UKA BEGOVI

UKA BEGOVI

uka Begovi se nakon etiri godine provedene u zatvoru, vraa svojoj kui. Sve mu se inilo jednakim, ba kao onog dana kada je otiao. Uivao je promatrajui svoj zaviaj, a naroito je bio sretan to se vratio. Takoer je bio zadovoljan s time to je to jutro uspio izbjei sve stanovnike svog mjesta jer bi ga samo odmjeravali i ispitivali o njegovom ocu. Naime, zbog svog je oca uka i zavrio u zatvoru jer ga je udario araem po glavi, nakon ega je otac preminuo.

Poeo se prisjeati svoje prolosti. Njegova je obitelj oduvijek bila imuna. Majka mu je umrla kad je imao tek pet godina, a njegov je otac ima bio vrlo lijen i odan piu i enama. Iako to uku nikada nije zanimalo, bio je prisiljen biti stalna pratnja svome ocu. Otac je htio da uka bude nalik njemu. Nije mu doputao ni da ide u kolu, smatrajui to potpuno beskorisnim.

Tako se polako i uka poeo ponaati poput svog oca, nije radio, po cijele se dane samo izleavao i uivao u blagodatima svoga bogatstva. Za njega su ene postale samo trenutna zabava. Smatrao ih je slukinjama i da se njima treba nareivati. Nakon to je uka navrio devetnaest godina, bilo je potrebno da se oeni. uo je da ima jedna mila, draga djevojka po imenu Marijica, a kako je bilo vrlo vano i neprihvatljivo biti bez ene, oenio ju je.

No, nije bio zadovoljan s njom. On je htio avanture, strastvene ene, a ne jadnu i mirnu Marijicu. Varao ju je, poigravao se s njom i muio je. Zatim je otiao u vojsku na tri godine, a Marijica je za to vrijeme umrla. Kada se toga sjetio, bilo mu je jako krivo i ao. U vrijeme njihovog braka, imao je i avanturu sa birtaicom. Marijica je tada bila trudna, rodila mu ki Smilju, koju je nakon njene smrti, na neko vrijeme uka povjerio rodbini na uvanje.

Zbog njegove afere s birtaicom, ima je postao ljubomoran na svog sina. Posvaali su se, ima je kui doveo neku nepoznatu enu, a vratio je i Smilju. Prodao je i nekom Nijemcu komad zemlje, a kada je za to uo uka, naljutio se i gadno su se posvaali. Usred svae, uka je udario oca araem po glavi i na mjestu ga usmrtio.

Sjetio se kako je nekad bezbrino jahao livadom, ali su se konji nakon nekog vremena umorili i stali. On, prepotentan i zao kakav je postao, stao ih je tui i psovati. uka se prisjeao samo loih stvari te se uope nije mogao sjetiti nijedne dobre stvari koju je u ivotu napravio. Postalo mu je krivo. alio je zbog svojih postupaka, dosadila mu je i njegova kua, postalo mu je svejedno. ak su i seljani primijetili da se promijenio, neki su ga ak i smatrali ludim. No, njega je samo muila njegova prolost.

Takoer ga je baba Mara stalno dolazila gnjaviti za Smilju, kako se treba to prije udati i dati miraz. uka se razljutio i istjerao je van, govorei da on nikome nita ne treba dati.

Sve ga je vie zamarala njegova prolost, loa iskustva i sjeanja pa je jednog dana odluio otii u crkvu. im je uao, ljudi su odmah poeli aputati i uditi se. Odluio je otii na protenje, malo moliti te je smatrao da nema nieg loeg u tome. Smatrao je da to nije toliko teko, a i obeao je babi mari da e nakon protenja prodati zemlju i udati Smilju.Tako je i napravio te se odmah osjeao bolje. No, ta srea nije dugo potrajala.

Nakon nekog vremena opet se poeo zatvarati u sebe, iz kue nije ni izlazio, a poeo je i piti. Razoarenje mu je postajalo sve vee, a stalno je mislio na novac u banci. Jedne je veeri uzeo sav novac iz banke za Smiljin miraz te ga potroio na pie i ene. Zabavljao se sa ciganima i prodao kuu. Izgubio je sve to je imao i postao sluga kod Andre Mijaljeva. Umjesto da mu bude ao i da se kaje, njemu je postalo svejedno. Nije alio ni za novcem, ni za kuom, ni za ime. Nije vie osjeao nita.

Biljeka o piscuIvan Kozarac roen je 8. veljae 1885. godine u Vinkovcima. Potjee iz siromane seljake obitelji koja ga iako teko koluje. Pohaa gimnaziju, ali samo dvije godine. Zbog velikog siromatva, prisiljen je zaposliti se te radi kao pisarski vjebenik.

1903. godine oboli od tuberkuloze, no svejedno odlazi u vojsku. Nakon vojske odlazi u Zagreb gdje radi kao poslovoa Nakladnog fonda Drutva hrvatskih knjievnika i redatelja. Umire od tuberkuloze u Vinkovcima, 16. studenog 1910. godine sa samo dvadeset i pet godina.

Ivan Kozarac bio je pisac koji je djelovao na skoro svim knjievnim podrujima. Pisao je od romana, pa sve do pjesmama u kojima su najvie prevladavali slavonski motivi i pejza. Njegova su djela pisana slavenskom ikavicom, s obzirom da je pisao pukim jezikom, gotovo razgovornim stilom. U svojim djelima takoer koristi mnogo turcizama i hungarizama.

Roman uka Begovi vrhunac je njegovog knjievnog stvaralatva. Prepun je slavenizama, tuica, stilskih sredstava i figura. Ne samo da se potpuno posveuje unutarnjem opisu lika, ve opisuje i tadanju slavonsku tradiciju i obiaje. Zbog svog talenta, svakako zasluuje da ga i danas smatramo jednim od najznaajnijih pisaca 19. stoljea.

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Povratak Filipa Latinovicza je povratak na ono to je prekinuto i davanje natrag onoga to je uzeto. Filip se vraa u svitanje nakon 23 godine s prtljagom od otuenja, ivane rastrojenosti, krize identiteta, raspadnutih vrijednosti i slike svijeta, s razoaranjem u europsku kulturu i civilizaciju u kojoj nije pronaao dom i s umjetnikim klonuem i stvaralakom nemoi.

Vraa se ne bi li u ponovnom kontaktu sa zaviajnom podlogom i oivljenim uspomenama iz djetinjstva razrijeio traume koje vue sa sobom po svijetu i akumulirao novu ivotnu i stvaralaku snagu, zbog ega je povratak fiziki i psiholoki, a koji oznaava bijeg od civilizacije velikih sivih gradova i sentimentalnu potragu za izgubljenim uporitem, podlogom, ivotnom neposrednou, svjeinom emocija i identitetom te osobnim i stvaralakim identitetom.

Njegov identitet je sredinje pitanje romana i pitanje paternaliteta (oinstva nada se da e odgovorom na to pitanje ostvariti identifikaciju). Ovdje se postavlja pitanje vlastita identiteta; pitanje podloge (ivotnoga oslonca); pitanje majina ivota, to postaje egzistencijalni problem te otuenost, izolacija, nemir, stvaralaka kriza.

Radnja se oslanja i na djetinjstvo, povratak u prostore djetinjstva uz pomo osjetilnih asocijacija te povratak u trenutke najintenzivnijeg doivljavanja. Radi se o trenucima koji su oblikovali njegove traume krvavo, tako neizrecivo intenzivno kao prerano zrelo, razdrto, neuravnoteeno dijete, s dubokim i tamnim kompleksima moralnoga ponienja u sebi, pun neiste krvi i osjeaja mranoga progona (to se odnosi na majku, Karolinu, bordel, frajle seksualna trauma i edipovski kompleks nemogunost uspostavljanja emocionalnih i tjelesnih odnosa).

Vrijeme i prostor prikazuju simultanost prolosti i sadanjosti, isprepletanje i oivljavanje, neprolaenje, pretapanje; bitno i intenzivno trajanje; simboliko znaenje vremena i prostora vrijeme i prostor sjeanja.

Filip je slikar koji osjea potrebu naslikati sve ivotne senzacije i umjetniki izraziti simultanost raznorodnih sadraja svijesti. Takva simultanost proizlazi iz gubitka cjelovitosti, iz raspada vremenskih odnosa i uzrono posljedinih veza (atomizirani kaos snana analitika svijest koja svako postojanje svodi na besmisao). Ovdje stvari gube svoju unutranju povezanost, dolazi do infernalizacije stvarnosti odakle stvaralaka nemo kada je kriza je dosegnula vrhunac. Javljaju se slikarske vizije: slika razapetog Krista i slika gluhonijema djeteta koje su se pribliile neostvarivu idealu potpune slikarske sinestezije koja je trebala doarati ne samo boje nego i zvukove, mirise, pokrete, dodire, nagone Majin portret pokazuje razotkrivanje i spoznavanje istine o majci, njegova unutranja slika majke i suoavanje.

Pria o majci slae se uz pomo nekoliko predmeta koji iskrsavaju u Filipovu sjeanju, a kao potvrdu sumnje daju frajle u bordelu: jedna od njih. Postavlja se pitanje to se dogaa iza majina paravana? Prisutna je duboka Filipova trauma kao hladna i nepristupana u djetinjstvu u kojemu mu je vrata zakljuala konano i nepovratno.

Boboka ili femme fatale je hladan oblog Filipovim podrovanim nervima jer posjeduju svijest i spoznaju vlastita stanja razumijevanje, prepoznavanje. On u njoj prepoznaje njenost i toplinu koju u djetinjstvu nikada nije dobio od majke.

Kyriales je manifestacija podvojenosti Filipova karaktera, dualizma njegovih nazora, proturjenosti njegova bia, glas njegovih dubokih unutranjih sumnji i dilema. To je brodolomac, doktor medicine (dermatolog) i filozofije koji rastae i ovjekovo tijelo i duh. To je udovina pojava, superioran u izrazu, nihilist, rui zanose i ideale, kao luciferski unutranji glas, kao alter ego: Slua F. Kyrialesa i kao da uje svoj najskriveniji glas osjea kako taj antipatini ovjek govori istinu svodei ovjeka samo na prolaznu materiju.

Na kraju romana slijedi samoubojstvo i Filipov razgovor s majkom te odgovor na pitanje oinstva (Liepach), ubojstvo Boboke. Baloanski nestaje, a Filip stoji nad zaklanim Bobokinim tijelom, njezine akvamarin plave oi otvorene su te se inilo kao da gleda. Dolazi do odjave cijelog romana, a Filip u tom panonskom blatu (doslovnog i prenesenog znaenja) doivljava katarzu. Odgovori su pronaeni, ali problem identiteta nije rijeen jer uporite nije izvan ovjeka nego unutar ovjeka. Struktura je otvorena i Filip ima novu priliku.

Fabula zapoinje Filipovim povratkom u rodni grad koji je napustio nakon to je u 7. razedu gimnazije majci ukrao stotinjarku i tri dana lumpao s javnim enama, nakon ega ga majka vie nije htjela primiti u stan. Njegova majka, trafikantica Regina, sama je uzdravala sina, koji nikad nije uspio saznati tko mu je otac. Nakon povratka u zaviaj (koji se u romanu naziva Panonijom) sjea se nekih motiva iz djetinjstva (debela Karolina, odlazak s majkom u grad), a zatim ga foringa Joa vozi u Kostanjevac gdje mu ivi majka.

U Kostanjevcu se susree i s tamonjim provincijskim svijetom kojega utjelovljuje Silvije Liepach, nekadanji kostanjevaki plemeniti upan. Upoznaje i Boboku Radajevu, blagajnicu u krmi (lik fatalne promiskuitetne ene) iza koje je bogato ivotno iskustvo brodolomke i razvod braka kojim je pravno upravljao Vladimir Baloanski. On je poludio za Bobom, razorio brak i sve izgubivi dospio u zatvor te je sad patoloki vezan za nju. Boboka privlai Filipa te on samo zbog nje ostaje u Kostanjevcu.

Meutim, u mjesto stie zagonetni Sergej Kirilovi Kyriales, koji nihilistiki pobija sve Filipove zamisli o naravi umjetnikog stvaranja. On u nekoliko navrata otvara i temu samoubojstva, ime je anticipirao i vlastiti svretak jer su ga ubrzo nali mrtvog ispod eljeznikog mosta. Boba eli otputovati u Hamburg i moli Filipa da joj posudi novac, ali Baloanski nasluuje kraj i svojom nazonou spreava preuzimanje novca. Majka upozorava Filipa na neprikladnost drutva u kojemu se kree, to izaziva sukob u kojem on saznaje da mu je otac zapravo stari Liepach. Tad stie Baloanski koji obavjetava Filipa da Bobi nije potreban novac jer je odustala od puta, ali Filip primjeuje tragove krvi, nakon ega Baloanski bjei, a on tri do Bobokine sobe, gdje ju nalazi mrtvu, pregriena grkljana i otvorenih oiju.

GOSPODA GLEMBAJEVI

rilogija o Glembajevima svojevrsna je psiholoko-socioloka studija raspada i degeneracije jedne zagrebake patricijske obitelji zaete u zloinu prvog Glembaja. Ta unutarnja degeneracija ubrzana je raspadom Austro-Ugarske, politike i drutvene strukture na ijem se temelju razvijao glembajevski svijet.

Gospoda Glembajevi prva je drama trilogije o Glembajevima. Sva tri ina odigravala su se u kui bankara Ignjata Glembaya, a svi inovi se vremenski nastavljaju jedan na drugoga. Tako Miroslav Krlea jasno ostvaruje klasino jedinstvo mjesta, vremena i radnje.

Kratak sadrajPrvi se in odvija u sobi obitelji Glembaj. Angelika, supruga pokojnog Ivana Glembaja promatra promatra portrete na zidu. Leone Glembaj, inae vrlo zaljubljen u nju, stoji pokraj nje te takoer promatra portrete. Usred razgovora, Leone joj pone podilaziti i govori joj kako je promatra ve itavu veer. Angeliki postaje neugodno, no tada dolaze Fabriczy i Silberbrand. Stanu s njima razgovarati o portretima, djelima koje je naslikao sam Leone. Angelika se osjea nelagodno te odlazi do ostalih portreta. Sva trojica krenu za njom.

Fabriczy poinje govoriti o dobroinstvima i uspjesima Glembajevih, dok Leone govori kako je tono da su zapravo svi Glembajevi varalice. Tada ulazi Puba, pravni savjetnik Glembajevih i trai barunicu. Nervozan je i skeptian zbog natpisa u novinama i medijima koji krue o obitelji Glembaj. Smatra potrebnim demantirati te lai, no barun Glembaj misli da to nije potrebno. Puba mu ita lanak iz novina u kojem barunicu optuuju da je ubila svekrvu i svoju krojaicu. Glembaj se razljuti i zatrai od Pube da prestane itati.

Leone se uplete u razgovor i optuuje barunicu. Ona sva ljuta odlazi iz sobe, a tada dolazi do svae izmeu Leonea i Silberbrandta koji tvrdi da je uo njegov razgovor s krojaicom. Leone jo jednom optuuje barunicu, a nakon to je Silberbrandt pone braniti, Leone ga optui da je nezin ljubavnik. Sve to uje i barun Glembaj.

U drugom se inu radnja dogaa u Leoneovoj sobi. On se, naime pakira i planira otii. Silberbrandt je s njim u sobi i ljut je kako ga je mogao tako optuiti pred svima. Leone se nimalo ne obazire na njega. Tada u sobu ulazi barun te se Silberbrandt, sav preplaen, ispriava i izlazi iz sobe. Isprva izbjegava pravi razlog svog dolaska te pria s Leoneom o njegovom slikanju, vremenu i slino. Tada ga upita je li ono to je malo prije rekao o njegovoj eni i Silberbrandtu istina. Leone misli da je potpuno nepotrebno da razgovaraju o tome te nema dokaza da potvrdi svoju priu.

Optuuje barunicu da je za sve kriva, za smrt njegove majke i sestre. Barun mu ne vjeruje i optuuje ga, ne prihvaajui injenicu da je njegova ena ubojica i laljivica. Tvrdi da je voli i da ona nikako ne bi bila sposobna i u stanju to napraviti. Leone je bijesan i poinje optuivati, a zatim i vrijeati barunicu. Glembaj ne dozvoljava da tako govori o njegovoj eni te ga dva puta udara. Leone nakon tih udaraca kae barunu da je i njega barunica pokuala zavesti. Tada Glembaj trai barunicu, no njegov je sluga ne moe nai. Kae da nije u svojoj sobi. Napokon postaje sumnjiav. Barunica kasnije ipak dolazi, a Glemabj svjestan da mu lae jako se razljuti i onesvijesti.

Trei in zavrava u Glembajevoj spavaoj sobi. Glembaj lei u svom krevetu, do njega sjedi Angelika, a pored njih stoji leone crtajui portret svog oca. Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann razgovaraju o smrti. Leone je tuan, ljut i razoaran jer misli da je za sve on kriv. Potrga svoju skicu, no Puba ju sprema i slae na stolu. Dolazi barunica te kako bi ostala sama s Leoneom, moli Angeliku da ode barunu po kravatu.

Kad ostanu sami, barunica upita Leonea zato je mrzi i eli optuiti. Leone samo uti i ne eli razgovarati s njom. Nakon to se Angelika vrati, zazvoni telefon. Direktor trgovake banke eli hitno razgovarati s barunicom. Kad ona razgovara na telefon, Angelika i Leone ostaju sami. Leone joj govori kako se on smatra krivim zbog Glembaja te smatra da bi jedino dobro rjeenje bilo da se ubije.

Barunica doe u sobu i pone vikati da joj je Glembaj uzeo sve to je naslijedila i to je zapravo njeno. Leone govori da je samo vratio ono to mu je uzela. Pokua otjerati barunicu, no ona ne eli otii. Pokua ga napasti, ali se Leone obrani karama. eli je dohvatiti, no ona pokua pobjei. Leone potri za njom i zauje se baruniin vrisak na kraju hodnika. U Glembajevu sobu zatim ulazi sluga i govori da je barunica ubijena. Angelika sva u oku ostaje mirno stajati u sobi.

BEZ TREEG

Marko Bari, Gigin mu, vraa se kui nakon 8 godina koje je proveo u Sibiru. Dok je ekao, telefon je zvonio dva puta. Gigu su traili neki njemu nepoznati mukarci, po salonu je ugledao bukete cvijea, razna pisma i tu se poela raati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje da ga ona vara.

Poinju stalne svae, a Marko nikako ne moe shvatiti da ga Giga ne vara. Ispoetka, Giga mu se pravda i objanjava zato ga je proglasila mrtvim i da nije imala nikoga osim njega, no Marko i dalje tvrdi da je siguran da ga vara.

Na kraju Marko odustaje i govori Gigi kako joj vjeruje i vie nije ljubomoran, no Giga mu vie ne dozvoljava da joj prie govorei da joj se gadi jer ju je optuivao za neto to nije napravila. Marko ne prihvaa odbijanje, zbog ega ga Giga ubije ravolverom. Naziva doktora s priznanjem da je ubila svog mua.

Miroslav Krlea napisao je izmeu dva svijetska rata psiholoko-drutvenu dramu u tri ina u kojoj je opisano postupno propadanje jedne zagrebake patricijske obitelji. Burna svaa izmeu oca i sina a i ostalih lanova Glembajeva dvora odvija se u djelu a ovom ulomku razgovor i sukob oca Ignjata i njegova sina Leona. Ignjat Glembaj svoga sina Leona iz prvog braka ugostio je u svoju kuu jer se Leone vratio iz inozemstva nakon jedanaest godina. Otac je primio sina u kuu ali nimalo radostan radi tog ina, niti se zanimao za njegov ivot jer smatra da je Leonova profesija za njega nepotrebna i nekorisna. Njemu je najvanije bilo u svome ivotu kako stei bogatsvo neradom tonije, kako drugome oteti, kako prevariti i kako zadrati to nezaslueno a na kraju, to je jedna i od poruka djela, bezvrijedno i prokleto bogatsvo. Netrpeljivost izmeu oca i sina vidljiva je od samog poetka djela. Obojica ne skrivaju odbojnost jedan prema drugome. Meusobno izbjegavanje zavrilo je kada Ignjat uje Leonov razgovor s Silberbrandtom. Ignjat se uplaio da tvrdnja koju je Leone izrekao istinita i to je razlog zato eli razgovarati s njime. Glembaj svoga sina drskog neprijatelja, spominje majine gene to su u njemu, i smatra njegov rad nekorisnim. Korist je sve to trai pedeset devetogodinji Glembaj, ljubav i toplinu ne poznaje pa ni prema svome sinu. Tako hladno ponaanje oca prema sinu, budi u Leonu mrnju prema Glembaju i svemu to je Glembajevsko. Ne eli ostati miran prema zlonamjerama svoga oca i njegovih sluga, ve se on odluno suprostavlja svima u kui. Za nesretan zavretak svoje majke krivi oca i sve otvorenije istie ljubav i potovanje prema svojoj pokojnoj majci a mrnju prema ocu. Majka nije bila ta koja je htjela stvoriti svog sina kao uspjena bankara ve je s njim postupila s puno ljubavi i za njega je predstavljala jedinu zatitu u obitelji. Baruniin ispovjednik Silberbrandt, dolazi u vrlo nezgodnu situaciju kada ga Leone proziva kao baruniina ljubavnika. Barunica Castelli je druga Ignjatova ena koja je slina Ignjatu jer eli samo korist. I tako na najvei,najpoznatiji i najutjecajniji knjievnik dvadesetoga stoljea, Miroslav Krlea, eli prikazati to se sve to skriva iza sjaja aristokratskih obitelji, koliko je nemorala i zlodjela uinjeno samo za ivota poslijednjeg Glembaja. Leone je predstavljen kao pravedan i dobronamjeran lik, intelektualac koji eli sve uiniti za dobrobit svoje obitelji i cijelokupnoga drutva. I on sam se naao u iskuenju preljuba s barunicom koja je eljela sve osvojiti nemoralnim inom. Sve su to faktori koji Leonu nedaju mira, jednostavno mu nedaju da ostane ravnoduan i da se stopi sa iskvarenom sredinom. Ignjat i svi njegovi licemjerni suradnici svjesni su svoga sebina ponaanja, svojih lanih ivota i usprkos tome ne ele promjene jer uivaju svoj poloaj u cijelokupnom nehumanom, iskvarenom, primitivnom hrvatskom drutvu s poetka dvadesetog stoljea. istu iskrenost Leone dokazuje time to nakon kritiziranja svih Glembajeva, krivi i samoga sebe jer,kako on kae, da i on nosi Glembajevsku zlu krv. Nakon smrti Ignjata, barunica Castelli koje je do tada ''voljela'' svog supruga, doznaje da ju je prevario i da ostaje bez bogatstva. Za nju je to ok jer je trpjela sve u obitelji samo kako bi se domogla Glembajeve imovine. Ogorena, histerinim ponaanjem izaziva Leona koji ubojstvom barunice zavrava radnju djela ali i postojanje dinastije Glembaj. Leone postaje i sam ubojica kao to su bili njegovi preci, ubojice i varalice. itajui Glembajeve moemo usporediti hrvatsko drutvo s poetkom dvadestoga stoljea, kada se odvijala ova radnja, s hrvatskim drutvom s poetka ovog dvadeset i prvog stoljea. Godine prolaze, lica se mijenjaju, zloudnost i licemjerje ostaju iste osobine hrvatskog naroda. Svatko tko eli pravednim putem odlazi kao Leone u inozemstvo jer u ovoj sredini uspijevaju lica kao to su Ignjat, Puba ili barunica. I danas ima slinih Leonu, mladome intelektualcu koji eli prvenstveno dobro drugima, kojega mui nepravda, koji ne poputa prema zlodjelu svojih najbliih. Bolna je i muna injenica to mnogi nisu iskreni kao on, ve laljivi i nemoralni kao sluge iz Glembajeve prie koji rue san o pravednome svijetu.KRATAK IZLET

Kratak sadraj- Jednog je dana Antu posjetio stari znanac Roko i zamolio ga da, poto je Ante novinar, poe s njim i ekipom na ekspediciju u Istru, pronai stare graevine i freske. Svakoga su dana nekamo ili na izlete, pronalaziti neto novo. Zadnjeg je dana ekspedicije Roko rekao da idu pronai stari grad Gradine. Vozei se autobusom kroz pusto, po sparini, nisu ni slutili da e im se autobus pokvariti. Kada se to dogodilo, dalje su krenuli pjeke.

Najprije su doli do nekog pustog gradia u kojem su naili samo na tri ene koje su stajale na prozoru. Nakon nekog je vremena Petar rekao kako on ide natrag. I otiao je. Zatim je ekipa naila na neku staru krmu, iji je vlasnik bio neki udni starac. On im je ponudio hrane i vina, od kojeg su se svi napili, a najvie Vladimir. Kada je ekipa trebala poi dalje, Vladimir je rekao kako on ostaje kod starca. Ekipa je nastavila bez njega. Doli su do nekih starih, ruevnih kua, od kojih je Ivan kupio jednu. To je svima bilo udno, no on je rekao kako e tu ivjeti. I dvije Ofelije su se odluile vratiti natrag. Ostali su samo Roko i Ante.

Nakon dugog su hodanja napokon doli do poruenog samostana kojeg su traili. U njemu je bio samo jako stari fratar koji ih je proveo po samostanu, htjedei im pokazati freske. No i one su bile unitene. Tada je Ante poeo urlati na Roka, govorei mu da je on kriv to su zavrili usred niega. Odlui sam otii. Nakon prolaska je kroz mrani, jezivi hodnik uspio doi na istinu i vratiti se kui. Nijednog od lanova ekipe, kao ni Roka, vie nikad nije uspio pronai