Katolički list

•

_von1 GOD. XIX. BR. 1. (207) Subotica, siječanj (januar) 2012. 150,00din

zkvh

.org.r

s

o

Europska komisija za proširenjerazmatra zahtjev suverene multiet-ničke države „Kraljevstvo Božje“ zapristupanje zajednici europskih naro-da. Osnivač i doživotni čelnik spo-menute Države, gospodin Isus Krist,izjavio je kako bi se ovim uključe-njem dogodio značajan doprinos, po-najviše u duhovnom te moralno-etič-kom smislu. Njegov socijalni i politič-ki program, javnosti poznatiji pod na-zivom „Govor na gori“, koji je ujednoi Ustav države Kraljevstvo Božje,predstavljen je Europskom parla-mentu. Ključni dio ovoga Plana iz-nosi obećanja (blago siromasima,uplakanima, mirotvorcima, gladnimai žednima pravednosti...) i opomene(jao tajkunima na tuđoj gladi natov-ljenima, na tuđoj nesreći nasmija-nima...). Tim društveno-političkimdjelovanjem želi proglasiti „Godinumilosti Gospodnje“.

Predsjednik Isus predstavio je ikonkretne smjernice u cilju izlaska izsvjetske ekonomske krize. Pod slo-ganom „Dajite i dat će vam se“ istak-nuo je da na ovom planetu ima do-voljno sredstava za više nego pristo-jan život svih stanovnika, problem jejedino u pravednoj raspodjeli istoga.Međunarodnom monetarnom fondu(MMF-u) uputio je savjet: „Ako po-zajmljujete samo onima od kojih senadate dobiti, kakvo li vam uzdarje?“Upozorio je i da temelj opstanka Eu-rope nije valuta Euro, nego valutaLjubav. Ističe da dokle god se jedin-stvo i napredak Europe grade samo

na temelju kapitala, neograničeneproizvodnje i potrošnje, nema mo-gućnosti izlaska iz krize, nego jošdublje stropoštavanje u nju. Zato je uovom delikatnom trenutku europ-skih integracija više nego potrebnopriključenje države „Kraljevstvo Bož-je“ i njezinih vrednota, jer su se svidosadašnji modeli i pokušaji gradnjeUnije bez Boga pokazali jalovim.Kriza ima svoj korijen u čovjekovomsrcu i dok se tamo ne izliječi nemamogućnosti napretka. Stoga Bog želipristupiti EU i nada se pozitivnomodgovoru njezinih čelnika.

Dragi čitatelji prvog broja Zvo-nika u 2012. godini, započeli smoovaj broj govorom o duhovnoj i ma-terijalnoj krizi kao da ne bismo imalivedrijih tema. No, nema mjesta pe-simizmu, jer sudbinu naroda i sud-binu svakog čovjeka ne kroje niti po-litičari, niti tehnokrati, niti birokrati,niti znanstvenici, nego jedino Bog,koji je Gospodar svijeta i upravljačpovijesti. Iskreno se nadam i silna mije želja da prvi broj Zvonika u 2013.godini bude naslovljen: „Bog je ušaou EU! EU se vratila kršćanskim vred-notama, vlastitom identitetu i izišla izkrize!“ Do tada svima vama, građa-nima Božje države, želim da, podpredsjedavanjem Isusa Krista, čiji sudržavni simboli: grb – križ, ustav –Evanđelje, himna – Očenaš, budeteradosni vjesnici njegova Kraljevstvapravde, ljubavi i mira.

Vaš urednik

Iz sadržaja

Aktualno:Molitvena osmina za jedinstvo kršćana iluzija ili djelo Duha Božjega? ....5

Tema broja:Kriza naša svagdanja .......6

Razmišljanje:Razgovori nakon„Razgovora“ ......................9

Božić u Bačkoj .................10

Zanimljivosti iz vjerskogtiska: Od mlade glumicedo strogo klauzurneredovnice .......................20

Intervju:Oliver Parlagi: Život je lijep ....................24

Vjerski sadržaji u LPH.....27

Reportaža:Jaslice u župama našebiskupije ..........................28

Moralni kutak:Godina beba....................35

Božja kušnja ili Božja kazna.....................47

Kršćanski stav: Baš me briga za siromašne .......................48

Zvonik � 1/2012 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Bog – kandidat za EU

zkvh

.org.r

s

Od sjemenišnih dana radosam putovao. Želio sam upoznatiljude, predjele i običaje. Tako samu mladosti dva puta boravio u kar-tuzijanskom samostanu Pleterje, uSloveniji. Kartuzijanci slove za naj-stroži red u našoj Crkvi. Njihovosnivač sv. Bruno vodio se mišlju– Božja slava, hvala nikad ne smijeprestati s usana ljudi. Zato njegoviredovnici svaku noć ustaju u 23sata i onda psalmima, hvalospje-vima slave Gospodina po sat, dvapa i više.

Za vrijeme boravka u Pleterju,sa svoja dva prijatelja prisustvovaosam njihovim pohvalama. Zapaziosam da je dva puta stari prior kuc-nuo štapom o pod. Tada je redov-nik koji je predvodio liturgiju –kleknuo, poljubio Psaltir i ponovnootpjevao. Kasnije smo patra koji jebio zadužen za goste pitali što sedogodilo? Odgovorio je glasio: „Po-griješio je kod čitanja“. Nije paž-ljivo pročitao i zato je ponizno,ljubeći Božju Riječ, to ponovnoučinio.

Pažnja, pozornost, pažljivost,koncentriranost je važna u čovje-kovu životu od djetinjstva pa dostarosti. Ako nešto radimo pažljivo,smireno i sabrano, sigurno ćemodoći do kraja, uspjet ćemo. Odgo-jitelji, učitelji i oni koji rade s dje-com mogu opaziti po očima da jedijete u učionici, ali da su njegovemisli negdje odlutale. On je fizičkiprisutan ali od predavanja ništa nečuje. Dobro ga je upozoriti, ili akosu djeca umorna – važnu lekcijuodložiti za neki drugi sat.

Kada smo s nekim povezaniprijateljstvom on osjeća naše plimei oseke, našu tugu i radost. Pažljiv,u glasu prepozna da se s nama do-gađa nešto važno. Prijatelj je uvijektu zato da pomogne. Blaženi onikoji imaju iskrene, pažljive prija-telje.

Moj prijatelj, drage uspomene,+Marko Vukov, bio je pažljiv. Za-ljubljenik u Riječ i vrline. Pažnju jeosjetio od prvih koraka i zato upjesmi Majka kaže i ove stihove:

Dogodi mi se ponekad(kad zaspem s dobrom savješću)da sanjam radost prvih korakai Tvoje ruke koje me dižuprije nego što sam posrnuo.

Imati pažljivu majku, dobrogaoca, pravo je blago. U prvim godi-nama svećeništva upoznao sammladu majku. Imala je sina Luku.Pričala mi je – već u prvim mjese-cima primijetila je da nešto s nogi-cama, motorikom nije u redu. Bilaje uporna. Pregledi, ustrajne vjež-be, putovanja, mnoštvo napora...Trud se isplatio. Luka je narastaou dječaka, zdravoga mladića. Po-hvala pažljivoj majci.

Gospodin Isus je bio pažljivučitelj. Osjetljiv za ljude u potrebi.Mnoštvo se gura oko Njega. Želebiti blizu, dotaknuti Ga se. On pitaapostole: „Tko mi se dotače ha-ljina?“ (Mk 5,30). Javila se sretnicakoja je dvanaest godina bolovala.Pažljiva, hrabra vjera zaslužila jeozdravljenje.

Isus je pomagao ali i upozora-vao. Stalo mu je do njegovih. Želida ispravno žive život, zato upozo-rava: „Pazite! Čuvajte se svake po-hlepe, jer ni onomu tko je u izobiljunije život osiguran njegovim ima-njem“ (Lk 12,15).

Pohlepa. Nije li prisutna i me-đu nama? Želimo je prepoznati, že-limo se izliječiti?

Zakoračili smo u novu godinu.Izrekli smo i primili mnoštvo želja.Još jedna neće priteći. Poštovaništioče – želim sebi i tebi pažljivostiu novoj! Pažljivost za Božju Riječ,za povezanost s Isusom, Pažljivostprema sebi, zdravlju i bližnjima!

1/2012 � Zvonik4

Meditacija

P a ž n j aPiše: preč. Lazar Novaković

Koncem mjeseca siječnja tradicio-nalno se u kršćanskim središtima di-ljem svijeta održavaju molitvene osmi-ne za jedinstvo kršćana. Lijepi brojvjernika sudjeluje u ovim molitvenimsusretima. Na njima susrećemo pastirerazličitih kršćanskih Crkava kako za-jedno mole za ostvarenje Kristove željeiz njegove velikosvećeničke molitve(Iv 17,1-26) kako bi svi kršteni u imeKristovo bili jedna zajednica vjernika –ne susjedi ili poznanici nego braća isestre u Kristu. No, često se u sveće-ničkim krugovima i u krugovima vjer-nika o jedinstvu Crkava govori u kon-tekstu velike neostvarive iluzuje kojaće svoju puninu ostvariti kako nekitvrde možda na Sudnji dan.

Prvo je pitanje koje se ovdje na-meće: u kom kontekstu želimo zapo-četi razgovor na temu jedinstva? Uvje-reni da govorimo u duhu vjere, mičesto govorimo o problemima nejedin-stva kršćana kroz neke povijesne, poli-tičke, kulturološke ili sociološke para-metre, zaboravljajući pneumatološkudimenziju Crkve bez koje je sama ekle-zijalna struktura poput suhih kostiju izknjige proroka Ezekijela (usp. Ez 37,1-14). O važnosti pneumatološke dimen-zije Crkve govore brojni dokumentiCrkvenog Učiteljstva, te ističu kako jenedostatak iste u određenim trenu-cima kršćanske povijesti obilježen sab-lazni razdora među Kristovim učeni-cima (usp. LG, UR). Crkva je otajstvo islika Kristova, zajednica onih koji uDuhu kliču: „Abba Oče“ (Gal 4,6),dakle u isto vrijeme i ljudska i Božjatvorevina jer smo po istome krštenjusvi postali jednako djeca Božja.

Nadalje, u gotovo svim kršćan-skim tradicijama Istoka i Zapada redo-vito se u euharistijskom slavlju ili mo-litvi časova moli za mir i jedinstvo Kris-tove Crkve, ili u drugoj formulaciji: zaslogu, jedinstvo te napredak Božjih Cr-kava. Te molitve za jedinstvo i mir diosu nepromjenljivih dijelova liturgijskihobrazaca, što znači da se one mole sva-kodnevno diljem kršćanskoga svijeta(ekumene), a ipak smo i nadalje svje-doci da potpuno jedinstvo Crkve jošuvijek nije ostvareno. S pravom se pi-tamo, može li nam onda jedna molit-vena osmina za jedinstvo u tome nešto

više pomoći ako svakodnevna molitvane pomaže? Pitanja su to površnapoput odgovora da je molitva za jedin-stvo iluzija.

Molitvena osmina za jedinstvokršćana nastala je na inicijativu američ-kog anglikanskog svećenika PavlaWattsona te njegova suradnika angli-kanskog svećenika Spencera Jonesa.Pavao Wattson je pripadao oksford-skom pokretu u Anglikanskoj crkvi,koji je gorljivo tražio put obnove jedin-stva između Rimske i AnglikanskeCrkve. Počinjala je na blagdan katedresv. Petra prema nereformiranom rim-skom kalendaru, i trajala je osam dana.Kasnije je upravo na dan završetkaosmine uveden blagdan Obraćenja sv.Pavla. Na Wattsonov je, dakle, poticaj1908. godine u okviru američke Angli-kanske crkve, prvi puta organiziranaova osmodnevna molitva za jedinstvokršćana. On je ubrzo nakon toga zajed-no s muškom i ženskom redovničkomzajednicom, koje je već prije bio osno-vao, pristupio Katoličkoj crkvi. Otadase ova osmina počela širiti ponajvišemeđu katolicima, a papa Pio X. služ-beno ju je odobrio i preporučio svimvjernicima.

Kasnije, u duhu saborskog pro-mišljanja, formulirano je ono što odre-đenu crkvenu zajednicu krštenika uje-dinjuje u potpuno zajedništvo KristoveCrkve: jednost s Rimskim biskupom uispovijedanju vjere, te sakramentima(LG 14). Onako kako su dvanaestoricabili okupljeni oko Petra, danas se nas-ljednici apostola – biskupi – okupljajuoko Petrova nasljednika i time svje-doče jednost i jedinstvenost Crkve (UR2). Slika toga jedinstva često je puta upovijesti narušavana, ali i dijelom ob-navljana, ustvrđuju saborski oci. Mo-litvena osmina poimana u tome duhujest onaj kvasac koji ukvasava sve tijes-to (usp. 1Kor 5,6b). A plodovi togakvasa vidljivi su u vidu međucrkvenogdijaloga, ali i praktičnog suživota i za-jedničkog angažmana kršćana na mno-gim područjima ljudskoga djelovanja.Upravo je taj dijalog otvorio nove per-spektive rješavanja spornih pitanja proš-losti, te kvalitetnijeg suživota među krš-ćanima raznih konfesija.

Ekumenski pokret nije zamišljeni ne bi smio postati uspješna mješavinaraznih opcija. To je pokret ponovnogotkrivanja onoga što je nama kršća-nima zajedničko, a zbog sporednihčimbenika palo u sjenu. Pri tome trebarazlikovati Tradiciju od tradicije, Pologvjere od njezina ispovijedanja u odre-đenoj obrednoj i običajnoj formi i prak-si. Različitost tradicija ne mijenjanužno Tradiciju. Tomu svjedoči i samaKatolička crkva, koja, kako saborskioci II. vatikanskog sabora svjedoče, usebi sadrži brojne i hvale vrijedne za-držane tradicije pojedinih partikular-nih (samosvojnih) Crkava koje katoli-citet (sveopćost) Kristove crkve ne raz-građuju već ga naprotiv upotpunjuju(LG 13c).

U tome duhu, pod geslom „Svićemo se izmijeniti pobjedom Gospo-dina našega Isusa Krista“ (usp. 1Kor15,51-58), poljska ekumenska grupa zadijalog sastavljena od predstavnika: Ri-mokatoličke, Poljske katoličke, Poljskepravoslavne, Ujedinjene metodističke,te Evangeličke – luteranske crkve, oveje godine sastavila materijale i molitvenamijenjene molitvenoj osmini, ali imolitvi tijekom cijele godine za takopotrebno jedinstvo kršćana koji su pre-vođeni na mnoge jezike svijeta, pa i nahrvatski.

Neka nas Duh Božji i nadalje vodiu nadi da ćemo zajedničkim hodom uprodubljivanju svoga kršćanskoga po-ziva svi biti jedno s Kristom i u Kristu,u svjedočenju i naviještanju njegovaEvanđelja u svijetu, poput soli zemlje isvjetla svijeta (Mt 5,13-16).

Zvonik � 1/2012 5

Aktualno

Molitvena osmina za jedinstvo kršćanailuzija ili djelo Duha Božjega?

Piše: mr. sc. Vladimir Sedlak, svećenik

zkvh

.org.r

s

UvodU ovom izlaganju poći ćemo od nekoliko jednostavnijih

konstatacija uzroka kriza, te na temelju nekoliko autora, oso-bito skorih iskaza sv. Oca Benedikta XVI., pokušat ćemo upu-titi na razumijevanje tih uzroka i perspektive nadilaženjakriza.

Danas nije potrebno objašnjavati značenje riječi kriza.Svi znamo za krizu. Ona se očituje u svim aspektima ljudskogživljenja. Svi prolazimo kroz krize. Ustvari, može se reći da jekritično ako danas netko nije u nekakvoj krizi. Kad smo ukrizi kao da smo u svom redovitom stanju, pa zato možemogovoriti o krizi našoj svagdanjoj. No, kriza u svom izvornomznačenju ipak označava izvanrednu situaciju, tj. problema-tičnu, tešku i prijelomnu točku povezanu s potrebom dono-šenja odluka.

O konstataciji postojana raznovrsnih kriza koje dobivajuplanetarne razmjere, u novije vrijeme svjedoče mnogobrojnidokumenti raznih tijela Svete Stolice. Tako je Papinska aka-demija za život u svojoj Deklaraciji s XIII. plenarnog zasje-danja konstatirala krizu autoriteta, zbog koje kršćanska sa-vjest danas nailazi na velike poteškoće u svojim sudovima, azbog tendencije pribjegavanja ekstremnom racionalizmu i nje-zina ispravna formacija je otežana.

Kriza autoriteta ide ruku pod ruku s jednom, za nas vjer-nike, puno ozbiljnijom krizom, a to je kriza vjere. Kao odgo-vor na tu krizu papa Benedikt XVI. dokumentom Porta fideinajavio je proslavu Godine vjere s ciljem produbljivanja iskus-tva vjere i obnovljenog povjerenja u Isusa Krista. Obnova uGodini vjere je od presudne važnosti, jer – kako Papa na dru-gom mjestu kaže – ako vjera ponovno ne dobije na životnosti,

postajući dubokim uvjerenjem i stvarnom snagom zahvaljujućisusretu s Isusom Kristom, sve druge reforme ostat će neučin-kovite.

Kriza dakle može i treba biti poticaj za obnovu, ali ti po-ticaji trebaju biti usmjereni tako da ne mimoiđu prave uzrokekrize, kako bi se mogla otkriti motivirajuća snaga obnovlje-nog djelovanja.

Uzroci raznih kriza

Pođimo od jednog od osnovnih postulata klasične filo-zofije: ono što se razumom spozna kao dobro, volja po svojojnaravi teži postići. Međutim, danas se ljudskom razumu ni-ječe mogućnost spoznaje onih vrijednosti koje nadilaze opip-ljivo i funkcionalno, tj. ono što se spoznaje isključivo putemosjetila. Razumu je dakle oduzeta mogućnost da volji ponudimotivacijske razloge zbog kojih bi ona trebala težiti ka nekom

1/2012 � Zvonik6

TemaDANI BISKUPA IVANA ANTUNOVIĆA 2012.

KRIZA NAŠA SVAGDANJAUzroci i perspektive

mr. sc. Mirko Štefković

Dvadeseti „Razgovor“ Katoličkog instituta zakulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“

Dvadeseti „Razgovor“ Katoličkog instituta za kulturu,povijest i duhovnost „Ivan Antunović“ održan je 12. siječnjau vjeronaučnoj dvorani župe sv. Roka u Subotici. Na „Razgo-vor“ se okupilo 120 sudionika kako katolika tako i predstav-nika različitih hrvatskih udruga, a nazočila je i Ljerka Alaj-

beg, generalna konzulica Republike Hrvatske u Subotici.Skup je započeo prigodnom pjesmom koju su otpjevali čla-novi župnoga zbora a zatim je Marija Jaramazović reciti-rala pjesmu Alekse Kokića „Bunjevci biskupu Antunoviću“.Sudionike „Razgovora“ je zatim uime organizatora pozdraviomons. Marko Forgić.

Okvirna tema ovogodišnjeg „Razgovora“ bila je „Izlazakiz duhovne i materijalne krize“ a uvodničar je bio mr. MirkoŠtefković, tajnik Subotičke biskupije. On je u uvodnom di-jelu izlaganja, tumačeći sam pojam krize, rekao kako je malopreinačio okvirnu temu i nazvao je „Kriza naša svagdanja –uzroci i perspektive“. Opširnije o izlaganju čitajte u tekstuiznad.

Nakon uvodnog izlaganja, mnogi sudionici uključili suse u razgovor. Premda su neki izlaganje ocijenili nešto struč-nijim i teorijskim, drugi su njemu pronašli i vrlo konkretnepoticaje za izlazak iz duhovne i materijalne krize dodajući isvoje konkretne prijedloge. Prisutni su se osvrnuli i na nekekonkretne probleme u Subotičkoj biskupiji i hrvatskoj za-jednici u Vojvodini. Skup je završen u pozitivnom ozračju svjerom i nadom u boljitak i napredak za što se zdušno svoje-vremeno zalagao i preporoditelj bačkih Hrvata biskup IvanAntunović.

višem dobru, koje nije isključivo funkcionalno. Tako možemoreći da je jedan od velikih uzročnika krize spoznajne naravi,jer se određenim dobrima – koja nisu striktno predmet em-pirijske spoznaje – briše racionalna motivacijska mogućnost,nego se motivacija sada očekuje iz sfere emocija i dobrih vib-racija. O ovome vrlo zorno progovara p. Ivan Koprek SJ usvom članku Suvremeni čovjek i kriza vrednota (BS, 68(1997),br. 2-3, 237-249). On među ostalim kaže: U današnjem druš-tvu rizika prednost imaju doživljaji. Stvarnost se pretvara usklop igre i zabave… Dezorijentirani i demotivirani mnogi sumladi ulovljeni u svejednost banaliteta, snalaze se u osobnoj idruštvenoj nekulturi bezobzirnosti i grabeža. Gubeći svijest čo-vjek današnjice gubi i savjest… Ljestvica vrednota poprimasvoje dimenzije kakve u određenom času kome trebaju. Takvarelativizirana etika izaziva dugi niz pomutnji i nesporazumaod politike do genetike.

Vrijeme u komu živimo vrijeme je oportunističkog kon-formizma, a pluralizam različitih i suprotnih stavova i načinaponašanja ne zna za bilo kakve univerzalne vrednote, te čo-vjek postaje konglomerat različitih funkcija i uloga. No, pita-nje je da li stvarno ne postoje vrednote po sebi? Zar proiz-voljno određivanje vrednota u konačnici ne niječe i samo ljud-sko dostojanstvo, te suživot u zajednici čini nemogućim? Me-đutim, čovjek i dalje ostaje društveno biće, upućen na zajed-nicu, te je pozvan na suživot s drugima. Je li to moguće bezžrtve? A ako su žrtve potrebne, gdje pronaći motivaciju zanjih? Nažalost, sablast individualizma pojedinca ostavlja nes-posobnog i nemotiviranog da podnese bilo kakvu žrtvu za za-jednicu. Ali, čak i unatoč mentalitetu tog kolektivnog indivi-dualizma, usko povezanog s relativizmom etičkih vrednota,čovjek u konačnici ostaje prosjak smisla i zajedništva.

Isto vrijedi i za vjersku krizu. Religioznost je bezte-meljna, mlaka i rezervirana za posebna vremena. Od religijese više ne traži sposobnost da ponudi stabilnu životnu orijen-taciju, nego lijepe trenutke svojevrsne nirvane. Sve ovo zna-čajno pogađa i našu Crkvu, odnosno naše življenje kao vjer-nika i pripadnika Crkve. To se očituje u smanjenom aktivnomsudjelovanju u životu župnih zajednica. Pastoralni djelatnicipokušavaju motivirati vjernike na sve moguće načine, aličesto je i to vrlo kratkoročnog karaktera.

Prijedlozi i perspektivePotaknuti potrebom drugačijeg odnosa prema drugome,

u potrazi za mogućnostima i motivacijama za dobar suživot iočuvanje stvorenog svijeta, razni svjetovni mislioci nude svojarješenja. Par crtica takvih prijedloga predstavit ćemo na te-melju promišljanja Josipa Oslića u članku Sustav vrednota udanašnjem vremenu (BS 71 (2001), br. 2-3, str 231-259).

Razmišljajući o današnjem potpunom subjektivizmuvrednota, koja su podvrgnute samovolji novovjekovnog poje-dinca, autor poziva na potrebu da se učini korak unatrag kojibi od vrednota vodio ka dobru, kako bi i same vrednoteuopće mogle biti vrijedne. U tom duhu treba razumjeti pozivna motivaciju volje pred dobrom: Što je dobro veće, to ga višepriželjkujemo i to manje želimo dopustiti njegov gubitak. Svakije dobar čin istodobno i lijep i pritom za posljedicu ima sreću;svaki je zao čin, naprotiv, istodobno nelijep i čini čovjeka ne-sretnim (Ivan Pavao II.).

Jedan od prijedloga motivacije volje daje Hans Jonas na-čelom dugoročne odgovornosti za tehnološku civilizaciju. Onpoziva na razmišljanje i brigu za budućnost svijeta i čovje-čanstva. Vrtoglavim razvitkom tehnike sam čovjek postao jeobjektom tehnike i tehnoloških procesa. Problem nisu do-stignuća niti razvitak, nego je to potpuna autonomija znanos-ti koja ne poznaje nikakva moralna načela. Slično se možereći i za politiku i tržište.

Drugi prijedlog traženja motivacije moralnog djelovanjaautor crpi iz načela o odgovornosti za drugoga Emmanuela Lé-

Zvonik � 1/2012 7

Tema

„Razgovor“ se svake godine održava o obljetnici smrtibiskupa Antunovića i bavi se aktualnim problemima u Crkvii društvu s osobitim osvrtom na aktualnu situaciju bačkihHrvata.

Susret je vodila i razgovor koordinirala Katarina Čeli-ković, pročelnica „Bunjevačko-šokačke knjižnice“ pri Insti-tutu „Ivan Antunović“.

Misa za biskupa AntunovićaU okviru Dana biskupa Ivana Antunovića, koji se odr-

žavaju u povodu obljetnice njegove smrti (13. siječnja 1888.),u nedjelju, 15. siječnja u katedrali-bazilici sv. Terezije Avil-ske, u 18 sati, svečanu misu za biskupa Ivana Antunovićapredvodio je i propovijedao mr. sc. Andrija Anišić. On je,navodeći riječi biskupa Antunovića vezanih uz materijalnu iduhovnu krizu, podsjetio kako je biskup upozoravao na važ-nost molitve i rada, što bi se zasigurno moglo primijeniti idanas, u svijetu koji je zbog sebičnosti upao u krizu. O tomebiskup Antunović piše: „Molitva rađa poslenost, a ćudored-nost čuvarnost i štedljivost pa kuća što je udomila ove vrlinepripričila je siromaštvu ulaz u obitelj… Koji čoviek moli kakoBog zapovieda, ne mođe da bude bez poslejh, a koji čoviekradi po Božjoj zapoviedi prikladno, nije moguće da ne moli,ta vidit ćete ga gdje kad iđe na svoju njivu pješice ili na koli,ogoli svoju glavu i prosi blagoslov na svoj rad i trud. A kojičoviek vodi život ćudoredan neće biti razsipnikom ta ćudo-rednost drži u ruci ključ umirenosti što odgojava štedljivosta uz ovu razte ćudorednost“.zk

vh.or

g.rs

vinasa. Drugi je osoba koja govori o sebi, o svijetu i o Bogu,te u sebi uvijek ostaje nedokučivom tajnom. Prihvatiti dru-goga kao drugačijega, čije otajstvo me poziva na odgovor-nost, osposobljava me za sebedarje. Kako bih to mogao uči-niti trebam pristupiti, iskusiti blizinu drugog. Drugi pak imasvoje dostojanstvo i slobodu, a isto tako i svoju konkretnost,koja poziva na služenje. Takav pristup drugomu kao tajni kojasvjedoči o nadnaravnom, o beskonačnom, o Onom što ili tkoje iznad nas, očituje se i briga za zajednicu.

Treći prijedlog motivacije volje tiče se političke sfere dje-lovanja, a autor predlaže načelo pravednog političkog djelova-nja Otfrieda Höffea. Demokratski sustav političkog uređenjadruštva mjesto je ostvarenja ovog načela. Höffe ističe načeloopćeg dobra kojemu pojedinac pridonosi svojim slobodnim iodgovornim djelovanjem. Pri tomu važnu ulogu ima razgovorili komunikacija, koji predstavljaju izraz međusobnog ljud-skog uvažavanja, prihvaćanja drugoga sa svim njegovim pra-vima i obvezama.

Povlašteno mjesto za ispravno motiviranje volje jestodgoj, ali ne u smislu puke poslušnosti kategoričkim impe-rativima, nego ostvarivanju pojedinca kao osobe, pri čemu onmože iskusiti sreću i smisao svoga postojanja. O tome je usvojoj poruci za Svjetski dan mira 1. siječnja 2012. progovoriosv. Otac, pri čemu poziva na odgoj mladih za pravednost i mir:Odgoj, ustvari, obuhvaća integralnu formaciju osobe, uključu-jući i moralnu i duhovnu dimenziju bića, s obzirom na konač-ni cilj i dobro društva čiji je član. Samo u odnosu s Bogom čo-vjek razumije također i značenje osobne slobode. Zadaća je od-goja formirati na pravu slobodu. Da bi živio slobodu, čovjekmora dakle nadići relativistički horizont i spoznati istinu o sebisamome i istinu o dobu i zlu. U skrovitosti savjesti čovjek ot-kriva zakon koji si on sam nije dao, ali ga mora slušati, jer ganjegov glas zove da čini dobro i izbjegava zlo, i preuzeti odgo-vornost za učinjeno dobro kao i za počinjeno zlo… Za postiza-nje motivacije volje, ističe Papa, potrebno je potencirati ispra-van odgoj i cjelovite spoznaje o ljudskoj naravi, te o njezinomStvoritelju. Jedino ukoliko je sam Bog temelj i jamac ljudskogdostojanstva, moguće je prihvatiti osobnu i društvenu žrtvuda se svakoj osobi, osobito onima koji nisu korisni i funkcio-nalni u društvu, iskaže dužno poštovanje i poštuju njezinaprava.

Jedan od važnih načina obrane nepovredivog ljudskogdostojanstva, ma koliko to možda izgledalo anakrono, jestobrana ideje o naravnom pravu, tj. o pravu pojedinca samimtime što je stvorenje Božje. U suprotnom pozitivističko poi-manje naravi, koje narav poima na čisto funkcionalističkinačin, kao što to prepoznaju prirodne znanosti, ne može stvo-riti bilo kakvu poveznicu s moralom i s pravom, nego samo po-taknuti funkcionalne odgovore… Gdje isključivo dominira po-zitivistički razum – u velikoj mjeri je to slučaj s našom sviješćujavnosti – klasični izvori spoznaje morala i prava su stavljene

van igre. Ovakva situacija je dramatična – upozorio je Papanedavno u njemačkom Parlamentu.

Nije ovo nametanje kršćanskog poimanja svijeta na te-melju objave, već ponovni poziv da se ne dopusti svesti čo-vjeka na objekt tehničkih manipulacija i provjerljive datostimaterije. Čovjek je puno više, on je i duhovno biće, a ne tekzbroj stanica poput hardware-a u koje je instaliran softwaresvijesti. Kršćanstvo je oduvijek upućivalo je na narav i narazum, kao prave izvore prava – upućivalo je na sklad izmeđuobjektivnog i subjektivnog razuma, sklad koji pretpostavlja dasu obje ove sfere utemeljene na stvoriteljskom Razumu Božjem(usp. Rim 2,14sl) – istaknuo je Papa.

Zaključak

U svojoj enciklici Fides et ratio, papa Ivan Pavao II. ističekako treba primijetiti da među značajnim elementima današ-njeg stanja postoji kriza smisl, pa se mnogi zbunjeni mnoš-tvom raznih ponuda pogleda na život i svijet, pitaju ima liuopće smisla tražiti smisao stvarnosti (br. 81). Ovakvo stanjemnogih naših suvremenika možemo opisati kao rezignaciju iindiferentizam. Ravnodušnost prema svemu, pa i prema tojsvojoj ravnodušnosti, slika je mnogih ljudi današnjice. Ipak,ovom tvrdnjom ne uzimamo u obzir cjelokupne osobe, negonesvjesno pristajemo uz logiku isključivosti pozitivističkograzuma. Da je ta ravnodušnost toliko velika, ne bi ljudi tražiliutočište u bijegu od stvarnosti, na najrazličitije načine, pa svedo teških ovisnosti. No, namjesto bijega, Papa nas poziva navraćanje stvarnosti, stvorenom svijetu i na osluškivanjeOnoga tko je tu narav stvorio i u nju utisnuo svoju sliku.

Stoga, bez obzira kakve naravi bila, kriza je uvijek vri-jeme koje može poslužiti za svjesno promišljanje onoga štoživimo, kako bismo na temelju spoznatog pronašli motivaciju,da i u teškim trenucima ostanemo vjerni Bogu i svomu po-slanju ovdje u svijetu. Kriza može i treba biti poticaj za raz-mišljanje o ljudskoj egzistenciji i o važnosti njegova moralnogposlanja, prije nego o mehanizmima koji vladaju ekonomskiživot… kako bi nam dalo nova načela koja će svima osiguratimogućnost dostojanstvenog života i razvitak vlastitih sposob-nosti na korist cjelokupne zajednice.

1/2012 � Zvonik8

Tema

Uz predvoditelja misnoga slavlja, konce-lebrante mons. Stjepana Beretića, mr.Mirka Štefkovića, vlč. Željka Augustinova,misi su nazočili predsjednik Hrvatskoga na-cionalnog vijeća dr. Slaven Bačić, ravnateljZavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomi-slav Žigmanov, generalna konzulica Repu-blike Hrvatske u Subotici Ljerka Alajbeg,predstavnici hrvatskih udruga i poštovaoci bis-kupa Antunovića.

Andrija Anišić

Potaknuta nedavno održanim „Razgovorom“ Katoličkoginstituta za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, teopćenito materijalnom i duhovnom krizom koja je među osta-lim bila tema ovogodišnjeg „Razgovora“, kao i međusobnimrazgovorima nakon „Razgovora“, pokušala sam, premda ogra-ničena prostorom, vlastitom prosudbom doći do zaključkajesmo li i koliko smo sebi možda najveći neprijatelji.

Naime, promatrajući malo širu društvenu zbilju u kojojživimo, primjećujem kako ljudi sve više postaju bezvoljni, apa-tični, nesigurni u današnjicu, još više u sutrašnjicu. Djeca imladi koji tek stasaju na putu zrelosti, kao da po defaultupreuzimaju modele ponašanja od onih starijih, od kojih se apriori očekuje iskustvenost, mudrost, znanje i što je najvaž-nije, pomoć na tom putu. Međutim, često se događa da bi bilobolje ne nasljedovati te iste starije, jer od njih možemo naučitikako iskopati jamu pa u nju baciti neprijatelja, a događa se dau jamu budu bačeni i prijatelji. Onda bismo još mogli naći islučajeve gdje brat s bratom ne govori, gdje ljudi ne žele pru-žiti jedni drugima ruku, mnoštvo „tisnih noseva“, situacije ukojima sijevaju pogledi i čeka se pravi čas da se drugoga na-padne, osudi, diskreditira, kako bi na koncu dobili pobjed-nika. A nema ništa ljepše od osjećaja da je netko poražen.Tako barem razmišljaju „pobjednici“! Ako bi današnji mladioponašali i živjeli samo na temelju postupaka gore spomenu-tih, kakvih je sve više, osobito u politici, a ne i na temelju vlas-titoga iskustva i intelekta, strahujem, mnogi ne bi daleko do-gurali.

U mnogim se krugovima, a i u diskusiji nakon ovogo-dišnjeg „Razgovora“, više puta apostrofiralo kako je potrebnodati „mjesta“ mladima. Hvale je vrijedno takvo nastojanje imoram se složiti s tim i takvim namjerama, jer se opstanakdruštva, osobito manjih nacionalnih zajednica kojima prijetinestajanje, može osigurati samo aktivnim sudjelovanjem mla-dih, koji će kad za to dođe vrijeme, naslijediti ono što su nekiprije njih započeli. Netko je čak rekao kako ne trebamo to-liko inzistirati na tomu da se mladi angažiraju, jer su prečestoskloni megalomaniji kad su različiti projekti u pitanju ili paklako precijene svoje mogućnosti, što onda bude kontrapro-duktivno ne samo za njih osobno, nego i za širu društvenuzajednicu. Dijelom se moram složiti i s tom konstatacijom,budući da je više primjera u našem okruženju da su mladi,nakon početnoga zaleta, odustajali od svojih ideja, pokušava-jući pokrenuti nešto drugo i tako u krug. Još je čini mi se važ-nije dobro procijeniti mogućnosti i sposobnosti mladoga čo-vjeka, ne gurajući ga u vatru ukoliko isti nema kapacitetaobavljati posao kompetentno i savjesno.

Kad se prije nekoliko godina pokrenulo pitanje zašto hr-vatsku zajednicu u Srbiji (Vojvodini) napušta sve više mladihintelektualaca, odnosno, zašto se nakon studija ovdje vratioko 1% onih koji su otišli studirati npr. u Zagreb, nitko se za-pravo nije upitao što se istim tim mladima može ponuditinakon njihova povratka. Malo je onih sretnika kojima je po-nuđen posao, a nekima je to bio i jedini razlog povratka. Visokpostotak njih zato svoje znanje radije implementira u buduć-nost i intelektualni krug Hrvatske, a ne Vojvodine. O tomesvjedoče toliki Subotičani, ali i Tavankućani, Somborci imnogi drugi koji svojim radom obogaćuju intelektualni krugHrvatske, budući da je njihov rad tamo očito više cijenjen.

Zašto je tomu tako?U prvom redu, sadašnji obrazovni sustav koncipiran je

tako da od djece i mladih ne traži angažiranost, još manje po-kretanje vijuga da bi se do nekih odgovora došlo. Puno jelakše servirati im gotove formule, rješenja i informacije, stva-rajući od njih robote koji kad se jednom suoče sa stvarnimživotom, iste te stečene obrasce ne mogu primijeniti u stvar-nosti, jer su dijelom nenaviknuti na vlastito promišljanje. Aonda kada namjerno ili slučajno iskuse neku razmjenu stu-denata ili im se pruži prilika za odlaskom u inozemstvo pa sesusretnu s potpuno drukčijim sustavom, često se ne snađujer se od njih zahtijeva da donose vlastite, pa i kritičke su-dove. Kod nas je pak uvriježeno da samo stariji mogu kritizi-rati, čak i kad su kritike pozitivno konotirane. Umjesto da semladima na neki način da vjetar u leđa, dogodi se da početnientuzijazam u startu bude potisnut jer teško je angažirati seu sredini gdje je čovjek čovjeku vuk.

Ne čude zato pesimističke izjave mladih koji postajukamen spoticanja naše zajednice i koji upravo zbog sve većepodijeljenosti iste, a nerijetko i zato jer je angažiranje u ma-njinskim zajednicama trenutačno neaktualno, nemaju volje„prijeći granicu“. Povratak doma označio bi početak jednenove polarizacije, tj. priklanjanja jednoj od najmanje dvijestruja (Hrvata), a pripadnost jednoj, a priori, značila bi ne-mogućnost djelovanja na drugoj strani.

ZaključakKako vrijeme više odmiče, počinjem se pitati zašto u

našoj zajednici u svima i u svemu oko nas tražimo neprijate-lje, pa kao da se stalno moramo od nekoga braniti, punočešće protiv izmišljenih nego pravih neprijatelja. Nedostajenam otvorenosti uma, sposobnost promišljanja (a ne indok-triniranosti) i više kozmpolitskog duha! Učahurenost u vlas-titu ljušturu, dovodi nas u situaciju upućenosti samih na sebe,a svaka takva upućenost razara nas same. Zato je naša zajed-nica i cjelokupno društvo razjedinjeno i tu, bojim se, nema li-jeka, jer smo već u stadiju teških metastaza. Osim ako netkopametan ne lupi šakom o stol, strgne mračnu zavjesu pa ugle-damo svjetlost dana. A to bi već bilo pravo čudo!

Čini se kao da sjedimo u pećini i mraku, kao da svi pos-tajemo dio različitih sljedbi (sekti) i volimo samo one koji sunama slični!

Ukoliko želimo bolji i pravedniji svijet, moramo prihva-titi i shvatiti da se svijet počinje mijenjati, kako je jednom pri-godom rekla Majka Tereza, „onda kad se promijenimo ti i ja“!Samo onda ćemo moći izaći iz stanja u kojem smo sami sebinajveći neprijatelji! A prije nego nešto zahtijevamo kao svojepravo, potrebno je stvoriti zdravu sredinu u kojoj preduvjetzaposlenja neće biti opredijeljenost za jednu političku opcijuili stranu, mentalitet „veza i vezica“ karakterističan za nekebivše ideologije, nego interes cijele naše zajednice kojoj una-toč neiskustvu i rupama u znanju, mogu doprinijeti i mladiintelektualci. Ono što je već učinjeno ne može se ispraviti, alimože biti dobar poticaj za budućnost, osobito onda ako u istojželimo škole s hrvatskim predznakom i različite druge insti-tucije. A kako ćemo to drukčije osigurati ako ne budemo ula-gali u kulturu, znanje i buduće naraštaje. Hajdemo prvo sko-čiti, pa onda reći „hop“!

Zvonik � 1/2012 9

Razmišljanje

Razgovori nakon „Razgovora“Piše: Željka Zelić

zkvh

.org.r

s

Hrvatske udruge kulture u Vojvodini i brojni pojedincinajradosniji kršćanski blagdan – Božić obilježile su koncer-tima, izložbama i drugim prigodnim programima. U progra-mima su sudjelovale sve dobne skupine, od djece do najsta-rijih članova hrvatske zajednice, čuvajući tako svoju vjerskutradiciju i katoličku vjeru, pridonoseći ovom blagdanu i navlastit umjetnički način.

Božićni koncert HKC-a „Bunjevačko kolo“ u Subotici

Folklorna skupina najmlađih članova pod vod-stvom Miljane Bojić koreografijom „Igrale bi dere“ ot-vorila je Božićni koncert Hrvatskog kulturnog centra„Bunjevačko kolo“ iz Subotice, 16. prosinca, u Velikojdvorani HKC-a.

U adventskom ozračju, nastup nekoliko uzrasnih fol-klornih kategorija koji su se predstavili plesom, pjesmom iosebujnim narodnim nošnjama, predstavljao je lijep dar mno-gobrojnom auditoriju za predstojeće božićne blagdane. Pri-godnim i raznovrsnim programom publici su se predstavilesve folklorne skupine a na koncu je reprezentativna selekcijaizvela tradicionalno „Bunjevačko momačko kolo“, uz pratnjutamburaškog orkestra HKC-a koji je u sklopu koncertnogprograma izveo i dva prigodna instrumentala. Ivana Stipić jeu stankama folklornih nastupa recitirala dvije pjesme AlekseKokića. Program Božićnog koncerta, kojemu su nazočilipredstavnici hrvatske diplomacije i hrvatskih institucija, vo-dila je Donna Diana Prćić.

Božićnim smo koncertom željeli dati prigodu svim člano-vima da na sceni pokažu sve što su uvježbali i uradili tijekomproteklih mjeseci. Prema utvrđenom programu predvidjeli smonastup svih uzrasnih folklornih skupina, uz nastup našegogranka iz Bajmaka, a prema reakcijama publike koncert je upotpunosti uspio. Nakon promjena koje su se dogodile u HKC‘Bunjevačko kolo’, iako nije baš jednostavno i lako, nastav-ljamo dalje s radom skupa s voditeljima skupina AndrijomBašićem Palkovićem, Filipom Mesarošem i MiljanomBojić koji se trude i daju sve od sebe kako bi nastavili konti-

nuitet djelovanja naših folklornih odjela, rekla je u kraćoj izjavivršiteljica dužnosti predsjednice Izvršnog odbora HKC-a „Bu-njevačko kolo“, Ružica Šimić. /D. P./

Božićni koncert HKPU „Zora“ u crkvi sv. Jurja u Vajskoj

Svoju prvu obljetnicu postojanja HKPU Zora jeokrunila Božićnim koncertom, a bila je to i svojevrsnazahvalnica za prvu godišnjicu uspješnog djelovanja. Bo-žićni je koncert, u organizaciji Mjesnog odbora Demo-kratskog saveza Hrvata u Vojvodini i mjesne kulturneudruge Zora, održan 17. prosinca, u župnoj crkvi sv.Jurja u Vajskoj.

Uz domaćine, članove HKPU „Zora“, na koncertu su su-djelovali mješoviti zbor HKPD-a „Jelačić“ iz Petrovaradina iVokalno-instrumentalni sastav „Tekije“, također iz Petrova-radina. Nakon nastupa domaće pjevačke skupine pod vod-stvom Nermine Košutić, uslijedio je nastup zbora HKPD-a„Jelačić“ s duhovnim skladbama a potom s tradicionalnim bo-žićnim pjesmama. Brojna je publika bila oduševljena glazbe-nim izvedbama ovoga mješovitog zbora iz Petrovaradina podravnanjem poznate dirigentice Vesne Kesić-Krsmanović,kojima je ovo bilo drugo gostovanje u Vajskoj. Osobito ćeostati svima u pamćenju vrhunsko solističko pjevanje bari-tona Miroslava Klašnja u skladbi Adeste fideles. Ovaj dobroosmišljeni glazbeno-duhovni događaj obogatio je nastup vo-kalno instrumentalnog sastava „Tekije“ iz Petrovaradina s ne-koliko duhovnih pjesama u modernom glazbenom ruhu.Tako su sedmero mladića na različite načine, u zanimljivimglazbenim prilagodbama izveli prigodne skladbe a cappellaili uz pratnju gitare, orgulja i primjenu tamburice.

Kao i prošle godine i ovaj je koncert završen zajedničkimpjevanjem svih sudionika pjesme Radujte se narodi, a ŽeljkoPakledinac je poželio svima nazočnima sretan i blagoslov-ljen Božić, a u nastupajućoj 2012. godini dobro zdravlje, srećui mir. Nakon koncerta u prostorijama župnog doma priređenje domjenak za sve sudionike i goste, a domaćini ovogaskupa, pored domaćeg župnika vlč. Josipa Kujundžića, bilisu predsjednik i tajnik HKPU „Zora“ Ivan Šimunović iŽeljko Pakledinac. /Zvonimir Pelajić/

1/2012 � Zvonik10

Božić u Bačkoj

Božićni običaji i koncerti

Božićni koncert u HKUD-u „Vladimir Nazor“ u SomboruHrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir

Nazor“ održalo je božićni koncert 18. prosinca. Kon-cert su započeli domaćini, pjevačka grupa HKUD-a„Vladimir Nazor“, pod vodstvom Tereze Zujić.

Domaćinima su se pridružili i gosti, te se na koncertučula i poruka da bez obzira na kojem se jeziku čestita Božić,uvijek znači poruku ljubavi. U programu su, osim članovadruštva, sudjelovali i gosti iz Bačkoga Brega, članovi UdrugeNijemaca „Gerhard“ iz Sombora, Mađarske građanske ka-sine iz Sombora. Nastupila je i mladež župe Presvetog Troj-stva iz Sombora s programom koji je pripremila vjeroučite-ljica Rozmari Mik te mladež iz Karmela, obitelji Antunić iGorjanac, te kapelan Gabor Drobina.

Godišnji koncert pratila je i tradicionalna izložba božić-

nih kolača. Svoje umijeće predstavilo je dvadesetak sudionicaiz Sombora, okolnih sela i salaških naselja. Iako je pripravabožićnog kolača zahtjevan posao, za Božićni koncert pri-premljeno je devedesetak kolača. Ako je cijeniti po onomušto su vrijedne žene za tu prigodu pripremile, tada su u pravukada kažu da se tradicija pripremanja božićnog kolača i daljeprenosi sa starijih na mlađe. Za izložbu je zamedljana i rakija.U bogato ukrašenom dijelu dvorane HKUD-a „VladimirNazor“ s božićnim kolačima svoju notu svečanog dalo je i ne-koliko malih betlehema, koje su također napravile vrijedneženske ruke. Voditelji programa Darko Lovrić i BojanaJozić podsjetili su na Materice i Oce, koji se slave u trećoj ičetvrtoj nedjelji Došašća. Božićnu čestitku uputila je Niko-leta Malenić riječima „Ništa lakše nego zaželjeti sretanBožić mami i tati, ništa lakše nego poljubac najdražem bićuna svijetu dati...“. Velika „Nazorova“ dvorana bila je puna po-sjetitelja koji su uživali u programu, a na trenutke skupa s iz-vođačima pjesmom slavili Božić. /Z. Vasiljević/

Koncert Katedralnog zbora i STO-aTradicionalno, po 22. put, u Subotici je 22. pro-

sinca održan Božićni koncert Katedralnog zbora „AlbeVidaković“ i Subotičkog tamburaškog orkestra.

Publika je i ove godine imala prigodu čuti božićneskladbe iz Bačke, ali i iz Hrvatske, Francuske, Portugala, Nje-mačke. Uz zbor i tamburaše nastupili su vokalni solisti: Fra-njo Vojnić Hajduk, Antonija Piuković, Tamara Štricki,Marija Jaramazović, mladi Josip Jaramazović, ali i dječjizbor iz župe sv. Roka. Koncert je po običaju završen skupnom

izvedbom pjesme „Svim na zemlji mir, veselje“ čiji je nazivsvojevrsni slogan ovog adventskog događaja. /K. Č./

HKUPD „Matoš“ održao priredbu „Ususret Božiću“ u Plavni

HKUPD „Matoš“ priredio je završnu predstavu„Ususret Božiću“ koja je održana 23. prosinca, u holuOŠ „Ivo Lola Ribar“ u Plavni.

U programu su sudjelovali najmlađi članovi, solist nabasprimu Siniša Bartulov te pjevački zbor „Matoša“ s puč-

kom božićnom pjesmom „Na salašu kod Betlema“ u a cap-pella izvedbi. Obnova starih običaja u Plavni jedna je od glav-nih zadaća mjesne hrvatske udruge. Tako su, nakon obnovepokladnih običaja, običaja o sv. Nikoli, Gosponoša i dijela bo-žićnih običaja, ove godine prikazane i žive božićne jaslice. Bu-dući da u Matošu još nije aktiviran dramski odjel, svi su iz-vođači bili članovi folklorne skupine, a ovoga su puta sudje-lovali i učenici koji izučavaju hrvatski jezik s elementima na-cionalne kulture. Sadržaj priredbe je bio duboko kršćanski sodlikama pučke pobožnosti i obogaćen pjevanjem tradicio-nalnih božićnih pjesama te prigodnim recitacijama. Osobitoje lijep dojam svojim recitiranjem ostavila četverogodišnjaPaulina Gurić, najmlađa članica „Matoša“, a stihove je go-vorio i Siniša Bartulov. Cjelokupni program osmislila je EvicaBartulov u suradnji s predsjednicom „Matoša“ Katom Pe-lajić. Ovogodišnju priredbu vodila je voditeljica literarnogodjela Tonka Šimić. /Zvonimir Pelajić/

Zvonik � 1/2012 11

Božić u Bačkoj

zkvh

.org.r

s

Običaj „Betlemara“ u crkvi sv. Roka u Subotici

Tradicionalna polnoćka u crkvi sv. Roka u Suboticiuključuje na samom početku pastirsku igru koju iz-vode djeca i mladi. Ove je godine pastirska igra podnaslovom „Betlemari vijest pronose“ okupila anđele,zvjezdice, pastire i bunjevačku obitelj. „Betlemari“ subili obučeni u pastirsku odjeću, a nosili su maketucrkve koju je izradio Grgo Piuković.

Oni su krenuli uz pjesmu „Ajte braćo da iđemo“ čestitatibunjevačkoj obitelji porođenje Isusovo. Uz pratnju župnogzbora pastirska igra je pokazala ljepotu božićnih pjesama i ra-dost koju su svjedočila djeca i nakon dvije tisuće godina zbogrođenja Isusova. Ovoj polnoćki prisustvovali su gradonačel-nik Subotice Saša Vučinić, dogradonačelnik Pero Horvac-ki, narodni zastupnik Petar Kuntić, pokrajinski tajnik zasport i mladež Modest Dulić i zastupnik u Skupštini AP Voj-vodine Nenad Ivanišević. /K. Č./

Božić u Đurđinu

Na najljepšoj božićnoj misi, polnoćki, djeca su ucrkvi sv. Isusa radnika u Ðurđinu, budna i radosna,proslavila Isusov rođendan!

Kad bismo i mi svi kao djeca hitali i „gurali se“ da bu-demo anđeli i pastiri, pa da cijelom svijetu navijestimo Rados-ni događaj i poklonimo se novorođenom Kralju, Božić bi biosvaki dan. S tim željama šaljemo pozdrave svim čitateljimaZvonika iz „Gerardovog Ðurđina“.

Vjeroučiteljica Verica

Koncert VIS-a „Damjan“ za zajednicu „Hosana“

Pobjednici Hosanafesta 2011., Vokalno-instru-mentalni sastav „Damjan“ iz Vukovara, održali su hu-manitarni koncert u nedjelju, 8. siječnja, u Velikoj vi-jećnici subotičke Gradske kuće, a prihod je namijenjenštićenicima u humanitarno-terapijske zajednice „Ho-sana“ u Žedniku.

Vrlo lijep glazbeni program, u kojem je VIS „Damjan“izveo veći broj svojih pjesama, protkan je i svjedočanstvima.Bivši ovisnik Andraš Škofljanec ispričao je svoju životnupriču u kojoj je i on u jednom trenutku „izgubio sebe“, a u za-jednici „Hosana“ pronašao je i Boga i sebe, u kojoj je dvije go-dine. O roditeljskim iskustvima govorila je majka jednog odovisnika Éva Szabó.

Na koncertu je prikupljeno oko 33.000 dinara, na čemuje voditelj Zajednice, vlč. dr. Marinko Stantić toplo zahva-lio. On je rekao kako bi se radovao da se Zajednica može izatvoriti jer bi to bio znak da nema potrebe za njezinim pos-tojanjem, ali to je na žalost sasvim suprotno. Sve je više onihkoji čekaju na ulazak u zajednicu te se planira i njezino pro-širenje.

Ovaj humanitarni koncert održava se početkom godinei postaje ne samo mjesto materijalnog darivanja već i mjestosvjedočenja kako se i iz teških situacija može izaći na praviput. /Zv/

Božićni koncerti i sajam u školi „Ivan Milutinović“

I nastavnici i djeca osnovne škole „Ivan Milutino-vić“ u Subotici trudili su se pripremiti što bogatiji iljepši božićni program prije nego krenu na zasluženiodmor.

U školi su održane dvije veće priredbe, obje sada već tra-dicionalne. Najprije je u petak, 16. prosinca, u dvorani za tjeles-ni odgoj održan božićno-novogodišnji koncert u kojem je bilomnogo sudionika. Nastupili su članovi dramskog odjela uče-nika nižih razreda škole koje su pripremile Biljana VojnićHajduk i Dalija Čović Benko. Potom su se naizmjence pred-stavljali zbor nižih razreda, koji je vodila Ana Kovač, te zborviših razreda, koji je uvježbala Jovana Stojaković. Osim vo-kalnih i instrumentalnih solista svirali su i članovi školskogtamburaškog orkestra kojima je ravnao Kristijan Vuković, akao gosti nastupili su i članovi Dječjeg subotičkog tamburaš-kog orkestra Stipana Jaramazovića. Nekoliko dana kasnije,točnije u utorak, 20. prosinca, u istoj dvorani priređen je tradi-cionalni božićno-novogodišnji sajam. /B. I./

1/2012 � Zvonik12

Božić u Bačkoj

Božić u PlavniPovećan broj župljana na sv. misama već na počet-

ku došašća, kao i angažiranje ministranata i pjevača u„Matoševu“ zboru, na-govijestio je da će i bo-žićno vrijeme u Plavnibiti ispunjeno bogatimduhovnim sadržajima teobičajima vezanim uzpučku pobožnost.

Kako se blagdan pri-bližavao, doista je sve višežupljana bilo u crkvi a, za-hvaljujući djelovanju mjes-ne kulturne udruge, ovogasu puta u sklopu obnovebožićnih običaja prikazanei žive božićne jaslice. Nasvečanoj misi polnoćki cr-kvu su ispunili brojni žup-ljani, koji su mogli vidjetisada već potpuno oslikan

strop crkve, a liturgijsko je slavlje pjevanjem božićnih pje-sama uljepšao „Matošev“ župni zbor kome su se pridružili imuški glasovi. I ovoga su puta uz orgulje, svirala i četiri tam-buraša: Stipa, Držislav, Andrija i Vjekoslav. Kao i uvijeknakon svete mise polnoćke, vlč. Josip Štefković je podijeliodjeci božićne darove. Do svetkovine Krštenja Isusova vlč.

Štefković je sa svojim mi-nistrantima obavio bla-goslov kuća, a osobitonas raduje što se brojžupljana u crkvi od pol-noćke još nije znatnosmanjio. Susret s Isusomi vjerski zanosi u župikoju čine petstotinjak ka-tolika, čini se da je ovegodine bio dublji i traj-niji, što daje nadu zabolju budućnost te opsta-nak župne zajednice imladog naraštaja u Plav-ni.

Zvonimir Pelajić

Božićna priredba u OŠ „Sveti Sava“

U OŠ „Sveti Sava“ u Aleksand-rovu u Subotici, 22. prosinca2011. godine prvi puta je održanavelika Božićna priredba djece kojapohađaju katolički i pravoslavni vje-ronauk.

Priredba je održana u sportskojdvorani ove škole u nazočnosti župnogvikara vlč. Ferenca Zoráda i o. Gor-dana Uvalića, te učenika i roditelja. Upriredbi su sudjelovala djeca od prvogdo osmog razreda. Lijepim kostimima ipredstavom dočarali su tihu noć u Bet-lehemskoj štalici. Program su s djecomuvježbali vjeroučitelji Pero Anđelić iDanica Mlinko.

Tijekom prosinca među prvopri-česnicima je bio aktualan literarni na-tječaj na temu „Pismo Isusu“. Najljepširad napisala je i na priredbi pročitala jeDoris Oračić iz 3. a razreda. Najvećipljesak dobili su mališani prvih i drugihrazreda obje vjerske nastave koja su za-jedno plesala uz pjesmu „Od Božića doBožića“ i time završila ovogodišnji Bo-žićni program uz obećanje da se vidimoi dogodine.

Danica Mlinko

Zvonik � 1/2012 13

Božić u Bačkoj

Božić u crkvi sv. Marije u Subotici

Djeca župe sv. Marije iz Subotice pripremila su za Božić dvojezičniglazbeno-literarni programom, koji su prikazali prije mise polnoćke.

Recitirali su, pjevali i svirali na instrumentima. Na hrvatskom jeziku nastupilisu: Mihaela Karamatić, Filip Remeš, Aleksandra Hajdu, Nora Horvat Šamu,Laura Guljaš Oldal, Martina Karamatić, Elizabeta Koljđeraj, Tamara Tot,Danijela Galfi i Nataša Daroci. Zbor i gudačko-tamburaški orkestar osnovneškole „István Széche-nyi“ iz Subotice pod vod-stvom nastavnika glaz-bene kulture i kantoraSándora Tamása, svo-jim aktivnim sudjelova-njem na polnoćki, pjeva-njem i sviranjem na in-strumentima, učinili surođenje Spasiteljevo jošpobožnijim i prisnijim.Župnik vlč. Károly Szun-gyi zahvalio je svim obi-teljima za pomoć, kojesu drage volje crkvi da-rovali jelke, ili su na bilokoji drugi način pružilipomoć u pripremama zaBožić. Na dan Božićanaši su mladi takođerdvojezičnom recitacijomučinili svetu misu sveča-nijom. Na hrvatskom je-ziku je recitirala MirelaJenői.

s. M. HerminaKovács zk

vh.or

g.rs

Radovi na kapelici u Lemešu privode se kraju

Protekla godina u župi Rođenja BDM u Lemešu bilaje ispunjena radovima i događanjima. U prvom redu riječje o radovima na kapelici Gospe od brze pomoći na uzvi-šenju nadomak crkve.

Ovaj sakralni objekt izgrađen je 1928. godine. Od tada pado danas prošla je kroz različita razdoblja. Bila je hodočasnič-ko mjesto uz posjet od nekoliko tisuća vjernika pa do skroz za-boravljene. Zahvaljujući dvojici entuzijasta, Željku Zeliću iPetru Klinovskom, kapelica doživljava svoju renesansu. Za-početo je od osnovnog pitanja vlasništva i legalizacije objekta. Ušumi propisa i zamršenosti uvjeta nadamo se da će ovo pitanjenapokon 2012. godine biti riješeno. Bili smo suočeni s komplici-ranim sustavom birokracije i pribavljanjem potrebne dokumen-tacije, kaže Željko Zelić. Unatoč ovim problemima, nisu bilispriječeni uz dobrovoljne priloge vjernika i rad onih koji su dalisvoj doprinos kao prilog, uraditi brojne radove na ovom ob-jektu. Elektrificiran je podrum i ustakljeni su prozori na njemu,u samoj kapelici prebojen je oltar, dopremljene su klupe za sje-denje, sakristija je obnovljena (inventar, popločano), postav-ljena je ispovjedaonica koja je prethodno ofarbana. Restauri-rana je XIV. postaja križnoga puta, koja se nalazi u sastavu ka-pelice. Pribavljen je i novi barjak za potrebe kapelice. Ostalo jejoš posla, ali duga je godina a ostalo je i nešto novaca kako bise kapelica dodatno dotjerala. Još jedna lijepa gesta je obilježilaprethodnu godinu. Lemešanin koji živi i radi u Njemačkoj, An-draš Maćuš, darovao je zvono selu. Zvono je postavljeno u sta-rom groblju, a mjesni župnik Antal Egedi ga je blagoslovio uzprisustvo mnogobrojnih vjernika. /Lucija Tošaki/

„Božićnica“ za učenike i studenteU subotu, 17. 12. u prostorijama zavičajne kuće

Bele Gabrića, dodijeljena je božićna pomoć Hrvatskogdruštva za pomoć učenicima „Bela Gabrić“.

Božićnu pomoć je dobilo 37 srednjoškolaca i 21 student.Pored toga posebnu materijalnu pomoć dobila su 4 srednjo-školca, od kojih je jedan poseban talent, a troje su u teškoj fi-nancijskoj situaciji. Donatori ovogodišnje božićne pomoći suHrvatsko nacionalno vijeće, Grad Subotica i Veleposlanstvo R.Hrvatske u R. Srbiji. Dio pomoći je donacija „Umjesto cvijeća“nakon iznenadne smrti Duje Runje, u koju se uključilo neko-liko privatnih osoba i institucija. Iako nevelika, ova je pomoćdobrodošla svim članovima korisnicima pomoći Društva „BelaGabrić“. /Petar Gaković/

Posjet Ministarstva kulture općini BačOpćinu Bač, u utorak, 17. siječnja, posjetili su pred-

stavnici Ministarstva kulture, pomoćnica ministra Du-šica Živković, predsjednik stručnog povjerenstva za fi-nanciranje projekta kulture dr. Marko Popović, kao ipredstavnici Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenikakulture, direktor Zoran Vapa i arhitektica konzervatoricaSlavica Vujović.

Primili su ih Slavica Glavočević u ime fonda StoljećaBača, direktor Direkcije za izgradnju općine Bač Zoran Badi-vuk, načelnica Općinske uprave Elena Turanski i član Općin-skog vijeća općine Bač zadužen za kulturu i informiranje Vla-dimir Bosančić.

Na sastanku se razgovaralo o rezultatima arheološkihistraživanja kao i planu budućih radova. Nakon prijama u Op-ćinskoj upravi, gosti su zajedno s domaćinima obišli bačku tvr-đavu i franjevački samostan kako bi se izvršila revizija dosada-šnjih restauratorskih, konzervatorskih i arheoloških radova.

U svom obraćanju skupu, direktor Pokrajinskog zavodaza zaštitu spomenika kulture Zoran Vapa je, među ostalim,rekao: „Nakon današnjeg sastanka kome su prisustvovali ieksperti i financijeri, sutra će se održati sastanak povjerenstvai razmatrat će se prijedlog Zavoda o radovima u 2012. godini nadva spomenika kulture – franjevačkom samostanu u Baču isrednjovjekovnoj tvrđavi. Što se tiče samog rada na franjevač-kom samostanu, osim onoga što financira Tajništvo za kulturui Izvršno vijeće Pokrajine, a to je završetak radova na velikojslici Tajna večera i dio arheoloških radova na franjevačkom sa-mostanu, Ministarstvo za kulturu treba osigurati drugi diosredstava za sveobuhvatne arheološke radove do srednjovje-kovne razine, za restauriranje još nekih slika i prezentaciju re-zultata za koje pretpostavljamo, odnosno znamo, kakvi će biti.“

Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Tomis-lav Žigmanov, koji je prisustvovao posjetu izaslanstva u franje-vačkom samostanu, izrazio je svoje dojmove o ovome događaju:„Kao ravnatelj Zavoda bio sam iznenađen što naša institucijanije bila službeno obaviještena o ovom posjetu, tako da smo ko-lega Dušan Škorić, povjesničar umjetnosti i naš vanjski su-radnik, došli na temelju informacije objavljene u medijima i udogovoru s fra Josipom Špeharom. Naime, naša nazočnostposljedica je našeg interesa za kulturnu baštinu koju smatramoda pripada i Hrvatima u Vojvodini i u čijoj zaštiti trebamo i misudjelovati. To kao što znate, za razliku od Srba u Hrvatskoj,do sada nije bio slučaj, na što smo nekoliko puta do sada i uka-zivali. Tim prije je naša zainteresiranost veća, jer postoje oprav-dane sumnje da pojedini poduzeti koraci na zaštiti naše spome-ničke baštine u Srbiji nisu učinjeni na primjeren način. Nakoncu, ovaj posjet posljedica je i preporuka Međuvladinog mje-šovitog povjerenstva Srbije i Hrvatske o međusobnoj zaštitiprava pripadnika manjina, u kojima izričito stoji da se u poslo-vima oko zaštite kulturne baštine moraju izravno uključiti ipredstavnici manjina. /Z. Pelajić/

1/2012 � Zvonik14

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Proslava 170 godina od osnutka župe sv. Jurja

Župljani svetog Jurja na čelu s marljivim župnikomIstvánom Palatinusom proslavili su 170 obljetnicu župeu prepunoj crkvi u ponedjeljak 19. prosinca 2011. go-dine. Tom je prigodom najavljena Godina misija 2012.

Obilježavanje je započelo svečanom svetom misom u 18sati, koja je prikazana na „zahvalu za osnutak župe i proživljenih170 godina“, na kojoj su nazočili brojni uzvanici – predstavnicilokalne samouoprave, Konzulata Republike Mađarske, mađar-skog i bunjevačkog nacionalnog vijeća i dr. Svetu misu pred-vodio je subotički biskup Ivan Pénzes, uz koncelebraciju zre-njaninskoga biskupa u mirovini Lászlóa Huzsvára te nekolikosvećenika subotičke biskupije. Biskup Pénzes je u svojoj na-dahnutoj propovijedi govorio o značaju ove župe za život kato-lika u Subotici te ukazao na važnost kršćanstva u današnjemsvijetu.

Iskazavši zahvalu svima na dolasku na slavlje i „spremnostda podijele radost“, župnik Palatinus je na koncu svete mise do-dijelio zahvalnice svima koji redovito pomažu, bilo radom bilofinancijskim sredstvima, rad župe – od donatora i predstavnikainstitucija preko časnih sestara i članova pastoralnog vijeća dobrojnih „tihih suradnika“. Također, tom je prigodom velečasniPalatinus najavio i najveći događaj u župi sv. Jurja u novoj, 2012.godini – godinu Misija, godinu vjerske obnove. Na koncu, pri-ređen je agape u restoranu Eden.

Subotička župa sv. Jurja utemeljena je odlukom kaločkoganadbiskupa koncem 1841. godine. Do tada je u Subotici bilasamo jedna župa – župa sv. Terezije Avilske, koja je osnovana1710. Ovom su župom upravljali franjevci više od 60 godina – do1773., kada je preuzimaju svjetovni svećenici. Zbog naraslogbroja vjernika i povećanih potreba za pastoralnim radom, 1841.u Subotici se osnivaju dvije nove župe – sv. Roka i sv. Jurja.Isprva u župi nije bilo crkve, već su se bogoslužja održavala ujednoj kući sve do 1896. godine kada je u neogotskom stilu sa-građena crkva. /t. ž./

Božićne pjesme i običaji u SrijemuNa svetkovinu Bogojavljenja 6. siječnja 2012. go-

dine, u prepunoj crkvi sv. Jurja mučenika u Petrovara-dinu, održan je tradicionalni koncert „Božićne pjesme iobičaji u Srijemu“.

Domaćin i organizator koncerta je Srijemska biskupija sbiskupom mons. Ðurom Gašparovićem. Ovo je još jedan unizu tradicionalnih koncerata božićnih pjesama i običaja u Sri-jemu, dvanaesti po redu, koji je pokazao povezanost i zajedniš-tvo župa Srijemske biskupije i bogatstvo pjesama koje uljepša-vaju slavlje i doživljaj Božića. Program je osmišljen prijedlo-zima iz župa uz sudjelovanje zborova, pjevača, orguljaša, svi-rača i recitatora, koji su se predstavili kratkim igrokazima iadventskim i božićnim pjesmama. Sudjelovao je veći broj župau Srijemu, s preko dvije stotine izvođača među kojima su biladjeca, mladi, odrasli i stari, koji su duhovno obogatili nekolikostotina posjetitelja. Na početku, nakon pozdrava svim nazoč-nima koji je uputila voditeljica Gordana, koncert je otvoriozbor župe Presveto Trojstvo iz Srijemskih Karlovaca. Premaprogramu, izvođenje su nastavili zborovi i pjevači iz župe sv.Klement iz Hrtkovaca, Sveti Antun Padovanski iz Nikinaca,

Sveta Katarina iz Sota, Sveti Mihael arkanđeo iz Novog Slan-kamena, mješoviti zbor HKPD „Jelačić“ i tamburaši iz Petro-varadina, zbor i mladi iz župa Presveto Trojstvo iz Surčina, Pre-sveto Srce Isusovo iz Šida, VIS „Tekije“. Igrokaze i recitacijeizvela su djeca i mladi iz župe Nikinci, Ruma, Surčin i Šid. Za-vršetak susreta protekao je u zajedništvu razgovora i veseljasvih nazočnih uz prigodni domjenak u prostoru biskupije u Pet-rovaradinu. /Tomislav Mađarević/

Zvonik � 1/2012 15

Događanja u Subotičkoj biskupiji

Oci 2011. – svečano i dirljivo!U župi sv. Roka svečanom svetom misom na četvrtu

nedjelju Adventa proslavljen je dan očeva – kako se u na-rodu zove „Oce“.

Željeli smo zahvaliti i počastiti – pored našeg Oca Nebes-kog – i naše zemaljske očeve, kako duhovne, tako i „prave“, pasmo ih postavili u blizinu oltara, blizu naših duhovnih očeva –župnika mons. Andrije Anišića i duhovnika mons. MarkaForgića. Odjeveni u lijepu bunjevačku nošnju, Antun Kujun-džić, Ladislav Huska i Silvester Bašić su čitali liturgijska či-tanja, ali i priču „Kako je Bog stvarao očeve“ kao meditacijunakon pričesti. Tada je nastupilo čestitanje – recitirali smonašim djedovima (Petar Huska i Krunoslav Piuković) i oče-vima (Marin Jaramazović, Andrija Huska i Dario Lakatoš).Zahvalili smo im stihovima na tome što vole nas, svoju djecu iunuke, ali i bake i mame, kojima pomažu i „poklanjaju im naj-

ljepše dane“. Morali smo im nešto i otpjevati: „Tata, tata, puno,puno ja te volim... Tata, tata, dođi brzo kad te molim! Pa meljubi, grli, mazi, čuvaj me i dobro pazi! Podigni me prema nebui zaljuljaj kao bebu!“ Solo dijelove je izvrsno otpjevala Ana Piu-ković, a djeci, koju su pripremile Marina Piuković i VesnaHuska, nisu smetali ni problemi s tehnikom, a ni to da pjesmuotpjevaju dvaput, na župnikovu molbu – svi su uživali u pjesmi,ali i toliko žarko željeli izraziti očevima ljubav, divljenje i molbuda im posvete malo više vremena i pažnje. Mnogim očevima suoči zaiskrile! Na kraju mise su očevi u nošnji podijelili slane „gric-kalice“ svoj djeci, a čestitanje se nastavilo na druženju u vjero-naučnoj dvorani. (vh)

zkvh

.org.r

s

Božićno slavlje u katedrali u Srijemskoj Mitrovici

U božićnoj noći u ispunjenoj srijemskomitrovačkojkatedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena jesveta misa polnoćka, koju je predvodio mons. ÐuroGašparović, srijemski biskup. Suslavili su župnik župesv. Dimitrija, mons. Eduard Španović, župni vikar vlč.Mario Paradžik, te župnik grkokatoličke župe UzašašćaGospodinova o. Zinovij Vovk.

U svojoj homiliji biskup se obratio svim okupljenima,svećenicima i časnim sestrama, predstavnicima gradskih vlas-ti na čelu s gradonačelnikom gospodinom Branislavom Ne-dimovićem te okupljenom vjernom puku. Tumačeći događajbožićne noći, biskup je predstavio priproste pastire i njihovsusret s anđelom, te njihovu radost i slavu koju su pridruženianđeli podali Bogu. Blagdan rođenja Isusa Krista, koji je ču-desno i spasiteljski obilježio ljudsku povijest, trajno nas podsjećada nikada ne smijemo iznevjeriti temeljna kršćanska i ljudskanačela života i rada: pravdu, istinu i jednakost; da naš doživ-ljaj svijeta vazda počiva na čvrstoj vjeri, nadi i ljubavi; da smopozvani, kao pojedinci i kao zajednica, ma kakvu službu obna-šali, hrabro svjedočiti iskonske kršćanske vrednote i živjeti ih uduhu povjerenja i prijateljstva. Upravo onako kako nas učiIsus, zaključio je biskup homiliju.

Svečano je bilo u srijemskomitrovačkoj katedrali SvetogDimitrija, đakona i mučenika, i na sam blagdan Božića, namisi koju je, predvodio biskup Gašparović, a suslavio je do-maći župnik mons. Španović. Na svečanom misnom slavlju

okupio se veliki broj vjernika, te predstavnici gradskih vlastina čelu s gospodinom Srđanom Kozlina, zamjenikom gra-donačelnika.

Uz čestitke okupljenim vjernicima, biskup je u homilijipodsjetio da skromno rođenje Isusovo otkriva beskraj ljubaviBožje prema čovjeku, ljubavi koja je Bog, jer Bog je tako lju-bio svijet da nije poštedio ni svoga sina, nego ga predade zanas. To rođenje, naglasio je Gašparović, uspostavljanje je po-rušenih mostova, to je podržavanje nade usprkos mnogim ra-zočaranjima, to rođenje vraća nam vjeru u život. Po tom rođe-nju možemo osjetiti da je život jači od uništenja, nada snažnijaod očaja, smisao dublji od besmisla. To rođenje želi nam po-moći da novim očima gledamo na svakodnevne događaje, dačujemo Riječ Božju koja osvjetljuje naše živote. Svima nam jepotrebna snaga, nutarnja jakost i pomoć kako bismo mogli gra-diti ljudskiji život. /Mario Paradžik/

Koncert HKPD-a „Tomislav“ iz Golubinaca

Hrvatsko kulturno-prosvjetno druš-tvo „Tomislav“ iz Golubinaca organiziraloje 23. prosinca, tradicionalni godišnjikoncert. Koncert je održan u kazališnojdvorani u Staroj Pazovi pred nekolikostotina gledatelja.

Folklorni odjel je za ovu prigodu odabraoza mlađi sastav dječje plesove iz Srijema, sta-riji su prikazali također plesove iz Srijema, anajstariji su otplesali splitske gradske plesove,koreografa Petra Kudre i Filipa Udovčića.Tamburaški orkestar HKPD-a „Tomislav“izveo je desetak božićnih pjesama. Aktiv žena,koji djeluje pri društvu, u predvorju kazališnedvorane priredio je pravi božićni ugođaj s jas-licama i radovima na temu Božića. Gosti kon-certa bili su članovi Gradskog tamburaškogorkestra Stara Pazova pod upravom LjubinkaLazića i vokalni solist Zoran Lepšanović,koji su se predstavili s tri kompozicije. Drugigost bilo je KUD „Branko Radičević“ iz StarePazove, s izvedbom dviju koreografija.

Čestitku je uputio predsjednik HKPD-a„Tomislav“ Vladimir Ćaćić zahvalivši svimakoji na bilo koji način pružaju potporu radu„Tomislava“, a voditeljica programa bila jeAnita Kovačević. /Ivan Radoš/

1/2012 � Zvonik16

Katolička crkva u regiji

Badnji dan u središtu RumeNa rumskom gradskom trgu 24. prosinca prvi put je svečano,

dječjim igrokazom obilježen Badnji dan po gregorijanskom kalen-daru.

Igrokaz je organizirala katolička župa Uzvišenja svetog Križa iz Rume,a sve u okviru manifestacije Božićna ulica, koja je ove godine prvi puta or-ganizirana u Rumi. Osim okupljenih vjernika obilježavanju Badnjega dananazočili su i predstavnici lokalne samouprave i to predsjednik Općine RumaGoran Vuković, zamjenik predsjednika Općine Dragan Kardaš i načelnikOdjela društvenih djelatnosti Svetislav Damjančuk. Okupljene je najprijepozdravio i predstojeći Božić čestitao rumski župnik Željko Tovilo, a nakonnjega čestitkama se pridružio i predsjednik Općine Goran Vuković.

Ponoćka u ZemunuU župnoj crkvi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ u Zemunu

održana je ponoćna sveta misa na kojoj već sat i po prije početka,crkva bila ispunjena skoro do posljednjeg mjesta.

Veličanstveni božićni ugođaj upotpunile su prelijepo aranžirane jaslicena samom ulazu i s mnogo ukusa okićeni borovi na oltaru, što je djelo s.Ozane. Pola sata prije početka polnoćke, djeca i mladi su pripremili prigodniprogram. Prvo su najmlađi članovi župe, Dario Begović, Anamarija Sajfert iKatarina Šereš nastupili sa svojim recitacijama i kratkim igrokazom. Nakontoga je grupa mladih izvela svoj igrokaz koji na šaljivi način opisuje događajIsusova rođenja. Zatim su se zaorile orgulje i zbor „Svete Cecilije“ je zapje-vao „Dvanaesta je sad ura“ što je označilo početak svečanog euharistijskogslavlja. U svojoj homiliji župnik Jozo Duspara je svoje župljane potaknuo narazmišljanje čine li Božić samo lijepi običaji i nešto bogatija trpeza ili je tospremnost da novorođenog Isusa zaista otvorenog srca primimo u svoj životi svakodnevnicu. /Danijela Lukinović/

Župljani Zemunagostovali

u StarčevuŽupljani Zemuna s prigod-

nim programom pripremlje-nim povodom Božića, 18. pro-sinca gostovali su u Starčevu,u župi sv. Mauricijusa.

U prvom dijelu programapredstavio se zbor „Svete Cecilije“župne crkve Uznesenja BlaženeDjevice Marije iz Zemuna pod rav-nanjem Višnje Dimitrijević. Me-đu solistima bio je i osmogodišnjiDario Begović koji je otpjevaočuvenu skladbu „Tiha noć“. Udrugom dijelu programa predsta-vili su se članovi Društva hrvat-ske mladeži Zemuna. Nakon njih,članica knjižnice i čitaonice „IlijaOkrugić“ Danijela Lukinović izZemuna recitirala je svoju pjesmu„Božić“. Na samome kraju sku-pina mladih izvela je božićnupredstavu. /Danijela Lukinović/

Prosinac u IriguMise zornice slavljene su u Irigu za cijelo vrijeme došaš-

ća, kao način priprave za Božić. Na II. nedjelju došašća, 4. pro-sinca, slavilo se u Irigu i Vrdniku. Nedjeljna poruka je utjehaza radost Božića: narod nije naučio Boga poznavati i ljubiti upustinji. A tu se čuje kucanje vlastitog srca i tihi glas Božji.Ukloniti sve s puta što priječi da Bog dođe k nama, zato živjeti.Istinito – jednostavno – umjereno i odlučno. Za veliku novosttreba i velika priprava, zaključio je župnik Blaž Zmaić.

U ponedjeljak, 5. prosinca, župnik je nazočio koroni sve-ćenika (7) Srijemsko-mitrovačkoga dekanata zajedno s bra-ćom grkokatolicima (3) i s našim biskupom u Šidu, gdje jedomaći župnik Nikica Bošnjaković slavio rođendan, a sut-radan imendan. Duhovni dio je predvodio iriški župnik Zmaić,a tema korone je bila Duhovna zvanja – molitva i djelo.

U utorak, 6. prosinca, na poziv predsjednika Općine, žup-nik je s predstavnicima dviju općina Irig i Ruma, uzvanicimate katoličkim i pravoslavnim svećenstvom nazočio otkrivanju„Kipova“ (obnovljeni spomenici) na cesti Irig – Ruma, podig-nutima u čast zaustavljanja iriške kuge.

Na III. nedjelju došašća, 11. prosinca, vođeni smo poru-kom radosti: Došašće je vrijeme da pripremimo naša srca zasve želje, za veliki dar spasenja – srce je mjesto događanja. Usli-jedio je poziv na božićnu ispovijed, a 14. prosinca proslavljenje u Irigu spomendan sv. Lucije uz pokorničko bogoslužje iosobnu ispovijed te svetu misu. Prije toga prethodila je sa-hrana učiteljice Marice Colić (62) pravoslavne vjere, kojoj jenazočio i župnik kao član kolektiva.

S upaljenom svijećom na IV. nedjelju došašća, 18. pro-sinca, slavili smo u Irigu i Vrdniku, gdje je slavljena misa zapokojne iz obitelji Divjak i Farkaš, uz župnikovu poruku:Važno je prenijeti život i vjeru – nadu u potomstvo – misterijdjeteta. Bog mi govori u ovom čovjeku, ovoj situaciji i u ovim

mislima. Bog ne prestaje nikad iznenađivati čovjeka, zato ovihblagdana očekuje mnogo od mene.

U ovom tjednu do Božića župnik je kao vjeroučitelj na-zočio sjednicama u OŠ Vrdnika, Iriga, te u SŠ u Irigu i pod-nosio izvješće o učenicima katoličkoga vjeronauka. Dan uočiBadnjaka, 23. prosinca, nazočio je zajedno sa o. Slavkom iostalim uzvanicima na slavlju rođenja drugoga sina Vesne iRade Ninkovića.

Na sam Badnjak u Vrdniku smo se oprostili od pokoj-noga Jožefa Varge (65). Na Badnju večer služena je misa uDobrodolu, Šatrincima i polnoćka (misa za pok. StjepanaVizmega) u Irigu u posebno ukrašenoj u prepunoj crkvi. Gostpolnoćke u ime pokrajinske Vlade bio je Miroslav Vasin,pokrajinski tajnik za ravnopravnost spolova i zapošljavanje, uime predsjednika općine Irig Goran Anđelković, predstav-nici MZ Vrdnik te Napredne stranke. S nama je u zajedništvubio i o. Slavko Teofilović, iriški paroh. Poruka je glasila: Idanas je sveta noć, jer je sveto Dijete, sveti je Bog i zato je svetčovjek. Na prvi dan Božića slavljena je pastirska misa u Irigus anđelima na putu do jaslica: oni su budni – pastiri žure dasusretnu Boga – Božji novi početak s nama, da bi poslijepodneslužili svetu misu u Vrdniku (za Vidu Hojić). Na drugi danBožića, u Irigu je služena misa za pokojnog oca i sina obiteljiFapal, te Pištu Horvata, kao i u Šatrincima i Dobrodolu. Naspomendan sv. Ivana slavimo sv. misu za Ivana Pappa, te Te-reziju Horvat i Julijanu Križanović uz župnikovu poruku:I ja sam apostol ljubavi ako vidim i vjerujem! Uslijedio je iblagdan Sv. obitelji, 30. prosinca, uz tvrdnju da obitelj znači:različiti život dijeliti zajednički, jer Bog s nama živi, jer životje dar, život je htio Bog i zato živimo vjerodostojnije. Godinusmo završili zahvalnicom s pobudnicom župnika u 4 koraka:sebe pronaći i biti prisutan, sagledati prošlu godinu u svijetu imojem životu, osobno pred Boga sve donijeti, ići ususret novojgodini s pitanjem mudrosti života: jesmo li nešto naučili u pro-tekloj godini? /f. f./

Zvonik � 1/2012 17

Katolička crkva u regiji

Preč. Marku Kljajiću dodijeljenogodišnje priznanje Općine Surčin

Povodom obilježavanja sedme godišnjice osnutka Općine Surčin, 22. pro-sinca predsjednik Općine Surčin Vojislav Janošević dodijelio je prestižne na-grade najboljim i najzaslužnijim građanima Općine.

Među dvadeset tri laureata koji su dobili prestižnu nagradu je i svećenik Srijemskebiskupije, župnik u Surčinu preč. Marko Kljajić, koji je navedenu nagradu dobio zaekumensko djelovanje i obnovu katoličke crkve u Surčinu. /Tomislav Mađarević/

zkvh

.org.r

s

Dođi spasi nas! Papa Benedikt XVI. uputio je na

svetkovinu Božića, 25. prosinca, sa sre-dišnje loze vatikanske bazilike božićnuporuku i podijelio svečani apostolskiblagoslov Gradu i svijetu, istaknuvši po-

trebu prepuštanja Božjem vodstvu i solidarnosti s pu-čanstvom raznih zemalja diljem svijeta koje trpi zbogprirodnih nepogoda i krvoprolića.

Ljudi osjećaju da ne mogu sami prebroditi teškoće iopasnosti, treba im netko veći i snažniji u čiju će ruku stavitisvoju ruku, trebaju ruku koja se s neba pruža prema njima daih spasi, istaknuo je Papa u svojoj božićnoj poruci, koju je pre-nosilo oko 150 televizijskih postaja iz cijelog svijeta, i pojas-nio kako je ta ruka Isus rođen u Betlehemu, ruka koju je Bogpružio ljudskom rodu da ga izvuče iz živog pijeska grijeha ipostavi na stijenu svoje Riječi i Ljubavi i spasi od dubokog zla,ukorijenjenog u čovjeku i u povijesti.

Osvrćući se na dramatična stanja diljem svijeta, Papa jeistaknuo kako treba neophodno pomoći pučanstva RogaAfrike, koja trpe glad i bijedu, koju dodatno pogoršava stalnanesigurnost. Pomoć je potrebna i stanovnicima jugoistokaAzije, osobito Tajlandu i Filipinima, koji još uvijek trpe teškenevolje zbog nedavnih poplava. Papa se nada da će Knez miraudijeliti mir i stabilnost zemlji koju je izabrao da dođe u svi-jet, i potaknuti nastavak dijaloga između Izraelaca i Palesti-naca te spriječiti nasilja u Siriji, gdje je već toliko krvi proli-veno, i pomoći da dođe do pomirenja i stabilnosti u Iraku iAfganistanu te podati snagu u izgrađivanju općeg dobra svimsastavnicama društva u sjevernoafričkim i bliskoistočnimzemljama. /IKA/

Papa: Korijeni gospodarske krize su etičke naravi

O gospodarskoj krizi, sigurnosti i solidarnosti go-vorio je papa Benedikt XVI. javnim upraviteljima po-krajine Lazija i Rima, koje je 12. siječnja primio u au-dijenciju prigodom tradicionalne razmjene novogodiš-njih čestitki.

Papa je u prvom reduupozorio na teškoće građanau sadašnjoj gospodarskoj i fi-nancijskoj krizi, čiji su kori-jeni etičke naravi. Stoga, pre-ma Papinu uvjerenju, moradozreti novi humanizam učijem će središtu biti ljudska

osoba. U korijenima sadašnje krize je i individualizam koji za-tamnjuje ljudske odnose, a osobu potiče da se zatvori u svojmali svijet, da prije svega bude pozorna na svoje potrebe iželje, ne vodeći računa o drugima, kazao je Benedikt XVI.

Navodeći negativnosti individualističkog mentaliteta,Papa je istaknuo špekulacije vezane uz najam stanova, neza-pošljavanje mladih, samoću starijih osoba te ravnodušnostprema marginalizaciji i siromaštvu. Potrebno je ponovno ot-kriti odnos s Bogom jer to je prvi korak u ostvarivanju ljud-skijeg društva, a ljubav i pravednost nalažu da se bogatiji ukriznim vremenima skrbe za one koji teško žive, ustvrdio jeSveti Otac.

Govoreći o obiteljima, rekao je da u krizi najviše trpemnogobrojne obitelji, stoga je poželio da im se pomogne i po-reznim olakšicama koje potiču natalitet te da im se osigurajupotrebni uvjeti za dostojan život. Nestašica posla najviše po-gađa mlade. Solidarno društvo uvijek mora misliti na buduć-nost novih naraštaja, usvajajući prikladne politike koje jamčestan po pravednoj cijeni i čine sve moguće za zapošljavanjemladih, rekao je Benedikt XVI. /IKA/

Objavljene pastoralne smjerniceza Godinu vjere

Kongregacija za nauk vjere pripremila je dokuments pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, koju jepapa Benedikt XVI. proglasio od 11. listopada ove go-dine do 24. studenoga 2013. godine, a Tiskovni uredSvete Stolice dokument je objavio 7. siječnja. Godinavjere poklapa se s pedesetom obljetnicom otvaranja II.vatikanskog sabora i dvadesetom obljetnicom objavlji-vanja Katekizma Katoličke Crkve.

Smjernice za Godinu vjere žele potaknuti susret s Kris-tom preko istinskih svjedoka vjere i njezina produbljivanja.Riječ je o prijedlozima čiji je cilj odgovoriti na poziv SvetogaOca da se posvema živi Godina vjere, čije će produbljivanjepridonijeti učvršćivanju jedinstva i zajedništva između raznihsastavnica velike obitelji Crkve.

Živo se preporuča organiziranje međunarodnih simpo-zija za poticanje istinskih svjedočenja vjere i produbljivanjecrkvenog nauka, te dokumenata II. vatikanskog sabora, Ka-tekizma Katoličke Crkve, pozorno praćenje Papinih propovi-jedi, kateheza i govora, te ekumenske inicijative za promica-nje uspostave crkvenoga jedinstva između svih kršćana./IKA/

„Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“ Važnost „sakramenata izlječenja“ u središtu je po-

ruke pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnikakoji se obilježava 11. veljače. Tema dokumenta, objav-ljenoga 3. siječnja, uzeta je iz Lukina evanđelja:

„Ustani! Idi! Tvojate vjera spasila!“

Neka bolesni, isvi koji trpe, u vjeripronađu sigurnosidro, ohrabrenje jeSvetog Oca koji uporuci ističe da onajtko vjeruje nije ni-kada sam. Papa seriječima posebneblizine obraća bo-

1/2012 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUređuje: Dragan Muharem

lesnicima i svećenicima koji rade u bolnicama, a koji su poz-vani osjetiti se pravim službenicima bolesnih. Sveti Otac osimtoga, po Kristovu primjeru, ističe da su vjernici pozvani pri-hvatiti svaki ljudski život, posebno ako je on slab i bolestan,te se prignuti nad materijalne i duhovne ljudske patnje kakobi ih izliječili. Osvrnuvši se potom na „sakramente izlječenja“,odnosno na sakrament pokore i pomirenja te bolesničko po-mazanje, koji imaju svoje naravno ostvarenje u pričesti, Papaje istaknuo da su to sakramenti koji očituju vezu između tje-lesnoga zdravlja i ozdravljenja rana na duši.

Tko u bolesti zaziva Gospodina siguran je da ga Njegovaljubav nikada ne napušta, a ni ljubav Crkve nikada ne izostaje.U sakramentu pokore, u „medicini ispovijedi“, iskustvo gri-jeha ne pretvara se u očaj, nego susreće Ljubav koja opraštai preobražava. Zbog toga se trenutak trpljenja umjesto u očajmože pretvoriti u vrijeme milosti za povratak u sebe, za raz-matranje vlastita života i vlastitih pogrešaka, poput rasipnogasina, istaknuo je Sveti Otac, a prenosi Radio Vatikan. Izrazioje nadu i u vrednovanje sakramenta bolesničkoga pomazanja,koji ne valja smatrati gotovo manjim sakramentom u odnosuna druge. Sveti Otac nije propustio istaknuti važnost euharis-tije. Primljena u trenutku bolesti, na poseban način pridonosiu ostvarenju te preobrazbe, pridružujući bolesnika Isusovuprinosu samoga sebe Ocu, koji je to učinio za spas svih ljudi.Papa je stoga potaknuo cijelu crkvenu zajednicu, a posebnožupe, da osobitom pozornošću bolesnima i starijim osobamazajamče mogućnost čestoga pričešćivanja. /IKA/

Na svijetu i dalje najviše kršćana Kršćanstvo je i dalje najraširenija religija na svi-

jetu, potvrdilo je istraživanje The Pew Foruma, ugled-noga američkog centra za istraživanja.

Kršćana je otprilike jedna trećina pučanstva našega pla-neta, odnosno više od 2 milijarde ljudi. Muslimana je oko 1,6milijardi, i čine 23,4% svjetskoga pučanstva. Iz istraživanja –koje prenosi agencija AsiaNews – proizlazi da od svih kršćanakatolici čine 50,1%, protestanti 37%, pravoslavni 12%, a osta-tak čine pripadnici raznih denominacija.

Općenito, kršćani predstavljaju otprilike jednaki posto-tak pučanstva kao i prije stotinu godina. U posljednjem je sto-ljeću, naime, njihov broj gotovo učetverostručen, te se sa 600milijuna povećao na dvije milijarde. Međutim, u istom se raz-doblju povećao i broj stanovnika u svijetu, s 1,8 na 6,9 mili-jardi. Stoga je postotak kršćana ostao gotovo nepromijenjen,ali je vrlo različit njihov zemljopisni raspored, u kojemu seprimjećuje porast u Africi i Aziji. U Europi je, primjerice,1910. godine živjelo 66,3% kršćana, a u Sjevernoj i JužnojAmerici nešto više od 27%. Danas je Europa na drugom mjes-tu, s 25,9% kršćana, dok ih najviše živi na američkom konti-nentu. /IKA/

U 2011. godini ubijeno 26 dušobrižnika

U 2011. godini u svijetu je ubijeno ukupno 26 ka-toličkih svećenika, redovnika i u dušobrižništvu aktiv-nih laika.

U proteklih 12 mjeseci, izvješćuje vatikanska misijskaagencija „Fides“, nasilnom je smrću život izgubilo 18 sveće-nika, 4 redovnice i 4 laika. Više od polovice njih, ukupno 15osoba, stradalo je u Južnoj Americi. U više slučajeva radilo seo ubojstvu zbog pljačke. Ostale žrtve na poseban su se načinzauzimale za najslabije. Usporedbe radi, u 2010. godini ubi-

jeno je 25 djelatnika Katoličke Crkve, među kojima i pred-sjednik Turske biskupske konferencije biskup Luigi Pado-vese. /IKA/

20 mrtvih u napadu na katoličku crkvu u Nigeriji

Najmanje 20 osoba je ubijeno, a brojni su ranjeniu napadu na katoličku crkvu u Nigeriji, na svetkovinuBožića, 25. prosinca.

Crkvu Sv. Terezije u gradiću Madalla nedaleko glavnogagrada Abuje u tijeku božićnoga misnoga slavlja potresla jejaka eksplozija. Nitko još nije preuzeo odgovornost za napad,ali pretpostavlja se da bi mogla biti riječ o islamističkoj sektiBoko Haram, izvještava Kathpress. Ta je skupina preuzelaodgovornost za različite napade na sjeveru Nigerije u kojimaje život posljednjih dana izgubilo 46 osoba. /IKA/

Saudijskoj Arabiji uhićeno 42 etiopskih kršćana

U Jeddahu, lučkom gradu Saudijske Arabije, 42 etiop-skih kršćana uhitila je vjerska policija, odnosno pripadnici„Odjela za promicanje vrlina i suzbijanje mana“, prenosi ame-rička novinska agencija Catholic World News. Vjerski policaj-ci upali su 15. prosinca na molitveni susret etiopskih imigra-nata u četvrti Al-Safa u gradu Jeddahu. Već pri uhićenju, a kas-nije i u zatvoru, afrički kršćani su zlostavljani. Žene i muškar-ci su razdvojeni, a sudbina djece je nepoznata, piše agencija.

Etiopske organizacije obratile su se veleposlanstvimakršćanskih zemalja u Rijadu, kako bi se i ona zauzela za puš-tanje 42 kršćana na slobodu. U posljednjih nekoliko godinane smanjuje se broj racija i upada vjerske policije u kršćanskaokupljališta ili u njihove domove. /IKA/

Zvonik � 1/2012 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

Izdanja:Kako odgajati volju

Knjiga Fernanda Corominasa u izdanju Verbuma.

Kriza, super!

Knjiga autora Vesne Gračner, Mirka Mataušića u izdanju Verbuma.

zkvh

.org.r

s

Brojni su tiskani elektronički mediji objavili vijestkoja djeluje neobično, ali i svjedoči o duhovnom pozivuu ovo naše vrijeme.

U svibnju 2004. godine, mlada hrvatska glumica EditaMajić neočekivano je najavila da se povlači s kazališnih da-saka i odlazi u najstroži karmelićanski samostan Sv. Josipa ušpanjolskom gradiću Avili. Otkad je otišla ne prestaje zani-manje javnosti za razloge i povode takve odluke mlade glu-mice koja je za svoj redovnički život izabrala najstroži red uKatoličkoj crkvi – „bosonoge karmelićanke“, koje svoj životprovode u molitvi, kontemplaciji i potpunom odricanju. Ne-kadašnja prvakinja Zagrebačkog dramskog kazališta „Ga-vella“ Edita Majić (39) danas živi, moli i radi u karmelićan-skom samostanu u Avili, gradiću stotinjak km zapadno odMadrida, u vrlo skromnim uvjetima prvog reformiranog sa-mostana što ga je početkom 17. stoljeća osnovala i u njemuživjela najpoznatija mističarka toga vremena Sv. Terezija Avil-ska, djevica i crkvena naučiteljica. Zavjetovala se na vječniživot u samostanu i postala Kristovom zaručnicom kao sestraEdita Marija Od Križa.

Kad je Edita Majić napustila Hrvatsku i ušla u samostan,mnogi nisu vjerovali da će ondje zaista i ostati. Ne stoga jerbi jednu od najtalentiranijih glumica njene generacije smat-rali hirovitom, nego zato što su avilske karmelićanke (redkoji je 1562. osnovala Sveta Tereza Avilska) najstroži red ukatoličkoj crkvi. Sestre u samostanu, naime, žive vrlo skrom-no: u siromaštvu, radu, postu i molitvi. Svaka ima svoju so-bicu, takozvanu ćeliju s ležajem od slamarice. Iako u samo-stanu nema grijanja, čak ni zimi, pokrivaju se tek prekriva-čem od čohe i na nogama nikada ne nose čarape zbog čegaih zovu „bosonoge karmelićanke“. Nemaju električno kuhaloni toplu vodu, a većinu godine poste. Žive od „Božje provid-nosti“, odnosno jedu samo ono što dobiju na milodar od ne-sebičnih ljudi ili što same uzgoje. Telefon je jedan od rijetkih„luksuza“ u samostanu. Sve vrijeme provode u tihoj molitvi,a sa svijetom kontaktiraju preko otvora u zidu s dvostrukimrešetkama, jer je svaki fizički kontakt zabranjen. Samostanima divan vrt u kojem sestre smiju provoditi određeno vri-jeme. Avila je poznata kao grad u kojemu pada mnogo sni-jega i dugo se zadržava. Nalazi se na više od 1000 metara nad-morske visine pa za njega kažu da je najbliži Bogu. Ulaskomu samostan Edita je morala odrezati svoju dugu kosu po kojojje kao glumica bila prepoznatljiva, a od osobnih stvari zadr-žala je samo fotografije obitelji. Zbog svega toga su se njezinibrojni kolege i prijatelji nadali da će joj samostan u Avili bitisamo privremeni dom i da je pitanje dana kad će se vratiti urodni Split. U to su vjerovali sve do nedavno, dok nisu doznalida je 21. listopada 2008. položila „vječne zavjete siromaštva,čistoće i poslušnosti“ u samostanskoj Crkvi sv. Josipa u kojojje točno prije 4 godine položila prvi, privremeni zavjet. Nasvečanoj sv. misi u prepunoj crkvi bila je njena najuža obitelj,ali i oko 50 hrvatskih hodočasnika. Edita se nalazila u pros-

toriji iz koje se na oltar gleda kroz dvostruke rešetke. Bila jeu svečanoj odori: preko smeđeg habita imala je bijeli ogrtač(plašt), a na glavi bijeli vijenac i crni veo kakav nose sestre.

Među 16 sestara u ovom samostanu je i jedna djevojka izSplita koja je došla poslije Edite. Sve su uvijek nasmijane i ra-dosne. Sestre međusobno smiju razgovarati samo dva satadnevno – poslije ručka i večere, a najveći dio vremena molese za spas duša, što im je osnovna briga i zadaća. Od ulaskau samostan Edita se ponovno vratila svojoj prvotnoj ljubavi –slikanju, koje je godinu dana studirala prije nego što je upisalaglumačku akademiju. Njezini radovi prodaju se u samostan-skom muzeju ili ih sestre daruju dobrim ljudima kao znakpažnje. Edita se i kao Isusova zaručnica smije baviti svojimhobijima – slikanjem, pjevanjem i skladanjem na klaviru iligitari – ali ne kao do sada, jer sve sestre imaju samostanskeobveze. Editino prvo zaduženje je vođenje domaćinstva u sa-mostanu, priprava hrane i njezina raspodjela. Edita je istinskisretna, jer njezin sadašnji život svjedoči da je Bog doista živ.Njeno se lice u protekle četiri godine nije nimalo promijenilo– izgleda isto onako mlado kao i kad je odlazila. Kada je sadaupitaju zašto je ušla u tako strogo zatvoreni samostan, izjav-ljuje: Za sve je zaslužan Bog. Ja sam samo obična gre-šnica kojoj se on smilovao. Nikakva žrtva s moje stranenije dovoljna da mu vratim ljubav koju mi daje i kojuosjećam. Njemu zahvaljujem za sve što imam.

Edita je uvijek bila skromna, nije voljela kad bi se dru-gima lijepo pričalo o njoj, premda je imala sve: ljepotu, pamet,talente… Kao mala djevojčica nije voljela ići u crkvu, a i svesakramente je primila kao odrasla osoba. U njezinom životudogodio se jedan veliki preokret i nakon mnogo molitvi i pro-pitivanja, kao i svakog jutra odlaženja na misu u crkvu sv. Jo-sipa na zagrebačkoj Trešnjevci, ona se odlučuje na redov-nički život. Budući da klauzurne karmelićanke kod nas nežive ovoliko strog redovnički život, ona odlazi u Avilu. Ona jena sebe preuzela križ svih ljudi za koje se moli, posebice si-romašnih i nemoćnih, što znači i njezino redovničko ime –sestra Edita Od Križa, kojem je sada dodala svoje kršteno imeMarija. (Prema: www.katolici.org)

Francisko Pavljuk

1/2012 � Zvonik20

Zanimljivosti iz vjerskog tiska

Od mlade glumice do strogo

klauzurne redovnice

Edita Majić (Split, 24. sije-čnja 1970.), hrvatska časna ses-tra karmelićanka, bivša hrvatskakazališna i filmska glumica, re-dovničkog imena Edita Marija odKriža, posljednji glumački zada-tak imala je sinkronizirajući fran-cuski ekološki crtić „Moj malidragi planet“. (hr.wikipedia.org)

22. 01. 2012.

3. nedjelja kroz godinu

Jon 3,1-5. 10; Ps 25,4-5. 6-7. 8-9; 1

Kor 7,29-31; Mk 1,14-20

U današnjem evanđeoskom odlomku imamo prvuIsusovu propovijed. Vrlo je kratka. Sažima osnovne temenjegova naviještanja: puninu vremena, kraljevstvo Božje,obraćenje, vjeru u Evanđelje. S Kristom nastupa puninavremena i kraljevstvo Božje postaje prisutno u svijetu, tese odluka o obraćenju nemože odložiti za neka dru-ga vremena. Obraćenje ivjera su dva aspekta istogčina: odvajanje od grešnostii ustroj života na temeljuevanđelja. Taj čin istodobnoje i odgovor na Isusov po-ziv, jer obraćenje i vjeranisu drugo nego nasljedo-vanje Isusa.

29. 01. 2012.

4. nedjelja kroz godinu

Pnz 18,15-20; Ps 95,1-2. 6-7a. 7b-9; 1

Kor 7,32-35; Mk 1,21-28

Isus je započeo svoje javno djelovanje, naviještajući

radosnu vijest o dolasku kraljevstva Božjeg. Isusove riječi

su toliko djelotvorne da se pretaču u djela. Za razliku od

riječi pismoznanaca, Isusova riječ je jasna i djelatna, po-

tvrđena čudesnim znacima, a cilj joj je pozvati ljude na

vjeru, na vršenje zapovijedi

pod vodstvom Duha Svetoga.

U tom istom Duhu Isus dje-

luje, te poziva sve one koji ga

slušaju da mu se u tome pri-

druže. Zadaća nas kršćana tj.

cijele Crkve je kraljevstvo

Božje učiniti dostupnim sva-

kom čovjeku.

5. 02. 2012.

5. nedjelja kroz godinu

Job 7,1-4. 6-7; Ps 147,1-2. 3-4. 5-6;

1 Kor 9,16-19. 22-23; Mk 1,29-39

Evanđelist Marko nam svjedoči kako Isus zalazi ukuće, liječi konkretne osobe, a ne mnoštva. On dolazi i unaše domove, a već nas je preporodio i iscijelio po milostikrštenja.

Petrova punica je do-bar primjer onoga kogaKrist ozdravi, te se stavlja uslužbu drugima. Isusovaljubav prema drugima pri-vlači tolike potrebite, onekoji su potrebni iscjeljenja.No, i pored toga, on se po-vlači u molitvu, te nam i nataj način pokazuje gdje jeizvor i nadahnuće za našekršćansko djelovanje.

12. 02. 2012.

6. nedjelja kroz godinu

Lev 13,1-2. 44-46; Ps 32,1-2. 5. 11; 1 Kor 10,31-11,1;

Mk 1,40-45

Iako ga mnogi traže, Isus nikad nije nepristupačan.On je došao navijestiti blagovijest spasenja. To spasenjenije ideja, nego stvarnost koju Isus donosi sa sobom. Isusdonosi spasenje onamo gdje se ono iskusi kao potreba.Tako i dopušta da gubavac od njega zatraži spasenje: oz-dravljenje od gube i milost no-vog života po oproštenju gri-jeha, koju Isus istodobno dijelis ozdravljenjem. Po Crkvi senastavlja Isusovo djelovanje usvijetu, osobito po službi naj-potrebnijima, onima koji tražespasenje, te je to istodobno kri-terij vjerodostojnosti našegkršćanskog življenja.

Zvonik � 1/2012 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija

19. 02. 2012.

7. nedjelja kroz godinu

Iz 43,18-19. 21-22. 24b-25; Ps 41,2-3. 4-5. 13-14;

2 Kor 1,18-22; Mk 2,1-12

Po ozdravljenju uzetoga u Kafarnaumu, kojemuprethodi oproštenje grijeha, Isus potvrđuje da je grijehnajveće zlo među ljudima, korijen i izvor svih drugihzala. On naviješta da samo Bog može osloboditi čovjekaod tog korjenitog zla. Grijeh je korjenito zlo, jer pred-stavlja okretanje stvorenja protiv Boga, protiv onoga čijaje slika i prilika. Daleko od Boga čovjek gubi svoj oslonaci životnu ravnotežu, i to tako drastično da mu je samoBog može ponovno podariti. Isus ovdje ujedno objavljujeda je on sam Bog, te se u njemu ispunjaju Božja obećanja.

zkvh

.org.r

s

Molitvom i postom protiv nasilja

Prema jednoj predaji, Genoveva jebila dijete siromašnih roditelja, pasti-rica. Druga predaja svjedoči da je bilakći dobrostojećih roditelja. Po smrti ro-ditelja došla je u Pariz, te je pod vod-stvom biskupa Germana, provodila ne-ke vrsti samostanskog života. Kad je451. godine Atila provalio u Galiju tekrenuo prema Parizu, u gradu je živjelaGenoveva koja je Parižane pozvala namolitvu i post. Uvjerila je Parižane da nebježe u Orleans, jer će njihov grad bitipošteđen. I Atila je stvarno udario naOrleans, a Parižani su uvjereni da je nji-hov grad spasila Genoveva. Kad se fra-nački kralj Klodvig, krajem petog sto-ljeća, krstio, uzeo ju je na dvor kao sa-vjetnicu. Sprijateljila se s njegovomženom svetom Klotildom.

Što vjeruješ – djelima izvršiGodine 432. krenuo je biskup Ger-

man u Englesku u borbu protiv herezeredovnika Pelagea. Na putu je susreodjevojčicu Genovevu kako čuva malostado ovaca. Njezinim roditeljima jeprorekao da će njihova kći biti velikapred Gospodinom, te da će se mnogiodvrgnuti od zla. Genoveva se obrado-vala kad ju je biskup pitao bi li prihva-tila posvećeni život kao Kristova zaruč-nica. Cijelog je života ostala vjerna bis-kupovom savjetu „Ono što u srcu vje-ruješ, ustima navještaj, djelima vrši. Nevješaj na se ni dragog kamenja ni bi-serja. Ne zamjenjuj vječnih nebeskihuresa beznačajnim sjajem ovoga svi-jeta“. Genoveva je od malih nogu znalačiniti čudesa. Jednog blagdana je matinije pustila u crkvu, pa je jako plakala,na što ju je mati ćušnula, pa je odmahoslijepila na dvije godine. Tada je majka

zamolila kćer da joj donese vode. Kadje Genoveva blagoslovila vodu, u kojojse mati umila, čudesno je progledala.

Genoveva se darovala Bogu,kako bi služila čovjeku

U dobi od 20 godina je zajedno saskupinom djevojaka zavjetovala čistoćuda bude i ostane Kristova zaručnica.Tada se Genoveva teško razboljela, teje tri dana ležala nepomična. U tom sta-nju je vidjela strašne muke duša u paklui sreću mnoštva u nebu. Od tada jeimala dar pronicanja u duše. Znala je

utemeljeno prekoravati, ispravljati. Zbogtog njezinog dara je imala sve više ne-prijatelja. Živjela je životom askeze, mo-litve, siromaštva. Postila je tako da sehranila kruhom od raži i bobom koji jekuhala dva puta mjesečno. Od roditeljanaslijeđeno imanje je koristila za pomoćpotrebnima. Činila je brojna čudesa.Jednog je dana Genoveva dala dovestiu baziliku sv. Denisa dvanaestak op-sjednutih – muškaraca i žena, ničice seispružila po podu bazilike gorko pla-

čući. Podigla se, zazvala pomoć Gospo-dina, anđela i mučenika. Prekrižila jejednog po jednog od opsjednutih i onise umiriše. Bili su oslobođeni od zlo-duha. Izliječila je svojom zagovornommolitvom paraliziranu djevojku. Jed-nom je prilikom u društvu djevojakanoću putovala svijećama osvjetljavajućiput. Digla se oluja, koja im je pogasilasvjetiljke. Tada je anđeo s nema upalionjezinu svjetiljku. Kad je franački kraljHilderik odlučio smaknuti skupinu ljudiu Parizu, Genoveva je ustrajnim mol-bama postigla njihovo oslobođenje. Kadje Pariz mjesecima bio opsjednut i kadsu ljudi počeli umirati od gladi, Geno-veva je po noći lađicom dopremalahranu i tako spasila Parižane. Svojim jemolitvama i suzama oživjela dijete kojese utopilo u bunaru. Prestala je plakatiu trenutku kad je smrt izašla iz mrtvogdjeteta. Dvojica su slijepaca na njezinumolitvu progledala.

Cijenjena u cijelom svijetu

Nakon događaja s Atilom, Geno-veva je putem sirijskih trgovaca primilapozdrav glasovitog stilita Šimuna. On ježivio više od trideset godina na vrhujednog stupa pokraj Antiohije. Bog jojje dao više od osamdeset godina. Poko-pana je 3. siječnja 502. godine te je po-kopana u kraljevsku grobnicu. Francus-ki revolucionari su 3. prosinca 1792. go-dine zapalili posmrtne ostatke svetice.Lomača je bila pripravljena od liturgij-skog ruha. Zlatni moćnik je pretopljenu kovnici novca. Sveta Genoveva i da-nas čini brojna čudesa. Jedan je sveće-nik 18 godina nakon njezine smrti na-pisao njezin životopis. Prikazuju je kaopastiricu, s upaljenom svijećom, s knji-gom, s ključevima grada Pariza, s pri-borom za pletenje.

1/2012 � Zvonik22

Svetac mjeseca

3. siječnja

Sveta Genoveva(*422. + 512.)

� Siromašna pastirica � puno je molila čuvajući stado � savjetnica kralja � zaštitnica Pariza �� spasila Parižane od Atilinih Huna � kraljevska savjetnica � oslobađala od zlih duhova � mrtve oživljavala �

� slijepcima oči otvarala � kosti joj spalili francuski revolucionari � cijenio je Šimun stilita �� zaštitnica Pariza, žena, pastira, vinara, voskara, šeširdžija � zaštitnica u ratnim prilikama �

� zaštitnica od očnih bolesti, od gube, boginja i zaraznih bolesti � zaštitnica od suše – zaštitnica u nevoljama. �

Piše: Stjepan Beretić

Na blagdan Blagovijesti o. Ge-rard poziva vjernike na radost jer: „NaBlagovijest, čovječja je narav odliko-vana. Po Blagovijesti ljudska narav jepostala najljepše cvijeće“, zato što poMarijinu navještenju: čovječja jenarav postigla sjajnost sunca, tj. pos-tala je slična sjajnosti srca Bogo-čo-vjeka.1 Te su riječi odjek pozdrava an-đela Gabrijela, koji u grčkom origi-nalu mjesto „zdravo milosti puna“ imariječi „kliči od radosti“, a odnose sena proroštvo: „Kliči od radosti kćerisionska, kliči od veselja Izraele…“.2

„Po Blagovijesti, po Mariji, Bog ispu-nja obećanja. Po Mariji dolazi stano-vati među ljude sam Bog Spasitelj.Navodi iz pismene ostavštine našegasluge Božjega stoga su odjek riječišto je anđeo Gabrijel rekao Mariji kodNavještenja: „Njemu će GospodinBog dati prijestolje Davida oca nje-gova i kraljevat će nad domom Jakov-ljevim uvijeke i njegovu kraljevstvuneće biti kraja“.3

Poslije poziva na radost radi veli-kog događaja Blagovijesti, o. Gerardpoziva vjernike da uoče veličinu i ve-likodušnu materinsku Marijinu ljubavkoja se pokazuje u prihvaćanju maj-činstva a očituje se po poniznosti, tojest raspoloživosti Božjoj volji. Za Ge-rarda Marijina poniznost u Utjelovlje-nju označava njezinu raspoloživostsluženja Božjemu planu, za spasenjeljudi: „Marija je sebe službenicom na-zvala“, zapisuje o. Gerard i dodaje:„To znači da je njezino ponizno služe-nje najizvrsnije s Bogom druženje.Svatko je toliko svet koliko, po službi,postaje Bogu ugodan. Draga Gospa,kao i Isus, je došla služiti. Kad je Maj-kom postala nazvala je sebe sluški-njom. Pošto je milosti puna, njezina ježelja da Isus u nama raste po milos-ti“.4 Zaključuje: „Nasljedujmo Marijuu događaju Navještenja. Ako se mo-limo kao Ona, Bog takve molitve usli-šava“.5

Da ne bi bilo zabune, Gerard pre-cizira što znače za Majku Božju: „Po-niznost i ponizna služba“. „Te riječi

znače da po Božjoj Riječi, po nadah-nuću, kako nas Bog uputi, tako se vla-dati da Isusa ne sramotimo, ne vrije-đamo kako ne bismo bili uzrokom da-našnjem nemiru u svijetu“. Smatratakav oblik poniznosti „snagom du-ha“. „Takav oblik milosti“, precizirasluga Božji, „nije ništa drugo nego mi-lost velikodušnosti i zauzetosti da idruge u krilo Majke Božje nosimokao što Ona nosi Isusa“.6

Na temelju navedenih vlastoruč-nih zapisa sluge Božjega, iako nisamiscrpio sve što je sluga Božji rekaovjernicima, ili zapisao u svojim ruko-pisima o Marijinu Navještenju, mo-žemo tvrditi da o. Gerard naglašava,kada govori ili piše o Blagovijesti, daMajka Božja ima značajnu ulogu u po-vijesti spasenja. Ona se, kako bi pris-tala na suradnju s Bogom u povijestispasenja, ponizila te pristala odreći sesvakog drugog plana kako bi bila ras-položiva za suradnju s Bogom u tojistoj povijesti spasenja ljudi. Ona svje-doči da je raspoloživost, po ljubavi, ve-zana za poniznost! Također, da krš-ćanska poniznost nije ponižavanjenego sloboda, velikodušnost, ljubavkoja nije uvjetovana sebeljubljem.Poniznost osposobljava za darivanje

sebe drugima. O. Gerard to potvrđujesljedećim vlastoručnim zapisom, ko-mentirajući riječi Majke Božje kodUtjelovljenja: „Neka mi bude po Tvo-joj volji“. Dodaje tim riječima komen-tar: „Takvu molitvu dragi Bog usli-šava jer je ponizna... Majka nas Božjatada kao u krilu nosi, kao u lijepim ka-rucama, site i vesele… Kada dijete,koje je (kako nam je već poznato izprethodnih prikaza u Zvoniku) „uob-ličenje poniznosti“, raskrili ručice iželi svoju majku zagrliti, majka to nemože odbiti… Kad pak zagrli Majku,dobiva milost da i druge zagrli to jest:u krilo Majke nosi kao što Ona njeganosi...“7 „Poniznost“ je za o. Gerardadrugo ime slobode od sebeljublja!

Gerardova razmišljanja o Mari-jinu Navještenju nas upućuju da se uštovanju Majke Božje ravnamo rije-čima Evanđelja. Tražite najprije kra-ljevstvo nebesko i sve će vam se dru-go dodati, jer: „Otrovala nas je pak-lena zmija, a izliječila neoskvrnjenaMarija“.8 „Liječenje“ se pak ostvaruje:„Vjerom, ufanjem i ljubavlju“.9 Vjera,ufanje i ljubav su djelotvorni u „liječe-nju“ jer smo slobodni od grijeha te ži-vimo u posvetnoj milosti!

Gerard time naglašava da je Ma-rija u Navještenju ne samo Majka na-šega Gospodina Isusa Krista, nego jetakođer postala idealom kršćaninavjernika kao takvog. Također, da smou ovom temeljnom događaju naševjere pozvani ne samo prihvatiti na-šega Gospodina koji dolazi među nasnjezinim posredništvom, nego smopozvani i surađivati s njim za spasenjenaše i za spasenje svijeta.

__________

1 BM, 004229.2 Sefanija, 3,14.3 Luka, 1,33.4 Biser mišljenja (rukopis 60).5 Razg. IMJ, 139.6 Th. past., 45 (rukopis).7 Th. Past., (rukopis) 45.8 Razg. I. i M., 004135.9 Bilješke na hr. jeziku, 006630.

Zvonik � 1/2012 23

Naš kandidat za svecaGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

BlagovijestPiše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

ZV.: Olivere, za početak našegrazgovora molio bih te da se pred-staviš i čitateljima kažeš nešto o sebi.

� Zovem se Oliver Parlagi, živim sroditeljima u Vajskoj. Imam 32 go-dine, rođen sam u Ravensburgu uNjemačkoj. Završio sam samo osnov-nu školu jer za daljnje školovanjenisam imao uvjete. Srednje sam dijeteu obitelji, imam i dva brata koja su mivelika podrška i utjeha u svemu. Hen-dikepiran sam od rođenja iz nepozna-tih razloga. Liječnici nisu imali točnoobjašnjenje.

Zv.: Većina tvojih mještana poz-naje te godinama i svi te prihvaćajutakvog kakav jesi, dapače, mnogiviše ni ne primijećuju tvoj hendikep.No, kako se ti nosiš s tim? Jel ti teškobilo pomiriti se s tim da si „druga-čiji“?

� Imam tu sreću da su me svi pri-hvatili baš takvog kakav sam i imamveliku podršku od svih, i ovom prili-kom upućujem im veliki – hvala! Za-hvaljujući njima ne primjećujem, a ine mislim da sam „drugačiji“. Kadasam bio mlađi, teško mi je bilo pri-hvatiti da nikad neću moći hodati, vo-ziti bicikl, trčati, plivati… Ali sam sepomirio s tim i to prihvatio, jer sam odrođenja takav.

Zv.: Poznato je da su u razvije-nim europskim zemljama prava i

mogućnosti invalida puno veća, na-pose kada je u pitanju školovanje,zapošljavanje, društveni život, pris-tup javnim zgradama, prijevozu... Ukojoj mjeri je to kod nas razvijeno? Jeli ti poznato koliko u našoj zemlji imaljudi sa sličnim poteškoćama?

� U našoj zemlji ima više od700.000 osoba s nekim vidom tjeles-nog oštećenja. Brojke nisu nimalo po-zitivne. Čak 48% osoba je bez stručnihkvalifikacija, 47% ima samo završenusrednju školu, a 5% je završilo višuškolu ili fakultet, a samo 7.000 je uradnom odnosu. Na žalost, moram ito istaknuti, jako je mali broj objekatau Srbiji prilagođeno osobama s inva-liditetom.

Zv.: Nama, „zdravim“ ljudima,teško je zamisliti svijet iz tvojegakuta. Često pomislim da nismo do-voljno svjesni koliki je blagoslov moćihodati, skakati, svirati, gledati... Jed-nostavno, naviknemo se na to i poč-nemo to podrazumijevati. Zar je pot-rebno nešto od toga izgubiti kako bičovjek shvatio vrijednost toga?

� Ne. Ali, nažalost, mnogima se tektada otvore oči i shvate što su sve pro-pustili u životu. Hvala Bogu, mnogitek onda počnu cijeniti ono što im jeBog podario – život, bez obzira štonije onakav kakav bismo mi željeli.

Zv.: Istina, čovjek treba prihvatitisebe, biti zahvalan na onomu što tije Bog podario. No, jesi li se kad za-pitao zašto baš ja?

� Ne, vremenom, kada sam pri-hvatio svoj hendikep i svoju „različi-tost“, shvatio sam, štoviše, uvjerensam da Bogu trebam baš takav kakavjesam i da sam se zato baš takav irodio. Znam da nisam sam, nisam je-dini, i sretan sam zbog toga jer je imeni Bog podario život.

Zv.: Živiš blizu crkve i sjećam seod svojeg ranog djetinjstva da si re-dovito prisutan u crkvi i u životu našežupne zajednice u Vajskoj. Koliko tiznači to zajedništvo? Koliku je uloguvjera odigrala u prihvaćanju i življe-nju tvoje različitosti?

� Od djetinjstva idem u crkvu i tome ispunjava, vjera mi daje snagu,volju, motiv za daljnje korake na momkrižnom putu i to mi puno znači, jerto je mali dio kojim mogu Bogu uz-vratiti za sve što od njega dobivam.

1/2012 � Zvonik24

IntervjuRazgovor s Oliverom Parlagijem

Život je lijepRazgovarao: vlč. Dragan Muharem

Život često nije onakav kakvim ga mi zamišljamo. Svatko od nas imasvoje snove, planove, želje. No, moramo se ponekad miriti s realnošću kojanije onakva kakvom bismo je htjeli. Ovaj broj Zvonika posvećen je promišlja-nju o duhovnoj i materijalnoj krizi. Svakodnevno se govori o padu životnogstandarda, nezaposlenosti, neimaštini. Istina, sve to dotiče našu egzistenciju,ali jedno nam uvijek ostaje i na tome trebamo biti zahvalni – život. Život jedar, makar bio ogoljen od svih „standarda“ koje smo navikli uživati.

Sugovornik ovog broja Zvonika svjedoči upravo u tome. Možda će nje-govo svjedočanstvo izbiti iz naših usta uštogljenu retoriku kuknjave nad bez-načajnostima. Invalidnost duha prisutnija je i opasnija stvarnost od onetjelesne. Svježina duha kojom zrači ovaj mladić neka nas potakne na dubljepropitivanje vlastite zahvalnosti za darovani život, bez obzira kakav on bio.

Kada sam prihvatio svojhendikep i svoju „različitost“,shvatio sam, štoviše, uvjerensam da Bogu trebam baš takavkakav jesam i da sam se zatobaš takav i rodio.

Zv.: Ako se slažeš, iznio bihjednu zgodu koja se dosta davnozbila, još za mojih osnovnoškolskihdana. Uvijek je se rado sjetim i na-smijem. Naime, bila je zima, snijegaje napadalo podosta, a ti i ja smo biliu župnom dvorištu. Ja sam te guraodoma i, kako smo se pokušavali pro-biti kroz snijeg, kolica su propalaprednjim kotačima i ti si se sručioravno u snijeg. Sretna okolnost je štoje snijeg bio mekan, a nesretna što jebilo hladno. Najprije sam se strašnouplašio, ali kad sam vidio da se tismiješ, odmah mi je laknulo. Evo, toje jedna (ne)zgoda koje se ja živo sje-ćam.

� Vrlo se dobro toga sjećam i obo-jica se tome nasmijemo. Tom stazomčesto prolazim u vrijeme korizme jerje to put koji vodi do kalvarije, gdjemolimo križni put. Nemam punoanegdota iz svog života, ali ovo sva-kako može biti jedna.

Zv.: Ono što me je kod tebe uvi-jek fasciniralo jest vedrina i smisaoza šalu. Ne sjećam se da sam teikada vidio u bilo kojem drugom,osim u dobrom raspoloženju. Mnogoje ljudi koji imaju sve, mogu sve, aopet su depresivni, namrgođeni, ne-zadovoljni... Nije li to možda njihovduhovni hendikep?

� Da, ljudi su često nezadovoljnisvojim životima, i te različitosti kojesmo sami sebi nametnuli, dovele sunas do toga da smo ljubomorni, zavid-ni, često negativni. A svi smo dobiliiste križeve, samo je razlika u tome ka-ko ga je tko prihvatio i koliko ga je spre-man nositi, koliko je duhovno jak.

Zv.: Što je to što tebe čini vedrim,nasmijanim, onim koji unosi radostmeđu bližnje? Ima li „recepta“ za to?

� Vjera i molitva mi puno pomažuda na sve svoje životne probleme i po-teškoće gledam s ljepše i vedrijestrane. Uvijek vjerujem i nadam se daće sutra biti bolje jer Bog je uvijek samnom.

Zv.: Radim s mladima i primije-ćujem da ih je ponekad teško oduše-viti za rad, učenje, fizičke aktivnosti,pomoć bližnjima... Ponekad im znam„spočitati“ da mogu sve, zdravi su,sposobni, ali nezainteresirani. Što biim ti mogao sa svoje pozicije poru-čiti?

� Bitni smo! Postojimo jer je netkohtio da postojimo! I to nije mala stvar!Treba shvatiti da smo bitni Bogu i po-trebni ljudima oko sebe!

Zv.: Nadam se da će tebe radijeposlušati, jer pravi svjedoci, koji vlas-titim iskustvom poučavaju druge,puno više vrijede nego tisuće riječinas „učitelja“. I za kraj, što bi poručio

čitateljima Zvonika, kojih ima od najmanjih do najstarijih, od zdravih doonih koji su razapeti u svom boles-ničkom krevetu?

� Poklonite malo vašeg osmjehatužnima, recite koju lijepu riječ ne-sretnima, odvojite malo vremena zausamljene, jer, vjerujte, ponekad nisteni svjesni koliko vaše malo nekomeznači jako puno!

Hvala ti na ovom razgovoru idivnom svjedočanstvu. Želimo ti bla-goslovljen i radostan život, nekatvoja vedrina i dalje oduševljava i po-diže ljude oko tebe!

Zvonik � 1/2012 25

Vjera i molitva mi puno po-mažu da na sve svoje životneprobleme i poteškoće gledam sljepše i vedrije strane.

zkvh

.org.r

s

– Usredotočite se na osobu, a nena njen invaliditet!

– Pristojno je rukovati se s oso-bom s invaliditetom, pa čak i kadosoba ima ograničene mogućnosti po-kreta ruke ili koristi protezu ili je sli-jepa.

– Prije nego priskočite u pomoć,uvijek upitajte osobu s invaliditetomželi li vašu pomoć. Možda pomoć nijepotrebna, ili je nepoželjna.

– Nemojte se vješati ili naslanjatina nečije ortopedsko pomagalo (ko-lica, hodalica, štake, štap). Pomagalasu dio nečije osobnosti, pa nemojmoih tresti, naslanjati se na njih, itd.

– Govorite direktno osobi s inva-liditetom, ne nekome pokraj, kao data osoba ne postoji. Naročito kada suu pitanju slijepe i osobe oštećenogsluha.

– Ako će razgovor trajati više odnekoliko minuta s osobom u invalid-skim kolicima, sjednite, kako bi došliu istu visinu očiju.

– Nemojte ponižavati ili ponašatise zaštitnički prema osobi s invalidi-tetom time što ćete je tapšati po ra-menima ili glavi.

– Kada nekome objašnjavate put,mislite na stvari kao što su udaljenost,gdje su udubljeni putovi ili postav-ljene rampe, vremenski uvjeti i fizičkeprepreke koje mogu ometati kretanjeosoba sa invaliditetom.

– Nemojte obeshrabrivati djecu upostavljanju pitanja osobi sa invalidi-tetom o ortopedskim pomagalima

(kolica, hodalice, štake, proteze, šta-povi).

– Kad se osoba koja koristi kolica„prebaci“ iz njih u automobil ili na sto-licu, klupu, WC školjku, krevet i slič-no, nemojte micati kolica van njenogdohvata. Ako se ipak moraju maknutiiz nekog razloga, pitajte za mišljenjeosobu koja koristi kolica. Isto se od-nosi i na osobe koje koriste hodalicei štake!

– U redu je koristiti izraze kao:„hodati pokraj“ ili „idemo se proše-tati“ kad razgovarate s osobom u ko-licima. Ona to shvaća kao izražavanjezamisli o kretanju u istom smjeru.

– Nemojte misliti o ljudima s or-topedskim pomagalima kao o boles-nicima. Ortopedska pomagala su vidpomoći osobama u prilagođavanju iliza kompenzaciju funkcija oštećenihorgana za kretanje. Oštećenja mogunastati i bez pojave zaraznih ili drugih

bolesti. Neki od razloga korištenja or-topedskih pomagala mogu biti: ošte-ćenje leđne moždine, moždani udar,amputacija, mišićna distrofija, cere-bralna paraliza, multipla skleroza,dječja paraliza, bolesti srca, teži oblicireumatičnih bolesti i još mnogo dru-gih uzroka pri oštećenju organa zakretanja.

– Pazite na svoje predrasude! Ne-mojte misliti kako je upotreba orto-pedskih pomagala tragedija. Kad suinvalidska kolica dobro opremljena iodabrana, ona zapravo mogu značitislobodu koja pruža korisniku moguć-nost slobodnog kretanja i punog an-gažmana u životu.

– Razgovarajte normalno, koris-teći svakodnevne izraze, kao što su:„Vidimo se“; „Čujemo se“; te drugeizraze, bez obzira na vrstu invaliditetaosobe s kojom razgovarate.

– Ako razgovarate s osobom kojaima poremećaj govora, pa nešto nisterazumjeli, ne pravite se da ste razu-mjeli, nego zamolite tu osobu da vamponovi.

– Kada razgovarate s osobomoštećenog sluha, izravno joj se okre-nite, ne povisujte glas, i ne govoritejoj u uho. Ta osoba će razumjeti vašeizraze lica, čitati s usana ili koristitipomoćnika da joj vaše riječi preneseinternacionalnim ručnim znacima.Možete koristiti i pisanje teksta, akosituacija to dozvoljava.

– U prometu posebno poštujtevozače – osobe s invaliditetom, kojeimaju na svojem vozilu istaknutu me-đunarodnu oznaku, tako što ćete po-većati rastojanje, smanjiti brzinu i po-većati oprez, jer većina osoba sa inva-liditetom dobri su vozači, ali sa nez-natno sporijim reagiranjem.

1/2012 � Zvonik26

Intervju

Mali bonton u ponašanju prema invalidima:

HRVATSKA KARMELSKA PROVINCIJA SVETOGA OCA JOSIPA

HRVATSKA KARMELSKA PROVIN-CIJA SVETOGA OCA JOSIPA, jedina kar-melska redodržava u Hrvatskoj, s upravnimsjedištem u Remetama (Zagreb). Karmeli-ćani (lat. Ordo Fratrum Beatae Mariae Vir-ginis de Mote Carmelo – OCD) došli su u Hr-vatsku nakon Drugoga svjetskoga rata iz je-dinoga karmelićanskoga samostana na pod-ručju tadašnje Jugoslavije, u Somboru. On jeutemeljen 1904. i pripadao je madžarskoj po-luprovinciji sv. Stjepana Kralja, koja se 1902.odijelila od austrijske redodržave sv. Leo-polda Kralja. Od osnutka u somborskom je

samostanu kao jedini Hrvat boravio i sluga Božji o. Gerard Tomo Stan-tić. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. samostan uSomboru izdvojen je iz madžarske poluprovincije i izravno je podvrgnutupravi Generalne kuće karmelićana u Rimu.

God. 1926. u somborskom se samostanu osniva malo dječačko sje-menište karmelićana, iz kojega su proizašli mnogobrojni mjesni kar-melski redovnici (Hrvati, Madžari, Nijemci i Rumunji). U to vrijeme usomborskom samostanu boravi petnaest redovnika, mladi su na studijuu Poljskoj, na gori Karmelu i u Rimu.

God. 1958. skupina od pet redovnika i deset sjemeništaraca iz Som-bora odlazi u Hrvatsku, najprije u samostan sestara karmelićanki Bo-žanskoga Srca Isusova u Hrvatski Leskovac, a 1959. od zagrebačkoganadbiskupa Alojzija Stepinca dobivaju na korištenje stari pavlinski sa-mostan u Remetama, čime red proširuje svoje djelovanje i u Hrvatsku.Somborski samostan ostaje i dalje kuća novicijata, a samostan u Reme-tama postaje odgojna kuća za sjemeništarce, bogoslove i braću laike.Godine 1963. karmelićani preuzimaju upravu svetišta Najvjernije Zago-vornice Hrvatske u zagrebačkom naselju Remete i upravu župe MajkeBožje Remetske. God. 1969. somborski i remetski samostan dobivajuprvi stupanj samostalnosti – povjereništvo – dekretom o. Mikelanđelaod sv. Josipa, generala reda. Prvim povjerenikom imenovan je o. AnteStantić, a u lipnju 1990., na provincijalnom kapitulu, karmelićanski redu Hrvatskoj podignut je dekretom o. Filipa Sainz de Baranda, generalareda, na stupanj samostalne redodržave – Hrvatske karmelske provin-cije sv. Oca Josipa. Provincija je uzela ime po sv. Josipu, koji se u kar-melićanskom redu štuje odmah nakon Blažene Djevice Marije. Prvi re-dodržavnik bio je o. Zdenko Križić. Danas ima 56 redovnika te samo-stane u Somboru, u Zagrebu (Remete), u Splitu (Kamen), u Krku (otokKrk), na Buškom jezeru (Bosna i Hercegovina) te u Sofiji (Bugarska).Dva Hrvata iz Bačke bili su na čelu Provincije: Ante Stantić u tri man-data (1969.-72., 1975.-84.) i Ivan Keravin u jednom mandatu (1972.-75.).

God. 1987. hrvatski karmelićani osnovali su Institut za kršćanskuduhovnost pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

U somborskom samostanu od 2005. djeluje i Duhovni centar o. Ge-rarda, koji je otvorenoga tipa i organizira duhovne vježbe za svećenike,redovnike, redovnice i vjernike svih životnih dobi, a tijekom korizme iKorizmene duhovne večeri, koje se, radi većeg sudjelovanja vjernika,redovito održavaju u prostorijama Hrvatskoga doma u Somboru.

M. Miloš

/Prema: Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca, sv.IX (H), Hrvatsko akademsko društvo, ur. Slaven Bačić, Subotica, 2009.,str. 115-116./

ZIMSKO VRIME

Rasuti biseri ričiDivandžisko večeModrim nebesimaBeskraj tečeZvizde šlingajuSnove paoraU misecovoj miniNebeskog moraBiserna pričaSrićne idileBesmrtni svitVištice i vileNa zemljiSnig svitlucaSeverac milujeBagrem pucaSrićno vrimeLadne zime.

Lucija TošakiLemeš

O B I Č A J

Sala puna svita, došli smo na preloTo je divan adet godinama traje,Oj Bunjevče mili pa i Šokče brateSačuvajmo svoje divne običaje.

Oj divojko lipa, ponos svoje naneU toj divnoj nošnji što već dugo traje,Sitno kolo vezi i pismu zapivajPa sačuvaj mila svoje običaje.

A vi momci stasiti u igrama vašimSav se ponos vidi i oči vam sjaje,Dršte se za ruke, kolo zaigrajteSačuvajte da nam običaj potraje.

Baš je prelo divno, tu se ljubav vidi,Ruka s ruci pruža, brat, brata ne stidi.Pa nane i baće zaigrajte s nama,Ove divne nošnje baš se lipo sjaje,Ljubav ne skrivajte, svak nam dobro došoSačuvajte da nam običaj potraje.

Cecilija MilerSombor

Zvonik � 1/2012 27

Poetski kutakVjerski sadržaji u LPH

zkvh

.org.r

s

Božićno vrijeme je već iza nas. Ali ono štonam uvijek ostane u dragom sjećanju jesu božić-ne pjesme i bogato urešene jaslice u našim cr-kvama. Već od prvih stoljeća kršćanstva vjernicisu imali želju predočiti otajstvo Božića na sliko-vit i pristupačan način. Prve jaslice bile su sva-kako one u Betlehemu, kada se Isus rodio. Kas-nije, u katakombama kršćani oslikavaju zidoveprizorima Isusova rođenja. U 2. stoljeću već pos-toji štovanje spilje rođenja u Betlehemu iznadkoje je sv. Helena, majka cara Konstantina, u 4.stoljeću sagradila crkvu u kojoj je Jeronim daooslikati scene Isusova rođenja. Prve „žive“ jas-lice osmislio je sv. Franjo Asiški 1223. godine.Smatra se da je ključnu ulogu u širenju jaslicaimala inicijativa klerika u srednjem vijeku, kakobi vjernici dublje razmišljali i meditirali otajstvoIsusova utjelovljenja.

1/2012 � Zvonik28

ReportažaOdjeci Božića

Jaslice u župama naše Biskupije

Ada, Presveto Trojstvo (Borisz Czékus)

Bečej, sv. Antun (Dániel Ric)

Čelarevo, Uznesenje Blažene Djevice Marije(Frantisek Gasparovsky)

Apatin, Uznesenje Blažene Djevice Marije (J. P.) Čantavir, sv. Antun (Róbert Utcai)

I u našoj Biskupiji gotovo sve župe imaju ja-slice od različitih materijala i stilova. Doista je toveliko bogatstvo i raznolikost koju možete uočitiiz nekolicine slika koje smo izdvojili. Ispod foto-grafija donosimo nazive crkava iz kojih su ja-slice, a u zagradama su autori fotografija.Sigurno su i u drugim crkvama lijepe i neobičnejaslice, vjerujemo da ste ih i ovoga Božića radoposjećivali i pokazivali najmlađima.

Zaslugom profesora dr. Géze Csékusauskoro će izići monografija u kojoj će biti podacii slike o svim jaslicama na teritoriju Subotičkebiskupije, što je hvalevrijedan pothvat, jer ćetako ovo veliko blago biti trajno zabilježeno.

Zvonik � 1/2012 29

Reportaža

Mala Bosna, Presveto Trojstvo (Géza Czékus)

Sombor, Presveto Trojstvo (Gábor Drobina)

Vajska, sv. Juraj (Josip Kujundžić)

Zmajevo, sv. Mihael (Károly Müller)Palić, sv. Urban (Géza Czékus)

Subotica, sv. Rok (Zv.)

zkvh

.org.r

s

Otkako je Sándor Egeresi predsjednik Skupštine APvojvodine, od tada, pa svake godine pred Božić, redovito do-lazi u posjet gimnaziji i sjemeništu Paulinum. Ovaj put s njimsu bili Imre Kern, zamjenik direktora Fonda za kapitalna ula-ganja, te Csilla Gimpel - Kantor, voditeljica kabineta pred-sjednika Skupštine AP Vojvodine. Svrha ovog posjeta je pod-crtati važnost ove institucije u našoj zemlji. To je ujedno i znakpažnje, napose kroz čestitku i darivanje učenika prigodomblagdana. Povodom toga održan je prigodni program kojegsu pripremili učenici gimnazije, u znak zahvalnosti dragimgostima. U programu su nastupili recitatori: Attila Pisák(Pišak), Dario Marton i Lasz-ló Hajdu, koji su recitirali nahrvatskom, mađarskom i nje-mačkom jeziku. Program jebio prožet i glazbom a sviralisu Mihály Füstös (Fištiš) iAlen Palatinus (Palatinuš)na orguljama i klaviru, a Osz-kar Paul na violini.

U svom pozdravnom go-voru, rektor sjemeništa, mons.Josip Mioč, istaknuo je kakoje posjet ovako visokih držav-nih dužnosnika našoj školi iz-nimna čast i privilegij. To ječin priznanja za sve ono štoova škola, preko svojih profe-sora i odgojitelja, postiže u

svrhu obrazovanja i formiranja mladih generacija. Na kraju susreta okupljenima se obratio predsjednik

Skupštine gospodin Sándor Egeresi. Priznaje da nije mogaosakriti oduševljenje kojeg osjeti svaki put kad kroči u ovuzgradu. Ističe kako je to za njega svojevrsna duhovna obnovapred nadolazeće božićne blagdane. U obraćanju učenicimaispričao im je svoj nedavni susret s papom Benediktom XVI.u Vatikanu. Za njega je to bila osobita čast i susret koji će pam-titi cijeli život. Nakon čestitanja i razmjene darova gosti su sejoš kratko zadržali na prigodnom domjenku u zbornici škole.

Jubilarna 50. obljetnica postojanja PaulinumaPrije 50 godina, u siječnju 1962. godine, u velikoj su mjeri započela pregovaranja crkve-

nih i svjetovnih vlasti oko izgradnje i otvorenja nove škole. U proljeće iste godine dobivenaje dozvola za otvorenje, a ključnu ulogu za dobivanje ove dozvole odigrala je vatikanska Kon-gregacija za odgoj i obrazovanje, jer u bivšoj državi nisu blagonaklono gledali na katoličke in-stitucije. Zbog toga je škola sve do u novije vrijeme bivala tek prešutno priznavana, dok nijepostala državno priznata. Nakon što je biskup Matija Zvekanović sa savjetnicima izradio do-kumente, statut, imenovao profesore i djelatnike, Paulinum je započeo s radom školske1962/63. godine. U ono vrijeme blagdan sv. Pavla slavio se 30. lipnja, da bi se reformom ka-lendara uspostavio blagdan Obraćenja sv. Pavla 25. siječnja. I taj dan uzet je kao dan zaštit-nika škole i proštenje sjemenišne kapelice.

Ove godine na taj dan – 25.siječnja, proslavit ćemo proštenjenaše kapelice te ujedno otvoritiproslavu jubilarne 50. obljetnicepostojanja i djelovanja gimnazije isjemeništa Paulinum. Misu ćepredvoditi beogradski nadbiskupi metropolit mons. StanislavHočevar uz sudjelovanje svih bis-kupa Međunarodne biskupskekonferencije Ćirila i Metoda. Nahrvatskom jeziku prigodnu pro-povijed će uputiti mons. ÐuroGašparović a na mađarskommons. László Német.

1/2012 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uređuju: Dario Marton i Matija Merković

Posjet predsjednika vojvođanske Skupštine Paulinumu

Dragi čitateljiZvonika!

Srdačno vas poziva-mo na svetu misu u sri-jedu 25. siječnja u 10sati u sjemenišnu ka-pelu, kako bismo skupazahvalili Bogu za 50 go-dina neprekidnog i us-pješnog djelovanja Pauli-numa.

Radosno vas očeku-jemo na ovoj, za sve nas,značajnoj i velikoj pros-lavi!

P O Z I V N I C A

Drage katehete! U ovom broju dajemo Vam ideju zamotivaciju ili aktualizaciju pri obradi nastavne jedinice oekumenizmu i jedinstvu kršćana – igra asocijacije i osmo-smjerka koje donosimo su samo primjeri koji učenicima po-mažu da lakše, brže i s više zadovoljstva pri učenju usvojenove pojmove o ovoj tako važnoj temi.

(rješenja po kolonama: Atenagora, Pavao VI., protestanti, II.vatikanski; konačno rješenje: ekumenizam)

NOVI MATERIJALI...Pronašli smo i veoma vrijedne blogove gospođe mr.

sc. Snježane Majdandžić-Gladić, magistrice znanosti pas-toralne teologije i vjeroučiteljice u Osijeku i majke troje„zlatne dječice“. Ona neumorno i nesebično na svoja četiribloga „Zlatna djeca“, „Glineni snovi“, „Iskrene iskre“ i„Očima drugoga“ postavlja obilje svojih i tuđih materijala,dajući ih besplatno na preuzimanje, umnažanje i korištenjeu bilo kakve pozitivne i nekomercijalne svrhe, a također,pod istim uvjetima, i za objavljivanje na osobnim strani-cama i u drugim medijima, ali u tom slučaju uz navođenjeautoričina imena i prezimena i stranice „Zlatna djeca“. Sanjenih blogova predlažemo interesantne zadatke i minimolitvenik s litanijama, molitvama, pa čak i krunicomnašem dragom svecu – sv. Josipu, a veoma lijepu slagalicuna www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/puz-zle (gdje ima mnoštvo puzzle slagalica na razne teme većpripravljenih za printanje). Također vam preporučamo iz-vrsnu LAÐU – časopis za promicanje religioznog odgoja ivrjednota kršćanske kulture – koju možete lako pronaći ina Internetu, a koja bogatstvom sadržaja i materijala izu-zetno pomaže svima koji se bave odgojem u vjeri.

Nova LAÐA

„Sveci i kršćanska tradicija“tema je najnovijeg broja LAÐE – ča-sopisa za promicanje religioznog od-goja i vrjednota kršćanske kulture,koji izlazi u nakladi Glasa Koncila.

„Sve se češće ističe kako je pedagogija uzora važan modeluspješnoga odgoja i obrazovanja. U našem odgojnome dje-lovanju riječ bi trebala ustupiti mjesto iskustvu, praktič-nome radu te osobito pedagogiji uzora“ – piše urednicaRužica Razum u uvodnoj riječi posljednjega ovogodišnjegbroja. Danas su sve brojniji „odgojni uzori“ koji utječu nasvakodnevne izbore, a mnogi od njih svesrdno promovi-rani od medija, svojom bučnom i agresivnom prisutnošćučine da nemoralno postaje normalno, a ono moralno pos-taje izrazom nazadnjačkoga mentaliteta. Stoga su danasmladi dezorijentirani, ne znaju koga poslušati, budući danijedan pogled na svijet više nije općeprihvaćen, a to ih nakraju ne čini sretnima. Mlada osoba u procesu svoga odra-stanja treba uzor s kojim će se poistovjetiti. No uzore tre-baju i odrasli, kako bi im pomogli u oblikovanju životnogsvjetonazora. Budući da Isus svakog čovjeka poziva dabude savršen kao Otac Nebeski, Katolička Crkva predlažemnoge uzore koje valja nasljedovati. Riječ je o svecima, ouzorima koji ne razočaravaju nikoga tko teži istinskoj pu-nini životne radosti. Stoga prilozi u ovom broju LAÐE pro-blematiziraju temu svetosti s različitih motrišta. U rubrici„Gledamo i slušamo“ s. Katarina Koprek piše o služenjupjesmom u katehezi, a u rubrici „Čitaonica za velike imale“ Jasna Šego govori o ljubavi kao smislu i pokretač-koj snazi postojanja te donosi pjesme i tekstove poznatihautora o sreći. Osim navedenih članaka LAÐA donosi i nizzanimljivih i korisnih promišljanja, metodičkih uputa, pre-poruka te osam radnih listova za osmišljeniji i kreativnijirad u školi. Sve brojeve LAÐE (od siječnja 2006.) možetepročitati na website-u Glasa koncila, a uz kupljeni novi brojLAÐE na dar svim čitateljima dolazi interaktivni CD s rad-nim listovima svih brojeva LAÐE objavljenih 2011. godine.

(www.glas-koncila.hr/ladja)

Zvonik � 1/2012 31

Uređuje: Tim kateheta Kutak za katehete

A B C D

1 CARIGRAD PAPA KALVIN 1962.-1965.

2 PATRIJARH NIJE PET LUTERANI SABOR

3 PRAVOSLAVNI NIJE SEDMI EVANGELICI KONCIL

4 KRŠĆANIN SAVAO METODISTI VATIKAN

Nastavna jedinica o ekumenizmu

zkvh

.org.r

s

Svjetovnim vjernicima koji su sedali na apostolat već postoje na raspo-laganju mnoga sredstva: sjednice, kon-gresi, duhovne obnove, duhovne vježbe,česti susreti, konferencije, knjige i ko-mentari, a sve to omogućuje im da pro-dubljuju poznavanje Svetoga pisma ikatoličkog nauka, da gaje svoj duhovniživot, da upoznaju uvjete u kojima senalazi svijet te pronađu i usavrše naj-prikladnije metode djelovanja (AA, 32).

Sredstva za uspješnost apostolata vjernika laikaMnoga su i brojna sredstva za

apostolski odgoj i formaciju vjernikalaika. To su prije svega sredstva kojadotiču duhovnu, teoretsku, znanstve-nu i praktičnu stranu osposobljavanjaza apostolat laika. Zatim klasična sred-stva oblikovanja za apostolat: sjednice,kongresi, duhovne obnove, duhovnevježbe, česti susreti, konferencije,knjige i komentari. Sva ta sredstvanisu samo za to da razviju duhovnustranu vjernika laika, nego također dazaviju i njegovu sposobnost za apos-tolsko djelovanje u današnjem svijetu.Uz duhovni rast s pomoću navedenihsredstava svjetovni će vjernici boljeući u dublje poznavanje Svetoga pismai katoličkog nauka, bez kojega je ote-žan sam rast u duhovnome životu, pa isam apostolat. Dublje ulaženje u spoz-naju Svetoga pisma i katoličkognauka, osim u školama i na katoličkimsveučilištima, vrši se na susretima,kongresima, konferencijama, u teološ-kim knjigama i komentarima. Teo-loška literatura za vjernika laika jedužnost i obveza koja, kad se živi,omogućuje zdrav i normalan kršćan-ski život, te je vjernik sposoban za iz-vršenje apostolskoga poslanja u današ-njem svijetu.

Proučavati socijalni nauk Crkve

U školama, katoličkim sveučiliš-tima, kongresima i konferencijamatreba proučavati socijalni nauk Crkve,

kojeg su pape napisali u svojim Apos-tolskim pobudnicama. Socijalni naukCrkve promiče načelo o sveopćoj pri-padnosti dobara. Po Božjoj odluci, ze-maljska dobra dana su svim ljudima isvakome čovjeku za razvoj ljudskog ži-vota. Privatno vlasništvo je najopćeni-tije i najizravnije oruđe za razvoj gos-podarskog života, koje je ujedno pravoi dužnost svakog čovjeka. U sadašnjojpromjeni u svijetu ekonomije i rada,vjernici laici se trebaju postaviti u prveredove u rješavanju teških problemasve veće nezaposlenosti, nadvladava-nja tolikih nepravdi koje su plod izo-pačenja u organizaciji rada, u nastoja-nju da mjesto rada postane zajedničkodobro osoba koje se poštuju kao sub-jekti. Gospodarstvo koje je Bog Stvo-ritelj povjerio čovjeku, nije apsolutnavlast, niti sloboda zlouporabe dobarada se raspolaže kako se kome sviđa.Ne smije se zanemariti korištenje po-čela prirode, obnavljanje izvora ener-gije i posljedica pretjerane industrijali-zacije koja iznova savjesti nude mo-ralnu dimenziju koja daje biljeg raz-voju. Socijalni nauk Crkve treba seuvesti u program vjerske pouke u žu-pama, katoličkim udrugama i druš-tvima laičkog apostolata. Treba ga ši-riti svim sredstvima priopćavanja, ra-dija, televizije, interneta. Ova sves-trana duhovna, teorijska i metodo-loška izobrazba treba biti prilagođenadobi, spolu, stupnju izobrazbe, živo-tom i profesionalnom položaju onimakojima se nude.

Vjernik laik u javnome životuIako je prošlo više od šezdeset go-

dina sustava koji je Crkvu i crkveniživot laika sveo u sakristiju, još se uvi-jek kod nas osjeća stanoviti strah i ne-lagoda slobodnog uključivanja vjer-nika laika u sve društvene struktureuključujući i političke. Naš je čovjekvrlo bojazan i oprezan do te mjere dase boji „Danajaca i kad darove nose“.To se primjećuje kod roditelja koji pre-malo uključuju svoju hrvatsku djecu uhrvatske škole na području Vojvodine,iako na to imaju pravo. Na razini svi-

jesti pripadništva svome hrvatskomnarodu još uvijek ima bojazni očitovatise kao Hrvat, iako mjerodavne poli-tičke osobe iz vrha države jamče slo-bodu nacionalnog izjašnjavanja. A ouključenju u politički život katoličkogvjernika laika da i ne govorimo. Nemaih. Ako netko i jest u politici, onda jeto negdje na rubu, neprimjetno, ne-čujno. Za kršćansko oživljavanje vre-menitog reda, u smislu služenja osobii društvu, „vjernici laici ne mogu se ni-pošto odreći sudjelovanja u politici, tojest u mnogostrukom i raznovrsnomgospodarskom, društvenom, zakono-davnom, upravnom i kulturnom djelo-vanju koje teži suvislom i institucio-nalnom promicanju općeg dobra“(Ivan Pavao II., Vjernici laici, br. 42).

Politika usmjerena na osobu i nadruštvo nalazi svoj osnovni kriterij uostvarivanju općeg dobra kao dobrasvih ljudi i cijelog čovjeka. Politikaokrenuta osobi i društvu nalazi smjersvoga putovanja u obrani i promicanjupravde za koju se svi trebaju zalagati.U izvršavanju političke vlasti uvijekprvo mjesto ima duh služenja. Onotraži otvorenu borbu i nadvladavanjenapasti pribjegavanja nepoštenju, laži,trošenja društvenih sredstava u ko-rist nekolicine i potkupljivanje, koriš-tenja sumnjivih i nedopuštenih sred-stava da se vlast osvoji i zadrži podsvaku cijenu. Vjernici laici uključeni upolitiku trebaju poštivati ispravnoshvaćenu autonomiju zemaljskih stva-ri: „Veoma je važno, osobito u plura-lističkom društvu, da se ima ispravanpojam o odnosima između političke za-jednice i Crkve te da se jasno razlikujeono što vjernici, bilo pojedinačno biloudruženi, rade u svoje ime kao gra-đani vođeni svojom kršćanskom sa-vješću, od onoga što oni rade u imeCrkve skupa sa svojim duhovnim pas-tirima. Crkva, koja se zbog svojeslužbe i nadležnosti, nikako ne podu-dara s političkom zajednicom niti seveže uz bilo koji politički sustav, znakje ujedno i čuvar transcendentnostiljudske osobe“ (Saborska Konstitucija,Radost i nada, 76).

(nastavlja se)

1/2012 � Zvonik32

Duhovnost

Duhovnost kršćanskih vjernika laika (11)Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD.

Kada duboko analiziramo jedanbiblijski tekst, prvo se uvijek pitamozašto je nastala ta cjelina? Koja je bilanakana autora? U našem slučaju Izraelima svoje iskustvo. Okolni narodi voderatove: jedni druge pokoravaju i nasilnovladaju. Naročito malene nacije trpe,među njima i Izabrani narod. Zašto seto događa? Sv. pisac iz njegove situacijereflektira na početak čovječanstva.Tamo se moralo nešto pokvariti da jeljudsko stanje tako pogoršano.Ne možemo dovoljno naglasiti,kako autor uvijek razmišlja uSLIKAMA da bi izrekao BITPROBLEMA. Poruka je važna,ne slika, u kojoj je smještenaporuka!

Pogledajmo situaciju izaprisilnog napuštanja Edena.Protestanti govore o totalnojpropasti čovječanstva, međutimSveto pismo drugačije prika-zuje situaciju. Adam upoznasvoju ženu, i Eva kliče od ra-dosti: „Muško sam čedo steklapomoću Jahve!“ (Post 4,1). Čo-vjek je radostan, jer dalje senastavlja Božji blagoslov: „plo-dite se i množite, i napunitezemlju“ (Post 1,28). Istočni gri-jeh nije uništio Jahvin blago-slov, nije donio smrt čovjeku.Božansko djelo je efikasno:rađa se ljudsko potomstvo, iživot – koji je Bog stvorio – idedalje. Kao drugo, Pismo kon-statira da je Kain sam blago-slov! Ovaj čovjek nije zao, negodar Božji! Kao treće, ako na po-četku sedam puta kaže knjigaPostanka: „I vidje Bog da je dobro“,onda to važi kao teološki princip uočima sv. pisca. Od Jahve samo dobrodolazi, pa i onda ako se rodio jedan ubo-jica! O Abelu ne kaže da je Eva zanijela.Nakana autora je baš ovo: „PomoćuJahve sam stekla...“ Kaina!

Tema se brzo mijenja: i jedan i dru-gi sin prikazuje žrtvu. Nije ona u centrupažnje: žrtva je samo element okol-nosti. Kada je starozavjetni čovjek pri-kazivao žrtvu, onda je to bilo njemu ononajvrjednije u ime Boga i za Boga.Autor koristi sliku u kojoj želi izreći dačovjek – vjernik namjerava djelovati u

ime Boga, i za Boga. Žrtva – ne morabiti konkretno zaklana životinja – je onou čemu čovjek sebe unosi, sve svojesposobnosti, svoju nesebičnost kako biprikazao sebe Bogu, i učinio dobro nazemlji. Kasnije će to biti povijesni Isusna križu. Ovdje se u slici žrtve pojav-ljuje alternativa: jedna ljudska žrtva (eg-zistencijalni napor) u životu uspije,druga pak ne. Čini se da sv. pisac Bogapostavlja kao uzrok Kainova neus-

pjeha: „Jahve milostivo pogleda naAbela i njegovu žrtvu“ a na Kaina ne(Post 4,4-5). Iz teksta se vidi kako se pr-votno radi o osobi: o Abelu i Kainu,zatim se spominje žrtva. Zato je ovaj po-gled – da je žrtva zapravo ljudski napor– ispravan! Ne radi se o tome da seBogu više sviđa krvna žrtva, a plodovizemlje manje. Niti o tome da je Kain to-bože bio grješnik, a Abel čist. Žrtva(život!) se prikazuje Jahvi: jedna je us-pješna, druga nije. Od Isusa Kristaznamo da je svako sebe-žrtvovanje efi-kasno pred Ocem, ali sv. piscu to nijebilo jasno, jer još nije imao nadu u vječ-

ni život, nego je vidio pred sobom samoŠeol, tj. podzemlje. On je iskusio dadobri na ovoj zemlji sa svojim dobrimnakanama propadaju pred Bogom.Imamo pred sobom starozavjetnuvjeru! Iz te perspektive moramoprocijeniti poruku! No, autoru teksta,u ovom slučaju, i Jahve je drugotnogznačenja, jer Bog zbilja nije uzrok Kai-novog čina: „Zašto si ljut? Zašto ti je licenamrgođeno? Jer ako pravo radiš, ved-

rinom odsijevaš. A ne radiš lipravo, grijeh ti je kao zvijer napragu što na te vreba“. I do-daje: „Još mu se možeš odu-prijeti!“ (Post 4,6-7). Kainovažrtva – uloženi napori života –nije uspjela, no on nije ničimprisiljen pri daljnjim postup-cima. Bog mu pokazuje alter-nativu: može se izgubiti uafektima, u svom subjektiv-nom svijetu, ili se može su-protstaviti toj napasti. U cen-tru pažnje je Kain, tj. Grijeh –zašto čovjek hoće zavladatinad svojim bratom uslijed ne-uspješnih egzistencijalnih pri-lika. Ako netko ne napreduje uživotu kako misli, još nije pri-siljen nasrnuti na bližnjega,kao što ni Isus na križu nije na-vukao legije anđela na one kojisu tobože uspjeli na zemlji (ve-liki svećenici, vođe naroda; Iv18,36).

Kain je imao mogućnostbiranja. On je dar Jahvin, ali jeu svojoj odluci postao uboji-com. Prvo zlodjelo druge ge-

neracije je ubojstvo brata!Autor želi reći kako je svaki nasrtaj nadrugo ljudsko biće napad na brata, nena stranca! Drugo, zlo ne dolazi odBoga, nego od čovjeka, koji svoje bla-goslovljeno stanje može promijeniti uprokletstvo. Ova poruka je danas odizuzetnog značenja: u teškoćama života„čovjek je postao čovjeku vuk“, ili seuzima Bog kao „dežurni krivac“. Postojialternativa: „ljubite jedan drugoga kaošto sam ja ljubio vas“ (Iv 15,12). U tomzajedništvu s Isusom, na prvi pogled ne-uspjeli život – postaje blagoslovom udobrim djelima.

Zvonik � 1/2012 33

Upoznajmo Bibliju

Kain i Abel(Post 4,1-8)

Piše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

U svojoj biblioteci, među osta-lim, imam knjigu naziva „Super pam-ćenje“. Postoji nepisano pravilo usvezi ove knjige. Tko god pregledabiblioteku izvadi ju, odmah pita moželi je posuditi, ushićeno sjeda prelis-tati ju i onda, nakon nekoliko trenu-taka, ostavi na stolu potpuno nezain-teresiran.

Vjerujem da je ovo slučaj sasvim knjigama koje nude rješenje zasuper pamćenje. Bilo bi najboljekada bi samim otvaranjem ona bacilaneki nevidljivi prah koji bi uzrokovaoda od tog trenutka pa nadalje pam-timo svaki detalj, svaku riječ, svakumisao, imamo neograničeno strplje-nje i volju za učenjem, kao i sposob-nost razumijevanja i koncentracije.Ovakva knjiga, nažalost, ne postoji,ali postoje male stvari koje možeteučiniti, a koje ne zahtijevaju vježbe,sumnjive lijekove ili novac.

Ipak, nešto možete učiniti i po-moći svojem pamćenju, a to je pisatio svojim problemima. Jesu li u pita-nju nevolje na poslu, s djecom ilistara sjećanja koja vas muče, odvojitepo 20 minuta na dan, nekoliko putamjesečno i stavite sve na papir. Naovaj način ćete rasteretiti svojuradnu memoriju, koja je zadužena za

manipuliranje informacijama i po-maže da planirate i učite. Rezultatećete uočiti za otprilike pet tjedana.Priroda također može biti važnakomponenta u poboljšanju pamćenja.Ljudi koji šeću u prirodi, imaju 20%bolji rezultat na testu pamćenja odljudi koji šeću po gradskim ulicama.Samo gledanje slika prirode možepoboljšati pamćenje, ali za mnogomanji postotak od šetnje.

Jedan od najlakših načina po-boljšanja pamćenja je govorenje ri-ječi naglas. Vrlo je važno da se ovo nepomiješa s čitanjem naglas – koje do-kazano ima mnogo manji efekt u ra-zumijevanju i u pamćenju od čitanjau sebi. Pod ovom stavkom se podra-zumijeva da riječi koje treba zapam-titi jednostavno izgovorite naglas iličak i promrmljate, a rezultat je 10 %brže i bolje pamćenje.

Meditiranje također oslobađaradnu memoriju. Nedavno je otkri-veno kako su 4 seanse od 20 minutameditacije poboljšale radnu memo-riju i druge kognitivne funkcije ispi-tanika. Jednostavna predikcija (pred-viđanje) osobe hoće li biti u stanjuzapamtiti nešto ili ne, u stanju je po-boljšati pamćenje za čak 50%. Dakle,ako napravite predikciju da ćete sesjetiti da imate roditeljski u četvrtaku 18 sati, vjerojatnost da ćete se togadoista sjetiti raste na 50%.

Još jedan zanimljiv trik za pam-ćenje je korištenje vlastitoga tijela.Osim što za pamćenje koristimomozak, gestikulacija može pripomoćikada je sjećanje u pitanju. U studijikoja se bavila učenjem japanskoga je-zika, otkriveno je kako gestikulacijakoja je ispitaniku ukazivala na riječpomaže pri kasnijem sjećanju riječi.Učenici koji su učili na ovaj način za-pamtili su duplo više riječi od uče-nika koji nisu koristili gestikulaciju.Tijelo se može koristiti na još jedannačin. Mogućnost da ćete se sjetitinečega raste ako tijelo držite u istompoložaju u kojemu ste ga držali kadaste informaciju primili. Isto vrijedi iza raspoloženje u kojem ste bili. Uko-

liko je osoba tužna dok prima infor-macije koje treba zapamtiti, moguć-nost kasnije reprodukcije raste akoje u istom raspoloženju. Isto vrijedi iza prostoriju u kojoj se prima infor-macija. Recimo, kada se ispitanicimazada 100 riječi koje trebaju zapamtitiu sobi, u podrumu, sjetit će se mno-go više ako se kasnije ispitaju u istojsobi, u podrumu, nego u bilo kojojdrugoj sobi.

Ako vam se svi ovi trikovi činebeskorisnim i spremni ste uložitipuno više napora u poboljšanje svogapamćenja, okrenite se tjelesnoj vježbikoja pomaže kognitivnim funkci-jama. Suprotno tomu, izležavanje ukrevetu samo smanjuje kapacitetpamćenja. Prirodno svaka osoba imapotencijal obratiti pozornost na 7stvari u isto vrijeme, ali uz razno-razne memotehnike, ovaj broj možerasti. Memotehnike su tehnike os-mišljavanja materijala koji običnonema smisla (brojeva telefona, ime-na, godina) radi lakšega zapamćiva-nja. Ovo se uglavnom sastoji od pjes-mica, kreativnih rečenica i mentalnihmapa. No, u svakom slučaju, običnašetnja po parku je lakša, ljepša iugodnija.

1/2012 � Zvonik34

Psihologija

Male tajne dobroga pamćenjaPiše: Antonija Vaci

Na Novu godinu u srbijanskim me-dijima išle su zanimljive slike „Marša zabebe“ u okviru manifestacije „Ulica otvo-renog srca“. Ohrabrujuća je bila i najavada je godina 2012. proglašena Godinombeba u Srbiji.

Evo nekih naglasaka s različitih me-dija toga dana koji svatko može provjerititražilicama na internetu.

Manifestacija „Ulica otvorenogsrca“ je simbolično počela povorkom so-lidarnosti s bebama, odnosno šetnjomsudionika, organizatora, ali i roditeljima sbebama u kolicima, od Ateljea 212 doSkupštine općine Stari grad.

Akciji „Marš za bebe“ pridružio se ipredsjednik Srbije Boris Tadić. On je ot-varajući manifestaciju istaknuo da su„bebe najvažnija stvar u životu“ i dodao:„Želim vam da imamo što više beba i dasvaka naredna godina bude godina beba“.

Direktor Fonda B92 Veran Matić jepak naglasio: „Želim da nam budućnostbude poput parka u kojem će se bake ideke igrati sa decom , a ne da Srbija pos-tane veliki starački dom“.

Znak manifestacije bila je crvenapartiklica koje su mnogi nosili oko vratakao i baloni s pesnicama beba i natpisom„Borba za bebe“.

Lijepo je to, ali…Sve je to, dakako, za svaku pohvalu,

ako Godinu beba budu pratile i konkret-ne akcije u tom smislu. Da bi Godinabeba donijela željeni plod – što više beba– potrebno je učiniti puno toga. Odnos-no, mora se promijeniti puno toga kako uglavama samih roditelja, a onda i poslo-davaca i političara koji donose zakone.

Prenosim još neka razmišljanjaodnosno napisa u domaćim novinama.„Samo veća plaća obećava prinove“ nas-lov je članka koji objavljen na web stra-nici „E. V. N.“ 14. siječnja, na koji je pris-tiglo i 35 komentara. U članku međuostalim stoji: „Iako je 2012. proglašena zagodinu beba, većina žena i dalje se ne-rado odlučuje na proširenje porodice“.Uz članak se objavljuje i zanimljivu ilus-tracija Toše Borkovića.

Donosim izvatke iz spomenutogčlanka. „Razmišljam o drugom djetetuveć duže vrijeme, ali, nažalost, teško daće se to uskoro ostvariti. Kad sam prviput zatrudnjela ostala sam bez posla.Novi sam našla tek prije nekoliko mje-seci, znači poslije četiri godine. Ako bihsad otišla na porodiljsko, teško da bi me

mjesto čekalo. Nemamo riješeno stam-beno pitanje, ali da je samo to, ne bih raz-mišljala. Nesiguran posao i minimalnašansa da nađem novi glavna su mi pre-preka za proširenje obitelji“.

Tako razmišlja tridesetogodišnjaSara J. iz Beograda. To što je 2012. pro-glašena godinom beba neće je ohrabritida rodi drugo dijete. I dok Srbija godiš-nje gubi grad veličine 45.000 stanovnika,žene se sve teže odlučuju na brak i obitelj.

Još neki uzroci „ne-rađanja“Roditelji u Srbiji posebno muči to

što ZA GARDEROBU, IGRAČKE, OBU-ĆU I OPREMU ZA DJECU odvajaju naj-manje duplo više nego u inozemstvu. Aplaće su im, s druge strane, daleko ma-nje. Udruženje „Bebac“ je tako izraču-nalo da majka u Srbiji za svoju plaćumože kupiti 2.000 „pampers“ mini-paki-ranja, majka u Sloveniji 6.500, a u Austriji13.000 pakovanja. Oni koji čekaju dijeteveć su izračunali da im je u prvim da-nima potrebno najmanje 60.000 dinara,što je malo manje od dvije prosječne za-rade. Na popisu je 15 stavki – od pelena,posteljine, benkica, krevetca pa do ko-lica.

POREZI na dječje stvari su još uvi-jek preveliki. Udruge roditelja zato se go-dinama pokušavaju izboriti za manje op-terećenje bebi hrane i opreme. Od dr-žave traže da se odrekne dijela poreza ina njih primjenjuje stopu od osam, a ne18 posto. Ovaj zahtjev još nije ispunjen.

Bogate zemlje i na ovaj način potičunatalitet. Irska i Velika Britanija od rodi-telja ne uzimaju ni funtu poreza na stvariza bebe. U Poljskoj i Njemačkoj ovi artik-li su oporezovani sa sedam posto, a uLuksemburgu s tri posto.

Jedna od poteškoća za mlade rodi-telje je ta što za postojeći novčani dopla-tak za bebe i porodilje trebaju prikupiti ipriložiti „BRDO PAPIRA“, tj. brojne do-kumente.

Neke svijetle zrake u tamiU zemlji koja strepi od nove krize,

mnogi smatraju kako bi konkretna finan-cijska pomoć bila najbolji način da se na-talitet popravi. Vjerujem da bi pomoglokada bi država davala 30.000 dinara mje-sečno ženama koje su nezaposlene, ameđu njima je najviše žena sa sela. Ra-čunica kaže da to nije preveliki trošak.Potrebno je kroz izravnu podršku izdvo-

jiti najmanje jedan posto BDP da bismosamo zaustavili pad broja novorođenih,smatra ekonomist Miroslav Zdravković,urednik portala „Makroekonomija.org“.

DJECA SU PRIORITET u 2012. Mi-nistarstva rada i socijalne politike. U pro-računu je za njih odvojeno blizu 40 mili-jardi dinara, dvije milijarde više negolani. Ovaj novac treba osigurati redoviteisplate za čak pola milijuna najmlađih.

Za isplatu roditeljskih doplataka ide6,045 milijardi dinara, što je skoro polamilijarde više nego lani. Na dječje dodat-ke će se utrošiti 11,6 milijardi dinara (mi-lijardu više nego u 2011.), a porodiljskenaknade će u 2012. biti uvećane za višeod 600 milijuna, pa će iznositi 22,1 mili-jardi dinara.

Prema procjenama Ministarstva, ti-jekom ove godine novac bi trebao stići naadrese 36.000 porodilja. Roditeljski do-platak moglo bi očekivati oko 65.000 ma-lišana. Prošle godine roditeljski doplatakza prvo dijete je bio 31.782 dinara. Za dru-go se isplaćuje 124.279 dinara u 24 rate,a za treće 223.693 i četvrto 298.255 dinara.

Osim toga država izdvaja sredstvaza vrtiće za određenu „kategoriju“ djecea pojedine općine – neke više, neke ma-nje – izdvajaju posebno sredstva iz svojihproračuna za sve gore spomenute na-mjene.

Daj Bože, da bude sve tako i dadoista sav novac dođe do onih kojima jenamijenjen. (op. A. A.)

Koliko im vjerujemoPrenosim samo jedan komentar od

35, uz spomenuti članak u E.V.N. (elek-troničke „Večernje novosti“) koji najbo-lje ilustriraju koliko građani vjeruju raz-nim obećanjima dužnosnika naše zemlje.

„Predsjednik je izjavu na skupu za-boravio čim je sjeo u limuzinu! Da im jestalo do nataliteta smanjili bi poreze (iliukinuli) na dječju hranu, igračke,odjeću... Da im je stalo do beba popravilibi položaj porodilja, zaštitili bi žene naposlu i spriječili otpuštanje poslodavcimakad saznaju da su trudne... Ali obećanjene košta, a budući da ne košta, lako sedaje!“/U sljedećem broju: Borba za bebe pred

salama za abortuse/

Zvonik � 1/2012 35

Moralni kutak

Godina bebaPiše: mr. Andrija Anišić

Foto: Večernje novosti

zkvh

.org.r

s

Posljednji broj tjednika Hrvatska riječ u kalendarskojgodini (br. 458, 30. prosinca 2011.) prava je prigoda zasumiranje proteklih 365 dana. Tako je list na stranicamakulture pokušao sagledati kulturu vojvođanskih Hrvata u2011. godini, ističući najznačajnije događaje koji su je obi-lježili. O ovoj temi za HR govore: član Izvršnog odbora Hr-vatskog nacionalnog vijeća zadužen za kulturu Andrej Špa-nović, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih HrvataTomislav Žigmanov i urednik kulturne rubrike „Hrvatskeriječi“ Davor Bašić Palković.

Andrej Španović, član Izvršnog odbora HNV-azadužen za kulturu:

Smatram da je 2011. godina bila us-pješna za kulturu Hrvata u Vojvodini, od-nosno Republici Srbiji. Ove godine je HNVraspisao dva natječaja za sufinanciranjeprojekata i programa udruga, ukupne vri-jednosti dva milijuna dinara. Nadamo sekako je to u određenoj mjeri olakšalo radudruga s obzirom da su im primanja odstrane državnih tijela bila smanjena ili pot-

puno ukinuta. Svakako, HNV će taj trend pomaganja udru-gama nastaviti i sljedeće godine. Što se tiče kulturnih mani-festacija, bilo ih je mnogo, ali ja bih izdvojio samo neke. Naprvom mjestu je proslava 100 godina Dužijance što svakakogovori o opstojnosti Hrvata na prostorima Subotice i okolice,ujedno je to i manifestacija od pokrajinskog značaja za nasHrvate.

Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo „Vladimir Nazor“iz Sombora obilježilo je 75 godina postojanja. Kulturno-pros-vjetna zajednica Hrvata „Šokadija“ iz Sonte obilježila je 10 go-dina od osnutka. Srijemci su imali proslavu rođenja Josipabana Jelačića, u kojoj su sudjelovala sva hrvatska društva sovih prostora. Posebno bih istaknuo priznanja koje je uručiopredsjednik Republike Hrvatske društvima „Vladimir Nazor“iz Sombora i „Matija Gubec“ iz Tavankuta, jer ta priznanjadjeluju pozitivno i na ostale udruge da ustraju u svojim napo-rima u očuvanju hrvatskog identiteta. Dobro je da takvi napo-ri ipak budu primijećeni i prepoznati od matične države. Ovoje samo najznačajniji dio među događanjima kojih je bilomnogo, a iskreno se nadam da će ih u godinama koje slijedebiti još više.

Tomislav Žigmanov, ravnatelj ZKVH-a:Ukoliko kulturu promatramo u svo-

jem užemu značenju, onda bih izdvojio ne-koliko najznačajnijih događaja u proteklojgodini. Vjerojatno je među prvima, premasvojem simboličnom značenju, dodjelapriznanja „Povelja Republike Hrvatske“ zadvije hrvatske kulturne udruge iz Voj-vodine. Riječ je o Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu „Vladimir Nazor“ iz

Sombora, koji ove, 2011. godine slavi 75 godina od osnutka teHrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu „Matija Gubec“ izTavankuta, koji ove godine slavi 65 godina od osnutka i 50godina organiziranog rada na planu izrade slika u tehnicislame. Javnost je hrvatske zajednice u Vojvodini ocijenila do-bivanje ovih priznanja kao snažnu potvrdu da Hrvatska vodi

računa o hrvatskoj kulturi ma gdje se ona stvarala te da jespremna odavati priznanja i hrvatskim udrugama izvan Hr-vatske koje su svojim radom pridonijele očuvanju i razvojukulture Hrvata u Vojvodini, kao integralnom dijelu jedin-stvene hrvatske kulture. Na taj način, s druge strane, osna-žuje se i samopoštovanje unutar ovdašnje hrvatske zajednice.

Drugi po značaju događaj jest postavljanje poprsja Ba-linta Vujkova u „park književnika“ u Subotici – to je prvi putau posljednjih dvadesetak godina da se jednom hrvatskom ve-likanu s područja Vojvodine otkriva spomenik. Ovaj je doga-đaj također imao svoj simbolički značaj – riječ je o poprsjučovjeka koji je u svojemu gradu bio proskribiran i zabranji-van, tako da smo na djelu imali i javnu rehabilitaciju najvećegsakupljača narodnog književnog blaga u hrvatskome rasuću.Treći je dobivanje besplatnih doktorskih studija na sveučiliš-tima u Hrvatskoj za ovdašnje Hrvate. Ostvarenjem ove inici-jative stvorit će se, čvrsto vjerujem, temeljna pretpostavka zadaljnji razvoj naše manjinske identitetske infrastrukture,poput katedre za kroatistiku pri Filozofskom fakultetu Sveu-čilišta u Novome Sadu, a usto institucije hrvatske zajednicebit će u mogućnosti prikladnije i stručnije odgovarati na cijeliniz predstojećih izazova i zadaća. I na koncu, ali ne i na pos-ljednjem mjestu, nije toliko događaj koliko fenomen – i u ovojgodini krize, kada je područje kulture bilo vrlo slabo financi-rano, kultura vojvođanskih Hrvata pulsirala je i opstojala za-hvaljujući umnogome entuzijazmu brojnih uposlenika, pa ikada su u pitanju posve zahtjevni izazovi. Postojeći entuzija-zam, naime, treba nas sve hrabriti, jer kazuje da za buduć-nost, bez obzira na poteškoće, ne treba previše brinuti.

Davor Bašić Palković, urednik kulturne rubriketjednika Hrvatska riječ:

Među događajima bih izdvojio do-djelu „Povelje Republike Hrvatske“ dvje-ma udrugama iz Vojvodine, veliku pro-slavu 100. godina Dužijance u Subotici,iako se financijski aspekt njezine realiza-cije, nažalost, pokazao „kontroverznim“nakon završetka manifestacije, te jubilej50 godina od organiziranog rada u umjet-

nosti u tehnici slame, koja je, uz tambu- rašku glazbu, najvećikulturni „brend“ vojvođanskih Hrvata.

Općenito, moj je dojam kako je iza nas jedna pristojnagodina u kulturi, s obzirom na društvene, prije svega eko-nomske prilike u kojima se odigravala. Mislim da se kulturnascena vojvođanskih Hrvata na neki način definirala, odnosnoda sve više liči na ono što rade neke druge, „starije“ manjin-ske zajednice u Vojvodini. Tu najviše mislim na postignutikontinuitet i kvalitativnu ujednačenost pokrajinskih smotri imanifestacija u različitim područjima amaterskog stvaralaš-tva, te festivala. Prostora za unapređenje svakako ima, kao iu većini stvari koje određuju naše živote, a u tom smislu bihnaglasio aktivnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iHrvatskoga nacionalnog vijeća, koji su i u protekloj godiniradili na tomu, pružajući stručnu i financijsku potporu akte-rima kulturne scene. Kakvi će biti rezultati toga u buduć-nosti, po mome sudu, ovisi u velikoj mjeri o samim udru-gama. S druge strane, u području visoke kulture, naši autorinisu imali zapaženijih nastupa ili nagrada, kao što je to bioslučaj prijašnjih godina. /Tekst i fotografije: Hrvatska riječ/

1/2012 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

Kultura vojvođanskih Hrvata u 2011. godini

Znanstveni kolokvij posvećenjezikoslovcu Josipu Buljovčiću

Djelo subotičkog filologa i jezikoslovca Josipa Buljov-čića nezaobilazan je predmet svih istraživača. Povodom 10.obljetnice njegove smrti, Zavod za kulturu vojvođanskih Hr-vata organizirao je 9. prosinca 2011. godine XV. po redu znan-stveni kolokvij na kojem je docent na Filozofskom fakultetuu Zagrebu dr. sc. Petar Vuković podsjetio na najvažnije re-zultate Buljovčićeva istraživanja.

Josip Buljovčić rođen je 1932. godine u Subotici, gdje jei preminuo krajem 2001. godine. Bio je jezikoslovac, profe-sor, prevoditelj i kulturni djelatnik. Među ostalim, bio je lek-tor za srpsko-hrvatski jezik na sveučilištu u Varšavi, te pro-fesor na Višoj pedagoškoj školi u Subotici. Jedan je od osni-vača HKC „Bunjevačko kolo“, a bio je i jezični savjetnik hr-vatskog uredništva Radio Subotice. /S. Jurić/

Liberalni konzervativizam karakterističan za hrvatsku zajednicu

Demokratsko-liberalni politički blok većinski je izbor ov-dašnjih Hrvata, ali i Mađara, kada je riječ o političkim prefe-rencijama, otkrilo je istraživanje koje je u okviru svojega dok-torskog rada provela doktorandica Fakulteta političkih zna-nosti u Beogradu mr. sc. Jasminka Dulić. Ona je svojeistraživanje predstavila 15. prosinca u okviru XVI. kolokvijaZavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Moralni konzervativizam temeljen na kršćanskim vred-notama i proeuropske naklonosti koji su u većoj mjeri karak-teristični za Hrvate i Mađare, pridonosi njihovu opredjelje-nju za proeuropsku i demokratsko-liberalnu opciju. Odbaci-vanje ovih vrijednosti karakteristično je u većoj mjeri za Srbei Bunjevce, što pridonosi opredjeljivanju u većoj mjeri za na-cionalno-radikalsku opciju, rezultati su istraživanja. Upravosu ove četiri nacionalne skupine činile ispitno tijelo u istraži-vanju. /S. Jurić/

Predstava „Zlatni prag“ u VajskojZa učenike koji izučavaju hrvatski jezik s elementima na-

cionalne kulture u školama u Vajskoj i Plavni, Hrvatska či-taonica je 22. prosinca 2011. godine organizirala predstavu„Zlatni prag“ po zapisu Balinta Vujkova, u izvedbi djece kojapohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u OŠ „Vladimir Nazor“u Ðurđinu. U pratnji su bili dopredsjednica Hrvatske čitao-nice Katarina Čeliković, ravnateljica đurđinske škole LjiljanaDulić te nastavnica Tanja Stantić, koja je prilagodila pred-stavu za dramsku izvedbu.

O dojmovima povodom ovoga kulturnog događaja iprvog nastupa u ovome kraju, dopredsjednica Hrvatske či-taonice i menadžerica Zavoda za kulturu vojvođanskih Hr-vata Katarina Čeliković je izjavila:

„Radujem se što su učenici đurđinske škole predstavu‘Zlatni prag, koju je zapisao Balint Vujkov, izveli i pred učeni-cima u Vajskoj, napose što su se publici priključila djeca izPlavne sa svojim nastavnicima. Ovime smo predstavili velikosakupljačko djelo Balinta Vujkova i izvan subotičkog kraja.“

Katarina Čeliković je pri tom naglasila ljubazan dočekravnateljice vajštanske škole Maje Uzurov, školskog tajnikai pravnika Željka Pakledinca, te profesorice Milene Baž-dar koja predaje hrvatski jezik s elementima nacionalne kul-ture u ovoj školi, ali nije zaboravila pohvaliti i pratnju plavanj-ske djece u kojoj su bili prof. Ljiljana Županjac i NerminaKošutić, koja predaje hrvatski u školi, te Zvonimir Pelajićkoji je upriličio posjet franjevačkom samostanu u Baču.

Lijepo je bilo vidjeti radost djece u franjevačkom samo-stanu, gdje im je fra Josip Špehar na popularan način pro-tumačio povijest samostana i pokazao najvažnije detalje kojisvjedoče o višestoljetnoj prošlosti Bača. /Z. Pelajić/

Zvonik � 1/2012 37

Kultura

HRVATSKA ČITAONICA iBunjevačko-šokačka knjižnica „Ivan Kujundžić“pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost„Ivan Antunović“ – S u b o t i c a

upućujuPOZIV

NA DESETI SUSRET PJESNIKA VOJVODINE

„LIRA NAIVA 2012.“

Zainteresirani pjesnici dužni su poslati 3-5 svojih pjesamakoje mogu biti pisane standardnim hrvatskim jezikom iliikavicom (bunjevačkom ili šokačkom) a bit će objavljene uzbirci.

Pjesme i prijavu (s kraćom biografijom te fotografijom/portret) treba poslati

do 10. 05. 2011. na adresu:Hrvatska čitaonica, Bele Gabrića 21,

24000 Suboticaili

E-mail: katarina.celikovic@gmail.com

Deseti susret pjesnika održat će se u Bačkom Bregu u subotu, 16. 06. 2012.

Detaljnije informacije na mobitel: 064 211 31 86zkvh

.org.r

s

ZAGRLJAJ PRIJATELJAKažu da je svaki početak težak. Do-

dajmo tomu – i zanimljiv! Sve ono što ra-dimo u životu, kod kuće, u školi, na poslu,želimo s nekim podijeliti. Obitelj je uvi-jek uz nas, na to računamo. Zato nam je

jako stalo do prijatelja. Kadimaš prijatelja – stekao siblago – Vjeran prijatelj pouz-dana je zaštita; i tko ga je ste-kao našao je blago (Sir 6, 14).

Mnoga djeca vole svojeprijatelje jer uživaju u njihovudruštvu, svaki susret im jepreviše kratak. Kad se praviprijatelji vide, čak i svako-dnevno, rado se zagrle, ili po-ljube u obraz. Taj je zagrljajtako divan, on govori više od riječi, u svim okolnostima:Drago mi je što si došla / Zdravo, super što si tu! /Ajd, vidimo se! / Ma, mi smo naj! / Ne brini, tu sam stobom. Ne plači, to će proći!

Ako ste vi nekome prijatelj, imate li zagrljaj zanjega? Tješite ga kad mu je teško? Opraštate mu? Po-mažete?

Pravi prijatelji ne odlaze nekome prepričavativaše nevolje ili neuspjehe, oni to zadrže za sebe. Svama se raduju, s vama tuguju, ohrabruju...

I mi budimo pozitivni, uvijek raspoloženi! Tako ćenas drugi više voljeti. Moždato ne znate pokazati, ondaučite i gledajte one koji su ra-dosni, koji vole druge ljude.

Možda je netko u vašojblizini tužan, priđite mu i bu-dite s njim. Bit će mu drago.Tako je Isus radio. Bio je sonima koji su imali probleme,koje su drugi odbacili. A mi nećemo nikoga zaobilaziti. Bitćemo prijatelji onima koji nastrebaju, a tako ćemo i sami

dobiti prijatelje. Pokažimo svoje prijateljstvo iskre-nim zagrljajem. Za početak.

Vaša Zvončica

Osječki glumci na mini turnejipo Vojvodini

Djecu u Subotici, Sonti i Srijemskoj Mitrovici obra-dovali su u petak, 16. prosinca 2011. godine, glumci izOsijeka predstavom „Poljubac“, autora Roberta Piumi-nija. Predstavu, urađenu po motivima priče „Il porta-tore di baci“, autora Roberta Piuminija, vidjelo je namini-turneji oko 350 djece u odličnoj glumi osječkihglumaca Nenada Pavlovića i Petre Blašković.

U subotičkoj dvorani OKUD-a „Mladost“, predstavu je gle-dalo stotinjak mališana. Bila su tu djeca iz vrtića „Marija Pet-ković“ i učenici nižih razreda osnovnih škola koji pohađaju nas-tavu na hrvatskom jeziku, u pratnji svojih odgojiteljica i nastav-nika. Djeca su uživala u predstavi što se moglo i vidjeti u čuti,jer su reakcije bile vrlo iskrene.

Glumci su potom predstavu „Poljubac“ odigrali u velikojdvorani Doma kulture u Sonti, za više od 200 djece, učenikanižih razreda OŠ „Ivan Goran Kovačić“ i Dječjeg vrtića „Pče-lica“. I ovdje su djeca uživala u interpretaciji priče u kojoj njež-

na dama Libeta čeka svojega zaručnika Ser Arvaa, koji je otišaou rat.

Nakon Subotice i Sonte, glumci su predstavu odigrali ipred mališanima u dvorani Hrvatskog doma u Srijemskoj Mit-rovici.

Ovu predstavu zajednički su organizirali i darovali djecina dar Dječje kazalište Subotica i Zavod za kulturu vojvođan-skih Hrvata uz koordinaciju i menadžment Petra Konkoja, teuz potporu Hrvatskoga nacionalnog vijeća.

Redatelj predstave je Nenad Pavlović koji je i likovnoosmislio predstavu. Lutke je izradio Tibor Farago, a autorglazbe i songova je Arinka Šegando.

Djeca su u svim mjestima razdraganim pljeskom nagra-dila vedri duh priče o poljupcu, u kojoj ljubav na kraju pobje-đuje.

Nekada davno, kada se još pisalo guščjim perom... Ovakopočinje priča u kojoj nježna gospođica Libeta čeka svog zaruč-nika Ser Arvaa, koji je otišao u rat. Priča talijanskog pisca Ro-berta Piuminija nije, kako možda na prvi pogled djeluje, pisanau 17. stoljeću, već u sadašnje vrijeme, jer je riječ o suvreme-nom autoru knjiga za djecu.

1/2012 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 1/2012 39

Djeca

Svi vi koji se volite maskirati, postajati netko drugi, imatespecijalnu priliku u vrijeme koje je pred nama. Evo različitihmaskenbala u svim mjestima, a za to je dovoljno uključiti malomašte i možeš postati što god zamisliš! Dok vi mislite u kojićete se lik pretvoriti, evo malo „hrane“ za smijeh!

Malo se šalimoŠKOLSKI RAD

Ivica upita Pericu nakon završenog školskog rada: „Kakosi napisao?“

„Nisam imao pojma, predao sam prazan list.“„O, ne! I ja isto. Učiteljica će misliti da smo prepisivali.“

OBAVIJEST na ulazu u crkvu:Dragi vjernici, Gospodin nam se obraća na razne načine. Ali sigurno vas neće zvati na mobitel.ZATO VAS LIJEPO MOLIM DA GA ISKLJUČITE PRIJE

ULASKA!

DOKTORMladi se svećenik vratio iz Rima nakon obrane doktorata

i reče svojoj baki: „Bako, doktorirao sam filozofiju!“„Bože blagi, kakvih sve bolesti ima na ovome svijetu!“ –

reče baka.

LJUBI BLIŽNJEGA SVOGANakon sata vjeronauka potukla se dva dječaka na škol-

skom dvorištu. Vjeroučiteljica ih razdvoji i ukori starijega: „Sram te i stid bilo! A prije pet minuta smo govorili: Ljubi

bližnjega svoga kao sebe samoga!“ „On nije moj bližnji – odgovori dječak. On je moj brat!“

PROPOVJEDNIKPoznatom propovjedniku pozlilo. Nakon temeljitog pre-

gleda liječnik ga uputi i psihijatru. „Govorite li u snu?“ – upita psihijatar.„Ne, ja samo govorim dok drugi spavaju“ – odgovori pro-

povjednik.

JABUKAApostolski nuncij u Parizu jednom je za vrijeme sveča-

nog ručka sjedio pored neke uvažene gospođe koja je bilapreviše razgolićena.

Kad je na stol doneseno voće, on uze jabuku i pruži jegospođi.

Na njen upitan pogled reče: „Gospođo, samo uzmite. Evaje opazila da je gola tek kad je pojela jabuku“.

ZNANJE– Ivice, jesi li znao sva pitanja na ispitu?– Jesam. – Pa kako onda nisi položio?– Nisam znao odgovore.

GLASANJEOtac, programer, uči dijete govoriti... Kako kaže maca? – mijau, mijau...Kako kaže pas? – vau, vau...Kako kaže miš? – KLIK, KLIK...

VJENČANJESvećenik: „Ako netko zna za kakvu zapreku ovom vjen-

čanju neka kaže sada ili neka šuti zauvijek!“Javi se jedan nesiguran glas: „Ja.“„Ti šuti, ti si mladoženja!“ www.zlatnadjeca

VRIJEME POKLADA – MAŠKARA – ZABAVA

BERNARDICA, GOSPA, VEPRIC REZGRJEŠNO, BOG, LOURDESŠPILJA, BOLESNICI, ČUDESA,

UKAZANJE, KRUNICA, MOLITVA, PASTIRICA

zkvh

.org.r

s

Dragi mladi,jedne godine, ni-

je to bilo tako davno,imala sam priliku po-sjetiti Disneyland i ta-mo provesti jedan odnajljepših i nezaborav-nih dana mojega ži-

vota. Sjećam se da su tijekom dana or-ganizirali dvije povorke svih naših ne-vjerojatnih, najboljih i najljepših prija-telja iz djetinjstva. Naravno, oni nisupješačili, nego su ih vozili na ogromnim slikovitim kolima kojasu dočaravala priču iz koje su dolazili: morski svijet za Malu si-renu, gozbeni dvorski stol za Ljepoticu i Zvijer, leteći ćilim iznadvisokih kupola za Aladina i Jasmin. Kao i u našem djetinjstvu,kada smo razrogačenim očima, i po nekoliko tisuća puta, gledaliu njih uvijek iznova kao u ideale, i tada su bili uzdignuti na pije-destal nevjerojatne sreće, ljubavi, uspjeha, blagostanja. Drugapovorka je organizirana u večernjim satima. Nismo ni znali daona uopće postoji niti što nas očekuje od rasplesanih i svjetluca-jućih vila, cvjetova, patuljaka. Neki glas je govorio da se pribli-žava čarobni trenutak, da je on sada tu, kako svatko od prisutnihtreba snažno nešto poželjeti i da će se ta želja ostvariti! U pozadinise začula Snježanina pjesma iznad zdenca I’m wishing... Bilo jetako lako povjerovati da je u zemlji bajki, magije i čarolije, u zem-lji gdje dobro uvijek pobjeđuje, sve moguće, pa čak i čudo! Po-

trebno je samo poželjeti i vjero-vati.... I tada je počeo vatromet!

Vidjela sam dosta vatrometa, idužih, i šarenijih, i glamuroznijih, ibogatijih oblicima od ovoga, alinisam nikada u potpunosti razu-mjela zašto upravo taj pamtim kaonajveličanstveniji i najsvečaniji va-tromet u svom životu. Jedno sigur-no znam: to nije bila obična piro-tehnika. Tada su nebom prštaleiskrene ljudske želje u koje su bilipoloženi svi životi, sva iskustva i

sva nadanja! Bez ijedne riječi bile su oslobođene sve želje i adre-sirane pravim ljudima!

Vrijeme vatrometa i vrijeme želja u običnom svijetu nekakoje rezervirano za novogodišnju noć. Tada ljudi tako mnogo govo-re, graje i viču od radosti i veselja neprestano ponavljajući klišej-ske konstrukcije dobrih želja koje svi znamo napamet, kojima nevjerujemo, koje nikoga ne dotiču, ni onoga tko ih izgovara, nitionoga tko ih sluša. Ne kažem da one nisu iskrene, ali nedostajeim par iznimno važnih sastojaka koji bi omogućili čudo u ovojnašoj svakodnevici! Nitko od nas ne može pouzdano tvrditi o ko-jim sastojcima je riječ, ali svatko se od nas može zapitati i poku-šati pronaći odgovor na pitanje: što sam to poželio sebi i drugimaza ovu godinu, želim li to čvrsto i vjerujem li u to ispunjenje želje.

Mi vam želimo mnogo toga, među ostalim i sljedeće: ....Nevena Mlinko

34. europski susret mladih u BerlinuNa poziv Crkve i gradonačelnika Berlina, a u orga-

nizaciji braće iz Taizéa, hodočašću povjerenja s posta-jom u Berlinu odazvalo se više od 35.000 mladih izEurope i zemalja drugih kontinenata. Na susretu, odr-žanom od 28. prosinca 2011. do 01. siječnja 2012.,bilo je i više od 200 mladih Subotičke biskupije.

Osim skupine mađarskog govornog područja i grkoka-toličkog egzarhata, hodočastila je i skupina mladih iz župe sv.Roka iz Subotice, ojačana nesebičnom pomoći Pastorala mla-dih hrvatskog govornog područja, a osobito Petra Gakovićačije su misli i razmatranja obogatile hodočasnike tijekom pu-tovanja, a molitve uvele u divni svijet našeg Gospodina IsusaKrista.

Papa Benedikt XVI. u svojoj poruci potiče mlade na ot-varanje putovima povjerenja širom svijeta i ističe kako povje-renje nije slijepa naivnost te dodaje: Oslobađajući vas ropstvastraha, to povjerenje koje izvire iz vjere u Krista i života Duha

Svetoga u vašim srcima, čini vas osjetljivijima i omogućujevam da se suočite s mnogim izazovima i poteškoćama s kojimase danas suočavaju muškarci i žene. Oni trebaju čuvare kakose sjeme nade ne bi ugušilo. Budite među tim čuvarima i pri-mite povjerenje koje vam tim pozivom daje Krist. Suočivši sesa siromaštvom i nepravdom, mnogi se mladi ljudi predaju re-voltu, očaju ili čak nasilju. Oni vas trebaju, kao i mir koji pro-nalazite u svojoj vjeri, zaključuje Papa. Sveti otac u svojoj po-ruci ne krije radost što će Rim biti domaćin 35. europskogsusreta mladih.

U svom prvom obraćanju mladima, brat Alois zahvalio jena pomoći gradu i župama. Gradu koji gleda prema buduć-nosti ali traži i načina da prevlada bolnu prošlost. Brat jeukratko objasnio i podrijetlo crteža Djevice Marije s malimIsusom koji je dominirao dvoranama velesajma. Crtež je nas-tao tijekom Drugoga svjetskog rata kada je njemački vojnik uStaljingradu u Rusiji, za proslavu Badnjaka nacrtao crtež napoleđini vojne karte. Taj je crtež sada ovdje u Berlinu, u „Kai-ser-Wilhelm-Gedächtniskirch“, crkvi ostavljenoj u ruševinamakao podsjetnik na razdoblje nacizma. Je li ovaj vojnik, znamoda je bio vjernik, protestant, želio viknuti o svojoj žeđi za ži-votom i mirom usred najgore tame rata? Ne znamo, no du-boko smo dirnuti ovim crtežom, poznatim kao „Staljingrad-ska Madona“.

Oliver Kajari

Obavijesti* Misa za mlade: prvi petak, 3. 2. 2012., 20 sati, Paulinum

* Tribina mladih: 29. 01. 2012., 19 sati, Katolički krug,

predavačica: Katarina Ralbovsky

* Emisija za mlade: nedjeljom, 15 sati,

http://www.radiomarija.rs/

* Kateheza za mlade: subotom, 10 sati,

http://www.radiomarija.rs/

1/2012 � Zvonik40

MladiUredila: Nevena Mlinko

Zvonik � 1/2012 41

Želim ti...i

Dr@gi prijatelju!

Prije svega, želim ti sretnu novu go-dinu.

A onda bih započela s jednim razmiš-ljanjem. Kažu ljudi da je ljepota u okupromatrača. Što ti misliš, je li to točno?Kada na primjer pogledaš leptira, možeš vi-djeti predivne boje na njegovim krilima, amožeš ga vidjeti i kao običnu leteću gusje-nicu. Ali, ove rečenice o ljepoti rijetko sesjetimo kada to značenje prenesemo naljude ili kada se pogledamo u zrcalo. Takočesto primjećujemo samo mane. „Jao, vidibubuljice“ – kao da neće proći za koji dan.„Bore oko očiju“ – izgleda da uzalud nosenaziv „smijalice“. Obrve su predebele ilipretanke, kosa neupadljiva, visina prevelikaili premala... A onda, promijenim okolinu igle čuda. Ono što mi se činilo neupadljivimi ružnim, odjednom postaje fascinantno ivrijedno divljenja. Izgled se nije promijenio,samo se promatra kroz druge oči.

OK, priznajem, ljepota doista jest u okupromatrača. Ali, kako ju ja promatram? Štoje za mene ljepota? I tek kada o tome raz-mišljam, uviđam neke potpuno nove slike.Ljepota je ono što muž vidi kad pogleda su-

prugu s kojom je 30 godina ubraku i koju i dalje voli. Ljepota je udjetetu koje se od radosti smije dokga tata nosi. Ljepota je ono štovidim u osobama koje su midrage... I tek kada tako postavimstvari, shvaćam da je ljepota i uonome što druge osobe vide umeni. A to što drugi vide u menipoistovjećuje se s ljepotom, alinekom drukčijom stranom ljepote.Rekla bih, neka unutarnja ljepota.Pa da, unutarnja ljepota koja je po-kušaj da se pronađe kvaliteta tamogdje ju nitko ne vidi. Da, to je onaprava, istinska ljepota. Jer, svjesnasam – vanjština je prolazna, uvenut će i nes-tati. Unutarnja ljepota i sklad uvijek su tu,vide se na licu. Može se netko truditi i pra-viti najmaštovitije poze, ali bijes, nezado-voljstvo i svi ružni osjećaji vide se.

Sada, kada svi donosimo neke noveodluke, želim ti reći da ću pokušati naučitipronaći kvalitetu ondje gdje ju drugi nevide. Naučit ću cijeniti ljepotu koju imam ikoju drugi imaju. Djeca su najljepša. I zatoću u svakome tražiti lice djeteta. Lice kojeodiše samopouzdanjem, velikodušnošću,iskrenošću i otvorenošću. Tražit ću dob-rotu, toplinu u odnosima s drugima, hu-

manost, ljubaznost, prijatnost... A te kvali-tete ću pokušati pronaći i u sebi.

Tko zna, možda te ovim pismom po-taknem da i ti kreneš tim putem. Završit ćunavodom Tierney Gearona: Unutarnjaljepota je snaga da budemo sposobnivoljeti sebe i druge takvima kakvijesmo. Tek tada postaješ potpuno ne-sebičan.

Piši mi uskoro...Tvoja prijateljica,

M. G.

... d@ se zaljubiš

Ako već nemaš onog nekogposebnog u koga si zaljubljen,želim ti da se zaljubiš. Ako si skep-tičan, nemaš vjere u ljubav, smatrašzaljubljenost budalastom, ili jednostavno smatraš da biti bilo bolje bez ljubavi, onda ti želim da se ludo zaljubiši promijeniš mišljenje. Ako si se razočarao u ljubavi,želim ti nekog divnog, nekog tko će te oboriti s nogu itko te neće povrijediti. Ako još nisi bio zaljubljen, želimti onu pravu osobu, nekog tko će te razumjeti i cijeniti.Želim ti da i ti budeš rasijan, razdragan i zamišljen, dase smiješiš bez razloga, da sanjariš, da ti taj netko ne-dostaje i da ga stalno želiš vidjeti.

Želim ti da budeš sretan. Želim ti osobu iz tvojihsnova.

Možda kad ju pronađeš, ta ti se osoba neće činitiodmah kao osoba iz tvojih snova, neće imati crnu kosu,možda neće dijeliti neka tvoja interesiranja, neće bitiidentična prototipu koji si stvorio u svojoj glavi, ali bitiće to ta, osoba baš za tebe, osoba koja će te razumjeti ipoznavati bolje nego itko, a da je to osoba iz tvojihsnova, shvatit ćeš tek kad ju upoznaš.

Zbog te osobe pravit ćeš gluposti i ponašati sekako se inače ne ponašaš.

Baš ti tu neku posebnu osobu želim ove godine.

Vedrana

... d@ imaš prijatelja

Dobio si sigurno puno čestitkiza blagdane u kojima su ti osimsreće i zdravlja željeli da imaš praveljude oko sebe. Od srca ti želim daimaš ljude koji će jednom riječju biti prijatelji! Boguhvala, mnogi to već imaju, međutim, potrebno je stalnoiznova obnavljati odnose s Bogom, sobom i drugima.Ona prva dva nekako stalno dođu na red, a ovo trećezna ponekad malo ispaštati. Uglavnom, moje su željeusmjerene na to da se ne baviš previše tim iz čije jenetko kuće, i je li istog razmišljanja kao i ti... To su namnajčešći „uvjeti“ za otvaranje samih sebe prema dru-gima. Potrebno je samo jedno: prihvatiti drugu osobukao čovjeka – stvorenu od Boga savršenu, a opet grješ-nu i slabu poput nas samih. Dakle, i kad ne razmiš-ljamo jednako, drugu osobu trebamo prihvatiti. Toznači da ona može biti i druge vjeroispovijesti i slično,a da ne dolazite u konflikt što se tiče toga. Želim ti daimaš što više dobrih ljudi koji će te prihvatiti i koje ćeši ti sam prihvatiti.

A to je upravo ono što Evanđelje uporno govori...„Umrijeti za prijatelje, ima li veće ljubavi

od te?“.Vrlo jednostavno, zar ne? ☺

Petar

zkvh

.org.r

s

1/2012 � Zvonik42

Želim ti...i

... d@ uspiješ

Možda ti nova godina nije donijelataj osjećaj kojemu si se nadao, osjećajrasterećenosti, poleta, osjećaj da ćeovoga puta sve biti u redu, osjećaj dasi na važnoj prekretnici života. Ova godina obećava da ćebiti podjednako loša kao i prethodna. A to se čini lošim. Akote već u početku muče takve misli, kako će tek biti do kraja?Već ti nisu uspjele neke sitnice koje si planirao, kako će tekone velike stvari koje želiš? I država je u kaosu... Ma cijelisvijet je u kaosu! A budućnost ti se čini tako beznadna i te-gobna.

Razvedri se! Ne daj da te proguta strah od budućnosti.Ova godina bit će sjajna! Nemoj odmah sebe ugušiti stra-hom od padova. Pa ako i padneš – nema veze. Svatko padnena putu ka svojim snovima. Vjerojatno nećeš ni ti biti iz-nimka. Nemoj se bojati započeti iznova. Želim ti da u ovugodinu zakoračiš smjelo i pouzdano. Nemoj sebe kočiti stra-hovima i pitanjima „Što ako ....?“. Kreni samopouzdano.Kreni s osmijehom! Za početak, samo kreni, važno je mak-nuti se iz mjesta.

Radi naporno za svoj cilj, ali se nemoj zaboraviti veseliti. Budi pozitivan, ali ne pretjerano prpošan i samouvjeren. Budi samostalan, ali se nemoj ustručavati zatražiti pomoć. Glavu gore, želim da ti ova godina doista bude sjajna.I ako stvari krenu nizbrdo, sjeti se: nisi nikad sam!

Vedrana

... d@ sanjašU ovoj godini novoj, ali opet,

pred tako običnim danima koji stojepred tobom: želim ti ispunjenje svihsnova, ali prije svega, želim ti da sa-njaš. Budi odvažan da sanjaš. Jer ti sina potezu. Ti moraš načiniti taj prvi korak.

Ne znaš kako? Jednostavno, opusti se i dopusti maštida učini svoje. I sanjaj. A onda skupi hrabrosti da tesnove pretvoriš u stvarnost. Jer puno je prelijepih snovakoji nikada nisu ostvareni, koji su ostali samo san. Puno jesnova koji vuku u dubinu poput kamena u moru i stvarajuu tebi osjećaj besmisla.

Kako Dobrica Cesarić kaže: „Čovjek se osjeća kaomrtva luka u kojoj ljudi dižu sidra i podižu jedra, ali ni-kada ne kreću iz plićaka.“ E, pa ja ti želim da sanjaš i daostvaruješ te snove. Da se ne zadržavaš samo na snovima,„u plićaku“ nego da pokreneš svoj brod u ovom morusnova.

„Jer nebo zaslužuju samo oni koji su pokušali ostva-riti bar nešto od onoga što su zamišljali“ (T. Ivančić). Zato,pusti mašti na volju i sanjaj. Sanjaj prekrasne snove. Ibudi odvažan i hrabar. Odvažan da odmah učiniš svekako bi ostvario snove i hrabar, odnosno, uporan u ostva-rivanju snova.

Sanjaš li da započneš vlastiti posao? Kreni! Sanjaš lida se pomiriš s prijateljem? Idi! Ili ti je san naučiti sviratigitaru? Što čekaš? Ustani iz kreveta odmah! U današnjevrijeme kada je sve moguće, i kada imaš toliko mogućnos-ti, imaš priliku ostvariti svoje snove. Iskoristi tu priliku!

Ti to možeš, vjerujem u to. Vjeruj i ti! Snovi se ostva-ruju samo ako dovoljno vjeruješ u njih i u sebe. STOGASANJAJ, VJERUJ I OSTVARUJ SNOVE!

Marina

... d@ budeš prihvaćen

U društvu možda nisi najpopular-niji, najzgodniji, najpametniji. Znam,osjećaš se prosječno, a ponekad i narubu društva. A ti baš želiš biti prihva-ćen, pa i popularan. Želiš ove godinepopraviti svoj položaj na socijalnoj ljestvici, da se za tebe zna,da budeš najbolji i najomiljeniji.

Ja ti neću poželjeti da budeš popularan... Glavni u druš-tvu... Poznat i viđen u svim najboljim kafićima... Poželjet ćuti da pronađeš dobre prijatelje, istinske prijatelje. One ljudeslične tebi, ili bar, one koji najviše odgovaraju tvojoj osob-nosti. Takve prijatelje kojima ćeš ti, baš ti, s manama i vrli-nama, biti sjajan. Posebna osoba s kojom se smiju i plaču,zabavljaju, a ponekad i dosađuju. I koji te istinski vole. Oneosobe koje te neće osuđivati, koje će te voljeti zbog tebe izbog kojih se nećeš morati mijenjati i pretvarati. One osobekojima neće biti bitan tvoj izgled, materijalno stanje i drugepovršne i nebitne stvari. One osobe s kojima ćeš moći dis-kutirati o važnim stvarima, a i ćeretati o sitnicama; ponekadse posvađati zbog nesuglasica i onda se opet pomiriti, opros-titi jedni drugima, i zaboraviti na svađu. One osobe koje ćeti reći istinu, makar i neugodnu, i one osobe koje će ti toznati iznijeti na taktičan način. One osobe koje će uvijek bitiuz tebe.

U takvom ti društvu želim da ove godine budeš prih-vaćen. Makar imao i jednog takvog prijatelja, želim ti takvogjednog skromnog i vjernog prijatelja više nego mnogo-brojne, lažne prijatelje.

Vedrana

... d@ budeš zdrav

U želji da ti preporučim najboljirecept za održavanje zdravoga života uovoj 2012. pre-google-irala sam cijeliinternetski prostor. Ne mogu ti poslatimakar što jer ti nisi makar tko! Nijebilo lako... Redovita tjelovježba, 8 sati sna, puno voća i po-vrća, niskokalorični obroci raspoređeni u 5 porcija na dan,jedna, maksimalno dvije kave na dan, izbjegavanje stresa...Za ovu priliku (i kako bi ti što lakše zapamtio neophodnesastojke) morala sam sažeti načitano! Drugim riječima, iz-vući najvažnije i evo ga:

1500 g Ljubavi500 g Nježnosti800 g Radosti3 kg Razumijevanja24 žlica Smijeha3 vrča Strpljivosti365Zagrljaja

Možda zvuči malo čudno, prejednostavno, nerealno,ali pokazalo se da su ovo najbitniji sastojci zdravoga života!Učinak je zajamčen! Uzdravlje i živjeli!

PS: I ja ću se okušati... Jedva čekam da se sretnemo irazmijenimo dojmove!

Pozdrav, N. M.

Zvonik � 1/2012 43

Želim ti...i

S A M

Zamagljenih očiju, lica ispranog su-zama, razmišljam pred Jaslama o samo-ći. Ostao sam sam. Strah od samoće jeosjećaj koji me obavija, osjećaj straha odsebe samoga i bavljenja sobom, ali istrah od drugih.

Svjestan sam da se strah od samoćenalazi u konfliktu s otkrivanjem pravogsebe. Znam da je samoća zapravo dar, ane nešto čega se trebam bojati. Trebamju prihvatiti. Tek tada će doći do bitnihpromjena. Život koji je bio pustinja postatće život u kojem otkrivam svoje pravo ja.Znam ja to sve, ali…

U tom trenutku razmišljanja začuhglas. Nije bilo nikog oko mene. I opetzačuh glas, mio i nježan, a opet s nekomdozom strogosti. Govoraše mi: „Čuješ lime?“. „Čujem, ali ne vidim te!“, odgovo-rih.

Glas je nastavio: „I ne trebaš me vi-djeti… Samo osluškuj… Nakon tolikovremena dozivanja, tek sad si me čuo.Napokon si počeo slušati. Samoća je iz-vrsno sredstvo. U njoj duša govori i našduh se sjedinjuje s njom. Nigdje nisamtakvu slast osjetila, kao u samoći“.

„A tko si ti?“, upitah. „Imala sam tri godine, kada su me

roditelji iz svijeta poveli u hram, gdjesam povučeno živjela u tišini moje sobe.Moj duh je bio uvijek uzdignut, naročito

kad sam se nalazila u samoći,daleko od ljudi. Samoća me pra-tila sve do dana kada sam u tojsamoći shvatila što je moj zada-tak. Sinko, da samo jedanputosjetiš utjehu samoće, ne bi ta-ko često tražio društvo ljudi.Kad bi u samoći jednom o sebi idrugima razmišljao, ne bi takorado išao naokolo po ulicama.Koliko se nepotrebnih riječi go-vori, koliko nekorisnih, štetnihogovaranja i pokvarenih stvarise čini u društvu drugih! Kolikosu puta u takvim slučajevimadrugi vidjeli tvoje pogreške, itako si izgubio dobar glas, ko-jega si imao. Koliko puta sinešto rekao zlo, a kasnije ti je bilo žao.Ništa ti od toga u samoći neće smetatiako se samo nastojiš sabrati“, govorio mije glas.

„Glas koji čuješ se ne čuje u svjet-skoj halabuci, a šum svijeta ne dopuštaduši da se napuni dobrim stvarima. Po-vučeš li se nakon rada u sebe, mnogoćeš jasnije vidjeti sve u čemu si griješio.Zato se nauči povući od svijeta, od ljudi,te ozbiljno razmišljaj o svojoj duši. Kadse povučeš od buke svijeta, naći ćeš vre-mena razgovarati sa sobom. Tek tadaćeš biti načisto sa svojim čežnjama, kadsi prije o njima s dušom raspravljao.Tada ćeš uvidjeti da nisi i nikad nećešbiti sam!“

Kao nikad dosada, shvatio sam štoznači samoća čovjeka sa samim sobom.Shvatio sam – Otajstvo je to veliko, otaj-stvo koje dopire do svakog od nas, domene. Otajstvo! Suza nestade, jer mi bidano shvatiti Puninu Otajstva Samoće. Usamoći čovjek postaje čovjek, stvoren nasliku Boga. Tek po tom velikom Otaj-stvu, kada sam uronjen u njega, dobiosam sposobnost društvenosti, izlaska izsebe i darivanja drugome. Bez dubokogiskustva samoće i moje darivanje dru-gomu samo je površno. U Jaslama vidimOtajstvo Samoće svakoga od nas! „Hvalati, Majko, što si mi dala shvatiti, čuti i vi-djeti da biti sam i biti sam sa sobom imavrijednost, ima smisla.“

M. G.

.... d@ ne odrasteš

Samo se šalim! Ej, nemoj slučajno pomisliti kako ti želim da sene zaposliš i da ništa ne radiš ili kako ti poručujem da si djetinjast,nezreo i bla, bla, bla.

Međutim, sigurno je da ne želim da ti želudac svakim danom iz-gara od nervoze zbog posla koji imaš, nemaš, tražiš ili ćeš jednomtražiti. Ne želim ti da grčevito držiš sve moguće životne kajase kakobi mogao u potpunosti kontrolirati svoj život, život sebi nadređenih,život svojih prijatelja, svojih kućnih ljubimaca, buba u tvome stanu…Ne želim ti takvu uzaludnu i nemoguću misiju (ti nisi Tom Cruise, ibolje što nisi jer te ja tada sigurno ne bih sretala na ulici!). Ne želimti da ubiješ „mogućnost“, „slučajnost“, „događaj“ i sve naoružane pticekoje nas nadlijeću jer su to po pravilu toliko dobre stvari da ih samine bismo mogli takvima izmisliti niti ih isplanirati. Znaš i sam, to sudarovi s neba. Ne želim ti da budeš natmurenog i zamišljenog lica od0 do 24. Da, da, prijeti nam globalno zatopljenje i „europske integracije“, toliko velikih riječi. Plači, smij se,krevelji se, samo, molim te, nemoj biti stalno istog, svjetskog izraza lica! Ne želim da se sam izdeformirašzbog nekih tamo drugih koje ni ne poznaješ.

Još mnogo toga bih mogla nabrojati da ti u Novoj ne želim... Sve u svemu, nadam se da si shvatio što ti želim. Želim ti da ne odrasteš jer djeca se znaju najljepše smi-

jati, sveobuhvatno širiti ruke, najiskrenije govoriti. Ona se znaju igrati toliko ozbiljno i ne zaboraviti da je toipak samo igra. Ona imaju veliko srce koje voli i koje se ne boje poklanjati Bogu i drugim ljudima!

Želim ti Raj još ovdje na zemlji koji je sigurni put za Raj na nebu!N. M.

zkvh

.org.r

s

„Like“ ili „Comment“? („Sviđa mi se“ ili „Komentiraj“)?Dragi čitatelji! Naše doba je zanimljivo! Internet era je

okupila u „društvenim mrežama“ – koje su, svidjelo se tonama ili ne, danas vrlo značajan dio društvenog života – mnoš-tvo ljudi različite dobi, spola, zvanja i zanimanja, vjerskih uvje-renja i životnih stilova. Tu su bake i djedovi, odrasli i mladi(među kojima je, na žalost, puno i djece, što uvjeti korištenjadruštvenih mreža ne dopuštaju, ali naravno – prešutno i do-puštaju i podržavaju). Možemo ih bojkotirati ili ih pretjeranokoristiti – opet se sve svodi na motiv: zašto ih koristimo ilizašto ne? Zanimljivo je također što je najčešći vid komunika-cije na tim „mrežama“: netko nešto napiše (svoj „status“) ilipokaže neku fotografiju, pjesmu ili video, a ostali to čitaju igledaju, pa reagiraju dvojako. Ili „kliknu“ SVIÐA MI SE („laj-kaju“) ili – nešto komentiraju. Bude tu svega, kao u svakomrazgovoru, uostalom. Najčešći je tek – kratki i brzi „like“, kojiznači i svašta i – ništa! Što je vama osobno draže? Čini se da

je teško izrazitisvoje mišljenje,stav i uživo i naNet-u! Ponekad(slučajno ili na-mjerno?) pro-puštamo uživjetise u situaciju (sta-tus) drugoga iodgovoriti mu nešto lijepo kako bismo ga oraspoložili, suo-sjećali s njim, ohrabrili ga ili pohvalili, iskazali mu divljenje ipoštovanje, ili tek rekli da se radujemo s njim, ali ne samo kli-kom na „like“, nego svojom toplom, ljudskom riječju. Kao daje – u žurbi naših dana – nemoguće pokazati, izraziti, naslutiti(riječju, djelom, pa i komentarom) prekrasne stvari koje životznače: ljubav, prijateljstvo! Ipak, Isusova je to zapovijed, pastoga smijemo svima nama poželjeti u novoj 2012. godinipuno – međusobnih izričaja ljubavi! Ne površnih, neiskrenih,na brzinu, već pravih... Gdje god bili, ljubimo se međusobno:u domu, na poslu, u školi, u crkvi, na ulici ili – na Inter-netu...(lvh)

riječ pedagoga

„DOOOSADNO MI JE...“ (o slobodnom vremenu, kreativnosti, dokolici...)

Događa li se i vama ovih dana da uhvatite kod svoje djeceonaj naizgled pospan i totalno bezvoljan pogled nakon kojeg,obično, slijedi izjava: „Dosadno mi je“ ili „Smor mi je“?

Ja se na te riječi obvezno „naježim“, prostrijelim ih po-gledom, potom neko vrijeme uporno fiksiram, a na koncu –samo slegnem ramenima. Moj prvi, spontani prijedlog uvijekglasi: „Pa, uzmi nešto i čitaj“. Nažalost, rijetko „upali“. Gle-dajući ih tako „smorene“, pomislim kako očajnički čeznempročitati nekoliko knjiga koje su mi već poodavna na listi če-kanja, pogledati neki od filmova koje uporno kupujem na ak-cijama, dotjerati malo svoj blog idejama koje mi se motaju poglavi... A mojoj je kćeri sada kad nema škole i obveza „prekoglave“ – „SMOR“. Čini mi se da u to zapravo ne mogu povje-rovati, jer mi je osjećaj dosade apsolutno nepoznat. Međutim,kako mojoj djeci uopće nije, zapitam se gdje sam kao roditelji odgajatelj „zakazala“ kad ih nisam naučila kako koristitisvoje slobodno vrijeme.

Ali, što je zapravo slobodno vrijeme i od čega smo ga„oslobodili“ – osim od školskih (i izvanškolskih) obveza i ku-ćanskih poslova? Dok su djeca bila mala, organizirala sam imrazne „slobodne aktivnosti“: druženja, odlaske u kazalište, pa

plivanje, klizanje, sanjkanje – sve ono što ja mislim da je zanjih „baš dobar način provođenja slobodnog vremena“.

Međutim, jesam li ja i sada – kada su već porasli, odgo-vorna pobrinuti se i organizirati njihovo vrijeme? Zabrinemse kad čujem kako stručnjaci kažu da neki od najopasnijih po-roka nastaju upravo iz dosade. Predlažem im zato razne druš-tvene ili sportske igre, (za kompjutorskim igricama posegnui sami, šetnju, posjete prijateljima i rodbini, crtanje, slikanje,sjeckanje, šivanje, bojenje, slaganje (nama za to služi tzv.„kreativna kutija“ u koju uporno slažemo raznorazne krpice,trakice, šarene papiriće i najrazličitiju zanimljivu ambalažu odkoje se može nešto napraviti...).

Ono što često zaboravim jest kako sam još davno nau-čila kako je upravo dokolica prvi preduvjet stvaralačkog rada.I zaista, najzanimljivije ideje, pjesme, spotovi, ukrasi, nakit irazne druge kreacije moje djece započele su svoj život upravotim riječima: „Dooosadno mi je...“.

Zato sada više ne brinem, već se pomalo i obradujem kadčujem te riječi. Značajno pogledam ranije spomenutu „krea-tivnu kutiju“, sačekam da moja kćer u nju „zaroni“ i kad se to-talno umota u rolne papira i tkanina, umrlja bojama, ljepilomi lakovima, a na licu joj se pojavi onaj pomalo zaneseni pogled– pomislim da dosada nije uvijek tako loša i da je na kraju,ipak, sve dobro ispalo. (LJ.K.I.)

1/2012 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

male mudrostiTri kralja

Prvi kralj je bio čovjek pedesetihgodina, otac petero djece, zaposlen uopćini, u ruci je držao štaku. Prislonioju je uz jaslice i rekao: „Prije tri go-dine imao sam tešku prometnu ne-sreću, izravan sudar. Završio sam ubolnici s nekoliko lomova. Liječnicinisu bilo optimisti glede moga oporavka, pa su bili suzdržaniu predviđanjima o obećanjima. Od tog trenutka ja sam bio za-dovoljan i Bogu zahvalan za svaki, pa i najmanji znak pobolj-šanja: kad sam počeo micati glavom ili prstima, kad sam sepodigao i sjeo i tako dalje. Za nekoliko mjeseci provedenih ubolnici promijenio sam se. Postao sam ponizan i uvelike seradovao svemu što imam, naučio sam biti zahvalan za sitnicei svakodnevicu koju prije nisam ni zapažao. Donosim ovuštaku Isusu u znak svoje zahvalnosti.

Drugi kralj bila je zapravo žena, majka dvoje djece. Do-nijela je katekizam, stavila ga pored jaslica i rekla: „Dok sumoja djeca bila mala i dok su me trebala, izvrsno sam se osje-

ćala. Ali kad su dječaci odrasli,počela sam se osjećati nekoris-nom. Shvatila sam da samosa-žaljenje nema smisla, pa samse prijavila župniku da održa-vam vjeronauk maloj djeci.Tako sam svom životu ponov-no vratila smisao. Osjećam sekao apostol, kao prorok; otva-ram djeci obzore duha, to meispunjava i oduševljava. Osje-

ćam se korisnom, važnom i ostvarenom“.Treći kralj bijaše mladić s bijelim papirom u ruci. Polo-

žio ga je u jaslice i rekao: „Pitao sam se da li da uzmem ovuulogu, jer nisam znao ni što bih donio na dar ni što bih rekaoIsusu. Ruke su mi prazne, srce mi je puno želja, sreće i nade.Mojom dušom često prolaze nemiri, pitanja, osjećaji krivnje isumnja. Moja je budućnost vrlo neizvjesna. Doista ti nemamšto ponuditi, božansko dijete, zato ti darujem ovaj prazan list.Znam da si došao da nam doneseš novu nadu. Vidi, moja jenutrina prazna, ali srce je otvoreno i spremno prihvatiti riječikoje ispisuješ na ovaj bijeli papir moga života. Ti si tu i nadamse da će se sve promijeniti...“. /Bruno Ferrero/

Ponekad i najvrjedniji, najrevniji, najbolji od nas do-žive i dosadu, pa čak i bezvoljnost ili lijenost. Potražilismo za Vas nekoliko savjeta stručnjaka za to kako samisebe motivirati za rad i jednu lijepu priču – a sve po-tiče na razmišljanje o tome koliko vjerujemo u sebe iu druge...

Kako se motivirati? (za učenje, rad...)� Prilaziti poslovima s pozitivnim stavom – imati volju uči-niti nešto!� Postaviti si cilj – što želim ostvariti?� Postaviti očekivanja – koliko mogu ostvariti?� Biti određen – kako ću to ostvariti?� Biti realan – postaviti takve zahtjeve koje mogu ispuniti –imati na umu svoje mogućnosti i sposobnosti.� Napraviti popis što trebam obaviti – precrtavati obavljeno.� Poslove razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakšeobavljivih ciljeva.� Napraviti redoslijed obavljanja poslova – štedim na vre-menu.� Postaviti si nagrade za obavljen posao – ako obavim posao.� Podsjetiti se na dobre strane svog rada – zašto to radim.� Osjećaj zadovoljstva na kraju mora biti posljedica našesvjesne odluke da ćemo se početi mijenjati danas!� Iskoristi višak energije za svoj rad!

Iskoristi negativnosti – podsjeti se na posljedice ako neobaviš zadatak!� Ne prekoračiti vrijeme koje si zadaješ za neki zadatak.� Drži se rokova.� Napraviti jasnu razliku između „ne mogu“ i „neću“.� Počni odmah. Ne odugovlači!� Poboljšaj svoju sposobnost samouvjeravanja!� Budi optimističan – šanse za uspjeh će se povećavati!� Koristi bilješke, podsjetnike, natuknice i sl.� Iskoristi svaki uspjeh kao dodatnu motivaciju za daljnji rad.� Prepoznaj ono što bi te moglo ometati i napravi izbor.� Imaš pravo pogriješiti – nitko nije savršen.� Vježbaj svoj smisao za humor – smijeh ukazuje na to da sirealan!

Nagradi se za ostvaren cilj – realne nagrade!

Prispodoba o olovciPrvo: Činit ćeš

velike stvari sa-mo ako dopustišda te ruka vodi.

Drugo: Povre-meno ćeš moratipodnijeti neu-godnosti rezanja,ali to je potrebnoako želiš postatibolja olovka.

Treće: Bit ćešsposobna popraviti svaku pogrešku koju učiniš ako dopustišda se tvoje greške obrišu.

Četvrto: Ono najbolje što imaš nalazi se u tebi.Peto: Bez obzira na okolnosti u kojima se nađeš, moraš

nastaviti pisati. Uvijek ostavi jasan i čitljiv trag bez obzira ko-liko situacija bila teška.

Olovka sve posluša i obeća da će se sjećati. Shvativši na-mjere svojega tvorca uđe u kutiju za olovke.

Zamisli da si ti ova olovka: nemoj nikada zaboraviti ovih 5pravila i postat ćeš bolja osoba.

Prvo: Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te Bog– tvoj Stvoritelj vodi. Tako ćeš dopustiti da se i drugi obo-gate darovima koje posjeduješ.

Drugo: Susrećući se s problemima bit će ti teško, ali to ćeti koristiti jer će te kao osobu ojačati.

Treće: Bit ćeš sposoban popraviti sve pogreške koje uči-niš ako se obratiš Onome tko ih može izbrisati.

Četvrto: Shvatit ćeš da se ono najbolje što imaš nalazi utebi.

Peto: Kud god da kreneš moraš ostaviti trag. Ne obaziri sena situacije, u svemu se zalaži za dobro.

Svi smo poput olovke... Stvoreni i upućeni od Stvoritelja uživot s posebnim zadatkom. Sjećaj se ovih 5 pravila. Živi ra-dosno. Budi u svakodnevnom kontaktu sa svojim Stvorite-ljem.

Zvonik � 1/2012 45

Obitelj

zkvh

.org.r

s

Sve su somborske prosvjetneustanove u Fehérovo vrijeme bilekonfesionalnog značaja: postojalesu i predškolske ustanove – dječjivrtići i to rimokatoličke, pravoslav-ne i židovske. Oko izdržavanja svihprosvjetnih ustanova se nije staralasamo Crkva, već i grad Sombor.Školovanje je za đake bilo besplat-no. Nastavni jezik u katoličkim ško-lama je bio gotovo isključivo ma-đarski. Tako su katoličke školeodigrale fatalnu ulogu u odnarođi-vanju somborskih Hrvata i Nije-maca. Već druge godine Fehérovogžupnikovanja gradska vlast je odlu-čila proširiti školske prostore. Te1869. godine je osnovan još jedandječački razred i jedan 3. razred zadjevojčice. Rimokatolička crkvenaopćina je u središtu grada držaladječačku šestorazrednu školu. Ta ješkola djelovala u ovećoj zgradi –katnici u ulici male crkve. Područneškole su bile u gradskim četvrtimaSelenči i Banatu. Proširenjem škol-skog prostora ukazala se potreba zanovim učiteljskim mjestima. Godine1871. je trebalo uvesti još pet uči-teljskih mjesta. Godine 1873. jeustanovljen V. i VI. razred za djevoj-čice. Od 1864. godine nastavni jeziku toj školi je bio isključivo mađar-ski. Zanimljivo je da je 1877. godineSombor imao već i nastavnika tje-lesnog odgoja. Prvi nastavnik tjeles-nog odgoja je bio Bela Lukić, diplo-mirani profesor tjelesnog odgoja.

Još pedesetih godina 19. sto-ljeća bilo je salašarskih škola. SalašiNenadić i Gradina su već tada imalisvoje škole. Poznato je da je 1870.godine učitelj u školi na Nenadićubio Marko Jozić, a imao je 36 đaka.To spominje kalačko-bački šemati-zam za 1870. godinu na 85. stranici.Kraljevsko namjesničko vijeće jenastojalo ukinuti te škole. Te suškole imale spočetka po jednu učio-nicu, a 1881. godine su dobile po jošjednu učionicu. Bile su mješovite.

Nažalost, broj učenika se stalnosmanjivao, a grad je imao velikemuke oko toga da dobije učitelje zasalašarske škole. Premda na tim sa-lašima nije bilo Mađara, i tamo jenastavni jezik bio mađarski, dok sehrvatski jezik čuo samo u prvimrazredima.

Škole za djevojčiceDobrotvorno društvo sombor-

skih gospođa se 1879. godine obra-tilo tadašnjem kalačko bačkom nad-biskupu Lajosu Haynaldu da svojimdarom podupre gradnju jedne sa-mostanske škole. Diljem Kalačko-Bačke nadbiskupije nicale su brojneškole, a posebno škole za djevoj-čice. Gradnju takvih škola je širo-kogrudno podržavao nadbiskupHaynald. U Somboru su se gradskevlasti zdušno borile protiv samo-stanskih škola za školovanje djevoj-čica. Na slične je teškoće nailazio ižupnik subotičke župe svete Tere-zije, Matija Mamužić, gdje se gradtakođer protivio dolasku časnih ses-tara. Konačno su somborske grad-ske vlasti mogle obavijestiti nadbis-kupa o spremnosti da se otvore isestrama povjere škole za djevoj-čice. Od 8. rujna 1887. godine časnesestre Naše Gospe su u svom za-vodu imale šestogodišnju osnovnuškolu za djevojčice, a držale su idvogodišnju srednju školu. Samopar godina kasnije dvogodišnja jeprerasla u četverogodišnju građan-sku srednju školu za djevojčice.Djevojčice nisu plaćale školarinu.Godine 1942. su u toj svojoj zgradičasne sestre osim internata za dje-vojčice držale i obdanište za djecu.Nešto kasnije, 12. lipnja 1891. go-dine časne sestre su u Somboru ot-vorile sirotište. Ravnatelj svih kato-ličkih škola je bio opat-župnik GyulaFejér.

Katolička crkva je u Somboruod 1722. godine imala svoje škole, a

somborski franjevci su držali školuod 1687. do 1781. godine. Kalačko-bački nadbiskup Juráj Čáska je1895. godine u Somboru osnovaodvogodišnju srednju školu za obra-zovanje odgojiteljica za dječje vr-tiće. Nažalost, ta školska ustanovanije bila duga vijeka. U toj zgradi susmještani sirotište i dječji vrtić. (Osomborskom školstvu piše KárolyTrencsény na 230. stranici prvogsveska monografije Bács-Bodrogvármegye iz 1909. godine). Premakalačko-bačkom šematizmu iz 1942.godine, u Somboru je djelovalo 20časnih sestara.

Srpske pravoslavne školeSrpska pravoslavna crkva je u

Somboru imala 13 osnovnih škola.Dvije su škole bile u središtu grada,po jedna u četvrti Crvenka, u Se-lenči i još devet po salašima. Pravo-slavne škole su u Somboru počeledjelovati 1717. godine. U Fejérovovrijeme je u Somboru djelovala od1880. godine viša ženska škola,muška i ženska učiteljska škola,koja je još 1815. godine iz SvetogaAndrije (Szentendre) premještena uSombor. Spočetka je bila trogodiš-nja i mješovita, a od 1895. godineprerasla je u četvorogodišnju kad jebivši patrijarh Ðorđe Branković po-digao posebnu mušku preparandiju,čija lijepa palača i danas postoji. Usrpskim pravoslavnim školama jenastavni jezik bio srpski uz obve-zatno učenje mađarskog jezika. Dip-lomu učiteljske škole mogao je do-biti samo onaj student koji je predkraljevskim inspektorom položioispit iz mađarskog jezika.

Židovska škola je osnovana1888. godine. Od 1906. godine po-čela je djelovati evangelička škola.Od 1908. godine postojala je u Som-boru privatna građanska škola.

1/2012 � Zvonik46

Povijesni kutak

Somborske škole u vrijeme župnika Fehéra

Piše: Stjepan Beretić

Zahvaljujem na pitanju. Pitanjekoje ste postavili izaziva veliko zanima-nje kako Božjih sljedbenika, tako i ne-vjernika. Osobito je ovo pitanje aktual-no kada čovjek doživi određenu vrstuzla.

Naš pojam o Bogu podrazumijevaono nadnaravno biće koje je puninadobrote, ljubavi, sućuti, razumijevanja,milosrđa... U Njemu je sva milina. UNjemu nema niti malo zla! Ovakvo razu-mijevanje Boga oblikovali smo na te-melju prirodnog svjetla ljudskoga ra-zuma, te Božje objave koju nam donosiBiblija. Stoga je u najmanju ruku zbu-njujuće prihvatiti da Bog kažnjava. Ipak,i u Svetome pismu, osobito u Staromezavjetu, naći ćemo puno graničnih do-gađaja u kojima je teško razlučiti je liBog kaznio ljude ili ih samo kušao.Neki su događaji opisani vrlo oštro, pase gotovo sa sigurnošću može reći daBog kažnjava narod (sjetimo se Noe,deset egipatskih zala i sl.).

Bog je ljudima darovao slobodnuvolju, koja je ubrzo zloupotrijebljena.Dogodilo se to još u Edenskom vrtukada je Bog provjeravao je li mu čovjekposlušan. „Jahve, Bog, zapovjedi čo-vjeku: ‘Sa svakoga stabla u vrtu slobod-no jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zlada nisi jeo!’“ (Post 2,16-17). Ishod zna-mo.

Zašto je Bog, uopće, kušao čovje-kovu poslušnost? Da čovjeku nije bilozabranjeno jesti sa stabla spoznajedobra i zla, ne bi se prijestup niti dogo-dio. Na ovaj aksiom najjedostavniji od-govor je dao sv. Augustin kada je rekao:„Za sebe si nas, Bože, stvorio i nemirnoje naše srce dok se ne smiri u tebi“(Ispovijesti 1,1). Bog je kušao čovjeka,jer zna da postoji opasnost zlouporabeslobode koja bi čovjeka skupo koštala.Da Bog čovjeku i nije dao zapovijed dane jede sa stabla spoznaje dobra i zla,čovjek bi zbog svoje slobode opet bio umogućnosti izabrati krivo na bilo kompodručju života. Stoga je ova zapovijedčovjeku došla kao upozorenje i Božja

briga (=ljubav) da ne odluta s pravogaputa. Jedina mogućnost da čovjekostane u radosti, sreći i milosti je biti uzBoga i živjeti u skladu s Njegovim za-mislima. Na to je pozvan slobodno pris-tati, slobodno se opredijeliti. A ako bi,pak, čovjeku bila oduzeta sloboda kakone bi skrenuo s pravih tračnica, čovjekne bi bio stvoren na Božju sliku, bio biBožji robot. Bog neprestano provjerava,kuša čovjeka kako bi ga čuvao na pra-vome putu, provjeravao sposobnosti, aliujedno i uvodio u sve veću radost jer us-pjeh razveseljuje čovjekovo srce. Da bičovjek došao do uspjeha mora se akti-virati, angažirati. Aktivnost, pak, nosi sasobom i rizik neuspjeha. Taj se rizik

smanjuje ukoliko čovjek poštuje logikustvaranja. Poštujući upute Osmišljava-telja i Tvorca života, čovjek otklanja mo-gućnost gubitka radosti, sreće, mira...za čim toliko teži. Svaka je kušnja čo-vjeku, dakle, pomoć pri jačanju u spo-sobnostima i gotovo nužan Božji po-duhvat za čovjekov napredak.

No, što ćemo s Božjom kaznom?Kažnjava li Bog čovjeka? Nastavimo li

dalje pratiti slijed događaja u Edenskomvrtu, vidjet ćemo da je ubrzo nakon čo-vjekova prekršaja uslijedila posljedica:„U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti,dokle se u zemlju ne vratiš“ (Post 3,19).Tu posljedicu preslobode mnogi će oka-rakterizirati kao kaznu: zato što je čo-vjek bio Bogu neposlušan, On se nadu-rio i dao čovjeku kaznu za njegova ne-djela. Tu čovjek ostaje zbunjen! Milo-srdni Bog, čak što više, Nebeski Otac,kažnjava svoju djecu koju voli (usp. Izr3,12), daje onaj „roditeljski šamar“ kakobi drugi puta pazili na Njegove riječi.

Budući da zemaljski roditelj i na takavnačin zna upozoravati svoju djecu, pod-razumijeva da se i takvim načinom Bogmora poslužiti kako bi ljudima objasnioneke stvari. Tu se, dakle, događa to daBogu pripisujemo ljudske osobine. Toje naše viđenje Boga, ali to ne mora zna-čiti da je i u stvarnosti tako. Čovjek jeslobodan i tako razmišljati. No, mogućemu je i drugačije.

Logika stvaranja, koju je Bog pos-tavio u svijet, ima svoje zakone i pravila.Tako npr. ukoliko se čovjek polijevodom bit će mokar, jer voda ima oso-binu da vlaži. Vatra nema tu osobinu, tese čovjek može samo zapaliti, ali ne iovlažiti ukoliko se s vatrom igra.

Istu bi tu logiku primijenio i s onimšto većina ljudi smatra Božjom kaznom.Bog ne kažnjava, već poštuje „pravilaigre“.

Stoga, Vaše pitanje jesu li bolesti,nesreće, neuspjesi u poslu, ljubavi i sl.Božje kazne ili kušnje, odgovorio bih –to su posljedice prouzročene nepošto-vanjem logike Stvoritelja ili zloupora-bom slobode. Ukoliko čovjek nije pazio

na svoje zdravlje, zadobio je bolest, a neBožju kaznu. Tako je i u drugim pod-ručjima života. Što više, pakao, kaomjesto Božje odsutnosti, nije Božjakazna, nego poštivanje logike stvaranjai provedba pravde koja je uslijedila kaorezultat čovjekovog ponašanja i izborau trenucima slobodnog gospodarenjasvojim životom. Time Bog nije oduzeoili ograničio čovjeku neko pravno zašti-ćeno dobro, sankcionirao krivicu, prijes-tup ili zločin, već podvukao crtu životai čovjeku dodijelio ono mjesto u kojemuse u većini slučajeva opredjeljivao.

Zvonik � 1/2012 47

Vjernici pitaju

Svaka je kušnja čovjeku pomoć pri jačanju u sposobnostima i gotovo nužan Božji poduhvat za čovjekov napredak.

Bolesti, nesreće, neuspjesi u poslu, ljubavi i sl. Božjekazne ili kušnje – to su posljedice prouzročene nepoštovanjem logike Stvoritelja ili zlouporabom slobode. Ukoliko čovjek nije pazio na svoje zdravlje, zadobio je bolest, a ne Božju kaznu.

Božja kušnja ili Božja kazna?Odgovara: dr. sc. Marinko Stantić

Hvaljen Isus i Marija! Intere-sira me koja je razlika između Božjekazne i Božje kušnje? Jesu li bolesti,nesreće, neuspjesi u poslu, ljubavi isl. kazne ili kušnje? Hvala. (V. I.)

zkvh

.org.r

s

Nitko od vjernika, kršćana ne bismio ni pomisliti na rečenicu iz nas-lova a kamoli ju izustiti. Ovdje nijeriječ o vjernicima laicima, već o svimakoji se zovu kršćanima. U temeljukršćanske vjere je briga za Drugoga,za nezaštićene, slabe, bolesne, napuš-tene, za one s kojima živimo, ali i uglobalnom smislu. Prihvaćanjem krš-ćanstva, prihvaćamo učenje Čovjekaraspetog na križu koji je uspio svoju„ludost“ prenijeti na dvanaest uče-nika, a potom i na cijeli svijet. Obeća-nje Blago siromasima duhom, njihovoje kraljevstvo nebesko! (Mt 5,3) upu-ćuje na obećanje života nakon zemalj-ske smrti, u što kršćani vjeruju. Mno-gi bi mogli pomisliti kako je siromaš-tvo u tu svrhu – dobivanja vječnoga ži-vota – čak i poželjno.

Siromaštvo nije novost, prisutnoje u svim vremenima, ali je suvremeničovjek želio siromaštvo nadvladati.Nerijetko se čuju kritike upućeneCrkvi kako ona zapravo potiče siro-maštvo kako bi se onda imala o komebrinuti i „pridobivati“ siromašne usvoju religiju, a sama nije skromna uimovini. Takvih je napisa svakodnev-no sve više, s optužbama kako krš-ćani zapravo i ne žive to što propovi-jedaju.

Sjetimo se nekih biblijskih pra-vila kada je u pitanju pomoć siromaš-nima. Iako su i starozavjetni ljudiznali za posuđivanje novca uz poštenukamatu (Tko umnožava bogatstvo svo-je lihvom i pridom, skuplja ga onomutko je milostiv ubogima, Izreke 28,8),bilo je zabranjeno uzeti kamatu od si-romašnih (Ako tvoj brat zapadne uškripac i ne mogne održavati svoje od-nose s tobom, primi ga; i neka s tobomživi kao stranac ili gost. Ne uzimaj odnjega ni lihve ni kamata. Boga sesvoga boj, i neka tvoj brat živi s tobom!Ne uzajmljuj mu novac na kamate nitimu lihvarski davaj svoju hranu, Levit-ski zakonik 25,35-38). Nije ih se smje-lo gurati u još veće siromaštvo, a timei u ponižavajući položaj. Na taj jenačin obranjeno dostojanstvo čovjekau potrebi. Siromaštvo nije nepoznatoni Isusovu vremenu, kao ni vraćanje

posuđenog uz kamatu (Trebalo jedakle da uložiš moj novac kod novčarai ja bih po povratku izvadio svoje s do-bitkom, Matej 25,27). Siromaštvo imasvoje uzroke, a njih ćemo naći u ljud-skoj pohlepi, u ljudskoj grešnoj pri-rodi. S ovom se konstatacijom moždaneće svi složiti, ali čovjekovim padom(istočni grijeh) u svijet ulazi zlo kojejedino Krist može nadvladati, što je i

učinio. No, kako siromaštvo sma-tramo zlom, potpuno je jasno da ćemose njime morati baviti i rješavati gaveć ovdje na zemlji.

Slika koju danas mi kršćani pru-žamo svijetu nije nimalo lijepa. Bilibismo licemjeri ako ne bismo priznalikako unutar Crkve ima ljudi koji živebogato, uz nepotrebno blago koječesto ne mogu ni procijeniti pa se činida ih je „baš briga za siromašne“. Aima i onih koji skupljaju hranu posmeću. Naravno da nam je svima topoznato. Upravo radi ove slike medijinapadaju Crkvu. Mi šutimo i puštamoda se svojevrsna „trakavica“ optužbivuče po novinama, na televiziji, u raz-govorima. Paradoksalno je optuživatiCrkvu za siromaštvo u svijetu kadaznamo za bezbrojne misionare kojipomažu u zemljama „trećeg svijeta“,za bezbrojne bolnice, akcije Caritasapo čitavome svijetu. Ovu konstatacijutreba gledati u svjetlu čovjeka poje-dinca – jedan je siromašan a drugi mupomaže. Istina, i institucije stoje izasvega ovoga ali ničega ne bi bilo bezčovjeka s imenom i prezimenom.

Možda je sve ovo predugačkoobrazlaganje, za ponudu zaključka ukojem bi bilo dobro vidjeti ulogu naskoji se s ponosom zovemo kršćanima,a što nikada nije bilo ni lako ni naro-čito popularno ako je u pitanju auten-

tično življenje kršćanstva. Ekonom-ska kriza svjetskih je razmjera i nijebirala koga će uhvatiti u svoju mrežu.Propadaju i osiromašuju i oni koji sudonedavno imali sve što su htjeli.Dakle, siromaštvo postaje neka vrstaopće pojave. Kako reagiramo na njukada nam je blizu, u našoj bližoj fami-liji, u susjedstvu, u crkvi, u gradu?Zatvorimo oči i u strahu da i sami ne

izgubimo sigurnost pazimo to štoimamo, ili pokušavamo pronaći na-čine kako pomoći onima koji su u ne-volji? Ima divnih ljudi koji skriveno(anonimno) daju od onoga što imajuobiteljima s više djece, starijima zaogrjev, za lijekove, za hranu. Oni, nažalost, nisu poznati ni zanimljivi me-dijima. Ima svećenika, redovnika, čijije svakodnevan posao razgovarati sljudima u potrebi, pomagati im u du-hovnim i materijalnim krizama. I onjima se u javnosti malo ili jedva zna.Oni nikada nisu ni pomislili – Baš mebriga za siromašne. Ne pitaju ih zaštosu došli u ovakvo stanje, već kako gariješiti, kako im pomoći. Upravo uovome vidim i svoju, našu ulogu: po-moći bez pitanja, bez javnosti. A bu-dući da sam i sama dio Crkve, onda ija i svi mi koji želimo živjeti već nazemlji obećanu vječnost, vjerujemo uCrkvu Isusovu i milosrđe premasvima. Ne ćemo odmah pobijediti si-romaštvo, ali ćemo dati nadu da našaosjetljivost za druge, ovdje i sada,svjedoči o neprolaznim vrednotama.Svjesni prolaznosti materijalnih do-bara, ne ćemo samo optuživati poje-dince koji su se obogatili, makar bili ičlanovi Crkve kojoj pripadamo, veććemo ići logikom ljubavi – moliti zanjihovo obraćenje.

1/2012 � Zvonik48

Kršćanski stav

Baš me briga za siromašne!Piše: Katarina Čeliković

Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće... (Sir 14,14)

Ponovno smo, ili bolje reći, uvijek smo na početku. Istokao što na kraju svakoga dana činimo, tako i na kraju stare ka-lendarske godine moramo staviti točku na ispisani list života,predati ga, takvog kakav jest, u Očeve ruke i okrenuti stra-nicu, jer samo tako možemo sutra početi iznova.

Svaki put kada ispraćamo godinu koja je iza nas, pod-sjetimo se kako dani stvarno brzo prolaze, kako vrijeme letii kako je život uistinu kratak. Tada shvatimo da nemamo iz-bora jer nam ne preostaje baš puno vremena veseliti se i ra-dovati. Bilo bi dobro kada bismo čvrsto mogli odlučiti kakoćemo već ovoga trenutka biti sretni ljudi. Bilo bi lijepo kadane bismo zamračivali dušu strahom i brigom sutrašnjice, iliopterećivali svoje srce bijedom jučerašnjice, već svaki danuzimali s obje ruke i rado od njega primali sve što nam ondaje: zrak, svjetlost, život, osmjeh, suze, igru... Trebali bismozahvalno prihvatiti svako malo čudo koje pojedini dan nosi usebi.

Divna je ona nedokučiva istina koja kaže da za dragogaBoga nema prošlosti, kao ni budućnosti. Za Boga je sve u sa-dašnjem vremenu, sve je DANAS. To nam svima pomažeshvatiti da ako želimo istinski živjeti, moramo i mi živjetidanas. Ako ne činimo tako, izgubit ćemo mnoge dragocjene,neponovljive dane. Izgubit ćemo ih i ako što prije ne naučimospokojno misliti o svemu dobrome od jučer, sanjati lijepestvari koje bi nam moglo donijeti sutra, ali se nikako ne iz-gubiti u onome jučer ili sutra. ŽIVJETI I BITI SRETAN,DANAS!

Proteklih dana nas je neumorno pratila ta čarobna riječsreća, ponavljala se i pisala u jednostavnoj uzvičnoj rečenicikoja nosi lijepu želju dragim ljudima. No, je li sreća nešto da-leko i nedostižno, nešto o čemu se može samo maštati i pustopriželjkivati, ili je ona tu, blizu, vidljiva, konkretna i dohvat-ljiva? Možda nam je i vjerna prijateljica, kao sjena koja nasprati kada na nju ne mislimo. Možda je sreća kao jeka kojasvojevoljno daje svoj odgovor kada to i ne očekujemo.

Znamo li prepoznati i udomiti sreću u svojem životu?Nismo li možda baš od onih ljudi kojima uvijek nešto nedos-taje da bi bili sretni? Ili možda, usprkos svojim zrelim godi-nama, još uvijek nismo uspjeli shvatiti da sreća ima puno di-jelova, pa ako i koji dio stvarno nedostaje, nije neophodnouporno se za njim osvrtati. Skroman, ponizan i zahvalan čo-vjek će se radovati zbog onoga što ima. I bit će sretan!

Vjerujem da ne postoji savršeni, univerzalni recept kojibi svakoga za tren oka učinio neizmjerno sretnim ovdje nazemlji, ali sam sigurna da nipošto nećemo pogriješiti ako upotragu za srećom krenemo s puno ljubavi, a potom njoj do-damo lijepu količinu nade i pouzdanja. Zatim, svemu tomepridružimo mnogo radosti, sitnih pažnji, obzira i nesebič-nosti. Pritom, nikako ne smijemo zaboraviti na ljubaznost,osmijeh i lijepu riječ. Pa ako na svome putu i posustanemo, za-tajimo ili se umorimo, uvijek je uz nas netko tko neće dopus-titi da padnemo, i sigurno će nas voditi do prave, istinske,vječne sreće!

Molimo Gospodina Isusa da nam svima zaviri u nutrinu,i presretne nas ako pođemo drugim, krivim putovima. Mo-limo, da nam daruje ispunjene sate i da nam bude zaštita ioslonac pri svemu što nas čeka. Molimo za veselo srce kojezna da je stvoreno kako bi kucalo u grudima sretnoga čo-vjeka!

Nevena Gabrić

Zvonik � 1/2012 49

Tu oko nas

Obitelji vjerne Zlatnoj krunici Preblažena Gospo, skrušeno te molimo, da po radosti

svoga prečistog srca pogledaš na nas koji ti vapijemo u po-trebi… Ova „zlatna“ molitva odzvanjala je i ove zime u ku-ćama pet obitelji koje su se okupljale na molitvu za brojnemolitve koje su im u srcima. Tko je to uspio okupiti genera-cije od 2 do 55 godina, da iz dana u dan od Sveta tri kralja pado Marina mole skupa? Tko je usadio želju i volju moliti uzbrojne nakane u srcima. Saznanje da su i naše dide i majkemolile istu ovu molitvu probudilo je u nama želju da se i miokupimo, kao nekada, na salašima, kada su se ljudi skupili namolitvu upućenu Gospi. Pronašli su se čak i stari molitvenicikoje su naši preci koristili.

I kada na kraju dana, kada biste možda mogli sjediti utoploj sobi u kojoj vas neumorno zabavlja kutija s mnogo ka-nala, birate otići u obližnju kuću, i moliti krunicu, vraćate seozareni nekom novom energijom i snagom. Molitva i čašicarazgovora, definitivno je lijek za ove zimske dane, a to su znalii naši stari pa su štovali Gospu i Zlatnu krunicu neumornomolili. Hvala im što su to u nas usadili, jer smo prepoznali po-ruku da i mi napravimo to isto. U danima kada na molitvi imaviše djece nego velikih, pitamo se kako su oni uspjeli svojeobveze prilagoditi Gospi. Tko je uposleniji, koga pritišćeškola i zadaće, Gospa je dobro znala, pa nas je unatoč svimobvezama uspjela okupljati. Brojni poslovi i obveze, različitebranše i karakteri, umor i smjene i sve ostalo Gospa je dobrovidjela, i vidjela je volju i čula molitvu koju svaki molitelj usrcu nosi. Iz dana u dan se smjenjivala molitva koju predvodeodrasli ili djeca. Milina je bila vidjeti punu sobu i tražiti mjes-to za sjesti, jer smo se okupili u punom broju. Bilo je danakada nismo uspjeli skupiti dovoljno molitelja za sedam otaj-stava, među djecom ili odraslima, pa smo pripomagali jednidrugima. Pojedina djeca već spadaju u svijet odraslih... Ne-kada je bilo teško zaustaviti smijeh, jer je dvoipolgodišnjakmeđu nama, stalno je nešto još radio osim molitve, i držaokoncentraciju u brojanju svima na maksimalnoj razini. Do-godilo se i to da i on sada besprijekorno moli molitve Očenaš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, a ustvari ga nismo niti učili.Bio je s nama i, slušajući – naučio. Molilo se svake večeri, udomovima pet obitelji, dijeleći otajstva, uz predmoliteljskuriječ domaćina kuće.

Protekla je četvrta godina okupljanja na obiteljsku molit-vu Zlatne krunice. Hvala ti, Gospo, što si nas ponovno oku-pila. Draga Gospo, ti jedina znaš što smo sve nosili u srcu.Izaberi za nas putove koji vode do tebe, i usliši nam molbe.Čuvaj nas i blagoslovi kako bismo još mudriji i spremniji do-čekali sljedeću zimu, u kojoj ćemo opet moliti Zlatnu krunicu.

Marina Piukovićzkvh

.org.r

s

1/2012 � Zvonik50

U susret događanjima

EKUMENSKA VEČERNJA MOLITVA ZA JEDINSTVO

KRŠĆANA24. siječnja u 17 sati

Katedrala-bazilika sv. Terezije Avilske u Subotici

Molitvi će prisustvovati biskupi svihkršćanskih Crkava

* * * Biskupska sv. misa proštenja

Subotičke biskupije25. siječnja u 17 sati

Katedrala-bazilika sv. Terezije Avilske u Subotici

* * *„Veliko prelo 2012.“

28. siječnja s početkom u 19,30 satiu Velikoj dvorani CentraHKC „Bunjevačko kolo“

* * *Dodjela Povelje Republike

Hrvatske i Gupčev bal11. veljače 2012. godine

svečana akademija s početkom u 19,00 sati u sportskoj dvorani

OŠ „Matija Gubec“ u Donjem TavankutuUz reprezentativnu postavku slika u

tehnici slame nastalih tijekom 50 go-dina, bit će upriličen i prigodni pro-gram.

Tradicionalni „Gupčev bal“ u orga-nizaciji HKPD „Matija Gubec“ iz Ta-vankuta nastavlja se nakon svečaneakademije u 20 sati.

* * *„Kersko prelo 2012.“

11. veljače s početkom u 19,30 satiu sportskoj dvorani

OŠ „Ivan Milutinović“

HKC „Bunjevačko kolo“„Književno prelo“u znaku 10. obljetnice

Hrvatske čitaoniceu ponedjeljak, 20. veljače,

s početkom u 18 sati u HKC „Bunjevačko kolo“Glumci Male scene Hrvatske či-

taonice izvest će predstavu „Tambu-raški oproštaj“ Marjana Kiša.

Na prelu se jede i pije, al’ pravobez duševne hrane nije!

Udruga međugorskihhodočasnika

Slavonije i BaranjePOZIVA VAS na hodočašća u:

(iz Subotice, Sombora):– POLJSKA – putevima Ivana Pavla

II. – Wadowice–Krakow–Cyestohowa,uz posjet svetištu milosrdnog Isusa 16.3.–19. 3. 2012., vrhunski hotelski smje-štaj i autobus ne stariji od 2. god. – sveuključeno – organizirano duhovno istručno vodstvo – cijena 105 EUR

– LURD– San Remo–Cannes–Nica–Verona–Padova, 19. 5.–26. 5. 2012. –sve puni pansioni – organizirano du-hovno i stručno vodstvo, program ho-dočašća je izuzetno prilagođen starijimi bolesnijim osobama, sve uključeno –cijena 360 EUR

– PADOVA – Sv. Antun Padovanski,sv. L. B. Mandić, sv. Justina – 23. 3.–26. 3. i 4. 5.–6. 5. 2012., cijena 55 EUR

– MEÐUGORJE – 24.–26. 2.; 23.–25. 3.; Cvjetnica 30. 3.–1. 4.; 27.–29. 4.2012., cijena puta i smještaja uz duhov-no i stručno vodstvo 45 EUR

Primamo predbilježbe za hodočašćau JERUZALEM i FATIMU.

Sve informacije na 00385 31 508 555ili 00385 95 999 7779

E-mail:tomislav.tukonic1@sb.t-com.hrili facebook: hodočasnici osijek

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Hrvatska riječ

Photonino

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: zvonik@tippnet.rs

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

SlušajteRadio Suboticu

program na hrvatskom jezikusvaku veèer od 18-21 satna frekvenciji 104,4 Mhz

Put Jovana Mikiæa 12, Tel: 024 55 22 00; Fax: 551-902

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: hirvivo@tothfalu.co.rs

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: agape@eunet.rs

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

zkvh

.org.r

s

broj 207 k

· Zvonik 22 23

26

30 1

5

7 8

12 13

15 17

21

23 24 25