznati primjer prepoznavanja te doktrine koji dolazi od Isusa i Njegovih sljedbenika, onaj u kojemu se govori0 slučaju čovjeka koji se rodio slijep. Neće škoditi ako ponovimopriču: „Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitašega Njegovi učenici: ,Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovotac,, ili njegova majka, te se rodio slijep?' Isus odgovori: ,Nitisagriješi on, niti njegov otac, niti njegova majka; nego je tozato da se na njemu očituju djela Božja'." (Ivan, IX, 1-3)Zasigurno nema nikakve sumnje o vrijednosti pitanja: „Tkoje sagriješio, on ili njegovi roditelji?", jer kako bi inače mogaočovjek sagriješiti prije svog rođenja osim ako nije živio ujednoj prethodnoj inkarnaciji? I Isusov odgovor jednostavnopotvrđuje da je čovjek rođen slijep ne zbog svojih grijehovaiz prethodne inkarnacije, niti zbog onih njegovih roditelja,već zbog trećega razloga. Da je ideja o reinkarnaciji bilasuprotna poučavanjima ne bi li u tom slučaju On to odaoSvojim sljedbenicima? Zar to isto nije vidljivo iz pitanja kojegasu sljedbenici postavili Isusu, a kojim pokazuju da oni imajunaviku raspravljati s Njim o problemima ponovnog rođenja1 karme i da primaju poučavanja kao i odgovore na pitanjapostavljena Njemu o ovim svojevrsnim idejama?Postoje i razni drugi odlomci u Novom Zavjetu koji odlično govore o poznavanju Isusovih sljedbenika i učenika doktrine ponovnogrođenja, ali mi se radije držimo rukopisa prvih Očeva crkve kako bi pokazali ono što su oni mislili i učili odoktrini ponovnoga rođenja i karme.Medu najvišim autoritetima prvobitne crkve Origen svakako zauzima najviše mjesto i blješti kao svjetionik. Vidimo što o njemu i njegovimpoučavanjima kaže jedan veliki pisac: „U rukopisima Origena imamo obilan izvor informacija o poučavanju prvih krščana. Origen je imaoveličanstvene poglede o cjelokupnoj evoluciji našeg sustava. Ja ću vam ih ukratko izložiti, no vi ih možete pročitati u cijelosti u njegovombrižljivom i suvislom izlaganju ako imate strpljenja sami pročitati njegov traktat. Dakle, njegov je pogled bio evolutivan. On je poučavao otome da svi duhovi koji postoje proizlaze od Boga te da su svi opskrbljeni slobodnom voljom; da se neki od njih odbijaju udaljiti odosjećaja čistoće i da su, kao nagradu za to, ovdje dobili mjesto za koje običavamo reći da je anđeosko; da se drugi, u obavljanju svojeslobodne volje udaljuju od osjećaja božanskosti i prelaze u ljudsku vrstu da bi ponovno postigli plemenitost i čistoću načinom života,položaj anđela kojeg nisu znali sačuvati; i da se, na kraju, preostali, također po izboru svoje slobodne volje, spuštaju još dublje u zlo ipostaju zli duhovi ili demoni. Tako su, dakle, svi ti duhovi izvorno bili dobri, ali dobri po nevinosti a ne po spoznaji. Origen je takođerukazivao na to da anđeli mogu postati ljudi i demoni te mogu krenuti ispravnim putom i ponovno postati čovjekom i anđelom. Netko će sesjetiti da je jedna doktrina Origena koja je bila osuđena u narednim vremenima bila slavna po tome što se u njoj smatralo da je moguće ida najgori medu ljudima dobiju otkupljenje i spasenje; da ne može biti vječnog zla u Univerzumu koji je nastao od Vječne i Beskonačnedobrote,te da će se sve vratiti tamo odakle je i došlo.Citirat ćemo još nekoliko redaka toga velikog čovjeka. U svom veličanstvenom djelu De Principiis Origen započinje s tvrdnjom da je samoBog sam osnova svega te da je u srži Svoje esencijalne prirode On dobar. Bog je sama dobrota -apsolutna i savršena dobrota. Kadarazmotrimo stanja inferiorne dobrote, nailazimo da su ona proizašla i da su stečena, umjesto da budu fundamentalna i esencijalna.Origen kaže da je Bog dao jednako svim duhovima slobodan izbor i ako ne naprave dobar odabir padaju na niže razine, „netko brže,netko sporije, netko stupanj više, netko stupanj niže, svatko uslijed vlastitih odluka". On, nadalje, kaže da je Ivan Krstitelj bio prožetSvetim Duhom još od vremena dok je bio u majčinim grudima te da je pogrešno zamišljati da „Bog razdijeli ljudima Duh Sveti iproglašava ih svecima ne po njihovim zaslugama i po pravdi, već nezasluženo". Kako bi mogli odgovoriti na pitanje „Daje li Bog nekimljudima prednost" a na ovo drugo: „Postoji li nepravde u Boga?" „To moramo odlučno negirati jer to je pogled i obrana onih koji tvrde daduše dolaze u postojanje zajedno s tijelom." On time pokazuje svoje vjerovanje u ponovno rođenje zaključivši da je Ivan zaslužiobožansku naklonost svojim ispravnim životom u prethodnoj inkarnaciji.Vrlo važnim smatra pitanje prividne nepravde koja se susreće u postojećim nejednakostima medu ljudima. O tome kaže: „Jedni sunekulturni, drugi su Grci, a medu nekulturnima neki su divlji i surovi dok su drugi blage naravi; neki od njih žive pod zaštitomopćeprihvaćenih zakona; ostali, pak, pod zaštitom najkrućih i najoštrijih zakona. Drugi, međutim, umjesto zakona imaju nehumano i divljeponašanje; neki su od rođenja podvrgnuti ponižavanju, dovedeni u ropstvo i stavljeni pod vladavinu gazdi, vladara ili tirana. Neki serađaju u zdravom tijelu, drugi su od rođenja u bolesnom, neki imaju oštećen vid, sluh ili govor; dok su neki rođeni u takvim uvjetima,drugima su ta osjetila oduzeta neposredno nakon rođenja. Ali zašto bih trebao nabrajati sve greške ljudske bijede?"Origen zatim nastavlja pobijajući ideju koju su neki mislioci njegova vremena isticali o tome da se nejednakosti možda javljaju zbog nekeosnovne razlike u prirodi i kvaliteti duša pojedinaca. No, on je energično podupirao mišljenje da su sve duše u biti bile jednake po prirodii kvaliteti te da do razlike dolazi zbog različitie upotrebe njihove moći slobodnog odabira. O svojim protivnicima govorio je sljedeće:„Njihov argument po tom pitanju je sljedeći: Ako postoji velika raznolikost prilika i od rođenja različiti i raznovrsni uvjeti u kojima pravoslobodnog odabira nema učinka (zato što nitko ne bira sam mjesto i uvjete svog rođenja), ako to nije uzrokovano razlikama u prirodiduša, kao i time što je po prirodi zloj duši suđeno loše djelovanje a dobroj duši uspješno djelovanje, koji drugi zaključak preostaje zapretpostaviti ako ne da te stvari moraju biti uređene prema slučaju? Ako tako na to gledamo onda se više neće moći dugo vjerovati da jeBog stvorio svijet ili da njime upravlja Njegova Providnost."Origen dalje kaže: „Bog koji vjeruje da je ispravno to što razmješta Svoja stvorenja ovisno o njihovim zaslugama, stvarate razlike u skladu s ovim svijetom, kako bi ga se moglo obožavati, takoreći, poput nekog boravišta u kojemu osim zlatnog i srebrnogposuda ima također i drvenog i zemljanog (jer istinu govoreći neki koji imaju različito posude, ili duše, ili inteligencije, obožavaju ga dokdrugi oskrvnjuju). Prema tome, volja Stvoritelja nikad se ne javlja kao nepravedna kada je u pitanju davanje (iz već iznesenog razloga)svakom prema njegovim potrebama, ne prema nečijem sretnom ili nesretnom rođenju, isto tako niti jedno stanje nečije sudbine ne možebiti slučajno." On zatim tvrdi da je stanje u kojem se nalazi svaki čovjek rezultat njegovih vlastitih djela.Nadalje proučava slučaj Jakova i Ezava, kojem se poslužila i nekolicina vrsnih mislilaca kako bi dokazali nepravdu i okrutnu diskriminacijuStvoritelja prema Svojim stvorenjima. Origen je osporavao tvrdnju da bi u slučaju njih dvojice najveća nepravda bila voljeti Jakova i mrzitiEzava još prije negoli su se rodili te da je jedina ispravna interpretacija bila ta da je Jakov morao biti nagrađen za dobra djela uprethodnom postojanju, dok je Ezav morao iskusiti posljedice lošeg djelovanja u prethodnim inkarnacijama.Osim Origena takav stav zauzeo je još i Jeronim koji, naime, kaže: „Ispitamo li slučaj Ezava, vidjet ćemo da je on bio osuđen zbog



Evidentirano


grijehova lošeg prethodnog života" (Jeronim: Pismo Djedovini). Origen je rekao: „Smatra se da nije nepravedno to što je Jakov, koji jeipak bio na grudima majke, podvalio bratu, ako mi tu nadodamo da mu je Bog opravdano dao prednost, jer je to su skladu sa zaslugamakoje je zaradio u svom prethodnom životu pa je time zaslužio dobiti prednostu odnosu na starijeg brata." Zatim dodaje: „To se mora pažljivo primijeniti i u slučaju svih drugih stvorenja, jer pravda Stvoritelja, kakosmo prethodno zabilježili, nije vidljiva u svakom slučaju. Nejednakost okolnosti izvršava pravdu nagradom po zaslugama."Annie Besant u pogledu tog Origenova stava kaže sljedeće: „Imamo priliku vidjeti kako ta doktrina uzima u obranu božansku pravednost.Ako se može napraviti dobra duša, onda bi Bog prepun ljubavi i pravednosti mogao napraviti i zlu dušu, a to je nemoguće. Tojednostavno ne može biti; za to ne postoji nikakvo opravdanje i u trenutku kada uvidite da su ljudi rođeni zločinci, također ste prisiljenidati grešnu tvrdnju da jedan savršen i prepun ljubavi Bog stvara jednu uništenu dušu da bi je zatim kažnjavao što je bila onakva kakvomju je On stvorio. Oh, što on ima sa stvorenjima koja moraju rasti i razvijati se; nije li umjesto toga bolje pretpostaviti da On odgaja zazavršni blagoslov, i ako se u nekom životu neki čovjek rodi zao, to je zato što je loše djelovao pa mora, za kaznu, ubrati rezultate svojihgrešaka i iz njih naučiti lekciju i okrenuti se prema dobrom?"Origen također proučava i priču o faraonu u kojoj biblijski pisci kažu da „se njegovo srce stvrdnulo do Boga". Origen kaže da je tvrdofaraonovo srce bila Božja volja kako bi brže naučio djelovanje zla, tako da bi u budućim inkarnacijama mogao izvući dobrobit iz svojihgorkih iskustava. On kaže: „Ponekad za čovjeka nije dobro da prebrzo ozdravi, pogotovo ako se bolest, nastala unutar organizma, silovitorazvija. Mora se shvatiti da se razvoj duše ne može postići na brzinu većpolako i postupno kao i razumjeti to da se proces poboljšavanja i ispravljanja kod pojedinih jedinki odvija nezamjetno u vremenskomrazmaku koji se ne može mjeriti, jer dok jedni pretrče druge, nastojeći ići što brže prema savršenstvu, dotle su drugi odmah tamo, atreći sve više zaostaju u tome.Dalje kaže: „Oni koji napuste ovaj život puni vrline odlazeći u svima neizbježnu smrt, osuđeni su - ovisno o njihovom djelovanju izaslugama - poneki na ono mjesto zvano „pakao", poneki u njedra Abrahama, a drugi na razna mjesta. Zatim iz tih mjesta u kojima sumrtvi, ako se tako može reći, silaze iz jednog „višeg svijeta" dolje, u ovaj pakao (zemaljski život). Taj „pakao" u koji dolaze dušepokojnika dovedenih s ovoga svijeta, nazvan je, vjerujem (zbog te destrukcije), „najniži pakao". Kao posljedica toga, oni koji sidu nazemlju su, ovisno o svojim zaslugama ili mjestu kojeg su zauzimali, osuđeni na rađanje u različitim mjestima ili nacijama, ih na drugačijuvrstu života, ili na život otežan bolestima razne prirode, ili rođenje od nereligioznih ili religioznih roditelja; tako se može desiti da seIzraelac rodi medu Skitima, ili siromašan Egipćanin dospije u Judeju (Origen, Contra Celsum).Možete li i nakon što ste pročitali ove citate još uvijek sumnjati u to da su metempsihoza, reinkarnacija ili ponovno rođenje, i doktrinaKarme bile prihvaćene i poučavane kao prava doktrina prvih Očeva kršćanske crkve? Možete li nazrijeti da su doktrine karme ireinkarnacije ukorijenjene u njedrima izvorne kršćanske crkve? Zašto ih se onda uporno nastoji prikazati kao doktrine uvezene iz Indije,Egipta ili Perzije, ometajući miran san kršćanske crkve? Ne, one nisu ništa drugo do povratak roditeljskom domu jednog dijela originalnihezoterijskih doktrina tako dugo držanih daleko od mjesta njihova djetinjstva.To su poučavanje zabranili izvjesni crkveni utjecaji u šestom stoljeću na Dugom koncilu u Konstantinopolu (Ljeta Gospodnjeg 553.)osudivši ga kao krivovjerje i od toga dana službena ga crkva gleda prijekim okom držeći ga daleko s isukanim mačem, mučenjem izatvorom. Njegovo je svjetlo ipak dugo godina održavala na životu jedna sekta prognana iz crkve - Albižanci - koja je dala na stotinemučenika koje su zlostavljali crkveni autoriteti zbog toga što su održavali vjeru u ezoterijska poučavanja te iste crkve u pogledu dvijedoktrine0 karmi i reinkarnaciji.Ugušena gustim oblacima praznovjerja koji su se nadvili nad Europom u Srednjem vijeku, Istina je uza sve to preživjela1 nakon puno napora i pokušaja da se plamen pusti iz zatvora,konačno je u dvadesetom stoljeću zasjala svojim svjetlom itoplinom vračajući kršćanstvo izvornom poimanju slavnimumova prvobitne crkve. Vraćena svojem izvoru Istina će ićisve više naprijed, odbacujući na svojem hodu sve djetinjasteprigovore i zapreke koji su je stoljećima držali zatvorenom.Završit ćemo ovo poglavlje nadahnutim riječima pjesnika Wordswortha koji je znao uzdići svoju dušu da primi Istinu na sramotukonvencionalnih ograničenja koja su bila nametnuta u njegovo vrijeme i u mjestu u kojem se rodio.„Naše rođenje samo je san i zaborav; Duša koja se rada s nama, zvijezda je našeg života,Drugdje je njeno boravište,I dolazi nam iz daleka.I ne u apsolutni zaborav, Niti u potpunoj nagosti,Već vukući oblake blaženstva, mi stižemoOd Boga gdje je naše boravište."

Klikni Me

Kalki

Postova: 42774

Offline

Spol:

Goloka

Poglavlje XII

PORUKA BOŽANSKOG UČITELJA

U gotovo svim Isusovim poučavanjima možemo naći stalno prisutnu mističnu poruku u kojoj se govori o postojanju Duha unutar ljudskeduše; o tome nečemu unutar nas kojem se možemo obratiti u trenucima patnje i malodušnosti; tom Vodiču i Čuvaru koji je uvijekspreman prosvijetliti nas, štititi i usmjeriti, samo ako se otvorimo Njegovom glasu.„Prije svega tražite Kraljevstvo Božje pa će vam još k tome biti dano." Zatim, On dalje kaže: „Kraljevstvo Božje je u vama." I još: „Tkoima dat će mu se, ali tko nema oduzet će mu se i ono što je posjedovao." Taje mistična poruka ključ za odgonetavanje Tajneezoterijskoga poučavanja.Pogledajmo neke od tih izreka i pokušajmo ih promotriti u svjetlu izloženih poučavanja. No prije negoli to učinimo moramo skrenutipažnju tragača za Istinom na činjenicu da je, za inteligentno razumijevanje onoga što namjeravamo reći korisno pročitati knjigu „FourteenLessons in Yoga Philosophv" (Četrnaest lekcija o filozofiji yoge) u kojoj su izložene pojedinosti tih poučavanja i objašnjene temeljne istine.U knjigama „Advanced Cource" (Napredni tečaj) i „Jnana Yoga, odnosno Vrhunsko znanje" izložene su najviše faze tih poučavanja i iako tiradovi sadrže malobrojna uporišta u kršćanstvu, ipak se u poučavanjima koja sadrže nalazi toliko temeljnih stvari da ezoterijske doktrinesvih religija -uključujući i kršćanstvo - mogu razumjeti svi oni koji su došli do spoznaje tih temeljnih istina.Postoji samo jedna okultna filozofija; uvijek za njom posegnemo kada dohvatimo Istinu; ona postaje majstorski ključ kojim se otvarajurazna vrata koja vode do svake faze i do svih religija ili filozofija. Očevi yoge su, prije mnogo stoljeća, riješili zagonetku Univerzuma, pasu sve umne snage čovjeka od tada na dalje, stalno jačane, dokazivane i potkrijepljivane primjerima Istine upravo onako kako su to bilinajavili duboko štovani mudraci.Pročitajmo u svjetlu toga starog znanja neke poruke Isusa sadržane u Govoru na Gori kako su izložene u Mateju (Poglavlja V, VI, VII).„Blaženi siromašni duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko."Tim je riječima Isus okultno poučavao one koji su se odricali ispraznih slava i malih ambicija ovoga svijeta na putu ostvarivanja svojeg











Istinskog Sebstva - Duha u nama. Nije li u tim riječima napisano da je „Kraljevstvo Božje unutar nas"?„Blaženi žalosni jer će se utješiti."Isus je time mislio na okultno učenje zahvaljujući kojem oni koji su duhovno prilično uznapredovali prepoznaju bezumnost ljudskihambicija, pa kao posljedicu osjećaju patnju onih što, uzdignuvši se iznad mnoštva, prepoznaju svu ludost i beskorisnost svega onoga zbogčega se ljudi tako surovo bore i koji će, na kraju, biti utješeni onim „mirom koji nadilazi svako shvaćanje", i dolazi samo onima koji uspijusvjesno razumjeti našu duhovnu prirodu.„Blaženi krotki jer će baštiniti zemlju."Tim je riječima Isus želio ukazati na to da oni koji se znaju podrediti snazi unutarnjeg Duha postaju gospodari zemaljskih stvari. Ta seporuka često pogrešno tumači zbog nedostatka shvaćanja mističnog značenja koje ona sadrži. Riječ „krotak" ne označava poniznost iskromnost licemjera koji su pristalice forme. Isus to nikada nije poučavao i nikad nje prakticirao. On je uvijek bio takav Učitelj koji nikadnije učio Svoje sljedbenike da budu dodvorni i cmizdravi molitelji. Svoj autoritet dokazao je u više slučajeva i zaslužio štovanje koje Mu jepripadalo kao na primjer kada je istjerao tgovce iz hrama ili kad je bočica mirisnog ulja bila izlivena na Njega.Uporabom riječi „krotak", koja se bijedno tumačila, aludiralo se na smirenu, časnu potčinjenost Snazi Duha te na podređivanje punoštovanja Njegovu vodstvu, a ne na licemjernu i bojažljivu „krotkost" prema drugim ljudima. Tvrdnja da će takvi „naslijediti zemlju" značida će oni gospodariti nepogodama, odnosno, da će se znati uzdići iznad njih i da će „ulaskom u Kraljevstvo Nebesko" koje je u njima,postati gospodari zemlje.„Blaženi gladni i žedni pravednosti jer će se nasititi."To je Učiteljevo obećanje: onima koji traže Nebesko Kraljevstvo (unutar sebe) da će ga naći, a njihova glad i žed za duhovnim stvarimabit će zadovoljena na jedini mogući način.„Blaženi milosrdni jer će naći milosrđe"U toj se poruci poučava o blaženstvu koje dolazi nakon tolerantnosti, praštanja, uljudnosti, odsutnosti licemjerja, kao nagrada za takveduhovne sklonosti.„Blaženi čista srca jer će Boga gledati."To je jamstvo koje govori da su „onima čista srca, sve stvari čiste"; da čistoća vlastitog srca i prepoznavanje našeg unutarnjeg Bogadovodi do percepcije Boga u svim dušama i u svim stvarima. „Tko vidi Boga u sebi taj Ga vidi i u svakoj stvari", kaže jedan antičkiperzijski pisac. Istina je da takva osoba vidi Boga tamo gdje On stanuje, odnosno na svakome mjestu.„Blaženi mirotvorci jer će ih prozvati sinovima Božjim."Tu se govori o pozivu sljedbenicima da se koriste svojim znanjem i moćima za smirenje razdora koji se javlja kod većine ljudi zbograzličitih poimanja Božanstva i Istine. Onaj koji je svjestan toga da se ispod svih oblika i obreda, bilo kojeg imena, iza raznih vjerovanja irazličitih dogmi nalazi samo jedan Bog pred kojeg stižu sva obožavanja, taj je Miroljubiv i Sin Božji.„Blaženi progonjeni zbog pravednosti jer je njihovo Kraljevstvo Nebesko. Blago vama kad vas počnu grditi i progoniti i svako zlo govoritiprotiv vas lažući - zbog mene. Radujte se i od veselja kličite u onaj dan jer je velika vaša plaća na nebesima, jer tako su očevi njihoviprogonili proroke prije vas"Tim riječima Isus tješi one koji će biti pozvani prenositi poruke u narednim stoljećima. Treba samo pogledati popis imena hrabrih dušakoje su nastojale održati živim plamen -sačuvavši doktrine u njihovoj izvornoj čistoći - zaštitivši ih od licemjerstva, egoizma i formalizmaonih koji su nastojali postići visoke položaje u crkvi. Vješala, lomače i zatvor bila su njihova naknada. Ali vjera koja se očitovala zavrijeme progonstva poslužila je za uzdizanje Njihovog Duha pa je time i „Kraljevstvo Božje" njihovo.„ Vi ste sol zemlje, ali ako sol ne bude slana čime će se ona osoliti? Više neće biti nizašto, osim ako se baci vani i da ljudi po njoj gaze.Tu Isus upozorava prosvijetljene govoreći im da moraju biti kvasac koji će podići mase putem svojih djela i misli. Upotreba riječi „sol" uovom slučaju zajednička je svim proučavateljima antičkog misticizma. Hrana bez soli je neprijatna okusa: Malobrojni su bili sol zemljeodređeni učiniti ju vrijednom i savršenom kao i sve drugo. Ali kad zrnce soli izgubi svoj okus nema toga što bi mu ga moglo povratiti teono onda postaje bezvrijedno i zaslužuje jedino da bude bačeno. Dužnost soli je da pruži okus - dužnost Izabranih je da ljudima pružajuspoznaje.„ Vi ste svjetlo svijeta. Grad koji leži na gori ne može ostati sakriven. Niti se pali svjetiljka da bi se stavila ispod suda, nego na svijećnjakda svima svijetli u kući. Tako neka svijetli vaše svjetlo pred ljudima, kako bi vidjeli vaša dobra djela i slave vašeg Oca koji je nanebesima."Kao i one prethodne, tako i ove riječi potiču izabrane da izvana svijetle svjetlošću koja je u njima. Oni su upozoreni da je ne kriju podpoklopcem konvencionalnoga ponašanja te da su potaknuti da žive i djeluju na takav način da ljudi mogu zamijetiti to svjetlo koje jeunutar njih - Svjetlost Duha - kako bi jasno vidjeli put s pomoću Njegovih zraka. Čovjek koji ima tu svjetlost Duha može upaliti svjetlorazumijevanja u um drugih ljudi, koji na taj način postaje blistav i prosvijetljen; to je slučaj većine onih koji čitaju ove riječi; oni su zapalilisvoj plamičak spoznaje na zrakama Duha odaslanim od neke duše, bilo s pomoću riječi, slova ili osobna kontakta.Duhovnost je zarazna, stoga, prenosite je! To je značenje odlomka u Evanđelju.„Nemojte pomisliti da sam došao ukinuti Zakon ili proroke; ja ih nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam da dok ne prođenebo i zemlja, niti jedno slovo, niti jedna jedina točka Zakona neće proći, dok se sve ne dogodi!''U tom odlomku Isus odlučno potvrđuje da nije došao poučavati novu doktrinu, već je došao jednostavno zato da bi dovršio rad onih kojisu ga prije njega započeli. On također potvrđuje ispravnost antičkog znanja te da će zakon koji je na snazi ostati sve dok ne nestanu inebo i zemlja, odnosno sve do kraja ovoga velikog zemaljskog ciklusa. Tim je riječima Isus u potpunosti potvrdio okultne doktrine. Onimakoji žele reći da se to odnosilo na postojeće židovske doktrine, pokazujemo da je On u stvari došao da bi ih poništio jer je kršćanstvo uopoziciji u odnosu na židovski formalizam i izvanjska poučavanja. Isus se poziva na ezoterijska poučavanja a ne na religiozna vjerovanja iegzoterijske forme. On nije došao poništiti antičke doktrine nego naprotiv izvršiti zadatak, odnosno dati novi impuls antičkom znanju.„Onaj dakle, koji ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako druge nauci, u Kraljevstvu Nebeskom bit će najmanji; a onaj tko ihbude izvršavao i druge učio bit će velik u Kraljevstvu Nebeskom. Uistinu vam kažem: ako vaša pravednost ne bude veća od pravednostipismoznanaca i farizeja, nećete ući u vrh Kraljevstva Nebeskog."Isus s tim riječima opominje prekršitelje temeljnih okultnih istina i one koji poučavaju lažne doktrine i zapovijeda ljudima da propovijedajui hvale Istinu. Zamjećuje se veza s „Kraljevstvom Nebeskim". On dalje upozorava da je zahtijevana „pravednost" da bi se zaradilo„Kraljevstvo Nebesko" nešto posve drugo od formalizma i od ceremonija „crkvenjaštva" pismoznanaca i farizeja - ljudi koji su u to vrijemepredstavljali ono što danas predstavljaju mnogi propovjednici i njihovi fanatični župljani, koji se uokolo njih stišću kao stado ovaca. Ontraži puno više od vjernika od „ispunjenja crkvenih dužnosti" za ulazak u „Kraljevstvo Nebesko". Isus je uvijek bio neprijatelj formalizmakoji se čvrsto priljubio uz prazne forme i riječi, zanemarujući duh. Kada bi se danas vratio opet bi izbacio iz hrama potkupljenepropovjednike i njihove licemjerne sljedbenike koji omalovažavaju istinski svete stvari.„Čuli ste da je rečeno starima: Nemoj ubiti, i: A tko ubije, odgovarat će sudu. No kažem vam, svaki onaj koji se ljuti na svog brataodgovarat će sudu; a tko svom bratu kaže glupane odgovarat će Velikom vijeću; a tko kaže budalo odgovarat će ognju paklenom. Akodakle prinosiš svoj dar na žrtvenik, pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tu pred žrtvenikom, idi i najprijese pomiri sa svojim bratom a onda dođi i prinesi svoj dar. Brzo se nagodi sa svojim tužiteljem dok si još s njim na putu; da te tvojtužitelj ne preda sucu, a sudac tamničaru pa da te ne strpaju u tamnicu. Zaista ti kažem da nećeš izaći odonud dok ne isplatiš i posljednjinovčić."Te riječi potvrđuju učenje koje govori da grijesi ne postoje samo u djelima i naloženom djelovanju, već i u mislima i u željama zadržanimi njegovanim u umu. Misli i želje koje voljno zadržavamo u umu postaju sjeme i klice budućih zala ili delikata, čak iako oni nikad ne buduostvareni u djelovanju. Željeti ubiti je grijeh isto tako kao i čin ubijanja. To je antička okultna doktrina kojoj se poučavaju svi kandidati zainicijaciju.„Čuli ste stoje starima rečeno: Nemojte činiti preljub; no kažem vam da svatko tko s požudom pogleda ženu već je s njom učinio preljubu svom srcu. Ako te tvoje desno oko uzbunjuje, iskopaj ga i baci od sebe; jer bolje ti je da ti propadne jedan od udova nego da ti cijelotijelo bude bačeno u pakao. Rečeno je također da tko napusti svoju ženu, neka joj da otpusnicu; no ja vam kažem da svaki koji napustisvoju ženu, osim ako su u bludništvu, navodi je na preljub i onaj koji se s napuštenom oženi, čini preljub."U tom odlomku Isus izražava odvratnost zajedničku svim naprednim okultistima, ne samo zbog zlouporabe funkcije, već i zbog čulnihmisli. Ezoterijska doktrina predviđa seksualnu funkciju samo u pogledu rađanja: izvan toga ona je perverzija prirode, i Isus to u ovomodlomku, glasno zbori muškarcima i ženama. Temeljni dio toga fragmenta je osuda zlouporabe seksualnih odnosa i povlastice razvodakoji je bio vrlo čest u vrijeme Isusa. On je težio za tim da se donese takav bračni ugovor koji bi bio stroži od postojećeg a isto tako i onajo razvrgavanju bračnih obveza. Vjerovao je u svetost bračnog života i u dobrobit obitelji, a Njegova riječ o tome, očigledno je vidljiva i




snažna.„Čuli ste nadalje da je starima rečeno: Ne kuni se krivo, nego ispuni svoje zakletve pred Bogom; No ja vam kažem: uopće se ne kunite,ni nebom jer ono je prijestolje Božje, ni zemljom, jer ona je podnožje Njegovim nogama, ni Jeruzalemom jer je to grad velikog kralja. Nekuni se ni svojom glavom jer niti jednu vlas ne možeš učiniti bijelom ili crnom; neka vaša riječ bude: da, da; ne, ne; jer sve što je višeod toga, nije od dobrog."Isus govori protiv najgoreg ponašanja, zaklinjanja koje se često običavalo činiti u to vrijeme kako medu Zidovima tako i medu drugimistočnjačkim narodima. Preporučavao je jednostavnost i blagost u načinu govora te vjernost okultnim tradicijama koje su poučavale sveposvećenike i pokrštenike velikoj vrijednosti misli i jednostavnih riječi.„Čuli ste daje rečeno: oko za oko i zub za zub, no kažem vam: ne opirite se zlome, naprotiv, ako te netko udari po tvom desnom obrazu,pruži mu i lijevi; onom koji bi se želio s tobom pravdati na sudu da ti oduzmu donju haljinu, prepusti mu i gornju; ako te tko prinudi daga pratiš jednu milju, pođi dvije milje zajedno s njime. Svakome, koji od tebe nešto traži, daj, a onoga koji od tebe želi nešto posuditi,nemoj odbiti"Isus tu misli na pružanje otpora zakonu koji je u svom ezoterijskom aspektu u potpunosti shvaćen od svih posvećenika. Taj zakon nalazisvoju punu primjenu na mentalnoj razini i oni koji ga shvaćaju znaju da se te zapovijedi odnose na mentalnu sklonost posvećenih premadrugima, sklonost koja je sama po sebi obrana protiv tuđih nametanja-. Ljubav razoružava zavist i mržnju, a uzvišene misli neutralizirajuzle namjere drugih.„Čuli ste daje rečeno starima: ljubi bližnjega svoga a mrzi svoga neprijatelja, noja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje, činite dobroonima koji vas mrze i molite se za one koji vas progone i koji vas objeduju kako bi bili sinovi svog Nebeskog Oca, jer On daje da Njegovosunce izlazi nad zlima i nad dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako volite one koji vas vole, kakvu naknaduzalužujete? Zar to isto ne čine i carinici?Ako samo svoje prijatelje lijepo dočekate, što posebno činite? Zar to isto ne čine i Pogani? Buditedakle savršeni kao stoje savršen vaš Nebeski Otac."Tim je riječima Isus poučavao da milost, velika tolerancija i duboka ljubav čine najvažniji dio mističnih poučavanja. Ta je doktrina unesuglasju s ortodoksnom idejom ograničene tolerancije onih koji misle kao vi i koji se slažu s vašim pogledima na život i na ponašanje:to je doktrina Velikog Ljudskog Bratstva. Isus uči da se Božja ljubav prelijeva na svakoga - na ispravnog i na griješnika - i da je tasavršena ljubav svrha i cilj svih koji žele dosegnuti „Kraljevstvo Duha".„Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima kako bi vas oni vidjeli; inače nećete imati plače kod svog Oca koji je na nebesima.Kada dakle dijeliš milostinju ne skreči pažnju na sebe, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri, kako bi ih ljudi hvalili: zaista,kažem vam, primili su svoju naknadu. Ti naprotiv, kada dijeliš milostinju neka ti ljevica ne zna što čini tvoja desnica, da tvoja milostinjabude u tajnosti; a tvoj će ti Otac koji vidi u tajnosti uzvratiti."To je još jedno iznošenje crkvenjaštva na vidjelo, lažne dobrote i religiozne poze: lekcija neophodna danas kao što je to bila i onda.„Isto tako kada molite, nemojte biti kao licemjeri koji vole moliti stojeći uspravno u sinagogama i na uglovima trgova, kako bi ih ljudividjeli: zaista, kažem vam: primili su svoju naknadu. Ti naprotiv, kada moliš, udi u svoju sobicu, dobro zatvori vrata za sobom i pomoli sesvome Ocu koji je tu u tajnosti, i tvoj će ti otac koji vidi u tajnosti uzvratiti. Kada molite, ne brbljajte poput pogana koji misle naime, daće im biti ispunjene molbe zbog svojih mnogih riječi; ne povodite se za njima, ta zna vaš otac što vam treba i prije negoli ga zatražite. Vidakle ovako molite: Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime tvoje: dođi kraljevstvo tvoje: budi volja tvoja kako na nebu, tako i nazemlji: kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše kako ih i mi otpuštamo dužnicima našim: i ne uvedi nas u napast,nego izbavi od zla. Uistinu, ako vi otpustite ljudima njihove grijehe i vama će vaš nebeski. Otac otpustiti vaše, ali ako vi ne otpustiteljudima ni vama neće vaš otac otpustiti vaše grijehe!'Te se Isusove riječi odnose na način na koji treba moliti i upozoravaju protiv razmetanja i egzibicionizma u religioznosti koji prevladavajuu svim crkvama svijeta i svim vremenima. On nam zapovijeda da se približimo Ocu s duhom punim štovanja, ah da to ne pokazujemo ujavnosti. On zatim Svojim sljedbenicima daje poznatu molitvu „Očenaš", u kojoj je zgusnuto blago istinski pobožnih uputa i zapovijedi. Tupobožnu molitvu nije potrebno objašnjavati. Svaki proučavatelj čita njegove riječi pun osjećaja za ostvaranje Duha i svaki će dobitiodgovarajuću poruku prilagođenu svojim potrebama i svojem razvoju. Molitva Očenaša je prava tajna mistične poruke.„kad postite, nemojte biti mrzovoljni poput licemjera koji izboličuju svoje lice da pokažu ljudima kako poste: zaista kažemvam, oni su primili svoju naknadu. Ti naprotiv, kadpostiš, pomaži svoju glavu i umij si lice da ne primijete ljudi kako postiš; nego tvojOtac koji je tu, u tajnosti, koji te vidi, uzvratit će ti."Ovo je još jedno upozorenje protiv licemjerne sklonosti nekih „dobrih" ljudi koji posjećuju crkve kako bi se razmetali svojom pobožnošću iizvršavanjem formi. Isus, istinski mistik, gnušao se svake pobožničke poze i nije propuštao priliku da je osudi.„Nemojte sebi uvećavati blago na zemlji, gdje ga moljac i rda uništavaju igdje lopovi nepotkapaju niti ne kradu; uistinu, tamo gdje ti jeblago, ondje će ti biti i srce. - Svjetiljka je tijelu oko, ako ti je dakle oko zdravo, cijelo tvoje tijelo bit će svijetlo. Ali ako ti je oko bolesno,cijelo će ti tijelo biti tamno; ako je dakle svjetlo, koje je u tebi, tamno, kolika li će tek biti sama tama*-Nitko ne može služiti dvojicigospodara jer ili će jednog mrziti a drugog voljeti, ili će jednom biti vjeran a za drugog ga neće biti briga: ne možete služiti BoguiMamoni. Zato vam kažem: nemojte se brinuti za svoj život, Što ćete jesti, što ćete piti; ni za svoje tijelo, u što ćete se obući; zar životnije vrijedniji od tijela i jela, od odijela? Pogledajte nebeske ptice, koje niti žanju, niti sabiru u žitnice; pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac;zar vi niste puno vrijedniji od njih. Uostalom, koji od vas može, uza svu svoju zabrinutost dodati svome rastu samo i jedan lakat? I štoste toliko zabrinuti za odijelo? Pogledajte poljske ljiljane kako rastu, ne muče se niti tkaju. Pa ipak kažem vam, da se u svoj svojoj slavi niSolomon nije obukao kao jedan od njih. Pa ako poljsku travu, koja danas postoji, a sutra se u peć baca, Bog tako oblači, koliko će viševas malovjerni? Nemojte dakle biti puno zabrinuti za sutra jer sutrašnji će se dan brinuti sam za sebe: svakome je danu dosta njegovazla."Taj odlomak ima najdublje značenje u Novom Zavjetu i najpoznatija je poruka Isusa iz Nazareta. U njemu su zgusnuta sva okultnapoučavanja u kojima se govori o vladanju u životu i cjelokupna doktrina jedne grane vogičke filozofije: one o karmayogi ili yogidjelovanja. U njoj je sačinjen pravi pregled nepoznatih doktrina pod nazivom „Nova misao" koje poučavaju i rasprostranjuju razne škole isekte. Nitko više neće imati potrebu čitati i proučavati teorije raznih metafizičkih „znanosti ili škola" koje su u velikom broju nastaleposljednjih godina, kad se pročitaju, promisle, prouče i počnu prakticirati zapovijedi tog veličanstvenog odlomka Govora na Gori. Svaka jeizreka dragulj najviše okultne mistične filozofije i moglo bi se napisati knjiga i knjiga a da se ne prikaže niti djelić tog poznatog odlomka.U njemu je prikazana doktrina jednostavnosti uma u odnosu na Duh i duhovne stvari; ukazano je na grešku privrženosti materijalnimstvarima te je vrlo snažno izloženo predavanje o „odvajanju" od njih. No velika Istina koju poučavaju ti retci je snaga vjere. Vjera jevelika tajna svih okultnih poučavanja i ključ njihovih najtajnijih tajni. Vjera je ključ učitelj koji otvara vrata dvorca postignuća. Vjerujemoda će svi proučavatelji ovih predavanja željeti naučiti napamet taj odlomak poznatog govora. Učinite tako da on postane dio vas samih -učinite da postane dio vašeg života - učinite da postane pravilo vašeg života. Put na koji ukazuje taj odlomak je istinit put Duha. Tu jeprava svjetlost koja mora prosvijetliti osjećaj za izbor puta svih mistika i okultista.„Nemojte suditi da ne biste bili suđeni; naime, onim sudom kojim budete sudili, vama će se dosuditi; jer mjerom kojom vi mjerite, vamaće se za uzvrat odmjeriti. Zašto gledaš trun u oku tvog brata a brvno u svom oku ne opažaš? Kako možeš reći svom bratu: Dopusti daizvadim trun iz tvog oka, a sam ne vidiš brvno u svom oku? Licemjere, izvadi najprije brvno iz svog oka, pa ćeš tako dobro vidjeti, daizvadiš trun iz oka svoga brata."Tu Isus zadaje još jedan udarac onom farizejskom osjećaju vlastitih vrijednosti lažno „dobrih" ljudi raznih sekta, uvjerenja i kultova usvim vremenima i na svim mjestima. On opominje zbog onih sklonosti koje isprazni formalisti unose u svoje odnose s drugim ljudima:„Hvala Bogu ja sam bolji od tebe." Tim je besmrtnim riječima Isus predao za mnoga stoljeća najoštriji prijekor svim onim licemjernimsucima koji žele suditi ljude i „reformirati" druge prema svom vlastitom modelu. Te Učiteljeve riječi morale bi pogoditi mnoge Njegovetakozvane sljedbenike.„Nemojte davati psima svetinje i ne bacajte pred svinje svoje bisere, da ih ne pogaze nogama te se onda okrenu prema vama pa vasrastrgaju."To je upozorenje upućeno posvećenima da ne rasipaju svoja visoka učenja puku koji bi svojim životinjskim instinktima okaljao božanskuslavu i rastrgao na komade one koji je šire. Istinitost tog poučavanja činjenicama potvrđuju velike duše koje svoje znanje nisu krile odsvjetine, već su životinjskim umovima nastojale objasniti Istinu i takve isprazne pokušaje plaćale gubitkom života. I sam se Isus suočio stakvom sudbinom zato jer se nehajno ponio prema tom osnovnom pravilu i dopustio Svojoj ljubavi da nadide Njegov razum.„Pitajte i bit će vam dano, tražite i naći ćete, pokucajte pa će vam se otvoriti, jer onaj tko pita, taj dobije; tko traži nade, a tko kuca tomće se otvoriti. Ima li medu vama takvog čovjeka koji svome sinu kada ga zatraži kruha da kamen? Ili ako ga zatraži ribu da zmiju? Dakle,ako vi koji ste zli znate dobro darivati vašu djecu, koliko li će tek otac vaš koji je na nebesima dati dobrih stvari onom tko ga priupita!



Powered by SMF 1.1.11 | SMF © 2006-2009, Simple Machines LLC x design by x

Evidentirano

Str: [1] Gore ODGOVOR | OBAVIJEST | NEPROČITANO | PREPORUKA | ISPIS

« natrag naprijed »

Skoči na: => Zapadna Duhovnost

Sve ono što želite da ljudi vama čine, činite tako i vi njima, jer u tome se naime sastoji Zuikon i Proroci."Ova druga vibrirajuća poruka ljudima koja ih upućuje na to da trebaju živjeti u svjetlu Vjere i Duha, upozorenje je koje kaže da semoramo ponašati prema drugima pravedno ako želimo da se i drugi prema nama pravedno odnose. Ona u sebi sadržava lekciju o sjetvi ižetvi - odnosno lekciju o zakonu karme. Isus je jako odlučan u toj tvrdnji; On samo svečano izjavljuje: TO JE ZAKON. A upravo tako ijest: ljudi dobiju kaznu od svojih vlastitih loših djela a ne za loša djela „Uđite kroz uska vrata, jer široka su vrata i prostran je put kojivodi u propast, i mnogo ih je koji njime idu. Kako su uska vrata, kako je tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga uspijevaju naći."To da je malo onih koji nadu Put za ostvarenje Vlastitoga božanstva, NAJVIŠE JE okultno poučavanje! Uska su, naime, vrata i neravanput koji vodi k cilju, ali svjetina mahnito slijedi prostran put i malo je onih koji raspoznaju uski otvor koji vodi Stazi!„Čuvajte se lažnih proroka koji vam prilaze preobučeni u ovce, a iznutra su vuci grabežljiva; prepoznat čete ih po njihovim plodovima; zarse grožđe bere s trnja ili smokva s bodljikef Upravo tako svako dobro stablo rada dobre plodove, a zlo stablo zle plodove. Isto tako dobrostablo ne može uroditi zlim plodovima, niti zlo stablo dobrim plodovima: svako stablo koje ne rodi dobar plod, siječe se i baca u oganj.Prema tome, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Neće svaki koji mi govori: ,Gospodine, Gospodine', ući u Kraljevstvo nebesko,nego samo onaj koji izvršava volju Oca moga koji je na nebesima. Mnogi će me onog dana pitati:, Gospodine, Gospodine, nismo li mi utvoje ime prorokovali i u tvoje ime istjerivali vragove i u tvoje ime učinili mnoga čudesa?' Tada ću im otvoreno izjaviti: nikad vas nisampoznavao; odlazite od mene svi vi koji činite bezakonje"To je dobro poznato upozorenje protiv izopačivanja okultnih moći - prostituiranja poklona Duha - u stvari protiv crne magije. Jer, kao štoje svima dobro poznato, okultne moći moguće je primijeniti kako u dobre tako i u zle svrhe. Tek po njezinim plodovima možemorazlikovati dobro od zla. Oni koji učenjima učine ljude slabima, sličnim ovcama, dodvorničkim, lakovjernim, koje treba voditi, to su stablakoja daju loše plodove. To su vukovi u odori ovaca koji goje tijelo, posjeduju imetak i dušu blesana. Ali oni koji poučavaju ljude da buduljudi, čak super-ljudi daju dobre plodove Duha. Nedajte se zavarati imenima, riječima, uvjerenjima nitiuvjeravanjima, ali također niti čudima. Uvijek gledajte njihove rezultate - uvijek motrite na njihove plodove - i po tome se ravnajte.„Pokazat ću vam stoga kome je sličan svaki onaj koji dolazi k meni, sluša moje riječi i izvršava ih, sličan je mudrome čovjeku koji gradikuću na stijeni. Zapljušti kiša, nastane poplava i navali bujica. I puhnu vjetrovi na onu kuću, ali ona ne padne jer je na stijeni utemeljena.Naprotiv, svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršava ih, sličan je ludome čovjeku koji sagradi svoju kuću bez temelja na pijesku; pa kadje pljusnula kiša i na nju navalile bujice i puhnuli vjetrovi, pa udarili na onu kuću, ona smjesta padne i velika je bila njezina ruševina."U tim posljednjim riječima Govora na Gori Isus je poslao Poruku svima onima koji će slušati ili čitati Njegove riječi i javno ispovijedati dasu Njegovi sljedbenici. On im je zapovijedio da uvijek grade na vječnoj stijeni Istine, stoljetnoj stijeni koja ima svoje temelje u istinskimprincipima koji su u osnovi Bitka. On ih je savjetovao da ne grade na nemirnom pijesku teologije i dogmatizma koji bi sigurno odnio vihorVremena. Mistično kršćanstvo se temelji na vječnim mističnim istinama: i još uvijek odolijeva neoštećeno od vihora kritike,suprotstavljanja i znanosti koji su znali uništiti brojne teologijske građevine u prošlosti, i koji se sada s obnovljenom snagom bore sposljednjim lomljivim strukturama koje se, danas, pod njihovim udarcima ipak ljuljaju. Mistično kršćanstvo poziva „Novu teologiju,dubokoumnu kritiku i znanstvenu kritiku", jer samo one mogu dokazati istinunjegovih temeljnih principa. U mističnom kršćanstvu religija, filozofija i znanost prepoznaju se kao jedna jedina stvar. Između znanosti ifilozofije nema sukoba vrsta jer su one različita imena jedne jedine Istine. Postoji samo jedna Istina i ne može ih biti više od jedne.Nazovite je stoga imenom religije, znanosti ili filozofije, nije uopće važno, jer one predstavljaju istu stvar. Ne postoji ništa izvan Istine;svaka druga stvar stvarno ne postoji. Dakle, sve ono što nije istina je iluzija, maya, ništa. Mistično se kršćanstvo temelji na stijeni Istine ine boji se niti vjetrova niti ciklona koji iskušavaju stabilnost svake njegove misaone konstrukcije. Kao i njezin utemeljitelj, ono je uvijekodolijevalo i uvijek će odolijevati principu bez principa sve do kraja bez kraja: uvijek Isto jučer, danas i sutra.Potrudili smo se da prijateljima čitateljima, koji su nas pratili na Stazi spoznaje, prenesemo riječi poučavanja koje smo i mi primili od onihkoji su prije nas išli Stazom; nastojali smo objasniti sjeme Istine s nadom da će ona možda niknuti u umu i srcu onih koji su pročitalinaše riječi; pa ipak, sada kada je naš zadatak završen, osjećamo tugu pri pomisli da će samo malobrojni biti izabrani pružiti našemduhovnom sjemenu pogodan umni teren kako bi ono moglo bujno rasti i uroditi cvijećem i plodovima. Ali znamo da je rad svih Učiteljagotovo ništavan, jer od tisuću sjemenki bačenih u zemlju samo su malobrojne određene uroditi plodom.„Poslušajte, izađe sijač sijati, i dok je tako sijao, jedan dio sjemenki padne uzduž puta pa dođoše ptice te ih pozobaju. Neke sjemenkepak padnu na kameno tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje, te odmah izniknu jer nisu imale duboke z£mlje, ali kad je sunce granulo, izgore,i jer nisu imale korijena ni vlage, osuše se. Neke opet padnu u trnje, i trnje ih preraste i zaguši te ne donesu ploda. Neke od sjemenkikonačno padnu na dobru zemlju, izniknu i dadu ploda, koji se razraste i razmnoži i donese poneki sto plodova, poneki šezdeset, a ponekitrideset plodova."„Tko ima uši da čuje, neka čuje."

Klikni Me

http://www.simplemachines.org/

http://www.simplemachines.org/about/copyright.php

http://www.x.com/


http://www.forumohalu.org/index.php?action=post;topic=7011.0;num_replies=18

http://www.forumohalu.org/index.php?action=notify;sa=on;topic=7011.0;sesc=3005e7a013d6aab3ee29b74ab0331886

http://www.forumohalu.org/index.php?action=markasread;sa=topic;t=0;topic=7011.0;sesc=3005e7a013d6aab3ee29b74ab0331886

http://www.forumohalu.org/index.php?action=sendtopic;topic=7011.0

http://www.forumohalu.org/index.php?action=printpage;topic=7011.0

http://www.forumohalu.org/index.php/topic,7011.0/prev_next,prev.html#new

http://www.forumohalu.org/index.php/topic,7011.0/prev_next,next.html#new


Documents

Mistično Kršćanstvo