SADRŽAJ:

1. Uvod 1

2. Predmet i cilj istraživanja 4

3.Metodologija i uzorak 5

4. Prikaz rezultata 11

4.1. Geoprometni i povijesni kontekst 11

4.2.Zakonodavno – politički okvir i infrastrukturne pretpostavke 13

4.3. Demografska slika 18

4.4. Mreža institucija u zajednici 22

4.4.1. Gospodarski subjekti 22

4.4.2. Institucije, udruge i druga tijela s djelatnošću od društvenog značaja22

4.5. Prikaz potreba stanovništva 36

4.5.1. Materijalni uvjeti života 36

4.5.1.1. prihod i rashod kućanstva 36

4.5.1.2. Stambene prilike ispitanika 40

4.5.1.3. Zaposlenost i nezaposlenost 41

4.5.2. Obiteljska slika ispitanika 47

4.5.3. Socijalna mreža ispitanika 51

4.5.4. Zdravstveno stanje ispitanika 54

4.5.4.1. Psihosocijalna slika ispitanika 56

4.5.5. Obrazovanje 58

4.5.6. Slobodno vrijeme 60

4.5.7. Život u zajednici 60

5. Rasprava 64

6. Zaključak 68

7. Zahvala autora 70

8. Literatura 71

Sažetak 74

Summary 75

1. UVOD

O pojmu zajednica danas ne postoji jednoznačan stav te se pojam pokušao definirati kroz više

gledišta. Žganec predlaže tri moguća značenja zajednice kao: a) određeni i ograničeni teritorij

za koji je potrebno odrediti granice; b) zajednica su svi oni pojedinci iz skupine koje povezuje

pripadanje zajedničkim funkcijama (npr. školska, politička); i c) zajednica su sve one

kategorije stanovništva koje povezuju zajednička obilježja (npr. spol, dob, invaliditet).

(Žganec, 2003).

Teritorijalno određene zajednice Halmi naziva lokalnim zajednicama koje se mogu dijeliti

prema sociološkom načelu na susjedstva, naselja, provincije i državu te prema administrativno

teritorijalnoj podjeli kako je uređeno zakonom (Halmi, 1989). Tako se Zakonom o lokalnoj i

područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01) zajednice dijele na općine, gradove i

županije.

Lokalne zajednice su polazno određene prostorom pri čemu se postavlja pitanje dosega tog

prostora. Između dileme da li je lokalna zajednica određena u granicama administrativno –

teritorijalne podjele države, ili da su u određivanje uključeni i neki drugi faktori, većina

teoretičara se odlučila za potonje. Slijedom toga, lokalne zajednice imaju i daljnje

konstitutivne elemente, prije svega ljude. Element ˝ ljudi˝ označava da se radi o prostoru

ljudskog obitavanja, unutar kojeg se lokalne zajednice vežu u cjelinu temeljem zajedničkih

potreba, a element na kojem se zajednica konačno izgrađuje su akcije i zajedničke djelatnosti

usmjerene na zadovoljavanje potreba. (Halmi, 1989.).

Socijalni rad u organiziranju zajednice, odnosno njegovo teorijsko formuliranje, proizašlo je,

kao jedna od tri osnovne metode u socijalnom radu (uz socijalni rad s pojedincem i socijalni

rad s grupom), iz već uspostavljenih profesionalnih djelatnosti u Sjedinjenim Američkim

Državama u drugoj polovici 19. stoljeća, a predstavljaju tri razvojne linije socijalnog rada

uopće.

Prva je nastala iz dobrotvornog djelovanja žena srednjeg i gornjeg društvenog sloja radi

prevladavanja siromaštva davanjem savjeta i moralnih poduka ugroženim osobama, a 1877.

su svoje humanitarne udruge prvi put organizirale u Charity Organization Society u gradu

Buffalu. Druga razvojna linija su tzv. Settlement pokreti koji su osnivani od 1886. godine kao

institucije unutar kojih su mladi obrazovani ljudi pružali pomoć siromašnom stanovništvu.

Osim izravnog rada sa stanovnicima, radili su i na širem društvenom kontekstu utječući na

razvoj kulturnog života, obrazovanja, socijalne zaštite i zakonodavstva. Konačno, treći važan

doprinos socijalnom radu u zajednici dali su centri lokalne zajednice (Community Centers)

1

koji su djelovali kao javne škole, ali bili i mjesto susreta građana radi druženja, vođenja

diskusija, i zajedničkog rješavanja problema.

Temeljem navedenih djelatnosti, počeo se razvijati teorijski pristup Socijalnom radu u

organiziranju zajednice, osobito kada je 1939. nastao Lane Report kao rezultat šest

diskusijskih grupa. U njemu je postavljeno da je osnovni cilj socijalnog rada u organiziranju

zajednice mobiliziranje resursa radi zadovoljavanja postojećih potreba, a njen značaj.

(Žganec, 1995.)

U organizaciji zajednice moguće je prepoznati 3 modela: 1) model razvoja zajednice koji

polazi od dezintegracije veza i bezvoljnosti stanovništva te teži povećanju njegove

participacije; 2) model socijalnog planiranja kojim se prepoznaju socijalni problemi te

razvijaju specifični programi i područje politike za njihovo suzbijanje te 3) model socijalne

akcije koji naglašava strukturalne nejednakosti i teži drugačijoj distribuciji resursa i

strukturalnim promjenama putem kooperacije s ugroženim i konfliktima s elitnim skupinama

moći. Značaj ove metode, bez obzira na odabrani model ili strategiju, je u tome što vodi

socijalnoj promjeni integrirajući sve važne čimbenike društvenog funkcioniranja. (Žganec,

1995.).

Do socijalne promjene dolazi kroz sljedeće faze: a) inicijalna faza u kojoj se preliminarnim

istraživanjem utvrđuju osnovni elementi života u zajednici; b) istraživačko – dijagnostička

faza u kojoj se detaljnije analiziraju problemi utvrđeni u inicijalnoj fazi; c) prognostička faza

ili faza programiranja u kojoj se pristupa planiranju socijalne akcije; d) faza realizacije

postavljenih programiranih aktivnosti i konačno e) faza evaluacje u kojoj se razmatraju efekti

poduzetih akcija u kontekstu utvrđenih problema s kojima smo u proces krenuli. (Halmi,

1989).

Kao inicijalna faza u procesu organizacije zajednice, faza inspekcije u kojoj se vrši procjena

potreba sastoji se od sljedećih elemenata:

- općih podataka o zajednici: demografska slika, geografske, geoprometne i povijesno –

političke okolnosti, institucionalna i infrastrukturna razvijenost.

- podataka o općim i zajedničkim potrebama: potrebe u u vezi društvene brige za djecu

predškolskog uzrasta; potrebe obitelji i djece u odnosu na osnovno školovanje te mogućnosti

srednjoškolskog obrazovanja; potrebe odraslih i starijih u vezi zdravstvenih, stambenih, socio-

obiteljskih i materijalnih prilika

- podataka o socijalno-zaštitnim potrebama nastalih zbog obiteljskih uvjeta, egzistencijalnih

poteškoća, poremećaja u psihofizičkom razvoju, poremećaja u socijalnom funkcioniranju i

adaptaciji i poremećaja mentalnog zdravlja. (Halmi, 1989.)

2

Drugi ključan pojam, uz procjenu potreba, je područja posebne državne skrbi definirana

Zakonom o područjima posebne državne skrbi (Narodne novine, 26/03) prema kojem u čl. 2.

stavku 1. područje dobiva takav status radi otklanjanja posljedica rata, bržeg povratka

stanovništva koje je prebivalo na tim područjima prije Domovinskog rata, poticanja

demografskog i gospodarskog napretka, te postizanja što ravnomjernijeg razvitka svih

područja Republike Hrvatske. Dalje, u čl. 3. istog zakona, područja se razvrstavaju u tri

skupine, i to prva i druga skupina prema okolnostima nastalim na temelju stanja okupiranosti i

posljedica agresije na Republiku Hrvatsku, a treća skupina prema četiri kriterija: kriteriju

ekonomske razvijenosti, kriteriju strukturnih poteškoća, demografskom kriteriju i posebnom

kriteriju.

Prva i druga skupina imaju zajedničku karakteristiku okupiranosti u Domovinskom ratu, a

razlikuju se po tome što su prema čl.4. gore navedenog zakona, u prvoj skupini područja

gradova i općina neposredno uz državnu granicu, a gradsko/općinsko središte nije od državne

granice udaljeno više od 15 kilometara zračne linije i nema više od 5 000 stanovnika prema

popisu stnovništva iz 1991. godine, kao i sva preostala tada okupirana područja gradova,

općina i naselja hrvatskog Podunavlja.

Područje Sisačko – moslavačke županije je bilo znatnim dijelom okupirano što pokazuje i

zastupljenost područja od posebne državne skrbi pa se tako u područjima 1. skupine nalaze u

cijelosti općine: Donji Kukuzari, Dvor, Hrvatska Dubica, Jasenovac, Majur i grad Hrvatska

Kostajnica. U 2. skupini nalaze se općine Glina, Novska, Sunja, grad Petrinja te naselja u

području grada Sisku: Blinjski Kut, Klobučak, Letovanci, Madžari, i Staro Selo.

S obzirom na negativne utjecaje ratnih događanja, određenih u Zakonu o područjima posebne

državne skrbi i činjenicu da se radi o problemima s kojima se neizbježno i direktno susreću

stanovnici navedenih područja, proces organizacije zajednice metoda je koja svojim

zakoniitostima integrirajući sve razine društvenog funkcionranja, može najobuhvatnije

djelovati na njihovom suzbijanju, no pretpostavka pokretanja društvenih promjena je procjena

postojećeg stanja i potreba stanovništva. Ovaj rad se bavi upravo tom fazom za područja

jedinica lokalnih samouprava: općine Donji Kukuzari, Hrvatska Dubica, Majur i grad

Hrvatska Kostajnica koje su do 1997. činile jednu općinu, proživjele sličan slijed ratnih

događanja, a danas gravitiraju gradskom središtu Hrvatska Kostajnica. Svrha rada jest na

temelju procjene potreba, stvoriti uvjete za daljnju fazu organiziranja zajednice, tj. putem

sagledavanja ključnih problema i resursa zajednice, ući u njihovu analizu i kasnije započeti

socijalnu akciju prema željenim promjenama.

3

2. PROBLEM I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Istraživački problem jest nepostojanje empirijskih podataka vezanih uz elemente

procjene potreba stanovnika lokalnih zajednica na području općina Donji Kukuruzari,

Hrvatska Dubica, Majur i grada Hrvatska Kostajnica. Problem se dodatno potencira

činjenicom ratnog stradanja uslijed kojih je došlo do značajne promjene sastava stanovništva,

pretrpljeni su gubici materijalne i nematerijalne prirode, a konačno promijenila se i lokalna

samouprava koja je bila do završetka rata jedinstveno područje za današnje 4 jedinice.

Činjenica da nema takvog cjelokupnog ispitivanja potreba stanovništva i nakon 13 godina od

završetka rata, kojim bi se uvidjele i posljedice nedavnih događanja, pridonosi i nejasnoći u

kojem smjeru se zajednice razvijaju, koje se potrebe produbljuju, a koje zadovoljavaju. To

ukazuje i na nemogućnost djelotvornog bavljenja njihovom organizacijom s obzirom da nisu

utvrđena prioritetna kritična područja, kao ni resursi ( i to ne samo materijalni), kojima

stanovništvo raspolaže.

Iz postavljenog problema, slijedi da su ciljevi ovog istraživanja:

- utvrditi opće podatke o zajednici: demografsku sliku, geografske, geoprometne i povijesno –

političke okolnosti, institucionalnu i infrastrukturnu razvijenost

- odrediti prioritetna područja, tj. nezadovoljene zajedničke potrebe stanovništva

- odrediti resurse stanovništva koji pridonose ili bi mogli pridonijeti većoj kvaliteti života

4

3. Metodologija i uzorak

Procjena potreba vršena je od veljače 2008. do travnja iste godine na području Grada

Hrvatske Kostajnice te općina Donji Kukuruzari, Majur i Hrvatska Dubica metodom

kompleksne terenske studije koja predstavlja sintetičan pristup u akcijskim istraživanjima,

koristeći podatke iz više različitih izvora i integrirajući ih u cjelinu kako bi se dobila cjelovita

slika o svim aspektima života u zajednici (Halmi, 1989.)

Navedena metoda obuhvatila je sljedeće tehnike:

a) intervju sa osobama zaposlenima u institucijama značajnim za cijelu zajednicu

b) upitnik procjene potreba stanovništva u dobi od 18 do 65 godina

c) upitnik procjene potreba mladih osoba od 16 do 18 godina

d) analiza sadržaja, i to statističkih podataka relevantnih za populaciju na ovom području

e) opažanje geoprometnih obilježja zajednice

Opis tehnika i uzorak na kojima su primijenjene

a) intervju sa osobama zaposlenima u institucijama značajnim za cijelu zajednicu

Polustrukturirani intervjui su vođeni sa zaposlenicima u institucijama značajnim za cijelu

zajednicu, a obuhvatio je dvije uloge ispitanika. Jedan dio pitanja o kojima se vodio su bila

vezana za profesionalnu ulogu koju obnašaju, odgovornost koju vezuju uz tu ulogu, uvjete

rada, stanovništvo s kojim dolaze u doticaj i njihove potrebe te mogućnost zadovoljavanja

istih. Drugi aspekt je obuhvaćao percepciju cijele zajednice, odnosno pristupilo se

ispitanicima kao osobama koje, osim o stanovništvu s kojim rade, moguće imaju i širi uvid u

procese u zajednici. Pritom su se analizirali sljedeći elementi: procjena uvjeta života, odnose

među stanovnicima, utjecaj rata, uloga lokalnih, regionalnih, državnih i međunarodnih aktera

te mogućnosti poboljšanja života u zajednici.

Uzorak: Sudjelovalo je 26 ispitanika, zaposlenih u državnim, lokalnim, civilnim i crkvenim

institucijama, na području ekonomskog, zdravstvenog, socijalnog, karitativnog, obrazovnog,

pravosudnog, kulturnog i duhovnog života stanovništva raspodijeljenih na način kako je

prikazano u tablici 1.

5

Tablica 1: ispitanici s kojima je proveden polustrukturirani intervju

Naziv institucije osoba s kojom je intervju

vođen

područje na kojem djeluje

Tip: ODGOJNO – OBRAZOVNE INSTITUCIJE

Osnovna škola Davorina

Trstenjaka

pedagog Grad Hrvatska Kostajnica

Osnovna škola Ivo Kozarčanin tajnik Općina Hrvatska Dubica

Osnovna škola Katarina Zrinska pedagog Općina Donji Kukuruzari

Srednja škola Ivana Trnskog ravnatelj Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

Dječji vrtić Krijesnica ravnatelj Grad Hrvatska Kostajnica

Tip: ZDRAVSTVENE INSTITUCIJE

Dom zdravlja Sisak, ispostava

Hrvatska Kostajnica

liječnica opće prakse i

specijalist medicine rada

Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

Tip: INSTITUCIJE SOCIJALNE SKRBI

Centar za socijalnu skrb, Hrvatska

Kostajnica

ravnatelj Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

Centar za pomoć i njegu starijim i

nemoćnim osobama

voditelj Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur i Donji Kukuruzari

Tip: POLICIJA I PRAVOSUDNA TIJELA

Policijska postaja Hrvatska

Kostajnica

- Policajac u zajednici

nadležan za Grad Hrvatska

Kostajnica, općine Majur,

Donji Kukuruzari

- Policajac u zajednici

nadležan za općinu Hrvatska

Dubica

Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

Općinski sud Hrvatska Kostajnica sudac općinskog suda Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

6

Tip: TIJELA LOKALNE SAMOUPRAVE

Općina Donji Kukuruzari v.d. pročelnik jedinstvenog

upravnog odijela

Općina Donji Kukuruzari

Općina Majur načelnik Općina Majur

Općina Hrvatska Dubica –

upravni odjel

viši stručni referent za

gospodarstvo

Općina Hrvatska Dubica

Grad Hrvatska Kostajnica-

gradska uprava

Pročelnik jedinstvenog

upravnog odijela

Grad Hrvatska Kostajnica

Tip: TIJELA DRŽAVNE UPRAVE

Matični ured Djelatnik ureda Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

Ured državne uprave za poslove

ostvarivanja prava civilnih i

vojnih ratnih invalida

Voditelj odjela Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

Tip: INSTITUCIJA SOCIJALNOG OSIGURANJA

Hrvatski zavod za zapošljavanje Voditelj ispostave Hrvatska

Kostajnica

Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

TIP: Kulturne ustanove: knjižnice i čitaonice

Knjižnica i čitaonica Majur voditelj Općina Majur

Knjižnica i čitaonica Hrvatska

Kostajnica

ravnatelj Grad Hrvatska Kostajnica

Knjižnica i čitaonica Ivo

Kozarčanin

voditelj Općina Hrvatska Dubica

Udruge civilnog društva

Udruga mladih Majur predsjednik udruge Općina Majur

Udruga Hrvatskih branitelja Predsjednik ogranka

Hrvatska Kostajnica

Grad Hrvatska Kostajnica

Srpski demokratski forum Voditelj ureda Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

7

Crkvene institucije

Rimokatolička crkva Sv. Antuna

Padovanskog

Župnik Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari

Rimokatolička crkva Presvetog

Trojstva

župnik Općina Hrvatska Dubica

Srpska pravoslavna crkva

Arhangela Mihaila i Gavrila

paroh Grad Hrvatska Kostajnica

I općine Majur, Donji Kukuruzari i

Hrvatska Dubica

b) Upitnik procjene potreba stanovništva u dobi od 18 do 65 godina

Upitnik je sastavljen iz elemenata sljedećih standardiziranih upitnika: upitnika procjene

kvalitete života u zemljama EU ˝ Living conditions and Quality of Life in 28 European

Countries, upitnika Svjetske zdravstvene organizacije WHOQOL- BREF za procjenu

kvalitete života te standardiziranog upitnika Državnog zavoda za statistiku APK 2005-

Anketa o potrošnji kućanstva.

Sastoji se od čestica koje vrše procjenu potreba na individualnoj, obiteljskoj i kolektivnoj

razini potreba te dostupnih resursa na sljedećim područjima života: ekonomske prilike,

stambeni uvjeti, zaposlenost ili nezaposlenost, obiteljske prilike, socijalna mreža ispitanika,

procjena zdravstvenog stanja, procjena psihosocijalnih potreba, obrazovanje, korištenje

slobodnog vremena, svijest o uvjetima života u zajednici i resursima kojima zajednica

raspolaže.

Uzorak:

U istraživanju su sudjelovala 82 ispitanika ravnomjerno raspoređena po svim navedenim

lokalnim samoupravama. Od toga je bilo 29 muških i 53 ženska ispitanika, a među njima je

bilo 17,7% ispitanika u dobi od 18 – 30 godina, 25,3 % 31 - 40 godina, 34, 1% od 41 do 50

godina, te 22, 8% je od 51 – 64 godine starosti.

Dužina boravka u naselju u kojem sada žive je prikazana u grafikonu 1. iz kojeg je vidljivo da

je najviše ispitanika u zajednici živjelo prije i poslije ratnog razdoblja, a prosječna dužina

boravka u zajednici je 27 godina.

8

grafikon 1. ispitanici prema dužini boravka u zajednici

Od 78 ispitanika koji su se izjasnili o svojoj narodnosti, njih je 92,3% hrvatske narodnosti, a

7,7% srpske. Sličan je i omjer prema vjeroispovijesti pa je od 75 izjašnjenih, 85.3 % katoličke

vjeroispovijesti, 10,7% pravoslavne, jedan ispitanik je naveo islamsku vjeroispovijest, a dva

da su ateisti.

Prema bračnom statusu, 70.7 % ispitanika su udani ili oženjeni, 12.4 % su samci, 3.7 % su u

izvanbračnoj vezi, a jednak je udio razvedenih i udovica ili udovaca (2.4 %).

c) upitnik procjene potreba mladih osoba od 16 do 18 godina

Upitnik koji je proveden sa mladim osobama u dobi od 16 do 18 godina ispitivao je u 33

čestice sljedeće aspekte života mladih na individualnoj, obiteljskoj i kolektivnoj razini:

ekonomsko stanje obitelji u kojoj žive, odnose unutar obitelji i njene potrebe, psihosocijalnu

sliku mlade osobe kroz prepoznavanje svojih ponašanja i ponašanja vršnjaka te stavova i

emocija, obrazovanje i obrazovni interesi, korištenje slobodnog vremena, osviještenost i

informiranost o uvjetima života u zajednici, i specifično uvjetima života mladih ljudi.

Uzorak:

U istraživanju je sudjelovalo 89 učenika trećih i četvrtih razreda srednje škole Ivana Trnskog

u Hrvatskoj Kostajnici od čega je 42 muškog, a 47 ženskog spola. Najviše je ispitanika u dobi

od 17 godina (42.7 %), 37.1 % imaju 18, 10. 1 % 19, a 6.7 % 16 godina.

Najviše ih živi u samom naselju Hrvatskoj Kostajnici i to 34.8 %, a ukupno uz pripadajuća

naselja ima 44.1% ispitanika sa širem području Grada Hrvatske Kostajnice.

9

Iz općine Majur srednju školu pohađa 12.2% ispitanika, 21.2% iz općine Donji Kukuruzari te

21.3% iz općine Hrvatska Dubica.

93.3 % ispitanika je hrvatske narodnosti, a 6.7 % srpske. Po vjerskoj opredijeljenosti, najviše

je katolika i to 85.4 %, pravoslavaca ima 6.7 %, 2.2 % se izjasnilo ateistima, a po jedan

ispitanik je naveo budističku, odnosno islamsku vjeroispovijest.

S obzirom da je ovo jedina srednja škola na području na kojem se radi procjena potreba, nema

jedan jedinstven smjer. Tako 34.8 % pohađa smjer opću gimnaziju, 33.7 % ekonomski, 18 %

učenika se školuje za šumarskog tehničara, a 13.5 % za industrijskog mehaničara.

d) metoda analize sadržaja

U svrhu izrade rada, korišten je Popis stanovništva iz 2001. i 1991. godine, a radeći

intervjue s osobama zaposlenim u institucijama zajednice, dobiveni su na uvid statistički

podaci vođeni za populaciju s kojom rade. Korišteno je: Mjesečno izvješće Zavoda za

zapošljavanje, područne službe Sisak za ožujak 2008; Godišnji izvještaj Centra za socijalnu

skrb Hrvatska Kostajnica, Izvješće Policijske postaje Hrvatska Kostajnica lokalnim

samoupravama za 2007. godinu, Izvještaj Centra za pomoć i njegu starijim osobama za

2007.godinu, Izvještaj općina Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur te Grada Hrvatska

Kostjanica o ostvarenim mjerama socijalne skrbi u 2007. godini te Izvještaj osnovnih i srednje

škole o broju učenika i završnom uspjehu za školsku godinu 2006./07.

e) opažanje

Prilikom boravljenja u veljači i ožujku na promatranim područjima, bilježene su

fizičke, vidljive karakteristike zajednice:

- infrastrukturna obilježja : provedenost javne rasvjete, asfaltiranost i stanje cesta,

uređenost okoliša, stanje poslovnih i stambenih objekata (koliko ih je

srušenih/obnovljenih), značajnije povijesne jezgre od turističkog značaja

- geografska obilježja: reljef zajednice, gustoća stanovništva po kvadratnom kilometru,

turističke posebnosti

- geoprometna obilježja: gustoća prometa, mjesta i vrijeme veće frekventnosti prometa

10

4. Prikaz rezultata

4.1. Geoprometni i povijesni kontekst

Zajednice koje su u fokusu ovog istraživanja su općine Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica,

Majur i Grad Hrvatska Kostajnica. Navedeno područje ima dugu povijest koja prve pisane

dokaze ima iz 13. stoljeća. Kasnije je bilo izloženo turskim prodorima, potom vlašću

Francuske uprave u vrijeme Napoleona i konačno ratnim previranjima u 20. stoljeću, te

osobito stradanjima u Domovinskom ratu od početka do sredine 1990-ih godina koji u velikoj

mjeri obilježavaju uvjete današnjeg života. Ratna stradanja na ovom području započinju

početkom 1991. godine kada je policijska postaja otkazala poslušnost Ministarstvu unutarnjih

poslova (MUP) RH i ušle u sastav tzv. krajinskog Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP).

stanovništvo s područja grada Hrvatske Kostajnice je bilo prvi put evakuirano 31. srpnja

1991. kada se dijelom vratilo u kolovozu. Ipak, u rujnu iste godine učinjen je drugi progon

stanovništva koje je dijelom otišlo u Zagreb i bilo smješteno u športskim dvoranama. U istom

mjesecu dogodio se progon stanovništva i sa područja Hrvatske Dubice te općine Majur. Tek

u kolovozu 1995. godine, u vojno - redarstvenoj akciji Oluja oslobođeni su promatrani

krajevi. Osim ratnih zbivanja u Republici Hrvatskoj, značaj je na današnje stanje u zajednici

ostavio i rat u susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Iseljeni Hrvati iz Bosanske Posavine,

Srednje Bosne i okolice Banja Luke u velikoj su mjeri 1997. naselili područje Republike

Hrvatske, a osobito pogranične krajeve. Danas ih je, gledajući ove četiri jedinice, najviše u

općini Donji Kukuruzari.

Jedinice koje proučavamo, nalaze se na jugozapadu Sisačko – moslavačke županije u

valovitom brdskom pojasu Banovine, dok se općina Hrvatska Dubica i Grad Hrvatska

Kostajnica nalaze i u plodnom području Pounja.

S obzirom na povijesni i geografski kontekst, turističke posebnosti kraja su prepoznate i u

Prostornom planu Sisačko – moslavačke županije (˝Službeni glasnik Sisačko-moslavačke

županije˝, broj 04/01), a sljedeće značajne točke pod osobitom zaštitom Županije su Brdo

Djed- park šuma u Gradu Hrvatska Kostajnica i Čukur - panoramska točka, također u Gradu

Hrvatska Kostajnica. U istom dokumentu prepoznat je potencijal za razvoj ugostiteljsko –

turističkih područja i djelatnosti. Njih općenito na području županije nema, ali je navedeno

nekoliko lokaliteta gdje za isto postoji potencijal, a između ostalog i na području Hrvatskog

Pounja s mogućnošću seoskog i ribolovnog turizma te razvojem vodenih sportova (npr.

11

kajakaštva) na rijeci Uni. Od povijesnih spomenika, Županija je prepoznala i značaj Starog

grada Kostajnica, povijesne jezgre Hrvatske Dubice te Franjevačkog samostana i crkve sv.

Ante Padovanskog u Hrvatskoj Kostajnici, pri čemu je zapažena posebnost da su srpska

pravoslavna crkva i rimokatolička crkva ostale očuvane jedna uz drugu.

slika 1. Srpska pravoslavna i rimokatolička crkva sa samostanom stoje jedna uz drugu u

naselju Hrvatska Kostajnica

Osim ovih značajki, opažanjem se utvrdilo da postoji, uz šumsko, riječno i povijesno

bogatstva, i znamenitost prirodnih izvora vode (osobito u općinama Donji Kukuruzari i

Majur), no priroda je netaknuta, u mnogim krajevima izvan glavnih prometnica neodržavana i

prepuštena vlastitom razvoju.

Za sada jedino iskorištavanje turističkih potencijala s dobrom promidžbom jest prigodom

Kestenijade u jeseni svake godine u Hrvatskoj Kostajnici kada dolaze izletnici iz svih krajeva

Hrvatske te se bave berbom, konzumacijom kestena ili samo sudjelovanjem u javnim

priredbama.

 

12

4.2. Zakonodavno – politički okvir i infrastrukturne pretpostavke

Proučavanje zajednica polazi iz dva zakonska okvira: Zakonu o lokalnoj i regionalnoj

(područnoj) samoupravi (NN 33/01) te Zakonu o područjima posebne državne skrbi (NN

26/03).

Do 1997. godine ovo je područje bilo jedinstvena samoupravna cjelina tvoreći jednu općinu

Hrvatska Kostajnica, a onda se od 1997. prema Zakonu o područjima županija, gradova i

općina u čl. 8 (NN 10/97) dijeli na 4 samoupravne jedinice i to: općina Donji Kukuruzari,

općina Hrvatska Dubica i općina Majur te Grad Hrvatska Kostajnica koji je prema čl. 5.

Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33 / 2001) taj status stekao

temeljem svog geoprometnog i povijesnog značaja.

Drugi relevantan zakonski okvir je Zakon o područjima od posebne državne skrbi (NN 26/03)

koji ih prema čl. 4. svrstava u područja 1. skupine na temelju okupiranosti neposredno uz

državnu granicu , činjenice da gradsko, odnosno općinsko središte nije udaljeno više od 15

km zračne linije i nema više od 5 000 stanovnika prema popisu iz 1991. godine.

Grad Hrvatska Kostajnica u svom sastavu ima 7 naselja i to su: Čukur, Hrvatska

Kostajnica, Panjani, Rausovac, Rosulje, Selište Kostajničko i Utolica koji zajedno tvore

površinu od 55.4 km². Osim brdovitog kraja svojstvenog ostalim općinama, Hrvatska

Kostajnica se nalazi uz rijeku Unu koja predstavlja značajan prirodni i gospodarski resurs, no

s druge strane, s obzirom da nema izgrađenog nasipa, zabilježeno je da je prijetila sigurnosti

Grada, i to posljednji put u ožujku ove godine kada su zbog visokog vodostaja (zabilježenog

25.03. u 10.00 sati koji je iznosio 421 cm), proglašene izvanredne mjere zaštite od poplave,

kako je objavljeno na službenim stranicama Grada (www.hrvatska-kostajnica.hr, posjećeno 1.

travnja 2008.). Grad ima iznimno bogatu povijest, a na istim službenim internetskim

stranicama grada nađeno je da prvi pisani dokumenti sežu u 1200. godinu kada su knezovi

Vodički na području grada proširili svoje posjede, a 1240. u spisima meštra templarskog reda

se spominje uspostavljanje puta između Hrvatske Kostajnice i današnje Hrvatske Dubice.

Povoljan položaj grada prepoznat je i za vrijeme turskih osvajanja kada su sredinom 16.

stoljeća nastojali osvojiti grad radi lakšeg prodora u područje Kupe i njenih pritoka, a kasnije,

i za vrijeme Napoleonove vladavine kada je uspostavljena Francuska uprava od 1809. do

1813. godine uspostavljajući prometne veze s istokom. Tada je izgrađena cesta iz Ljubljane,

preko Velike Gorice, Petrinje do tadašnje Kostajnice i dalje preko Une u pravcu Banja Luke

pa sve do Skopja i konačno Soluna u Grčkoj. Tadašnja Kostajnica je postala carinarnica

trgovačkog prometa za Francusku prema Istoku što je doprinijelo njenom razvoju, a osobito

13

napretku poljoprivredne djelatnosti. Nakon odlaska Francuza, Kostajnica je vraćena u sastav

Vojne granice. Vojna uprava postojala je do 1871. godine kad je ukinuta i uvedena građanska

uprava. 1881. godine Kostajnica postaje grad, a 1883. godine dobila je statut grada. Povoljan

geoprometni položaj Hrvatska Kostajnica ima i danas nalazeći se na pravcu državne ceste D3

smjera Čvor Buzin – V. Gorica – Petrinja – Hrvatska Kostajnica – Granični prijelaz Hrvatska.

Kostajnica.

Slika 2. most preko Une uz granični prijelaz u naselju Hrvatsku Kostajnicu

Očekuje se da bi geoprometni značaj mogao porasti s obzirom da a u prvoj skupini prioriteta

prema Strategiji prometnog razvitka Republike Hrvatske je pravac auto-ceste Zagreb - Sisak -

Dvor - Bihać - Split (tzv. “Turopoljsko - banovinski cestovni smjer” na kojem se planira

gradnja novih cesta čime bi bilo zahvaćeno i ovo područje.

Uz samo naselje Hrvatska Kostajnica prolazi i željeznički pravac iz smjera Zagreb - Sisak –

Sunja – Volinja gdje je uspostavljen granični prijelaz sa Bosnom i Hercegovinom, te se dalje

nastavlja preko Banja Luke preko Sarajeva i konačno do Mostara izravno povezujući

središnju Hrvatsku sa sva tri politička i društvena središta u susjednoj državi.

14

slika 3. zgrada kolodvora u Hrvatskoj Kostajnici

Područje Grada ima uspostavljenu osnovnu infrastrukturu, osim kanalizacije koja je tek u

planu, kao i u ostalim općinama.

Općina Donji Kukuruzari ima status općine od 1995. godine no iz intervjua vođenog sa

zamjenikom načelnika i pisanim podacima prikupljenim za potrebe rada, navodi se da je

utemeljena u progonstvu 1993. godine u Zagrebu. U svom sastavu ima 15 naselja:

Babina Rijeka, Borojevići, Donja Velešnja, Donji Bjelovac, Donji Kukuruzari, Gornja

Velešnja, Gornji Bjelovac, Gornji Kukuruzari, Knezovljani, Komogovina, Kostreši

Bjelovački, Lovča, Mečenčani, Prevršac, i Umetići.

Općina je kraj valovitog pobrđa Banovine, dijelova gorskog trupa Zrinske gore i njezinih

pristranaka s kotlinastim proširenjem u dolini rijeke Sunje s površinom od 113 km². Od

navedenih naselja tek se Knjezovljani, Donji Kukuruzari i Donja Velešnja nalaze na državnoj

cesti prema Graničnom prijelazu Hrvatska Kostajnica, dok ostalih 12 je u slaboj prometnoj

povezanosti s okolinom što se odražava i na javni prijevoz koji tek za potrebe prijevoza

učenika prolazi kroz sva naselja, a također je i jedina od obrađenih cjelina koja nema izravan

prilaz željezničkom pravcu. Od infrastrukturnih uvjeta života, u svim je naseljima postavljena

15

javna rasvjeta, a u većini je osigurana vodoopskrba, osim u Babinoj Rijeci i Gornjoj Velešnji

gdje je u tijeku, te Donjem Bjelovcu i Bjelovečkim Kostrešima gdje se tek planira.

Općina Hrvatska Dubica je površinom od 131 km² najveća jedinica obrađena u ovom radu

koja se sastoji od sljedećih naselja: Hrvatska Dubica ( do prije neovisnosti Republike

Hrvatske je nosila naziva Dubica), Donji Baćin, Gornji Baćin, Donji Cerovljani, Gornji

Cerovljani, Slabinja i Živaja. Prema podacima sa službenih stranica općine, nalazi se na

dodiru Zrinskog pobrđa i lijeve obale rijeke Une prije ušća u rijeku Savu što joj daje

potencijal razvoja kao poljoprivredno – stočarskog kraja. Hrvatska Dubica je i općina na

čijem je teritoriju i granični prijelaz, pa se kao i Hrvatska Kostajnica nalazi na državnoj cesti

D37 smjera Mošćenica– Blinjski Kut – Hrvatska Dubica – Granični prijelaz Hrvatska

Dubica na granici s Bosnom i Hercegovinom koji povezuje središnju Hrvatsku i

Sjeverozapadnu Bosnu. (www.hrvatska-dubica.hr, posjećeno u travnju 2008.)

slika 4. Most preko Une na graničnom prijelazu iz Hrvatske Dubice prema Bosni i

Hercegovini

Što se tiče željezničkog prometa, kroz općinu prolazi pravac Sisak – Sunja – Novska no prilaz

pravcu je za većinu stanovništva s obzirom da je od najnapučenijeg prostora ( naselja

Hrvatske Dubice i Slabinje) udaljen između 7 i 10 kilometara.75% prometnica u općini je

asfaltirano, a od 877 kućanstava, 39.65% nema priključak za vodu, i to u naseljima Slabinja i

Živaja gdje opskrba pitkom vodom još nije završena.

16

Općina Majur, koja je do 1995 nosila naziv Kostajnički Majur, ima površinu od 68 km² i u

sastavu ima 11 naselja: Gornja Meminska, Gornji Hrastovac, Graboštani, Kostrići, Majur,

Malo Krčevo, Mračaj, Srednja Meminska, Stubalj, Svinica i Veliko Krčevo. Nalazi se u

srednjem toku rijeke Sunje, na prometnom pravcu iz Sunjske Posavine prema Kostajničkom

Pounju te je u najvećoj mjeri izdužen na njemu, a uz cestu istim smjerom prolazi željeznički

pravac Sisak – Sunja –Hrvatska Kostajnica - Volinja te stoga općina ima povoljniju prometnu

povezanost od općina Donji Kukuruzari i Hrvatska Dubica. od cesta u nadležnosti općine,

asfaltirano je 65 %. Većinom je uspostavljena vodopskrba, osim u naseljima Kostrići, Gornja

Meminska, Mračaj, Svinica i Srednja Meminska. Javna rasvjeta postoji također u većini

naselja, a nedostaje još u Kostrićima i Gornjoj Meminskoj.

Promatrano područje u sastavu je Sisačko – moslavačke županije, a graniči s općinom Sunja

na sjeveru, Gradom Petrinjom na zapadu, općinom Jasenovac na istoku te s općinom Dvor na

jugozapadu. Izvan Republike Hrvatske, općine Hrvatska Dubica i Hrvatska Kostajnica

graniče s državom Bosnom i Hercegovinom, i to entitetom Republikom Srpskom gdje su

pogranični gradovi Bosanska Kostajnica i Kozarska Dubica prema kojoj stanovništvo na

promatranom području ostvaruje ambivalentne kontakte. S jedne strane, u razgovoru sa

stanovništvom, utvrđeno je da dio njih pod utjecajima rata izbjegava ulazak u Republiku

Srpsku, tvrdeći kako je nastala na bespravnim temeljima progonstvom nesrpskog

stanovništva. Drugi dio, osobito izbjeglih Hrvata iz Bosanske Posavine, ostvaruje česte

kontakte u susjednoj državi zbog obiteljskih, ali i ekonomskih (do 30 % povoljnije cijene

hrvatskih i stranih proizvoda nego unutar Republike Hrvatske) i socijalnih razloga (veća

ponuda zabavnih sadržaja nego u zajednici u kojoj žive).

17

Slika 5. Pogled na Hrvatsku Kostajnicu i Bosansku Kostajnicu između rijeke Une

4.3. Demografska slika

Područje na kojem je rađena procjena potreba ukupno ima 8 624 stanovnika sa sljedećom

raspodjelom po općinama i gradu:

- u širem području grada Hrvatska Kostajnica 2746 stanovnika, s najviše stanovnika u užem

području, naselju Hrvatska Kostajnica gdje živi 72.58 % stanovništva. Gustoća naseljenosti je

52.2 stanovnika po km² što je ispod prosjeka RH (koji iznosi 84.3 st/km2)

- u općini Donji Kukuruzari živi 2047 stanovnika, s najviše njih u naselju Donja Velešnja koja

je najbliža Gradu Hrvatska Kostajnica i ima 17.4% ukupnog stanovništva općine. Važno je

napomenuti da je ovo općina, koja među 4 promatrana područja ima najviše naselja, nema niti

jedno koje ima značajniju većinu stanovništva kao što je slučaj u drugim područjima.

Prosječna gustoća naseljenosti je 18 st/ km² što je za oko 4 puta manja gustoća od prosjeka

Republike Hrvatske.

18

- općina Hrvatska Dubica ima 2341 stanovnika, od kojih 42.16% živi u naselju Hrvatska

Dubica. Prosječna gustoća naseljenosti je 18.1 st/ km²

- općina Majur ima 1490 stanovnika s najviše, 25% u naselju Majur. Općina ima prosječnu

gustoću naseljenosti oko 21.9 stanovnika po km²

Prema popisu iz 1991. u tadašnjoj općini Hrvatska Kostajnica u kojoj su bile integrirane i

današnje općine Majur, Hrvatska Dubica i Donji Kukuruzari, živjelo je 14 851 stanovnika što

je za 42.07 % više nego prema popisu stanovništva iz 2001.godine kako se vidi na grafikonu

na kojem se osim pada broja, jasno vidi i drastična promjena strukture stanovništva prema

narodnosti pri čemu se broj Hrvata povećao za oko 75 %, a broj Srba smanjio za oko 80 %.

grafikon 2. odnos broja stanovnika po narodnosti prema popisu stanovništva iz 1991. i 2001.

U većini gradova i općina pad stanovništva je bio za 40 do 60 %, no najveći gubici su se

osjetili u naseljima prikazanim u tablici 2. u kojima je zabilježen broj stanovnika 2001. manji

za oko 80 % u odnosu na 1991. godinu.

19

Tablica 2. Naselja koja su pretrpjela demografski pad stanovništva za oko ¾ u odnosu na

popis iz 1991. godine.

Osim naselja koja su proživjela demografski šok velikim gubitkom stanovništva, dodatan

demografski izazov predstavljaju i naselja, udaljena s glavnih prometnica, gdje je nađeno da

živi tek nekolicina stanovnika (manje od 50) kako je prikazano u tablici 3.

Tablica 3. Naselja sa manje od 30 stanovnika

Što se tiče, strukture stanovništva, ona je prikazana u donjoj piramidi te je vidljivo da je broj

žena i muškaraca u prosjeku izjednačen (50.1% žena i 49.9% muškaraca). Međutim, struktura

po dobi je nepovoljnija te upućuje na veći udio stanovništva starijeg od 65 godina (19.4%), u

odnosu na mlađe stanovništvo do 14 godina (17.6%).

Naziv naselja Broj stanovnika

(2001.)

Broj stanovnika

(1991.)

Gornja Meminska 13 86

Lovča 26 107

Rausovac 26 128

Svinica 110 436

Utolica 85 334

Naziv naselja Broj stanovnika

(2001.)

Broj stanovnika

(1991.)

Gornja

Meminska

13 86

Kostrići 4 15

Lovča 26 107

Rausovac 26 128

20

Slika 6. spolno – dobna piramida stanovništvaPrirodni prirast upućuje da se odnos stanovništva prema dobi neće mijenjati u korist mladog

stanovništva s obzirom da, prema priopćenju Državnog zavoda za statistiku iz srpnja 2007.

godine o prirodnom kretanju stanovništva 2006. godine, u svim je jedinicama bilo više umrlih

nego rođenih te je prirodni prirast negativan.

grafikon 3. odnos rođenih i umrlih po jedinicama lokalne samouprave

21

4.4. Mreža institucija u zajednici

Unutar područja istraživanja, stanovništvo gravitira Gradu Hrvatska Kostajnica s obzirom na

najveću gustoću važnih institucija, a izvan prema gradu Sisku u kojem se stanovništvo jednim

dijelom zapošljava, obrazuje i zadovoljava većinu potreba za zdravstvenom zaštitom.

Institucije koje su važne za funkcioniranje ovog područja možemo podijeliti u one koje se

bave gospodarskom djelatnošću te one koje se bave poslovima od društvenog značaja.

4.4.1. Gospodarski subjekti

Među značajnijim gospodarskim subjektima, ističe se tek nekoliko važnijih poslodavaca.

Na području općine Majur to je PPS Galeković koji se bavi proizvodnjom 10 linija parketa,

te je zbog proširenja proizvodnih kapaciteta 2004. godine kupio na šestoj dražbi pilanu Majur

d.o.o. u stečaju zapošljavajući danas oko stotinjak ljudi. Isti poslodavac je ostvario uspješnu

suradnju sa srednjom školom u Hrvatskoj Kostajnici. Naime, kako se doznaje od voditeljice

ispostave Zavoda za zapošljavanje, poslodavac je sa školom organizirao izvedbu plaćene

praktične nastave za učenike srednje škole, smjera šumarski tehničar, čiji se angažman pritom

vrednuje, a onda se učenicima nakon završenog obrazovanja otvara mogućnost zapošljavanja.

U Gradu Hrvatska Kostajnica najznačajniji je poslodavac ˝ Pounje d.d. ˝ koje se bavi

tekstilnom proizvodnjom i zapošljava oko 150 ljudi.

U općini Hrvatska Dubica i Donji Kukuruzari najznačajnija je stočarska djelatnost te na

navedenim područjima djeluje Farma Jelas (Hrvatska Dubica) koja otkupljuje sve

poljoprivredne proizvode te ih direktno plasira na tržište putem prodajne mreže u sustavu

"Mesnice Fiolić" d.o.o. i tvrtka ˝ Agro Tin ˝ (Donji Kukuruzari) koja je organizirana kao

kooperacija u stočarstvu.

4.4.2. Institucije, udruge i druga tijela s djelatnošću od društvenog značaja

Djelatnosti od šireg društvenog značaja u najvećoj su mjeri u nadležnosti državnih institucija,

nešto manje ulaze u područje lokalnog samoupravnog djelokruga, a najmanje je zastupljenih

organizacija civilnog društva. Osim spomenutih svjetovnih, značajnu ulogu u zajednici

predstavljaju i religijske institucije s obzirom da je najveći broj stanovnika vjerski

opredijeljen prema katoličkoj i, u manjem broju, pravoslavnoj vjeroispovijesti.

Institucije su ujedno i najznačajniji poslodavac, a gledajući njihovu zastupljenost može se reći

da su pokrivene sve djelatnosti bitne za život stanovništva, no s obzirom da su u jednom

naselju, dostupnost je različita za različita područja unutar istraživanih jedinica zbog javnog

prometa koji zahvaća naselja samo uz glavne prometnice.

22

Odgojno obrazovne institucije

Odgojno obrazovnu funkciju na istraživanom području vrši 1 ustanova predškolskog odgoja,

3 ustanove osnovnoškolskog i 1 ustanova srednjoškolskog obrazovanja.

Dječji Vrtić Krijesnica djeluje za područje Grada Hrvatska Kostajnica te ima smješteno 52

djece, a kapaciteti su mu između 50 i 60 djece. Radi se u 3 grupe s 12 djelatnika od kojih je 7

odgajateljica. Druge općine nemaju takvu ustanovu, iako su ostvareni prostorni kapaciteti u

Donjim Kukuruzarima te se očekuje otvaranje i u toj općini.

Na području općine Donji Kukuruzari izgrađena je 2006. godine osnovna škola Katarina

Zrinska u Mečenčanima u kojoj se školuje 200 učenika. U općini Hrvatska Dubica djeluje

osnovna škola Ivo Kozarčanin sa 190 učenika čiji je prosječan uspjeh u nižim razredima na

kraju školske godine 2006./07. bio 4.35, a u višim od 5. do 8. razreda 3.54. Škola je uključena

u program Eko – škole koja obuhvaća program za odgoj i obrazovanje za okoliš, prepoznat

kao jedan od najuspješnijih modela odgoja i obrazovanja za okoliš u svijetu, kako se navodi

na stranicama udruge Lijepa Naša (http://www.lijepa-nasa.hr/, posjećeno 20. travnja 2008.)

U Gradu Hrvatskoj Kostajnici su osnovna Škola Davorina Trstenjaka te srednja škola Ivana

Trnskog. Osnovna škola Davorina Trstenjaka najveća je na istraživanom području, a obrazuje

354 učenika u 18 razrednih odjeljenja. Prosječan školski uspjeh na kraju školske godine

2006./2007. bio je 4,21 za niže, i 3,66 za više razrede. Uz najveći broj učenika, nudi i najviše

programa u nastavi i izvan nastave i to 15 izvannastavnih: mješovitu, likovnu, dramsku

sekciju, ručni rad, sekciju mali vatrogasci, ekološku, foto, knjižničarsku sekciju, ritmiku,

sekciju mladih geografa, folklor, zbor i sportske aktivnosti – nogomet, odbojka i košarka. S

roditeljima učenika se radilo 2006. godine u programima izrade mentalnih mapa, stjecanja

vještina komunikacije i BON-Tona, i na temama: djetetovo samopouzdanje, umijeće učenja i

organizacije, utjecaj medija na učenje, agresija kod učenika, hiperaktivnost i poremećaj

pažnje, ovisnost i prevencija ovisnosti, a učitelji su se dodatno educirali o temi nasilja među

učenicima. Pri tome je ostvarena suradnja sa civilnim društvom i to udrugom ROSA,

Udrugom za pomoć i prava obiteljima žrtava kriminala i udrugama ˝ S ulice u radionice˝ , ˝

Nacrtaj mi osmijeh ˝ koje se bave obiteljskom problematikom.

U općini Majur nastava se odvija do četvrtog razreda u dva razredna odjeljenja u područnoj

školi osnovne škole Davorina Trstenjaka u Graboštanima.

Srednja škola Ivana Trnskog ima 292 učenika, od kojih 200 ili 68,5% dolazi iz istraživanih

zajednic. Od njih, najviše učenika pohađa ekonomski smjer (31%), 24.5% opću gimnaziju,

19.5% smjer šumarskog tehničara, 10% za industrijskog mehaničara, 9% za stolara i 6% za

krojača uz napomenu da posljednja dva odijeljena su upisana tek od školske godine

23

2006./07,a smjer za industrijskog mehaničara se od ove školske godine nije upisao čime se

pokušalo uskladiti obrazovanje s potražnjom na tržištu rada, kako navodi ravnateljica škole.

Upitani djelatnici odgojno obrazovnih institucija naveli su za značaj svoje uloge da je ona

velika te naglasili uz obrazovni, i odgojni aspekt. Tako vide da imaju utjecaj da pomognu

djeci uspostaviti kvalitetnije obrasce ponašanja, a roditeljima u njihovoj roditeljskoj ulozi za

kvalitetniji razvoj djece i funkcioniranje obitelji. Osim toga, naznačili su i da je ustanova

mjesto susreta i kulturnih sadržaja kojih nema u lokalnoj zajednici, te stoga u dvije škole se

naglašava i važnost kontakta s lokalnom zajednicom. U svim se institucijama navodi da su

uvjeti rada zadovoljavajući, a dodatno što bi bilo potrebno za kvalitetniji rad je materijal za

provođenje radionica kako je i do sada bila praksa, osobito u osnovnoj školi Davorina

Trstenjaka. U svim intervjuima ispitanici su bili suglasni da kroz svoju djelatnost vide

problem nedovoljne suradnje roditelja sa školom, koji su često slabe obrazovna strukture, a

dio djece je odgojno zapušten, slabog predznanja, s nedostatkom radnih navika i uvjeta za

njihovo razvijanje.

Kulturne ustanove:

Na svim navedenim područjima od ustanova kulturne djelatnosti su zabilježene tek knjižnice i

čitaonice koje su ustanove u vlasništvu uprave grada, odnosno općine te tako i djeluju u

svakoj od promatranih zajednica.

Narodna Knjižnica i čitaonica Ivo Kozarčanin u Hrvatskoj Dubici ima 301 člana, što iznosi

12.86% stanovništva sa najviše zastupljenim djecom i učenicima (njih 62%). Djelatnice

navode da su zadovoljne uvjetima rada s obzirom da su i informatički podržane u radu, a od

2000. su u novom prostoru Hrvatskog doma.

Gradska Knjižnica i Čitaonica Hrvatska Kostajnica ima 19 % učlanjenost stanovništva, a

djeluje u prostoru koji zbog svoje skučenosti se pokazao neadekvatnim pa se očekuje

preseljenje u novi na čemu surađuje Grad Hrvatska Kostajnica, Ministarstvo kulture te,

Županijska matična služba, a pomoć stranih donacija je pristigla za uređivanje unutrašnjosti

Narodna Knjižnica i Čitaonica Majur ima 15.37 % učlanjenog ukupnog stanovništva općine,

od kojih je nešto više ( 53.7% ) djece vrtićke dobi, učenika osnovne i srednje škole, a od

odraslih, najmanje je učlanjeno umirovljenika (tek 6% ukupno učlanjenih).

Kao jedina kulturna ustanova, ispitani voditelji navedenih knjižnica prepoznali su značaj

svoje uloge u tome da odgovaraju na kulturne potrebe stanovnika za znanjem i informacijama,

ali i rijetko mjesto kulturnog susreta te vide i odgovornost u utjecanju na smanjenje kulturne

izolacije. Ipak, s druge strane problem koji vide na stanovništvu jest nedostatak volje za

bavljenje kulturnim i druženjem uopće te opterećenost egzistencijalnim potrebama.

24

Zdravstvena institucija

Na području Grada Hrvatske Kostajnice djeluje ispostava Doma Zdravlja Sisak, a zasebnu

ambulantu s liječničkim timom ima tek općina Hrvatska Dubica. U Domu Zdravlja postoje,

uz Hitnu službu, 3 liječnička tima opće medicine, 2 liječnička tima stomatološke zaštite i 1

ginekološki tim. Za sve ostale zdravstvene intervencije, potrebno je otići u gradove Sisak ili

Petrinju. Ulogu zadovoljavanja zdravstvenih potreba voditeljice jednog liječničkog tima

procjenjuje značajnom za zajednicu, a osobito se posvećuje pažnja zdravlju djece, iako u

navedenom području nema specijaliste pedijatra, i starih dobnih skupina za koje navodi da su

posebno ranjiva skupina na ovom području. Odgovornost uključuje prevenciju kroz preglede,

brigu o rehabilitaciji i povezanost sa svim javnim službama u zajednici (najčešće s policijom,

općinskim sudom, Centrom za socijalnu skrb te Centru za pomoć i njegu starijim osobama.).

Značajnošću uloge je zadovoljna, ali uvjete rada procjenjuje su lošima jer je otežana

dostupnost pacijenata, a obim posla je vrlo velik te obveze prema Upravi Doma Zdravlja,

Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje

nadilaze normative.

Posebice kao problem kojim se susreće kroz djelatnost naglašava slabu skrb za starije i

nemoćne osobe unutar obitelji što dijelom proizlazi iz nepovoljne demografske strukture u

kojoj je sve više starijeg stanovništva. S obzirom da zamjećuje prvenstveno loše ekonomske i

socijalne prilike, za zdravstvenu skrb navodi da ne bi mogla imati ulogu veću od postojeće.

Institucije socijalne skrbi

Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica

Prema čl.82 Zakona o socijalnoj skrbi (NN 73/97) Centar za socijalnu skrb rješava u prvom

stupnju o pravima iz socijalne skrbi, vodi poslove obiteljsko pravne i kazneno pravne zaštite

te provodi ovrhu svojih rješenja, a u istim pitanjima surađuje sa sudovima, zdravstvenim,

obrazovnim institucija. Osim toga, ima odgovornost djelovanja na području suzbijanja

socijalnih i osobnih problema te poticati i udruživanje građana s ciljem pomoći jednih

drugima i samih sebi i predlagati mjere unapređenja politike socijalne skrbi na državnoj i

lokalnoj razini.

Za istraživano područje, kako je navela ravnateljica, ima važnu ulogu jer je jedna od ustanova

koja je izravno djelovala na terenu odmah po povratku nakon ratne operacije Oluje pri

zbrinjavanju stanovništva radeći dijelom poslove Regionalnog ureda za prognanike,

povratnike i izbjeglice (poslovi evidencije, vođenja spisa o korisnicima te isplate naknada.)

S obzirom na nezaposlenost od 21.5 %, Centar je značajan za davanje materijalne pomoći.

Oko 8% stanovništva je bilo 2006. godine korisnik stalne pomoći što je oko 4 puta iznad

25

prosjeka Republike Hrvatske koji je iznosio oko 2 %. Centar za socijalnu skrb ima i

nezamjenjivu ulogu u obiteljsko – pravnoj zaštiti, zaštiti maloljetnika s poremećajem u

ponašanju te zaštiti osoba s invaliditetom, pogotovo uz činjenicu nerazvijenosti civilnog

sektora na ovom području. Stoga se odgovornost prepoznaje ne samo u radu s osobom u

potrebi, već i u planiranju akcija u zajednici i kvalitetnoj suradnji s lokalnom samoupravom.

Ova dva aspekta rada Centar je ostvarivao zasad tek na području promidžbe udomiteljstva u

zajednici, a ravnateljica CZSS je i članica stručnog vijeća uprave Grada Hrvatska Kostajnica

za dodjelu materijalnih pomoći.

Uvjeti rada u Centru su ocijenjeni zadovoljavajućima, ali nedostaje izraženije savjetodavne

uloge Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koji su teško dostupni za davanje informacija.

Osobito u djelatnosti davanja materijalnih potpora, vidi se problem dugotrajne nezaposlenosti

i ostanka radnosposobnog stanovništva na socijalnoj skrbi zbog toga što uz dječji doplatak

obitelji s većim brojem djece u konačnici dobiju naknade koje procijene dostatnima te se

smanjuje motiviranost za nalaženje posla. Također, stanovništvo, koje ima prostornih

stambenih kapaciteta, pokušalo se senzibilizirati za udomiteljstvo koje bi se i novčano

poduprlo, međutim ispitanica navodi da nisu naišli na pozitivan odaziv pa za sada djeluju tek

3 udomiteljske obitelji na istraživanom području.

Centar za pomoć i njegu starijim i nemoćnim osobama

Centar za pomoć i njegu pokrenut je kao pilot projekt Ministarstva obitelji, branitelja i

međugeneracijske solidarnosti, a usmjeren je na pružanje pomoći i njege starijim i

nemoćnim osobama unutar njihova doma. Osim Ministarstva, doprinos projektu daje

Grad Hrvatska Kostajnica koji s Ministarstvom dijeli iznos plaće zaposlenicima.

Zaposleno je 17 osoba, od kojih jedna na rukovodećoj funkciji, a ostali izravno

pružaju usluge korisnicima. Usluge koje stoje na raspolaganju su organiziranje

prehrane kroz dostavu naminica, pomoć u pripremi obroka, dostava obroka; kućni

poslovi orgnaiziranja čistoće stambenog prostora, pranje i glačanje rublja, popravci i

održavanje kuće i okućnice; usluge osobne higijene i zdravstvene skrbi – pomoć pri

kupanju, oblačenju, svlačenju, mjerenje krvnog tlaka, šećera u krvi, dostava i

kontroliranje uzimanja lijekova; posredovanje u ostavrivanju prava kroz obavljanje

administrativnih poslova pri institucijama, osiguravanje prijevoza do liječnika te

razgovori i druženja radi prevladavanja usamljenosti. S obzirom da program ima i

psihosocijalnu komponentu razgovora i druženja, a korisnici često nemaju bliskih

osoba u svojoj okolini, veliki nedostatak u radu jest nepostojanje supervizijskog

susreta ili oblika emocionalnog i mentalnog rasterećenja zaposlenika koji se susreću s

26

dosta teškim emotivnim sadržajem korisnika koji su većinom stariji, nemoćni i

izloženi usamljenosti. Korisnika ima 300, i to 195 iz grada Hravtska kostajnica, 50 iz

općine Majur, 50 iz općine Donji Kukuruzari, dok Hrvatska Dubica takav program

nema. 295 ih smatra program korisnom, a 293 korisnom za njih osobno. Najviše, njih

95.33%, korisne ishode programa vide za područje međuljudskih odnosa i

komunikacije, 79% za osjećaj vlastite važnosti i vrijednosti, a po 63 % za pomaganje u

svakodnevnim aktivnostima, osjećaj uključenosti u lokalnu zajednicu, kvalitetnije

provođenje slobodnog vremena te kao priliku za prenošenje vlastitog iskustva

Stoga kao najkorisnije usluge njih 97,67% navodi razgovor i druženje, 76.3%

medicinsku njegu, 63.67% kućanske poslove, 51.3% uređenje okućnice. Iz ove

evaluacije koju je dala na uvid voditeljica projekta, vidi se koliko je značajna

psihosocijalna podrška starim ljudima, koji su zbog nepovoljnih demografskih kretanja

sve zatupljenija dobna skupina.

Ured državne uprave

Ured državne uprave u Hrvatskoj Kostajnici koji je nadležan za istraživane zajednice, ustrojen

je u djelatnostima davanja materijalnih potpora i zdravstvene zaštite na temelju Zakona o

zaštiti civilnih i vojnih invalida rata (NN 33/92) te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz

Domovinskog rata i članova njihove obitelji (94/2001) civilnim i vojnim invalidima Drugog

svjetskog rata i Domovinskog rata, a uz njih djeluje i Matični ured za upis činjenica rođenja,

smrti i sklapanja braka. Prema podacima voditelja i djelatnika ureda, 250 korisnika ostvaruje

pravo na novčanu naknadu, a 280 pravo na zdravstvenu zaštitu temeljem invalidnosti stečene

u Drugom svjetskom ratu, a 250 korisnika temeljem invalidnosti iz Domovinskog rata od

kojih 50 prima opskrbninu, a 200 osobnu ili obiteljsku invalidninu.

Uloga ureda državne uprave je procijenjena izuzetno značajnom zbog činjenice rata i

progonstva. Radi se u uvjetima koji prostornim kapacitetima ne odgovaraju odgovornosti

posla, a osim toga, za neke stanovnike još uvijek teška tematika rata, izaziva i frustracije

korisnika vidljive u svakodnevnom radu Ureda. Tako zaposlenici Ureda navode da su

frustracije osobito vidljive kada korisnici procijene da su dobili manje od nekoga tko

ostvarivanje određenog prava ˝ nije zaslužio˝ , a uz to su i slabije obrazovne strukture te loše

upućeni u svoja prava.

27

Policija i pravosuđe

Za općine Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur i Grad Hrvatska Kostajnica, nadležna je

Policijska postaja Hrvatska Kostajnica, Općinski sud i Prekršajni sud Hrvatska Kostajnica.

POLICIJSKA POSTAJA HRVATSKA KOSTAJNICA

Djeluje unutar Policijske uprave Sisačko – moslavačke. U intervjuima vođenim s dva

djelatnika, sa statusom policajca u zajednici koji pokrivaju čitavo navedeno područje, naveli

su značajnost svoje uloge u zaštiti života i imovine ljudi, prevenciji kaznenih djela,

poboljšanju sigurnosti zbog čega surađuju s drugim institucijama (osobito Domom zdravlja,

školama i Centrom za socijalnu skrb). Uvjetima rada su procijenjeni zadovoljavajućima, ali

problem na koji nailaze jest da stanovništvu zbog materijalne nesigurnosti manjka optimizma,

zainteresiranosti za događanja te se udaljavaju jedni od drugih. Iako sami odražavanjem

predavanja u školama te svakodnevnim kontaktima s lokalnim stanovništvom nastoje ih

povezati oko pitanja sigurnosti i prevencije nepoželjnih ponašanja (posebice ovisnosti),

navode da njihovi napori bez aktivnije uloge lokalne zajednice ipak nisu dostatni.

Prema podacima Policijske postaje dobivenih od lokalnih samouprava utvrđeno je da je stanje

sigurnosti uopće zadovoljavajuće. Naime, prema svim izvještajima za 2007. godinu, u

prosjeku je po jedinici lokalne samouprave počinjeno 32 kaznena djela, 20 prekršaja i

dogodilo se 17 prometnih nesreća, među kojima je u 37.3 % bilo ozlijeđenih osoba. Policijska

postaja je stanje sigurnosti u svim izvještajima ocijenila zadovoljavajućim. Prema strukturi

kaznenih djela, najučestalija je krađa ( 31.58% kaznenih djela), a udio ostalih kaznena djela je

bio: teška krađa (21%), 9.48% zlouporaba opojnih droga, 7.37% prijetnja, 5.2% nasilničkog

ponašanja u obitelji, 4.5% prijevara, sa po 3.16% izazivanje prometne nesreće i izbjegavanje

carinskog nadzora, a ostalih oko 1% među kojima su se pojavljivala kaznena djela ratnih

zločina protiv pučanstva, uništenje tuđe pokretne stvari, oduzimanje tuđe pokretne stvari,

razbojništvo i dovođenje u opasnost opće opasnom radnjom (postavljanje požara). Što se tiče

prekršaja, najviše je bilo prekršajnih ponašanja remećenja javnog reda i mira (91.6%), dok je

među 4% prekršaja zabilježeno nasilje u obitelji, a u 3.3% vrijeđanje i omalovažavanje

moralnih osjećaja građana. Podaci dobiveni s općinskog suda, podudaraju se prema vrsti

kaznenih djela s izvještajem policije. Zaprimljen je 61 predmet, i to za kaznena djela: nasilje u

obitelji, kazneno djelo protiv sigurnosti u platnom prometu izbjegavanjem carinskog nadzora,

posjed oružja, krađa i teška krađa, krivotvorenje isprava te kazneno djelo prijetnje.

Općinski i Prekršajni sud

Sudbena je vlast u zajednici neovisna u svom djelovanju od političkih struktura, a sutkinja

općinskog suda ju opisuje kao korektor odnosa u zajednici i svoju odgovornost vidi u

28

kvalitetnom, brzom i zakonitom donošenju odluka. Iako je neovisan u svom djelovanju,

sutkinja navodi i da je bio pod nadzorom međunarodnih tijela, osobito OESC-a radi

osiguravanja pravičnog suđenja. Zadovoljstvo se pronalazi u pravednoj i brzo riješenoj

pravnoj stvari kada se štiti interes pojedinca, no uvjeti rada nisu na razini značaja institucije za

zajednicu. Općinski sud je smješten u staroj ruševnoj zgradi te nedostaje stručne literature i

pristup Internetu za sve suce, koji osim toga nemaju vlastiti kabinet već sav posao obavljaju u

prostoru u kojem se vode postupci.

Kroz obavljanje djelatnosti uočila je da je problem u praksi otežana provedba pojedinih

zakona ili odredbi, a ne osjeća da kao nositelj sudbene vlasti u zajednici ima moć utjecanja na

promjene koje bi bile usklađenije s realitetom. Osim toga, problem koji u zajednici zapaža je

činjenica da nema javnog bilježnika niti državnog odvjetnika, pa su stanovnici prisiljeni tražiti

plaćenu pravnu pomoć iz grada Siska, dok besplatnu pravnu pomoć mogu dobiti od nevladine

udruge Srpski demokratski forum (čiji je ured u Hrvatskoj Kostajnici prikazan u nastavku

rada) te Norveškog vijeća za izbjeglice, međunarodne humanitarne organizacije koja djeluje u

Sisku.

Institucije nadležne za socijalno osiguranje

Za sprečavanje rizika bolesti, starosti i nezaposlenosti, u zajednici su nadležne ispostave

Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i

Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U istraživanju je postignuta suradnja sa Hrvatskim

zavodom za zapošljavanje, dok je za ostale dvije institucije poznato temeljem razgovora s

voditeljem područne službe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Sisak da ispostava u

Hrvatskoj Kostajnici je u 2007. godini imala 837 korisnika mirovina, a ispostava Hrvatskog

zavoda za zdravstveno osiguranje ima s danom 30.04. 2008. osigurano 8601 stanovnika, ili

99.73 % stanovnika.

Hrvatski zavod za zapošljavanje, ispostava Hrvatska Kostajnica

Uloga Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je posredovanje pri zapošljavanju, davanje

mišljenja poslodavcu o adekvatnosti radne snage i profesionalna orijentacija za učenike pa se

u vođenom intervjuu naglasila važnost održavanja dobrih odnosa s poslodavcem. Ispostava

Zavoda radi u uvjetima koje treba poboljšati u prostornom smislu te staviti primjerenu

čekaonicu koja je trenutno izvan prostora Zavoda, na hodniku stambene zgrade. Voditeljica

ispostave, naglašavajući nezaposlenost kao velik problem ovog područja, navodi da Zavod

može jest utjecati na pokretljivost stanovnika, osobito mladih (primjerice na sezonsko

zapošljavanje izvan mjesta stanovanja) s obzirom da sredina u kojoj žive ne nudi dovoljno

29

mogućnosti zapošljavanja U tu svrhu Zavod održava tečajeve za sezonske poslove

(primjerice animatora ili pomoćnog kuhara) i tečajeve stranog jezika koji se, uz refundaciju

putnih troškova, vode u područnoj službi u Sisku, dok na ovom području takvih sadržaja

nema.

Tijela jedinica lokalne samouprave – odjel za društvene djelatnosti pri upravi

grada/ općine

Jedinice lokalne samouprave prema čl. 19 Zakona o lokalnoj i regionalnoj (područnoj)

samoupravi (NN 33/01), u svojoj nadležnosti imaju sljedeće poslove: uređenje naselja i

stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, briga o djeci, socijalnu

skrb, primarna zdravstvena zaštita,odgoj i osnovno obrazovanje, kultura, tjelesna kultura i

šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarna i civilna zaštita.

Radi obavljanja poslova iz djelokruga, uprave grada odnosno općine imaju jedinstveni

upravni odjel kojim rukovodi pročelnik, a obavlja društvene djelatnosti ( socijalnu skrb, brigu

o djeci, sport i kulturu ), gospodarsku poslove (u svezi osiguranja uvjeta za razvitak

gospodarskih djelatnosti, imovinsko-pravne poslove i poslove vezane uz gradsku imovinu,

poslove iz područja poljoprivrede i stočarstva) i komunalnu djelatnost (prostorno i

urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo, obnova, graditeljstvo, uređenje i

održavanje naselja i zaštite okoliša).

U svrhu ovog istraživanja intervjuirani su pročelnici odjela, osim u općini Majur gdje se

intervju vodio s načelnicom općine. Svi ispitanici navode da je značaj njihove uloge u tome

što služe kao servis građanima za zadovoljavanje raznovrsnih potreba na način propisan

zakonom. Rad se odvija u zadovoljavajućim uvjetima sa ispunjenim tehničkim

pretpostavkama, no osjećaju da je utjecaj na poboljšanje života građana slabo vidljiv s

obzirom na nedostatak novčanih sredstava stanovnika. Osim toga, stanovnici nisu upoznati sa

svojim pravima i teško prihvaćaju promjene. Ipak, iako dobro upoznati sa stanjem potreba

stanovnika s kojima se svakodnevno susreću u radu, bili su podijeljeni oko upita za

mogućnost proširivanja svoje uloge. U 2 od 4 odgovora se smatra da se ona ne može proširiti,

te da bi se s problemom, ponajviše nezaposlenosti, trebala suočiti državna vlast. Druga dva

odgovora navode da lokalna samouprava može djelovati podupiranjem razvoja obrta i

samozapošljavanja, povezivanjem s civilnim sektorom i podizanjem razine informiranosti

stanovništva.

Turistička zajednica

30

S obzirom na prepoznat turistički značaj geografskih i povijesnih obilježja navedenih

područja od strane županijskih vlasti te samih stanovnika, intervju je vođen i sa direktoricom

ureda Turističke zajednice koja djeluje za područje Grada Hrvatske Kostajnice, dok druge

općine sličnu službu nemaju. Njena je uloga pomoći razvoju turizma, doprinijeti poboljšanju

poslovanja privrednih subjekata u turističkoj djelatnosti i omogućiti dopunsku zaradu

lokalnom stanovništvu, međutim, unatoč naglašavanju značaja i perspektive razvoja turizma,

problem su mala financijska sredstva, a očekivanja zajednice velika, dok je s druge strane

stanovništvo nezainteresirano za uključivanje u inicijative u turizmu.

Civilno društvo

Tradicija udruživanja stanovnika na svim promatranim područjima vidljiva je u Kulturno –

umjetničkim društvima, Dobrovoljnim vatrogasnim društvima i Udrugama žena koji svoju

djelatnost usmjeravaju ponajviše na zadovoljavanje kulturnih potreba predstavljajući mjesto

razonode i okupljanja stanovnika. Osim njih, u novije vrijeme nakon završetka Domovinskog

rata, istaknulo se nekoliko udruga koje su pokušale odgovoriti na specifične potrebe

stanovništva i izazove koje su donijeli uvjeti života u zajednici.

Crveni križ

Crveni križ je udruga za promicanje humanitarnih ciljeva i provođenja akcija od opće koristi

na osnovi načela međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Udruga

djeluje na području općina Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur i Grada Hrvatska

Kostajnica. Dosadašnje aktivnosti i programi Crvenog križa su:

- Dobrovoljno davalaštvo krvi u koji je uključeno 55 stalnih, a kroz 2007. uključilo se

ukupno 211 darivatelja;

- organiziranje 3 tečaja Prve pomoći za vozače u kojemu je osposobljeno 68 kandidata za

pružanje prve pomoći;

- služba traženja koja se odnosi na aktivnost traženja nestalih u razdoblju od 1991. – 1995., a

udruga trenutno ima 140 predmeta traženja

- program ˝ Solidarnost na djelu ˝ u kojem je prikupljeno oko 4000 kuna radi kupnje paketa

socijalno ugroženim stanovnicima

- program ˝ Pomoć lokalnoj zajednici ˝ koji kreće od 20.02.2008. od kada se u redovnoj skrbi

pomaže 150 osoba, uz naznaku rasta korisnika

31

Uvjeti rada za sada odgovaraju potrebama, no s planiranim aktivnostima prepreke će postati

nedostatni prostorni kapaciteti i nedovoljno suradnika, odnosno malen odaziv stanovništva.

Srpski demokratski forum

˝ Srpski demokratski forum je nevladina, neprofitna i nestranačka organizacija koja

samostalno i u suradnji sa svojim donatorima i partnerima razvija građansko i civilno društvo

promicanjem i zaštitom ljudskih prava, prava nacionalnih manjina te osnažuje zajednicu kroz

pravne, edukacijske, ekonomske, zdravstvene, socijalne i medijske programe.˝ ( www.sdf.hr,

posjećeno 20. 04. 2008.). Preko ureda u Hrvatskoj Kostajnici, surađuje sa svim pravosudnim i

državnim tijelima, lokalnom samoupravom i nevladinim udrugama- sa gradskom upravom

koja je dala prostor na korištenje, policijskom postajom, regionalnim uredom za prognanike,

povratnike i izbjeglice u Petrinji i Odsjeka za obnovu Sisak, Hrvatskim zavodom za

mirovinsko osiguranje, Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, Poreznom upravom,

Uredom za društvene djelatnosti Grada Hrvatska Kostajnica, Centrom za socijalnu skrb,

Ispostavom za katastar zemljišta, općinskim sudom i uredom UNHCR- a u Hrvatskoj.

U uredu je zaposlen pravni savjetnik koji mjesečno oko 200 klijenata povratnika. Besplatna

pravna pomoć obuhvaća opće pravne informacije, pravne savjete i izradu podnesaka u

sudskim i upravnim podnescima. Najviše se usluga pruža u pitanju stambenog zbrinjavanja,

vlasničkopravnih odnosa, prava iz socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog zbrinjavanja,

statusnih pitanja (državljanstvo), radnog prava i obiteljskopravna pitanja.

Udruga Hrvatskih branitelja Domovinskog rata, ogranak Hrvatska Kostajnica

Udruga pruža pomoć članovima da ostvare zakonom utvrđena prava, daje preporuke pri

zapošljavanju, obilježava značajne datume iz Domovinskog rata i organizira sportske

aktivnosti za članove. Najveći problem braniteljske populacije predsjednik ogranka vidi pri

dobivanju zdravstvene zaštite zbog dugih lista čekanja na liječenje te pri zapošljavanju

navodeći da poslodavci izbjegavaju zapošljavanje branitelja, a sama udruga ima malo utjecaja

na proširenje svoje uloge zbog nezainteresiranosti državnih tijela i društva uopće za probleme

hrvatskih branitelja.

Udruga mladih ˝ Mravi ˝ , Majur

Udruga djeluje na području općine Majur i ima 111 članova u dobi od 7 do 27 godina te je

ostvarujući suradnju unutar zajednice, od značajnijih projekata, provodila 3: ˝ Život mladih u

zajednici bez nasilja˝ koji se sastojao od edukativnih radionica za djecu i roditelje na teme

nenasilne komunikacije, izražavanje emocija i potreba te suradnji u obitelji i uređenje okoliša

32

općine; projekt ˝ Recimo DA boljem suživotu ˝ namijenjen djeci od 7 do 10 i mladima od 11

do 14 godina temeljen na edukativnim radionicama koje su vodile pedagoginja i učiteljica

radeći s djecom na razvijanju nenasilnog rješavanja sukoba i socijalne vještine. Posljednji

projekt koji udruga provodi usmjeren je na obnovu zapuštenih izvora vode kojih na području

općine ima 23 čiju je inicijativu prepoznala regionalna udruga Zamah dajući financijsku

podršku.

Udruga Roditeljsko i obiteljsko savjetovalište ROSA

Udruga je osnovana u travnju 2004. godine od kada je radila na individualnom i grupnom

savjetovanju s roditeljima i djecom uz potporu Ministarstva obitelji, branitelja i

međugeneracijske solidarnosti te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Djelatnost su

obavljale članice udruge, po struci pedagoginje, socijalne radnice, psihologinje, učiteljice i

profesorice koje rade u institucijama značajnim za život zajednice, ponajviše u školama i

Centru za socijalnu skrb integrirajući na taj način različite pristupe i znanja pomažućih

profesija te su kroz udrugu stvorile i dobar način povezivanja različitih institucija oko

zajedničkih ciljeva – mentalnog zdravlja stanovništva, adekvatnog roditeljstva i prevencije

poremećaja u ponašanju.

Religijske institucije

U zajednici koje su bile predmet procjene potreba, većina stanovništva je vjerski opredijeljeno

te se izjašnjavaju rimokatolicima te su stoga značajne za život zajednice župa Presvetog

Trojstva u Hrvatskoj Dubici nadležna za istoimenu općinu i župa sv. Antuna Padovanskog u

Hrvatskoj Kostajnici, nadležna za općine Majur, Donji Kukuruzari i Grad Hrvatsku

Kostajnicu. Obje župe pripadaju Dubičko – Kostajničkom dekanatu, Sisačko – gorskom

arhiđakonatu i Zagrebačkoj nadbiskupiji. U župi Hrvatska Dubica, od 2315 stanovnika, 1735

ih se izjasnilo rimokatolicima, a u župi za područje općine Majur, Donji Kukuruzari i Grad

Hrvatsku Kostajnicu od 6309, 4771 stanovnika je rimokatolika. Međutim, procijenjeno je da

ima oko 20% praktičnih vjernika koji dolaze na nedjeljnu službu i ispovijed (300 u Hrvatskoj

Dubici i 950 u ostalim općinama). Manji porast broja vjernika koji su redovito sudjelovali u

vjerskom životu se osjetio netom nakon Domovinskog rata, no ubrzo je kroz nekoliko godina

došlo do pada i stagnacije na današnjoj brojci.

Za sve četiri promatrane zajednice, nadležna je Srpska pravoslavna crkva kojoj je središte u

Hrvatskoj Kostajnici, gdje se nalazi parohijska crkva Arhangela Mihaila i Gavrila.

33

Sva tri vjerska službenika s kojim je vođen intervju, navode da značaj svoje uloge vide u brizi

prvenstveno za duhovne potrebe stanovništva ponajviše kroz propovijedanje Evanđelja i

podjeljivanje sakramenata. Iako osjećaju veliko zadovoljstvo i ulogom i uvjetima u kojima

djeluju, na stanovništvu zamjećuju da je pretrpjelo duhovne posljedice vidljivo udaljavanjem

od religijskih i vjerskih vrijednosti, većem okretanju materijalnim aspektima života te

gubitkom povjerenja u druge ljude i pesimističnim raspoloženjem. Također, osim naselja

Hrvatska Kostajnica, ostala mjesta su slabo povezana s religijskim središtima pa se dijelom i

zbog te činjenice gubi dio praktičnih vjernika. Smatraju da svojom djelatnošću kroz duhovne

seminare i razgovor mogu utjecati na raspoloženje i stanje duha stanovništva, no uspjeh ovisi

i o drugoj strani – stanovništvu koje iako se većinom deklarativno vjerski opredjeljuje za neku

od vjeroispovijesti, praktično ne pokazuje otvorenu potrebu za vrijednostima istih.

Procijenjen utjecaj županijskih, državnih i međunarodnih tijela

Osim institucija koje djeluju na području gdje se vršila procjena potreba, intervjuirani

ispitanici su se izjasnili i o utjecaju regionalnih, državnih i međunarodnih tijela. Međunarodnu

pomoć pružile su organizacije najviše na uspostavljanju materijalnih uvjeta života i to

donacijama za obnovu kuća, te izgradnju i opremanje škola, knjižnica i dječjih vrtića na

kojima i danas stoji obilježje njihove pomoći.

Slika 7. područna škola u Graboštanima obnovljena zahvaljujući donacijama

34

slika 8. obilježje donacija na stambenim kućama

To su bile njemačka humanitarna organizacija ASB (Arbeiter – Samariter – Bund

Deutschland) koja je potpomogla i program pomoći starijim osobama, američka agencija

USAID te Norveško vijeće za izbjeglice, uz napomenu da se njihov utjecaj smanjuje. Uloga

državne izvršne vlasti je bila u okviru zakona, a značaj za ovo područje većina ispitanika

procjenjuje velikim. Očekuje se da će državna vlast, koja i financira najveći dio aktivnosti

općine, učiniti najviše, a 50 % odgovora rukovodećih ljudi u upravi jedinice lokalne

samouprave upućuje na isto smatrajući da se njihova uloga ne može proširiti u odnosu na

postojeću. 20% svih intervjuiranih naglašava da je ipak taj utjecaj bio nedovoljan, da se

pomaci slabo vide. Naglašava se doprinos državne vlasti, i u manjoj mjeri županijske, također

u pružanju materijalne pomoći za obnovu infrastrukture, no primjećuje se da izostaje utjecaj

na zapošljavanje, te ni u jednom odgovoru nije navedeno pružanje psihosocijalne pomoći. Tek

15% intervjuiranih ispitanika ima saznanja o budućim planiranim aktivnostima, i to navode

sljedeće: davanje i opremanje novog prostora knjižnice, uspostavljanje kanalizacije, izgradnja

vodovoda Hrvatska Kostajnica – Hrvatska Dubica – Sunja, te izgradnja nasipa uz Unu.

4.5. Prikaz potreba stanovništva

35

Nakon sagledavanja geografskog, institucionalnog, povijesnog i političkog okruženja, u

nastavku se prikazuju potrebe stanovništva s obzirom na njihovu vrstu i to razvrstane u

sljedeće aspekte života:

- materijalne potrebe: ekonomski, stambeni uvjeti, prikaz zaposlenosti i nezaposlenosti,

materijalni uvjeti života u zajednici

- psihosocijalne potrebe: prikaz obiteljskog života, socijalne mreže, aspekti mentalnog

zdravlja, odnosi stanovnika u zajednici

- zdravstvene potrebe

- društvene potrebe: obrazovanje, kulturne potrebe i korištenje slobodnog vremena

- aktivnost stanovnika u život u zajednici, resursi zajednice, odnos prema zajednici kao

mjestu stanovanja

svi obrađeni aspekti života sagledavaju se sa 4 razine: razine pojedinca, razine obitelji, razine

zajednice i šire društvena razina.

4.5.1. Materijalni uvjeti života

4.5.1.1. prihod i rashod kućanstva

U sklopu ispitivanja materijalnih uvjeta, primarno pitanje je bilo ukupan prihod kućanstva. Od

71 ispitanika koji su odgovorili na pitanje koliki je ukupni mjesečni prihod kućanstva, te

koliko kućanstvo ima članova, dobiveni su rezultati prikazani u grafikonu 3. koji ukazuju da

najviše ispitanika ima prihod veći od 3800 kuna, dok je broj kućanstava s najnižim prihodom

(manjim od 1000 kuna) neznatno veći od broja kućanstava s najvećim prihodom.

graf 3.ispitanici prema ukupnom prihodu kućanstva

0

5

10

15

20

do 1000kn

1000 -2000 kn

2500 do3500 kn

3800 do5000 kn

5200 do7500 kn

od 7700do 10000

knukupni prihod kućanstva

broj

ispi

tani

ka

36

Kako bi se vidjelo koliko prihodi odgovaraju materijalnim potrebama, kao referentni okvir je

uzet iznos prosječne potrošačke košarice kojeg su za mjesec ožujak 2008. obračunali

Nezavisni hrvatski sindikati i utvrdili da ona u prosjeku za hrvatsku četveročlanu obitelj

iznosi 6 445,76 kn. U potrošačku košaricu uvrstili su prehrambene i higijenske proizvode po

najnižim cijenama, troškove stanovanja za stan od 60 m², troškove obnavljanja najnužnijih

kućanskih aparata i namještaja, troškove prijevoza uz pretpostavku da obitelj nema

automobil, troškove kulturnih potreba koje se sastoje od čitanja jednog mjesečnog časopisa,

mjesečnog odlaska u kino i svakodnevnog čitanja dnevnog lista. U odnosu na taj dobiveni

prosjek potrebnih mjesečnih sredstava, dobivamo rezultat da prosječan prihod naših ispitanik

od 4371 kn pokriva tek oko 67.8 % potrošačke košarice, a 80.4 % ispitanih kućanstava imaju

prihod niži od njenog iznosa.

Kada ukupni prihod podijelimo s brojem članova kućanstva kojih je u prosjeku 4 po

kućanstvu, dobivamo da najveći broj ispitanika raspolaže mjesečnim prihodom većim od

1000 kuna po članu kućanstva, no razlike između najviših i najnižih prihoda su nešto

izraženije pa je dvostruko veći broj onih kojima je prihod niži od proračunske osnovice u

iznosu od 400 kuna (22.4% ispitanika) od onih čiji su pojedinačni prihodi iznad 2250 kn.

graf 4. mjesečni prihod po članu kućanstva

37

Kada su upitani za procjenu prihoda u odnosu na troškove, utvrđeno je da ih 67,5 % misli da

su im troškovi veći od prihoda, 30 % da su prihodi jednaki troškovima, a tek 2.5% da su

prihodi veći od troškova.

Srednjoškolci su se o ekonomskom stanju svoje obitelji iskazali znatno drugačije nego straiji

ispitanici te ih je 73% odgovorilo kako prihod kućanstva odgovara prosječnim prihodima

stanovništva i da su dovoljni za sve što je njihovim obiteljima potrebno, 15.7 % je procijenilo

da su prihodi iznimno loši te da teško podmiruju troškove dok 11. 2 % procjenjuje da su oni

iznad prosjeka.

Što se tiče izvora prihoda kojeg kućanstva primaju, utvrđeno je da su oni sljedeći kako je

prikazano u tablici 4:

Tablica 4. izvor prihoda u ispitanim kućanstvima

Iz tablice je vidljivo da tek 60.9 % ispitanih kućanstava među izvorima prihoda ima plaću.

Ostala kućanstva dobivaju različite oblike državne novčane potpore.

Analizirajući statistička izvješća institucija na području zajednice koja daju neki od oblika

novčane pomoći, dobiveni su sljedeći podatci:

- Stalnu pomoć Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica prima ukupno 549

korisnika što u ukupnom broju stanovnika iznosi 6.37 % osoba, od kojih 102 ili 18.

58% žive u samačkom domaćinstvu. Uspoređujući sa prosjekom Republike Hrvatske,

tj. stanjem u prosincu 2007. prema kojem je primatelja stalne pomoći iznosi 2.3%

vrsta prihoda Broj kućanstava koji ga

prima

plaća 50

mirovina 32

invalidnina 10

Stalna pomoć (socijalna pomoć) 2

Porodna naknada 5

Naknada za nezaposlenost 5

Dječji doplatak 28

Studentska stipendija 2

Drugi izvor (ispitanici nisu

naveli koji)

4

38

ukupnog stanovništva, dobivamo gotovo trostruko veći broj u odnosu na prosjek RH.

Važno je napomenuti da je u 2006. godini ta razlika bila još veći kada je udio

primatelja pomoći za uzdržavanje na području Centra za socijalnu skrb Hrvatska

Kostajnica bio 8.9 %, a prosjek za RH prema Godišnjem statističkom izvješću o

primijenjenim pravima socijalne skrbi 2.5 %.

(www.mzss.hr/hr/zdravstvo_i_socijalna_skrb/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/

godisnje_izvjesce_2006, posjećeno 01. svibnja 2008.)

- krajem 2007. godine zabilježeno je da 199 korisnika ili 2.3 % stanovništva prima

doplatak za pomoć i njegu također preko Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica

što je više od prosjeka primatelja doplatka za pomoć i njegu u RH koji iznosi 1.7%

ukupnog stanovništva u istom periodu. Među korisnicima doplatka za pomoć i njegu

Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica zbog nekog oblika oštećenja, 62.3%

prima u punom iznosu od 100% osnovice (400 kuna) što ukazuje na teži oblik

tjelesnog ili mentalnog oštećenja većine korisnika. Osim korisnika doplatka za pomoć

i njegu, u 2007. godini bilo je 35 korisnika osobne invalidnine u punom iznosu od

250% osnovice (1000 kuna) temeljem stečene invalidnosti prije 18. godine. Njihov

udio u populaciji je 0.4% što je nešto više od prosjeka RH koji za isti period krajem

2007. godine iznosi 0.33% ukupnog broja stanovnika.

Što se tiče ostalih, neformalnih izvora materijalne potpore, tek 13 ili 15.85 % ispitanika ju

prima iz neformalnih izvora, odnosno od članova obitelji ili prijatelja.

U namirenju osnovnih životnih potreba kako je prikazano na grafikonu 5., jednak je broj

ispitanika koji mogu bez problema ili uz manju pomoć namiriti troškove hrane i odjeće, ali

zabrinjavajuća je činjenica da gotovo jednak broj te iste osnovne, egzistencijalne potrebe

namiruje jako teško.

Bez problema ili uz manju pomoć se većinom mogu pokriti troškovi stanovanja i prijevoza.

Međutim, jako teško ili nikako se ne može pokriti trošak ljetnog ili zimskog odmora što izlazi

iz okvira primarnih potreba, no s druge je strane, osobito ljetni odmor, uobičajena sekundarna

općeprihvaćena potreba.

Što se tiče i mogućnosti zadovoljavanja prehrambenih potreba, ispitanici su upitani da li

proizvode hranu za vlastite potrebe.

Njih 69.6 % proizvodi, dok 30.4 % ne proizvode. Ovaj podatak ukazuje i na činjenicu da

većina ispitanika iskorištava poljoprivredna dobra koja im stoje na raspolaganju s obzirom da

većina, 93.9% ispitanika živi u kućama. Ipak, unatoč tome, od onih koji proizvode, taj je udio

39

kod većine ispitanika manji nego hrana koju moraju kupiti. ( njih 43.2%), kod 27 % je jednak

omjer kupljene i proizvedene hrane, a kod 29.7% se više proizvodi nego što se kupi.

graf 5. uspješnost zadovoljavanja materijalnih potreba

Slično je pitanje bilo postavljeno i srednjoškolcima koji su pozitivnije procijenili u najvećoj

mjeri (njih 90 %) da im roditelji mogu priuštiti hranu, odjeću i obuću, udžbenike i ostali

pribor za školu, te đeparac za izlazak s prijateljima, no 42.7 % ih navodi da im roditelji ne

mogu priuštiti ljetovanje.

4.5.1.2. Stambene prilike ispitanika

93.9% ispitanika živi u kući dok samo 6.1 % njih u stanu. I terenskim opažanjem uočeno je da

stambene zgrade postoje samo u užem središtu Hrvatske Kostajnice, što je uobičajenije za

naselja sa statusom grada, te 2 stambene zgrade u naselju Hrvatskoj Dubici.

65.2% ispitanika navodi da je dom u kojem žive u njihovom vlasništvu, bilo da su ga sami

kupili (59,4 % ) ili dobili kao nasljedstvo (5.8%). 24,6% živi u objektu koji je vlasništvo

40

njihova partnera, oca/majke, ili oca/majke partnera/ice. 8.7% ispitanika živi u domovima

danim na korištenje (većinom od strane države), a samo jedan ispitanik živi u podstanarstvu

koje je najmanje zastupljeni oblik stanovanja na ovim područjima.

Prosječna veličina stambenog prostora u kojem ispitanici žive je 90,5 kvadratnih metara.

Najviše njih živi u prostoru 55 do 75 m2 ( 32,9 %), i 78 do 100 m2 (31,6 %). Samo 8

ispitanika živi u prostoru manjem od 50 m2, a s druge strane je dvaput veći broj ispitanika

koji žive u stanu većim od 100 m2 (njih 19).

Ispitanici među navedenim problemima koje susreću u stanovanju, navode najviše manjak

prostora (njih 30.5%), istrošenost pokućstva (28 % ispitanika) te neadekvatno grijanje ( 17

%). Ostale probleme: buku u okolici, nedovoljno svijetla u kući, te dotrajale instalacije navodi

manje od 10 ispitanika, stoga možemo zaključiti da su stambeni uvjeti zadovoljavajući.

Što se tiče dodatnog posjedovanja nekretnina, 43. 9 % ispitanika ne posjeduje nikakve druge

nekretnine. Od onih koji imaju nešto drugo u posjedu, to je najčešće poljoprivredno zemljište

( njih 48,8 %), 8 ispitanika posjeduje gradilište, a 3 ispitanika osim vlastitog doma posjeduju

vikendicu, drugi stan ili poslovni prostor. Što se tiče vikendica, one su najmanje zastupljene,

ali treba napomenuti da zbog migracija stanovništva, na ovom se područje nekadašnje

stambene kuće za stalno stanovanje, pretvaraju u vikendice od strane stanovnika koji su otišli

i tijekom rata počeli živjeti u nekom drugom mjestu.

4.5.1.3. Zaposlenost i nezaposlenost

Prema mjesečnom izvještaju Područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Sisak, na

području ispostave Hrvatska Kostajnica bilo je u veljači 2008. godine1170 nezaposlenih, što

je u odnosu na isti mjesec 2007. manje za 5.9%. Udio nezaposlenih u ukupnom broju

stanovnika iznosi 13,57 %, tj. više nego dvostruko od udjela nezaposlenih u ukupnom

stanovništvu Republike Hrvatske u istom mjesecu veljači 2008. kada je bilo 260 091

nezaposlenih ili 5.86 % stanovništva ( Mjesečni bilten Hrvatskog Zavoda za zapošljavanje, za

veljaču 2008.). Prema promatranim jedinicama istraživanja, najviši udio nezaposlenih ima u

općini Donji Kukuruzari i iznosi 17.83% populacije, zatim u Gradu Hrvatska Kostajnica

13.47%, a najamnje u općinama Majur gdje je 11.36% i općini Hrvatska Dubica- 11.34%

stanovništva.

Od ukupnog broja nezaposlenih u području ispostave Hrvatska Kostajnica, 58 % je bilo žena.

38.2 % nezaposlenih prvi put traže zaposlenje. U ožujku 2008. bilo je više novoprijavljenih

( 41 ) od zaposlenih s evidencije (24), iako su poslodavci izrazili potrebu za manje, tj. 15

41

novih radnika. Od 24 novozaposlene osobe, 16 ih je bilo na području ispostave, pa je dio

novozaposlenih (njih 8) zaposlen izvan zajednice u kojoj žive. Od svih zaposlenih, tek 73

( 6.2%) ostvaruje pravo na novčanu naknadu koje su u iznosu od 1026.20 kn – 1200 kn.

Ukupno nezaposlenih branitelja Domovinskog rata, kao posebno istaknute skupine ima 57.

Prema obrazovnoj strukturi, 10.34% nema školu ili ima nezavršenu osnovnu školu, 41.5 %

ima završenu osnovnu školu, 31% srednju trogodišnju školu, a 12.7% četverogodišnju. 2,4%

ima završenu gimnaziju, a 1.97 % ima višu ili visoku stručnu spremu.

Ipak kretanje nezaposlenosti od veljače 2007 do veljače 2008. pokazuje pad što se vidi i na

grafikonu 6.

graf. 6. kretanje nezaposlenosti od veljače 2007 do veljače 2008

Među ispitanicima koji su sudjelovali u istraživanju u dobi od 18 godina do 65 godina, njih

43.9 % je zaposleno, dok je 56.1 % ispitanika nezaposleno.

Uzimajući u obzir i ostale članove kućanstva, nađeno je da ima najčešće 1 zaposleni član u

kućanstvu (u 37.8 % odgovora), u čak 34,1% kućanstva nije zaposlen niti jedan član, a u

25.6% ima 2 zaposlena člana. Između zaposlenih i nezaposlenih ispitanika, vidljiva je i

razlika u godinama staža (grafikon 7.) što ukazuje na činjenicu da nezaposleni ostaju duže

42

izvan tržišta rada, a s druge strane ne postoji značajna razlika zaposlenih i nezaposlenih

ispitanika prema dobi kako je prikazano u tablici 5.

tablica 5. Zaposleni i nezaposleni prema dobiDob ispitanika zaposleni nezaposleni

Do 25 godina 5 5

25 – 35 7 4

35 – 45 14 15

45 – 55 8 11

55 - 65 1 9

graf 7. razlika zaposlenih i nezaposlenih ispitanika prema radnom stažu

S obzirom na definiciju nezaposlenosti koja prema preporuci Međunarodnoj organizaciji rada

glasi da su nezaposlene sve osobe iznad dobi određene za mjerenje ekonomski aktivnog

stanovništva, koje su u razdoblju promatranja bile bez posla, tj. koje nisu radile za plaću ili

bile samozaposlene, bile trenutno raspoložive za rad, tj. raspoložive za plaćeni rad ili

43

samozaposlenost tijekom razdoblja promatranja i tražile posao, tj. poduzimale određene

korake u točno određenom proteklom vremenu da nađu plaćeni posao ili da se samozaposle

(Kerovec, 1999 prema Hussmanns i dr., 1990.:97), postavljene su sljedeće čestice koje

ispituju nezaposlenost prema gornjim kriterijima:

Koliko dugo traže zaposlenje i na koji način su pokušavali u posljednja 4 tjedna : od 26

nezaposlenih (od ukupno 46), 7. 6 % ih traži manje od godinu dana, 30.7 % od 1 do 3 godine,

11.5 % od 3 do 5 godina, 42.2% više od 5 godina, a 7.6% više od 10 godina.

31. 3 % ne traži posao ni na koji način, 37.4 % jednom metodom i to najčešće kontaktom na

zavodu za zapošljavanje (28.1% svih nezaposlenih), a 31 % uz dvije metode – najčešće

prateći oglase i natječaje, te odlaskom na zavod za zapošljavanje. Ukupno gledajući, od

ispitanika koji traže posao, 18.6% ili 9 ispitanika ne koristi usluge zavoda.

Da li bi prihvatili posao u sljedeća 2 tjedna?

Od 89% nezaposlenih koji su odgovorili, njih 48.8 % ne bi prihvatilo posao u sljedeća 2

tjedna. Među njima, 42,1% ne bi zbog bolesti, 42.1% zbog obiteljskih osobnih razloga, a 3

ispitanika (15.9% ) ne bi jer nastoje pokrenuti samostalnu djelatnost.

Kada ih se pitalo kakav posao bi prihvatili, 76 % ispitanika koji bi prihvatili posao prihvatili

bi posao za koji je potrebna prekvalifikacija, a isti broj bi prihvatio posao s kvalifikacijom

nižom od svoje. Od istih ispitanika koji bi prihvatili posao, 65.2% ne bi bilo spremno iseliti se

iz zajednice, ali od njih bi 66% bilo spremno na dnevna putovanja. Ostali bi bili spremni na

iseljenje, a tek bi 4 ispitanika ili 17.3 % bilo spremno otići iz svoje županije.

Upitani za minimalnu plaću, 18.7 % bi prihvatilo posao za minimalnu plaću od 1500 do 2000

kuna, 18.7 za plaću minimalno 2000 - 2500 kn, 28.1% plaću veću od 25000 kn, do 3000,

31.3% 35000 do 4000 kuna, a tek jedan ispitanik minimalno 6 000 kuna. U prosjeku bi tražili

minimalno 3000 kuna.

S druge strane, ispitanici koji su zaposleni u prosjeku primaju 3 216 kuna neto plaću te taj

odnos minimalne neto plaće koju bi nezaposleni primili i iznos kojeg zaposleni realno primaju

prikazan je u tablici 6.

44

Tablica 6. odnos minimalne neto plaće koju bi nezaposleni primili i iznos kojeg zaposleni

realno primaju

Iznos (u

kunama)

Minimalni iznos neto plaće koji bi

nezaposleni primili

zaposleni

Manje od 1500 0 6.8

1500 – 2000 18.7 20.5

2000 – 2500 18.7 10.3

2500 – 3000 28.1 13.7

3500 – 4000 31.3 17.2

Više od 4 000 3.1 20.6

Vidljivo je da 62.5% nezaposlenih bi radilo za plaću veću od minimalne utvrđene u RH koja

prema Naredbi o iznosima osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2008.

godinu iznosi 2441.25 kuna (NN 119/07), a s druge strane 50.5% zaposlenih ispitanika radi za

plaću veću od utvrđene minimalne. Prema internetskim stranicama Državnog zavoda za

statistiku, prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama

Republike Hrvatske za veljaču 2008. iznosila je 4 993 kuna. Uspoređujući s državnim

prosjekom, nezaposleni bi većinom prihvatili minimalnu neto plaću ispod prosjeka, a s druge

strane, samo 20.6 % zaposlenih ispitanika prima plaću u razini državnog prosjeka.

Što se tiče stabilnosti prihoda, plaća većini zaposlenih ispitanika dolazi u ugovoreno vrijeme

(67.6%), 26.5% ju prima načelno redovno, no ponekad uz nekoliko dana zakašnjenja. Ipak,

nikome ona ne kasni više od nekoliko dana ako i kasni, također svi primaju odmah cijeli iznos

plaće.

Što se tiče subjektivnog aspekta zadovoljstva poslom, 48.6% je zadovoljno, a ostali su

podijeljeni te je jednak broj onih koji nisu zadovoljni poslom i koji su u jednakoj mjeri

zadovoljni ili nezadovoljni. Ipak u manjoj mjeri su zadovoljni prihodima pa je 22.9

zadovoljno i prihodima, a 28.6 % nije, dok je većina, 48.6% niti zadovoljno niti nezadovoljno.

Također, prema subjektivnoj procjeni smatraju većinom (njih 52.8%) da je vjerojatnost da će

ostati bez posla jednaka kao i da neće, a jednak je broj onih koji vjeruju da bi mogli ostati bez

posla (25%) i onih koji vjeruju da ne bi (22.2%)

45

Ipak 54.3% zaposlenih bi promijenili posao i u 80% odgovora razlog je bio niska i nedostatna

primanja. U svrhu povećanja kućnih prihoda, osim glavnog, 45.7% zaposlenih ispitanika radi

dodatan posao, i to poljoprivrednu djelatnost u prosjeku oko 10 sati tjedno.

Uspoređujući odnos zaposlenih ispitanika i procijene dostatnosti ukupnih prihoda kućanstva,

na grafikonu 8 je prikazan odnos odgovora zaposlenih i nezaposlenih ispitanika pri čemu je

vidljivo da nezaposleni ispitanici, uz sve druge prihode kućanstva, ipak žive u znatnijoj

ekonomskoj nesigurnosti, a zaposlenih je u jednakoj mjeri onih kojima su prihodi jednaki

troškovima, i onih kojima su prihodi manji od troškova.

graf 8. odnos prihoda i troškova prema ( ne)zaposlenosti

Usklađenost poslovnih i obiteljskih obveza:

Posao zaposleni ispitanici uglavnom ne mogu uskladiti s obiteljskim obvezama koje iziskuju

fizički angažman. Tako 51.5% ispitanika dolazi nekoliko puta tjedno, a 24.2% nekoliko puta

mjesečno preumorno da bi se moglo posvetiti poslovima u kućanstvu.

40.6% nekoliko puta tjedno teško ispunjava obiteljske obveze zbog poslovnih, a manje njih

(18.8%) nekoliko puta tjedno. Ipak, većina ispitanika rijetko doživljava psihološku

neusklađenost, pa se tek 15.6% nekoliko puta mjesečno teško koncentrira na posao obiteljskih

obveza, a kod većine je to rjeđe (nekoliko puta godišnje ili nikad).

46

4.5.2. Obiteljska slika ispitanika

Ispitanici žive u kućanstvima u kojima ima prosječno 4 člana, a najviše je kućanstava sa 3

člana što su većinom kućanstva u kojima živi bračni par s jednim djetetom kako je vidljivo iz

grafikona 9. Samačka kućanstva među populacijom zrele dobi su zastupljena u vrlo malom

postotku ( 4.,9 % ili 4 ispitanika)

Graf. 9. kućanstva prema broju članova

Što se tiče udaljenosti članova najuže obitelji (primjerice dijete, otac, majka, brat, sestra ),

zbog velikih migracija uslijed rata, ispitano je koliko su udaljeni od ispitanika. Međutim,

rezultati pokazuju da je najviše članova uže obitelji ispitanika ostalo unutar mjesta u kojem

ispitanici žive i to tako da izuzev članova kućanstava, još 42 ili 51.2% ispitanika imaju

članove uže obitelji u nekom drugom kućanstvu iste zajednice.

29, 3 % ispitanika ima neke od članova obitelji unutar županije u kojoj žive, ali se radi najviše

o 1 članu obitelji, a 23.2 %ispitanika ima nekog od člana obitelji u drugoj državi, ali opet se

radi o najviše 1 članu obitelji ( 42 % ispitanika). Iz navedenih podataka zaključujemo da su

ispitanici fizički blizu ostalim članovima obitelji što je i pozitivan čimbenik za održavanje

stabilnih obiteljskih veza. Ispitanici su se izjasnili i o emocionalnim odnosima s članovima

svoje obitelji pri čemu je značajno da su se u najvećem broju odlučili za tvrdnju da su članovi

obitelji jako bliski i privrženi jedni drugima (njih 70.1%). U manjoj mjeri su odgovarali kako

su s nekima bliži, dok su s nekim članovima udaljeniji (njih 23.4%), a manje od 3 ispitanika je

odgovorilo tvrdnje da su članovi obitelji često u sukobu, ili da su odnosi hladni i udaljeni, te

0

5

10

15

20

25

30

1 2 3 4 5 6 7 8broj članova u kućanstvu

broj

ispi

tani

ka

47

da je svatko okupiran svojim životom. S tim se podudaraju i odgovori srednjoškolskih

ispitanika kojih je 92.2 % istaknulo dobre i bliske odnose unutar obitelji, od kojih 39% navodi

da ipak ponekad ima probleme, ali odnose i dalje procjenjuju dobrima. I ova percepcija

odnosa također govori u prilog stabilnosti obiteljskih odnosa na promatranom području.

Što se tiče kvantitativnih pokazatelja, iz godišnjeg izvješća Centra za socijalnu skrb nađeno je

da je u 2007. izrečeno 29 mjera obiteljsko – pravne zaštite, i to najviše upozorenja (17), 6

nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi, 4 odluke suda o oduzimanju prava roditelja na život

s djetetom i 2 odluke o upućivanju u ustanovu socijalne skrbi.

Nađeno je 7 slučajeva grubog zanemarivanja roditeljskih prava i dužnosti, od kojih je 6

slučajeva tjelesnog ili duševnog nasilja od strane člana obitelji i 1 od drugih osoba.

Roditeljstvo:

Od 82 ispitane osobe, njih 60 (ili 73 %) ima djecu. Najviše ispitanika ima 2 djece (53 %), a

nešto manje ( 4 ispitanika manje) ima obitelji s jednim djetetom u odnosu na obitelji s 3 ili

više ispitanika. Što se tiče dobi djece, najviše ih je u dobi od 18 do 25 i više godina što je

vidljivo iz grafikona 10. Dob djece je značajna zbog toga što svako od navedenih razdoblja

(rano djetinjstvo, kasno djetinjstvo, osnovna škola, srednja škola,

studiranje ili početak rada te kasnija zrela dob) znači i različito opterećenje za obitelj.

broj djece prema dobi

02468

101214

do 3

godin

e

3-6 go

d

6-10 g

od

10-14

god

14 - 1

8 god

18 - 2

5 god

više o

d 25 g

odina

broj ispitanika

dob

djec

e

1 dijete2 djeteta

graf 10. broj djece ispitanika prema dobi

48

Na upit o čuvanju djece, ispitanici su većinom odgovorili da su u tome sudjelovali članovi

obitelji – bilo jedan ili oba partnera ( 64 % ispitanika), ili roditelji jednog od roditelja (u

43.8 % odgovora) dok su samo 3 ispitanika naveli da su djecu povjerili na čuvanje u vrtić ili

jaslice. Dijelom razlog leži u činjenici da samo je Grad Hrvatska Kostajnica omogućio

stanovnicima zbrinjavanje djece u vrtić, dok ostale općine ne mogu jer ne sudjeluju u plaćanju

troškova na razini lokalne vlasti. No, u planu je izgradnja vrtića za općinu Donji Kukuruzari,

iako treba napomenuti da općina Hrvatska Dubica iako ima više stanovnika, nije izgradnju

vrtića navela kao prioritet.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

osnovna škola srednja škola fakultet

1 dijete2 djece

graf. 11. djeca ispitanika prema stupnju obrazovanja kojeg pohađaju

Od djece koja su starija od 18 godina, a kojih je i najviše, veći dio ipak ne studira kako se vidi

na grafikonu 12. što također treba uzeti u obzir kad se analiziraju opterećenja, odnosno

rasterećenja obitelji.

ne studira

studira

grafikon 12. odnos djece ispitanika starije od 18 godina prema tome da li studiraju ili ne.

49

Roditelji su upitani da prepoznaju neke od mogućih problema djeteta tijekom njegovog

obrazovanja i odrastanja: problem svladavanja školskog gradiva, loši odnosi s drugim

učenicima, povučenost djeteta, agresivno ponašanje i izostajanje s nastave. 65 % ispitanika

koji imaju djecu koja pohađaju neki stupanj obrazovanja, ne prepoznaje niti jedne od

navedenih problema, a ostali navode najčešće problem svladavanja školskog gradiva ( 28 %),

a samo 3 ispitanika su prepoznala ostale probleme: 1 da je dijete agresivnog ponašanja i 2 da

je dijete povučeno.

Na pitanje procjene poremećaja u ponašanju i drugih negativnih razvojnih pojava, izjasnili su

se i srednjoškolski ispitanici. Pojave koje su prepoznali kod sebe navedene su prema čestini u

tablici 7. Najviše je zastupljena konzumacija alkohola, markiranja iz škole te pušenje cigareta

kao rizična ponašanja sve uobičajenija kod mladih ljudi. No u visokom postotku, više od 20

%, ispitanici navode i negativne pojave u psihičkom funkcioniranju, a osobito strah od

budućnosti, povučenost u sebe i osjećaj tuge i depresije.

Tablica 7. učestalost pojavljivanja poremećaja u ponašanju ili psihosocijalnom funkcioniranju

kod više od 5 učenika

Pojava ili ponašanje Broj učenika koji ju

prepoznaje na sebi (u %)

˝ Markiranje ˝ iz škole 47.2

Konzumiranje alkohola 38.2

Strah od budućnosti 34.2

Pušenje cigareta 31.5

Povučenost u sebe 30.3

Depresija i tuga 20.2

Neslaganje s roditeljima 15.7

Loš odnos s nastavnicima 13.5

Spolni odnos bez zaštite 12.4

Puno negativnih ocjena 10.1

agresivnost 7.9

Često mijenjanje spolnog

partnera

7.9

Dugo ostajanje vani bez

dopuštenja roditelja

5.6

Žrtva je nasilja 5.6

50

Istraživanje sa mlađim ispitanicima je imalo i česticu kojom su srednjoškolci procjenjivali

odnos roditelja prema njima na rasponu od posve liberalnog odgoja do onog punog zabrana i

granica. 85.1 % ih je odgovorilo kako se roditelji prema njima ponašaju brižno, iako su

ponekad strogi kada misle da je potrebno. 11% ih je prepoznalo liberalan odgoj, u kojem

roditelji daju djetetu slobodu da čini što želi, a oko dvostruko manje da im roditelji često

brane puno toga i bez razloga.

Ipak, u zajednici postoje osobe kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost jer im nije

osigurana skrb unutar vlastite obitelji, već u instituciji socijalne skrbi izvan promatranog

područja. Trenutno su u tretmanu Centra za socijalnu skrb 33 osobe smještene u dom od kojih

je 4 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, 13 tjelesno ili mentalno oštećene osobe, 5

maloljetnika s poremećajima u ponašanju, 4 u domu za starije i nemoćne, 6 za psihički

bolesne odrasle osobe te 1 kao žrtva obiteljskog nasilja. 25 osoba je smješteno u udomiteljsku

obitelj ( 22 odrasle, starije osobe, te 3 djece).

4.5.3. SOCIJALNA MREŽA ISPITANIKA

Na upit o općenitoj percepciji odnosa stanovnika u zajednici, samo 10 % ispitanika navodi da

su stanovnici bliski i spremni jedni drugima pomoći. Ostali ispitanici podijeljeni su u stavu te

jednak dio navodi da su odnosi korektni, iako stanovnici nisu bliski, a drugi da postoje

izraženi sukobi te hladni odnosi među ljudima.

Sukobi u zajednici između pojedinih kategorija: u odnosima između svih navedenih

kategorija stanovnika, najčešće su stanovnici procijenili da su sukobi rijetki. Zanimljivo je da

su između zaposlenih i nezaposlenih te mladih i starih u gotovo jednakoj mjeri odgovorili

kako nema sukoba i kako su oni česti. Također jedino na kategoriji zaposlenih i nezaposlenih

je gotovo približna raspodjela sva tri moguća odgovora te zaključujemo da o tome ne postoji

jedinstven stav. U odnosu žena i muškaraca je zamijećeno u najvećoj mjeri da su sukobi

rijetki što koincidira sa slikom o stabilnim obiteljskim odnosima. Treba istaknuti da su i

sukobi između stanovnika po osnovi različite vjeroispovijesti i nacionalnosti zamijećeni kao

česti u manjoj mjeri nego po osnovi imovinskog stanja, zaposlenosti ili dobi što zapravo i

dijelom govori u prilog tome da se intenzitet zaoštrenosti odnosa smanjuje, unatoč ratnim

događanjima za koje se pretpostavlja da bi ih mogli prouzročiti.

51

graf 14. učestalost sukoba među različitim kategorijama stanovnika

legenda: 1- bogati i siromašni 2- mladi i stari 3. zaposleni i nezaposleni 4. stanovnici različite vjeroispovijesti 5. stanovnici različite nacionalnosti 6. žene i muškarci

Slično stanovnicima, odnose su procijenili i značajne osobe u institucijama pa je najčešći

odgovor (46.6 %) da su odnosi ponekad napeti, ali uglavnom hladni i distancirani. Sukobe je

prepoznalo 70 % ispitanika, ali oni su uglavnom verbalno manifestirani, rjeđe su međuetnički,

dok češće postoje na privatnim osnovama, unutar obitelji ili između susjedstva. Ipak,

najčešće, u 30 % odgovora je nađeno da su odnosi (zahlađeni ili da se između njih pojavljuje

zavist i frustracije) uvjetovani razlikama u imovinskom stanju s obzirom da jedan dio

stanovnika, najviše zaposlen u državnim institucijama, je ekonomski dobro zbrinut, dok

većinski dio nije, bilo da je nezaposlen ili je zaposlen, ali su primanja nedostatna.

Unatoč velikom udjelu ispitanika (45 %), koji navode hladne i /ili sukobljene odnose među

stanovnicima, njih 42.5% navodi da se osjeća da ovdje pripada, a 47.5 % da nije toliko vezano

za zajednicu u cjelini, već samo za nekolicinu ljudi u njoj. S druge strane, samo 8.8 %

ispitanika izražava podijeljeno ili loše osjećaje vezane za život u zajednici, ili ravnodušnost

prema zajednici i osjećaj da u nju ne pripadaju.

Sukladno gornjim podacima, nešto je više onih (56 %) koji se ne bi iselili iz zajednice čak i

kada bi im se pružila prilika za to.

52

Značajno različit stav pokazuju ispitanici u srednjoj školi od kojih se 74.2 % želi iseliti iz ove

zajednice u kojoj sada živi, iako su u zadovoljstvu životom u tom mjestu više podijeljeni u

odgovorima. Tako ih je 31.5 % zadovoljno životom u zajednici, 33.7 % niti je zadovoljno niti

nezadovoljno, a 33.8 % je uglavnom ili u potpunosti nezadovoljno.

Što se tiče osjećaja bliskosti sa ljudima u svojoj okolini, ispitanici navode najveći stupanj

bliskosti sa članovima obitelji ( 83.3 % ih je jako blisko, a 15.4 % osrednje ), dok su sa

rođacima u manjoj mjeri jako bliski (njih 29.3 %), a u većoj je ta bliskost srednjeg intenziteta

52.4 %, dok ih oko 10 % procjenjuje tu bliskost vrlo slabom ili nikakvom.

Što se tiče odnosa sa susjedima, oni su dobri, te se ocjenjuju srednjim stupnjem bliskosti ( za

63,4 % ispitanika), a dvostruk je broj onih koji te odnose ocjenjuju vrlo slabo bliskima od

onih koji navode najveći stupanj bliskosti.

Sukladno prethodnim rezultatima, najveću emocionalnu bliskost ispitanici osjećaju s članom

obitelji. Njih 70 od 80 koji su odgovorili na ovo pitanje ju osjeća sa članom koji živi u istoj

zajednici što se pretpostavlja da je dijelom zbog činjenice da su ti članovi najbliži i

najučestaliji u interakciji s ispitanicima, a dijelom jer se već u istraživanju pokazalo da većina

članova obitelji, unatoč migracijama, i dalje živi u istoj zajednici gdje i ispitanici. Rjeđe su

navodili da im je emocionalni najbliža osoba i član obitelji koji ne živi u istoj zajednici (njih

32) Što se tiče bliskosti s prijateljima, ona nije niti u jednom odgovoru navedena kao izričito

najjača emocionalna veza, već su ispitanici njih odabirali puno rjeđe ( i to u oko 10 %

odgovora) zajedno sa članom obitelji. I ovaj podatak govori da iako postoje dobre veze s

drugim ljudima, ipak su one i dalje najsnažnije unutar obitelji.

Sljedeće je pitanje bilo o podršci koja je manifestacija jake emocionalne veze koja se već

pokazala u dosadašnjem istraživanju. Ispitanici koji imaju djecu najčešće (njih 69.8 %) su

odgovorili da im djeca u velikoj mjeri pružaju podršku. Ostali navode da je podrška djece

slabija, međutim, manje od 10 % navodi da je ona vrlo slaba ili nikakva. Što se tiče partnerske

podrške, od 63 ispitanika koji imaju bračnu ili izvanbračnu vezu, njih 73 % ju osjeća u velikoj

mjeri, a 22, 2 % osrednje. I ovdje možemo zaključiti da su partnerski odnosi većinom stabilni.

Podrška koju dobivaju od rođaka, kolega i susjeda je slabijeg intenziteta. Najčešće su

odgovarali da je ta podrška osrednja, ali uz veću zastupljenost odgovora da je ona slaba ili

nikakva, što je osobito vidljivo kod podrške koju dobivaju od susjeda (njih 49 % daje takav

odgovor), iako navode da su odnosi sa susjedima na zadovoljavajućoj razini, s osrednjim

stupnjem bliskosti.

53

Pojam podrške se dalje konkretizirao kroz tri tipa životnih situacija kada su ispitanici pitani

tko bi im najviše pomogao: da im je potrebna pomoć u kući, savjet oko osobnog problema ili

hitna novčana pomoć.

U 92.3 % odgovora nađeno je da bi se za pomoć oko nekih poslova u vezi kuće najviše dobili

od člana obitelji, 3, 8 % ni od koga, a ostali bi ju dobili od nekih drugih osoba (susjeda,

prijatelja, kolega) ili institucija ( vjerske zajednice ili države).

Savjet oko osobnog problema bi opet najviše njih tražilo isključivo od člana obitelji ( 50.7 %),

međutim, u većoj mjeri nego za pomoć materijalne prirode, bi tražili osim člana obitelji i od

prijatelja ( 30.1% ), a 6,2 % takvo što ne bi dobili ni od koga.

Hitnu novčanu pomoć bi također najčešće dobili isključivo od člana obitelji ( njih 52 %), 6,8

% bi ju dobilo od neke vjerske, lokalne ili državne institucije, a 9,3 % ispitanika ju ne bi

dobilo ni od koga. Ostali ispitanici u manjoj mjeri bi ju dobili iz više izvora, dijelom opet od

člana obitelji i neke druge osobe iz okoline (kolege, susjeda, prijatelja/ice).

Ispitanici su bili upitani i da sami procijene kome su oni u posljednjih godinu dana pružili

materijalnu pomoć, ili oblik podrške kroz razgovor ili savjet. 24.1 % ispitanika ju je pružilo

više od jednoj osobi, a 27.8 % ju nije pružilo nikome. Od onih ispitanika koji podršku jesu

pružili jednoj osobi, to je najčešće bio član obitelji (38 %). Ovaj podatak ukazuje da ispitanici

mogu u većoj mjeri računati na materijalnu podršku, nego što su ju oni sami realno pružili

(bilo da nisu imali mogućnosti, bilo da ih nitko nije tražio, ili da nisu željeli ju pružiti).

Savjet, razgovor i socioemocionalnu podršku su 51.9 % ispitanika pružili više od jednoj

osobi, a najčešće su ju pružali članu obitelji (78.5 % ispitanika), a samo 3.8 % ispitanika ju

nije nikome pružilo.

Ukupno gledajući, ispitanici su procijenili utjecaj ljudi iz okoline na njih. Dvije trećine

odgovora govori da je taj utjecaj dobar, između kojih njih 18 % navodi da je izrazito dobar i

važan te da im ljudi pomažu u teškim trenutcima. Jedna trećina navodi da ponekad ljudi

djeluju negativno na ispitanike i njihov život, dok samo 2.6 % navodi da je utjecaj ljudi iz

okoline izrazito negativan.

4.5.4. ZDRAVSTVENO STANJE ISPITANIKA

Većina ispitanika (46.8%) navodi da ima poneke zdravstvene poteškoće, ali im one ne

stvaraju poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, dok su nešto više zastupljeni ispitanici

koji su zadovoljni zdravljem (31,7%), od onih koji nisu i imaju takve zdravstvene poteškoće

koje ih ometaju u svakodnevnom funkcioniranju kojih je 21.5 %.

54

Osim subjektivne procjene zdravlja, polovica ispitanika je navela objektivan pokazatelj da su

u prošlih godinu dana oni ili članovi njihova kućanstva trebali medicinsku intervenciju. Pri

tome su izrazito kritični prema aspektima zdravstvene usluge te u najvećoj mjeri im je bilo

problematično pokriti troškove liječenja, dugo su čekali na ugovaranje pregleda, kao i u samoj

ambulanti te je bilo teško osigurati prijevoz. Manji broj ispitanika, ali opet više od polovice

njih, problem vidi i u nalaženju adekvatnog liječnika te odnosu kakvom su ga liječnici imali

prema pacijentu. Zaključno možemo reći da postoji nezadovoljstvo najčešće u većoj mjeri

izraženo nego zadovoljstvo razinom kvalitete zdravstvenih usluga.

graf 15. frekvencija uočenih problema pri liječenju

Ispitanici su se izjasnili i o tome koliko vode računa o zdravom načinu življenja. Većina, 84.8

% ih ne konzumira alkohol, 60.5 % ih ne puši cigarete, a od ispitanika koji konzumiraju

cigarete, najviše ih je koji puše do jednu kutiju dnevno, a nešto manji broj, 16.2 %, više od

kutije dnevno. Osobito je raširena kupnja cigareta u susjednoj Bosni i Hercegovini gdje se one

kupuju po znatno povoljnijim cijenama, do 30% nižoj nego u Hrvatskoj. 97.5 % ispitanika ne

konzumira nikakva druga psihoaktivna sredstva te možemo zaključiti da većina izbjegava

štetne zdravstvene navike. Ipak, s druge strane, više od dvije trećine ispitanika se ne bavi

55

nikakvom sportskom aktivnošću, ali u razgovoru s ispitanicima često navode da su vrlo

aktivni u poslovima oko kuće, osobito poljoprivrednim. Velik dio ispitanika (72.8 %) vodi

brigu da se hrani zdravo koliko im prilike dozvoljavaju, a oko 17 % ne vodi brigu o istome.

Hrane se većinom ustaljenim prehrambenim navikama gdje je velik dio dobara dobiven

poljoprivrednom aktivnošću, te ne razmišljaju o tome što jedu, već jedu ono što im je

dostupno. Ali treba napomenuti, da iako ne postoji svijest o zdravoj prehrani koji bi možda

bio razvijeniji u krajevima gdje nema autonomnih prirodnih dobara kao ovdje, to ipak ne

znači da se ne hrane zdravo.

Posebno treba izdvojiti invalidnost kao društveni i zdravstveni problem na koji je zajednica

odgovorila tek dijelom davanjem materijalnih naknada i primarnom zdravstvenom zaštitom u

timovima opće prakse. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, 11.3% stanovnika imaju

neki stupanj invalidnosti, što je nešto više od prosjeka RH koji iznosi 9.68 %. Posebno

osjetljivu skupinu imaju osobe s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem koje su u tretmanu Centra

za socijalnu skrb te najčešće imaju niske prihode. Tako je 2007. godine je u tretmanu bila 261

osoba, od kojih 30 djece. Najčešća imaju više vrsta oštećenja (njih 46%), rjeđe samo jednu

vrstu i to najčešće: tjelesnu invalidnost (28.35 osoba), psihotični poremećaj (9.58%) i

mentalnu retardaciju (7.28%).

Radi utvrđene nesposobnosti odlučivanja o vlastitom životu, 24 osobe su stavljene pod

skrbništvo - 4 maloljetne i 20 odraslih ( 19 potpuno lišeno poslovne sposobnosti, a 1

djelomično.)

4.5.4.1. Psihosocijalna slika ispitanika

Među ponuđenim pojavama koje opisuju psihosocijalno stanje ispitanika, 17 ispitanika, ili

20.7 % navelo je da niti jednu od navedenih pojava ne vidi kod sebe.

Ispitanici su najčešće navodili da uočavaju strah pred budućnosti (30.5 %), učestale nesanice

(29.3 %), nedostatak energije ( 31.7 %), česte glavobolje ( 26.8 %). Nešto rjeđe su navodili

(između 16 i 20 ispitanika) da gube volju za druženjem s ljudima, povlače se u sebe, osjećaju

tjeskobu, imaju povećanu potrebu za snom, nedostaje im koncentracije, bezvoljni su za

aktivnosti, osjećaju se bespomoćno i nesigurno te da su nezadovoljni ljudima oko sebe.

Najmanji broj ispitanika (manje od 5 ) prepoznalo je kod sebe i agresivnost prema drugima,

sklonost samookrivljavanju, misli da su manje vrijedni od drugih ljudi te nezadovoljstvo

sobom kao osobom i svojim izgledom, usamljenost, poremećaje u prehrani (bilo da se radi o

prekomjernom ili nedostatnom unosu hrane). Zbog ratnih stradanja, jedan dio ispitanika (11

%) navodi i da se još živo sjeća traumatičnih događaja. Važno je napomenuti da 63%

56

ispitanika prepoznaju više od jedne navedene pojave. Od toga najviše ih ima 2 ili 3

pokazatelja (njih 38 %), 4 ili 5 ih ima 27%, 25 % između 6 i 10, a 10 % više od 10. što

ukazuje na sliku nezadovoljavajućeg psihosocijalnog stanja na kojem je potrebno raditi i

osigurati mehanizme borbe.

Ispitanici su zamoljeni i da izjasne stav o ponuđenim tvrdnjama.

A) optimističan/na sam u vezi budućnosti

S ovom tvrdnjom je dvostruko češće (u 63.4% odgovora) bilo izraženo potpuno ili vrlo

jako neslaganje, od ispitanika koji su se s tvrdnjom složili, a i prosječan odgovor upućuje

na vrlo malo slaganje s tvrdnjom ispitanika da su optimistični. U paralelno vođenom

istraživanju sa srednjoškolcima, nađen je posve drugačiji stav. Oni naime u 88. 76%

odgovora navode da su uglavnom ili u potpunosti optimistični u vezi budućnosti i da će

imati dobar život.

B) da bi uspjeli, potrebno je učiniti i stvari koje nisu ispravne.

S ovom tvrdnjom se poprilično ili u potpunosti složilo više od 2/3 ispitanika ( njih 67.1%),

dok je znatno manji dio njih pokazao neslaganje s istom tvrdnjom. Srednjoškolski ispitanici

su se također većinom (njih 52.8 %) uglavnom ili u potpunosti složili s navedenom tvrdnjom.

U skladu s tim su se, u još većem broju od 80.1 % složili s tvrdnjom da se u ovoj državi teško

zaposliti bez dobre ˝ veze ˝ te u 76.4 % odgovora je nađeno da uglavnom ili u potpunosti

smatraju društvo u kojem žive nepravednim.

C) Za uspjeh je sreća važnija od marljivosti

I s ovom je tvrdnjom bilo puno češće izraženije slaganje nego neslaganje (čak 76.3%), no

s druge strane ispitivanje nad srednjoškolcima daje nešto drugačije rezultate. Naime oni u

95.5% odgovora, i unatoč prethodno navedenim rezultatima na ostale tvrdnje, govoreći iz

svoje pozicije, vjeruju da mogu uspjeti ukoliko budu uporni i marljivi.

D) Smatram život jako kompliciranim i teško se snalazim u njemu.

Ipak, unatoč izraženim prethodnim stavovima, na ovoj su se tvrdnji ispitanici raznolikije

odlučili za odgovore, ali je ipak pokazan veći stupanj neslaganja, odnosno većina ( njih

58.5%) ne smatra život kompliciranim niti se teško snalaze u njemu.

E) Mislim da se ljudima danas ne može vjerovati.

Sukladno prethodnim stavovima, i s ovom se tvrdnjom najviše ispitanika većinom ili u

potpunosti složila, i to njih 58.8 %.

57

Konačno, sumirajući sve aspekte života, ispitanici su generalno dali svoju procjenu

zadovoljstva životom, standardom života, obiteljskim životom, društvenim životom i

postignućima u životu.

Najviše ispitanika zrele dobi (između 50 i 60 %) je osrednje zadovoljnih postignućima u

životu, društvenim životom i standardom života. Ipak, u svim aspektima broj ispitanika koji

su izraženo zadovoljni je manji od 10% što ukazuje i na značajan broj onih (veći od 20 %)

koji pokazuju vrlo slabo ili nikakvo zadovoljstvo navedenim.

Treba reći da iako su jake društvene neformalne veze, ispitanici često navode i nedostatak bilo

kakvih drugih zabavnih i kulturnih sadržaja.

Najveći stupanj zadovoljstva iskazuju prema svom obiteljskom životu (48.1% je jako

zadovoljan, a 39% osrednje) te se i u ovom pitanju pokazala jakost obiteljskih veza.

Ukupno zadovoljstvo životom je u većini odgovora procijenjeno osrednjim (68.8 %), uz

jednak broj onih koji su jako zadovoljni i onih koji su vrlo malo ili nikako zadovoljni

životom, iako su prema drugim aspektima (standardu života, društvenom životu i vlastitim

postignućima) isticali češće nezadovoljstvo, pri čemu jednako opće zadovoljstvo životom

pokazuju nezaposleni kao i zaposleni ispitanici

O istom su se očitovali i mlađi ispitanici pokazujući veći stupanj zadovoljstva životom

najčešće (njih 67.4%) navodeći da su jako ili uglavnom zadovoljni njime, a za razliku od

odraslih, upola ih je manje ( oko 5.6 %) koji su izrazili osjećaj nezadovoljstva. Oni nisu

navodili specifično zadovoljstvo svim aspektima života kao odrasli ispitanici, već su osim

zadovoljstva životom općenito, procijenili i koliko su zadovoljni sobom kao osobom. 76.4 %

ih je izrazilo da je uglavnom ili potpuno zadovoljno sobom kao osobom, pa je moguće

pretpostaviti da razlika u zadovoljstvu životom proizlazi iz činjenice da im okolinski

čimbenici ne idu posve u prilog pa to uzrokuje da nešto manji broj njih navodi i slabiji stupanj

životom generalno.

4.5.5. Obrazovanje

Većina ispitanika, oko 90% ima završenu srednju školu. Osim formalnog obrazovanja, 40.2 %

ispitanika nije pohađalo nikakav drugi formalni oblik stjecanja znanja ili vještina. Većina

ispitanika je ipak bila u nešto uključena, te je najviše njih, 44.9 %, pohađalo edukaciju na koju

su bili upućeni, a vezanu uz posao na kojem su radili, a ispod 5% ispitanika je učilo neki

strani jezik. 18.36 % , ili 11 % od ukupnog broja, je pohađalo kompjuterski tečaj, a isto toliko

58

stjecalo vještine iz hobbyja kojim su se bavili (plesa ili sporta). Međutim, ni za jednim od

navedenih u zajednici nema mogućnosti. Prema subjektivnoj procjeni je većina njih (oko

60 %) osrednje zadovoljno stupnjem obrazovanosti i vještinama stečenim bilo formalno ili

neformalno, ali uz gotovo dvostruko češće jako izraženo zadovoljstvo vještinama ( 30%) nego

formalnim obrazovanjem (17.9%).

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine za stanovnike iznad 15 godina je utvrđena

obrazovna struktura. U odnosu na Republiku Hrvatsku, na istraživanim područjima općina

Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur i Grada Hrvatska Kostajnica, vidljivo je da je

stupanj obrazovanja ispod prosjeka RH kako je prikazano u grafikonu 16:

graf 16. odnos obrazovanosti promatranog stanovništva i stanovništva RH

Uz ovakvu nepovoljnu obrazovnu strukturu treba dodati da kada su upitani učenici srednje

škole da li bi željeli nastaviti obrazovanje, tada ih je 73 % odgovorilo da bi željelo. Među

učenicima koji ne bi željeli, kada su upitani za razlog, 32.3 % je odgovorilo da ih to ne zanima

te da žele što prije početi raditi, 38.7 % je zainteresirano, ali misli da ne bi bilo dobro u

svladavanju gradiva, a ostali navodi kao razlog novac. Dakle, iako postoji nepovoljna

obrazovna struktura, s druge strane postoji volja većine srednjoškolaca da obrazovanje

nastave uz osviještenost prepreka u ostvarenju istog.

59

4.5.6. Slobodno vrijeme

Najčešće ispitanici slobodno vrijeme, i to više puta tjedno (njih 50.7%) i više puta mjesečno

(27.4%), provode u druženju s drugim ljudima. Sve ostale aktivnosti rade puno rjeđe, pa tako

najviše njih nekoliko puta godišnje ili rjeđe od toga obavlja sljedeće aktivnosti: ide na vjerske

službe (81.2%), bavi se nekim svojim hobbyjem (53.1 % ), odlazi na kulturne manifestacije

(93.6 %), ili na izlet izvan zajednice (87.7 %)

4.5.7. Život u zajednici

Gledajući svoju zajednicu u cijelosti, ispitanici su prepoznali sljedeće probleme kako su

navedeni u tablici 8. poredani od onih koji su najčešće prepoznati s posebno naznačenim

problemima koje uočava 50 ili više od 50 % ispitanika. O istom su bili pitani i mlađi ispitanici

3. i 4. razreda srednje škole, te je nađena u gotovo svim pojavama podudarnost odgovora.

Tablica 8. uočeni problemi u zajednici

Problem Broj odraslih ispitanika koji

su prepoznali problem

(u %)

Broj mlađih ispitanika koji

su prepoznali problem

(u %)

Nemogućnost zaposlenja 75.6 82

Nedostatak aktivnosti za djecu i

mlade

74.4 69.7

Loša skrb o starim ljudima 61 61.8

Nedostatak zabavnih sadržaja 59 69.7

Siromaštvo 53.7 55.1

Alkoholizam 50 65.2

Sukobi među ljudima 43.9 56.2

Prometna izoliranost 41.5 50.6

Psihičke poteškoće mještana

Depresija i

Posttraumatski stresni poremećaj

28 37.1 (prepoznali depresiju)

i 29.2

(prepoznali posttraumatski

stresni poremećaj)

Korištenje droga 28 24.7

Nestabilnost obiteljskih odnosa 18.3 22.5

Nasilje 14.6 41.6

60

Mladi su specifično pitani i za probleme s kojima se oni kao posebno zaštićena skupina

susreću u zajednici.

Sukladno tome da je nezaposlenost navedena u oba istraživanja kao najprepoznatljiviji

problem, i mladi u 88.8 % svojih odgovora navode da se teško nalazi zaposlenje nakon škole,

a 44.9% da ukoliko i nađu posao, rade na teškim poslovima u lošim uvjetima. Osim

nedostatka mjesta za zabavu i aktivnosti koje ih zanimaju, kako je već navedeno u

prethodnom pitanju, 59.6 % ih je navelo da su u teškoj novčanoj situaciji, iako dok žive u

obitelji, većina ih je rekla da su u dobroj, prosječnoj ekonomskoj situaciji te da imaju

dovoljno za sve što im treba. Iako su odrasli ispitanici osrednje ili u potpunosti zadovoljni

školama u zajednici (njih 77.5 %), 50.6 % mlađih ispitanika navodi da je jedan od problema i

nedostatak dobrog izbora škole.

36 % ih navodi da se nemaju kome obratiti za savjet, a isto toliki postotak smatra da im

nedostaje dovoljno dobrih informacija o tome gdje se mogu zaposliti ili školovati.

Razinu uključenosti u zbivanja u zajednici ispitanici su procjenjivali prema tome koliko su

participirali u određenim aktivnostima od interesa za cijelu zajednicu. Većina (59.7 %) ih

često, a 20.7 % ponekad glasa na lokalnim i državnim izborima. 94 % ih se nikada nije

kandidiralo tijekom lokalnih izbora, mada je 57.3 % upozoravalo makar ponekad druge

stanovnike na probleme. Također, češće je 65. 85 % njih aktivno u provođenju akcija od

značenja za cijelu zajednicu. Nešto ih je više koji su ponekad ili često davali prijedloge

rješenja problema zajednice (52.4 %) od onih koji to nikad ne čine, a među njima koji su

davali prijedloge, 47.6 % je to činilo pred tijelima državne ili lokalne vlasti.

Također, 93.4 % ih nije u prošlih pola godine sudjelovalo ni u kakvoj volonterskoj aktivnosti.

S obzirom da su informacije značajan resurs koji utječe na kvalitetu života, istraženo je i u

kolikoj mjeri se informacije čine stanovnicima dostupne, i to ponajviše o mogućnostima

zapošljavanja, obrazovanja i prava zajamčenih zakonom. Niti jedan ispitanik nije naveo da su

mu informacije potpuno dostupne. 35,9 % ih navodi da su im informacije dostupne tek

djelomično, a ostali da ih dobivaju u jakoj slaboj mjeri ili uopće nikako.

Na pitanje koliko su informirani o svojim pravima, samo jedan ispitanik smatra da je u

potpunosti, 45,9 % da je djelomično, a 52.7 % navodi da je jako slabo ili nije uopće

informiran o pravima koje ima. Ipak, iako su ispitanici većinom slabo informirani, 76.7% se

nije u prošlih 6 mjeseci raspitivalo o istom u nekom državnom ili lokalnom tijelu.

Što se tiče mlađih ispitanika, navedeno je već da je 36 % njih izrazilo kako mladi ne dobivaju

dovoljno dobrih informacija, osobito o školovanju i zapošljavanju, no dalje su obrazložili

odakle informacije uopće dobivaju. Pokazalo se da je televizija najčešći izvor kojeg koristi

61

86.5 % ispitanika, a najrjeđe se koriste knjige i druge publikacije ( koristi ih 31.5 %

ispitanika). Osim ovih izvora, većina ispitanika (oko 70 %) koristi Internet, dobiva ih od

drugih ljudi ili putem tiska.

Kako bi se ispitao prostor za širenje informacija, mladi su se izjasnili i o kojim bi sadržajima

željeli znati više nego što sada znaju koji su navedeni u tablici 9. prema broju ispitanika koji

su pokazali interes za određeni sadržaj.

Tablica 9. interes mladih prema određenim sadržajima

O čemu bi željeli znati više Broj ispitanika koji pokazuje interes za

navedeni sadržaj ( u %)

Zapošljavanje mladih 71.9 %

Mogućnost samostalnog stanovanja 58.4

Mogućnost daljnjeg školovanja 57.3

Položaj mladih u zemljama Europske Unije 44.9

Materijalna pomoć mladim ljudima 42.7

Razvoj samopouzdanja 37.1

Odnosi u zajednici među stanovnicima

različite vjeroispovijesti ili nacionalnosti

37.1

Psihički razvoj mlade osobe 25.8

Politička zbivanja u Republici Hrvatskoj s

naglaskom na europske integracije

24.7

Seksualnost mladih 22.5

Obiteljska problematika 19.1

Korištenje štetnih tvari 11.2

S obzirom da se u prvom dijelu rada prikazao rad značajnih institucija, a s druge strane

ispitanici izjašnjavali o informiranosti, konačno je postavljeno pitanje o tome gdje bi riješili

konkretne probleme. Važno je napomenuti i da na ovom pitanju je bilo najviše ispitanika koji

nisu ništa odgovorili te ostaje nejasno da li je to posljedica neznanja o resursima koje im stoje

na raspolaganju u zajednici. Iako, su upitani za institucije, jedan dio ispitanika je naveo da bi

isključivu pomoć tražio unutar neformalne mreže prijatelja, rođaka ili člana uže obitelji.

Zaključno na donju prikazanu tablicu možemo reći da je znanje o tome što stoji na

raspolaganju u zajednici, veoma slabo.

62

Tablica 10. ispitivanje o institucijama gdje bi ispitanici mogli riješiti problem

problem Nema

odgovora(u

%)

Ne zna

(%)

Nigdje

(u %)

Institucija

(% )

Rođaku/

prijatelj

(% )

Zdravstveni

problem

56 1,1 2.2 Dom zdravlja: 49,4 3.3

Materijalni

problem

47.19 4.5 Banka: 12,4

CZSS: 78,7

Općina: 4,5

18

Problem

među

partnerima

73.1 6,7 5.6 Sud: 1,1

Bračno savjetovalište: 3,4

CZSS: 4.5

Policija: 1.1

4.5

Problem u

roditeljstvu

73.13 3.37 5.6 CZSS: 9

Škola: 2.2

6.7

Žrtva nasilja 48.27 22.47 Policija: 15.7

CZSS: 4.5

Udruga: 2.2

3.4

Stambeni

problem

75 2.2 Općina: 12.3

CZSS: 6

Agencija za promet nekretninama:

1.1

5.6

Ovisnost o

psihoaktivn-

om sredstvu

77.6 3.3 CZSS: 1.1

Liječnik: 9

Psihijatrijska ustanova: 4.5

4.5

Problem sa

psihičkim

zdravljem

66.3 1.1 Liječnik: 29.2 3.4

63

5. Rasprava

Sažimajući sve dobivene rezultate, iskristalizirala su se područja života stanovnika na kojima

su nedovoljno zadovoljene potrebe promatrane geografske cjeline. S druge strane, istraživanje

je pokazalo i faktore u životu zajednice kao resurse kojima ona i stanovnici pojedinačno

raspolažu. Na temelju dobivenog odnosa problematičnog i zaštitnog, moguće je ići korak

dalje u aktivnosti prema zadovoljenju potreba i postizanju višeg standarda života u zajednici.

S političke strane, od 1997. radi se o 4 jedinice lokalne samouprave što pridonosi

samostalnosti svakog od promatranog područja da preuzme dio odgovornosti utvrđen

zakonom za uređenje uvjeta života u zajednici. No s druge strane, raspodjela institucija u

prostoru gdje oko 3/ 4 njih postoji u samo jednom središtu, naselju Hrvatska Kostajnica,

ukazuje na neravnomjeran razvoj područja i različite dostupnosti usluga stanovništvu, ovisno

na kojem području, odnosno naselju živi dodatno pojačana činjenicom da javni prijevoz

postoji samo kroz glavne prometnice i ne obuhvaća većinu naselja, a osim toga to su cestovni

pravci primarno usmjereni gradovima Sisku i Petrinji, dok unutar općina i grada nema lokalne

prometne povezanosti. Mreža institucije, iako one imaju problem nedostupnosti za velik dio

stanovništva, ipak je dobro razvijena, a institucije, ponajviše državne i lokalne, su međusobno

dobro povezane. Također, vodeće osobe u njima osvijestili su svoj značaj za zajednicu

velikim, osobito u kontekstu povijesnih i političkih činjenica.

Zakonski okvir koji određuje ovaj prostor kao prostor posebne državne skrbi, predviđa

nepovoljne utjecaje rata s obzirom da se radilo o pograničnom području koje je u cijelosti bilo

pune 4 godine okupirano. Granični položaj uz Bosnu i Hercegovinu, pretpostavlja i značajan

geoprometni položaj koji će planiranom izgradnjom autoceste prema Bihaću i Sarajevu postati

još veći. Međutim, s druge strane treba ostati svjestan i činjenica da je kraj s kojim se graniči

entitet Republika Srpska iz koje je 1995. protjeran značajan dio hrvatskog stanovništva koji se

kasnije u najvećoj mjeri naselio na područje općine Donji Kukuruzari. Područje posebne

državne skrbi dalje implicira da je ostavljen trag na demografskom kretanju i privredi. I takvi

su rezultati dobiveni u ovom istraživanju. Ovo je područje zahvatio demografski šok vidljiv u

tri aspekta:

1. smanjenje broja stanovništva na oko 60% u odnosu na popis 1991., a negativan prirodni

prirast ukazuje da se ne može očekivati povećanje broja stanovnika.; tome treba dodati i

ispitano raspoloženje mladih koji su se većinom (njih 74%) u završnim razredima srednje

škole izjasnili da bi se, da im se pruži prilika, iselili iz zajednice u kojoj sada žive.

2. nepovoljna demografska struktura prema dobi koja znači da ima više stanovništva starijeg

od 60 godina, nego stanovništva do 25 godina;

64

3. promijenjena je struktura stanovništva prema narodnosti. Naime, 1991 prema popisu

stanovništvo, većinom je bilo zastupljeno srpsko stanovništvo, da bi 2001. većinsko

stanovništvo to bilo hrvatsko što utječe i na promjenu vrijednosnog i kulturnog okvira.

Demografske promjene dovele su do toga da je gustoća naseljenosti u svim mjestima 4 puta

manja od prosječne gustoće Hrvatske, osim Gradu Hrvatskoj Kostajnici gdje je manja za

32%. Istovremeno takva gustoća naseljenosti označava i potencijal razvoja poljoprivredne

djelatnosti za osobne potrebe i potrebe tržišta, ali i za razvoj turizma. Istovremeno, takva

gustoća podudara se s procjenom da ispitanici žive u zadovoljavajućim stambenim uvjetima,

većinom posjedujući nekretnine u kojima žive.

Utjecaj na privredu vidljiv je i u tome što su ostala tek 4 značajnija poslodavca na cijelom

području, a smanjene su i mogućnosti bavljenja poljoprivredom zbog prirode koja je do danas

u mnogim krajevima zapuštena i prepuštena vlastitom stihijskom razvoju. Najznačajniji

poslodavac su zapravo državne institucije i institucije lokalne samouprave financirane iz

proračuna Države, što ukazuje na činjenicu da se većinom na ovom području ne stvara novi

dohodak, nego troši onaj utvrđen društvenom preraspodjelom.

Ekonomske potrebe su u istraživanju bile najjače izražene. Broj nezaposlenih u ukupnoj

populaciji ovog područja je više od dva puta veći nego udio na razini Hrvatske, a broj

primatelja stalne pomoći je 2007 bio više od dva puta veći od prosjeka za Hrvatsku. Međutim,

važno je napomenuti i da 48.8% nezaposlenih ispitanika ne bi prihvatilo posao u sljedeća dva

tjedna, te bi se u daljnjem radu svakako trebalo suočiti sa odnosom stvarne i formalne

nezaposlenosti, vidjeti koliko je oslanjanje stanovnika na materijalne potpore državnih i

lokalnih vlasti te utvrditi motiviranost stanovništva na zapošljavanje i aktivno stjecanje

dohotka. Ispitana kućanstva s prosjekom od 4 člana koja ostvaruju prihod, ostvaruju ga

većinom u iznosu manjem od onog utvrđenog potrošačkom košaricom Nezavisnih hrvatskih

sindikata, a 67.5% ispitanika ukazuje da su prihodi manji od troškova. Osnovne potrebe hrane

i odjeće se u veliko mjeri teško namiruju, a većina ispitanika nikako ne zadovoljava

općeprihvaćene društvene potrebe za ljetovanjem i izletom. Među ispitanicima koji ostvaruju

dohodak radom, 50% prima plaću ispod utvrđene minimalne plaće, a 80% ispod prosjeka

Hrvatske. Od ispitanih kućanstava u kojima u prosjeku žive roditelji s 2 djece, samo 25.6%

ima zaposlena 2 člana (najčešće oba roditelja). Prema podatcima ispostave Zavoda za

zapošljavanje, problem je i dugotrajne nezaposlenosti, odnosno duže od godinu dana što se

odražava i na razliku u stažu, koji je jedna od osnova za stjecanje dohotka u starosti, u odnosu

na zaposlene koji imaju značajno više ostvarenih godina staža. Obrazovna struktura

nezaposlenih je takva da 50% ima završenu tek osnovnu školu, a općenito u populaciji većina

65

stanovništva ima završenu srednju strukovnu školu, dok se jasno mogla uočiti razlika u

obrazovanosti u odnosu na prosjek Hrvatske gdje ima na promatranom području više-manje

obrazovanog stanovništva.

Visoka nezaposlenost znači i da ne postoji potreba za institucionalnim zbrinjavanjem djece pa

je kod većina ispitanika djecu čuvao jedan od roditelja. Kada bi se zaposlenost povećala,

institucionalni kapaciteti bi se pokazali nedostatnima s obzirom da samo Grad Hrvatska

Kostajnica za svoje područje ima dječji vrtić koji prima najviše 60 djece. Što se tiče

obrazovanja, djelatnici škola navode da problem učenika koji dolaze je odgojna i obrazovna

zapuštenost, no svakako pozitivan resurs zajednice jest činjenica da su osnovne škole u svim

općinama, s adekvatnim javnim prijevozom za učenike. Također, obrazovni djelatnici

prepoznaju značaj svoje uloge ne samo u obrazovanju, već i odgoju, ali i zadovoljavanju

kulturnih potreba mladih te su ponudili zadovoljavajući dio izvanškolskih programa i ostvarili

suradnju s lokalnom samoupravom, udrugama i policijskom postajom.

Slijedom navedenih činjenica povijesnih i gospodarskih okolnosti, osim ekonomskih,

izraženije su i psihološke potrebe stanovništva za čije zadovoljavanje u zajednici nisu

razvijene usluge, dok je tjelesno zdravlje je u prosjeku na zadovoljavajućoj razini sa dobrim

zdravstvenim navikama, iako osim primarne zdravstvene zaštite kroz timove liječnika opće

medicine, nema drugih zdravstvenih usluga.

Tako 80% vidi kode sebe neke od nepovoljnih psiholoških pojava (tjeskobu, strah, osjećaj

nesigurnosti, povlačenje u sebe), a 63% više od jedne. Ispitanici prepoznaju pojave koje se

više proživljavaju intrinzično, kroz misli i emocije, negoli u vanjskom ponašanju. Stoga, treba

napomenuti na dodatan rizik vlastitog nošenja i potiskivanja činjenica o svom psihološkom

zdravlju što ih može udaljiti i od samog rješavanja. Većina odraslih ispitanika nije

optimistična u vezi budućnosti, dok pozitivan psihološki resurs pokazuju srednjoškolci kojih

više od 80% vjeruje da će imati dobar život u budućnosti. Razlika postoji i u vjerovanju da

trud i marljivost mogu polučiti uspjeh s čime se odrasli većinom ne slažu, ali srednjoškolci da

te ih je većina oko 75% zadovoljna sobom kao osobom što ukazuje na to da vjeruju u sebe i

svoje potencijale.

No, obje skupine ispitanika su većinom, iznad 50%, suglasni oko toga da je društvo u kojem

žive nepravedno, da se ljudima ne može vjerovati i da je za posao često potrebna dobra

˝ veza ˝ . Slijedom toga, i odnosi u zajednici su u najvećoj mjeri ocijenjeni hladnim, i ponekad

karakterizirani sukobima. Sukobi na kategorijalnoj osnovi između različitih skupina

stanovnika, unatoč ratnim događanjima i uočene razlike u materijalnoj situaciji gdje je manji

66

dio stanovništva ekonomski dobro zbrinut, nisu vidljivi, već se događaju više na privatnoj

osnovi.

Unatoč tome što su većinom ispitanici razočarani društvom i smatraju ga nepravednim,

iskazuju osrednji stupanj zadovoljstva (odrasli) ili izraženo zadovoljstvo životom općenito

(mlađi ispitanici). Razlika u procjenama dijelom se može zahvaliti i činjenici da obitelji ima

izrazitu vrijednost među ispitanicima ovog područja što je veoma značajan resurs zajednice.

Dobri obiteljski odnosi se vide iz nekoliko pokazatelja: većina članova najuže obitelji žive u

istoj zajednici s ispitanicima, oni im većinom primarno pružaju pomoć u konkretnim životnim

situacija, kao i obrnuto – većinom ispitanici njima pružaju materijalnu ili psihosocijalnu

pomoć. Osim toga, najviše ispitanika se izjasnilo da najveću emocionalnu povezanost osjeća s

članom obitelji, a generalno su većinom i odrasli i mlađi ispitanici odnose unutar obitelji

ocijenili bliskima i stabilnima. Sve to ukazuje da je obitelj ispitanicima sigurno i emocionalno

toplo okruženje.

Poticajna obiteljska sredina, dobro razvijena mreža institucija, povoljni geografski i prometni

položaj, prednosti su ovog područja s kojima bi se moglo djelovati na zadovoljavanje

ekonomskih i psihosocijalnih potreba.

Da bi se poboljšala ekonomska slika, potrebno bi bilo usmjeriti aktivnosti prema dijalogu

značajnih aktera u zajednici kako bi se učinila sustavna analiza područja i dobio uvid na kojim

se ključnim materijalnim resursima može temeljiti gospodarski napredak. Što se tiče

psihosocijalne podrške, važno je uspostaviti mehanizam kroz koji bi se ona pružala, jednako

dostupno svim teritorijalnim dijelovima i kategorijama stanovništva (primjerice, posebnu

potrebu su izrazili stariji stanovnici iz programa pomoći i njege u kući, no ona se pruža od

strane za to needuciranog kadra.).

S obzirom da su ispitanici najvećim dijelom aktivni samo u procesima političkog odlučivanja

na lokalnim i državnim izborima, važno je ostvariti pretpostavke za njihovo aktivnije

uključivanje u stvaranje promjena tako da svaki od stanovnika preuzme dio odgovornosti za

uvjete vlastitog života. Da bi to učinili, potrebno je povećati razinu informiranosti koja je sada

na nedostatnoj razini. Naime, 45.9% smatra da je djelomično informirano o svojim pravima, a

52.7% da su jako slabo ili nikako informirani. I mlađi ispitanici su se u velikom broju od 36%

izjasnili da nemaju dovoljno dobrih informacija o školovanju i zapošljavanju te bi više od

50% njih željelo znati više o pitanju zapošljavanja, mogućnostima daljnjeg obrazovanja i

socio-političkim zbivanjima, a osobito o položaju mladih u Europskoj Uniji.

Osim veće dostupnosti kvalitetnih informacija, mogućnost većeg uključivanja stanovništva

postoji i kroz subjekte civilnog društva kojih za sada tek nekoliko aktivno djeluje na

67

istraživanom području. Činjenica da promatrana zajednica ima status područja posebne

državne skrbi vezuje uz sebe beneficije pri stambenom zbrinjavanju, zapošljavanju i porezne

olakšice, ali i mogući interes donatora pri javljanju na natječaje za projekte socijalnog i

gospodarskog karaktera. Na taj način, željene promjene bi se stvarale i postale izglednije.

djelovanjem iz smjera same zajednice te iz šire društvene sredine integrirajući raznovrsne

aktere na mikro-, mezo- i makrorazini društvenog funkcioniranja.

ZAKLJUČCI

Polazeći od postavljenih istraživačkih ciljeva, dobiveni su sljedeći rezultati:

1. Općenito o istraživanom području lokalnih zajednica općina Donji Kukuruzari,

Hrvatska Dubica, Majur i grada Hrvatske Kostajnice možemo reći da su područja posebne

državne skrbi prve skupine temeljem četverogodišnje okupacije u Domovinskom ratu.

Infrastruktura nije posve izgrađena, ali institucionalna mreža je dobro razvijena stvarajući

pretpostavke za zadovoljavanje potreba stanovništva, osim u aspektu zdravstvene i

psihosocijalne skrbi. Zajednice imaju povoljan geoprometni položaj na pravcu prema

Bosni i Hercegovini, te utvrđeno prirodno bogatstvo zemljišta i šuma, no od rata u jednom

dijelu zapuštenog. Demografska slika je nepovoljna jer se u odnosu na 1991. znatno

smanjio broj stanovnika, značajno izmijenila njegova struktura prema narodnosti, ostao

veći udio stanovništva starijeg od 60 godina, nego stanovnika do 25 godina, a negativan

prirodni prirast te želja oko 75% ispitanih mladih ljudi da se isele iz zajednice, ne upućuje

na povoljnije demografske promjene u budućnosti.

2. Područja na kojima se pokazuje da su zajedničke potrebe stanovništva nezadovoljene

su: - materijalne: ekonomska sredstva su vrlo ograničena za zadovoljavanje osnovnih

potreba, troškovi su većinom manji od prihoda, visoka je stopa nezaposlenosti, a zaposleni

imaju većinom primanja ispod prosjeka Republike Hrvatske.

- obrazovne: struktura obrazovanosti stanovništva na cijelom području je niža od prosjeka

Hrvatske, a razina informiranosti stanovništva o resursima koji im stoje na raspolaganju i

pravima koja imaju većinom niska

- psihološke: ispitanici pokazuju narušenost mentalnog zdravlja većinom prepoznajući

kod sebe nepovoljne psihološke pojave i procese (negativne emocije ili misli) više

proživljene intrinzično, negoli manifestirano na van kroz neprimjereno ponašanje

68

- društvene: osim neformalnih druženja, ne postoje aktivnosti i sadržaji za podizanje

kulturnog i duhovnog standarda. Osim toga, odnosi su unutar zajednice, izuzev onih u

obitelji, hladniji i napeti u odnosu na predratno razdoblje, iako su sami sukobi kroz

vrijeme nakon završetka rata sve manje vidljivi.

3. Zajednica raspolaže resursima koji već pridonose ili bi tek mogli pridonijeti

zadovoljavanju potreba te su prepoznati sljedeći:

- na materijalnoj osnovi, prirodna bogatstva šuma, izvora vode i zemljišta

- jake obiteljske mreže s međusobnim pružanjem podrške članova jednih drugima, a

članovi najuže obitelji su većinom i fizički blizu, u istom kućanstvu ili u istoj zajednici

- sukobi po osnovi nacionalnosti, vjeroispovijesti ili materijalnog statusa više nisu

vidljivi i u značajno manjoj mjeri su izraženi u odnosu na stanje nakon završetka

Domovinskog rata

- ponašanja mladih i stanovništva uopće nije suprotno društvenim normama, pa je i

stanje sigurnosti ocijenjeno zadovoljavajućim

- prepoznata je želja mladih da podignu stupanj svog obrazovanja nakon završetka

srednje škole te da budu informirani o značajnim društvenim zbivanjima. Iako je

većina istaknula želju za iseljenjem, pokazuju osviještenost za probleme zajednice te

želju da se dogode promjene.

69

Zahvala autora

Radi posebno značajnog doprinosa izradi ovog rada, zahvaljujem se mentoru, doc.dr.sc. Nini

Žganecu, koji je podržao ideju i želju da se upustim u istraživanje te osigurao kvalitetnu

obrazovnu podršku, te djelatnicima Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica, a osobito

dipl.soc. radnici Dijani Vuković koja me vrlo angažirano upoznavala s različitim aspektima

života zajednice kroz svoj stručni rad, te ravnateljici Đurđici Pavešić – Herkov koja je dala

veliki doprinos u stvaranju kontakata sa zajednicom. Zahvaljujem se i svim meni bliskim

ljudima koji su pružili tehničku i novčanu podršku. Konačno, i najviše zahvalnosti upućujem

svim stanovnicima koji su otvorili vrata svoje profesionalne, školske i svakodnevne, životne

okoline, nadajući se da će ona ostati otvorena za svaki daljnji dijalog.

70

Popis literature:

1. Centar za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica (2008). Izvješće o primijenjenim

pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih

poslovne sposobnosti te zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u 2007. godini

2. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2007). Gustoća naseljenosti (st./

km2) po gradovima/općinama u odnosu na gustoću naseljenosti u županiji. Dostupno

na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske:

http://www.dzs.hr/hrv/censuses/Census2001/Popis/Graphs/gusposto_zupbody.html#m

bz3

3. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2001.) Popis stanovništva 2001.

Dostupno na mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku Republike

Hrvatske: http://www.dzs.hr/

4. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2007.) Prirodno kretanje

stanovništva Republike Hrvatske u 2006. godini. [datoteka s podacima]. Dostupno na

mrežnim stranicama Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske:

http://www.dzs.hr/

5. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2008). Prosječne mjesečne isplaćene

neto plaće zaposlenih za veljaču 2008. Dostupno na mrežnim stranicama Državnog

zavoda za statistiku Republike Hrvatske: http://www.dzs.hr/

6. Gradsko društvo Crvenog Križa ( 2002). Statut Hrvatskog Crvenog križa, gradskog

društva Crvenog križa Hrvatska Kostajnica, br. GCK -189/02

7. Halmi, A. (1989). Socijalni rad u lokalnoj zajednici. Zagreb: Biblioteka Socijalna

zaštita .

8. Hrvatski Zavod za zapošljavanje, područna služba Sisak (2008). Mjesečni izvještaj, 33

(2)

9. Hrvatski zavod za zapošljavanje (2008). Mjesečni statistički bilten, godina XXI./2008.

Dostupno na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje:

http://www.hzz.hr/DocSlike/Statisticki_Bilten_02_2008.pdf

10. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (2008.) Broj osiguranih osoba po

gradovima/općinama/gradskim četvrtima na dan 30.04.2008. . Dostupno na mrežnim

stranicama Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje:

http://www.hzzo-net.hr/partneri/broj_osiguranih_osoba_HZZO/broj_osiguranih_osob

a_HZZO.pdf

71

11. Kerovec, N. (1999). Kako mjeriti nezaposlenost. Posjećeno 01.05.2008. na mrežnoj

stranici Revije za socijalnu politiku:

http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/282/286

12. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (2007). Godišnje izvješće o primijenjenim

pravima socijalne skrbi, pravnoj zaštiti djece, mladeži, braka, obitelji i osoba lišenih

poslovne sposobnosti, te zaštiti tjelesno ili mentalno oštećenih osoba u Republici

Hrvatskoj u 2006. godini [datoteka s podacima]. Dostupno na mrežnim stranicama

Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi:

http://www.mzss.hr/hr/zdravstvo_i_socijalna_skrb/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/

godisnje_izvjesce_2006

13. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (2008). Mjesečno statističko izvješće o

korisnicima i pomoćima u socijalnoj skrbi u Republici Hrvatskoj za prosinac 2007.

godine [datoteka s podacima]. Dostupno na mrežnim stranicama Ministarstva

zdravstva i socijalne skrbi:

http://www.mzss.hr/hr/zdravstvo_i_socijalna_skrb/socijalna_skrb/statisticka_izvjesca/

mjesecna_izvjesca_2007

14. Naredba za izračun osnovica za obračun doprinosa za obvezna osiguranja za 2008.

godinu. Narodne novine, br. 119/2007.

15. Nezavisni hrvatski sindikati (2008.). Potrošačka košarica (ožujak, 2008.). Posjećeno

01.05.2008. na mrežnoj stranici Nezavisnih hrvatskih sindikata:

http://www.nhs.hr/admindokumenti/download.aspx?

download=277&filename=Kosarica ožujak 2008.pdf

16. Prostorni plan Sisačko – moslavačke županije. Službeni glasnik Sisačko-moslavačke

županije, broj 04/2001.

17. Republički zavod za statistiku Republike Hrvatske (1992). Popis stanovništva,

domaćinstva, stanova i poljoprivrednih gospodarstava : 31. ožujak 1991. :

stanovništvo prema narodnosti po naseljima. Zagreb: Republički zavod za statistiku

Republike Hrvatske

18. Srpski demokratski forum (2008). Izvještaj o pruženoj pravnoj pomoći u Republici

Hrvatskoj za period 03 -2008,ured Hrvatska Kostajnica i Dvor

19. Srpski demokratski forum (2008.) Srpski demokratski forum. Posjećeno 15.04.2008.

na mrežnoj stranici Srpskog demokratskog foruma:

http://www.sdf.hr/licna/SDF_generalni_opis_hrvatski.pdf

72

20. www.hrvatska-dubica.hr/, Službene stranice općine Hrvatska Dubica, posjećeno

08.04.2008.

21. www.kostajnica.info/, Službene stranice grada Hrvatska Kostajnica, posjećeno 15.04.

2008.

22. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Narodne novine, br. 33/01.

23. Zakon o područjima posebne državne skrbi. Narodne novine, br. 26/2003.

24. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji.

Narodne novine, br. 94/2001.

25. Zakon o zaštiti civilnih i vojnih invalida rata. Narodne novine, br. 33/1992.

26. Žganec, N. (1995.) Mogućnosti socijalnog rada u organiziranju zajednice. Ljetopis

studijskog centra socijalnog rada, 137-149.

27. Žganec, N. (2003) Pojmovno određenje zajednice, u: Ajduković, D. (ur.) Socijalna

rekonstrukcija zajednice (str. 41–52). Zagreb: Društvo za psihološku pomoć

73

Sažetak

Procjena potreba stanovništva lokalnih zajednica na području posebne državne skrbi:

općine Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur i grad Hrvatska Kostajnica

Ana Miljenović

Rad se bavi procjenom potreba stanovništva na području općina Donji Kukuruzari, Majur

i Hrvatska Dubica te grada Hrvatska Kostajnica, a svrha rada je bila stvoriti osnovu za

daljnje provođenje akcija u zajednici. U istraživanju su sudjelovali ispitanici srednje škole

u Hrvatskoj Kostajnici, stanovnici u dobi od 18 do 54 godine te zaposlenici na

rukovodećim funkcijama ovog područja. Utvrđeno je da su ključne potrebe u

ekonomskom funkcioniranju s visokom nezaposlenosti, psihološkom te obrazovnom

aspektu, a resursi koji mogu pridonijeti njihovom zadovoljavanju sigurno obiteljsko

okruženje i razvijena mreža institucija.

Ključne riječi: procjena potreba, područje posebne državne skrbi, organizacija zajednice

74

Summary

Population needs assessment of the area under special state care: county Donji

Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur and the city Hrvatska Kostajnica

Paper deals with needs assessment of the residents in the area under special state care:

county Donji Kukuruzari, Hrvatska Dubica, Majur and the city Hrvatska Kostajnica. The

purpose of the research was to establish ground for further actions in community. The

examinees were high school pupils, residents who have 18 to 65 years, and employers

with the community relevant function. Results show that the most stressed needs are in

economic aspect with the high rate of unemployed residents, pshychological, and

educational area, while the important resources safe family area and developed institution

net can give important contribution.

Key words: needs assessment, area of the special state care, community organizing

75