UNIVERZITET U SARAJEVUMEDICINSKI FAKULTETINSTITUT ZA ANATOMIJU “Prof. dr Hajrudin Hadžiselimović”

KLINIČKA ANATOMIJA LOBANJE-seminarski-

MENTOR: Doc. Dr sci. ELDAN KAPUR Nedim Hasic, br. 44 Autor

Sarajevo, November, 091. UVOD

Kostru odrasle osobe ima 206 kostiju. Kosti su različitih oblika i veličina – od malih kostiju unutrašnjeg uha, veličine samo nekoliko milimetara do masivnih kostiju zdjelice. Kosti glave su tvrde kosti lobanje koje štite mozak. Lobanja daje oblik glavi i licu, sadržava osjetne organa, formira očne šupljine, ima šupljine za za sinuse i nosne prolaze.

Glava kao komandni centar čovjeka, zauzimajući tako malu površinu upravlja svim psihičkim i tjelesnim procesima. Zbog takve kompleksnosti sve povrede glave predstavljaju veliku opasnosnost za čovjeka i njegov život.

Povrede glave usmrte ili onesposobe više ljudi mladjih od 50 godina te su drugi vodeći uzrok smrti muškaraca mladjih od 35 godina. Gotovo polovina osoba sa teškim povredama glave umire. Mozak može biti oštećen čak I ako kost nije probijena.

Najčešći načini povredjivanja su: saobraćajna nesreća, pad sa visine, povrede u tuči, pad na ravnom, rane zadane vatrenim oružijem. Ove povrede se u literaturi često navode kao kraniocerebralne povrede ili neurotrauma. Prilikom ovih povreda cijela glava, pa i mozak primaju manje ili više energije koja ih oštećuje.

Povrede se mogu podeliti na:

·         povrede kože (poglavina)

·         povrede lobanje

·         povrede mozga i drugih elemenata unutar lobanje

1

2. Cranium

Cranium ili lobanja čini gornji dio tijela, štiti mozak i osjetilne organe te gradi početne dijelove dišnog i probavnog trakta. Kosti glave su pljosnatog oblika I na njima opisujemo vanjsku (lamina externa) I unutrašnju (lamina interna) stranu koje su gradjene od kompaktnog koštanog sloja. Izmedju njih je spongiozna materija koju opisujemo kao diploe. Lamina externa je obložena periostom pericranium, a lamina interna sa dura mater. Kosti koje izgradjuju cranium su podjeljene na dvije skupine:- neurocranium su kosti koje čine oklop za mozak a to su os parietale i os temporale parne a os frontale, os occipitale i os sphenoidale neparne.

- viscerocranium čine kosti lica a to su: os ethmoidale, conha nasalis inferior, os lacrime, os nasale, vomer, maxilla, os zygomaticum, os palatinum, mandibula i os hyoideum.

Slika 1.

2

Slika 2.

Lobanja kao cjelina

Lobanja se sastoji od cerebralnog kranijuma, cranium cerebrale koji predstavlja koštani okvir za mozak I visceralnog kranijuma, cranium viscerale koji čini kosti lica. Lobanja se dijeli na basis cranii (slika 3), dno lobanje i calvaria (slika 4) koja predstavlja krov lobanje.

Slika 3. Slika 4.2. Povrede lobanje (fractura cranii)

3

Povrede lobanje se zovu prelomi (fraktura, fractura cranii). Oni se mogu podijeliti na prelome krova lobanje i prelome baze lobanje. Naročito je opasno ukoliko se radi o višestrukom prelomu iznad koga je koža povrijedjena i zaprljana. Takodje su opasni i prelomi kod kojih su dijelovi kosti utisnuti i kidajući omotač mozga (dura mater), vrše pritisak na mozak. Specifičnu grupu predstavljaju prelomi koji se šire naniže na lice (sinuse, očnu duplju,...).

Sam prelom lobanje zahtijeva pozornost u praćenju pacijenta jer ukazuje da je glava primila veću količinu energije i da se mogu javiti i drugi tipovi povreda. Često postoje i povrede ispod fraktura (npr. povrede arterija omotača mozga sa izlivanjem krvi; povreda živca pokretača lica prilikom preloma sljepoočne kosti,...).

Ukoliko postoje prelomi na prednjem delu baze lobanje mogu se javiti modrice oko oka i isticanje krvi i likvora na nos (nasoliquorrhoea). U slučaju preloma sljepoočne kosti često iz uha curi krv.

Dijagnoza se postavlja na osnovu rentgenskih (RTG, kraniogram) i CT (kompjuterizovana tomografija) snimaka lobanje.

            Većina preloma su tzv. pukotinasti prelomi (Fractura cranii linearis) koji, ukoliko su izolovani, zahtijevaju samo praćenje. Operativno liječenje je potrebno ukoliko prelom dovodi do većeg pritiska na mozak, koštani delovi su zaprljani ili  postoje drugi razlozi za razvoj infekcije (curenje likvora, komunikacija sa sinusima,...).

Slika 5.

4

Slika 6. Rentgenski snimak lobanje gdje strelica ukazuje na fracturu.

Prema karakteru povrede mogu biti:- otvorene i zatvorene,- nepenetrantne i penetrantne.

Slika 7. CT snimak glave gdje strelica pokazuje lomi i utiskivanje fragmenta u mozak.

5

Slika 8. Što se tiče kostiju lica donja vilica je najisturenija i jedina pokretna kost skeleta lica, zbog čega je i najviše izložena povredjivanju. Posle nosnih kostiju, najčešća je povredjivana kost viscerocranijalne regije. Prelomi donje vilice i ostalih kostiju lica i vilica sve su češći, teži i komplikovaniji.

6

3. Povrede intracranijalnih struktura

Mozak može biti povredjen direktnim ili indirektnim djelovanjem sila povredjivanja na njega. Povrede tada mogu biti lokalizovane na jednom, nekoliko ili mnogo mesta u mozgu. Naročito su opasne  povrede koje direktno ili indirektno dovode do oštećenja moždanog stabla i produžene moždine.

Direktne lezije mozga mogu biti: potres mozga (commotio cerebri), nagnječenja (kontuzije, contusio cerebri) i difuzne aksonalne lezije (laesio axonalis diffusa).

Indirektna oštećenja nastaju najčešće kada se, krvarenjem u lobanji, formira ugrušak krvi (hematom) koji vrši pritisak na mozak. U zavisnosti od lokalizacije ugruška razlikuju se epiduralni hematom (Haematoma epidurale), Subduralni hematom (Haematoma subdurale), hematom u mozgu (Haematoma cerebri). Krv takodje može biti prisutna u šupljinama u kojima se nalazi likvor (subarahnoidalna hemoragija, hematocefalus).

Slika 9.

7

Slika 10. CT snimak glave sa subduralnim hematomom.Kod alkoholičara i starijih ljudi javlja se kao hronični subduralni hematom.

Ukoliko nešto vrši pritisak na mozak (hematom, prelom,...) to se mora odstraniti. Operacija podrazumeva otvaranje lobanje i uklanjanje ugruška koji vrši pritisak na nervne strukture i zaustavljanje krvavljenja. Otvaranje lobanje naziva se kraniotomija.

Opisane povrede dovode do oštećenja dijelova mozga što se može manifestovati na različite načine (npr. oduzimanje ekstremiteta, paraliza mišića,...).

U najtežim povredama dolazi do besvijesnog stanja koje se naziva koma.

Slika 10.

8

Potres mozga (commotio cerebri)

Potres mozga spada u primarna moždana oštećenja. U moždanom stablu strada manji dio moždanih celula koje se ne mogu obnavljati. Ova oštećenja se obično ne vide na CT snimcima mozga, a manifestuju se u vidu glavobolje, povraćanja, smetnje koncentracije, strahova, nervoze.

Tumori mozga

Postoji preko 80 vrsta tumora koji mogu rasti unutar lobanje i dovoditi do oštećenja mozga. Ipak, kod odrasih, 5 vrsta tumora se sreću u preko 90% slučajeva. Tu su:

1.      gliomi - astrocytoma, oligodendroglioma, astrocytoma anaplasticum, glioblastoma multiforme,...

2.      meningeoma

3.      neurinoma, schwanoma

4.      adenoma hypophyseos

5.      metastasis cerebri.

Slika 11.

9

4. Urodjene anomalije

Urodjene anomalije su rezultat djelovanja teratogenih materija u toku intrauterinog razvoja (virusi, hemijske materije, zračenje) ili zbog delovanja nasljednih gena. One mogu biti različitog stepena. Udružuju se sa drugim anomalijama. Nekada su anomalije tolikog stepena da se savjetuje prekid trudnoće.

Hydrocephalus

Hydrocephalus je nakupljanje likvora u komorama mozga. Likvor je moždana tečnost koja se nalazi u šupljinama mozga (komorama) i oko cijelog mozga i kičmene moždine. Ona se stvara u komorama i ako postoji prepreka njenom oticanju iz mozga, nakuplja se dovodeći do širenja komora i pritiska na moždano tkivo. Klinički postoje dva osnovna tipa hidrocefalusa- hidrocefalus u djece i hidrocefalus u odraslih. Hidrocefalus u djece u prvoj i drugoj godini se manifestuje povećanjem glave. dijete povraća, ima napetu fonticulu i ne napreduje. Dijagnoza se postavlja na osnovu ultrazvučnog snimka kroz fonticulu i CT snimka mozga.

Slika 12.

Kod odraslih hidrocefalus se manifestuje psihičkim propadanjem i nevoljnim umokravanjem.

10

Encefalocele predstavljaju defekt na lobanji kroz koga izlazi iz lobanje samo omotač mozga sa tečnošću u njemu (meningokele) ili se u njemu nalaze i dijelovi nervnog tkiva (encefalokele). Ove promene mogu biti na svodu lobanje ili na bazi lobanje.  One se mogu videti kao izraštaj iz lobanje prilikom ultrazvučnog pregleda u materici ili prilikom rodjenja. Lečenje je obično neurohirurško. Ishod zavisi od toga koliko je oštećenje moždanog tkiva i da li postoje druge anomalije.

 

 

 

 

 

Slika 13.

Kraniostenoze (craniostenosis) predstavljaju prerano srastanje kostiju lobanje (prije 8. mjeseca) zbog čega mozak ne može dobro da se razvija poslije rodjenja i trpi pritisak.

Rascjepi usne i nepca

Rasjcep usne podrazumijeva rascjep usne, zubnoga grebena i početnog dijela tvrdog nepca, a označuje odvojenost tih anatomskih struktura (koža, mišići, kost). Pojavnost može biti raznolika te uključivati jednostrani djelomični rascjep samo usne (lijevu ili desnu stranu), potpuni jednostrani rascjep usne i nosa s ili bez rascjepa zubnog grebena, do obostranog rascjepa usne s ili bez rascjepa zubnoga grebena. Rascjepi usne (1:1000 porođaja, 80% muška djeca). Rascjep nepca podrazumijeva rascjep mekoga i tvrdog nepca (do zubnoga grebena). Kod rascjepa nepca, usna i nosna šupljina nisu anatomski odijeljenje, a pojavnost rascjepa je raznolika i može uključivati samo djelomično meko nepce ili potpuno meko nepce s različitim opsegom zahvaćenosti tvrdog nepca. Rascjep nepca može imati dva najčešća oblika: poput slova V (najčešće kod izoliranih rascjepa) ili poput slova U (najčešće kada je rascjep u sklopu pojedinog sindroma). Potpuni rascjep usne i nepca podrazumijeva rascjep usne, zubnoga grebena, tvrdoga i mekog nepca (1:25000 porođaja, ženska djeca).

11

12

Slika 14. varijante rascjepa nepca i usne

5. Popis literature

LOKOMOTORNI SISTEM (2008):univerzitetski udžbenik za studente Medicinskog i Stomatološkog fakulteta / Amela Kulenović, Eldan Kapur, Alma Camović – Voljevica. Sarajevo : DES doo. 315 str.

HADŽIAHMETOVIĆ, ZoranUrgenta medicinska pomoć – Elektronski tekstualni podaci i program – Sarajevo. Dover & Co., 2008.

Clinical Anatomy; Arevision and applied anatomyfor clinical students. HAROLD◊ELLIS - CBE, MA, DM, MCh, FRCS, FRCP, FRCOG, FACS (Hon)Clinical Anatomist, Guy’s, King’s andSt Thomas’ School of Biomedical Sciences;Emeritus Professor of Surgery, Charing Crossand Westminster Medical School, London;Formerly Examiner in Anatomy, Primary FRCS (Eng)ELEVENTH EDITION

Gray's Anatomy - EDITOR-IN-CHIEF Susan Standring PhD DSc Professor of Experimental Neurobiology and Head, Division of Anatomy, Cell and Human Biology, Guy's, King's and St Thomas' School of Biomedical Sciences, King's College London, London, UK

Grant's Atlas of Anatomy, 12th Edition - Authors: Agur, Anne M.R.; Dalley, Arthur F. (2009)

http://www.vms.hr/pdf/Razoj_glave.pdf

Zdrav život online | Rascjepi usne i nepca

prijelom_donje_celjusti.jpg (JPEG Image, 90x100 pixels)

13

14