MLADA BOSNA U SLUZBI CRNE RUKE

- HISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE -

Tacan i potpun odgovor na pitanje sta je "Mlada Bosna" nece se pronaci u enciklopedijama niti vecini

histirijskih djela. U enciklopediji Leksikografskog zavoda (5), Zagreb MCMLXI, pise da je "Mlada Bosna

pokret reovlucionarne omladine u Bosni i Hercegovini pred Prvi svjetski rat kao dio velikog jugoslovenskog

omladinskog pokreta, koji u Bosni i Hercegovini postaje nosilac ideje oslobadjanja i ujedinjenja Juznih

Slavena; on je napredan, antiklerikalan, siroko jugoslovenski i antiaustrijski. U borbi protiv Austrije prelazi se

ubrzo na teroristicke metode...Iz tog pokreta nikla je zavjera bosanskih revolucionarnih omladinaca, koji su

28. VI 1914. Izvrsili atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda..."

Srbija - idejna kolonija Rusije

Dakle, u enciklopediji koju su gradjani tadasnje Jugoslavije, eventualni, inozemni znatizeljnici trebali smatrati

sumom znanosti, podmecu se u ovako kratkom tekstu velike lazi ali se ne umiju prikriti i neke istine. U maniri

formiranja i odrzavanja stiropornih kongresnih magli, obveznih i retusiranih "istina" - tvrdi se da je "Mlada

Bosna" pokret "revolucionarne omladine", "napredan", "siroko jugoslovenski", da ne spominjem samo te lazi.

Sticajem okolnosti, autor tog enciklopedijskog priloga ne prikriva "teroristicke metode" "Mlade Bosne" niti

ucesce u zavjeri. Slicno je intonirana vecina historiografskih, publicistickih, novinsrskih i drugih tekstova ne

temu "Mlade Bosne" u jugoslovenskoj, posebno srpskoj, izdavackoj djelatnosti.

U stvari, ozbiljna znanstvena istrazivanja nedvosmisleno pokazuju da "Mlada Bosna", koja je nekako

prohodala tek iza austro-ugarske aneksije 1908. Godine, nije pokret "nacionalno-revolucionarnih

omladinaca". To je bila samo, kako kaze prof. Dr. Mustafa Imamovic, "grupa nacionalistickih i sovinistickih

srpskih omladinaca, poznatih pod eufermistickim imenom "Mlada Bosna". Njena organizacija nije imala

nikakvu formalnu strukturu niti hijerarhiju. Oslanjala se, uglavnom na finansijsku i svaku drugu podrsku

srbijanske obavjestajne sluzbe". Da zavrsim sa citiranjem slavne analize prof. Dr. Mustafe Imamovica: "U

biti "Mlada Bosna" nije ni bila nikakva organizacija nego jedan tanak knjizevno-amaterski teroristicki krug

mladih srpskih nacionalista". Na predvodnike srpske teroristicke grupe poseban utisak ostavili su ruski

"socijalisti" - na prvom mjestu oni koji su pokazivali najvise ludosti a najmanje misaonog sistema - ruski

anarhisti i eseri. Jedan od inspiratora i ideologa tzv "Mlade Bosne" Vladimir Gacinovic porucio je ruskim

istomisljenicima: "Mi smo ako hocete, vasa idejna kolonija. A kolonija svgda zaostaje za metropolom".

U vrijeme aneksione krize, u decembru 1908. Godine, jedna grupa srbijanskih uglednika, na prijedlog

dramskog pisca Branislava Nusica, predlozila je da se osnuje "Narodna odbrana". Cilj tog udruzenja bilo je

sprjecavanje austro-ugarske aneksije Bosne, austro-ugarske posto je taj potez Beca otezavao namjeru

Srbije da prisvoji Bosnu. Metodi djelovanja "Narodne odbrane" svodili su se na prikupljaneje dobrovoljaca za

vojnu akciju Srbije u Bosni (komitske cete) i stvaranje mreze odbora.

Kada su 1911. Godine srbijanski militaristicki elementi osnovali tajnu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt"

poznatu i kao "Crna ruka", Vladimir Gacinovic postaje njenim clanom. Neki clanoci "Mlade Bosne" odlaze za

vrijeme balkanskih ratova 1912/13. Godine kao dobrovoljci u srbijansku vojsku. Medju njima je bilo i nekoliko

bosanskih Muslimana.

Prije zavrsetka balkanskih ratova, vladajuci srbijanski radikali Nikole Pasica poceli su razmisljati o nekoj

zajednickoj akciji sa Juznim Slavenima iz Austro-Ugarske. Ali ni tada Pasiceve namjere nisu isle mnogo

dalje od ideje o prosirenju Srbije. Gotovo isto se moze kazati i za razne nacionalisticke organizacije, osobiti

za "Crnu ruku". Prema paragrafu 7. Statuta te organizacije, njen program bio je "ujedinjenje srpstva".

Zapravo Bosna, Crba Gora, Hrvatska, Slavonija, Srijem, Vojvodina i Primorje (Dalmacija) smatrani su

"srpskim pokrajinama" koje je trebalo prikljuciti Srbiji. Za realozaciju tog cilja bila je predvidjena upotreba i

cijelog jednog teroristickoj stroja ciji su sastavni dio bili i smuseni, gradskom zivotu nevicni i nedouceni

"mladobosanci".

"Crna ruka" u sluzbi Rusije

U ocima vodje "Crne ruke" pukovnika Dragutina Dimitrijevica Apisa austrijski nadvojvoda Franc Ferdinand

bio je nezamjenjivi predvodnik "ratoborne struje" u Austro-Ugarskoj. Njegovim ubistvom, prema

Dimitrijevicevom misljenju, Srbija bi dobila potrebno vrijeme za ratne pripreme, a "velika srpska saveznica",

Rusija bi takodje, do tada bila spremna za veliki obracun sa Austro-Ugarskom.

Mozda je najblize istini da je Franc Ferdinand ubijen zbog svojih trijalistickih stavova. Umjesto dotadasnjeg

dualizma namjeravao je u Austro-Ugarskoj uvesti trojnost - tako sto bi osnovao kraljevinu Slavena. U tom

slucaju Srbija bi bila prisiljena gravirati Austro-Ugarskoj. Kao usputna stanica projektiranje trojne Monarhije u

njenom napredovanju prema Solunu, Srbija bi vremenom bila potpuno apsorbirana.

U razgovoru sa talijanskim grofom Sforcom o nadvojvodinim trijalistickim planovima, srbijanski predsjednik

vlade Nikola Pasic je kazao "Tada sam se zaista, prvi put u zivotu ozbiljno uplasio". Srbijanske vodje su

shvatile da "Velike Srbije" nece biti ako nadvojvoda Franc Ferdinand postane car i sprovede svoj program.

Ako bi se Hrvatska udruzila sa Slovenijom, Dalmacijom i Bosnom u ujedinjeni juznoslavenski habsburski

blok, put prema "Velikoj Srbiji" o kojoj su sanjali Pasic, Srbijanski dvor, "Crna ruka" i drustvo bio bi zatvoren.

Posto se Austro-Ugarska iznutra osipala, nadvojvoda Franc Ferdinand zalagao se tada za mir i trazio je

veze sa mocnom Njemackom. Zelio je od haoticne Austro-Ugarske stvoriti novo i stabilno drzavno

ustrojstvo. Zbog toga su srpski nacionalisti planirali eliminirati nadvojvodu, a zatim sacekati da stari car

Franc Josef umre, poslije cega bi bio izazvan raspad Austro-Ugarske. To je bio plan.

Na pocetku priprema atentata na Franca Ferdinanda, iza "Crne ruke" stajali su ruski generalstab i tajna

policija. Primjetna je bila i angaziranost i ruskog vojnog atasea u Beogradu Viktora Artamanova i njegova

povezanost sa pukovnikom Dimitrijevicem, vodjom "Crne ruke". Kada je Dimitrijevic obavjestio ruskog

vojnog atasea o planiranom atentatu, Artmanov je zatrazio precizne instrukcije svojih pretpostavljenih.

Poslije nekoliko dana, iz Rusije je dosao odgovor: "Samo naprijed! Ako vas napadnu necete biti sami".

Stanje u odnosima izmedju velikih evropskih sila klizilo je prema ratu. Cekao se samo neki dovoljno

iskoristiv povod. Meta je bila odabrana. Za izvrsenje zlocina bilo je dovoljno interesenata koji su se za to

spremali. Atentatori su presli srbijansko-austrougarsku granicu uz pomoc "Crne ruke".

"Mladobosanci" - jednokratno orudje Beograda

To se desilo u Sarajevu 28. Juna 1914. godine kada su u teroristickom napadu ubijeni austrijski nadvojvoda

i njegova supruga. U sedmoclanoj teroristickoj skupini "mladobosanaca" nalazio se, osim Srba i jedan

bosanski Musliman - Muhamed Mehmedbasic iz Stoca. Na dan isteka austrougarskog ultimatuma Srbiji,

srbijanski poslanik iz Petersburga javio je Beogradu da u Rusiji "nestrpljivo ocekuju pocetak rata. Sadasnji

momenat je jedinstven, posto je Rusija rijesila ici do kraja i izvrsiti istorijsko djelo. Po mom misljenju ukazuje

nam se sjajna prilika, iskoristiti mudro dogadjaj i ostvariti potpuno ujedinjenje Srba. Stoga je zeljeti da nas

Austro-Ugarska napadne. U slucaju tome, napred u ime Boga".

Jedan sovjetski autor je ustvrdio da je atentat u Sarajevu organizirala srbijanska vojno-obavjestajna sluzba

po naredjenju Rusije. Kasnije je tu tvrdnju opovrgao. Nekome nije odgovaralo precizno utvrdjivanje stanja

cinjenica o arhiviranim ruskim tajnama.

Danas Bosnjaka ne uce da je "Mlada Bosna" bila "revolucionarni pokret" i da su atentatori zacetnici slobode

na ovim prostorima etc...I ovdje je, valjda, konacno postalo jasno da se tu radilo samo o primitivnom

nacionalizmu i instrumentaliziranom terorizmu. Austro-Ugarske vlasti su jos onda uspomenu na spomenute

teroriste uredno arhivirale u policijski dosje. Tamo i trebaju ostati. Kod nas, kao i civiliziranom dijelu svijeta

"mladobosanski" teroristi ostat ce upamceni samo kao jednokratno orudje velikosrpske ideje. Uzalud su

zivjeli.