Hrv. književnost od 1914. do 1952.

Prvo razdoblje (1914.-1928.) - ekpresionizam Drugo razdoblje (1928.-1952.) – socijalno angažirana književnost- od početka 1.svj. rat do antentata na hrv. poslanike u beog.

Narodnoj skupštini, od kraja moderne i pojave 1. Krležinih djela do početka 2. razdoblja hrv. književnosti

- Hrv. mlada lirika – pjesnička zbirka, 1914., Društvo hrv. književnika, pjesnici mlađe generacije, duh poetike moderne, uzori – A.G. Matoš i

V. Vidrić, ali u suprotnosti s društ. stvarnošću- ekspresionistička djela – duh ratne stvarnosti, tjeskobe, straha,

pobune, prekid s tradicijom, zahtjev za novom umjetnošću, časopisi: 1) KOKOT, 1916., Ulderiko Donadini (kokot – hrbara i borbena ptica,

koja naviješta novi dan) – polemički članci, aktualnost tematike i pobuna, 2) VIJAVICA, 1917., A.B. Šimić – potpuni prekid s tradicijom i JURIŠ, 1919., 3) PLAMEN, 1919. Krleža i August Cesarac; predstavnici

– Šimić i Andrić, Krleža, Ujević (1.stvar. faza)

- 1928. časopis za soc. literaturu KRITIKA, Zagreb, i Krleža započinje objavljivati glembajevski ciklus

- novi procvat romana, 2 smjer: 1) obnova realističkog romana, djela soc. realizma – ukazivanje na soc. nepravdu, nastao na

realističkoj tradiciji, aktualne teme, moderniji način oblikovanja, 2) romani koji nastavljaju tradiciju iz moderne, 1. hrv. moderni roman- Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović – izražavaju duh vremena, soc. poezija, Ivan Goran Kovačić – poema Jama – tema ratnog stradanja i zločina; dijalektalna poezija – zbirka pjesama Balade Petrice Kerempuha, Krleža – povijest zagorskog kmeta

ukazujući na bogatstvo leksika i izražajne mogućnosti kajkavskog narječja, zbirka čakavske lirike – Dragi kamen Mate Balote

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1989. – 1925.) - ekspres. časopisi Vijavica (1917.-18.), Zagreb i Juriš (1919.), Zagreb, pod utjecajem bečkog časopisa Der Sturm, časopis Književnik (1924.), Zagreb- zbirka pjesama PREOBRAŽENJA (1920.) – 40-ak pjesama, programatske pjesme Pjesnici i Moja preobraženja, sred. dio zbirke čine pjesme koje obrađuju raz. teme (ljubav, smrt, tijelo, odnos prema Bogu), završava pjesmom Budući, svevremenskom porukom upućenom imag. čitatelju- pretežno mračna i pesimistična poezija, podvojenost između želje za vječnošču i mračnoga doživljaja svijeta, traženje smisla ljud. postojanja, pokušaj prodora u unutrašnjost ljud. bića, važan je un. preobražaj stvarnosti- stilske značajke: slobodan, nevezani stih, bez interpunkcije, škrtost izraza, racionalizacija riječi, odbacivanje deskripcije, dojam krika, napetosti, unutarnje dinamike i pokreta, ekspresionistički i egzistencijalni motivi, vizualni izgled , uranjanje u sadržaje svijesti: vizije, slutnje, strepnje, halucinacije, nestvarne slike- sinestezija (prožimanje osjetilnih doživljaja: mirisa, boja, zvukova…), posebno sinestetička uporaba boja (plava!); koloristički kontrasti: žuta – boja života, radosti i Sunca; plava – metafizika, duhovnost, astralnost; crna – boja smrti; (žuto, plavo, crno – asocijacija na kolorit Van Goghovih slika); bijela – rijetki sretni trenutci u životima ljudi

Pjesnici- temeljnim motivima (pjesnici, oči, stvari, uho, ćutanje, treptanje) izražava svoje viđenje odnosa pjesnika i svijeta- pjesnici su „vječno treptanje u svijetu“, „čuđenje u svijetu“, čuđenje je osnovni poticaj za otkrivanje biti- kružna kompozicija – 1. stih se s varijacijom ponavlja na kraju pjesme

Moja preobraženja- kontrast – temeljni stvaralački postupak- crne bezdane i mučne (noći)-blijedo meko lice u kristalno jutro, smrt-uskrsnuće- želi postati „nepromjenjivom i vječnom zvijezdom“ – davati smisao, nadu i usmjerenje

Hercegovina- vizualne se slike preobražavaju u pjesnikovoj svijesti u ekspresiju duhovne stvarnosti- personifikacija (opeka, vlaka, kuća, stabala, dvorišta...), prisjećanje na zavičaj- ekspresion. pjesma – bojama izražava raspoloženje – plava i crna-tuga, bijeli prozori-rijetki sretni trenuci u nesretnim životima

Povratak- tema – vječna ljubav, povratak iz smrti- sinestezija – slušno i vizualno osjetilo „kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina“- mračna pjesma, ali pruža utjehu – „ja koračam uspravan i svečan kao pored tebe“- eskspresionizam – krik, crna sjenka, mrka voda, strah, tjeskoba

Ljubav- mračna atmosfera, priroda prikazuje pjesnikov un. svijet- motivi tjelesnosti, kose- ekspresionizam – „plavi plašt“, „žuta lampa“, napetost, tajnovitost

Opomena- bez interpunkcija, kao zapovijed- tjelesan život je prolazan, ali duhovan je vječan, život treba biti ispunjen, dostojanstven- „prijeđi sav u zvijezde“ – zvijezde kao najuzvišeniji motiv, smisao

Budući- motivi beskrajnosti (beskrajni pogled boga, duboko tamno božke krilo, nesprekidno, bezdano božje oko, mirijade) naglašavaju ograničenost ljudskog uma i sveznanju Boga

Smrt i ja, Smrt- nastale nakon objavljivanja pjes. zbirke Preobraženja- u prvoj izražava borbu sa smrću te njenu nepobjedivost, a u drugoj izražava odnos ljudi prema smrti- smrt je dio njega, dio svih ljudi, „nešto ljudsko“, nije ništa mistično

Ručak siromaha- ciklus Siromasi, dominacija soc. motiva, 7 pjesama- osjećaji dvoje siromaha za vrijeme ručka – iskrivljen doživljaj o sebi zbog siromaštva, otuđenost i nemogućnost komuniciranja „i svako misli da je drugomu ubica“, podvojenost između tijela i duha, prikazuje siromaštvo kao gubitak dostojanstva- ironija i sarkazam – opiranje duha na stanje tijela, osuda društ. nepravde

- Eseji i članci – objavljeni u časopisima Vijavica i Suvremenik- umjetnost je ekspresija umjetnikovih osjećaja, utjelovljenje umjetnikove unutrašnjosti, u zvucima, bojama, linijama ili riječima; umjetnici u stvaranju ne čine razliku između lijepih i ružnih stvari (Ručak siromaha), stvari trebamo osloboditi praktične upotrebe i učiniti ih što apstraktnijima, „odstvariti“ ih, dopustiti da čujemo njihov un. glas – Vijavica

- potreban je ekspresivni (izraženiji) ritam, tj. da se važnije riječi u pjesmu stave na ono mjesto u stihu gdje je ritmički udar najjači, pjesnikova ekspresija može se prikladno izreći sl. stihom, pjesnikova ekspresija psotiže se i vizualnim i akustičnim pj. slikama (boje-plava, bijela, kontrasti-tama i svjetlo), ekspres. motivi – užas, vrisak, krvlju namrljane slikarije na nebu - Suvremenik

MIROSLAV KRLEŽA (1893.- 1981.)- 1. djelo Legenda objavio 1914. – prekretnica u hrv. književnosti, kraj moderne, novo razdoblje obilježeno ratnom katastrofom, posljednje djelo – Zastave- u djelima odrazio duh vremena, stvaralačko načelo o slobodi umj. stvaranja- časopisi: Plamen (1919.), Književna republika (1923.), Danas (1934.), Pečat (1939.), Republika (1945.), na njegov prijedlog Forum (1962.)

1) Poezija- Pan, Tri simfonije (1917.) – lirika s impresion. i simbolističkim obilježjima- Pjesme I, Pjesme II (1918.), Pjesme III, Lirika (1919.) – ratna lirika, ekspresionistička obilježja- Knjiga pjesama, Knjiga lirike, Simfonije, Pjesme u tmini (31.-37.) – soc. kritika međuratne stvarnosti- SNIJEG - dio pjes. ciklusa Pjesme o rezignaciji koji je kasnije uvršten u Knjigu lirike

- siva boja – vezana za nestajanje, ali i život bez radosti, ugroženost ljudskog bića, ton pjesme – rezigniran, boje su maske na ljudima, prolaznost i nebitnost čovjekova života „zamest će se moj trag u svemu“, temeljni kontrast – bjelina snijega i sivilo života, bojom se izražav duhovno stanje

- BALADE PETRICE KEREMPUHA (1936.) – pjesnička zbirka u kojoj se tematika vjekovnoga stradanja zag. kmeta iznosi „lirikom zemlje“, kajkavskim dijalektom

- objavljene u ljublj. časopisu Zvon, konkretni pov. događaji i osobe, seljačka buna, slika hrv. povijesti i sudbine hrv. čovjeka, krvava povijest muke i patnje i poniženja, tragičnoga robovanja pod gosp. tuđinskom čizmom, tematske riječi – krv, megla, tama, ton balada se razvija od protesta, bune i otpora (Na mukah), preko rezignacije i fatalizma u kojem je obrana crni humor i ironija (Khenevhiller), do galgen-humora, kerempuhovskoga smijehakoji je prkosan i „žuhki“ i u kojem se gorko ismijava vlastita tragična sudbina (Baka cmizdri pod galgama)- lirski subjekt – hrv. seljak kojemu Krleža daje ime, karakter i glas petrice Kerempuha, koji progovara u ime potlačenih seljaka, barokna kićenost ostvarena leksičkim bogatstvom kajkavskoga narječja i razgranataom atribucijom, nabrajanjima i ponavljanjima- kajkavsko narječje, ali jezik nadilazi razinu dijalektalne poezije zbog: bogatog naslijeđa kajk. knjiž. tradicije od 16. do 18. st., živom kajk. govoru, izrazima iz zagr. razgovornog jezika s poč. 20.st.- Khevenhiller – pjesma, dobila naziv po Jurju Khevenhilleru, koruškom kapetanu zaduženom za gradnju Karlovca (sagrađenog za obranu Hr od Turaka), 2 dijela: u 1. se lamentira o čovjekovu životu - pjesnik kaže kako je tako je,i tako de i biti pod čime podrazumijeva filozofiju zagorskog kmeta koji se u potpunosti miri sa stvarnošću, a u 2. konkretna soc. nepravda, pjeva o nesreći zagorskog kmeta koji se n esmije ni na šta žaliti i koji mora stalno šutjeti:“bedeme kopati i morta nositi, z repom podvinutim kakti kusa biti”, kmetu također nije jasno zašto on mora biti gladan,a feudalac sit – ta klasna razlika je ujedino i socijalni motiv, poanta - seljaku je svejedno gdje će umrijeti, bez obzira što je bio potlačen tijekom cijelog života, isto mu je i nakon smrti- V megli - Krleža pjeva o neslavnom zavšetku slavne seljačke bune, m otiv krvi prožimlje se s maglom kroz skoro sve stihove da bi se prikazala stradavanja stubičkih seljaka. „Kervava megla v megli karvi,kadaver v blatu,v lobanji čarvi.“, sve što je ostalo je sjena jadnika koji su umrli “Tenja se vleče v gluhe vlačuge, dim, megla, v megli kopito kuge.“, dijaloški dio pjesme vezan je za Boga - seljaci mole najuzvišenijeg da im se što pije smiluje jer kada uskrsnu psotoji mogućnost da će dobiti svoje mjesto u društvu

2) Novele - Hrvatski bog Mars (1922.) – zbirka 7 antiratnih novela tematski vezanih uz 1.svj. rat, tragični likovi hrv. domobrana koji ginu za tuđe interese, naslov se temlji na ironiji kojom Krleža izriče upravo suprotno od onoga što se podrazumijeva naslovom – Mars nije hrv. bog, ali Hrvatu su u njegovoj vlasti jer im je sudbina da ginu u ratovima za tuđe interese; realističko pripovijedanje i naturalistički opisi ratnih stradanja, ekspres. stil (masovne scene i simbolika), impres., ironija i groteska- Baraka Pet Be – radnja se temelji na poteškoćama ranjenika, na kraju nastaje pijanka koja dovodi do kaosa u baraci, Vidović umire sam i napušten, dehumanizacija ljudi, nestaje suosjećajnost, opis barake – kaotično, depresivno i mračno stanje, najznačajnija scena – mimohod, Maximilian Axelrode (simbol neprijatelja Hr, gospodara nad Hr, oslikava obezosjećajnost prema patnji drugih i apsurdnost ratovanja, te stavove imperijalističkih sila u naletima osvajačkih pohoda) zapovijeda da se pobjeda nad Rusima proslavi te da apsolutno svi ranjenici moraju sudjelovati bez obzira na njihovo stanje – ismijavanje, apsurdnost ratovanja; Vidovićeva želja za ostavljanjem traga, blatne mrlje na bijelom stolnjaku – simbol pobune, Vidovićevi stavovi kao antiratni stavovi hrv. intelektualca

- austroug. pokretna vojna bolnica sa svojim osobljem, bolesnicima, robovima, deokrativnom plesmstvom i lažnim ritualima simbol je demoralizirane i obzglavljene A-U, ova baraka predstavlja agoniju naroda zatočenih u A-U- individualna patnja domobrana Vidovića = simbol kolektivne patnje- grof Axelrode lik je oblikovan ironijom i groteskom, željan je rata da bi se istaknuo, kako bi postao veliki junak i ratnik, a samo je šef bolnice- kajkavsko narječje, dijalektizmi, tuđice, poredbe, arhaizmi, bogat leksik, kratke rečenica na raz. jezicima- elementi ekspres.: nemir i kaos, ružni motivi u opisima prostora i opisima ranjenika, izgubljenost i osamljenost lika Vidovića, motiv smrti, prikaz masovne scene u mimohodu, prikaz ratne bolnice- elementi naturalizma: detaljno opisivanje ružne kupaonice, opisis krvavih rana, dehumanizacija ljudi, životinjsko ponašanje, motiv smrti- elementi realizma: realan opis situacija u baraci, tipičan lik ranjenika Vidovića u tipičnom prostoru šitala, detaljan opis prostora tipičan za karakterizaciju likova, pobunjeni pojedinac koji iznosi svoje stavove, soc. i psih. karakterizacija likova

- Novele (1923.) – Zagreb, tema intelektualca koji u hrv. prilikama završava tragično- glembajevski novelistički ciklus – obitelj Glembay

3) Drame

a) Simbolističko-ekspresion. faza (Legenda, Maskerata, Kraljevo (1918.), Kristofor Kolumbo...)- do 1919., općeljudska pitanja, gl. likovi legendarne ličnosti, lirski i simbolički intonirane drame, ekspresion. obilježja (masovne scene, vizualni i zvučni efekti), kvantitativna drama

- Kraljevo – jednočinka u kojoj se donosi ekspresion. prikaz kraljevskog sajma u predratnom Zagrebu te daje kaotičnu viziju predratnog ludila, zbivanje teče bez prekida, un. je kompozicija dvodijelna – u 1. dijelu sajam, mnoštvo anonimnih glasova, u 2. dijelu pojedinačne sudbine, temeljno komp. načelo – krug, brisanje svih granica (prošlost-sadašnjost, život-smrt)

- istovremeno pojavljivanje velikih brojeva likova, paralelno odvijanje raz. zbivanja – scenski simultanizam, dojam kaotičnosti, ispreplitanje realističkih i fantastičnih elemenata, naglašena uporaba groteske (prostitutke, pijani mrtvaci, slijepci) – metafora društva koja srlja u rat, važne didaskalije, pisane kao poetska proza, sinteza jezičnih, zvukovnih, vizualnih i plesnih elemenata- scenska groteska, kvantitativna drama, eksrepsion. drama u kojoj se donosi kritika društ. stvarnosti, 1. eskpresion. drama koja donosi razrađen scenski simultanizam - Janez-Štijef (lice i naličje života), Janez-Anka (dijalog života i smrti), Janez-Herkules (slabost i snaga)

b) Ekspresion.- realistička faza (ratni ciklus; Galicija, Vučjak, Golgota)- 1918.-23., scenski realizam, kvalitativna drama, psih. produbljeni likovi, dram. radnja utemeljena na prikazu ratne stvarnosti

c) Psihološka faza (analitičko-realističke drame) – ciklus o Glembajevima 26.-30., analiza patricijskog sloja u Hr, trilogija G. Glembajevi, Leda i U agoniji- GOSPODA GLEMBAJEVI

- propadanje zagr. patricijke obitelji- jedinstvo mjesta, vremena i radnje – palača imućne bankarske obitelji Glembay, nekoliko sati, sužavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose među likovima, na njihova psih. proživljavanja- podloga – barboczyjevska legenda po kojoj su svi Glembayevi varalice i ubojice (animalna, grabežjiva priroda- uspon Glembayevih od međim. seljaka zločinima, prijevarama i ženidbama na vrh društ. ljestvice te njihov slom = slom A-U- 1.čin: prikaz glembajevske sredine u koju se Leone vratio nakon 11 godina, komentari obiteljskig portreta – negativan donos prema toj sredini i svemu što je glembajevsko, dvije razine radnje – psih. (odnos Leonea prema glemb. sredini) i soc. (slučaj Rupert-Canjeg)- 2. čin: odnos oca i sina (Ignjat-Leon), sukob unutar samog Leonea (glembajevsko-daniellijevsko), dramski sukob u gradaciji, prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavine, vjetar, kiša)- 3. čin: financijski slom Glembayevih te se razrješava Leoneova un. drama, spoznaje tragičnu istinu da je zapravo Glembay iako se cijlog života borio protiv toga, na kraju ubija barunicu Castelli- psih. produbljeni likovi: Naci (Ignjat) Glembay – bankar, tajni savjetnik

barunica Castelli-Glembay – njegova 2. supruga Leone – Ignjatov sin, temom „povratka u zavičaj“ otvara se prostor za psih. sukob, otkirvanje tajni iz prošlosti, Leone je poveznica svih elemenata drame sestra Angelika – udovica starijeg Glembayeva sina Ivana

- ostali likovi određeni soc. i psih. – licemjernost i nemoral društ. kruga (Fabrizy. Puba, Altmann, Silberbrandt)- klasična dramska struktura (3 čina, trojno jedinstvo), dramska napetost rezultat je dramskog sukoba, scenski psih, realizam, govorna karakterizacija likova (agramerski obojen njem. jezik), naturalistička obilježja (bio. motivacija gl. likova), vrsta – psih. drama

- Aretej – posljednja Krležina drama, fantazija

4) Romani - Tri kavalira gospođice Melanije, Vražji otok – pisani trad. tehnikom linearne naracije- Povratak Filipa Latinovicza – 1. moderni hrv. roman

- tema povratka – Filip se vraća nakon 3 godine izbivanja u svoj zavičaj (Zagreb) u potrazi za vlastitim identitetom, a svijet oko sebe doživljava kao simultani niz potpuno nepovezanih pojava, gubitak isnpiracije i nemogućnost stvaranja, boje gube intezitet, povratak u djetinjstvo, u dodiru s poznatim prostorima, mirisima i zvukovima izviru iz sjećanmja epizode koje su mu obilježilo djetinjstvo – Karolinina svadba, odlazak vojnika u rat, čekanje na majčin povratak, posjet bordelu.., svi su ti događaju povezani likom njegove majke i mučnim pitanjem vlastitotga podrijetla, tj. pitanjem tko mu je otac- tema umjetnosti – Filip naglašava važnost boje u doživljavanju svijeta, želi na platnu izraziti slik. doživljaj svijeta kao „simultanitet čovjekove svijesti“ (sliku, zvuk), digresije o slikarstvu, uporabi boje, pristupu temi iz pozicije umjetnika roman o umjetniku i umjetnosti- socijalna tema – Filip rođenjem pripada panonskom tlu, te mu se čini da je život tamo pravi život od kojega se udaljio u eur. velegradu, ali ubrzo uviđa da ne pripada takvom tlu, da je davno izgubio vezu s panonskim korijenima – stran mu je primitivizam, nemijenjanje, pasivnost; Filip boraveći u Kostanjevcu na majčinu imanju, upoznaje „svijet provincijalne glembajevštine“, krug oko Silvija pl. Liepacha Kostanjevečkoga, kojemu pripada i njegova majka – ironični prikaz, s jasno izraženim prezirom prema njezinim malograđ., snoboskim nazorima- 2 dijela: u 1. dijelu dominira retrospekcija, a u 2. prikaz kostanjevečke sredine i uglavnom linearno pripovijedanje- ekspozicija (Filipov povratak), prizori puni dramatike (Filip – majka, Filip – Baločanski, Filip – Bobočka, Filip – Kiryjales), završetak dram. krvavim raspletom- likovi: Filip – u središtu je njegova svijest, svi događaji su „prelomljeni“ u njegovoj svijesti i tako izneseni pred čitatelja, hipersenzibilni intelektualac, umjetnik, čovjek kojega muči težnja za samospoznajom, osjećaj egzistencijalne tjeskobe oduzima mu moć umj. izražavanja, sav u suprotnostima (tjelesno-duhovno, umj.-racionalno, primitivno-civilizacijsko)

majka, Bobočka – fatalne žene, naglašena tjelesnost, odnos prema likovima utemeljen je na Freudu i psihoanalizi Baločanski – bio. motivirani, žrtvuje građ. egzistenciju i odriče se svega zbog otkrića tjelesnog, animalni nagoni koji kulminiraju na kraju kada ubija Bobočku Kyriales – ističe podvojenost Filipova karaktera, ruši svaki misao utemeljenu na umj. doćivljaju svijeta logikom racioanlne svijesti, predstavlja Filipovu podsvijest, njegov alter ego, mračni glas Filipove sumnje i podsvijesti

- nema osporavanja radikalne tradicije realističkog romana, donosi se svojevrsna sinteza tradic. (linearna kompozicija s jasno istaknutim dramskim „čvorištima“ – diskusije s Kiryjalesom) i modernoga (minimalizacija fabule, čovjekova svijest u središtu)- modernistička tehnika: analitička introspekcija – radnja romana premjestila se u svijest gl. lika, sjećanja, emocije, razmšljanja, podsvijest

subjektivno vrijeme – dva vrem. tijeka – prošlost (oživljena u sjećanju) i sadašnjost (događaji u obj. vremenu), simultani niz – ispreplitanje prošlog i saadašnjeg vremena, česti vrem. skokovi izravni un. monolog, slob. neupravi govor – istovremenost 2 glasova (autorski pripovjedač, lik), misli lika „filtrirane“ su kroz misli autorskog pripovjedača asocijativna tehnika – vanjski poticaj potiče oživljavanje sjećanja, tj. Filipov dijalog s prošlošćuesejistički dijelovi – esejističke digresije čiji je sadržaj vezan uz Filipove meditacije o lik. problemima, razgovore o umjetnosti i sl.

- vrsta: monološko-asocijativni roman, analitičko-psih.

5) Eseji, polemike, putpisi, dnevnički zapisi - Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića - nazori o ljepoti i umjetnosti, izazvao vrlo burne reakcije, zagovorni soc. tendencije smatrali su ga napadom na marksističku tezu o društ. ulozi književnosti