Kolegij: diplomski studij – 2.godina

KOMPARATIVNI POREZNI SUSTAVI

(II.dio)

Prof.dr.sc.Branimir Marković

Doc.dr.sc. Domagoj Karačić

Sadržaj

4) Proračun Europske unije

5) Harmonizacija poreznih sustava u Europskoj uniji

4. PRORAČUN EUROPSKE UNIJE

Proračun Europske unije

Proračun Europske unije je godišnji financijski plan kojim se

za svaku financijsku godinu predviđaju i odobravaju prihodi i

rashodi za aktivnosti i operacije utvrđene Ugovorom Europske

zajednice o kojima su se složile sve zemlje članice Europske

unije i Europski Parlament.

- ne smije biti u deficitu

- veličina proračuna je ograničena na dva načina:

1. ukupni proračun EU ne smije biti veći od 1,24 posto

ukupnog BDP-a EU.

2. godišnji se proračun EU od 1988. godine planira u okviru

financijske perspektive

Financijska perspektiva je višegodišnji financijski okvir za

proračunske prioritete Unije tijekom srednjoročnog razdoblja.

Proračun EU koji se planira u okviru financijske perspektive

okvir je financiranja strukturnih operacija i unutar tih rashoda

financiranje regionalnog razvoja.

Ciljevi Financijske perspektive od 2007. do 2013. su:- konvergencija

- regionalna konkurentnost i zaposlenost

- europska teritorijalna suradnja.

Prihodi EU – okvir za financiranje reg.razvoja

Vlastiti prihodi

Tradicionalna vlastita sredstva

Prihodi od PDV-a

Prihodi na temelju udjela u BND-u

Korekcija za neku državu članicu

Ostali prihodi

Rashodi EU – okvir za financiranje reg.razvoja

Poljoprivredna politika

Strukturna politika

Unutarnje politike (engl. internal policies)

Vanjski odnosi (engl. external actions)

Administrativni troškovi

Rezerve

Predpristupna pomoć

Kompenzacije

Financijska perspektiva 2007.-2013. sadržava sljedeće

stavke:

- održivi razvoj

- upravljanje prirodnim resursima i njihova zaštita

- građanske slobode

- sigurnost i pravednost

- EU kao globalni sudionik

- rashodi za administraciju

- kompenzacije.

(KONVERGENCIJSKI

PROGRAM)EU KOHEZIJSKA POLITIKA

(Strateške smjernice zajednice

za koheziju)

NACIONALNI STRATEŠKI REFERENTNI OKVIR

OPERATIVNI

PROGRAM

OPERATIVNI PROGRAM 3

NACIONALNI

PROGRAM REFORMI

NACIONALNE RAZVOJNE I

SEKTORSKE STRATEGIJE

OPERATIVNI

PROGRAM

OPERATIVNI

PROGRAM

OPERATIVNI

PROGRAM

STRATEŠKI OKVIR ZA KORIŠTENJE STRUKTURNIH INSTRUMENATA U EU (2007.-2013.)

EUROPA 2020

STRATEŠKI OKVIR ZA KORIŠTENJE STRUKTURNIH INSTRUMENATA U EU (2014.-2020.)

NATIONAL DEVELOPMENT

PLAN 2014. - 2020.

STRATEGIJA VLADINIH PROGRAMA

NACIONALNIPROGRAMREFORMI

EUROPA 2020

KOHEZIJSKA POLITIKA EU (Zajednički strateški okvir)

EUROPSKI FONDZA REGIONALNI RAZVOJ

EUROPSKI SOCIJALNI

FONDKOHEZIJSKI FOND

PARTNERSKI UGOVOR

OPERATIVNI PROGRAMI...

KONVERGENCIJSKIPROGRAM

+

FOND ZA POLJOPRIVREDU

FONDZA RIBARSTVO

Ubrzati stopu ekonomskog rasta i promicati održivi razvoj, s ciljem ostvarivanja realne konvergencije

Brži ekonomski rast

temeljen na tržišnoj

integraciji i institucionalnim

reformama

Veća zaposlenost – brže

stvaranje radnih mjesta

Promicanje održivog

razvoja

• Razvoj suvremenih prometnih mreža i povećana dostupnost regija

• Ulaganje u infrastrukturu na području okoliša i energetike

• Jačanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva

• Zapošljavanje i razvoj ljudskog kapitala

• Razvoj upravnih kapaciteta

• Uravnotežen regionalni razvoj kao horizontalni prioritet

OPĆI

CILJ

KLJUČNI

STRATEŠKI

CILJEVI

SPECIFIČNI

TEMATSKI

PRIORITETI

NACIONALNI STRATEŠKI REFERENTNI OKVIR RH

11 TEMATSKIH CILJEVA1. Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija

2. Poboljšani pristup, korištenje te kvaliteta informacijskih i komunikacijskih tehnologija

3. Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, poljoprivrednog sektora te sektora ribarstva i akvakulture

4. Podrška prijelazu prema ekonomiji temeljenoj na niskoj razini emisije CO2 u svim sektorima

5. Promicanje prilagodbe na klimatske promjene, prevencija i upravljanje rizicima

6. Zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa

7. Promicanje održivog prometa te uklanjanje uskih grla na ključnoj infrastrukturi

8. Promicanje zapošljavanja i podrška mobilosti radne snage

9. Promicanje socijalnog uključivanja te borba protiv siromaštva

10.Ulaganje u obrazovanje, vještine i cjeloživotno učenje

11.Jačanje institucionalnih kapaciteta te učinkovita javna uprava

Europski semestar jedan je od osnovnih instrumenata za

gospodarsko upravljanje Europskom unijom usmjeren na

bolje planiranje i nadzor ekonomskih i fiskalnih politika

država članica EU.

Tijekom Europskog semestra države članice EU-a

usklađuju svoje proračunske i ekonomske politike s

ciljevima i pravilima dogovorenima na razini EU.

Europska komisija na godišnjoj osnovi provodi iscrpnu

analizu programa ekonomskih i strukturnih reformi država

članica, daje im preporuke te nadzire provedbu.

STUDENI

- objava Godišnjeg pregleda rasta, strateškog dokumenta EK u kojem

se ocjenjuje ekonomska situacija i definiraju ključni prioriteti i izazovi

ekonomske politike EU-a na godišnjoj razini.

- objava Izvješća o mehanizmu upozoravanja, koje prikazuje

vrijednosti odabranih makroekonomskih pokazatelja za države članice,

a kojim započinje postupak u slučaju makroekonomskih neravnoteža.

OŽUJAK

- EK objavljuje tzv. „Jedinstveni analitički dokument“ koji sadrži

ocjenu napretka u provedbi preporuka po državama članicama za

prethodnu godinu i detaljno preispitivanje za države članice uključene u

godišnje Izvješće o mehanizmu upozoravanja.

TRAVANJ

države članice tradicionalno dostavljaju Nacionalne programe

reformi i Programe konvergencije, odnosno Programe stabilnosti

(Stability Programme), ako je država članica eurozone.

SVIBANJ

EK na temelju svoje procjene ekonomskih situacija i programa u

državama članicama, objavljuje nacrte Specifičnih preporuka za

države članice.

LIPANJ

Specifične preporuke potvrđuje Europsko vijeće čime je formalno

završen ciklus Europskog semestra. Od država članica očekuje se da

Specifične preporuke uključe u svoje proračunske planove i planove

politika za sljedeću godinu te ih provedu tijekom 12 mjeseci.

Stručni timovi za rad u osam područja koja odgovaraju

dobivenim Specifičnim preporukama (europskog semestra) za

Hrvatsku:

• javne financije

• mirovinski i zdravstveni sustav

• tržište rada i zapošljavanje

• socijalna zaštita

• poslovno okruženje

• uključenost države u gospodarstvo

• nelikvidnost i razduživanje

• bankarski sektor

5. HARMONIZACIJA POREZNIH SUSTAVA

U EUROPSKOJ UNIJI

Ukupni porezni prihodi kao %BDP

Porezna struktura (% ukupnih poreznih prihoda)

Porezna struktura (% ukupnih poreznih prihoda)

FISKALNA HARMONIZACIJA

- kao alternativni pristup tradicionalnom konceptu fiskalnog

federalizma pojavljuje se koncept fiskalne

harmonizacije.

Mjere fiskalne harmonizacije podrazumijevaju postupak

uklanjanja fiskalnih prepreka i neusklađenosti poreznih

sustava u međudržavnim zajednicama ili regija unutar iste

zemlje u cilju jačanja unutarnjeg ekonomskog prostora i sa

ciljem postizanja veće efikasnosti makroekonomske fiskalne

politike.

Ciljevi harmonizacije su:

- osnivanje zajedničkog tržišta i uklanjane fiskalnih prepreka

koje otežavaju konkurenciju na zajedničkom tržištu

- uklanjanje fiskalnih smetnji koje utječu na slobodno kretanje

roba, ljudi i kapitala na cijelom području EU

- postupno međunarodno približavanje ekonomskih politika

zemalja članica

- uvođenje niza zajedničkih politika u različitim područjima

- omogućiti financiranje EU vlastitim sredstvima

- osigurati ekonomsku neutralnost fiskalnih sustava zemalja

članica u pogledu geografske alokacije resursa i poštivanja

načela nediskriminacije poreznih subjekata i proizvoda u vezi

s njihovom rezidencijom i porijeklom

- učiniti harmonizaciju fiskalnih sustava članica EU

instrumentom ubrzanja procesa integriranja i međuzavisnosti

nacionalnih gospodarstava.

Nedostaci fiskalne harmonizacije u EU:

- svaka država najbolje poznaje preferencije svojih građana te

kako voditi brigu o njima

- kada bi propisi EU zamijenili povijesne fiskalne sustave

(kulturna, politička i društvena tradicija-utjecaj na stvaranje

ekonomskog autonomnog oblika) došlo bi do gubitka

blagostanja

- fiskalnom harmonizacijom se smanjuje prostor za djelovanje

nacionalne ekonomske politike.

Osnovni instrument, tj.pravni akt kojim se harmoniziraju porezi

jesu Smjernice.

Smjernice predstavljaju dio sekundarnog zakonodavstva koje

je drugi po jačini pravni instrument u EU iza Ugovora.

Smjernice određuju okvir unutar kojeg članice imaju više

izbora kako da urede svoje porezno zakonodavstvo.

Osnovno načelo koje bi trebalo utjecati na proces

harmonizacije poreznih sustava u EU je načelo

supsidijarnosti (ugrađeno u Maastricht ugovor 1992.godine).

Načelo supsidijarnosti je temeljeno na činjenici da središnja

razina vlasti treba donositi odluke, samo ako ciljeve koje njima

želi postići može bolje i učinkovitije ostvariti od samih zemalja

članica.

Pravila za harmonizaciju poreznih oblika izvedena su iz

teorijskih postavki i nastoje povesti računa:

o najučinkovitijoj razini vlasti koja pri tome može

najoptimalnije prikupljati poreze.

Prema Musgrave postoji nekoliko kriterija ubiranja poreza

sukladno razini vlasti:

- porezi prikladni za ekonomsku stabilizaciju trebaju se ubirati

na središnjoj (nacionalnoj) razini, dok oni porezi koji se ubiru

na lokalnoj razini moraju biti neutralni na ciklička kretanja

- progresivni porezi koji služe u redistribucijske svrhe, kao

porez na dohodak, trebaju se ubirati na središnjoj razini

- ostali progresivni porezi trebaju se ubirati na onoj razini koja

najbolje obuhvaća njegovu poreznu osnovicu

- niže razine vlasti trebaju porezom obuhvatiti one porezne

osnovice čija je mobilnost niska

- porezi čija je osnovica izrazito neravnomjerno raspoređena

po cijeloj državi trebali bi se ubirati na središnjoj razini.

Europska unija donijela je nekoliko posebnih smjernica

(direktiva) o harmonizaciji pojedinih poreza, te je postignut

određeni minimum usklađivanja poreznih sustava.

Tako je postignuta djelomična harmonizacija izravnih

poreza, a najdalje se otišlo u harmonizaciji sustava

neizravnih poreza → PDV-a i trošarina.

Pravna osnova za usklađivanje neizravnog oporezivanja

definirana je u člancima 90. do 93. Ugovora o EU.

Njima se zabranjuje porezna diskriminacija koja bi izravno ili

neizravno pogodovala nacionalnim proizvodima na štetu

proizvoda iz drugih država članica te se poziva na

harmonizaciju poreza na promet, trošarina i drugih neizravnih

poreza.

Donesena je i Šesta direktiva (77/388/EEC) kao osnovni

dokument EU i zakonska osnova za harmonizaciju PDV-a.

Ta direktiva osigurava primjenu PDV-a na iste transakcije u

svim državama članicama.

Postignut je dogovor prema kojemu države članice primjenjuju

standardnu stopu PDV-a, koja ne može biti niža od 15%, te

jednu ili dvije snižene stope, koje ne mogu biti niže od 5%.

U Europskoj uniji je područje izravnih poreza, tj.

oporezivanje dohotka i dobiti još uvijek uglavnom u

nacionalnom djelokrugu, a zajednička porezna politika odnosi

se ponajprije na neizravne poreze koji neposredno utječu na

funkcioniranje zajedničkog tržišta na području slobodnog

kretanja roba i slobode pružanja usluga.

Na području oporezivanja dobiti trgovačkih društava EU ima

dva cilja:

- spriječiti štetnu poreznu konkurenciju država članica

- omogućiti slobodno kretanje kapitala.

Posljednje proširenje EU dodatno je produbilo porezne razlike

u uniji.

Tako, usprkos uvođenju zajedničkog tržišta te ekonomske i

monetarne unije u EU još uvijek ne postoji istinska

zajednička porezna politika.

U EU je postupak i proces odlučivanja o harmonizaciji

oporezivanja još uvijek kompleksan i kompliciran.

Naime, i dalje je potreban čvrst konsenzus za donošenje

odluka o oporezivanju na razini Unije.

5.1. Harmonizacija poreza na promet

U tržišnom gospodarstvu postoji osnovna premisa poreznog

učinka kada je u pitanju oporezivanje prometa koja se sastoji

od ove činjenice:

opterećenje dobara porezom, ubirao se on na bilo

kojem mjestu, od bilo koga i u bilo kojem obliku manifestira se

uvijek u obliku odricanja od potrošnje privatnih osoba

kako bi se na drugoj strani ostvarila potrebna sredstva za

državne potrebe.

Porez na promet je danas uključen u sve porezne sustave

svih suvremenih država i zauzima jedno od središnjih mjesta.

Tome pridonose njegove karakteristike kao što su:

- izdašnost

- jeftinoća njegova ubiranja

- relativna stabilnost prihoda

- mogućnosti da se koristi kao elastičan i djelotvoran

instrument ekonomske politike.

Povećanje proizvoda u prometu ili povećanje broja obavljenih

usluga dovodi izravno do povećanja broja objekata

oporezivanja čime se na drugoj strani povećava mogućnost

njihove primjene.

povećanje roba i usluga ↔ povećanje broja objekata oporezivanja

Glavna obilježja poreza na promet se očituju kroz:

- obilježje prevaljivosti

- financijska obilježja

- ekonomska obilježja

- socijalna obilježja

Oblici poreza na promet

- prema broju proizvoda koji se oporezuju primjenom

određenog oblika poreza na promet

- prema broju faza prometnog ciklusa u kojima se vrši

oporezivanje

- prema načinu utvrđivanja poreznog opterećenja

- prema tome koja društveno politička zajednica je nadležna

da uvede obvezu ubiranja poreza na promet.

Porez na promet spada među najizdašnije prihode poreznih

sustava suvremenih država.

Financijski efekt poreza na promet je velik iz dva razloga:

- kao osnova za oporezivanje ovaj porez uzima u obzir

potrošnju koja je prisutna kod svake osobe bez obzira na

njenu dob i imovno stanje

- porezna obveza tereti većinu proizvoda i usluga u prometu.

EUROPSKI POREZ NA DODANU VRIJEDNOST

(6.Smjernica)

1963. godine EEZ predložila zamjenu ondašnjeg sustava

oporezivanja na promet koji je bio u obliku bruto-svefaznog

poreza na promet u neto-svefazni porez na promet, tj. porez

na dodanu vrijednost (Neumarkov komitet).

Od tada nadalje porez na dodanu vrijednost postao je

sastavnim elementom poreznih sustava u preko stotinu

zemalja.

Okvir kojim je na kraju utemeljen europski porez na dodanu

vrijednost sadržan je u 6.Smjernici (1977.godine) koja

predstavlja okvir za svaku zemlju članicu EU o izgradnji

vlastitog sustava poreza na dodanu vrijednost.

Šesta smjernica čini osnovu europskog modela poreza na

dodanu vrijednost.

Ovom smjernicom sve su europske zemlje preuzele obvezu

da preoblikuju svoje sustave oporezivanja prometa te ih

međusobno usklade.

Porez na dodanu vrijednost je porez potrošnog tipa, čija se

primjena zasniva na sljedećem:

- svaka isporuka dobara i usluga mora biti oporezovana

porezom na dodanu vrijednost osim ako nije oslobođena

posebnom odredbom

- niti jedna isporuka dobara i usluga ne smije biti obuhvaćena

porezom na dodanu vrijednost dva ili više puta

- porez na dodanu vrijednost u isporukama dobara i usluga u

poduzetničke svrhe mora putem PRETPOREZA biti odbijen,

kako bi se ostvarilo načelo njegove neutralnosti u

poduzetničkim aktivnostima

- svaki poduzetnik zahtijeva od svojih dobavljača

(poduzetnika) da na računima iskazuju zaračunati porez na

dodanu vrijednost kako bi ga oni mogli odbiti kao svoj

pretporez.

Prednosti poreza na dodanu vrijednost

Najvažnije prednosti poreza na dodanu vrijednost pred drugim

oblicima oporezivanja prometa su:

- izostanak kumulativnog učinka

- otežano izbjegavanje plaćanja poreza

- neutralnost poreza na dodanu vrijednost u poduzetničkom

području.

Stope poreza na dodanu vrijednost

Iako porez na dodanu vrijednost karakterizira relativno malen

broj poreznih stopa, ipak je njihov broj kao i visina jedan od

središnjih problema poreza na dodanu vrijednost.

Stope poreza na dodanu vrijednost u EU

Zemlja članica EU"Super" snižena stopa

Snižena stopa

Opća stopa Parking stopa Nulta stopa

Austrija 13; 10 20 13Belgija 12, 6 21 12 DABugarska 9 20Hrvatska 13, 5 25Cipar 9, 5 19Češka 15; 10 21Danska 25 DAEstonija 9 20 DAFinska 14; 10 24 DAFrancuska 2,1 10; 5,5 20 DANjemačka 7 19 DAGrčka 13; 6 24 DAMađarska 18; 5 27 DAIrska 4,8 13.5; 9 23 13,5Italija 10; 5 22Latvija 12 21Litva 9; 5 21

Luksemburg 3 8 17 14Malta 7; 5 18 DANizozemska 6 21Poljska 8; 5 23Portugal 13; 6 23 13Rumunjska 9; 5 19Slovačka 10 20Slovenija 9,5 22Španjolska 4 10 21Švedska 12; 6 25UK 5 20 DA

5.2. Harmonizacija ostalih neizravnih poreza

Pored harmonizacije poreza na dodanu vrijednost potrebno je

djelomično uskladiti posebne poreze na promet (trošarine) te

još neke neizravne poreze.

Posebni porezi na promet predstavljaju porezni oblik kojim se

oporezuje samo jedan ili nekoliko istovrsnih proizvoda.

S porezno-tehničkog aspekta postoje tri načina utvrđivanja

trošarinske obveze:

- da se trošarina plaća u apsolutnom iznosu po jedinici mjere

(jedinični porez)

- da se trošarina plaća u postotku od vrijednosti kupljene robe

(porez po vrijednosti-ad valorem)

- da se pri utvrđivanju trošarinske obveze istovremeno

primjenjuje i jedinični porez i porez ad valorem (mješoviti

porez).

Karakteristike posebnih poreza na promet:

obveza plaćanja posebnih poreza primjenjuje se na točno

određeni krug proizvoda

fiskalna izdašnost

istodobna primjena posebnog poreza na promet i općeg

poreza na promet

stabilnost prihoda

jeftinoća ubiranja prihoda

ugodnost plaćanja

prevaljivost.

Udio prihoda posebnih poreza na promet (trošarina) u ukupnim poreznim

prihodima zemalja OECD

Harmonizacija posebnih poreza u Europskoj uniji

1985.godine tzv.Bijela knjiga; paket smjernica-osnovni

uvjeti harmonizacije sustava trošarine u EU.

Vezan za harmonizaciju tri osnovne skupine trošarina:

duhan i duhanski proizvodi, alkohol i alkoholna pića, te

na mineralna ulja.

Osim opće Smjernice postoji još nekoliko smjernica i uredbi

koje pobliže propisuju strukturu i visinu oporezivanja trošarina

za svaku od ovih skupina proizvoda.

Strukturne smjernice se odnose na strukturu trošarina, na

definiranje kategorija proizvoda koji su predmet oporezivanja,

definiranje osnovica na koje računa trošarina i definiranje

poreznih oslobođenja.

Smjernice o stopama i visini trošarina definiraju propisane

minimalne stope, odnosno visinu trošarina za proizvode na

koje se primjenjuju trošarine u EU.

5.3.Ostali neizravni porezi

Sustav harmonizacije u EU prije svega se temelji na

harmonizaciji neizravnih poreznih oblika.

To su sljedeći neizravni porezi:

- porez na osiguranja

- porez na kapital

- porez na vrijednosnice

- porez na motorna vozila i porezi na ceste.

5.4. Harmonizacija izravnih poreza

Harmonizacija izravnih poreza započeta je tek sa

usustavljivanjem i stvaranjem visokog stupnja harmonizacije

neizravnih poreza.

Razlog tome proizlazi u izvršenju primarnog cilja uspostave

PDV-a i trošarina u okviru stvaranja zajedničkog tržišta, a time

i jednostavnije eliminacije poreznih barijera u slobodnom

kretanju ¨četiriju sloboda¨: rada, kapitala, proizvoda i usluga.

Kod sustava oporezivanja poduzeća (kompanija, dobiti),

Vijeće je donijelo nekoliko porezno-pravnih dokumenata:

– smjernicu o fuziji

– smjernicu o trgovačkim društvima majka-kćer

– međunarodni dogovor o primjeni arbitražnog postupka u

slučajevima dvostrukog oporezivanja

– smjernicu o zajedničkom oporezivanju kamata i

autorskih naknada povezanih kompanija.

Danas sustav harmonizacije oporezivanja u EU obuhvaća

smjernice i ostalo porezno-pravne akte koje se odnose na

pet područja:

Oporezivanje matičnih i zavisnih društava (majki-kćeri)

Porezni tretman spajanja, dijeljenja te transfera imovine i

udjela među poduzećima

Arbitražni postupak u slučajevima dvostrukog oporezivanja

Oporezivanje kamata i autorskih naknada između

povezanih kompanija

Europski model spriječavanja štetne porezne konkurencije.

Harmonizacija sustava oporezivanja dohotka pojedinca

Zakonodavstvo EU se rijetko miješa u oporezivanje fizičkih

osoba što je razlog najmanjeg stupnja harmonizacije u

segmentu oporezivanja dohotka pojedinca.

Oporezivanje kamata na štednju

U 2003. godini je uvedena Smjernica o oporezivanju dohotka

od štednje, tj.kamata na štednju.

Cilj Smjernice je da se u budućnosti osigura najmanja razina

prekograničnog oporezivanja kamata u EU. Prema ovoj

smjernici sve zemlje članice EU moraju uvesti automatsku

razmjenu informacija o isplatama kamata na štednju

nerezidentima (fizičkim osobama).

Oporezivanje dividendi

Problematika oporezivanja dividendi fizičkih osoba nije

usklađena unutar EU, niti postoji namjera zakonodavstva da

se miješa u ovaj segment oporezivanja. Tek se 2003.godine

Komunikacijom o oporezivanju dividendi fizičkih osoba

na zajedničkom tržištu pozivaju sve zemlje članice na

suradnju oko pitanja oporezivanja.

Jedno od područja oporezivanja gdje do sada nisu postignuti

nikakvi pozitivni pomaci jest područje oporezivanja imovine

(funkcioniraju jedino bilateralni ugovori o izbjegavanju

dvostrukog oporezivanja imovine)

5.5. Porezna konkurencija u EU

Promjene koje su se dogodile u 90-tim godinama:

→ niz međunarodnih spajanja i pripajanja kompanija

→ snažan porast elektronske trgovine i rast mobilnosti faktora

proizvodnje koji snažno utječu na distorziju porezne

osnovice u zemljama EU svakodnevni porast sve veće

ekonomske integriranosti utjecao je na:

- jačanje nefiskalnih, tehnoloških i institucionalnih barijera

unutar EU velike (multinacionalne) kompanije unutar EU

promatraju EU kao svoje domaće tržište (organizacijske

promjene i veća centralizacija)

- porezni obveznici su tražili kako smanjiti svoje obveze, a s

druge strane zemlje članice EU su raznim poticajima željele

akumulirati što više kapitala u svoja gospodarstava.