8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 1/78

EXORDIUM*

Moje zanimanje za ovu temu javlja se mnogo ranije nego što će ovaj moj raduopšte doći na repertoar izrade. Iznimna važnost da ovo predstavim u svijetlu u kojem javidim rad obaviještajnih službi u zemlji i svijetu, uopšte i u odnosu na ljudska pravanalazi se u pretpostavci u kojoj želim da potvrdim, dopunim , ali i da ispravim neka svojauvjerenja i stajališta. Jako bitna je i činjenica da ću ovdje obraditi i njihov odnos saljudskim pravima , što mi otvara mogućnost da njihovu važnost prenesem na sve šire,veće i važeće instance društva, države, sigurnosti, politike, čovjeka, interesa, ideologijeitd. U svom radu neću se činjenično osloniti na sve navedeno u njemu, s toga ću se moratiograditi da su neke činjenice i misli isključivo dio mog analitičkog razmišljanja od prethodnih obrada i istraživanja vezanih za obavještajne službe. Takođe, moje analize udaljem radu nevedenih slučajeva tražiće ograđivanje, ali uz obrazloženje. Rad će nastojatidokazati vrlo interesantnu tezu koju naravno i sam zastupam, a to je da obavještajneslužbe predstavljaju neophodnost sigurnosti i da se s toga ništa ne može apsolutno zaštiti,apropos njihove prirode i ljudskih prava i sloboda. Da bih to objasnio i potvrdio  pokušaću objasniti njihovu funkciju, snaću i njene činioce, kao i ulogu u svijetu„iskrivljenih ogledala“ u prvom dijelu mog rada, a zatim u drugom dijelu istoga ćunastojati objasniti zašto se ništa ne može zaštiti apsolutno, predočiti primjere, analiziratiih i objasniti dok ću u trećem dijelu iznijeti određenu pravnu regulativi i neke primjere,kao i nastojanje onoga sto bi obavještajne službe trebale biti. Smatram da je tema preširoka i da bi svoju potpunu eleboraciju trebala doživjeti u mnogo više prostora i samnogo više vremena, takođe smatram da je ona od vitalnog značaja za buduća kretanja irazvoj ljudskih prava. Nastojaću razviti ne više od tri ideje koje bi trebalo zapamtiti iostaviti dovoljno prostora za raspravu, što će biti jako teško s obzirom na prirodu rada.Trebalo bi biti interesantno što se na samu temu rada i nije naročito mnogo govorilo u prošlosti i skoroj budućnosti. Ovdje će važiti i teorije zavjere i sl. koje naravno neće bitiobrađivane, ali će se provlačiti kroz neke dijelove rada, indirektno. Kakav će ishod nakraju biti, vrijeme će pokazati!

* Uvod

1

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 2/78

Dio IOMIA MUTANTUR *

 NEC SCIRE FAS EST OMNIA**

* Sve se mijenja** Nije dozvoljeno znati sve

2

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 3/78

Istorija i nastanak obavještajnih službiOvaj dio rada pripada prvom dijelu u kojem će se radi opšteg uvida u

 priblematiku predstaviti nastanak i razvoj obavještajnih službi kroz istorijsku prizmu.

Možda će zvučati preopširno, ali ne znati jednu stranu je pogubno jednako kao ivjerovanje u apsolutnu tačnost i poznavanje druge, tako da u daljim nastojanjimarasprave na ovu temu moraju se poznavati svi raspoloživi razlozi koje ću nastojati predstaviti. Naravno, ista stvar vrijedi i za ljudska prava koja su drugi činilac cijele slike.Raspolagati poluistinama je opasno i nepravedno. Uglavnom, pored opšeg uvoda uistoriju biće izložena i istorija danas najvećih obavještajnih službi svijeta koje će,vjerujem, svakoga zanimati, a potom i osvrt na istu službu koja je djelovala na našim prostorima UDBA. Volio bih da podaci koje će biti izneseni ne budu samo šturo štivo,nego da se čita i „ono što nije napisano“, jer to zapravo i čini bit cijele materije koju ja uovom radu nemam prostora za objašnjavati i analizirati, ali koja postoji u tekstu. Tidijelovi će biti posebno naznačeni u tekstu!

Sigurnosti svake države i u njoj vladajuće strukture je i njen osnovni imperativ.Sigurnost države podrazumijeva zaštitu integriteta i suvereniteta, zaštitu njenog naroda,socijalno-društvenih i kulturnih vrijednosti, ideologije, ekonomnije, industrije, itd. Zaostvarivanje ovakvih i sličnih ciljeva u istoriji su se koristile represivne i defanzivneformacije prvo vojske, a potom i policije, kao i strogi načini vladanja. Međutim,vremenom sami ti sistemi neće biti dovoljni. Razvojem načina života u kojeminformacija postaje središnja kategorija, a njeno posjedovanje značilo je i posjedovanjemoći kao i prednosti na bilo kojim postojećim protivnikom na bilo kom polju. Ona(informacija) je počela da čini suštinu ofanzivnih i defanzivnih, kao i mnogih drugihvojnih i policijskih sigurnosnih sektora i na njoj su se počele graditi buduće aktivnosti i

 planske sheme kako unutar, tako i van države. Prvo pitanje bilo je kako doći u posjedtačne protivničke informacije (kasnije ne samo protivničke nego i u opše informacije kojamože dati bilo kakvu prednosti nad bilo kim)?! U tom momentu javlja se potreba zaformiranjem posebnih institucija u državi koje će se baviti samo dobavljenjeminformacija, njihovom akumulacijom, analizom, pravljenjem finalnih (provjerenih)informacija koje se mogu konkretno iskoristiti i njihovo puštanje u ciljni eter, a zatim injihova zaštita i sigirnost. To je zahtijevalo posebne ljude sa karakrerističnim i traženimmentalnim karakteristikama, posebne i rigorozne obuke sa strahovitim metodama,specijalizovanje i mnoštvo drugih parametara, kasnije će se to pretvoriti u cijeleinstitucije za obuku. Kao potreba javila se i posebna struktura i hijerarhija, naravnolinijskog karaktera, a sve to pratila je posebna formalna strana (o kojoj će o daljem radu biti rasprave). Ovakve strukture počeće sve mijenjati i kasnije ćemo vidjeti da će se skorocijela vanjska i unutrašnja odbrambena politika i sigurnost temeljiti na njima, tj. njihoviminformacijama. One će pripadati raznim oblastima sigurnosti, što vojske, što policije i biće strogo razdvojene. Koliko je prisutan, sada već usvojen pojam špijunaže i koliko ondatira u društvu teško je reći. Možda je najbolje reći oduvijek, od plemenske zajednicekada su postojale standardne primitivne metode kamufliranog noćnog ili dnevnogizviđanja prije napada na drugo pleme, izvješavanje o njohovom brojčanom stanju inaoružanju, odsutnosti ili prisutnosti u plemenu itd, pa sve do planiranja napada na

3

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 4/78

osnovu već utvrđenih slabih tačaka i vlastitih prednosti. I tako se kroz vijekove nastavila i proširivala lepeza metoda i načina prikupljanja informacija sve dok poslednjih 100 - 150godina nije ozvaničena zakonska forma takvih službi, prvenstveno pri vojsci. One suformirane sa određenim ciljem i djeluju u formalno vidljivom spektru kao takve. Krozistoriju se sve ponavljalo, od Kleopatre pa do Mata Hari, pravim imenom Margareta

Gertruda Zele, koja je bila je plesačica i kurtizana koja je strijeljana zbog špijunaže uPrvom svjetskom ratu. U prvim godinama 20. vijeka preselila se u Pariz, gdje jenastupala kao cirkuska jahačica pod imenom Ledi Mekleod.Pročula se kao egzotična plesačica u orijentalnom stilu. Tada je uzela umjetničko imeMata Hari, što na indonežanskom i malajskom znači "sunce" ili "oko dana". Njena tačka je bila značajna za istoriju pariskog noćnog života, jer je dala veći ugled erotskom plesu, po kojem je Pariz i danas poznat. Iako nije bila poznata po ljepoti, Mata Hari je bilauspješna kurtizana i održavala je veze s mnogim političarima i uticajnim ljudima izmnogih zemalja, posebno iz Francuske, Rusije i Njemačke. Tajne službe su, tokom Prvogsvjetskog rata, došle do zaključka da je Mata Hari špijun. Nakon što je uhapšena u svojojhotelskoj sobi u Parizu, izvedena je pred sud, osuđena zbog špijuniranja za Njemačku, a

 pripisana joj je i smrt desetaka hiljada vojnika. Iako se poslije tvrdilo da nije bilo čvrstihdokaza, strijeljana je 15. oktobra 1917. u 41. godini.

 Neki autori smatraju da se nastanak obavještajnih službi vezuje za nekoliko fazanjihovog nastanka. Smatra se da postoje tri faze u razvoju obavještajnih službi:

Prva faza se naziva istraživačko-geografska, i najbolji primjer je vrijeme kraljiceElizabete I. kad je obavještajna služba prvi put institucionalizovala, profesionalnouređena na visokom državnom nivou. U periodu od 1572. do 1590. državni sekretar zaobavještajnu službu kraljice Elizabete I., Francis Walsingham utemeljio je prethodnika  poznatog britanskog Intelligence Service - a. Imao je 53 stalno plaćena agenta u

inostranstvu, te još 18 ljudi koji su posao špijuna obavljali ad hoc. U tu je obavještajnuslužbu bio uključen i Isaac Newton, koji je pisao upustva za agente.

U drugoj fazi špijuni su u službi vojske, u subverzivne svrhe. Kada je izbila Francuska revolucija jedan dio plemstva i srednjeg staleža pobjegao je u Veliku Britaniju pod zaštituDvora. Dvor je tada u pokušaju da slomi revoluciju štampao velike količine lažnog novcakoje su zatim pripadnici britanske obavještajne službe prokrijumčarili u Francusku.

Treća faza je nastanak poslovne obavještajne službe u 21. vijeku. Mnoge međunarodnekompanije imaju svoje samostalne obavještajne službe u komercijalne svrhe. Npr. IGFerbenindustrie    je zahvaljujući dobroj obavještajnoj službi bila vodeća korporacijahemijskog sektora - sintetičkih guma, etilnog olovy, mnogih lijekova, itd. Ovaj njemačkihemijski gigant je diktirao američkim i britanskim fabrikama ovog sektora poslovanje, aglavna tajna uspjeha je što su između dva svjetska rata razgranali jaku obavještajnuslužbu. O kvalitetu njihovih špijuna dovoljno govori činjenica da su prije DrugogSvjetskog rata neki špijuni postali dragocjeni nacistima, pa su se uključili u radSigurnosne policije - njemačke obavještajne službe Abwehr na čijem se čelu nalazioHitlerov čovjek - Heydrich.

4

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 5/78

Cum tacent, clamant*

Gestapo

IstorijatGestapo je osnovan 26. aprila 1933. u Pruskoj. Sastavljen

od profesionalnih policajaca vrlo brzo je pod Geringovimuticajem, a nakon Hitlerovog dolaska na vlast marta 1933,transformisan u politički instrument. Rudolf Diel je bio prvi vođaorganizacije, koja je prvobitno nosila naziv "Odijeljenje 1A pruske državne policije". Uloga Gestapoa je bila da istražuje i dase bori protiv svih aktivnosti koje predstavljaju opasnost zadržavu. Imao je ovlaštenje da istražuje izdaju, špijunažu i

sabotaže, kao i slučajeve kriminalnih napada na Nacističku partiju ili na Njemačku. Zakon je bio promijenjen na način koji je dozvoljavao Gestapou da deluje bez ikakvog sudskog nadzora. Nacistički pravnik Dr Verner Best je izjavio da "Dok god Gestapo... sprovodi voljurukovodstva, dotle će se njegova djelatnost smatrati legalnom."  Gestapo je posebno bioizuzet od nadležnosti administrativnih sudova pred kojima su građani mogli da tužedržavu i da traže od nje da se ponaša u skladu sa zakonom. Najviše zloupotrebljavanoovlašćenje Gestapoa je svakako bilo Schutzhaft  ili "zaštitni pritvor" — eufemistički izraz  za lišavanje pojedinaca slobode bez ikakvog prethodnog sudskog postupka, što je bio čestslučaj prilikom deportacija u koncentracione logore. Herman Gering  se 1934. pod pritiskom Hajnriha Himlera složio da Gestapo pređe u nadležnost SS-a.

1936. donijeti su zakoni koji su Gestapou dali carte blanche da djeluje bez  sudskog nadzora. Dodatni zakoni donijeti iste godine odredili su Gestapo kao državnuorganizaciju odgovornu za formiranje i upravljanje koncentracionim logorima. 1936. šef Gestapoa postaje Rajnhard Hajdrih, a šef operacija  Hajnrih Miler . Adolf Ajhman je biodirektno potčinjen Mileru dok se nalazio na funkciji šefa četvrtog odijeljenja, sektora B4,nadležnog za rešavanje jevrejskog pitanja.Tokom Drugog sv jetskog rata Gestapo jedostigao cifru od 45.000 zaposlenih. Njegove aktivnosti proširile su se i na okupirana područja Evrope, gde je vršio identifikaciju Jevreja, socijalista, homoseksualaca i drugihradi slanja na prinudni rad ili deportacije i likvidacije.

 Na   Nirnber š kom procesu čitava organizacija je proglašena za zločinačku iosuđena zbog zločina protiv čovječnosti. U februaru i martu 1942. u Nemačkoj su izbilistudentski protesti protiv nacističkog režima. Uprkos značajnoj javnoj podršci zauklanjanje Hitlera sa vlasti, revolucionarni   pokret nije uzeo zamaha zbog straha od odmazde nemačke tajne policije. Zapravo, Gestapo je, kao odgovor na proteste preduzeočitav niz mjera. U strahu od moguće promijene vlasti Himleru i Gestapou su dateodriješene ruke da se razračunaju sa opozicijom. Tokom prvi pet mjeseci 1943. u kojima

* Kad šute, viču.

5

Grb Gestapo – a

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 6/78

 je Gestapo ispoljio do tada neviđenu surovost, uhapšeno je i pogubljeno nekoliko hiljadaljudi. Studentske vođe su pogubljene u februaru 1943. dok je do aprila iste godine bilauništena i glavna opoziciona organizacija Oster circle.

U kasno proleće i rano leto 1943. nemačka opozicija našla se u nezavidnom

  položaju. S jedne strane, činilo se gotovo nemogućim svrgavanje Hitlera sa vlasti. Sdruge strane, savezničko insistiranje na bezuslovnoj kapitulaciji isključilo je mogućnostzaključenja kompromisnog mira zbog čega je nastavak neprijateljstava djelovao kao jedina alternativa. Uprkos strahu od njemačke tajne policije neki pojedinci u Njemačkojsu govorili i protestovali protiv režima što se manifestovalo u ljeto 1943. godine. Uprkossprovedenim masovnim hapšenjima i egzekucijama, opozicija je i dalje kovala zavjeru. Neki Njemci su smatrali da je njihova dužnost da preduzmu sve neophodne mjere kako bise rat što prije završio, tj. kako bi se ubrzao njemački poraz.

Pad Musolinija probudio je nadu kod njemačke opozicije da će moći da postigneisti rezultat u Nemačkoj i stvorio je povoljnu osnovu za svrgavanje Hitlera sa vlasti. Na

Hitlera je izvršeno nekoliko atentata. Najznačajniji je svakako bio pokušaj nekolikoistaknutih njemačkih generala da ubiju Hitlera u akciji koju su nazvali "OperacijaValkira". 20. jula 1944. pukovnik  Klaus Šenk fon Štaufenberg unio je bombu u torbi zadokumenta u bunker u kome je Hitler držao sastanak sa svojim generalima. Bomba jeeksplodirala i ubila nekoliko prisutnih osoba. Međutim, Hitler je bio samo ranjen jer mu  je konferencijski sto, napravljen od masivnog drveta, spasao život ublaživši silinueksplozije. U represalijama sprovedenim nakon ovog atentata uhapšeno je 7.000, a pogubljeno 5.000 ljudi.

Tokom jula, juna i avgusta mjeseca Himlerova organizacija nastavila je da senemilosrdno obračunava sa preostalom opozicijom. Hapšenja i pogubljenja su postala

svakodnevni prizor. Teror je postao način života. I pored velikih napora i žrtava opozicijanije uspela da započne pregovore sa saveznicima o zaključenju mira. Jedan od glavnihrazloga za to bio je tzv. Venlo incident koji se dogodio 1939. god. kada je Gestapo,  predstavljajući se za anti-naciste kidnapovao u  Holandiji dva agenta britanskeobaveštajne službe namamivši ih u klopku pod izgovorom da žele da pregovaraju o miru.Ovaj incident primorao je Čerčila da zabrani bilo kakve dalje kontakte sa njemačkomopozicijom. Britanci i Amerikanci su takođe izbjegavali kontakte sa njemačkim anti-nacistima zbog straha da će njihov saveznik  Rusija pomisliti da zapadne sile pokušavaju

da sklope dogovor sa nacistima iza njihovih leđa.

6

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 7/78

Nirnberški proces

Između 14. novembra 1945. i 1. oktobra 1946. saveznici su ustanoviliMeđunarodni vojni sud da bi sudili dvadeset četvorici najznačajnijih njemačkih ratnihzločinaca podeljenih u šest grupa. Trebalo je da im se sudi zbog zločina protiv mira,

ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti. Vođe, organizatori, podstrekači i saučesnicikoji su učestvovali u formulisanju ili sprovođenju zajedničkog plana ili zavjere da seizvrše navedeni zločini, proglašeni su odgovornim za sve radnje sprovedene od strane bilo kog pojedinca, a u cilju realizacije tog plana. Zvanični položaj optuženih kao vođadržave ili visokih vladinih zvaničnika nije ih oslobađao od odgovornosti niti je mogao daublaži njihovu kaznu; niti je činjenica da je optuženi postupao po naređenju pretpostavljenog mogla da ga oslobodi odgovornosti, iako je od strane Međunarodnogvojnog suda mogla da se uzme u obzir kao olakšavajuća okolnost prilikom izricanjakazne.

 Na suđenju bilo kom članu neke grupe iorganizacije, Međunarodni vojni sud je bio ovlašćen da proglasi (u vezi sa bilokojim djelom za koje je to lice osuđeno)grupu ili organizaciju kojoj je pripadao zazločinačku organizaciju. I ukoliko bineka organizacija bila proglašena zazločinačku, nadležni državni organ imao  je pravo da sudi pojedincima zbogčlanstva u toj organizaciji.

Ove grupe, nacističko rukovodstvo, kabinet Rajha, njemački generalštab i vrhovnakomanda, SA , SS i Gestapo, imale su članstvo od preko dva miliona ljudi, a procenjeno  je da bi otprilike polovina članstva bila osuđena ukoliko bi one bile proglašene za zločinačke.

Suđenje je počelo u novembru 1945. i trajalo je do 1. oktobra 1946. godine. Međunarodnivojni sud osudio je 21 visokog zvaničnika Trećeg rajha. Sud je najveći deo optuženihosudio na smrtnu kaznu ili na duge zatvorske kazne dok je trojicu optuženih oslobodio

optužbe. Međunarodni vojni sud je tri grupe proglasio za zločinačke: nacističkorukovodstvo, SS (ukljućujući i SD) i Gestapo. Članovi Gestapoa Herman Gering i Artur  Zajs-Inkvart su pojedinačno osuđeni od strane suda. Tri grupe su oslobođene optužbe zaratne zločine, ali to nije oslobodilo odgovornosti pojedine članove ovih grupa kojima jesuđeno i koji su kažnjeni u skladu sa programom o denacifikaciji Nemačke. Članovimaovih grupa suđeno je od strane nacionalnih, vojnih i okupacionih sudova četiri savezničkesile. I iako su pojedini članovi zločinačkih grupa mogli biti oslobođeni optužbe za ratnezločine, njima je ipak suđeno po programu o denacifikaciji.

7

Osnivač Gestapoa Herman Gering na Nirnberškom procesu

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 8/78

Posle Nirnberškog procesa Gestapo je prestao da postoji.

1997. u Kelnu, u Nemačkoj osnovan je muzej žrtava Gestapoa koji je smešten uzgradi u kojoj se nekada nalazio regionalni štab ove organizacije.

Iako sam izraz Gestapo ima istorijsko značenje, njegova upotreba se danas smatravulgarnom i uvredljivom, naročito od strane ljudi koji su pretrpeli psihičke posledice ili bili mučeni od strane ove organizacije. Korišćenje reči Gestapo, čak i kada se ona odnosina bilo koju policiju sa neograničenim ovlašćenjima, smatra se neprimerenim. Kada jeGestapo osnovan već je imao čvrstu birokratsku osnovu zahvaljujući tome što je formiranna osnovama nekadašnje Pruske tajne policije. 1934. Gestapo je prešao iz nadležnostiPruskog ministarstva unutrašnjih poslova u nadležnost SS-a. U narednih pet godinadoživio je nevjerovatnu ekspanziju.

1939. Gestapo je stavljen pod nadležnost RSHA, glavne kancelarije SS-a. Unutar RSHA Gestapo je bio poznat kao "Amt IV". Unutrašnja organizacija je izgledala ovako

Referat N: Centralna obavještajna komanda

Centralna obaveštajna komanda Gestapoa formirana je 1941. godine. Prije 1939. njime jekomandovala uprava Sicherheitspolizei i SD. Između 1939. i 1941. Gestapom je direktnoupravljala RSHA (Reichsicherheitshauptamt).

Odijeljenje A (Neprijatelji)

• Komunisti (A1)• Saboteri (A2)•

Reakcionari i liberali (A3)• Ubice (A4)

Odijeljenje B (Sekte i crkve)

• Katolici (B1)• Protestanti (B2)• Masoni (B3)• Jevreji (B4)

Odijeljenje C (Administracija i partijski poslovi)

Centralna administrativna kancelarija Gestapoa, odgovorna za vođenje dosijea svihzaposlenih.

Odijeljenje D (Okupirane teritorije)

• Protivnici režima (D1)• Crkve i sekte (D2)

8

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 9/78

• Evidencije i partijski predmeti (D3)• Zapadne teritorije (D4)• Kontrašpijunaža (D5)• Stranci (D6)

Odijeljenje E (Kontrašpijunaža)

• U Rajhu (E1)• Političke grupacije (E2)•  Na zapadu (E3)• U Skandinaviji (E4)•  Na istoku (E5)•  Na jugu (E6)

Odijeljenje F (Granična policija)

Granična policija u Njemačkoj bila je direktno potčinjena Gestapou kako bi se pažljivo pratila imigracija i emigracija u Rajhu. Nakon početka Drugog svetskog rata granična policija je izgubila većinu svojih ovlaštenja s obzirom na činjenicu da je obezbijeđivanjegranica Njemačke i okupiranih teritorija preuzeo Vermaht.

Lokalni ogranci

Lokalne kancelarije Gestapoa zvale su se Gestapostellen ili Gestapoleitstellen. Ovekancelarije bile su potčinjene lokalnom komandiru  Inspektor des Sicherheitspolizei und SD, koji je bio pod dvostrukom komandom od strane Referata N, tj. Gestapoa i lokalnosSS-a i policijskih komandira. Klasični imidž oficira Gestapoa obučenog u kišni mantil i

šešir može se pripisati upravo osoblju lokalnih kancelarija Gestapoa u njemačkimgradovima.

Ostale aktivnosti

Gestapo je takođe imao kancelarije u svim koncentracionim logorima, obezbijeđivaoosoblje za kancelarije SS i policijskih zvaničnika kao i za popunjavanje formacija kao što  je Einsatzgruppen. Ljudstvo koje je bilo raspoređeno na ove dužnosti, nije višeorganizaciono pripadalo Gestapu već je prelazilo u nadležnost drugih ogranaka SS-a.

Obaveštajni rat protiv Gestapo-a

Poljska vlada u egzilu u  Londonu je tokom Drugog svjetskog rata dobijalaosjetljive vojne informacije o nacističkoj nemačkoj, od agenata i doušnika širom Evrope. Neke od poljskih informacija o pokretnima nemačke policije i SS-a na istok, tokomnjemačke invazije na SSSR  u jesen 1941. bile su istovetne sa informacijama koje je  pribavila Britanska obavještajna služba (MI6) koja je prisluškivala radio saobraćajnjemačke policije i SS-a. Zvaničnici Gestapoa su kanije otkrili deo informacija koji je

9

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 10/78

  preko poljskih obavještajnih kanala procureo do Londona zbog čega su poljskuobavještajnu službu ocijenili kao veoma opasnu po bezbijednost Njemačke.

 Nakon što je Nemačka osvojila Poljsku  u jesen 1939, rukovodstvo Gestapoa jesmatralo da je poljska obavještajna služba neutralisana. Međutim, 1942. prilikom racije u

Pragu otkrili su poverljiva dokumenta poljskih obavještajaca i bili su iznenađeničinjenicom da poljska obavještajna služba prikuplja podatke o njemačkoj vojnojmašineriji i da ih prosleđuje u London preko Budimpešte i Istambula. Poljski agenti injihovi doušnici pratili su kretanje njemačkih vojnih transporta kroz Poljskuidentifikujući četiri policijska bataljona (Ordnungspolizei) upućena u okupirana područjaRusije, kao i sedamnest policijskih bataljona stacioniranih na poljskoj teritoriji.

Istoričari su kasnije utvrdili da su ovi bataljoni učestvovali u prvoj faziHolokausta koja se sastojala u masovnom streljanju Jevreja i njihovom sahranjivanju umasovne grobnice.

Poljski agenti su takođe skupljali detaljne informacije o moralu nemačke vojske naistoku. Nakon otkrivanja djela informacija koje je poljska obaveštajna služba prosledila uLondon, Gestapo je ocijenio ovu službu kao veoma opasnu za bezbjednost Njemačke. Nakon iskrcavanja saveznika u  Normandiji 1944. šef Gestapoa Hajnrih Miler naredio jeformiranje specijalne jedinice pod nazivom Sonderkommando Jerzy čiji je jedini zadatak  bio da se bori protiv poljske obavještajne službe u zapadnoj i jugozapadnoj Evropi.

Divide et impera*

* Zavadi pa vladaj

10

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 11/78

CIA (Central Intelligence Agency)

Centralna obavještajna agencija

Većinu nas fasciniraju špijunski filmovi i priče otajnima agentima. Nije slučajno nebrojeno puta reprizirancijeli serijal Jamesa Bonda.

Ipak, o nastanku američkihobavještajnih službi vrlo se malo zna i još uvijek je sveobavijeno velom tajne.

Teza koja se provlači kroz javnost jest da je tajno bratstvo Skull and Bones zaslužno za osnivanje Američke središnjeobavještajne agencije CIA. To je zapravo pogrešna procjena.Činjenica jest da je tajno bratstvo Skull and Bones s Yalea, alivećina ključnih obavještajaca nije potekla iz njega, nego s Yalea  jeste. Jedan od simbola te povezanosti je skulptura američkog  junaka Nathana Halea postavljena ispred sjedišta CIA-e uLangleyu (Virginija) koja je replika skulpture ispred YaleovogStarog kampusa. Inače, Hale je diplomirao na tom Univerzitetu1773.

 Nathan Hale

 Nathan Hale čija skulptura simbolizira povezanost CIA-e i Yalea bio jekapetan kontinentalne vojske za vrijeme Američkog rata za neovisnost.Rođen je 1755. i smatra se da je prvi američki špijun. Prijavio se za misiju prikupljanja podataka na kojojsu ga zarobili Britanci. Najpoznatiji je po svojoj izjavi : "I only regret that I have but one life to lose for mycountry" (Žalim što mogu izgubiti samo jedan život za svoju zemlju.)

Central Intelligence Agency ili CIA nastala je poslije Drugog svjetskog rata kaonasljednica tadašnje Office of Strategic Services. Ta je agencija formirana na brzinu za  potrebe Drugog svjetskog rata. Kad je rat završio, bilo je nekih koji su zagovaraliopstanak te obavještajne službe, ali većina je ipak smatrala da postoji potreba zaosnivanjem nove. Pripadnici OSS-a regrutovani su s Yalea.

U knjizi "Cloak and Gown: Scholars in the Secret War, 1939-1961" autor Robin Winks,inače profesor istorije na Yaleu, opisuje proces odabira studenata za OSS koji je vršioSkip Waltz. Izbor se vršio među bijelim muškarcima, anglofilima koji su bili protestanti.Većina njih je pri osnivanju samo prešla u CIA. Oko 42 studenta iz Yaleove generacije1943. završilo je u CIA-i, a najmanje 60 studenata tog Sveučilišta od 397 njih koliko je  poginulo u ratu, izgubilo je život radeći za tajnu službu. U svojim mladim danimaagencija je u potpunosti oponašala englesku tajnu službu MI6. U želji da se što više

11

Grb CIA – e

 Nathan Hale

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 12/78

razlikuju od "barbara" i približe svojim engleskim uzorima, kopirali su njihov načinoblačenja, manire, odabir cipela, čak i pušenje lule.

Osnivač CIA-e je James Angleton, student Yalea, za kojeg se nagađalo da je pripadnik društva Skull and Bones ali niko nije pronašao dokaze za to. Richard Bissell i Tracey

Barnes koji su ključni autori afere oko Zaljeva svinja, također su pohađali Yale kao idirektor CIA-e Porter J. Goss, zatim George Bush stariji i John Negroponte, prvi direktor nacionalnih obavještajnih službi.

James Angleton

Angleton je jedna od najkontroverznijih osoba CIA-e. Vodi ju je od osnutka pa sve do trenutka kad je bio prisiljen odustati. Jedan od razloga zbog kojih setražila njegova smjena jest otkrivanje nekih domaćih obavještajnih akcija u

 New York Timesu. Radi se o povučenoj i tajnovitoj osobi koja je svojimosobinama savršeno odgovarala zahtjevima agencije. Sumnjao je u sve isvakoga. Mislio je da je Joe McCarthy, poznat po svom ˝lovu na vještice˝odn. progonu komunista, zapravo Sovjetski agent koji se toliko silno trudi oko

 borbe protiv komunista samo da bi prikrio svoju stvarnu zadaću.

Winks u svojoj knjizi kaže da su određeni studiji na Yaleu, poputInstituta za međunarodne studije i Instita za ljudske odnose,oblikovani prema zahtjevima obavještajne zajednice. Čak je iOSS za vrijeme rata imao velik utjecaj na oblikovanje obrazovnih programa na američkim univerzitetima kako bi iz njih izlazili što  prikladniji kandidati koji će "služiti domovini". To ujedno

  pokazuje i koliki je utiecaj Drugi svjetski rat imao na američki sisitem visokogobrazovanja. Centralna obavještajna agencija (engl . Central Intelligence Agency,skraćeno CIA) je jedna od ameri č kih obavje š tajnih slu ž bi, zadužena za prikupljanje i

analizu podataka o stranim vladama i korporacijama, ali i pojedincima, i dostavljanje tih podataka raznim resorima Vlade SAD. Sekundarna uloga joj je propagandna i aktivnost uodnosima sa javnošću, objavljivanje javnih i tajnih podataka, tačnih i lažnih, i uticaj nadruge da deluju u interesima vlade SAD. Treća funkcija agencije je da deluje kao skrivena ruka vlade SAD, sprovodeći tajne operacije, po smijernicama  predsednika SAD.

CIA je osnovana 18. septembra 1947. godine a sedište joj se nalazi u gradu Lengliju, uVirdžiniji. Njena preteča bio je ured za strateške usluge na čijem se čelu nalazio Vilijam Donovan, koji se danas smatra „ocem“ ove organizacije.

Historia est magistra vitae*

MOSSAD

* Istorija je učiteljica života

12

Apsolvent elitnoguniverziteta

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 13/78

Ha-Mossad le-Modiin ule-Tafkidim Meyuhadim (hebrejski: םידיקפתלו ןיעידומל דסומה, "Institut za obaveštajne i specijalne zadatke") je izraelskaמיוחדיםobavještajna agencija, u običnom govoru poznata pod imenomMosad. Odgovorna je za obavještajno sakupljanje, tajne akcije(uključujući paravojne aktivnosti i atentate) i anti   – terorizam.

Fokus Mosada je na arapske zemlje i organizacije širom svijeta.Mosad je jedna od najčuvenijih obavještajnih agencija u svijetu.Poznata je po svojoj efikasnosti, i mnogi smatraju da daje velikidoprinos stabilnosti i bezbjednosti Izraela. Mosad je formiran udecembru 1949. kao "Centralni institut za koordinaciju", na preporuku Reuvena Šilaoha tadašnjem premijeru Izraela DaviduBen-Gurionu. Šiloah je želio centralno tijelo koje bi koordinisalo iunaprijedilo saradnju između postojećih bezbjednosnih službi – Vojnog obavještajnogodjeljenja (MAMAN), Opšte bezbjednosne službe (GSS ili "Šabak") i "političkogodjeljenja" ministarstva spoljnih poslova. Marta 1951. je reorganizovan, i učinjen dijelomkancelarije premijera, odgovarajući direktno premijeru. Današnji broj radnika Mosada se

 procenjuje na oko 1200. Mosad je civilna služba i ne koristi vojne činove, mada je većinaslužbenika služila u Izraelskim Bezbjednosnim Snagama (u Izraelu je obavezno služenjevojnog roka, pa čak i za žene), i mnogi od njih su oficiri. Originalni moto Mosada je: Betahbulot Ta'ase Lekha Milkhama (hebrejski: המחלמ ךל השעת תולובחתב, "Jer uz mudar savjet ćeš voditi rat: a u mnoštvu savjetnika je bezbednost." - Izreke XXIV, 6) ali jenedavno promjenjen zbog trenda izlazka Mosada u javnost drugom izrekom:  Be-einTahbulot Yipol Am; Uteshua Berov Yoetz  (хебрејски: בורב העושתו ,םע לופי תולובחת ןיאב, "Gdje nema savjeta, ljudi padaju, ali u mnoštvu savjetnika leži bezbjednost." - IzrekeיועץXI, 14). Mada Mosad ima dugu reputaciju vrlo efikasne agencije, on ima priličnoliberalnu politiku kada su u pitanju kidnapovanja i atentati, i nekada ga nazivajurazbojničkom agencijom izvan Izraela. Takođe je bio umješan u nekoliko sramnihdebakala.

Sjedište Mosada je u Tel Avivu, i ima osam odjeljenja:

• Odjeljenje prikupljanja je najveće, i odgovorno je za špijunske operacije.• Odjeljenje političke akcije i veza sprovodi političke aktivnosti i održava veze sa

 prijateljskim stranim obavještajnim službama i sa državama sa kojim Izrael nemanormalne diplomatske odnose.

• Divizija za specijalne operacije (Metsada) sprovodi atentate, sabotaže i paravojne projekte.

• LAP (Lohamah Psihologit) odjeljenje je odgovorno za psihološko ratovanje, propagandu i operacije obmanjivanja.

• Odjeljenje za istraživanje je odgovorno za obavještajnu sintezu.• Tehnološko odjeljenje je odgovorno za razvoj tehnologija za podršku mosadovih

operacija.

Čuvene Mosadove operacije

• Lociranje i kidnapovanje naciste Adolfa Ajhmana

13

Grb Mossad – a

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 14/78

• Pomoć u imigraciji etiopskih Jevreja u Izrael.• Likvidacija odgovornih za  Minhenski masakr  na Olimpijskim igrama  1972. i

Aferu Lilehamer .• Kidnapovanje Mordehaj Vanunua (Mordechai Vanunu) u Italiji• Dobavljanje visoko osjetljivih informacija o iračkom nuklearnom reaktoru Ozirak  

koji je uništen u izraelskom vazdušnom napadu 1981.• Dobavljanje obavještajnih podataka za izraelske vojne operacije, hiljade milja odIzraela, na primer za Operaciju Entebe.

• Likvidacija Abu DŽihada.

Izraelska tajna obavjestajna služba Mosad sa pravom uživa ugled jedne odnajmoćnijih i najbolje organizovanih tajnih službi na svijetu. Za ime ove službe vezuju semnoge spektakularne akcije i operacije širom svijeta, koje su pomogle da Izrael svih ovihgodina opstane u neprijateljskom arapskom okruženju. Mosad i u svojoj zemlji ima statuslegende, nacionalnog ponosa i institucije sa nemjerljivim zaslugama za postojanje  jevrejske države. Operativci Mosada predstavljaju vrhunske profesionalce i prave

inovatore u oblasti obavještajnog i konspirativnog djelovanja, a jedan od osnovnih principa koga se pridrzavaju u svom radu je: "ne daj nikad da te uhvate". Međutim, desise nekad i da prekrše ovo pravilo...

Tako su npr., zahvaljujući jednoj neuspješnoj akciji 1973. u Norveškoj, uhapšena četiriagenta Mosada, koji su prilikom saslušanja pred sudom, prvi put otkrili organizaciju itaktiku djelovanja tzv. "Udarnog tima" Mosada, koji je imao zadatak da pronalazi ilikvidira neprijatelje Izraela širom svijeta. Imena grupa u sastavu jednog ovakvog timaoznačavana su slovima hebrejske abecede.

I grupa "ALEPH" - u čiji sastav su ulazili isključivo likvidatori, profesionalne ubice,

snabdijevene specijalnim vrstama lako prenosivog i rasklopivog oružja, sa prigušivacimai odlične preciznosti, od kojih su neka izrađivana u laboratorijama Mosada.

II grupa "BETH" - starala se za povlačenje tima sa mjesta akcije i bezbjedno napuštanješireg područja.

III grupa "HETH" - zadatak ovog , u praksi obično para (često muškarac i žena) bio je daneupadljivo iznajmljuju konspirativne stanove, automobile i legalno obezbijedi sve onošto je potrebno za neometano izvođenje akcije.

IV grupa "AYIN" - brojčano najveca, imala je i najsloženiji zadatak, koji se sastojao uokrivanju i identifikaciji osobe koju treba "eliminisati". Odgovornost ove grupe je velikai od nje je, praktično, zavisio ishod poduhvata i sudbina cijele ekipe.

V grupa "QOPH" - održavala je vezu sa centralom Mosada u Tel Avivu, kako bi u slučaju potrebe, mogle da se vrše konsultacije. Da bi veza bila tajna i zastićena od "upadanja"(prisluškivanja) službe bezbjednosti zemlje u kojoj se tim nalazio u potrazi za žrtvom,veza je uspostavljana iz ambasade Izraela u toj zemlji i obavljala se, naravno, šifrovanim porukama.

14

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 15/78

Zahvaljujuci ovom suđenju svetska javnost je saznala za tajno djelovanje "Udarnogtima", koji je posle ovoga, navodno, prestao da postoji a izvođenje slicnih akcija prepušteno je komandoskim jedinicama izraelske armije. Međutim, sudeći po nekimakcijama koje je Mosad preduzimao u poslednje vrijeme, čini se da je Mosad ponovo

aktivirao "Udarni tim", vjerovatno u nešto modifikovanijem obliku. Inače Mosad predstavlja jednu od glavnih uloga u bilo kom Izraelskom konfliktu. Takođe o samomnastanku grupe, njenom brojnošću i djelovanju ne zna se skoro ništa.

 Nulla dies sine linea1

F.S.B. (Федера́льная слу́жба безопа́сности)

Federalna služba bezbjednostiGrof Sava Vladislavić - Raguzinski (1668 — 1738), bio je

ruski diplomata srpskog porijekla na dvoru ruskog cara PetraVelikog i Katarine I. Zadobio je povjerenje ruskog cara PetraVelikog za oslobođenje srpskog naroda na Balkanu. Grofu SaviVladislaviću uspelo je da za nepunih tridesetak godina 18. vijeka bude umiješan u sve važne događaje ruskog carstva. Bio je jedanod najuglednijih i najbogatijih ljudi u to vrijeme u Rusiji. Grof Vladislavić bio je osnivač ruske obavještajne službe. Inače osamoj istoriji nastanka F.S.B - a se zna jako malo, u suštini samo

da je ona nastala iz  KGB –  a ’(Комите́т Госуда́рственнойБезопа́сности) krovne organizacije koja je služila kao sigurnosnaagencija, tajna  policija i obavještajna agencija od 1954. do 1991. uSovjetskom Savezu, koja je u toku Hladnog rata brojala više od 7miliona obavještajaca širom svijeta i koji su, sada sasvim sigurnozaslužni za pad Njemačke. Bili su među najvišim zvaničnicima nesamo Njemačke nego i Engleske (posle rata) i mnogih drugihdržava. Važi za organizaciju koja je najsmrtonostija, najobučenija i najaplikativnija usvom domenu. Sjedište joj se nalazi u Moskvi, a predstavlja samo jednu od mnoštvaruskih obavještajnih službi. Poznati i pod pseudonimom kao odred smrti. Većinuzaposlenih u toj službi u početku su činili sami članovi bivšeg KGB – a. FSB je uključen

i nadležan za za kontra – obavještajne poslove, unutrašnju i graničnu sigurnost, kontra – terorizam i nadzor. Sjedište mu je u Lubujanka trgu, u centru Moskve, na istoj lokaciji bivšeg KGB – a. Stvaranju FS. – a prethodila je reorganizacija njegovog prethodnikaFSK. (Federalne kontraobavještajne službe), 3 aprila 1995. FSB je zadužen uglavnom zadomaće afere, dok su špijunske aktivnosti u inostranstvu pretežno preduzete od straneRuske službe FIS (Federalna obavještajna služba), ali FSB uključuje FAPSI agenciju kojarukovodi elektronskim nadzorom u inostranstvu. Sve Ruske agencije za provođenje1 Nijedan dan bez poteza

15

Grb FSB – a

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 16/78

zakona i obavještajne agencije rade pod vodstvom FSB – a kada je to potrebno. Na primjer GRU, Specnaz i unutrašnje snage, odvojeno od MUP FR, rade zajedno sa FSB – om u Čečeniji. FSB je odgovoran za unutrašnju sigurnost u Rusiji, kontra – špijunažu,  borbu protiv organizovang kriminala, terorizma i trgovine opojnm drogama. On jeiznimno velika organizacija koja objedinjuje ili kombinuje funkcije i snage slične onima

usvojenim u Američkim agencijama kao što su FBI, ICE, FPS, SS, NSA, DEA, itd. FSBtakođe komanduje kontigentom unutrašnjih trupa, Specnaz – om i proširenom mrežomcivilnih informatora. Broj FSB – ovog personala ostaje službena tajna pod okvirnom pretpostavkom višom od 350.000 ljudi, kao i budžet koji je državna tajna, a koji jezvanično 2006 povećan za 40%. Zvaničnim raspadom, novembra 1991 god. formalno je prestao da postoji KGB. Kasnije, iste te godine raspadnuti KGB je rekonstruisan u FSK koji je smješten pod kontrolu predsjednika države. FSK je bio poznat kao Ministarstvosigurnosti. Federalnim zakonom FSK preimenovan i reorganizovan u FSB. Prvirukovodilac FSB bio je Mihaih Ivanovič Borsukov. 1998 Boris Jelcin je za novogdirektora imenovao Vladimira Putina, veterana KGB – a koji ga je kasnije naslijedio namjestu predsjednika. On FSB – u daje moć koja uključuje kontraobavještajne strane

operacije, borbu protiv organizovanog kriminala i gušenje Čečenskih separatista. FSBima odjeljenje za ekonomsku sigurnost, kontra – obavještano odjeljenje, Organizacioniodjel za osoblje, odel za aktivnosti snadbijevanja, odjel za nalizu, odjel za prognozu istrateško planiranje, odjel za zaštitu ustavnog poretka i borbu protiv terorizma.

FSB ima moć i ovlaštenja da uđe u bilo koju kuću ili poslovnu instituciju beznaloga za pretres i sl. Ako postoji dovoljan razlog da vjeruju da je zločin bio, ili je tu počinjen.

Aktivisti za ljudska prava su tvrdili da je FSB nastrešnica KGB – ovog naslijedstva,a bilo je i tvrdnji da je stvarao namještaljke protiv sumnjivih otpadnika i koristio prijetnjuu vrbovanju agenata i informanata. 78% Ruskih vodećih političara je ranije služilo ili bilo povezano, sa KGB – om, odnosno FSB – om. U Ruskoj službi bezbjednosti postojiinstitut koji se zove "aktivna rezerva". Članovi aktivnih rezervi su obavještajci koji su seformalno povukli iz službe. Oni primaju platu od FSB – a, slijede njihove instrukcije iostaju "iznad zakona" štićeni od strane organizacije. Analitičari tvrde, što se pokazalo kaoi stvarno, da je jedini način izlaska iz službe u mrtvačkom lijesu, takve stvari se dešavajuzbog obima informacija koje posjeduju obavještajci. Politički disidenti bivših Sovjetskihrepublika tadžikistana i Uzbekistana, često su uhapšeni od strane FSB – a i isporučeni timdržavama na suđenje uprkos protestima internacionalnih organizacija za ljudska prava.

Animus meminisse horret*

UDBA - Uprava državne bezbjednosti

Istorija tajnih službi komunističke Jugoslavije započinjenekoliko godina nakon osnivanja Kominističke partije

* Duša se ježi i na pomisao

16

Grb UDBA – e

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 17/78

Jugoslavije 1919. godine, čiji su članovi i funkcioneri bili izravno zavisni o tada jedinojkomunističkoj državi u svijetu - SSSR-u. Tačnije rečeno, nalazili su se u različitimoblicima organizovane saradnje s obavještajnim službama SSSR-a i Kominterne. Najpoznatiji su: Simo Marković, Petko Miletić, Milan Gorkić, Mustafa Golubić, DragišaVasić, Blagoje Nešković, Josip Broz Tito, Ivan Stevo Krajačić, Ivo Lola Ribar, Ivan

Antonov Srebrenjak, Josip Kopinić Vazduh, Zdenka i Boris Kidrič i drugi.Prema nekim izvorima, Tito je od 1922. do 1924. pohađao visoku akademiju NKVD-a uMoskvi i dobio čin general majora.

Tok događaja početkom Drugoga svjetskog rata nametnuo je Josipu Brozu Titu potrebuosnivanja vlastite tajne službe. On je 10. avgusta 1941. izdao tzv. Uputstva partizanskimodredima glede sigurnosnih pitanja. Te su upustva bile opšte naravi, a njihova glavna  poruka glasila je da "izdajice i provokatore treba smjesta likvidirati". Nakon togazapočinje osnivanje tzv. partizanskih straža, narodnih straža, narodne milicije i sl. pri  partizanskim odredima. Tek 1943. Tito donosi odluku o razdvajanju obavještajne i

kontraobavještajne službe.CK KP Slovenije prvi je osnovao Varnostnu in obveščevalnu službu Oslobodilne fronte.U izvješću Titu u ožujku 1942. godine Edvard Kardelj, pod konspirativnim imenom"drug Bevc", napisao je: "Egzekucioni aparat sastoji se iz oko 50 momaka. Ti momcirade svake stvari. Nekoliko primjera: skoro dnevno padaju denuncijanti, okupatorskesluge itd."

Tek sredinom 1944. godine, tačnije 13. maja 1944., Tito je odlučio osnovati Odelenje zazaštitu naroda (OZNA). Pet dana kasnije, 18. maja, Aleksandar Ranković je u Drvaru potpisao Uputstvo o formiranju Ozne. Pored Tita i Rankovića, osnivačima Ozne mogu sesmatrati i ruski obavještajci Vladimirovič Burtakov i Vasiljevič Tiškov Timofejev. Zasvoga zamjenika na čelu Ozne Ranković je postavio Svetislava Stevanovića - Ćeću. OZNA se sastojala od četiri odjela. Prvi se bavio obavještajnim poslovima, a na čelu mu je bio Maksimilijan Baće, zvani Maks ili Milić. Drugi odjel bavio se kontrašpijunažom;na čelu mu je bio Crnogorac Pavle Pekić. Treći odjel bavio se vojnom kontrašpijunažom,a vodio ga je general Jefto Šašić. Četvrti odjel, na čelu s Mijatom Vuletićem, rukovodio je tehnikom i vezom.

Prvi načelnik Ozne za Hrvatsku bio je Ivan Stevo Krajačić (zamjenik mu je bio MarijanCvetković). Prvi načelnici bili su: u Srbiji Slobodan Penezić – Krćun; u Sloveniji IvanMaček - Matija; u Bosni i Hercegovini Uglješa Danilović; u Crnoj Gori VeljkoMilatović; u Makedoniji Bane Andrejev. Sva pojedinačna i masovna ubistva koja je izvršila jugoslavenska vojska neposredno prijeformalnog kraja Drugog svjetskog rata i mjesecima nakon njegovog završetka, a posebnovezano za događaje poznate pod nazivom Bleiburška tragedija i Križni put, događala suse pod patronatom Ozne. Naime, Tito je 15. avgusta 1944. poptisao Uputstvo o osnivanjuvojnih jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) kao formacija zaduženih za

17

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 18/78

"borbu s antinarodnim ustanicima i likvidiranje antinarodnih bandi, čišćenje oslobođenihteritorija od ostataka razbijenih neprijateljskih jedinica, špijuna i diverzanata". KNOJ je bio podređen direktno Titu, ali je on njime rukovodio preko načelnika Ozne AleksandraRankovića. Prvi komadant Knoj a bio je Jovo Vukotić, a njegov zamjenik NikolaLjubičić. Prvi politkomesar Knoja bio je Vlado Janjić, a prvi obavještajni oficir Mesud

Hotić.

U martu 1946. OZNA je reorganizovana, tj. razdvojena na civilne i vojne službe, kojedobivaju nova imena: Uprava za istraživanje i dokumentaciju (LTID) i Uprava državne bezbjednosti (UDBA) te Vojnoobavještajna služba (VOS) i Kontraobavještajna služba(KOS). KOS je 1955. preimenovan u Organ bezbednosti (OB) Jugoslavenske narodnearmije (JNA), a UDBA 1966. godine, nakon tzv. Brijunskog plenuma, u Službu državne bezbjednosti (SDB), odnosno Službu državne sigurnosti (SDS).

OB JNA djelovao je pri Saveznom sekretarijatu narodne odbrane (SSNO).

Organizacijska struktura OB bila je prilagođena uređenju JNA. Pri armijskim oblastima,garnizonima, pukovima itd., odnosno odgovarajućim jedinicama u mornarici izrakoplovstvu, postojale su tzv. Kontraobavještajne grupe (KOG), dok je priTeritorijalnoj odbrani (TO) djelovala tzv. Bezbjednost teritorijalne odbrane (BTO). VOS  je takoder bio podređen SSNO, a svoju aktivnost razvijao je preko vojnih misija idiplomatskih predstavništva SFRJ u inostranstvu.

UID, koji je kasnije preimenovan u Službu za istraživanje i dokumentaciju (SID), bio je usastavu Saveznog sekretarijata inostranih poslova (SSIP). Djelovao je uglavnom preko jugoslavenskih diplomatsko-konzularnih (DKP) i vanjskotrgovačkih predstavništava uinostranstvu.

SDB, kao civilna kontraobavještajna služba, nalazila se u sastavu Saveznog sekretarijataunutrašnjih poslova (SSUP). Sastojala se od više uprava (odjela), a svoju orgaciizacijskumrežu razvijala je putem Republičkih sekretarijata za unutrašnje poslove (RSUP), a ovi preko centara SDB-a i njihovih ispostava. Unutrašnje organizaciono uređenje republičkihcentrala i centara SDl3-a bio je skladan strukturi saveznog SDB-a.Radom svih službi koordiniralo se iz kabineta J. B. Tita, a nakon njegove smrti iz

kabineta Predsjedništva SFRJ. Nakon raspada Jugoslavije velik broj osoba iz jugokomunističke tajne policije nastavio jesvoj posao u službama novih država. Ona je bila  tajna policija za vrijeme drugeJugoslavije, nastala je 1946. preustrojem OZNE i prestala je djelovati pod tim imenomraspadom  SFRJ u 1990-ima. Pomoću brojnih doušnika služila je i kao sredstvozastrašivanja i terora   protiv disidenta te kritičara režima. Danas u Srbiji djelujereorganizovana pod imenom Bezbednosno informativna agencija (BIA).

Važnost ovog dijela je iznimna i o tome sam već govorio. O ovim službama će još  biti riječi, tačnije kroz rad će se provlačiti primjeri njihovog djelovanja i dodir saljudskim pravima, tj. njihovo „narušavanje“. Riječ narušavanje sam stavio pod navodnike

18

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 19/78

 jer ćemo vidjeti da se ipak tim službama još uvijek nije ništa dokazalo, ili bar njihovim pojedincima.

Jus obruitur vi*

SIS – (Sicret Inteligence Service)Tajna obavještajna služba

SIS – Tajna obavještajna služba, opšte poznata kao MI6 je vanjska obavještajna agencijaUjedinjenog kraljevstva i ona je samo dioobavještajne zajednice te države. Pod direktivomGlavnog obavještajnog komiteta (JointIntelligence Committee – JIC) radi uporedoSigurnosni servis – MI5, Glavna komunikacionauprava vlade (Government CommunicationsHeadquaters – GCHQ) i Odbrambena o obavještajna uprava (Defence Intelligence Staff – DIS). Od 1995 god. SIS je premješten u Vauxhall Cross 85 na južnoj obali Temze, agradnja je koštala 300.000.000 funti. Britanska vlada nije u potpunosti, zvanično, priznala postojanje SIS ili bilo kog sigurnosnog servisa sve do 1994 god.

Servis je proisteka oiz Tajnog službenog biroa (SSB – Secret Service Burau) koji jeosnovan 1909 god. On je predstavljao zajedničku inicijativu Admiraliteta i Ratnogkabineta da bi se kontrolisale tajne obavještajne operacije u UK i izvan njega, naročito sekoncentrišući na aktivnosti aktivne Njemačke vlade. Biro je razdovjen u mornarički ivojni odjel koji se tokom vremena specijalizovao za stranu špijunažu i internu kontra – špijunažu redom. Specijalizacija se bila neophodna jer Admiralitet želio da zna snagunjemačke mornarice. Ova specijalizacija je formalizovana prije 1914 god. Kada je počeoPrvi svjetski rat dva odjela su doživjela administrativne promjene, tako da je inostraniodjel postao Rukovodstvo vojnog obavještajnog odjela (Directorate of MillitaryIntelligence Sectrion 6) – MI6 ime pod kojim je danas opšte poznat. Njegov prvirukovodilac bio je Kapetan Ser Džordž Mansfild Smit – Kaming (Captain Sir GeorgeMansfield Smith – Cumming). On je tipično za njega potpisivao dokumentaciju sanjegovim inicijalom "C", zelenom tintom. Ova navika se razvila kao kodno ime iodnosila se na sve kasnije direktore SIS da pri potpisivanju dokumenata zadržavajuanonimnost. Tokom 1920 – ih SIS je osnovao blisku operativnu vezu sa diplomatskimservisom. Stvorili su ispostavu zvaničika za kontrolu pasoša u sklopu ambasada, baziranog na sistemu razvijenom tokom PSR, od strane Britanske vojne obavještajneslužbe. Ovo je snadbijevalo operativce sa pokrivenošću i diplomatskim imunitetom, ali je postao kompromitovan 1930 – ih (incidend Venlo). Rasprave oko buduće struktureBritanske obavještajne službe nastavile su se i po završetku neprijateljstva, a Kaming jeuspio da iskonstruiše povratak službe u Odjel za vanjske poslove. U ovo vrijeme služba

* Sila sahranjuje pravo

19

Grb SIS – a

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 20/78

  je bila poznata u Whitehall – u sa mjenjanjem naziva uključujući Strani obavještajniservis (FIS), Tajni servis (SS), MI1(c), Specijalni obavještani servis (SIS), pa čak i "C"servis. Oko 1920 god. u sve većim razmjerama se počela spominjati kao Tajnaobavještajna služba (SIS) i taj naziv se nastavio koristiti do danas i koji je kao takavozvaničen u statutu zakona o obavještajnim službamai 1994 god. U prvim posleratnim

godinama pod vodstvom Ser Monsfild Smit – Kaminga i većinom 1920 – ih godina SIS  je bio fokusiran na Komunizam, posebno ruski Boljševizam. Primjeri uključujuizokrenutu operaciju da bi se srušila Boljševička vlada 1918, od strane SIS – ovih agenataSidnej Džordža Rajlija i Ser Roberta Brusa Lokharta, uz pomoć ruskih potplaćenihobavještajaca unutar Sovjetske Rusije vođenih Kapetanom Džordžom Hilom.

Smit – Kaming je umro 1923 god. u svojoj kancelariji i zamjenio ga je kao "C"(glavni) Admiral Ser Hug "Quex" Sinkler (Admiral Sir Hugh "Quex" Sinclair). Koristećidostignuća prethodnika on na njih dodaje svoju jasnu viziju oko budućnosti agencije koja je razvila spektar novih aktivnost pod njegovim vodstvom. Kreirani su sledeći odjeli:Odjel V, za kontra – špijunažu, Ekonomski obavještajni odjel, odjel VII, koji se bori  protiv nezakonite trgovine, prevarama u industriji i krijumčarenjem, Odjel VIII za

komunikaciju sa obavještajcima u inostranstvu, Odjel N, provjerava sadržaj stranihdiplomatskih prtljaga, Odjel D, rukovođenje prikrivenim političkim akcijama i paravojnimoperacijama za vrijema rata.

 Niz neuspjeha SIS – a javlja se u toku Hladnog rata, kada im je šef posleratnogobavještajnog sektora R5 bio sovjetski agent i to dvije godine, pod imenom HaroldAdrien Rasel "Kim" Filbi (Harold Adriane Russell "Kim" Philby). Bio je glavni šef glavne stanice u Turskoj, a zatim SIS – ov oficir u ambasadi u Vašingtonu. SIS je pretrpio još poniženja sa Sovjetskim obavještajcem Džordž Blejkom (George Blake) uoperaciji Gold. Međutim, SIS se opravlja ranih šezdesetih ulaskom u Poljsku i Rusiju iuzvraća žestoko aferom NODDY i rusima preko Olega Penovskog, zatim 1970 – uh preko Olega Gordievskog i najvećim uspjehom protiv SSSR – a Vladimirom Kuzickinomkoji je bio jedan od šefova KGB – a i koji je snadbjevao SIS informacijama koje su potresle SSSR i Korbačova iz korijena.

 Na kraju Hladog rata došlo je do preraspodijele prioriteta zboz slabljena Rusije,više su se okrenuli djelovanjima unutar države. Novi "C" Kolin MekKol je zahtijevao dase bude otvoreniji prema javnosti, a smanjen je budžet odbrambenim sektorima, višimslužbenicima za 40%, a nižim za 25%. Kasniji fokus im se premješta na Srednji Istok radi proizvodnje oružja masovnog uništenja i tada im se povišava budžetski obim, kao i nakon11. Septembra. Kasnije u javnost izlazi da su posredstvom medijske propagande i posebnim ljudstvom koje su angažovali za to, ušli u Irak. To je objelodanio jedan odnjihovih agenata, a cilj toj propagandi je bio cilj da se predoči veća opasnost javnosti odIraka nego što jeste.

Interesantno je jedan od najpoznatijih obavještajaca MI6 Dušan Popov, srpskiobavještajac koji je radio kao dvojni agent za Gestapo i MI6. Na njemu je baziran lik legendarnog Džejmsa Bonda.

Uloga obavještajnih službi u državi

20

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 21/78

Ovdje ću samo kratko iznijeti pravni aspekt obavještanih službi za sigurnost državei primjer za to. Ona se ogleda u unutrašnjoj i vanjskoj kontroli i sigurnosti, a definisana jeu njenim zakonskim ciljevima, oni otprilike predstavljaju zaštiti teritorijalnog integriteta isuverenitera države, borbu protiv terorizma, borbu protiv organizovanog kriminala, borbuza zaštitu vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, kontraobavještajnu ulogu, tj.

  borbu protiv obavještajnih djelovanja na teritoriji te države, itd. Npr. Ruskikontraobavještajci tokom 2008. godine uhapsili su 150 špijuna, a među njima su se našlei uhode iz mreže koja je radila za Gruziju, po navodima ruske Federalne službe bezbjednosti (FSB). Zaustavljene su aktivnosti 48 pripadnika stranih obavještajnih službi,kao i akcije 101 lokalnog agenta stranih službi. Na sjeveru Kavkaza likvidirano je 200ekstremista i vođa bandi, a zaustavljene su i kriminalne aktivnosti više od 680 bandita injihovih pomagača, spriječeno je 97 terorističkih napada, a njih 50 su trebali biti izvedenina javnom mjestu.Osim toga, kontraobavještajci su zaplijenili u protekloj godini oko četiri hiljade komadailegalnog oružja, dva miliona komada municije, četiri hiljade eksplozivnih neprava i okoosam tona eksploziva.

Audi, vide, tace, si vis vivere in pace*

Snaga i moć obavještajnih službiDržavni aparat sile čuva zakon koji je donešen od strane zajednice. Zakon, bez

mača koji ga čuva, samo je puko slovo na papiru. Državni aparat prinude čini vojska, policija i obavještajne službe.

Kako je u mom izlaganju riiječ o sigurnosno-obavještajnim službama, njihova uloga u

modernom smislu svodi se na ekonomskom obavještajnom radu, zaštiti teritorija i, podjednako, borbi protiv organizirovanog kriminala. Također, praksa je da svaka državnasigurnosno-obavještajna služba ima sektor odgovoran za obavještajne poslove uinostaranstvu. Pojednostavljeno, čuvanje ustavnog poretka glavni je zadatak modernihsigurnosno-obavještajnih službi. Njemački sociolog Max Weber, kao temeljni faktor kojiobilježava državu navodi –  silu. Možda ova činjenica zvuči grubo, ali je sigurno istinita.Država, kojoj neki predviđaju smrt u globaliziovanom svijetu, jedini je garant čovjekovojslobodi. Da nema države, ne bi postojala sila koja je iznad svakog pojedinca, i ponovno bi se vratili u Hobbesovo prirodno stanje – rat svih protiv svih. Da bi država uspjelaodržati i unaprijediti stanje stvari, osigurati postojeću i buduću sigurnost ona razvija višeobavještajnih službi, svaku sa svojim zadatkom. Kakvi tipovi obavještajnih službi

 postoje? U zemljama koje imaju razgranate obavještajne službe postoji nekoliko vrstaagencija. Obavještajne službe ciji je mandat zasnovan na određenoj geografskoj oblasti ilina konkretnom zadatku uključuju:

• Spoljne strane obavještajne službe su sluzbe stranih zemalja. Mislim da ovaj pridjev nemože biti korišten u datom kontekstu obavještajne službe koje prikupljaju, analiziraju i

* Slušaj, gledaj, ćuti, ako želiš živjeti u miru

21

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 22/78

izvode informacije koje su od znača za spoljnu bezbjednost države, i koje upozoravaju nanadolazeće prijetnje spolja;

• Unutrašnje domaće obavještajne službe su sve službe države koje se bave obavještajnimradom dakle i vanjske i unutrašnje obavještajne službe, često poznate i kao bezbjednosne

agencije, prikupljaju i analiziraju podatke od značaja za unutrašnju bezbjednost države iodržavanje javnog reda i sigurnosti.

Obavještajne službe čiji su mandati zasnovani na konkretnom pitanju ili podrucjuobuhvataju:

• Vojne ili odbrambene obavještajne službe koje stvaraju obavještajne podatke od značajaza planiranje odbrane i podrsku vojnim operacijama;

• Kriminalističke obavještajne službe koje vrše analizu podataka u vezi s organizovanimkiminalom, korupcijom i kriminalnim aktivnostima, i time pomažu rad organa za

sprovođenje zakona;• Specijalizovane državne centre koji se skoncentrišu na određena pitanja, kao sto jeamerički Državni centar za borbu protiv terorizma;

• Posebne koordinacione jedinice za određena pitanja koje obuhvataju vise aktera izobavještajnog sektora i/ili drugih vladinih odsjeka. Primjeri za ovakvo organizovanjeuključuju holandski CT–InfoBox, koji koordinira antiterorističke aktivnosti obavještajnihslužbi, državnu policiju, imigracione vlasti i druge agencije; i americka Kancelarija zaterorizam i finansijsko-obavještajne djelatnosti pri Ministarstvu finansija.

Različite metode prikupljanja informacija, pogotovo u slučajevima gdje se koristetehnička sredstva, mogu uzrokovati stvaranje usko specijalizovanih obavještajnih sluzbi.Takva tijela obuhvataju obavjestajne službe koje koje se bave slikovnim podacima,komunikacijama ili kriptologijom. Američka NSA, ruski FAPSI i britanski GCHQ su, po broju zaposlenih i visini budžeta, vjerovatno najveće takve agencije.Za manje države postojanje jedne objedinjene obavještajne agencije predstavlja način dase očuvaju resursi i izbjegne dupliranje aktivnosti ( npr. BiH). Španski CNI, holandskiAIDV, turski MIT i bosanskohercegovačka OSA predstavljaju primjere napora da se prevaziđu tradicionalne razlike između operacija na domacem tlu i u inostranstvu.

U većim državama koje posjeduju razgranate obavještajne službe, mandati pojedinihagencija se ponekad preklapaju. To može rezultirati korisnim suparnistvom međuagencijama ukoliko omogući da se otkriju razlike u mišljenjima u vezi nepotrebnih pretpostavki. Ali ovakvo preklapanje se može pokazati i štetnim, što se moze izbjeći kroz blisku saradnju među agencijama.

Predstavljanje moći obavještajnih službi kroz ove podatke daće vam mogućnost darazmislite zašto neke stvari vrijedi prešutjeti, i kako se dobija druga strana medalje!

22

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 23/78

Ruske službe bezbjednosti obuhvataju: FSB, SVR i GRU. Federalna službabezbednosti (FSB) je glavni naslijednik sovjetskog KGB-a (NKVD - ). Bavi sekontrašpijunažom, unutrašnjom i pograničnom bezbjednošću i borbom protiv terorizma.Civilnog je karaktera, broji najmanje 350 000 agenata.

Spoljna obavještajna služba (SVR ), je nasljednik direktorataKGB, koji je Gorbačov raspustio poslije neuspješnog državnogudara bavi se obavještajnim radom u inostranstvu. Inače  predstavlja jako moćnu „službu u službi“. Broji oko 17 000agenata.

Glavna obavještajna uprava (GRU)odnosno Vojna obavještajna služba,najveća je u Rusiji. GRU ima u orbiti  preko 130 satelita, čija mrežazapošljava oko 350 hiljada stručnjaka. Osnovana 1918 god.

Američke službe bezbijednosti obuhvataju:

- CIA – Civilna, spoljna obavještajna služba (van granica SAD), ima oko 5.000operativaca, baza Lengli;

- DIA - Obavještajna služba pri generalštabu, vojsci. Vojska inače nije u SAD već je poSvijetu, oko 500.000 vojnika;

- FBI - 50% nadležnosti protiv organizovanog kriminala na bazi federalnog zakona.

23

Grb SVR – a

Grb GRU – a

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 24/78

Izašla je izvan granica zemlje i oformila jedan broj kancelarija (npr. Moskva). Imanadležnost kontraobavještajnog karaktera.

- Sicret service - Obezbjeđenje predsjednika, nalazi se u ministarstvu finansija, najboljaarhiva, vrlo jaka.

- NSA - Nacionalna elektronska agencija (oko 1/3 ulaganja u ovoj oblasti otpada na  NSA). Zaposleni su uglavnom inžinjeri i tehničari. Dnevno skine oko 2.000.000 podataka. Zamislite koliko treba ljudi da ovo isprati.

Ovo su najvažnije od oko 30 agencija i službi u SAD (DIA, NRO, NGA...). Budžetskiizdaci su oko 75 milijardi dolara.

Svuda u svijetu obavještajne službe u svom radu koriste saradničke mreže. Postojiviše načina da bi se prvo uspostavila, a onda raširila saradnička mreža.

Prvi način je putem finansiranja ljudi koji su pripadnici saradničke mreže. Zavisnood države to se može izvršiti različitim putem.Drugi način je putem korišćenja ideološke pripadnosti onoga koga služba želi da

vrbuje da radi kao njen saradnik. Ovo karakteriše države bivšeg Istočnog bloka, u kojima  je ideologija bila duboko ukorijenjena u svijest ljudi koji su živjeli u to vreme iza“gvozdene zavjese”. Biti saradnik domaće obavestajne službe, bila je čast i istovremenodokaz da država ima povjerenje u onoga koga angažuje na tim zadacima. Danas, sa propašću komunizma i ideološke osnove na kojoj je on počivao, ovaj način rada skoro da je napušten, jer je neupotrebljiv.

Treci način je putem ucjene onih koji su službi potrebni, jer su u situaciji da dožudo kvalitetnih podataka. Naime, tokom kontinuiranog sprovođenja operativnih mjera: prisluškivanja, praćenja, nadziranja bitnih objekata itd., dolazi se do podataka koji sučesto intimnog karaktera. Služeći se tim podacima služba ucjenjuje pojedine građanekako bi ih privoljela na saradnju.

Četvrti način je specifičan po tome što postoji jedan broj građana koji žele dasarađuju i dostavljaju službi podatke, jer im to pričinjava zadovoljstvo. Na taj način sekod njih stvara lažan osjećaj moći, u smislu da su oni neophodna karika u funkcionisanjuobavještajnog sektora u državi, tj. da se bez njih jednostavno ne može. Kasnije se ti ljudiobično likvidiraju.

24

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 25/78

Dio IIPOST NUBILA, PHOEBUS*

TON HÉTTO LÓGAN KREITTO PLEIN**

AUDIATUR ET ALERA PARS***

Ljudska prava

Graditim victimus*

* Posle oblaka, Sunce** Slabiju stranu učiniti jačom*** Neka se čuje i druga strana* Pobjeđujemo postepeno

25

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 26/78

Već je naglašeno u samom uvodu da će se u drugom dijelu ovog rada obrađivationaj drugi dio slike, a to su u ovom slučaju ljudska prava. Ljudska prava dobijaju jednu blagu prekretnicu u svom cvatu 1215 god. kada se donosi Velika povelja o slobodama(Magna charta libertatum), zatim 1789 god. za vrijeme Francuske revolucije usvaja seDeklaracija o pravima čovjeka i građanina, i onda potpuna afirmacija ljudskih prava i

sloboda dolazi 1951 god. kada se usvaja Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava iosnovnih sloboda. Evropska konvencija o ljudskim pravima (engl.   EuropeanConvention on Human Rights, fr.  la Convention europeenne des Droits de l'Homme) je pravni akt  Sav jeta Evrope (1949) o zaštiti sloboda i prava, donijet u  Rimu u Italiji,  4. novembra  1950. godine. Originalna verzija, sastavljena na engleskom i francuskom  jeziku  i objavljena pod nazivom Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnihsloboda, stupila je na snagu 3. septembra 1953. godine. Prve potpisnice Konvencije bilesu: Belgija,  Velika Britanija,  Danska,  Irska, Island, Italija,  Luksemburg,  Nemačka, Norveška, Turska, Francuska i Holandija. U periodu od 1950. do 2004. godine,Konvenciju je potpisalo 46 zemalja. Potpisivanje je označilo prihvatanje obaveze poštovanja prava i sloboda, kao i priznavanje nadležnosti  Evropskog suda za ljudska 

 prava. Tekst je zvanično preveden i objavljen na 30 jezika, a ratifikacija je izvršena usvim državama Saveta Evrope.

Čin donošenja Konvencije pravno je uobličio ideju zemalja Evrope o uspostavljanju jedinstvene zaštite ljudskih prava i individualnih političkih sloboda koji, uz vladavinu  prava, a prema osnivačkom aktu Saveta Evrope, čine temelj istinske demokratije (Preambula Statuta Saveta Evrope, st. 3). Ovom kodifikacijom otpočela je pravnastandardizacija na evropskom tlu, koja se odvija u skladu sa Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima (1948).

 Naknadnim pravnim dopunama iz protokola 1, 4, 6, 7, 12 i 13, unaprijeđena je prvobitna

zaštita prava i sloboda iz 1950. godine. Poseban značaj ima Protokol 11, koji je 1998.godine u evropsku pravnu praksu uveo stalnu pravosudnu instituciju -  Evropski sud za ljudska prava i mogućnost učešća pojedinca u međunarodnom pravnom postupku.

Konvencija određuje sadržaj prava i sloboda i, za slučaj kršenja, obezbjeđujemeđunarodnu zaštitu. Postupak se vodi pred Evropskim sudom za ljudska prava, čije sesjedište nalazi u Strazburu u Francuskoj. Sporovi se pokreću individualnim ilimeđudržavnim predstavkama. Individualnu predstavku podnose pojedinci, grupe lica ilinevaladine organizacije. Međudržavnim predstavkama pokreću se interni međunarodnisporovi država članica  Savjeta Evrope  u slučaju povrede obaveza preuzetih potpisivanjem i ratifikovanjem Konvencije.

Država koja podnese zahtijev za prijem u članstvo Sav jeta Evrope dužna je dausaglasi nacionalne zakone sa Konvencijom kako bi se otklonile mogućnosti povredeosnovnih sloboda i prava, a država članica protiv koje je doneta pravnosnažna presudadužna je da postupi u skladu sa odlukom i da reformiše domaće zakonodavstvo. U Belgiji  je, na primer, radi izjednačavanja statusa bračne i vanbračne djece, promjenjen Građanskizakonik, a u  Nemačkoj su, usled neprimjerenog trajanja pritvora, izmjenjene odredbekrivičnog postupka.

26

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 27/78

Po važećim pravilima, Komitet ministara Saveta Evrope ima pravo nadzora nadizvršenjem sudskih presuda. Novi Protokol 14 predviđa mogućnost pokretanja sudskog  postupka protiv države koja ne izvršava odluke Evropskog suda za ljudska prava.Konvencija se sastoji iz preambule, osnovnog teksta i 13 protokola.

U Preambuli je istaknuto da je osnov Konvencije Univerzalna deklaracija o ljudskim  pravima, koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija, donijela  10. decembra  1948.godine.

Član 1 utvrđuje obavezu svih država potpisnica da poštuju prava i slobode koje garantujeKonvencija. Ako se prekrši obaveza i dođe do povrede sloboda i prava, predviđena jemeđunarodna sudska zaštita.

Prvi dio Konvencije (čl. 2 - 18) sadrži osnovna prava i slobode, drugi (čl.19 -51), uređujefunkcionisanje Evropskog suda za ljudska prava, a treći (čl. 51 - 59) reguliše proceduralna pitanja i nadležnost u vezi sa potpisivanjem, ratifikovanjem, tumačenjem,

 predmetnom, teritorajalnom i vremenskom primjenom odredaba Konvencije. Protokoli su pravna pravila kojima se vrše izmjene i dopune osnovnog teksta Konvencije. Po stupanjuna pravnu snagu, postaju pravno obavezujući dijelovi Konvencije, a donose ih i ratifikuju potpisnice Konvencije i članice Sav jeta Evrope.

U ovom slučaju sam predstavio Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava iosnovnih sloboda jer ona predstavlja najpotpuniji document. Pored nje tu je iDeklaracija prava (engl.  Bill of Rights, takođe  Povelja prava, Spisak prava) i ona je popularni naziv za prvih deset amandmana na Ustav Sjedinjenih Američkih Država, kojigarantuju ljudska prava i slobode ljudima u SAD i ograničavaju moć savezne države.Predstavio ih je James Madison neposredno nakon donošenja ustava, 1789. godine na

Prvom kongresu Sjedinjenih Država, a ratifikovani  su 1791. godine. To sam morao daistaknem pošto se ovdje ne radi o uticaju obavještajnih službi samo Evropsku konvencijui njena prava, nego uopšte na ljudska prava.

APPARATUS BELLI*

Ukratko predstavljena ljudska prava predstavljaju “oruđe za rat“. Vidjeli smo da jenjihova uloga na pozornici učinila zaokret u svijetu, stala u kraj tiraniji i samovoljivladara i države nad čovjekom, ali i da je do svoje afirmacije podnijela mnogo žrtava. Nakraju najvažnije od svega je što je prestala svojim pravima tražiti od države tražiti da prestane sa tiranijom, nego da država apsolutno počne apsolutno počne sa zaštitomljudskih prava. Stanje se pretvorilo od „ne moći ne činiti grijeh, do ne moći činiti grijeh“!Pravo, pravno – politički sistemi, ustavno uređenje, zakoni, sve je dobilo novu dimenziju

* Oruđe za rad

27

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 28/78

u cilju zaštite ljudskih prava i postali njihov hrisaor **. Postavljena je potpuno novagarnitura u zaštiti čovjeka i čovječanstva. Sa druge strane, obavještajne službe su postalenista drugo nego sama država, sredstvo za ostvarivanje nemogućeg. Počele su da vladaju  pojedincima i masama, narodima, politikama, zavjerama, atentatima, medijima,informacijama, svim sistemima obmane (naročito ako su sredstvo ideologije kao

Gestapo). Njihova snaga je nemjerljiva, s toga uticaj na ljudska prava je ogroman,neupitan. Koliko su moćne takve službe, po nekim teorijama današnjice govori se o tomekako je CIA srušila svjetske trgovačke centre u New York – u, i nažalost za to postojeiznimno jake činjenice i potkovane tvrdnje. Naravno, sada već zalazimo u teorije zavjerekoje se ne mogu obrađivati u ovom domenu. Vladine i nevladine organizacije, kao i  javnost konstantno vrše pritisak pritisak što bosanskohercegovačka OSA ne podnosinikakve izvještaje o svom radu i to je shodno prethodno nevedenom, zaista smiješno. Alinaravno zakon je jasan, s toga nema dileme oko moranja podnošenja izvještaja o radu.Kontrolu rada obavještajnih službi vrše Parlamentarne komisije u većini država, negdje isame službe imaju unutrašnje kontrole, ali kako god, šta na kraju dobijemo – krug. Zašto?Zato što su obavještajne službe strogo rade pod patronatom istih ljudi koji ih i kontrolišu.

 Nikad ne treba zaboraviti tu zakonsku stranu koja opravdava postojanje takvih službi, injihovu borbu protih zadatih ciljeva, s toga i kada se ti izvještaji prave i podnose oni sustrogo kontrolisani, za određenu javnosti i izmanipulisani, a „pravi“ izvještaji idu na rukenalogodavaca. Ovo je dio za koji sam u predgovoru tražio rezervu. Izizetno mi je teškosve potkrijepiti dokazima, jer je konspirativnost i osnovna, karakterna crta tih službi. Kosu nalogodavci? Očekivano to ne može biti niko nego sami vrh države predsjednik,  premijer, najviši policijski službenici, najviših vojni službenici te najviši funkcioneriobavještajnih službi, i opet dobijemo da su to sve isti ljudi! I šta sada mijenja kada miznamo te informacije, to se naravno demantuje, a ako se sa takvim pritiskom nastavi bivase likvidiran (primjer Svetlana Politkovskaja). Nadam se da sada sve više pokazujem moćobavještajnih službi. Sada se postavlja pitanje kako čovjek u svemu ovome da zaštitisvoja osnovna prava i slobode – jako teško, skoro nikako kada postoji interes države daod nekoga uzme informacije, ili da ga „ućutka“! Njega država štiti kontraobavještajnimslužbama od obavještajnim službama, ali i tu ustvari one štite sebe i svoje informacije, aliko će pojedinca zaštiti od obavještajnih službi u državi? Važno je da u tim službama postoje nalozi koji se ne tiču nikakvog suda. Jednostavno, postoje kategorije, grupe ili pojedici koji se moraju likvidirati u inostranstvu ili državi i to ide po nalogu vrha države išefova službi. Nema sudskih naloga za prisluškivanje itd., jednostavno sve ostaje unutar tih službi, kao „sve što se desi u Vegasu, ostaje u Vegasu“. Informacione operacije su planirana delovanja za prenos odabranih informacija  na strano stanovništvo kako bi seuticalo na njihove osjećaje i objektivno rasuđivanje, i samim tim i na ponašanje stranihvlada, organizacija i društva. Svrha informacionih operacija je podstaći ili pojačati stranestavove i ponašanje pogodne za postizanje političkih i vojnih ciljeva inicijatorainformacionih operacija. U tim operacijama se često koriste i propagandne metode iz područja  psihološkog ratovanja pa se takve operacije često nazivaju i informaciono-  propagandne aktivnosti. Primjer takve operacije može se naći pri upotrebi termina palestinska država koju je oko 1964. godine koristio PLO, iako taj naziv  službeno nikadanije postojao, a označavao je ne-jevrejsku, tj. ne-izraelsku zemlju. U toj operaciji je

** (grč. Χρυσάωρ, Khrysáôr ), zlatni mač

28

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 29/78

važno bilo pustiti određenu informaciju u opticaj. Nakon toga su je prvo počeli koristitinovinari, zatim javno mijenje, a na kraju i političari.

Prava koja se najviše krše su: pravo na život, zabrana mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na pravično suđenje,kažnjavanje samo na osnovu zakona, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života,

sloboda misli, savjesti i vjeroispovesti, sloboda izražavanja, zabrana diskriminacije. Udaljem izlaganju tematike ću primjerima i njihovim analizama potkrijepiti tvrdnje, to ušuštini i jeste cilj rada, i njima nastojati pokazati vidljivi dio kršenja prava!

Primjer 1. Aleksandar Litvinenko (otrovan polonijem 210,

slučaj i dalje neriješen), afera F.S.B.„Gadovi su me sredili, ali neće srediti svakoga.“, Aleksandar Litvinenko

Persona non grata*

* Nepoželjna osoba

29

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 30/78

ENGLESKA TAJNA SLUŽBA MI5 otkrila je da je bivši ruski agent Litvinenko u Londonu otrovan rijetkom tvari do koje može doći samo nuklarna sila.

U londonskoj bolnici University CollegeHospital u strašnim mukama naveče u četvrtak,

23. novembra, umro je Aleksandar Litvinenko,  bivši agent moskovskih tajnih službi KGB iFSB, koji je prije šest godina prebjegao uBritaniju i bio jedan od najglasnijih kritičararuskog predsjednika Vladimira Putina.Britanski doktori od 1. novembra, kad jedoveden u jednu drugu londonsku bolnicu, suse borili za njegov život, ali nisu uspjeli, jer svedo nekoliko sati prije njegove smrti nisu znališto je uzrok sukcesivnog otkazivanja njegovihunutrašnjih organa. Kad je došao u bolnicu,

mislili su da je samo pojeo pokvarenu hranu,zatim se počelo sumnjati da je namjernootrovan, možda talijem, ali se to pokazalo netačnim. Nekoliko sati prije nego što je umrou njegovoj mokraći otkriven je radioaktivni element polonij u smrtonosnoj dozi. Njemunije bilo spasa otkad mu je npodmetnuo polonij, jer mu se radioaktivna tvar odmah proširila po cijelom tijelu i iznutra ga uništavala. Čim je 1. novembra - ili koji dan prije -s hranom ili pićem u tijelo unio polonij, zapravo je već bio osuđen na smrt.

Iako to Britanija još nije službeno objavila, nedvojbeno je riječ o podmuklom ubojstvu.Litvinenko je posljednjih godina sebi stvarao vrlo moćne neprijatelje, a jedan je bio posebno moćan - ruski predsjednik Putin. S njim se Litvinenko sukobio dvije godine prije

nego što je Putin postao predsjednik. Litvinenko se volio prikazivati borcem zademokratiju i pravdu u Rusiji, ali kritičari njegova javnog djelovanja u Britaniji prigovarali su mu da je na plati odbjeglog ruskog “oligarha“ Borisa Berezovskog, u čijoj je kući s živio sa porodicom u Londonu i zbog koje se s Putinom prvi put sukobio 1998.Prigovarali su mu i da se diskreditovao nekim optužbama na Putinov račun koje su bile pretjerane, npr. da je ruska tajna služba 11. septembra 2001. sudjelovala u terorističkomnapadu na New York i Washington. Pred britanskim istražiteljima iz Novog ScotlandYarda i protuobavještajne službe MI5 sada je težak zadatak da rekonstuišu ubistvoLitvinenka te identifikuju ubicu i njegove nalogodovce.

Aleksandar Litvinenko rodio se 30. avgusta 1962. u Voronježu u Rusiji. Nakon vojneškole u sovjetskoj vojsci napredovao je do čina potpukovnika, ali je 1988., kad se SSSR već počeo raspadati, prešao u kontraobavještajni odjel tajne službe KGB. Kad se i KGBraspao na inostranu i unutarnju službu, ostao je u novoj unutarnjoj tajnoj službi FSB.Ušao je u specijalni odjel te službe za borbu protiv organizovanog kriminala 1997.

Tada su u Rusiji jačali novi bogataši, “oligarsi“, a slabila središnja vlast predsjednikaBorisa Jeljcina, koji je svoj drugi mandat dobio zahvaljujući upravo njima jer su musnažno pomogli na izborima u srpnju 1996. Među njima jedan od najmoćnijih bio je

30

Aleksandar Litvinenko prije trovanja  polonijem 210, sa jednom od svojihkritiki Putinovog režima.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 31/78

Boris Berezovski, koji je početkom 90-ih postao privatni preduzetnik i obogatio se preprodajom automobila i preuzimanjem velikih ruskih automobilskih poduzeća u divljoj privatizaciji. Bio je toliko blizak s Jeljcinom da se o njemu već govorilo kao o “sivojeminenciji Jeljcinovog dvora”. Zbog toga se Berezovski našao na udaru konkurenata, kojisu na isti sumnjivi način stekli svoje bogatstvo i imali svoje veze u vrhu vlasti.

Krajem 1997. neko je Berezovskom postavio eksploziv pod automobil, a na uviđaj je izFSB-a poslan i Litvinenko, koji ga je tada prvi put upoznao. Brzo su se sprijateljili, a to je postalo poznato krajem 1998. Iako je bio aktivni pripadnik tajne službe, Litvinenko jetada u Moskvi sazvao konferenciju za novinare i s još nekoliko agenata FSB-a, od kojihsu nekima lica bila pokrivena maskama, optužio vlastitu tajnu službu da pokušava ubitiBerezovskoga. Izjavio je da je od nadređenih dobio naredbu da “ubije tog Židova koji jeopljačkao pola zemlje”, a kad je to odbio, prijetili su mu fizičkim nasiljem. Optužio jesvoju službu da sudjeluje u ubistvima eminentnih osoba. Jesu li njegove tvrdnje biletačne? Čulo se i da je sve to smislio Berezovski kako bi diskreditovao FSB i spriječio datajna služba pokrene istragu protiv njega.

Ta novinska konferencija bila je vrlo neugodna za Putina, koga je predsjednik Jeljcinsamo nekoliko mjeseci prije, u julu 1998., imenovao šefom FSB-a. FSB je demantovao tetvrdnje, a protiv Litvinenka je podignuta optužnica da je prekoračio svoje ovlasti i oteonekog biznismena radi ucjene. Izveden je pred sud, ali je oslobođen. Još je jednomoptužen i opet se izvukao. Početkom 2000. doznao je da mu se spremaju i treće hapšenje ivrlo teška optužnica.

Putin je u ljeto 1999. postao premijer, a početkom 2000. i predsjednik Rusije. Odmah sesukobio s Berezovskim, koji je tada pobjegao iz Rusije. Doznavši da mu je prijatelj unevoljama, Berezovski je omogućio Litvnineku da, iako mu je bilo oduzet pasoš,

 pobjegne iz Rusije. Litvinenko je tako u oktobar 2000. ilegalno iz Rusije prebjegao uTursku, a potom s danas 41-godišnjom suprugom Marinom i danas 12-godišnjim sinomAnatolijem u London, gdje mu je Berezovski na raspolaganje dao kuću u bogatojsjevernoj četvrti Muswell Hill.

31

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 32/78

 NAKON TROVANJA polonijem Litvinenku suredom pootkazivali organi, a kosa mu jeotpalaLitvinenko je u Londonu odmah  pokrenuo jaku propagandu ofenzivu protivPutinove vlasti. Posljednjih godina u London se

doselilo mnogo Rusa. Bilo je tu i bogataša, kojisu uživali u londonskom luksuzu, iintelektualaca, ruskih poslovnih ljudi,disidenata i protivnika Putinovog režima,umjetnika, studenata u potrazi za poslom, a istarosjedilaca, ljudi ruskog porijekla čije suobitelji generacijama živjele u Londonu.Litvinenko je među njima skupljao informacijeo najnovijim kretanjima u Rusiji i djelovao kao

neka vrsta neovisnog političkog analitičara. Pisao je i knjige. Neposredno nakon bijega uLondon napisao je “Vizivaju sebja na dopros“ (“Pozivam se na samoispitivanje”), u

kojem je iznio svoja iskustva iz FSB-a. Potom je 2002. objavio na engleskom “Blowingup Russia: terror from within“ (“Dizanje Rusije u zrak: teror iznutra”), u kojoj je iznioteške optužbe na račun ruske tajne službe. U njoj je tvrdio kako je tajna služba počinilaniz ubistava i drugih zločina, Najviše je odjeknula njegova optužba da je FSB 1999.izazvao niz eksplozija u stambenim zgradama u Moskvi, u kojima je ubijeno 300 osoba,nakon čega su za njih bili optuženi čečenski teroristi, a to je bio glavni razlog zašto je u jesen 1999. Putin kao premijer pokrenuo drugi rat protiv Čečena, koji traje još i danas.

Potom je napisao i “The Criminal Group from Lubyanka” (“Kriminalna grupa izLubjanke”) u kojoj je tvrdio da se vodstvo FSB-a u centralni ruske tajne služne namoskovskom trgu Lubjanka ponašao kao mafijaški klan. Protiv Putina i vodstva ruske

tajne službe iznosio je sve teže optužbe, od kojih su neke bile toliko nevjerojatne da sumu rušile kredibilitet, npr. da je FSB bio iza napada na New York i Washington, da FSBtrenira pripadnike Al Qaede u kavkaskoj pokrajini Dagestan, čak i da je FSB organizovaočečenski napad na školu u Beslanu u Sjevernoj Osetiji, u kojem su 1. septembra 2004. poginule 344 osobe, od toga 188 djece.

Litvinenko je javno komentarisao sve značajne događaje u Rusiji, pa i nedavno ubistvoAne Politkovskaje, poznate ruske novinarke i velike kritičarke režima, posebno ruskogratnog angažmana u Čečeniji. Ubistvo istaknute ruske novinarke izazvalo je velike proteste, a Putinov režim našao se na udaru optužbi da je kriv za to ubistvo. Protestniskup održali su i londonski novinari 17. oktobra u klubu “Frontline” pod naslovom“Ubistvo Ane Politkovskaje - ruske prljave tajne”. Bio je tu, među mnogo Rusa, iLitvinenko. Pri kraju skupa uzeo je riječ:“Anu Politkovskaju ubio je gospodin Putin, predsjednik Ruske Federacije. Samo jednaosoba u Rusiji može narediti ubistvo osobe takvog ugleda kakav je u Rusiji imala AnaPolitkovskaja. Nju niko ne smije dirnuti ako to ne odobri predsjednik osobno. Ona mu je bila politička protivnica i zato je ubijena.”

32

Aleksandar Litvinenko posle trovanja polonijem 210 u bolničkoj postelji.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 33/78

Mario Scaramella Colonel Velentin Velichko

Litvinenko je učestvovao i na drugim protestnim skupovima i skupljao informacije o  pozadini ubistva. Talijanski profesor Mario Scaramella, savjetnik sekreterijataitalijanskog parlamenta koje istražuje djelovanje ruske tajne službe u Italiji, s kojim sečesto sastajao, javio mu je e-mailom da će mu pokazati važne dokumente. Sastali su se 1.novembra na Piccadillyju i Litvinenko ga je pozvao na ručak u japanski restoran Itsu.

Scaramella je samo pio vodu, a Litvinenko je naručio sushi i kafu. Pregledao jedokumente koji su - prema Scaramellinim riječima - dokazivali da su u ubistvoPolitkovskaje bili umiješani visoki funkcionari FSB-a, a možda i sam Putin. Litvinenkonije bio naročito impresioniran, jer su to bile poruke iz elektronske pošte bez zaglavlja ižiga. Scaramella mu je pokazao i jedan dokument na kojem je bila lista ljudi koje ruskatajna služba navodno želi ubiti, na kojoj su bili i Litvinenko i Scaramella. Scaramella je bio vrlo nervozan, a nakon što ih je Litvinenko pogledao, naglo se oprostio i otišao.Litvinenko se predveče vratio kući i osjetio mučninu. Kao školovani obavještajac, posumnjao je na trovanje pa je sam izazvao povraćanje, a potom otišao u bolnicu, gdje sudoktori dijagnostifikovali trovanje hranom. Nakon nekoliko dana izgubio je svu kosu,  prestao jesti, počeli su mu otkazivati organi, pa se posumnjalo da je otrovan

smrtonosnom dozomtalija, a još je živ samozbog izvrsne tjelesnekondicije. Britanskakontraobavještajnaslužba MI5 zaključila jeda mu je otrov stavljen ukavu i da vjerojatno izatoga stoji FSB. Prvasumnja pala je naScaramellu, a i na nekiminternetskim siteovimatvrdilo se da je on udobrim odnosima sazamjenikom direktoraFSB-a ViktoromKomogorovom.Scaramella je tu sumnju odbacio na novinskoj konferenciji u Rimu, na koju je došao sadeset tjelohranitelja. Sumnja je ionako posle odbačena.

Iako se Litvinenku stanje naglo pogoršavalo, istražiocima je uspio ispričati što je sveradio kobnog 1. novembra. Prije sastanka sa Scaramellom, oko 10 sati prije podne, uhotelu Millennium Mayfair blizu američke ambasade u središtu Londona sastao se saSergejem Lugovojem, bivšim tjelohraniteljem KGB-a, koji je postao poslovni čovjek isada upravlja zaštitarskom agencijom u Moskvi. Oni su se nekoć poznavali, a sad jeLugovoj želio obnoviti poznanstvo. Rekao mu je da je u London sa suprugom i sinomdošao na fudbalsku utakmicu moskovskog CSKA, za koji navija, i Arsenala. Na sastanak   je došao s dvojicomkolega, za koje je poslijerekao da su to njegov

33

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 34/78

 poslovni partner Dmitrij Kovtun i prijatelj Vjačeslav Sokolenko. Navodno su razgovaralio zajedničkim poslovnim planovima i samo su pili, pri čemu je Litvinenko, prematvrdnjama Lugovoja, pio samo čaj. Dogovorili su se da će se vidjeti i sutradan, ali jeLitvinenko navečer otkazao sastanak jer mu je pozlilo.

Agenti MI5 pošli su tim tragom, ali Lugovoj je odmah javno zanijekao bilo kakvu vezu strovanjem i izrazio spremnost da dođe na ispitivanje, bilo u Moskvi, bilo u Londonu.Druga dvojica sudionika tog sastanka zasad se nisu oglasila. Navodno je britanska vladazatražila od ruske da ruski istražioci ispitaju tu trojicu o cijelom slučaju. Agenti MI5ispočetka nisu znali čime je Litvinenko otrovan. Brzo su shvatili da to nije bio talij. Napokon je u mokraći otkriven uzrok njegovih nevolja - radioaktivni polonij 210.

To otkriće, kad je njegovo stanje već bilosasvim beznadno, nakon što su mu otkazaliunutarašji organi, otpala kosa, propaoimunološki sistem, te nakon što je doživio

  prvi srčani udar, jako je pomogloistražiocima. Radioaktivnost polonija možese detektovati i u posve maloj količini. Izrno polonija veličine zrna soli u hrani ili  piću već je smrtonosno. Budući da je polonij tako jako radioaktivan, istražiocii su provjerili prostore u kojima je Litvinenko  boravio 1. novembra i pronašli tragoveradioativnog polonija u pisoarima i u kući  porodice Litvinenko, i u japanskom baruItsu, ali i u hotelu Millennium Mayfair, što

znači da je Litvinenko bio otrovan prijenego što je došao na sastanak sa Scaramellom. Litvinenkovo stanje toliko se pogoršalo danije uspio istražiocima otkriti kuda se kretao ni s kim se sastajao prije 1. novembra.

Ipak, skupio je snage da optuži onoga koga smatra odgovornim za svoju smrt. Prijatelju  je 21. studenoga, dva dana prije smrti, izdiktirao svoju posljednju poruku, u kojoj jenakon raznih zahvala rekao: “Ovo je možda posljednji trenutak da kažem riječ – dvije oosobi koja je odgovorna za ovo moje stanje. Možda ćeš uspjeti ušutkati mene, ali tašutnja se mora platiti. Pokazao si se barbarom i nasilnikom, gorim od onog što o tebigovore najgori neprijatelji. Pokazao si da nemaš poštovanja prema ljudskom životu,slobodi i ljudskim vrijednostima. Pokazao si da ne zaslužuješ visoku funkciju kojuobavljaš, da ne zaslužuješ povjerenje civilizovanih muškaraca i žena. Možda ćeš uspjetiušutkati jednog čovjeka, ali buka protesta iz cijelog svijeta će ječati, gospodine Putine, utvojim ušima cijelog tvog života. Neka ti Bog oprosti za ono što si učinio, ne samo meninego i ljubljenoj Rusiji i njenom narodu.”

Ubistvo polonijem 210

34

Andrej Lugovoj – lijevo (osumnjičen zaubistvo Litvinenka) i Dmitrij Kovtun nanovinarskoj konferenciji.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 35/78

Otkriće da je Litvinenko ubijen radioaktivnim polonijem 210 bacilo je novo svjetlo na tajslučaj. Izotop polonij 210 u prirodi je u vrlo malim količinama, ali se može proizvesti unuklearnom reaktoru, a za to je potrebna tehnologija kakvu imaju samo nuklarne sile,visokorazvijene države, pa tako i Rusija. Polonij 210 toliko je otrovan i radiaktivan da jeza čovjeka smrtonosan ako se proguta, udahne ili primi kroz ranu, ali nije opasan ako se

čovjek nađe u njegovoj blizini, jer ga štiti koža. Polonij 210 kao otrov mogla jeupotrijebiti samo organizacija koja raspolaaže proizvodnom tehnologijom.Sovjetska tajna služba KGB još od Staljinova doba imala je poseban odsjek s kodnimnazivom Kamera, gdje su se pripremali otrovi za likvidacije.*

Pitanja o obavještajnoj službi su sve učestalija, nakon što je ruska Duma dalaspecijalne ovlaštenja u izvođenju specifičnih zadataka u državi i izvan nje. Obavještajna služba može primjeniti elektronsko prisluškivanje u inostranstvu i izvršiti ubistvo bilo gdje u svijetu. Ruski novinari, advokati i aktivisti udruga za ljudska prava, koji vlastimadosađuju istražujući rašireno vladanje obavještajne službe u toj zemlji, u masovnom brojuginu u atentantima. U ruskoj republici Čečeniji, u posljednjih mjesec dana, ubijeno je čak 

troje aktivista za ljudska prava, Natalija Huseinovna Estemirova, Zarema Sadulajeva injezin suprug Alek Džabrailov..

Analiza: Narušena ljudska prava – zabrana mučenja, nečovječnog postupanja, pravo naslobodu i sigurnost, kažnjavanje samo na osnovu zakona, pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, sloboda misli i savjesti, sloboda izražavanja. Činjenice: Litvinenko jeotrovan 1. novembra 2006. god., glavni optuženi je Andrej Lugovoj koji je svedemantovao i koji tvrdi da je Litvinenko bio agent MI6, Moskva je takođe odbacila sveoptužbe, Lugovoj neće biti isporučen nijednoj državi koja traži njegovu ekstradiciju,

istraga još traje poduzeta od strane MI5 i drugih agencija. Ishod – NERIJEŠEN SLUČAJ.

Primjer 2. Ana Politkovskaja (ubijena u ulazu njenezgrade, slučaj neriješen), afera F.S.B.

Post scriptum*

Rusku novinarku Anu Politkovskaju je nepoznati ubica7. oktobra ubio u ulazu njene stambene zgrade, kad senakon popodnevne kupovine vraćala kući. Ubojica inalogodavci još nisu otkriveni, kao ni oni koji su je početkom septembra 2004. pokušali otrovati, ali je onatrovanje preživjela. Ana Politkovskaja bila je žestokakritičarka Putina, a u trenutku smrti pripremala je članak o tome kako proruska čečenska vlast muče zatvorenike.

* Izvor: www.nacional.hr * Posle onoga što je napisano

35

Ana Politkovskaja, misterioznasmrt.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 36/78

Smrt ovako važne ličnosti mogao je naručiti samo državni vrh. Politkovskaja, majkadvoje djece, bila je poznata po pisanju o kršenju ljudskih prava od strane ruskih vojnika i po kritičnom stavu prema politici Moskve.

Ona je nekoliko puta hapšena i bila je pod nadzorom ruskih političara i službi

 bezbjednosti. Politkovskaja se, takođe, žalila da joj je u više navrata prijećeno.Pozivajućise na policijske izvore, novinska agencija Interfaks javila je da je njeno tijelo pronašaokomšija u liftu danas oko 15.00 časova. Isti izvor navodi da je policija pronašla pištolj ičetiri čaure od metaka u liftu. Politkovskaja, koja je radila za list "Novaja gazeta" poznat,inače, po protivljenju Kremlju, bila je pregovarač sa čečenskim pobunjenicima tokomopsade pozorišta u Moskvi 2002. godine. Ona nije pratila opsadu škole u Beslanu dvijegodine kasnije, kada su čečenski gerilci uzeli stotine djece kao taoce. Umjesto toga, prebačena je u bolnicu zbog trovanja hranom, nakon što je popila šolju čaja u avionu.Ubistva po ugovoru česta su pojava u Moskvi gdje nasilje bandi vlada od padakomunizma 1991. godine. Česte mete napada su novinari.

Američki novinar Pol Klebnikov ubijen je 2004. godine u Moskvi. Izdavač ruskogizdanja lista "Forbs" pogođen je četiri puta dok je izlazio iz kancelarije u centralnomdijelu Moskve 9. jula te godine. Njegove ubice nikad nisu pronađene**

Analiza: Narušena ljudska prava – pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života,sloboda misli i savjesti, sloboda izražavanja. Činjenice: Politkovskaja je ubijena 7.oktobra 2004 god., bila je protivnik police kremlja, za njeno ubistvo niko nije preuzeoodgovornost (kao ni za ubistvo Pola Kelbnikova), istraga u toku. Ishod – NERIJEŠENSLUČAJ.

Primjer 3: Mučenje zatvorenika u Gvantanamu, afera

CIA.

Sunt facta verbis difficiliora*

Medicinsko osoblje u službi CIA-e  prisustvovalo takozvanim "simuliranimutapanjima" zatvorenika u Gvantanamu.

Medicinsko osoblje je saučestvovalo u grubim

metodama ispitivanja koje je primjenjivalaamerička obavještajna služba CIA i na tajnačin je "grubo prekršena medicinska etika",ističe se u izvještaju Međunarodnog komitetaCrvenog krsta, piše "Njujork tajms". Izvještaj,koji je sačinjen još 2007. godine, ali dugo

** Izvor: www.banjalukalive.com* Teža su djela, nego riječi

36

Mučeni zatvorenik. Tortura stravičnihrazmjera.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 37/78

držan u tajnosti, zasnovan je na izjavama 14 zatvorenika koji su pripadali Al Kaidi, a kojisu krajem 2006. godine prebačeni u američki zatvor Gvantanamo na Kubi. Crveni krst je, piše list, zaključio da je medicinsko osoblje u službi CIA prisustvovalo takozvanim"simuliranim utapanjima" zatvorenika, vjerovatno se starajući da se ispitanici ne udave,zatim kada su stražari zaključavali osumnjičene u male prostorije, lancima ih privezivali

za plafon, držali ih u ledenim ćelijama i udarali o zid. S obzirom na zaključke izizvještaja, medicinsko osoblje je, smatra Crveni krst, prekršilo propise medicinske etike,čak i ako je imalo namjeru da spriječi smrt ili trajnu povredu zatvorenika. Međutim,"Njujork tajms" ističe da je uloga medicinskog osoblja prema izvještaju prije svega bilada pruža podršku ispitivačima, a ne da štiti zarobljenike, i da je povremeno davalouputstva "da se nastavi, prilagodi ili prekine određena metoda". Veći dio ovog izvještajaCrvenog krsta od oko 40 strana poznat je od ranije, ali zaključci istražitelja o kršenjumedicinske etike i drugim pitanjima su za javnost novi. Novinar Mark Daner, koji jeinače opširno pisao o torturi u zatvorima, došao je do tog izvještaja i njegov kompletansadržaj objelodanio u ponedjeljak. "Njujork tajms" ističe da Crveni krst, kao glavninezavisni kontrolni organ za uslove u zatvorima širom svijeta, čuva tajnost svojih

izvještaja, pa je portparol ove organizacije u Vašingtonu odbio da komentarišeobjelodanjeni izvještaj, izražavajući žaljenje zbog toga što je objavljen sadržaj povjerljivog materijala. Izvještaj takođe navodi nove detalje o tome kako je Bušovaadministracija sedam godina odbijala da sarađuje u istragama koje je sprovodio Crvenikrst. Nove nalaze iz izvještaja Međunarodnog komiteta Crvenog krsta, piše list, jedan  pravnik ocjenjuje kao "uznemirujuću potvrdu naših najgorih strahova o tome da jemedicinsko osoblje učestvovalo u vođenju i uobličavanju okrutnog tretmana i torture". Sdruge strane, doktor Stiven Majls iz Centra za bioetiku Univerziteta u Minesoti ističe da je u proteklim decenijama u torturi gotovo uvijek učestvovalo medicinsko osoblje i da binjegova uloga u programima agencije CIA trebalo u potpunosti da se razotkrije ne bi li sespriječilo ponavljanje sličnih zločina, prenio je "Njujork tajms".

Analiza: Narušena ljudska prava – zabrana mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, kažnjavanje samo na osnovu zakona, slobodamisli, savjesti i vjeroispovesti, sloboda izražavanja, zabrana diskriminacije. Činjenice:informacije su u javnosti izašle tek nakon nekoliko godina zatezanja Bušoveadministracije, a nijedan agent CIA – e nije osuđen, niti kažnjen na bilo kakav način, jedina preduzeta mjera je donošenje zakona zabrane ispitivanja simuliranim utapanjem.

37

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 38/78

Primjer 4: Razapinjanje zatvorenika na krst, afera CIA.

Calamitas nulla sola**

CIA je u zatvoru Abu Garib razapela na krst jednog od svojih zatvorenika.

"Prema nalazu forenzičara, zatvorenik je umro od gušenjanakon što je razapet. Na rukama su mu pronađene rupe, a  polomljena su mu i rebra. Vojni patolozi slučaj suokarakterizovali kao ubistvo. Nigdje nema datuma kada je toučinjeno", napisala je novinarka magazina The New Yorker.

 Napominje kako protiv nikoga u CIA-i nikada nisu podignute

optužnice iako su i neki drugi zatvorenici koje su ispitivali ljudibaš te agencije mrtvi.

 O smrtnim slučajevima pisalo se već i ranije, a Human Rights Watch tvrdi da je gotovo100 američkih zatvorenika umrlo u zatvorima u Iraku i Afganistanu. Neke od priča su već objavljene, pa se tako izvještavalo kako je jedan od zatvorenikatakođer umro od gušenja, jedan je jednostavno doteturao do vrata s rukama iznad glave isrušio se. U četiri memoranduma detaljno su opisane tehnike koje je CIA mogla dakoristi tokom Bušovog predsedničkog mandata, kao i pravni osnovi koji dozvoljavajunjihovu primenu. Tako je agentima CIA bilo dozvoljeno, između ostalog, da osumnjičene

guraju uz zid, da ih šamaraju, zatvaraju u isuviše male prostore, stavljaju u ponižavajuće položaje, kao i da ih drže zatvorenim u malom prostoru sa insektima kao i da nasilno drže budnim.

Analiza.   Narušena ljudska prava: zabrana mučenja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, kažnjavanje samo na osnovu zakona, slobodamisli, savjesti i vjeroispovesti, sloboda izražavanja, zabrana diskriminacije. Činjenice: Niko nikada nije kažnjen za ova nedjela.

** Nijedna nesreća ne dolazi sama

38

Ispod svake čovječnosti

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 39/78

Primjer 5: Ruskog slikara pretukla tajna služba, aferaF.S.B.

Casus belli*

Ruska tajna služba (FSB) uhapsila jei pretukla jednog ruskog umjetnika nakonšto je naslikao ruskog premijera VladimiraPutina kao ženu. Slikar Aleksander Šednov, poznat kao Šurik, napravio je portret Putina na kojem premijer ima dugukosu, velike minđuše i u usku haljinu sa

niskim izrezom.

Umjetnik je rekao da je djelo napravljenou znak protesta protiv bivšeg ruskog  predsednika, koji ima imidž "tvrdogmomka" i pokušava da se se kandiduje zatreći predsjednički mandat. U gornjemlijevom uglu slike Šednov je napraviooblačić u kome piše "Hm, ne znam - trećimandat? To je malo previše...s drugestrane, treća sreća." Umetnik je pokušao

da portret izloži na glavnoj zgradiopštinske uprave u svom rodnom graduVoronežu na Dan nezavisnosti Rusije, 12. juna. Međutim, njegov poduhvat se nije svidio Federalnoj službi bezbjednosti (FSB), pasu Šednova uhapsili kontra-obaveštajci koji su ga navodno ispitivali i mučili sedam sati.Borci za ljudska prava ovaj slučaj vide kao novi dokaz netolerancije vlasti prema protestima i slobodi govora u Rusiji.

Analiza: Narušena prava – pravo slobode govora i ličnog mišljena, zabrana mučenja,zabrana diskriminacije. Činjenice: Šuriku uz sve što je prošao prijeti i ozbiljnaoptužnica!

* Povod za rat

39

Šurikova slika nasmijanog Putina. Posle privođenja i nije bilo tako smijšno.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 40/78

Primjer 6: Ubistvo princeze Dajane, afera MI6

Circulus vitiosus*

Princeza Dajana i Dodi Al Fajed  poginuli su 31. avgusta 1997. godine usaobraćajnoj nesreći u Parizu. PrincezuDijanu ubile bezbjednosne službe koje su  planirale ubistvo tadašnjeg predsjednikaSrbije Slobodana Miloševića, rekao je  bivši špijun jedinice MI6. RičardTomlinson kaže da način na koji je umrla princeza Dijana "jezivo podsjeća" na plan

antentata na Miloševića koji mu je tokom1992. godine pokazao nadređeni oficir. Onkaže da su tim planom prikazana tri načinana koje bi bivši srpski predsednik mogao  biti ubijen. Jedan od načina na koji jeSlobodan Milošević mogao biti ubijen jeiscenirana saobraćajna nesreća, koja bi se najverovatnije dogodila tokom njegove posjeteMeđunarodnoj konferenciji o bivšoj Jugoslaviji u Ženevi. Do nesreće bi došlo tako što biu jednom od ženevskih tunela neko dezorijentisao njegovog vozača, puštajući muzasljepljujuće svjetlo sa farova. Jedan od svjedoka, koji se našao na mjestu pogibije LejdiDi, tvrdi da je vidio "svijetli bljesak" u pariskom Alma tunelu samo nekoliko sekundi

  prije saobraćajne nesreće u kojoj su poginuli princeza Dajana i Dodi Al Fajed.Tomlinsonov pretpostavljeni oficir potvrdio je da mu je pokazao plan atentata, ali jeistakao da taj plan nije bio napravljen za Slobodana Miloševića već da je bio pripremljenza jednu osobu s područja Balkana koja je bila osumnjičena za genocid. Tomlinson, koji  je u MI6 bio zaposlen od septembra 1991. do aprila 1995. Tvrdnje da britanskeobaveštajne službe stoje iza smrti ledi Di i Dodija, samo su jedna od teorija koje senadvijaju nad još uvek nerazjašnjenom tragedijom. Brojni svjedoci stradale princezevjeruju da iza ubistva stoje članovi britanske kraljevske porodice. I svaki treći Britanacuvjeren je da smrt princeze nije bio nesrećan slučaj.  Zvanična istraga je počela, sa deset  godina zakašnjenja, oktobra 2007 , a tek će biti utvrđeno da li je par stradao slučajno, ili je riječ o vješto osmišljenoj zavjeri. Lord Džon Stivens, bivši šef Skotland jarda koji je bio na čelu istrage o Dajaninoj smrti sa još 15 policijskih stručnjaka, predao je zvaničanizvještaj još 2006, u kojem se tvrdi da je riječ o nesrećnom slučaju a ne izrežiranomubistvu i da je Dajanin šofer u trenutku sudara bio pod dejstvom alkohola. MI6 imao jemogućnost da inscenira nesreću, bilo automobilom, helikopterom ili avionom”, dodao je.Tomlinson je za MI6 radio od 1991. do 1995. godine. Između ostalog on otvorenosumnja da je  Dajanin vozač Henri Paul takođe radio za britanske tajne službe. To jeizjavio i na sudu. Analize krvi vozača Henrija Pola bile su pogrešne; dvojica francuskih

* Začaran krug

40

Savršen scenario znači i savršenu smrt bezikakvih izgleda. Automobil lady D.

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 41/78

eksperata utvrdili su da je Pol imao tri puta više alkohola u krvi nego što je to dozvoljeno. Naknadno se ispostavilo da vozač "mercedesa" u kojem su poginuli Dajana i Al Fajedmlađi nije konzumirao alkohol niti je bio liječeni alkoholičar kao što se tvrdilo (analizenjegove jetre su to demantovale). Tunel Pont de l'Alma i okolina bili su u noći uoči udesanačičkani agentima britanske i francuske tajne službe, kojoj je, kako je kasnije utvrđeno,

 pripadao i vozač Henri Pol. On je bio taj koji je krenuo kroz tunel, putem kojim Dajana iDodi nisu planirali da idu. Francuska policija nije nikada htjela da objelodani imenadvadeset leševa koji su se te noći, 31. avgusta 1997. godine, nalazili u mrtvačnici.Tehničar koji je kobne noći radio u forenzičkoj laboratoriji i koji je mogao da zamjeninalaze više nije među živima. Automobil "mercedes S 600" nije bio vlasništvo Dodija alFajeda, već hotela "Ric". Zamjena je izvršena neposredno pred polazak, a uz Dodijevusaglasnost, jer mu je predočeno da će tako zavarati paparace koji su ih čekali na izlasku izhotela. Inače, ustanovljeno je da je auto u kojem su Dajana i Dodi krenuli na svoje poslednje putovanje imao daleko slabiju karoseriju od onog koji je Dodi Al Fajed inačekoristio. Stručnjaci, neki od bivših agenata MI6, iznijeli su brojne pretpostavke da jeautomobil bio modifikovan i da je nad njim izvršeno daljinsko preuzimanje kontrole

upravljanja. To, praktično znači, da Pol nije mogao da kontroliše vozilo i da su kočnice ivolan bili blokirani. Daljinsko upravljanje je, prema navodima bivših britanskihobaveštajaca, moglo da bude obavljano iz drugog automobila koji se paralelno kretao. Neki očevici uporno su tvrdili da su videli jedan "fiat uno" kome se kasnije izgubio svakitrag, ali i da su videli jak stroboskopski efekat neposredno prije sudara . Baš u trenutkukad je "mercedes" ušao u tunel, sve policijske radio-stanice u Parizu naprasno su izgubile prijem. Stoga je bila onemogućena brza komunikacija, a da se dogodilo suprotno, Dajana bi danas možda bila živa. Ni Hitna pomoć nije stigla na vrijeme; kasnila je čitav sat, uz obrazloženje da je "gužva u gradu". Potom su ljekari vozili princezu Dajanu veoma sporo, prošavši pored tri bolnice koje su bile bliže od one u koju su je na kraju odveli . U britanskoj ambasadi u Francuskoj tvrdili su da uopšte nisu znali da je Dajana u Parizu,iako su dva starija oficira MI6 posetila ambasadu istog dana kada je princeza od Velsastigla u "grad svetlosti". Po tvrdnjama mnogih poznavaoca rada ove službe, MI6 seupravo bavio i obezbedjivanjem članova kraljevske porodice kada putuju u inostranstvo,što je uključivalo i praćenje princeze Dajane. U svom iskazu pred sudom, RičardTomlinson, naveo je da mu je poznato da su neki "paparaci" koji su navodno bili za petama princezi kao medijskoj ličnosti, bili članovi "UKN", malog korpusa honorarnihsaradnika koji je obavljao za MI6 fotografske usluge, kao i razne foto ekspertize.Tomlinson veruje da bi se analizom tih fotografija lako došlo do ljudi koji su tuučestvovali, te bi ih svakako trebalo ponaosob saslušati u istrazi. A ko su bili "paparaci"koji su sabotirali mercedes u kojem su bili Dajana, Dodi i Henri Pol?

Analiza: Narušena ljudska prava: Pravo na slobodu misli, savjesti, pravo na slobodusamoopredjeljenja, pravo na privatnost, itd. Zaključak: Niko nije nedodirljiv, ništa nijeapsolutno zaštićeno, ne može se sve znati i ovaj primjer to apsolutno dokazuje.

Dodatak: "NSA" PRATILA DAJANU

Američka agencija za nacionalnu bezbednost (NSA) kako je naknadno otkriveno, imala je dosije o Princezi na preko 1000 strana. Pod prismotrom Agencije Dajana je bila i u

41

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 42/78

vreme kada je poginula. Vjeruje se da je pažnju NSA privukla njena velika aktivnostu kampanji protiv nagaznih mina, što je bilo u suprotnosti sa interesima američke politikeu zemljama gde je Dajana vodila kampanju, s obzirom na njenu popularnost širom sveta. NSA je prisluškivala njene telefonske razgovore i pratila kontakte koje je ostvarivala, pase vjeruje da je i nehotice NSA naišla na neku mrežu sa informacijama daleko

značajnijim za američku politikuod prvobitnog cilja. Ovaj dosije je i dalje nedostupanKongresu i javnosti.

Primjer 7: Kršenje ljudskih prava zakonskomregulativom, afera Venecuelanske obavještajne službe.

Aperi os, aperi oculos*

  Novi zakon o obavještajnimslužbama, što ga je venecuelanski

  predsjednik Hugo Čavez doniodekretom, izaziva proteste organizacijaza zaštitu ljudskih prava koje tvrde da  bi taj zakon mogao omogućiti teškakršenja građanskih sloboda i postatisredstvo gušenja neposluha. PremaChavezovu zakonu stanovniciVenecuele koji odbiju doušničkusuradnju s obavještajnim agencijamamogu dobiti i do četiri godine zatvora.“Novi zakon o obavještajnim

službama zaštitit će Venezuelu odimperijalističkih napada.” – HugoČavez. Snage sigurnosti smiju prikupljati dokazni materijal prisluškivanjem bez   sudskoga naloga, a vlasti mogu advokatima zatajiti dokaze ako ocijene da je to uinteresu državne sigurnosti. Zakon o obavještajnim i protuobavještajnim službama pomoći će Venezueli da otkrije i neutraliujea prijetnje nacionalnoj sigurnosti, međuostalim eventualne pokušaje atentata ili urote kojima bi se namjeravala podstaći vojna pobuna. Aktivisti za zaštitu ljudskih prava upozorili su u ponedjeljak da taj zakon krši pravo osumnjičenika na pravedno suđenje i na obranu. Hugo Čavez, inače, često optužujeSjedinjene Države za špijunažu kaže da je zakon izmijenjen kako bi se suzbili američki pokušaji prikupljanja podataka o njegovoj vladi.

Analiza: Prekršena prava: pravo na privatan život i slobodu misli i savjesti, pravo naslobodu mišljenja, pravo na pravedno suđenje i odbranu, itd. Činjenice: Ovaj zakondonesen je još prošle godine, ali ni uz stalne proteste ništa se nije promijenilo.

* Otvori usta, otvori oči

42

Hugo Čavez

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 43/78

Primjer 8: Demonstracija snage Izraelske obavještajneslužbe MOSSAD

 Nolens volens*

Izvještaji Mossada o zdravstvenom stanju arapskih lidera s kojima Izrael direktno iliindirektno komunicira. Ti podaci su tako detaljni da su nalik otpusnim pismima pacijenata iz kakve ugledne bolnice. U svakom dosjeu dodaju se i nova saznanja oaktuelnom kliničkom liječenju, npr. Yassera Arafata (ima Parkinsonovu bolest, praćenuhroničnom depresijom, te niz nevolja koje se obrađuju internistički). Odmah slijedi iizvještaj o zdravlju slijepog šeika Ahmeda Yassina (duhovni vođa Hamasa) i njegovigastroenterološki i neurološki problemi. U Mossadu se uz uobičajene operativne agente ikompijuterske stručnjake upošljavaju i vrsni ljekari – specijalisti za sve grane medicine s

obvezom da ćute o svojoj osnovnoj djelatnosti i doživotno čuvaju tajne iz zdravstvenihkartona izraelskih protivnika i konkurenata. U Mossadu su nakon svih reorganizacija i promjena i dalje ključna dva odjeljenja. Prvi je onaj pod nazivom Kidon (bajonet). Riječ je o naoružanim agentima prve klase, osposobljenima za otmice i likvidacije (egzekucije)državnih neprijatelja Izraela u instranstvu. Drugi važan odjel je Keshet (poznat i kao»Neviot«) i doslovce znači »luk« (»strijela« je »Kidon«). Pripadnici Kesheta skupljaju prije svega podatke o nepokretnim objektima, provaljuju u njih, uzimaju šta ih zanima iinstaliraju sve tipove prislušnih uređaja ako u Mossadu i vladinom kabinetu ocijene da jeto potrebno. Njihov operativni rad dragocjen je materijal i za grupu medicinskihstručnjaka, jer, Keshet ne prodire samo u vladine zgrade i privatne rezidencije političara i  javnih osoba iz arapsko-islamskih zemalja nego i u rezidencije država koje su u

 formalnim prijateljskim odnosima s Izraelom. Razlog za takve postupke u Mossadutumače vrlo pragmatično: strateške informacije o našim neprijateljima često imaju naši  prijatelji. U svim zapadnim zemljama i Sjedinjenim Državama policija i sigurnosneinstitucije osjećaju se vrlo neprijatno i nesigurno, ako operativnim kanalima saznaju da suim u »nelegalnu posjetu« stigli Mossakao (sredstvo ucjene ili demonstriranje vlastitesnage). U arapskim zemljama i među Palestincima odavno je u redovima političke eliteraširen instinktivni strah od Mossada. Ali, čak i s takvim oprezom mete Mossadovetemeljne opservacije dugo nisu bile svjesne da je izraelskim obavještajcima pored političkih stavova često podjednako važan i njihov urin i fekalije (hemijska analiza tihljudskih izlučevina utvrđuje boluje li neko od dijabetesa, raznih patoloških bolesti, uzimali droge ili lijekove i sl.). Mossad je na taj način povremeno obrađivao pokojnog

 jordanskog kralja Husseina, sirijskog predsjednika Hafeza el-Assada, iranske i egipatskečinovnike, palestinske pregovarače i sl. Omiljena taktika Kesheta su noćni posjeti. Tajodjel Mossada posebno je uvježban za upade u strana veleposlanstva bilo gdje u svijetu.Prije kretanja u akciju pripadnici Kesheta dugo posmatraju objekat u koji se žele ubaciti.Detaljno se proučavaju alarmni sistemi broj i navike čuvara i pomoćnog osoblja Važno ječuvaju li veleposlanstvo ili neku vladinu zgradu i dresirani psi (saznaje se pasmina,stepen njihove izvježbanosti i određuju načini njihove eliminacije). Raspored prostorija* Htio, ne htio

43

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 44/78

  proučava se pribavljanjem nacrta objekta, tajnim vizuelnim posmatranjem i prisluškivanjem. U akciju se nikada ne odlazi, ako bilo koji član provalničke ekipeKesheta može biti ubijen ili uhapšen. Takve operacije planiraju se dugoročno, izvode pedantno, bez ostavljanja tragova koji bi odmah ukazali ko su znatiželjni noćni posjetioci.Da bi se uopšte mogle izvoditi takve složene i drske operacije, važno je u odjeljenju i

čitavoj službi stvoriti poseban mentalitet osoblja. On je uvijek pobjednički i samouvjeren.  Niko ne može biti član Mossada, ako ne razvije samopouzdanje i samopoštovanje.Tehnika, zahvati, pomoćna tehnološka sredstva, lako se mogu savladati. Ali, svaki agentda bi bio uspješan mora posjedovati i još jednu vrlinu. To je snalažljivost i sposobnostimprovizacije na samom terenu. U Mossadu je i dalje cijenjeno pravilo da ljudi izorganizacije trebaju iskusiti sve iz prve ruke i, dakako, biti spremni na rizik i žrtvu.Ljudska snalažljivost posebno je važna u obučavanju agenata Kesheta. Jedna od metoda je improvizacija na licu mjesta. Komandir operativne ekipe obično dovede pripadnikegrupe pred neku zgradu i kaže: »Vidiš li onu krupnu ženu na balkonu. Idi u njen stan i za pola sata saznaj mi sve o njoj!« Agent Kesheta doista mora pokucati na vrata, lažno se predstaviti, izmisliti uvjerljivu priču i započeti razgovor kojim će prikupiti podatke o

osobi s kojom razgovara. Usput, mora neprimjetno ukrasti kakav sitni predmet kako bišefu dokazao da je zaista bio u stanu osobe koja nikada neće saznati da je suptilnoobrađivao »državni provalnik«. U Mossadu moraju biti spremni za državne interese iopštu sigurnost ukrasti sve.

Primjer 9: Mučenje zatvorenika, odobrene metode,afera CIA; MI5, MI6

44

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 45/78

Fortasse erit, fortasse non erit*

 Najnovija otkrića o metodama mučenja zatvorenika koje je primjenjivala CIAistakli ulogu britanske obavještajne službe, koja je dobila vrijedne informacijezahvaljujući priznanjima koje su od zarobljenika izvukli američki oficiri. Premadokumentima koje je objelodanila administracija Baraka Obame, u kojima se dozvoljava"surovo ispitivanje", CIA je više od 3 000 izvještaja bazirala na ispitivanjima "važnihosumnjičenih" od napada 11. septembra 2001. do aprila 2003. godine. Metode mučenjaodobrili su američki advokati tokom mandata Džordža Buša, a time su MI5 i MI6 imali pristup ovom materijalu. Prema ovim dokumentima većina tih izvještaja su informacijeod "zatvorenika podvrgnutih pojačanim tehnikama ispitivanja". U periodu između 11.septembra 2001. i aprila 2003. godine bio je veliki broj važnih obavještajnih dojava britanskim vlastima koje su mogle "doći" samo putem američkih ispitivanja zarobljenika,osumnjičenih da su pripadnici Al kaide. Američko Ministarstvo pravosuđa opravdavametode mučenja, uz obrazloženje da ne nanosi veliki bol niti imaju posljedice namentalno zdravlje, dok protivnici tvrde da je to "mučenje u ljepšem pakovanju". CIA jeobavijestila Ministarstvo pravosuđa da su pojačane metode mučenja, uključujući lažnoutapanje, zatvaranje u kutiju, stajanje uz zid i uskraćivanje sna bile neizbježne da bi sedobili vrijedni podaci. Najviše razloga za strah imaju službe MI5 i MI6 zbog slučajaBinjama Mohameda, koji tvrdi da su ga mučili agenti CIA u tajnom zatvoru u Maroku,ali su u cijelom procesu indirektno umiješani i britanski obavještajci. Mohamed, rođeniEtiopljanin sa britanskim državljanstvom, nedavno je pušten nakon četiri godine uzatvoru Gvantanamo na Kubi i tvrdi da su ga mučili agenti CIA, ali i da su učestvovaliagenti MI5, tako što su "formirali pitanja". Njegove tvrdnje sada su predmet istrageSkotland jarda kojom će se utvrditi da li su britanski obavještajci umiješani uzlostavljanje zatvorenika. Zvaničnici Ministarstva inostranih poslova kažu da su se agentiMI5 i MI6 rukovodili smjernicama Vlade, koje je odobrio vrhovni tužilac, kao glavni pravni savjetnik Vlade. Advokati iz MI5 i MI6 su odgovorni za to da obavještajci dobrorazumiju pravne zahtjeve. Iako su ove smjernice tajna, nakon optužbi Mohameda, premijer Gordon Braun saopštio je da će parlamentarna komisija za obavještajna pitanjarazmotriti njihov sadržaj, koji će zatim biti objavljen. Smjernice se baziraju na principuda mučenje nikad nije opravdano i da obavještajci, kao i pripadnici vojnih snaga, morajuda poštuju Ženevsku konvenciju i zakone oružanog konflikta. Stavljanje kapuljače naglave zatvorenicima u svako doba dana i noći, uskraćivanje sna, zaglušujuća buka,uskraćivanje hrane i vode, su zabranjene metode. Čak i ako se pokaže da su britanskistandardi legalni to ne oslobađa odgovornosti britansku obavještajnu službu ukoliko se pokaže da su pretpostavljali ili znali za metode koje koriste agenti CIA ili druge agencije,a koje se mogu definisati kao mučenje. Ova dilema leži u srcu slučaja BinjamaMuhameda i MI5 i MI6 strahuju da bi mogli biti uskraćeni za vrijedne informacijeukoliko ne budu mogli sarađivati sa stranim agencijama, koje imaju sumnjive metodedolaska do tih informacija.

* Možda će biti, možda neće biti

45

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 46/78

Analiza: “Tresla se gora, rodio se miš”.

Vivere est militare*

Sve od prljavih tamnica "Tamnog doba", do današnjihmračnih zatvorskih ćelija, korištenje torture kao taktikezastrašivanja samo je malo napredovalo, a u smisluinteligencije nije nimalo doprinijelo razvojudruštva. Nanošenje boli s ciljem dobivanja informacija  je praksa sa dugom tradicijom, ali i savremenomvažnošću. Bez obzira na moralne i pravne implikacije,

  pitanje je da li mučenje ikada dovodi do pouzdanihinformacija. Opšte je poznato da mučenje nije efektivnani pouzdana metoda izvlačenja informacija odzatvorenika. Prelazak sa fizičkih tehnika mučenja, naone psihološke dogodio se bez ikakvog dokaza . Iako suzatvorenici manje ogorčeni i skloni pobuni kad su žrtve  psihičkog mučenja, to njihove izjave ne čini ništaistinitijim. Mučenje za vrijeme ispitivanja rijetko kaddovodi do boljih i vrjednijih informacija od uobičajenihmetoda koje ne uključuju nasilje. Nikko nikad nijesmislio preciznu metodu kojom bi se moglo ustanoviti

  je li ono što zatvorenici ispričaju kad ih se slomi, zapravo istinito. Bilo da su pod psihičkim ili fizičkim pritiskom, zatvorenici su mučiteljima spremni izjaviti bilo šta,samo da mučenje prestane. Psihološko mučenje se koristi u obavještajnim službama jer ga je puno lakše sakriti od javnosti. Mučitelji su uvjereni u ispravnost i učinkovitostsvojih metoda, osim toga, njihovim provođenjem, oni dobivaju lažan osjećaj vlasti.Mučenje u Srednjem vijeku bilo je brutalnije, ali i organiovanije, ipak takve su metodetada bile dio redovnog pravnog sistema. Današnja mučenja se vrše skrivena od očiju javnosti, tajno i nemoguće ih je dokazati.

Mentalna špijunažaInter arma silent Musae, et leges*

* Živjeti znači boriti se* U ratnoj buci ćute Muze, ali i zakoni.

46

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 47/78

Koje ce otkriće obilježiti slijedeci vijek i milenijum ? Jednostavno pitanje. Ali, sobzirom da tek napuštamo prethodni milenijum za koji je teško naći odgovor na isto  pitanje, čini se da bi bilo optimisticno očekivati da se dođe sa nečim dovoljnoimaginarnim i prihvatljivimu isto vrijeme.

Jedno od njih bi zasigurno mogao biti proces koji se različito naziva: mentalna

  projekcija, kontrolisana astraloška proekcija, špijuniranje umom, iskustva van tijela,naučna posmatranja na daljinu ili, ono što u Americi označavaju kao "scientific remoteviewing". Riječ je o tehnikama koje ljubomorno čuvaju obavještajne službe, naučniinstituti i vlade malog broja zemalja. Vojne i obavještajne službe treniraju agente kojikoriste metode mentalnih projekcija. Svrha ? Da posjete i opišu udaljena neprijateljska Ičesto podzemna skloništa koja se ne mogu doseći humanom inteligencijom i satelitskimobavještajnim putevima. Agenti na terenu i trenirani antiteroristički komandosi sunaučeni da predvide vrlo vjerovatne situacije u budućnosti i da adekvatno reaguju.Primjene su brojne, npr. Otkrivanje terorističkih ćelija, laboratorije naoružanja zamasovno uništavanje, pronalaženje mobilnih Scud projektilnih rampi, laboratorije za procesiranje droge, itd. Nadalje, ciljevi i primjene tehnika mentalnih proekcija odnose se

i na pokušaj utjecaja na podsvjesno kod odredenih individua koji toga nisu svjesni.Pojedini pokušaji su bili benigni, oni drugi, s "zlim" namjerama uglavnom su završavalineuspješno. Pretpostavlja se da su se viši nivoi ljudskog polja svijesti umiješali u takvimslučajevima "oduzimajuci" sposobnost mentalne projekcije. Nakon dugogodišnjihistraživanja došlo se do zaključka da je svaki čovjek, uz odgovarajući trening, u stanju daostvari kontroliranu astralnu projekciju. Ili jednostavnije, put do bilo koje tacke u prostoru i vremenu. Ukljucujuci put izvan našeg fizičkog Univerzuma. Informacije kojeslijede zasnivaju se na svjedočanstvu zapadnoeuropskog obavještajca Gerald O'Donellakoji je tokom 1980-ih bio vrlo aktivno uključen u programe Mentalne špijunaže imentalnih putovanja, Nakon višegodišnjeg iskustva, krajem 1980-ih bio je instruktor da  bi se tokom 1990-ih dobrovoljno povukao iz obavještajnih aktivnosti. O'Donell jeosnivač : Academy of Remote Viewing through Space and Time. Prema njegovimtvrdnjama europske, američke i nekoliko drugih obavještajnih službi imaju još uvijek operativne i, klasifikovane kao vrhunska tajna, projekte.

· U Francuskoj projektima rukovodi DGSE (Direction Generale de la SecuriteExterieure)· U Britaniji, to je SIS (Secret Intelligence Service), poznatiji kao MI6· U Njemackoj je BND (Bundesnachrichtendienst);· Izraelci još uvijek drže nekoliko operativnih jedinica u zapadnoevropskim iistočnoevropskim zemljama. Naravno, operacijama rukovodi MOSSAD (Hamossadlemediin ouletafkidim meyouhadim)· U Rusiji tri službe imaju, ili ponovno aktiviraju svoje jedinice mentalne špijunaže;vojna obavještajna služba GRU (Glavnoye Tazvedivatelnoye Upravleniye),kontraobavještajci FSB (Federalnaya Sluzhba Besopasnosty) i, zamjena za KGB, SVR (Sluzhba Vneshney Razvedky) :

Skorašnja otkrića i svjedočanstva agenata CIA-e i drugih agencija u SAD, službeno suobjelodanila činjenicu da su se više od dvadeset godina finansirali projekti mentalnešpijunaže. Naravno, iz Vladinog budžeta. Tokom ranih 1970-ih, dakle vrhunca "Hladnog

47

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 48/78

rata", Amerikanci su uložili ogromnu energiju da dostignu sovjetske programe na planumentalne špijunaže i kontrole uma. Operativne jedinice su pod kontrolom CIA (CentralIntelligence Agency), DIA (Domestic Intelligence Agency) i vojni INSCOM(Intelligence and Security Command). Projekti su nosili nazive : SCANATE, SUNSTREAK, GRILL FLAME, CENTER LANE i najpoznatiji, STAR GATE. Civilne

obavještajne agencije su operirale iz Arlingtona, Virginia, a vojne iz Fort Meada,Maryland. Veliki broj americkih istraživackih projekata iz oblasti mentalne špijunaže seodvijao u prestižnom (i drugoj po velicini naucnoj instituciji u SAD) Stanford ResearchInstitute. Kasnije su prebaceni ukalifornijsku korporaciju SAIC (Science Application International Corporation), doniranuiz vojnog budžeta. Sjedište je u San Diegou. Upravni Odbor Direktora ove korporacije :· John Deutch (doskorašnji direktor CIA),· Bobby Ray Inman (nekadašnji šef NSA - mocni National Security Agency, prijetoga zamjenik šefa CIA),· Robert Gates (raniji direktor CIA),· William Perry (doskorašnji ministar odbrane SAD),

· Melvin Laird (ministar odbrane u doba predsjednika Nixona),· Max Thurman (umirovljeni general, svojevremeno predvodio invaziju na Panamu),· Donald Kerr (raniji direktor Los Alamos National Lab)

SAIC korporacija je u posjedu Network Solutions, Inc (NSI). NSI je poznat onima koji suosnivali svoje web stranice. Naime, iskljucivo NSI odobrava nove web adrese od 1995.(Prije njih to je radila civilna National Science Foundation iz Washingtona). Mogućnostkontrole? Velika. Mogucnost manipulacije. Manje vjerovatno. Nekoliko riječi orezultatima koje nudi mentalna projekcija na daljinu.· Uz pomoc mentalne projekcije premošcuje se prostor i vrijeme. Spajaju se principi psihologije i kvantne mehanike.· Može li se putovati u prošlost ? Može. Jednostavno se ponovno prolazi kroz iskustva prošlosti. Vlastite ili tuđe.· Može li se putovati u budućnost. Da. Ali, u vjerovatnu ili najvjerojatniju budućnost. Šta je vremenski bliža spečificna prognoza, ili, što je globalnija, to će biti i vjernija njenaslika.· Da li se automatski povećava moć intuicije (šesto culo)? Da. U velikoj mjeri. Mentalna projekcija uči da se sluša i čuje onaj "glas iznutra" koji ide van vremena i prostora. On,koji brine o nama, i koji nas upućuje na bolji i sigurniji životni put.· Da li se uz pomoć ovih metoda može posjetiti bilo koja tačka na Planeti ili u svemiru?Da. Prostorna barijera se lomi jer se putuje brzinom vecom od svjetlosne. Drugimriječima, beskonačnom brzinom se ostvaruje instantna veza s željenom tačkom u prostoru.· Da li se upotrebom ovih metoda može spojiti sa mislima i emocijama drugih ljudi ividjeti ih jasno ? Da. Naime, stavljajući se kao interfejs univerzalnog uma, koji spaja sveživotne forme i oblike izvan realma linearnog prostora i vremena, naš individualni ummože izvuci informacije i procese koji ga interesuju. Na primjer, o čemu nam razmišlja bračni partner ili šef na poslu. Studenti u razredu. Napoleon pred bitku kod Waterlooa.Clinton prije sastanka sa meksičkim

48

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 49/78

 predsjednikom (dok se "relaksira" u ovalnoj sobi). Mogucnosti su bez limita. Sve dotledok ne škodimo drugom.· Može li se upotrebom ovih metoda pogađati loto ili opklade na konjskim utrkama?I, ponovno je odgovor, da. Pod vrlo striktnim laboratorijskim uslovima, u glavnim SAD ievropskim centrima, postignuta je 100% tocnost u pogađanjima. Naprimjer, trgovanje i

  buduće kretanje na tržištu srebrom. Eksperimenti s rezultatima na konjskim trkama.Rusell Targ, jedan od voda projekta u Stanford Research Institute je spomenuo da jedobio lutriju u svom prvom pokušaju mentalne projekcije. Takođe, niz studenata – agenata je postigao uspjehe u lutriji, a posebno na popularnom "pick-three numbers"(pogodi tri broja). I sam Gerald O'Donell je imao uspješne eksperimente na Berzi iTržištu akcijama. Međutim, on nije uspio pogoditi loto brojeve. Razlog ? Pa ako se unekoj ocekivanoj buducnosti nije predvidjelo da dobiješ loto, onda ga neceš ni dobiti. Jer,stvari se ne dešavaju slučajno. Mada tako ponekad izgledaju. Naročito, u igrama na sreću.Ako nekome nije sudeno da dobije loto, neće ga ni dobiti. Onaj koji je kreirao životnumrežu zna zašto. A mi, koji smo učesnici u njoj, trebamo da pokušamo da bi znali da linam je suđeno ili ne.

· Da li metode mentalne projekcije mogu povećati našu sposobnost da liječimodruge? Da.· Da li se možemo osloboditi negativnih navika (droga, pušenje i sl.)? Da.· Da li možemo unaprijediti memoriju ("fotografska memorija")? Da.

Lista ide u nedogled. Ovo sada najvjerovatnije zvuči kao naučna fantastika, ali samželio da pokažem dokle se ide u kontroli ljudi. Naravno, mnogo konvencionalnije Inevjerovatnije metode koje se koriste da se dođe do bilo čega navedene su u primjerimaranije. Ovo je novi rat. Jednostavno sila više ne važi, samo koliko se može doći u posjedneotkrivenog, tj. u posjed novih informacija. Naravno, visokotehnološka rješenja u vidusatelita i podmornica predstavljaju zadnji krik u prikupljanju informacija, a već seuspjevaju prevazići. Iz toga se može izvesti zaključak da smo ustvari nemoćni predmašinom koja je pokrenuta, bilo ko ko joj se nađe na putu nema izgleda, vrijeme ćemožda donijeti promjenu. Za sada imamo satelite koji nas prisluškuju, toliko napredne danam mogu čitati članke iz novina ili gledati koliko je sati na našem ručnom satu. Kakoćemo se osjećati sigurno, kako ćemo dokazati da su naša prava narušena i ugrožena.Stvari se odvijaju vrlo jednostavno: prikupi, provjeri, odluči, po potrebi otmi, ubij, saznajitd., zataškaj i kraj priče, ako gdje procuri likvidacija i kraj. Ne treba se zavaravati dainformacije koje su nam plasirane nije već neko iskontrolisao, pa dospjele u javnost kaoslučajno i tome slično. Toga nema! Sve je strogo kontrolisano, nema tu curenjainformacija, nego se u eter javnosti pušta tačno ono što se treba znati, a opet zarad nekogcilja (da se skrene pažnja sa nekog dešavanja, da se utjera strah ili jednostavno da senešto izmanipuliše i dezinformiše). U mom istraživanju jako je teško doći do informacija,čak i one što sam našao, primjetićete, svi sve negiraju i svi sve optužuju, ali nigdje nemaapsolutnog dokaza ničemu. Ništa nije dokazivo, ništa nije održivo i niko se ne usuđuje dato pokrene, jer jedini ko se može boriti protiv obavještajnih tajnih službi su drugeobavještajne tajne službe i sve to ostaje među njima i njihovim dosjeima. Nema tunikakavih zakona niti sudova, nema tu nikakvih dokazivanja. Izuzeci se odnose nakriminal i njihovo dokazivanje na sudovima. Naravno, većina toga se sprovodi od straneregularne policije, onaj ko smeta obavještajnim službama biva likvidiran bez

49

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 50/78

razmišljanja, tako da se oni ne mješaju mnogo u to. I to je uvijek tako u državama kojeimaju visoko razvijene obavještajne službe. Konvencije koje sizifovski štite prava ljudi uodnosu na ove službe podnose nadprirodne napore da to uspije, i to potvrđuje čak 14 protokola uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovih sloboda itd, pa isama ustavna snaga tih konvencija (kod nas i nadustavna), ali sve to demantuje podatak 

da je samo u BiH u bazu podataka građana uđeno preko 320 puta ove godine. Zamislitikoliko ste zaštićeni, i ne samo mi nego bilo ko?! Naravno, u našu bazu podataka ulazestrane obavještajne službe, jer u suštini oni i vode te baze podataka, tj. samim ulaskomoni samo proširuju svoje baze kojim mogu da manipulišu nad bilo kojim građaninomBIH. Zašto se BiH ne žali na te ulaske CIA ili NSA ili bilo koje druge agencije u svoje podatke građana, jer to predstavlja strahovitu opasnost za državu i narod?! Ovo sadazaista zvuči sarkastično, ali sa tim podatkom šta ih sprečava da uzmu bilo koji podatak iz bilo koje institucije u ovoj državi i na kraju šta ih sprečava da njome upravljaju, ništa!Demokratija! Nadam se da sada postaje jasno kako se sve vrti u krug, ako hoćeš kontroluzavadi pa vladaj, uzmi informacije bez ispaljenog svog metka, budi birokrata i vladaj.Ovo važi za sve, tako se priprema teren, prvo se ubace obavještajci na ulice, prave se

incidenti, pa zatim u Parlament i vladu, pa posle toga jednostavno zavladam, neformalnonaravno! Takav je slučaj bilo gdje (Irak, Afganistan itd), ali sve to ima paravandemokratije, mira u svijetu itd., mada to nakon što je prošlo 20 – ak godina od tih projekata, to postaje javna priča koja je „opšte poznata“, kako se rade neke sasvim drugestvari. Lako je „mrtvom“ vuku mjeriti rep. Sada već ulazim u tematiku koja bježi iz predmeta interesovanja ovog rada, tako da idem na sledeći primjer.

Primjer 10: Elektronska špijunaža, afera sve jakeobavještajne službe

Bellum omnium in omnes*

Elektronska špijunaža je zastrašujuća- kontrolasvih telefonskih razgovora, e-mailova, telefaks* Rat svih protiv svih

50

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 51/78

razgovora, komunikacije putem mobilnih mreža. Da li se danas elektronska špijunažakoristi pod maskom komunikacijskog razvoja? Znate gdje je špijun, možete ga vidjeti isnimiti, a ne možete mu ništa-sateliti su "legalni" špijuni novog vremena. Prema javnoj  bazi podatka prvi špijunski satelit SAMOS1 lansiran je u zemljinu orbitu 1960. izameričke baze Vanderberg. Do danas najmoćniji sistem elektronske špijunaže putem

satelitskog praćenja ima američka Agencija za nacionalnu sigurnost (NSA). Danas seelektronski špijuniraju banke, vojni sistemi razvijenih zemalja i politički moćnici.Pentagon je davnih 70-ih prisluškivao Kissingera, Mitteranda, Jacquesa Chiraca i drugevažne političare. Informacije su, kako je to čest slučaj u špijunaži, tek nakon mnogogodina izašle u javnost. Najveći apsurd koji potvrđuje činjenicu da baš svako može bitina meti špijuna. Špijunski sistem za elektronsku špijunažu čine sateliti, prijemne stanice(baze) na zemlji, te snažni kompjuterski sistemi koji analiziraju ogromne količine primljenih podataka. Najbolji primjer je globalni sistem ECHELON. Ispočetka su gastvorile SAD, Kanada, Velika Britanija, Australija i Novi Zeland, a kasnije su se priključili i partneri - Njemačka, Italija, Norveška, Turska, Južna Koreja, Japan i Kina.Pet zemalja osnivačica od početka kad je sistem proradio (70-ih) do danas ima najveću

kontrolu nad informacijama. Prema podacima iz 2002. ovaj sistem ima 4 000 prijemnihstanica po svim kontinentima, te 120 špijunskih satelita u orbiti. Broj baza i satelita se sgodinama samo povećava. U ovu se mrežu, na regionalnoj osnovi i sa određenimzadacima, te naravno prema posebnim sporazumima uključuju i druge države.

Primjer 11: Ekstradicija Alžirske grupe, afera CIA

Ab ore ad aurem*

Predaja šest Alžiraca, osumnjičenih za terorizam, vlastima SAD, podijelila

domaću javnost, medije i nevladine organizacije.AIM, Sarajevo, 25.01.2002. U zoru, 18. januara, policijski specijalci probili su obručdemonstranata oko zgrade centralnog zatvora u Sarajevu, izveli grupu od šest Alžiracaosumnjičenih za terorizam, koji su prethodna tri mjeseca proveli u pritvoru i predali ihvlastima SAD. Bosanskohercegovačka javnost polarizovala se oko pitanja da li su time prekršena temeljna ljudska prava osumnjičenih i grubo ignorisani domaći zakoni i sudovi.

* Iz usta u uho, strogo povjerljivo

51

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 52/78

Sve je počelo iznenadnim zatvaranjem ambasada SAD i Velike Britanije u Sarajevu, 17.oktobra prošle godine, "zbog vjerodostojne prijetnje". Nakon pet dana, ambasade suotvorene a MUP FBiH izdao je saopštenje o hapšenju "alžirske grupe", šestnaturalizovanih državljana BiH, optuženih za međunarodni terorizam, drugim riječima dasu za račun Bin Ladenove "firme" namjeravali napasti američku ambasadu u BiH.

Ključni dokazi protiv članova "alžirske grupe", zasnivali su se na američkimobavještajnim informacijama, prvenstveno onim prikupljenim prisluškivanjemtelefonskih razgovora, između Belkacema Bensayeha, jednog od osumnjičenih, sasagovornikom u Afganistanu, identifikovanim kao Abu Zubeydah, koji je jedan odoperativaca Osame bin Ladena, te sa razgovorima koje su "Alžirci" vodili međusobno.Time je nastao i glavni problem, jer dokaze o umiješanosti u terorizam osumnjičenih nije prikupila domaća policija na zakonom propisan način. Praktično, ovi dokazi se nisumogli koristiti pred domaćim sudovima. Amerikanci, osim toga nisu bili raspoloženi dadomaćem pravosuđu i policiji pokažu sve što su imali "u rukavu", očigledno nemajućidovoljno povjerenja u domaće aktere i njihovu sposobnost da zaštite američkeobavještajne izvore.

U takvoj situaciji, domaća vlast se našla u "neobranom grožđu" kako da se izvuče izčitave situacije. Jedino konkretno za šta su mogli optužiti "alžirsku šestorku" bila ječinjenica da su na bazi falsifikovanih dokumenata i lažnih izjava dobili državljanstvo BiH po završetku rata. Državljanstva su im ekspresno oduzeta, ali je problem i dalje ostao.Pokušaji da se ekstradiciona procedura okonča tako što će ih nazad preuzeti Alžir, nisudali nikakvog efekta jer vlasti u Alžiru nisu pokazali pretjerani interes za preuzimanjeove grupe. Za to vrijeme, pritisak SAD je rastao, da im se predaju osumnjičeni. U prvojfazi, svodio se na " ako ih vi nećete osuditi, samo nam javite kada ćete ih pustiti pa ćemoih mi uhapsiti". Dan prije isteka roka za njihovo zadržavanje u pritvoru, komandantSFOR-a, američki general John Sylvester i ambasador SAD, Cliford Bond, sastali su se

sa čelnim ljudima BiH i FBiH i nimalo diplomatski im saopštili da ukoliko ne dobiju"Alžirce" cijena za BiH bi mogla biti povisoka. Onako uzgred, napomenuli su i da suzavršili sa Avganistanom, pa sad gledaju naokolo gdje bi trebalo nastaviti obračun saterorizmom. Poruka je bila prilično jasna, utoliko prije što je domaćim sagovornicima preneseno da je i predsjednik Bush lično zainteresovan za dalji razvoj situacije. Shvativšida će njihovi štićenici, nakon što Vrhovni sud FBIH donese odluku o ukidanju pritvora, biti isporučeni SAD, advokati su se obratili Domu za ljudska prava BiH, najvišoj pravnojinstituciji za zaštitu ljudskih prava čiju većinu članova čine sudije iz inostranstva. Tako je17. januara Vrhovni sud FBiH i zvanično ukinuo pritvor osumnjičenim dok je Dom zaljudska prava donio privremeno mjeru o zabrani njihove ekstradicije, koja je oko 18 sati poslata faksom svim nadležnim institucijama. Pokušaj advokata da sa ovim papirimaizvedu klijente iz zatvora isto veče, ostao je bezuspješan jer im je rečeno da "dođu sutraujutro".

Tada počinje prava drama u samom centru grada. Pred zgradom centralnog zatvora uSarajevu, okupljanju se članovi porodica pritvorenih, te nekoliko stotina njihovih pristalica, uglavnom iz nekoliko omladinskih organizacija sa islamskim prefiksom,okupljenih oko "Koordinacionog odbora islamskih oraganizacija", čija je zajedničkakarakteristika radikalno tumačenje islama. Policija u nekoliko navrata pokušava da

52

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 53/78

osumnjičene izveze u nekoliko automobila, ali demonstranti blokiraju vozila i ljude unjima. Nervoza raste, i tek pred zoru, policija uz upotrebu sile i suzavca, probija obruč iodvodi pritvorene u "nepoznatom pravcu". Među policajcima osmero je povrijeđenih dok   podataka sa "druge strane" nema. Sutradan ambasada SAD potvrđuje da je američkavojska preuzela "Alžirce", izražavajući zahvalanost vlastima BiH za "saradnju u ratu

 protiv terorizma". Kasnije stiže nezvanična informacija da je šest "Alžiraca" već stiglo uameričku bazu na Kubi, o njihovoj daljoj sudbini odlučivaće Amerikanci.

Sljedećih dana u javnosti, medijima, nevladinim organizacijama, počinju burne diskusijei podjele. Zvanična politika tvrdi da je sve bilo po važećim zakonima, dok privremenoodluku Doma za ljudska prava, koja očigledno nije ispoštovana, osporavaju zbogformalnih razloga, jer postoje razlike u tekstu, datumu i potpisnicima na engleskoj i  bosanskoj verziji. S druge strane, dio medija i nevladinih organizacija ukazuje načinjenicu da Evropska konvencija o ljudskim pravima izričito zabranjuje ekstradiciju uzemlju gdje postoji smrtna kazna, osim ako nisu dobijene garancije da u konkretnomslučaju neće biti izrečena smrtna kazna. U ovom slučaju, koliko je poznato takve

garancije nisu dobijene od SAD.Međunarodna zajednica, prije svega OHR, OSCE, Misija UN u BiH, drže se u suštinineutralno, pozdravljajući napore u borbi protiv terorizma i zalažući se za poštivanjeljudskih prava, izbjegavajući da se decidno odrede da li je sve bilo u skladu sa zakonima.Jasno je da se domaće vlasti nisu mogle odlučiti na ekstradiciji po svaku cijenu beznjihove prethodne saglasnosti.

Rasprava o kršenju domaćih zakona i ljudskih prava u konkretnom slučaju rezultirala ječak i raskolom unutar Helsinškog komiteta BiH, najuticajnije domaće nevladineorganizacije. Nakon što je njen predsjednik, Srđan Dizdarević, u javnim istupima oštro

osudio domaće vlasti, zbog nepoštivanja vlastitih zakona i međunarodnih konvencija, odnjega su se ogradila dva člana Upravnog odbora, Slavo Kukić i Branko Todorović,tvrdeći da to nije stav Helsinškog komiteta već lično mišljenje Srđana Dizdarevića. I dvavodeća sarajevska nedeljnika, "Dani" i "Slobodna Bosna", imaju različita viđenjadogađaja. Dok "Slobodna Bosna" dešavanja pred centralnim zatvorom i sve ono izakulisa opisuje dramatičnim, spočitavajući demonstrantima fanatizam i militantnost, dotleiste događaje "Dani" vide kao pretjeranu policijsku brutalnost prema protestantima.Svadešavanja ispred centralnog zatvora uživo su prenosili Radio NTV 99, Bordo radio ivisočki radio "Naba", čiji je kontakt-program te noći odzvanjao pozivom ne samo na podršku demonstrantima, već čak i na "prolijevanje krvi"! Njihova programska šema seinače zasniva na gotovo iskljkučivo vjerskim sadržajima.

I u ovom slučaju potvrđuje se pravilo da je borba za ljudska prava stalan proces, a nenešto što se rješava jednom za svagda. Kao što je isto tako tačno, da političarima u praksiostaje da biraju između pricipijelnog zalaganja za ljudska prava, u koje možda istinskivjeruju, i sasvim pragmatičnih obaveza. Domaći političari nezvanično priznaju da sumorali birati između dva zla, svjesnog kršenja pojedinih zakonskih odredbi imeđunarodnih konvencija ili suočavanja sa drugom vrstom posljedica koje nisuisključivale krvoproliće na sarajevskim ulicama. Amerikancima je očigledno bilo jako

53

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 54/78

stalo do ove šestorice "Alžiraca" i jasno su stavili do znanja da su spremni sami da ih"pokupe" nakon formalnog oslobađanja. Alternativni scenario podrazumjevao je dadomaće vlasti ispoštuju zahtjev Doma za ljudska prava i rješenje Vrhovnog suda FBiH ida pritvorene puste iz zatvora. Istog trenutka na njih bi krenuli američki specijalci, bilo pod vlastitom zastavom ili SFOR-ovom, sasvim nebitno. Masa pristalica osumnjičenih

sigurno ih ne bi dočekala raširenih ruku, sa cvijećem i osmjesima, i demonstranti sigurnone bi bili nježniji prema njima nego što su bili prema "svojim" policajcima. U takvimsituacijama, vojnici su mnogo manje suptilni od policajaca, a njihova standardna opremane obuhvata pendreke, već puške u čijim cijevima nisu gumeni meci.

U svakom slučaju "Alžircima" je bio "zapisan" put na Kubu. Razlika je jedino da li bi nakraju BiH u očima Zapada, prije svega SAD bila tretirana kao "kooperativan partner u borbi protiv terorizma" ili neko ko je bolećiv prema američkim smrtnim neprijateljima.Zato je bh. vlastima od strane Zapada unaprijed bilo oprošteno eventualno kršenje zakonai ljudskih prava u ovom slučaju. Ljudska prava osumnjičenih za terorizam, oduzimanjedržavljanstava i njihova ekstradicija, biće po svemu sudeći još neko vrijeme predmetom

sporenja vlasti i nevladinih organizacija u BiH. Kako se očekuje, kandidata za istitretman koji su prošli "Alžirci" u BiH ima još. Nakon slučaja "alžirske grupe", pravnicitvrde da da ima dovoljno prostora da se u borbi protiv terorizma u BiH ispoštuju važećizakoni, ali da je domaća vlast nevična ovakvim situacijama napravila niz formalnih propusta. To znači da je, barem teretski, moguće postići da bude i "vuk sit i ovce na broju". U svakom slučaju, nakon 11. septembra ljudska prava u djelovanju vlada učitavom svijetu postaju manje bitna u odnosu na prioritetni cilj, obračun sa terorizmom.BiH tu nije izuzetak, ali je problem što za razliku od zemalja sa višedecenijskomdemokratskom tradicijom, gdje se uslovno može govoriti o "privremenom" korakuunatrag, ovdje taj prostor demokratije i individualnih prava pojedinca nikada i nije bioosvojen. Pitanje je koliko će ovaj "rikverc" oštetiti ionako krhku demokratsku

infrastrukturu civilnog društva u BiH i usporiti njenu transformaciju u istinskidemokratsko društvo.

Analiza: Narušena prava – ovdje ne treba ni govoriti koja su sve prava narušena, a svesamo govori o nadmoći službi u odnosu na državu, ljudska prava, i sudove koji suzaduženu za njihovu regulaciju.

Primjer 12: Nezakonito hapšenje, zatvaranje i mučenje,afera CIA

Corruptissima civitate plurimae leges*

Specijalni istražitelj Savjeta Evrope, Švajcarac Dik Marti, predočio je juče javnosti,u Parizu, svoj novi izvještaj o ilegalnim praksama američke obavještajne službe CIA injenih evropskih saveznika – namjenjen Odboru za ljudska prava Parlamentarneskupštine Savjeta Evrope.

* Što je država pokvarenija, to više zakona

54

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 55/78

U izvještaju, rezultat devetnaestomjesečne, intenzivne istrage, izrečene su do sadanajozbiljnije optužbe protiv aktera afere u SAD, četrnaest evropskih i desetak vanevropskih država – navedeni su podaci i podnijeti dokazi o kidnapovanju i potonjemtamničenju osoba, nerijetko paušalno, bez validnih dokaza osumnjičenih za (sa)učešće u pripremi ili izvođenju terorističkih napada. Na čelu „liste srama” obrele su se Poljska i

Rumunija, koje su na svojim teritorijama svijesno omogućavale tamničenje licanezakonski lišenih slobode. Uz njih su prozvane Nemačka i Italija – zbog sistematskogometanja istrage. Optužbe na račun pomenute četiri zemlje, među četrnaest još ranijeimenovanih evropskih država, Dik Marti je doveo u vezu sa „sistematskim, masivnimkršenjem ljudskih prava”. Kompromitujuća saznanja o kidnapovanjima i hapšenjima bezsaglasnosti sudskih organa država na čijoj teritoriji su te akcije izvođene, prevashodnoterete američke obavještajne agencije i njihove saveznike u nadležnim, evropskimresorima. Najbrizantniji podatak u izveštaju odnosi se na optužbe usmjerene protivnajviših političkih predstavnika država koje se navode u izvještaju. Tako je Marti doveo uvezu pristanak Rumunije da ustupi specijalne, tajne zatvore CIA, sa nastojanjima njenog političkog vrha da uđe u članstvo EU: „Ponuđena je kompenzacija... Vašington je obećao

Bukureštu da će se založiti kod evropskih saveznika za hitno rešavanje pitanjarumunskog članstva.” Izvještavajući o vanrednim premeštanjima, kako je, elegantnije,nazvao ilegalna hapšenja, Marti je podvukao: „Postojanje tajnih zatvora, takozvanihcrnih, odnosno mračnih vilajeta (Black Sites), na teritorijama Poljske i Rumunije jedokazano.” Posebno mjesto u svom izveštaju posvetio je poljskom tajnom zatvoru StareKjekuti, u blizini aerodroma Šumani, koji, prema zvaničnom saopštenju Varšave, ne postoji: „...Tamo su tamničena lica, čijem je hapšenju pridavan najveći značaj, takozvaneHVD-osobe (High Value Detainees – zatočenici visoke vrijednosti, odnosno od posebnogznačaja).”

Zid ćutanja se rušiIstičući da „raspoloživost dokaza o ilegalnim praksama obavještajnih službi

 potvrđuje da istraga ide u pravom pravcu”, Marti je priznao: „Donedavno niko, ni ja, nijevjerovao da ću naići na konkretne tragove. Umjesto dokaza o ilegalnim nedjelimaobavještajnih službi, suočio sam se sa pokušajima ometanja rada, sa gušenjem istrage, presvega od strane njemačkog i italijanskog političkog vrha... Činili su to, pozivajući se nanepovredivost državnih tajni.” Kako je klupko, ipak, počelo da se odmotava, pojasnio jelondonski „Gardijan”. Citirajući tekst iz Martijevog izveštaja, u koji je imao uvid,„Gardijan” je istakao: „Nekolicina viših službenika u obaveštajnim strukturama Poljske iRumunije potvrdila je postojanje tajnih zatvora – uprkos zvaničnim demantiovanjimanjihovih vlada – pred Komisijom Savjeta Evrope.”

Prvim lastama među svedocima i informantima pridružili su se, u međuvremenu, i agentiCIA, rekao je Marti, odbijajući da navede njihova imena. Izvori u nekim evropskimobavještajnim centralama prihvatili su ovu izjavu specijalnog istražitelja Savjeta Evropekao vjerodostojnu: „Oni (informanti i svedoci među agentima CIA), za sada, uživajuzaštitu SAD... Ali, ta zaštita bi jednog dana mogla da postane predmet političkih nagodbi,što bi ih, ipak, odvelo pred sud, vjerovatno i u zatvor.”

Prvi procesi

55

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 56/78

Citirana, obaveštajna razmišljanja nisu bez osnove. To pokazuje primjer Italije. UMilanu je, paralelno sa Martijevim nastupom u Parizu, počeo sudski proces protiv 26agenata CIA. Optuženim agentima, naravno u odsustvu, stavlja se na teret da su usred bijela dana, u centru Milana, kidnapovali imama jedne tamošnje džamije, osumnjičenogda je vrbovao buduće teroriste. Žrtva, Egipćanin Abu Omar prebačen je specijalnim

avionom CIA u Egipat, gde je po nalogu Amerikanaca utamničen i teško zlostavljan. Naslobodu je pušten tek nedavno, posle četiri godine provedene na robiji, uz, opetnezakonito, uslovljavanje: morao je da potpiše pristanak da neće svjedočiti protiv agenataCIA u Milanu, kao ni da neće davati nikakve izjave u javnosti. Italijanski primjer mogao bi da podstakne i njemačko pravosuđe da pokrene sudski proces protiv agenata CIA, unjihovom odsustvu. Podsećanja radi, Njemačka je pre nekoliko mjeseci raspisalameđunarodnu potjernicu za trinaestoricom agenata CIA, osumnjičenih za slična nedjelakao njihove kolege u Italiji, ali, naravno, počinjene na teritoriji Nemačke.

Tamni vilajetiIlegalne prakse CIA i njenih evropskih saveznika izazvale su interesovanje javnosti

i istražitelja u jesen 2005. godine, pošto su se namnožili izveštaji o ilegalnim preletimaaviona CIA preko teritorija evropskih država. Ustanovljeno je da je riječ o transportuosoba osumnjičenih za širenje terorizma. SAD su demantovale optužbe.U novembru 2005. godine, „Vašington post” je ukazao na postojanje sistema „Black Sites” (tamni vilajeti), mrežu tajnih zatvora CIA u „nekim evropskim demokratijama”, naTajlandu, u zalivu Gvantanamo na Kubi, u Avganistanu, Džibutiju, Uzbekistanu, Egiptu,Maroku, Siriji i Jordanu. Istog mjeseca Savjet Evrope opunomoćio je švajcarskog javnogtužioca Dika Martija da obrazuje istražnu komisiju, koja bi utvrdila pojedinosti, iodgonetnula, zašto većina evropskih zemalja izbegava da preduzme mjere protivilegalnih preleta. Marti je ustanovio da su Evropljani postupili u skladu sa dogovorom NATO od 4. oktobra 2001. godine, da se za potrebe SAD izdaju blanko dozvole za preletanje teritorija. Od istočnoevropskih država u sklopu NATO traženo je da prepustelokacije za tajne zatvore: „Amerikanci su isključili mogućnost da zatvorenici budusmješteni u njihove zatvore. Takav smještaj kosio bi se sa odredbama njihovog ustava.”U Martijevom izvještaju se ističe da je između 2002. i 2005. godine registrovano 1245 preleta aviona CIA. Međutim, u Njemačkoj su ilegalni preleti registrovani od 2001. do2006. godine, 720 puta. A kako je „Politika” svojevremeno izvestila, prve žrtve tajnihzatvora CIA bila su dva srpska vojnika, u toku ratnih sukoba 1999. godine. ŠefkoTairović i Boban Milenković prebačeni su avionom CIA u vojni zatvor u Manhajmu.Amerikanci su, pri tom, dobro znali kako su vojnici dospijeli u zarobljeništvo -kidnapovao ih je paravojni OVK.

56

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 57/78

57

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 58/78

Dio IIIDORMIT ALIQUANDO IUS,

MORITUR NUNQUAM*

DURA LEX SED LEX**

Parlamentarni nadzorobavještanih službiKoja je uloga parlamenta u preispitivanju rada obavještajnih službi?

Parlamentarni nadzor obavještajnih službi predstavlja jedan od pet elemenata kojičine proces preispitivanja rada obavještajnih službi. (Pogledati prilog na strani 2.) Iako parlamenti najčešće nemaju mnogo nadležnosti nad operativnim pitanjima, oni posjedujuširok uticaj u odlučivanju mandata i visine budžeta obavještajnih službi, kao I preispitivanju njihovog rada u realnom svjetlu. U nekim slučajevima, parlament ili baremneki njegovi članovi moraju prethodno odobriti određene aktivnosti ili biti informisani onjima. Parlament preispituje rad obavještajnih službi u nekoliko različitih svojstava. Nekezadatke obavlja parlament kao cjelina dok su za druge ovlašteni pojedini odbori. Odbori

koji se bave pitanjima vezanim za obavještajnu djelatnost obuhvatajuspecijalizovaneodbore za parlamentarni nadzor obavještajnih službi (OPNOS) kratica nijedobra praksa u SH, rješenje je možda ”Odbor za nadzor”, odbore za budžet i ostaleodbore čiji mandate uključuje zakonsko uređivanje rada ministarstava pod čijenadležnosti spadajuobavještajne agencije, kao što su ministarstvo odbrane ili unutrašnjih poslova. OPNOS-i u većini demokratskih država obavljaju veliki broj zadataka koji se

* Pravda ponekad spava, ali nikada ne umire** Strog je zakon, ali je zakon

58

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 59/78

tiču parlamentarnog nadzora, s izuzetkom Francuske koja nije formirala takvo tijelo.Članovi OPNOS-a mogu biti poslanici u parlamentu ili stručnjaci koji rade u ime parlamenta, kao što je slučaj u Norveškoj i Kanadi. OPNOS-i ne predstavljaju samoforum za razgovor o pitanjima vezanim za obavještajne djelatnosti, već i riznicu znanja istručnosti. Njihove članove može da imenuje parlament kao cjelina, specijalizovani

odbori za proceduru ili vlada – uz ili bez odobrenja parlamenta. (Za primjere radaOPNOS-a u četiri različite zemlje, vidjeti tabelu na stranici 8.)

Zbog čega parlamenti treba aktivno da učestvuju u nadzoru obavještajnih službi?Parlamentima su potrebne veoma pouzdane informacije za donošenje raznih vrsta

odluka od značaja za nacionalnu sigurnost, počevši od formiranja budžeta pojedinih bezbjednosnih snaga, pa do odobravanja korištenja sile. Osim što predstavljaju korisnikeobavještajnih informacija, parlamenti pomažu da se osigura i:

• Demokratska legitimnost postojanja obavještajnih službi. Parlamentarni nadzor može uticati na to da obavještajne službe poštuju demokratske standarde.

• Sprječavanje zloupotrebe. Zbog prirode usluga koje pružaju državi, obavještajneslužbe su podložne zloupotrebi. Obzirom da rade uz određeni stepen tajnosti na teritorijidržave, postoji osnovana zabrinutost u vezi načina na koji domaće službe primjenjujusvoje vanredne nadležnosti. Parlamentarni nadzor može pridonijeti poštovanju zakonskih propisa.• Osiguravanje efikasnog rada obavještajnog sektora. Parlament često daje konačnu  presudu o radu institucija obavještajnog sektora. Da bi se garantovala namjenska potrošnja budžetskih sredstava, parlament mora aktivno pratiti njihove djelatnosti.Kakav nadzorni mandat ima parlament?U većini demokratskih zemalja parlamenti posjeduju široke nadležnosti za nadzor nadobavještajnim službama, ali se ovlašćenja pojedinih OPNOS-a razlikuju. Parlamentarnenadležnosti dijele se na dvije glavne kategorije: donošenje zakona i istražne radnje. Unekim zemljama parlamenti mogu biti informisani o određenim operativnim aktivnostimaili čak mogu igrati ulogu u njihovom odobravanju.Donošenje zakona. Kao cjelina ili kroz rad OPNOS-a i drugih odbora, parlamentiraspravljaju ili donose nacrte zakona koji se bave pitanjima kao što su:• Mandati pojedinih službi;• Metode i organizacija obavještajne saradnje;• Donošenje budžeta i odobravanje i/ili davanje preporuke odboru za budžet ili plenumu.

Pet nivoa preispitivanja rada obavještajnih službiPreispitivanje rada obavještajnih službi predstavlja opšti termin za istraživanje i

ocjenu njihovih aktivnosti. Pored parlamentarnog nadzora, ovaj termin obuhvata i:• Unutrašnju kontrolu  – ovlaštenja i pripadajuću odgovornost rukovodećeg kadra zaaktivnosti njihovog osoblja, uključujući i mehanizme za zaštitu prava zaposlenih idisciplinske postupke unutar agencije;• Vladinu kontrolu   – odgovornost nadležnih vladinih zvaničnika i/ili ministarazaduženih za obavještajne službe;• Sudska revizija   – uloga sudova u davanju ovlaštenja za određene obavještajneaktivnosti i u ocjenjivanju zakonitosti rada ovih službi;

59

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 60/78

• Spoljni nadzor od strane medija i civilnog društva – njihova uloga u promovisanju javne debate o aktivnostima obavještajnih službi i odgovornosti zvaničnika. Nedostaci u jednom od ovih nivoa mogu uticati na čitav proces. Naprimjer, članovi parlamenta moguefikasno preispitati rad ministara samo ako isti posjeduju stvarne nadležnosti izvršnekontrole.

Istražne radnje. U mnogim parlamentima OPNOS može da vrši ispitivanje:• Usaglašenosti obavještajnih aktivnosti sa nacionalnim zakonima i humanitarnimstandardima; i• Efikasnosti obavještajnih službi po pitanju korištenja sredstava i zadovoljavanjunacionalnih potreba i ciljeva.

Specifične nadležnosti OPNOS-a mogu da obuhvataju:• Iniciranje istraga na osnovu žalbi podnesenih od strane pojedinaca, vlade ili članova parlamenta;• Izdavanje poziva za svjedočenje članovima obavještajnih službi, kao i zahtjeva za podacima, dosjeima ili izvještajima o određenim pitanjima;

• Uspostavljanje nezavisnih odbora za istragu ili reviziju;• Traženje stručnog savjeta o složenim pitanjima;• Upućivanje žalbi ili slučajeva sudskim vlastima ili drugim parlamentarnim odborima(npr., odboru za ljudska prava u nekim državama); i• Praćenje metoda obuke i analiziranja.

U nekim državama parlament je potrebno izvijestiti ili čak tražiti njegovo odobrenje zaodređena operativna pitanja. Naprimjer, u Sjedinjenim Američkim Državama ključničlanovi OPNOS-a u oba doma Kongresa moraju biti unaprijed obaviješteni o tajnimakcijama. U Njemačkoj se bilo kakva primjena vanrednih nadležnosti za koju se smatrada je u suprotnosti sa osnovnim pravima, kao što su prisluškivanje i cenzura, redovnoispituje i iznova odobrava od strane grupe koju imenuje OPNOS. Dok jedni tvrdedapreviše birokratskog uplitanja može sputavati efikasnost obavještajnih agencija,ovakve procedure su od velikog značaja za kontrolu načina na koji izvršni organi vlastisprovode svojenadležnosti.

Koji su ključni izazovi u nadzoru obavještajnih službi?

Nadležnost. Mandat OPNOS-a i drugih organa za nadzor može biti ograničen izuzećemnekih obavještajnih službi iz njihovog domena rada ili predavanjem zadataka kojima setradicionalno bave obavještajne službe u nadležnost privatnih aktera. Pored toga, povećana međunarodna saradnja po pitanjima kao što je borba protiv terorizma možeotežati nadzor pojedinih obavještajnih aktivnosti van zemlje.Sposobnost.   Nadzor sektora bezbjednosti zahtijeva dobro razumijevanje ulogeobavještajnih službi u državnom obavještajnom sistemu. (Pogledati DCAF Backgrounder Obavještajne službe.) Pored toga, OPNOS mora imati pristup potrebnim finasijskimsredstvima i iskusnom osoblju da bi mogao provesti istragu.Stav. Mora postojati iskrena volja članova OPNOS-a i parlamenta kao cjeline da aktivno  pristupe nadzoru obavještajnih službi, uključujući i mjere kao što su zahtjevi za bilješkama i iniciranje istraga o sumnjivom ili upitnom radu i ponašanju.

60

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 61/78

Tajnost nasuprot transparentnosti.   Nadzor obavještajnih službi mora osigurati primjenu demokratskih normi uz istovremeno očuvanje potrebnog nivoa tajnosti, naročitoako se radi o operativnim pitanjima. Ovo je značajno i ukoliko se želi postići povjerenjeobavještajnih agencija u to da će njihovi parlamenti tretirati osjetljiv materijal na

 povjerljiv i pouzdan način.Kako se može uspješno odgovoriti na te izazove?Razlike u načinu organizovanja nadzora obavještajnih službi pokazuju kako različite političke kulture prioritiziraju pojedine izazove. Ipak, po načinu na koji se tretiraju pojedini problemi moguće je razlikovati sljedeće pristupe:

Nadležnost. Iscrpan zakon o obavještajnoj djelatnosti i nadzoru obavještajnih službi mora obuhvatitisve državne obavještajne službe i obezbijediti mandat za svaku od njih u smislu:• Geografskog područja djelovanja;

• Predmeta istraživanja;• Odobrenih istraživačkih metoda;• Prirode saradnje između službi, vlade i parlamenta; i• Pravila koji se tiču kontrole, pristupa i raspodjele sredstava.Pored ovoga, OPNOS treba statutom da posjeduje snažna ovlaštenja po pitanju istraga i preispitivanja, kao i prava da prati primjenu sopstvenih preporuka.

Sposobnost.Stručnost. Članovi parlamenta moraju u svom timu imati iskusno osoblje koje je prošlosigurnosnu provjeru.Očuvanje znanja i iskustva. Ovo se može pospješiti time da članovi OPNOS-a ostaju utom odboru tokom ukupnog trajanja svoga članstva u parlamentu, mada tada postoji rizik da se postanu suviše bliski obavještajnim službama da bi na pravi način mogli danadgledaju njihove aktivnosti. Raznovrsno obrazovan kadar.  Najbolje rješenje je ako struktura članstva u OPNOS-aodražava političke, etničke i vjerske različitosti unutar države. U nekim sistemima predsjedavajući OPNOS-a mora biti pripadnik opozicione stranke.Sprječavanje dosluha. Bivši pripadnici obavještajnih službi i bivši ministri zaduženi zaova pitanja se obično neko vrijeme ne biraju u članstvo OPNOS-a. Uloga izvršne vlasti uizboru članova OPNOS-a treba da bude ograničena.

Stav.Mjere koje značajno utiču na formiranje stava članova parlamenta prema njihovimdužnostima jesu:• Efikasna obuka u vezi pitanja koja se tiču obavještajnih djelatnosti;• Dovoljan broj osoblja i odgovarajuća sredstva; i• Adekvatna novčana kompenzacija.Istovremeno, političke partije i glasači imaju dužnost da izaberu kvalifikovane kandidateza parlament, a članovi parlamenta da odrede odgovarajuće pojedince za rad u OPNOS-u.

61

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 62/78

Tajnost naspram transparentnosti.Ozakonjeni kriterijumi za sigurnosnu provjeru. Ako članovi OPNOS-a moraju proćisigurnosnu provjeru, kriterijumi za istu moraju biti javni i jasno određeni, a treba predvidjeti i mogućnost žalbe. Adekvatno izvještavanje za obavještajne službe.

Redovni izvještaji, kao sto je godišnji izvještaj, treba da:• Posjeduju sadržaj određen zakonima o nadzoru obavještajnih službi, a ne da budusastavljeni po slobodnoj volji vlade ili same obavještajne službe;• Precizno određuju budžetske, operativne i organizacione detalje gdje je to moguće, čak iako to zahtijeva odvojene verzije izvještaja – tajne za uvid članovima parlamenta koji su prošli sigurnosnu provjeru, i otvorene izvještaje za ostale parlamentarce i javnost.Pored redovnog izvještavanja, OPNOS treba da posjeduje ovlaštenja i da zahtijevakonkretnije ad hoc izvještaje. Zauzvrat, OPNOS treba da ima obavezu da parlamentu podnosi redovne izvještaje o svojim saznanjima, a da obavještajne službe uopštenoinformiše o njihovom sadržaju. Preporuke i izvještaji OPNOS-a treba da budu predmetrasprave u parlamentu.

Odbori za nadzor u četiri države

DržavaSjedinjeneAmeričkeDržave

Njemačka JužnoafričkaRepublika

UjedinjenoKraljevstvo

 Naziv OPNOS - a

Stalni odboriKongresa iSenata za

obavještajnedjelatnosti (dva

odbora)

Panel zaparlamentarnu

kontrolu

Zajednički stalniodbor

za obavještajnedjelatnosti

Odbor zaobavještajnedjelatnosti ibezbjednost

MandatSnažan Snažan Ograničen Ograničen

 NadležnostiZakonitostaktivnosti

i efikasnost svihobavještajnih

agencija

Zakonitostaktivnosti i

efikasnost svihobavještajnih

agencija

Zakonitostaktivnosti i

efikasnost, aliograničena

kontrolanad budžetom.Ne posjeduje

nadležnost nadvojnim

Finansije,administracija i

politika MI5, MI6i

GCHQ, ali ne ivojne

obavještajneslužbe i

zakonitost

62

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 63/78

službama aktivnostiZakonski propisi

Oba OPNOS-apokreću i

razmatraju

zakonskepropise

Pokreće irazmatrazakonske

propise

Pokreće irazmatrazakonske

propise

Ne posjedujenadležnosti za

zakonske

propise

Koji zakonski propisi regulišu rad obavještajnih službi?Obavještajne službe jesu legitimne samo ukoliko njihove vanrednenadležnosti proizilaze iz odgovarajućeg pravnog okvira. Zakoni kojiregulišu rad obavještajnih službi treba da osiguraju jasan i konkretanmandat obuhvatajući i:• Nadležnost za geografska područja;

• Predmete istrage;• Ograničenja po pitanju nadležnosti i aktivnosti;• Odnose među službama koje rade unutar obavještajne službe injihovu koordinaciju;• Načine na koje se obavještajne službe drže odgovornim, uključujući imehanizme vladine kontrole, parlamentarnog nadzora i sudskogispitivanja; i• Pravna sredstva pomoću kojih se postupa sa žalbama koje se tičunedoličnog ponašanja obavještajnih službi.

Svrhe i ciljevi prikupljanja podataka u zemlji i u inostranstvu se

razlikuju, kao što se razlikuju i rizici koji ih prate. Stoga je značajno damjere rukovođenja, kontrole i odgovornosti oslikavaju ove razllike.Pravni okvir bi trebao da nalaže obavještajnim službama da poštujudemokratske standarde i norme.

Koji demokratski standardi treba da regulišu rad obavještajnihslužbi?Obavještajne službe moraju većinu svojih zadataka da obavljaju utajnosti; otkrivanjeizvora, metoda, sredstava ili uspjeha mogli bi ozbiljno kompromitovatinjihovu efikasnost. Ovo znači da one ne mogu biti transparentne kao

druga vladina tijela, te da su za nadzor nad njima potrebni posebnimehanizmi.• Demokratska kontrola obavještajnih službi počinje jasno definisanimpravnim okvirom koji nužno uslovljava da obavještajne službe morajupoštovati vladavinu zakona  i priznavati ljudska prava i osnovneslobode građana. Zakon bi takođe trebao postaviti  osnovu za sveaspekte ispitivanja obavještajnih službi, uključujući i unutrašnjekontrolne mehanizme (kao što su generalni inspektor ili ombudsman),

63

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 64/78

zatim jasnu kontrolu od strane izvršnih organa kroz određene biroe iliministarstva, čvrstu osnovu za sudsko  preispitivanje, kao iodgovarajuće mehanizme za parlamentarni nadzor.• Rad obavještajnih službi mora da podliježe i svim zakonima oprivatnosti ličnih podataka i komunikacije. U slučaju kada

posebne okolnosti zahtijevaju tajno praćenje komunikacija, zakon trebada uspostavi sudski mehanizam putem kojeg osoblje koje je  prošlosigurnosnu provjeru ima nadležnost da preispita ovakve aktivnosti.• Ako se želi da obavještajne službe rade u skladu sa svojimmandatom, potrebno je da imvlada dodijeli smislene zadatke koji bi bili podržani sistemomefektivnog upravljanja koji obezbjeđuje odgovorno rukovođenje.• Ponekad se pravi razlika između ponašanja obavještajnih službi uzemlji gdje se od njihtraži da poštuju domaće zakone, i neuređene prirode njihovog načinarada u inostranstvu. U današnjem međunarodnom okruženju potrebno

  je osnažiti odgovornost države za aktivnosti koje se sprovode uinostranstvu. Na primjer, u slučaju tajne akcije, nacionalni zakoni trebada zahtijevaju postojanje jasnog lanca komande između aktivnostiagenata na terenu i najviših krugova u vladi. Ovo je od izuzetnogznačaja ukoliko se želi osigurati odgovornost izabranih funkcionera.• Obavještajne službe treba da budu profesionalne i nepristrasne; onetakođe treba da budu u mogućnosti da efikasno služe državi, bezobzira na promjene u vladi i politici.

Demokratski nadzor: Institucije i subjektiDemokratska provera odgovornosti obaveštajnih službi zahteva aktivno učešće izvršne

vlasti i parlamenta putem vršenja nadzora kao i građanskog društva preko njegovihspoznaja. U načelu, cilj je da se bezbjednosne i obavještajne agencije zaštite od političkihzloupotreba, a da one pritom ne budu stavljene van dosega izvršne vlasti. Bezbednosne Iobaveštajne službe moraju biti spremne da odgovore na zahteve građana koje artikulišunjihovi izabrani predstavnici, tj. izabrani građani u vladi i parlamentu, koji sprovode političku kontrolu nad bezbjednosnim i obaveštajnim službama. Ukratko, demokratskinadzor bezbjednosnih službi obuhvata čitav niz institucija i subjekata.

Norme i standardi demokratskog nadzorabezbjednosnih i obavještajnih

64

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 65/78

službi kojima se rukovode (odabrane) međunarodneorganizacije

Organizacija Norma/Standard Izvor  

UNDP(Razvojni program UN-a)

Demokratska građanskakontrola vojske, policije i ostalih snaga

 bezbjednosti (u izveštajuse nabrajaju načela

demokratskog vršenja vlastiu sektoru bezbednosti)

Izveštaj o ljudskom razvoju(2002)

OSCE(Organizacija za

evropsku bezbjednost i

saradnju

»Demokratska političkakontrola vojnih,

 paravojnih i unutrašnjihsnaga bezbjednosti, kao

i obavještajnih službi i policije« (detaljno suobjašnjene pojedine

odredbe)

Pravilnik o političko-vojnimaspektima bezebdnosti

(1994)

Vijće Evrope(Parlamentarna

skupština)

»Službe unutrašnje bezbjednosti moraju poštovati Evropsku

konvenciju o ljudskim pravima… Svaka

neusklađenost operativnihaktivnosti službi unutrašnje

 bezbjednosti saEvropskom konvencijom oljudskim pravima

mora biti odobrenazakonom.«

»Zakonodavac moradonijeti jasne i obuhvatne

zakone koji službeunutrašnje bezbjednostismiještaju u zakonski

okvir.«

Preporuka br. 1402 (1999)

EU (Evropski parlament) U »kopenhagenskimkriterijumima za pristup« posebno navesti: »pravna

odgovornost policije,vojske i tajnih službi […]«.

Program 2000, § 9

Samit Severne iJužne Amerike

»Ustavom propisana podređenost oružanih

snaga pravno utemeljenim

Plan djelovanja iz Kvebeka(2001)

65

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 66/78

organima vlasti unašim zemljama od

suštinskog je značaja zademokratiju.«

Međuparlamentarna

unija

»Demokratski nadzor 

obaveštajnih strukturatreba da počiva na jasnom iizričitom

zakonskom okviru naosnovu koga se uređujeustrojstvo obavještajnihorganizacija državnim

statutima koje odobrava parlament. Ovim

statutima dodatno seodređuju granice

ovlaštenja svake službe,njeni načini djelovanjai načini na koje se može

 pozvati naodgovornost.«

 Parlamentarni nadzor 

bezbjednosnog sektora: Načela, mehanizmi i načini

djelovanja, Priručnik za parlamentarce br. 5.

Ženeva: IPU/DCAF, 2003,str. 64.

SkupštinaZapadnoevropske

unije (WEU

»Zahtjeva se od nacionalnih parlamenata da: (1)

 podrže planove reformeobavještajnih sistema,istovremeno braneći posebna ovlaštenja

 parlamenta, u ciljuostvarivanja uspješnije iefikasnije provjere načina

 prikupljanjaobavještajnih podataka i

načina korištenja prikupljenih podataka.«

Rezolucija br. 113(Skupština ju je usvojila

 jednoglasno i bezamandmana 4. decembra

2002. [9. zasjedanje])

OECD(Organizacija za

ekonomskusaradnju i

razvoj)

Sistemom bezbjednosti[ukljujući

 bezbjednosne i obavještajneslužbe] treba

upravljati uz poštovanjeistih načelaodgovornosti i

transparentnosti koja važe učitavom javnom sektoru, i

naročito uz većucivilnu kontrolu

 bezbjednosnih postupaka.

DAC (Odbor za pomoć urazvoju), Serija smjernica i

uputstava »Reforma bezbjednosnog sistema,

vršenje vlasti i efikasno postupanje«, 2004.

66

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 67/78

Potreba za nadzorom bezbjednosnih iobavještajnih službi

Bezbjednosne i obavještajne službe u demokratskim društvima obavljaju korisnezadatke u zaštiti nacionalne bezbjednosti i slobodnog poretka demokratske države.Budući da te službe rade tajno i da priroda njihovih zadataka zahtijeva da svoje obavezeispunjavaju u tajnosti, one su u neskladu s načelima otvorenoga društva. Upravo zbog tog paradoksa (odbrane otvorenog društva tajnim sredstvima) bezbjednosne i obavještajneslužbe treba podvrgnuti demokratskoj kontroli i odgovornosti i građanskoj kontroli. Javnakontrola tih službi važna je iz najmanje pet razloga. Prvo, suprotno pojmu otvorenosti itransparentnosti, koji je temelj demokratskog nadzora, bezbjednosne i obaveštajne službečesto djeluju u tajnosti. Kako tajnost može štititi njihovo djelovanje od javne provjere,važno je da te operacije pažljivo prati parlament i, još više, izvršna vlast. Drugo, bezbjednosne i obavještajne službe imaju posebna ovlaštenja, npr. mogu zadirati u

 privatno vlasništvo ili komunikaciju, što očigledno može ograničiti ljudska prava, pa jenužno da ih prate za to zadužene institucije za nadzor. Parlamentarna skupština VijećaEurope o tome se ovako izjašnjava: Postoji ozbiljna zabrinutost da službe unutrašnje  bezbjednosti država članica Vijeća Evrope često stavljaju interese koje smatrajuinteresima državne bezbjednosti i interesima države iznad poštovanja prava pojedinca.Kako su uz to često nedovoljno nadzirane, postoji velika opasnost od zloupotrebe moći ikršenja ljudskih prava ako se ne ustanove zakonske i ustavne zaštitne mjere. Problemi se javljaju naročito u slučajevima kada su službe unutrašnje bezbjednosti stekle određenaovlaštenja, kao što su preventivne metoda rada i metode prisile u kombinaciji snedovoljnom kontrolom od strane izvršne vlasti, zakonodavstva i sudstva, kao i uslučajevima kada u nekoj zemlji postoji veliki broj različitih tajnih službi. Treće, u

 periodu posle hladnog rata, a naročito posle 11. septembra 2001. godine, obaveštajnezajednice gotovo svih zemalja našle su se u procesu prilagođavanja novim prijetnjama bezbjednosti. Najvećom prijetnjom bezbjednosti funkcionisanja demokratskih društavaviše se ne smatra mogućnost stranog vojnog napada, nego organizovani kriminal,terorizam, negativan uticaj regionalnih sukoba ili propalih država kao i protivzakonitatrgovina ljudima i robom. Taj proces prilagođavanja treba da se odvija pod nadzoromizabranih civilnih vlasti koje će obezbijediti da se reorganizacija službi odvija u skladu s potrebama građana. Dalje, s obzirom na to da su obavještajne službe velike službene birokratske organizacije kojima je svojstveno odupiranje promjenama i određeni stepen  birokratske inertnosti, spoljne institucije kao što su izvršna vlast i parlament morajuosigurati da se željene promjene sprovedu na efikasan način. Četvrto, bezbjednosne i

obavještajne službe imaju zadatak da prikupljaju i analiziraju podatke o mogućim prijetnjama i procjenjuju ih. S obzirom na to da su takve procjene polazna tačka za ostaledržavne snage bezbjednosti (vojska, policija, pograična policija), važno je da se onedonose pod demokratskim vodstvom. To je naročito važno zbog toga što ove procijene  podrazumijevaju da se prioritet daje onim prijetnjama koje obično imaju značajne političke implikacije. Peti razlog se odnosi na zemlje koje su imale autoritaran režim inedavno su postale demokratske. U takvim zemljama glavni zadatak službi unutrašnje  bezbjednosti i obavještajnih službi u prošlosti je bila zaštita autoritarnog vođe od

67

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 68/78

građana. Bezbjednosne i obavještajne službe imale su prije svega represivnu ulogu. Nijeteško uvidjeti zbog čega preobražaj starih bezbjednosnih službi u moderne demokratskeslužbe predstavlja težak zadatak. Takav preobražaj iz sredstva represije u modernosredstvo bezbjednosne politike pažljivo moraju nadzirati izvršna vlast i parlament.

Potreba za zakonskom regulativomVladavina zakona temeljni je i neizostavni dio demokratije. Bezbjednosne i

obavještajne službe mogu biti legitimne jedino ako su zakonski utemeljene i ako svojaovlaštenja dobijaju od pravnog režima. Bez takvog okvira ne postoji temelj zarazlikovanje postupaka koji se sprovode za dobrobit države i onih koje vrše prekršiocizakona, uključujući teroriste. Ni u najtežim situacijama »nacionalna bezbjednost« ne bismela biti korištena kao izgovor za napuštanje obaveze poštovanja zakona, koja jesvojstvena demokratskim državama. Naprotiv, vanredna ovlaštenja bezbjednosnih službimoraju biti utemeljena u zakonskom okviru i na sistemu kontrola definisanih zakonom.Zakoni su pravno otijelovljenje demokratske volje. U većini zemalja usvajanje zakona je

  jedna od ključnih funkcija parlamenta (uz kontrolu postupaka vlade). Zbog toga je  preporučljivo da, u demokratskim sistemima gdje preovladava vladavina zakona,obavještajne i bezbjednosne službe svoje postojanje i ovlaštenja temelje na zakonu, a nena vanrednim ovlaštenjima kao što je pravo prednosti. Takvo dijelovanje jača zakonitostslužbi i omogućuje demokratskim predstavnicima da osmisle načela na kojima ovo važno područje državne aktivnosti treba da počiva, kao i određivanje granica djelovanja takvihagencija. Dalje, da bi se mogao pozvati na zakonske izuzetke, u slučajevima kada se potrebe odbrane nacionalne bezbjednosti kose sa važećim propisima o ljudskim pravima,  bezbjednosni sektor treba da utemelji svoje djelovanje na zakonskoj regulativi. Neophodno je da parlament odobri formiranje, mandat i ovlaštenja bezbjednosnih službi,ali taj sam po sebi nije dovoljna garancija očuvanja vladavine zakona. Zakonska

utemeljenost uvećava opravdanost postojanja bezbjednosnih agencija i njihovih (često  posebnih) ovlaštenja. Kao i u drugim područjima, ključni zadatak zakonodavca jestedelegiranje odgovornosti na upravna tijela, ali i da se ustanovi i zadrži pravo odlučivanjaunutar zakonske regulative.

Ograničavanje ustavnih i ljudskih prava

Zakonska regulativa takođe je potrebna da bi se odredila ili ograničila ustavna prava pojedinaca u slučajevima koji se tiču bezbjednosnih interesa države. To se može postići

na dva načina. Prvo, ograničavanjem ljudskih prava radi zaštite društvenih interesa.Poznat primjer je ograničavanje slobode izražavanja pripadnika obavještajnih službi sciljem očuvanja tajnosti njihovog rada. Drugo, u kriznim situacijama, kada je državna bezbjednost ozbiljno ugrožena, može se dozvoliti privremeno nepoštovanje i povredaodrwđenih prava. Mwđutim, kao što pokazuje Prilog br. 3, neka ljudska prava sunepovrediva.

Prilog br. 3:

68

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 69/78

 Nepovrediva ljudska pravaPrema članu 4, stav 2, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, nedozvoljavaju se povrede ovih prava: na život (član 6); na nepodvrgavanje mučenju ili okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju

ili kažnjavanju (član 7); na slobodu od ropstva ili služenja (član 8); na nemogućnost kažnjavanja zatvorom zbog neispunjavanja ugovorne obaveze (član11); na nepodvrgavanje retroaktivnim kaznenim mjerama (član 15); na to da pred zakonom budemo tretirani kao osoba (član 16); na slobodu misli, savjesti i vjere (član 18).Izvor: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (stupio na snagu 1976).

Što se tiče ograničavanja prava na međunarodnom nivou, Evropska konvencija o

ljudskim pravima, na primer, dozvoljava ograničavanje prava na javno suđenje, prava na  poštovanje privatnosti, kao i ograničavanje vjerskih sloboda, slobode izražavanja iudruživanja »u skladu sa zakonom«, kao i ograničavanja koja su »neophodna udemokratskom društvu« u interesu državne bezbjednosti. Pored toga, ako službe imajuzakonska ovlaštenja za ometanje privatne imovine ili komunikacija, građanima treba da  budu stavljeni na raspolaganje pravni postupci za podnošenje pritužbi u slučajevimaneispravnog postupanja. To je jedan od načina na koje zemlje potpisnice Evropskekonvencije o ljudskim pravima mogu ispuniti svoju obavezu da obezbjede efikasan pravni lijek za dokazive povrede ljudskih prava prema članu 13 Konvencije (vidi I 21.  poglavlje). Pod pretpostavkom da postoji potreba za zakonskom regulativom uograničavanju političkih i ljudskih prava, kao polazna tačka nameću se dva zaključka.

Prvo, obaveštajne službe moraju biti uređene zakonskim propisima, i drugo, posebnaovlaštenja kojima se obavještajne službe koriste moraju imati utemeljenje u zakonu.Bezbjednosne službe moraju biti uređene zakonskim propisima Mnoge države preduzelesu korake za zakonsko propisivanje uređenja svojih bezbjednosnih snaga. Novije primjere nalazimo u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, Slovenije, Litvanije, Estonije iJužnoafričke Republike. Međutim, odstupanja su znatna. Ne čudi što je čak i u zemljamasa dugom demokratskom tradicijom sve veći strah od zloupotrebe dužnosti i spornih pojedinosti u radu agencija koje djeluju u domaćim okvirima. U zemljama u tranzicijidomaće bezbjednosne agencije često su dodatno opterećene nasleđem represivnogdjelovanja u prošlosti. U skladu s tim mnoge zemlje su propisale zakone za svojeagencije, većinom u poslednjih dvadesetak godina. Razlozi za donošenje zakonskih mjeraza špijunske agencije nisu toliko izraženi – Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije iSjeverne Irske (UK) jedna je od rijetkih zemalja koja je 1994. donijela zakonskuregulativu za svoju tajnu službu MI6 Zakonom o obaveštajnim službama. Samo nekolikozemalja je usvojilo zakonske mjere i za vojne obaveštajne službe i za koordinaciju bezbjednosnih službi.

Prilog br. 1:

69

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 70/78

Potreba za zakonskim uređenjem obavještajnih službi s obzirom naEvropsku konvenciju o ljudskim pravima (UK)

U sudskom predmetu Harman i Hjuit protiv Ujedinjenog Kraljevstvi, koji se poziva

na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, a u vezi sa pritužbom na tajni nadzor ivođenje dosijea, što se kosi sa članom 8 Konvencije, koji govori o pravu na privatnost,nepostojanje izričitih statutarnih odredbi o djelovanju Bezbjednosne službe UjedinjenogKraljevstva (MI5) pokazalo se kao presudno za nemogućnost dokazivanja da su postupcislužbe bili »u skladu sa zakonom«. Postojeća upravna odredba, Direktiva Maksvel-Fajf iz1952, nije bila dovoljan argument za tajni nadzor i vođenje dosijea, jer nije imala snaguzakona i jer njen sadržaj nije bio pravno obavezujući ili sprovodiv. Pored toga, načinomna koji je sročena nije »dovoljno jasno određen opseg i način na koji službena tijelaslobodno odlučuju pri izvođenju aktivnosti tajnog praćenja«. Posle sudske odluke,Ujedinjeno Kraljevstvo je usvojilo zakonski akt o MI5 (Zakon o bezbjednosnoj službi iz1989), i potom preduzelo iste korake za Tajnu obavještajnu službu i Štab za komunikacije

 britanske vlade (GCHQ).Posebna ovlaštenja kojima se koriste bezbjednosne i obavještajne službe moraju bitiutemeljena u zakonu. Zakonitost zahtijeva da snage bezbjednosti djeluju samo unutar svojih ovlaštenja u skladu sa domaćim zakonima. Odatle slijedi da se u slučajevimakršenja ljudskih prava iz Evropske konvencije mogu opravdati samo oni postupci koji suzakoniti. Na primjer, kada je otkriveno da je grčka Nacionalna obavještajna služba držala pod tajnim nadzorom Jehovine svedoke na način koji je prekoračivao njena ovlaštenja,smatralo se da je time prekršila član 8, koji garantuje poštovanje privatnosti pojedinca.Vladavina zakona, međutim, podrazumijeva više od površnog utiska o zakonitosti.Evropska konvencija o ljudskim pravima dodatno upućuje na test »kvaliteta zakona«(vidi Prilog br. 5), koji zahtijeva da zakonsko određenje bude jasno, predvidljivo idostupno. Na primjer, u holandskom Kraljevskom dekretu navedeni su zadaci vojneobavještajne službe, ali ne i njena ovlaštenja za tajni nadzor civila, pa je za tu odredburiješeno da je nedovoljna. Slično, u sudskom predmetu  Rotaru protiv Rumunije. Sud uStrazburu je utvrdio da Zakon o bezbjednosnim dosijeima nije bio dovoljno jasan usmislu opravdanosti postupaka, jer nije dredio postupke s obzirom na starost dosjea inačin njihove upotrebe, kao ni mehanizme njihovog nadzora. Test »kvaliteta zakona«Evropske konvencije o ljudskim pravima stavlja posebnu odgovornost na zakonodavnatijela. Jedan od mogućih načina udovoljavanja njegovim zahtijevima jeste to da se uzakon uključe opšte odredbe o tome da se ovlaštenja koja službe imaju mogu koristitisamo kada je to »neophodno«, da u slučajevima kada postoji mogućnost izbora uvijek treba birati postupke koji manje štete ljudskim pravima i da se uvijek treba rukovoditinačelom primjerenosti. U novom holandskom zakonu koristi se drugi način, koji jemožda prihvatljiviji. On sadrži detaljne odredbe za svaku tehniku istrage kojom se službamože koristiti (vidi 6. poglavlje).

Prilog br. 2:Test kvaliteta zakona

70

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 71/78

Evropska konvencija o ljudskim pravima određuje da u demokratskom društvu uinteresu nacionalne bezbednosti i javnog reda mogu biti ograničeni, između ostalog, pravo na privatnost (čl. 8), sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovesti (čl. 9), kao isloboda izražavanja (čl. 10) i sloboda okupljanja i udruživanja (čl. 11). Međutim,Konvencija propisuje da se takva ograničenja moraju sprovoditi »u skladu sa zakonom«.

Običajno pravo Evropskog suda za ljudska prava navodi, inter alia, da bezbednosne iobaveštajne službe mogu sprovoditi svoja posebna ovlaštenja ako su ona određenazakonom. S tim u vezi Evropski sud kaže:

Pod zakonom se podrazumevaju i pravila običajnog prava, kao i statuti i ostale podređene odredbe. U takvim slučajevima, da bi se nešto smatralo »zakonom«, Sud kažeda odredba mora biti dostupna i srođena dovoljno precizno da građani prema njoj moguodrediti svoj način ponašanja (Sandej Tajms protiv  UK, 26. april 1979, 2 EHRR (Evropski izveštaji o ljudskim pravima) 245, stav 47);

Zakon koji dozvoljava neograničenu slobodu odlučivanja u pojedinačnimslučajevima ne posjeduje bitne odlike predvidljivosti i ne može se smatrati zakonom uovom smislu. Opseg slobode odlučivanja mora biti relativno precizno određen. (Silver i

drugi protiv UK, 25. mart 1983, 5 EHRR 347, stav 85); Kontrole i ostale garancije sprečavanja zloupotreba ovlaštenja u djelovanjuobavještajnih službi moraju se tačno odrediti da bi bile usklađene sa temeljnim ljudskim pravima. Moraju postojati zaštitne mjere protiv zloupotrebe prava odlučivanja koje jeodređeno zakonom (Silver i ostali protiv UK , stav 88-89);

Ako zaštitne mjere nisu predviđene samim zakonom, zakon mora bar odreditiuslove i postupke u slučajevima povrede ( Klas protiv Federalne Republike  Njemačke, br.5029/71, Izvještaj od 9. marta 1977, stav 63;  Kruslin protiv Francuske, 24. april 1990,A/176-A, stav 35; Huvig protiv Francuske, 24. april 1990, A/176-B, stav 34).

Izvor: internet stranice Evropskog suda za ljudska prava http://www.echr.coe.int/

Jan Kameron, Nacionalna bezbednost i Evropska konvencija o ljudskim pravima,2000, Kluwer Law International.

Zašto je potrebna izvršna kontrolaU modernim državama bezbjednosne i obavještajne službe igraju presudnu ulogu u

služenju i pomaganju vlastima u unutrašnjoj, odbrambenoj i spoljnoj politici tako što pribavljaju i analiziraju relevantne obavještajne podatke i reaguju na ustanovljene pretnje.To važi jednako za domaću bezbjednost (posebno za suzbijanje terorizma,kontrašpijunažu i odgovaranje na prijetnje demokratskom poretku) i u oblastimeđunarodnih odnosa, diplomatije i odbrane. Međutim, od presudnog je značaja da

agencije i službena lica koja obavljaju ove zadatke budu pod demokratskom kontrolom  preko izabranih političara, a ne da odgovoraju samo sebi; u demokratiji su upravo političari vidljivi čuvari javne službe. Krajnja ovlaštenja i zakonitost rada obaveštajnihslužbi zavise od zakonodavnog odobrenja njihovih ovlaštenja, načina rada i potrošnje.Međutim, iz praktičnih razloga i zbog osjetljive prirode ovog posla stvarna spoljašnjakontrola službi mora biti u rukama izvršne vlasti. Između efikasne izvršne kontrole i parlamentarnog nadzora (vidi IV dio) nema nikakvih unutrašnjih protivriječja. Naprotiv:efikasan parlamentarni nadzor zavisi od efikasne ministarske kontrole službi. Parlamenti

71

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 72/78

se mogu s poverenjem osloniti na ministre da odgovaraju za postupke obavještajnihslužbi jedino ako ministri imaju stvarnu moć kontrole i dovoljno su informisani o postupcima koji se preduzimaju u njihovo ime. Tamo gdje toga nema, jedina alternativnamogućnost je da neko parlamentarno tijelo ili službenik pokuša da popuni ovu prazninu.To je, međutim, neodgovarajuća zamjena, jer ako nodavna tijela mogu ocijenjivati

korištenje ovlaštenja i potrošnju samo ex post facto, a ni po prirodi nisu dobroorganizovana za upravljanje i vođenje takvih poslova, dok vladine ustanove to jesu. Uzdravom ustavnom poretku ministri treba da imaju oba ovlaštenja, dovoljan stepenkontrole nad obavještajnim službama i pravo da od njih zahtijevaju informacije kako biobavili svoje dužnosti kao članovi izvršne vlasti koji djeluju u ime javnosti. Ministriimaju pravo da zahtijevaju potpunu odanost službi u sprovođenju vladine politike, uinteresu države. Oni takođe treba da imaju na raspolaganju dovoljnu kontrolu iinformacije da bili u stanju da odgovaraju parlamentu za način na koji službe koristesvoja zakonska vlaštenja i za njihovu potrošnju. Ipak, efikasna kontrola od strane izvršnevlasti ne podrazumeva direktnu kontrolu nad upravljanjem bezbjednosnim iobavještajnim djelovanjem. Da bi se spriječila zloupotreba i ostvarila efikasna kontrola,

zakonski treba odrediti zaduženja i ovlaštenja nadležnih ministara i načelnika službi. Uinteresu efikasnosti ta bi ovlaštenja i zaduženja morala biti odvojena, alikomplementarna. Ako su ministri previše direktno uključeni u svakodnevna pitanja, onine mogu djelovati kao izvor spoljašnje kontrole, čime je oslabljena čitava organizacijanadzora. Teško je precizno odrediti liniju razdvajanja između uloge ministara i nečelnikaslužbi. Ipak, koristan model možemo pronaći u kanadskom Zakonu o obavještajno- bezbjednosnoj službi iz 1984. godine. U njemu je za kontrolu i upravljanje službomzadužen načelnik službe, koji uputstva dobija od ministra. Poljski zakon o obavještajnojdjelatnosti sadrži zanimljivu odredbu kojom se jasno razlikuju zaduženja i ovlaštenja premijera i načelnika službi (vidi Prilog br. 20).

Prilog br. 3:

Holandski zakon o obavještajnoj djelatnosti takođe zaslužuje pažnju. On zahtijevada službe i njihov koordinator »obavljaju svoje dužnosti u skladu sa zakonom iodgovaraju resornom ministru«. S tim u vezi, u ovoj odrebi naglasak je stavljen naneophodnost poslovanja »u skladu sa zakonom«, što ograničava i vodeću ulogu ministra.U društvima u tranziciji, u kojima granica između civilne i vojne vlasti nije tako jasna,može biti neophodno da se jasno formulišu zabrane kojima se sprečavaju mogućezloupotrebe. Na primer, u novom zakonu Bosne i Hercegovine predsjednik Vijećaministara ima čitav niz precizno određenih uloga u osmišljavanju politike i ocenjivanjurada, ali član 10 mu izričito zabranjuje preuzimanje, »u cjelosti ili dijelom«, »prava i

obaveza« glavnog načelnika ili zamjenika glavnog načelnika. Isti zakon takođe nabraja  prava i obaveze glavnog načelnika i na jasan način definiše njegove svakodnevneupravljačke zadatke. Oni, između ostalog, obuhvataju pripremu godišnjeg obračunaslužbe, vođenje analitičke, tehničke, administrativne i partnerske saradnje, kao ispoljašnje djelatnosti službe. Takođe su navedeni zadaci zaštite od neovlaštenogotkrivanja izvora obaveštajnih podataka, namjera i djelatnosti, kao i dobijanja odobrenja i  podrške ministra spoljnih poslova (posredovanjem predsednika Vijeća ministara) zaradnje koje mogu imati ozbiljne posledice za spoljnu politiku Bosne I Hercegovine.

72

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 73/78

Kontrola nad tajnim radnjamaTajne radnje odnose se na nepriznato djelovanje ili radnje koje neka obavještajna

služba preduzima na području ili u predmetu neke druge zemlje. Na primjer, američkiIzvršni nalog 12333 određuje pojam ‘posebne radnje’ kao u Prilogu br. 23.

Prilog br. 4:Definicija tajnih radnji (SAD)

Posebne radnje su one koje se izvode van zemlje, u cilju pružanja podrške ciljevimadržavne spoljne politike, a planiraju se i izvršavaju tako da uloga vlade SjedinjenihDržava ne bude očevidna ili javno priznata, mada ona te radnje podržava. Ipak, cilj posebnih radnji ne može biti uticaj na političke procese u Sjedinjenim Državama, na  javno mjenje, političke odluke ili medije, i one ne mogu uključivati diplomatskudjelatnost ili prikupljanje i obradu obavještajnih podataka ili s tim povezane djelatnosti.(Izvor: SAD, Izvršni nalog 12333, 1981, stav 3.4 (h). Tajne radnje nameću pitanjeodgovornosti iz najmanje dva razloga. Prvo, takav način djelovanja je tajan i zakon ga

teško može kontrolisati (čak i ako su zakonodavci upoznati s njim). Bez obzira na to, parlament opravdano pokazuje interes za radnje koje preduzimaju državni službenici i zakoje se troši novac poreskih obveznika. Drugi razlog tiče se etičke dimenzije. Iz istorije je  poznato da su se programi tajnog djelovanja u velikom broju slučajeva služilikontroverznim strategijama i tehnikama. Zbog činjenice da su tajni i često u neskladu sazakonom zemlje na čijoj teritoriji se izvode, kod takvih postupaka sklonostzloupotrebama je uvećana. Utoliko je važnije da izabrani političari odrede temeljna pravila prihvatljivog ponašanja (na primer, poštovanje međunarodnog zakona o ljudskim pravima) i da budu odgovorni za odobravanje tajnog djelovanja. Malobrojne su zakonskeodredbe koje se odnose na ovo područje. Jedan od rijetkih jasnih modela tajnogdjelovanja nalazi se u zakonu Ujedinjenog Kraljevstva, koji kaže da ministarsko

odobrenje, kada je izdato, ima snagu zakonskog opravdanja za djela koja obavještajneslužbe čine u inostranstvu, a koja se kose sa odredbama građanskog ili krivičnog prava.Korisno je razmisliti o dva pitanja koja spomenuti predlog ne dotiče. Prvo, ne postojizakonska obaveza pribavljanja ministarskog odobrenja za svaki slučaj kada se takveradnje preduzimaju. Drugi nedostatak se tiče same zakonitosti. Iz očiglednih razloga,država te oslobađanje od odgovornosti za prekomjernu tajnu djelatnost tražiti usopstvenom zakonskom sistemu, dok ta ista djelatnost očevidno može kršiti zakonezemlje u kojoj se sprovodi. Postoji, međutim, zakonski okvir koji se ne bi smiozaobilaziti ili ignorisati, a to je skup međunarodnih zakona o ljudskim pravima.

Zakon o obavještajnim službama, Ujedinjeno Kraljevstvo, 1994,odeljak 7.

Zakonska prava i obaveze koje proizilaze iz ovog pravnog sistema smatraju seuniverzalno primjenljivim, tj. njihova primjenljivost se ne mjenja sa promjenom lokalne

73

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 74/78

situacije. Međunarodni zakon o ljudskim pravima predstavlja skup univerzalnih pravnihgarancija koje štite pojedince i grupe od djelovanja vlasti koje narušava temeljne slobodei ljudsko dostojanstvo. Postaje sve jasnije, naročito u slučaju Evropske konvencije oljudskim pravima, da države mogu biti odgovorne ne samo za povrede ljudskih prava  počinjene na svojoj teritoriji nego i u drugim područjima koja su pod njihovom

nadležnošću, ili za slučajeve gdje povreda proizlazi iz postupaka njihovih službenika ili  je posledica tih postupaka, gdje god oni djelovali. Kao dijelu sve šireg skupameđunarodnih zakona o ljudskim pravima, u kontekstu obavještajnih službi i sprovođenjatajnih radnji posebnu pažnju treba posvetiti Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (engl. skraćenica ICCPR), kao i Konvenciji protiv mučenja i drugogokrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (engl. skraćenicaCAT). To se posebno odnosi na pravo na život (čl. 6 Međunarodnog pakta), pravo nanepodvrgavanje mučenju ili okrutnom, ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju (čl. 7Međunarodnog pakta), kao i na pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti (čl. 9Međunarodnog pakta), što su sve prava koja mogu biti ugrožena tajnim obavještajnimdjelovanjem. Treba navesti dva nezakonita postupka koji su direktno povezani s gore

navedenim: vansudsko lišavanje života i mučenje / ponižavajuće postupanje. Što god dasu ciljevi i koliko god uvjerljivim da se čine razlozi za preduzimanje tajne akcije,vansudsko lišavanje života, na primer, u slučaju da obaveštajci ubiju neprijatelja (ustranoj zemlji) predstavlja jasno kršenje prava na život izraženog u Međunarodnom paktu. Kako je pravo na život garantovano svakom ljudskom biću kao iskaz ljudskosti, odnjega se ne smije odstupaiti [čl. 4 (2) Međunarodnog pakta]. U ovom trenutku 152 zemljesu potpisnice tog dokumenta. Drugi postupak koji se obično povezuje sa tajnimdelovanjem tiče se tehnika ispitivanja koje se graniče sa kršenjem prava nanepodvrgavanje mučenju ili ćem postupanju (čl. 7 Međunarodnog pakta).

Prilog br. 5

Mučenječlan 1. Konvencija protiv mučenja opisuje krivično djelo mučenja na sledeći način: »Za potrebe ove Konvencije izraz 'mučenje' znači bilo koji čin kojim se nekoj osobi namjernonanosi snažan bol ili patnja, fizička ili duševna, u svrhu pribavljanja podataka ili priznanja od te ili neke druge osobe; kojim se takva osoba kažnjava za djelo koje je  počinila ona ili neka druga osoba ili za koje se sumnjiči; kao i bilo kakav činzastrašivanja, kada bol ili patnju nanosi ili njihovo nanošenje podstiče lice u javnoj službiili neka druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu. To ne obuhvata bol ili patnju koja  proizlazi iz zakonskih sankcija i koja je njima svojstvena ili uzgredna. « Izvor:Konvencija protiv mučenja i ostalog okrutnog, nehumanog ili ponižavajućeg postupanjaili kažnjavanja, G. A. Rez 39/46, 39 U. N. G. A. O. R. Dodatak (br. 51) na 197, U. N.

Doc. A/39/51 (1984),  stupila na snagu 26. juna 1986. Primjeri tehnika ispitivanja kojenarušavaju navedeno pravo nabrojani su u poznatoj odluci Evropskog suda za ljudska prava.Sud izdvaja:

  stajanje uz zid: tjeranje zatvorenika da nekoliko sati stoje u »iscrpljujućem položaju«,koji osobe koje su na to bile prisiljene opisuju kao »stajanje uz zid sa rukama postavljenim visoko iznad glave, raširenih nogu, stopala udaljenih od zida, tako da sestoji na nožnim prstima, a najveći dio težine tijela je na prstima ruku«;

74

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 75/78

  pokrivanje glave: stavljanje i držanje vreća crne ili plave boje na glavi zatvorenika svevrijeme osim tokom ispitivanja;

  izlaganje buci: držanje zatvorenika tokom postupka ispitivanja u prostoriji u kojoj jestalno prisutna glasna buka ili pištanje;

  uskraćivanje sna: uskraćivanje sna zatvorenicima tokom postupka ispitivanja;

 

uskraćivanje hrane i vode:   podvrgavanje zatvorenika nedovoljnoj ishrani tokom boravka u ustanovi i tokom postupka ispitivanja. Upotreba podataka dobijenih mučenjemu zakonske svrhe jasno je zabranjena međunarodnim zakonom. Mjerila zakonitostidomaćih aktivnosti obično su na višem nivou nego mjerila za aktivnosti u inostranstvu.Bez obzira na to, izvršna vlast ima ključnu ulogu u praćenju zakonitosti tajnih akcijaobavještajnih službi. Ona, inter alia, treba da nadzire poštovanje temeljnih odredbi oljudskim pravima. Sledeći primjer iz australijskog Zakona o obavještajnim službamagovori o značaju koji se pridaje učešću izvršne vlasti u nadzoru tajnih.

Pitanje »uvjerljive porecivosti«Uvjerljiva porecivost je politička doktrina stvorena pedesetih godina, a podrazumjeva

stvaranje sistema ovlaštenja i komandnih lanaca koji su dovoljno neodređeni i neformalnida se, ukoliko to bude potrebno, njihovo postojanje može poricati. Takva zamisao je proizvod strateškog planiranja u doba hladnog rata, prema kojem su moćnici iz redovaizvršne vlasti mogli obavještajnim službama izdavati sporna naređenja, tako da se postojanje ili stvarni izvori takvih naređenja, ako bude potrebno, mogu poricati; na primer, ako neka operacija doživi potpuni neuspeh pa bude potrebno da je se vladaodrekne. Mogući način upotrebe ove doktrine u današnje vrijeme može se vidjeti, na primjer, u situacijama kada vladu neke države ucjenjuju nakon otmice njenih građana. Utakvim prilikama vlade obično, iz razumljivih političkih razloga, odbacuju mogućnostdirektnog pregovaranja sa teroristima. U isto vrijeme one ne žele da ostave utisak nezainteresovanosti za sudbinu otetih lica. U takvim situacijama često se izdaje naređenje

 pripadnicima tajne službe koji u ime vlade stupaju u kontakt sa otmičarima. U takvim prilikama važno je postići ravnotežu između potrebe za tajnošću i potrebe da se državnislužbenici mogu pozvati na odgovornost zbog svojih postupaka.

CONCLUSIO*

Deus ex machina**

* Zaključak 

75

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 76/78

Posle izloženenih činjenica, predstavki i podataka do kojih sam došao istražujući i pišući ovaj rad, zaključak skoro da je nepotrebno izvoditi. Bilo kako, najkompetentnije bi bilo reći da će samo vrijeme pokazati koliko sam bio u pravu tvrdnjom da obavještajneslužbe nikada neće izgubiti na svojoj snazi ili na svojim “ovlaštenjima” zato što su oneneophodan dio sigurnosti, tačnije jedini na čijem radu počiva sigurnost i bezbijednost,

kako države, tako i njenih građana. Istina je, međutim da se ovlaštenja koja legitimno posjeduju takve službe često prekoračuju na uštrb ljudskih prava, naročito sfere prava na privatnost, ali i težih. Do takvih prekršaja dolazi zato što je nemoguće da tajne državneslužbe dođu do neophodnih podataka za sigurnost, jer ako se dopusti da se desi neki npr.teroristički akt onda se optužuju službe bezbjednosti zbog neprofesionalnog i nedovoljnoozbiljnog pristupa problematici. Takođe treba imati u vidu da puštanje obavještajnih podataka od strane novinara u javnost takođe nije fer, jer zaprava oni zaista ugrožavaju bezbijednost prvo sebe, službe, države, naroda, a možda i šire i to neki način dođe kao prekoračenje ljudski prava. Na kraju ti podaci nigdje ne izlaze u javnost i nigdje se nezloupotrebljavaju, pa je tako nadgledanje i prisluškivanje nezakonito, ali puštanje visoko povjerljivih podataka nije. Zatim postoje legitimni sistemi nadzora npr. u Ujedinjenom

Kraljevstvu na čijim ulicama je instalirano 4 500 000 kamera za nadzor i gdje je svakui britanac snimljen najmanje 300 puta dnevno, koje služe za nadgledanje i sprečavanjekriminala, što nikako nije urodilo plodom, doslovno te kamere su instalirane do ulaza usvaki stan, čak i u stubišta. S druge strane kršenja ljudskih prava postoje i to uzastrašujućem obimu od strane obavještajnih službi, to su primjeri mučenja, zatvaranja,itd. Ali postoje i svijetli slučajevi kažnjavanja i pravične naknade za ta djela, te procesuiranje agenata koji su to radili. Međutim, nisu agenti problem, problem su šefovidržava i službi koji to naređuju, a ako uzmemo da to rade činovnici najmoćnijih država,koji drže cijelu ekonomiju, industriju i vojnu snagu svijeta, diktiraju politikama manjihdržava, razaraju ih, pa ih uređuju, namjerno izazivaju poremećaje, pa čak premaistraživanja puštaju i pandemične bolesti, vrše atentane na sve neistomišljnike, itd. Hoćuda kažem da i pored “kazni” za te službe, one nastavljaju da djeluju pa čak i u mnogo jačem intezitetu posle “kažnjavanja” ili donošenja novih zakona. Interesantna stvar je date službe nikada ne mogu “umrijeti”, to je pokazalo vrijeme i razni sistemi i službe(STASI, KGB, itd), one samo prelaze iz oblika u oblik, tj. iz naziva u naziv. Kako se boriti protiv obavještajnih (špijunskih) satelita? Nikako, ko će Rusiji, Americi ili Kinizabraniti njihovo lansiranje i upotrebu?! Jednostavno rješenje je da se čuva lokalnateritorija onoliko koliko može, to je možda i jedino rješenje. Navedeni primjeri nisu jedini, postoje raznorazni primjeri kontrole pošte i pisan i elektronske korespodencije odstrane obavještajnih službi Poljske (ABW), Rusije (FSB), Njemačke (BND), Engleske(MI6), itd. i ne samo to, nego i donošenje zakonske regulative kojom im se odobravajutakva djelovanja, rad bi onda jednostavno bio preširok za navođenje takvih slučajeva.Svijetli primjeri, naveo sam, postoje, ali prostor na kojem djeluju ove službe zove se igrana veliko, sa velikim ulozima, pa sada zamislite koliko ste u stanju zaštititi svoju privatnost ili bilo šta drugo, ako je to od vitalne važnosti državi? Zvuči surovo, ali jezaista tako. Iako sam naveo mnogo pravne regulative, pa i pokoji riješen slučaj, ne buditeuvjereni njihovom uvjerljivošću.** Latinska izreka koja se koristi da opiše neočekivan, vještački ili nevjerovatan lik ili silu koja se iznenada

 pojavljuje i rješava stvar koja je do tada bila nerješiva. U prenesenom značenju izreka se koristi da označidogađaj koji rješava neku (bezizlaznu) situaciju na način koji se kosi sa principima logike i zdravograzuma.

76

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 77/78

Literatura:1. Misterije, nobjašnjivi fenomeni, knjiga III, str. 5 – 8, 2005,2. Slučaj Alžirske grupe, Dražen Simić, AIM, Sarajevo,3. Postizanje odgovornosti u obavještajnoj djelanosti, Pravni standardi i najbolji načininadzora obavještajnih službi, Hans Born i Jan Li, str. 15 i dalje.

77

8/8/2019 Uticaj Obavjestajnih Sluzbi Na Ljudska Prava, Seminar Ski Rad

http://slidepdf.com/reader/full/uticaj-obavjestajnih-sluzbi-na-ljudska-prava-seminar-ski-rad 78/78

www.wikipedia.org (Gespapo, FSb, Mossad, SIS – prevod moj),www.banjalukalive.vom,,www.vijesnik.hr.com,www.cia.gov

www.fsb.ru,www.newyorktimes.com,www3.stormfront.org,www.dgaf.ch,